HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: uto 02 lip 2020, 18:57. Pogledaj neodgovorene postove
Kutak za umorne 2
Započni novu temuOva tema je zaključana: ne možeš urešivati postove niti odgovarati.
Prethodna tema Sljedeęa tema
Autor Poruka
ivoo




Spol: muško
Postovi: 1161
PostanoPostano: sub 09 lip 2007, 17:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

A ON NIÅ TA NIJE REKAO

"TlaĆØili su Ga i muĆØili, a ipak nije niÅ”ta izustio; stavljen je u okove kao janje i predan krvniku, i kao ovci skinuÅ”e Mu vunu, a ipak nije niÅ”ta izustio.ā€


Dan kada je Isus stajao sam, osjeƦajuƦi kameno srce ĆØovjeka, znao je da to svojom smrƦu ispravlja,

I ostavlja svoj blaženi mir.

UniÅ”tili su izdajniĆØki Njegovu rijeĆØ. Vezali su Ga okrutnim užem, podrugljivo Ga nazvavÅ”i kraljem, ali Isus je nosio svoj mir.


Pljuvali su Mu u lice, vukli su Ga od mjesta do mjesta, natovarili su na Njega sramotu, ali Isus je nosio svoj mir.


Prijatelju, možeŔ li joŔ dugo živjeti

sa srdžbom, koju si nazivao opravdanom,

i zamjeriti toliki prezir sa velikom patnjom

ā€¦jer tvoj Spasitelj je nosio mir.


Dopustio im je da Ga obaspu najgorim uvredama, ipak je zadržao snagu smirenosti.

I nema znaĆØajnijeg dijela Biblije od onog gdje Spasitelj nije izustio niÅ”ta, niti rijeĆØi ĆØovjeku koji ga je omalovažavao, i kojem se mogao baciti pod noge moleƦi za milost. Niti jednom rijeĆØju ga nije osudio.

Božje ponizno sveto janje!


Duboku je tiÅ”inu ostavio Bog nama u korist, i održava naÅ” mir; duboka tiÅ”ina bdije sa svog izvora i ustraje u tome, kroji put mudrosti s puno pažnje, i Bog Ʀe providjeti, i svu okrutnost zamesti svojom nepresuÅ”nom i iskrenom ljubavi.


Koliko ĆØesto izgubimo Božju prisutnost skrivajuƦi se iza lažnih ciljeva, zanemarujuƦi njegove svete planove?


Jesi li li patio zbog nepravde, jesi li bio krivo osuĆ°en, neshvaƦen, ili potlaĆØen?



Stavi to u njegove ruke!

Ne budi osvetoljubiv, prijatelju. Ostavi Bogu da dodjeljuje pravdu kao Å”to je pisano: ā€œNa meni je da sudim; Ja Ʀu naplatiti grijeheā€ rekao je Gospodin.

Ne daj se zavesti zlom, pobjedi ga dobrim!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 10 lip 2007, 9:49
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

KuŔnja u pustinji

Nikad ne znamo kad Ʀe nas Bog malo htjeti odgajati.
Ni naslutiti ne možemo ni mjesto, ni vrijeme, ni osobe koje Ʀe koristiti
kao "medije" za to putovanje.

ObiĆØno se to dogodi kad se zaputimo u pustinju.
U pustinji smo daleko od Njega te si damo prostora za sve one stvari,
navike, osjeƦaje koje nam Neprijatelj nudi.
I toliko smo udaljeni od Isusa, uÅ”i nam ne ĆØuju, a oĆØi ne vide
Njegove vapaje te dalje sami kroĆØimo putem zla.

A onda uslijede kuŔnje.

I sve to lijepo poĆØne, s lijepim namjerama, gestama, rijeĆØima i na kraju,
s lijepim "medijima" koje Neprijatelj koristi kako bi nas pridobio,
a mi ih nerijetko objeruĆØke prihvatio.

I onda negdje na pola puta shvatimo da nas sve to nekako ne ispunjava
na onaj neki pravi naĆØin,
da poput djeteta koje je napravilo svoje prve korake i mi trebamo oslonac.

OkreƦemo se oko sebe, ĆØujemo Mu glas te Ga paniĆØno tražimo,
a onda konaĆØno shvatimo.

Ostavili smo Ga na ulazu u pustinju.
Zalupili smo Mu vrata, joÅ” ih i zakljuĆØali.
I On je vikao za nama, ali mi zaneseni, nismo sluŔali.

I sad mahnito trĆØimo natrag da Mu otkljuĆØamo ta vrata koja smo zatvorili za sobom
jer znamo da nas nitko ne može spasiti kako On spaŔava.

A taj put natrag se ĆØesto ĆØini puno dužim od onog kad smo kroĆØili naprijed pustinjom
jer se Neprijatelj uvijek pobrine da nas zaslijepi lažnom ljepotom zla.

I ja trenutno kroĆØim pustinjom.
ToĆØnije, trĆØim natrag da otvorim Kristu vrata.
Neprijatelj je, naime, htio iskuÅ”ati najveƦu vrijednost moga života - Ljubav.

I ja sam mu to slijepo dopustila.

Ali hvala mom Prijatelju Isusu koji je dovoljno jako vikao za mnom
da se okrenem i vratim k Njemu.

Znam da Ʀe biti joÅ” pustinja u mome životu. Ali i znam tko mi je Prijatelj.

Hvala Mu!

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
teta Jeja
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1297
Lokacija: Zg DD
PostanoPostano: pon 11 lip 2007, 15:07
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Stvoreni za nebo

OĆØima koje su plakale, puno jasniji je svijet.
Rukama koje su žuljave, puno trajniji je kret.
S malo svjetla prepoznat ƦeÅ” put
Dovoljno da se vratiÅ” na trag,
Jer kad jednom ti dohvatiÅ” plug,
ViÅ”e natrag se ne vraƦaj!

Stvorena za nebo joÅ” od vjeĆØnosti.
Ne grijeŔi duŔu zbog malo zemnosti.

VeƦ nosiÅ” prvu klicu Uskrsa,
U dlanu urezan je križni put,
U srcu mnogo, mnogo pitanja:
Al' Isus je tvoj put!

Usnama koje su Å”utjele, puno vrednija je rijeĆØ.
Nogama koje su kleĆØale, cilj ostvaren je veƦ.
S malo svjetla prepoznat ƦeÅ” put,
Dovljno da se vratiÅ” na trag,
Jer kad jednom ti dohvatiÅ” plug,
ViÅ”e natrag se ne vraƦaj!

Stvoren za nebo joÅ” od vjeĆØnosti.
Ne grijeŔi duŔu zbog malo zemnosti.

Kad nebo, zemlju, gledaÅ” sada ti,
I ne znaÅ” gdje bi prije gledao,
Podvojen muĆØiÅ” sebe nanovo:
A stvoren si za nebo!

VeƦ nosim prvu klicu Uskrsa,
U dlanu urezan je kržni put,
U srcu mnogo, mnogo pitanja:
Al' Isus je moj put!


VIS Rafael (UF2004)

SveviÅ”nji, diĆØni Bože, rasvijetli tamu moga srca
i daj mi pravu vjeru, ĆØvrstu nadu i savrÅ”enu ljubav, osjet i spoznaju,
o Gospodine, da izvrŔim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 13 lip 2007, 5:42
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Božja poruka

Pripovijeda mi jedna mlaưa osoba kako je, vozeƦi se automobilom kroz grad,
zastala pred pjeÅ”aĆØkim prijelazom da propusti dvoje starĆØeka.
Dvoje starĆØeka ā€“ tako je rekla. Istina, s obzirom na njezinu dob, lako je moguƦe
da se ta odrednica odnosi na proŔireniji krug ljudi, na mnoge od nas.

Pripovijeda mi da su se oni, vidjevÅ”i da je zastala, uhvatili za ruke i tako ā€“ s rukom u ruci ā€“
poÅ”li preko pjeÅ”aĆØkog prijelaza. Ali umjesto da se požure, iÅ”li su polako ā€“ s noge na nogu.
Ni to im nije bilo dovoljno; nasred pjeÅ”aĆØkog prijelaza zastali su i poljubili se.
Za moju pripovjedaĆØicu to je bilo odviÅ”e.
- Tlak mi je skoĆØio na dvjesto! ā€“ rekla mi je. ā€“ Nisam znala Å”to bih uĆØinila.
I zaÅ”to sam uopƦe zastala pred pjeÅ”aĆØkim prijelazom?! Zatrubila sam im,
a oni su nastavili s noge na nogu kao da se to njih ne tiĆØe.

Pogledao sam ju i rekao:
- Ne razumijem te. Bog ti poŔalje jedan krasan par da ti prenesu njegovu poruku,
a ti mu trubiÅ”?!

BuduƦi da ni ona mene nije razumjela, rekao sam joj:
- Bog ti je želio reƦi da malo usporiÅ”.
I odmah ti je pokazao kako Ʀe ti život izgledati, budeÅ” li usporilaā€¦
Pokazao ti je kakav ti život želiā€¦

U utrci sa svojim obvezama, utrci koju sami sebi nameƦemo, tako ĆØesto projurimo mimo svog života.
Kad na kraju dana osjetimo potrebu pobrojati nekome gdje smo sve bili, Å”to smo sve od jutra uĆØinili,
dogodi nam se da moramo zakljuĆØiti da toga dana zapravo nismo ni živjeli:
da smo samo odraĆ°ivali neÅ”to Å”to nazivamo svojim životom.
ZakljuĆØimo da to i nije bio naÅ” dan. Da ga nismo dospjeli na dobar naĆØin podijeliti sa svojima.
ZakljuĆØimo da takav dan ne bismo poželjeli nekome koga volimo.

Uistinu, dan u kojemu nismo imali vremena za ljude i Boga, i nije bio dan.
Dan u kojemu se nismo potrudili ĆØuti, u kojemu smo preĆØuli one s kojima živimo,
one koje volimo, u kojemu im nismo dopustili da doĆ°u do rijeĆØi, prevaren je dan.
Dan kroz koji nismo iŔli u Božjoj prisutnosti prosuli smo poput pijeska u vjetar.
Dužni smo i sebi samima i svima kojima je mjesto u naŔem srcu, dužni smo životu,
naƦi vremena za srce svoga života. Za ljubav.
Ne ispunimo li taj dug, sreƦa koja nam je nadohvat ruke, nadohvat duÅ”e,
ostat Ʀe nam nedostupna.
I oskudijevat Ʀemo.
I toliki, toliki Ʀe zbog toga oskudijevati.



Stjepan Lice

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Dy




Spol: žensko
Postovi: 59
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sri 13 lip 2007, 20:06
PostNaslov : Božja prisutnost
Citiraj i odgovori

Božja prisutnost


Mudrac reĆØe svomu uĆØeniku:
-Stavi ovu sol u vodu i doĆ°i sutra ponovno k meni. MladiƦ uĆØini tako. SljedeƦega dana reĆØe mu duhovni uĆØitelj:
-Donesi mi sol, koju si juĆØer stavio u vodu.
-Ne mogu je naƦi, rastvorila se, odgovori uĆØenik.
-KuÅ”aj vodu s ove strane posude, reĆØe mudrac. ā€“ Kakva je okusa?
-Slana je, odgovori mladiƦ.
-Popij jedan gutljaj iz sredine. Kakva je okusa?
-Slana je!
-Prolij sada vodu! ā€“ reĆØe mu napokon starac.
UĆØenik posluÅ”a uĆØitelja i vidje nakon nekoga vremena, kada je voda isparila, da se sol opet pojavljuje. Tada mu duhovni uĆØitelj reĆØe:
-Boga ponekda ne možeÅ” prepoznati, ali u stvarnosti ā€“ On je uvijek tu!

On te ljubi s tobom uvijek ostaje
kada pritisnu te boli ta ljubav jaca postaje.
Kad te neka druga mora lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi tvojoj duŔi daje luku.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
Dy




Spol: žensko
Postovi: 59
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 14 lip 2007, 15:00
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

GOSPODINE ISUSE

Evo mojih ruku;
posvecujem ih Tebi.
Neka nikada ne dodirnu ono sto Ti ne bi htio da dodirnu
i neka nikada ne ucine ista protiv Tvoje slave.

Evo mojih nogu;
posvecujem ih Tebi.
Neka nikada ne idu tamo gdje Ti ne bi bio.

Evo mojih ociju;
Neka nikada ne gledaju sto bi zalostilo Tvoga Duha.

Evo mojih usiju;
Neka nikada ne slusaju sto obescascuje Tvoje Ime.

Evo mojih usta;
Neka se nikada ne otvore kazati nesto protiv Tvoje volje.

Evo mojega uma;
Neka nikada ne zapamti ono sto bi zamaglilo
Tvoju trajnu prisutnost u meni.

Evo mojega srca;
Neka ne poznaje niti ljubav niti osjecaje
koji nisu od Tebe.


I MOLIM TE

Blagoslovi Gospodine svaki poduhvat ruke moje, svaki korak noge moje,
svaki pogled oka mog, svaki zvuk u uhu mom, svaku rijec usta mojih,
svaku misao uma mog, svaki otkucaj srca mog.

GOSPODINE, UCINI ME COVJEKOM.

On te ljubi s tobom uvijek ostaje
kada pritisnu te boli ta ljubav jaca postaje.
Kad te neka druga mora lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi tvojoj duŔi daje luku.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
vlaja




Spol: žensko
Postovi: 12
PostanoPostano: pet 15 lip 2007, 9:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Nemjerljiva težina

Možda su se sluĆØajno rasplinuli valovi na morskoj puĆØini u trenutku kad sam se zapitala o smislu postojanja i usporeĆ°ivala ga s vodom stajaĆØicom.

Možda je prirodom dano da se ponekad javi osjeƦaj kako životinja razumije tvoj govor...

Možda te nekad zaustavi zov vjetra u daljini i otkrijeŔ svoje ime u Ŕumu njegova pjeva...

Možda neoĆØekivano tvoj prijatelj položi svoj život za tebe...

I neznanac posluÅ”a tvoj život mjereƦi ga brzinom otkucaja tvoga srca i spoznavajuƦi dotiĆØe ono nužno i sveto u tebi ...

ali...

Tko je preduhitrio tu sluĆØajnost?

Postoji li neÅ”to prije te sluĆØajnosti?

Postoji li netko prije nekoga tko je ĆØuo govor povjetarca...

Pita li se netko o jaĆØini bure?

Jesi li sposoban vidjeti snažnu ruku vjetra koja je otpuhala cvijet koji je krasio dvoriÅ”te...? Onaj isti vjetar koji je pokrenuo vjetrenjaĆØu?

Zanima me, može li se mjeriti težina dobrih namjera...

To je ono podruĆØje X, nevidljiva prostorija kakvu razmjer nije upoznao, prijateljeva s beskonaĆØnoÅ”Ć¦u, metar ju ne mjeri.

Viưena je unutarnjim osjeƦajem, voưena duhom, ispraƦena osmjehom srca.

Neka ova veliĆØina ostane nemjerljiva, jer Ʀe jedino kao takva doseƦi vrhove

i srca kamena preobraziti u najslaĆ°i med... koji Ʀe se životom troÅ”iti kap po kap... u ljubavi... za druge. Za Tebe!

NauĆØi biti "zarobljenik nade" -svako jutro ustani znajuƦi da danas može
biti dan kada Ʀe se Gospodin iznenada pojaviti i sve okrenuti u tvoju korist.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
vlaja




Spol: žensko
Postovi: 12
PostanoPostano: pet 15 lip 2007, 9:25
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

MOJI POGLEDI
Bilo je ljeto, dan kad sam napokon zastala i uhvatila trenutak kad Ʀu otvoriti oĆØi pred Tobom... Ti si okrunio taj dan...
Ono Å”to su moje oĆØi vidjele bilo je more koje se razbijalo o stijene, neposredno pored mene...
Pogled sam upravila ka nebu, crtao si njime oblacima kad sam poklopila uÅ”i Tvojoj rijeĆØi, a ja sam ga slijepo gledala...
Pogled mi je sezao do obližnje masline, drhtajem njezina liÅ”Ć¦a, Å”um se pretvorio u najljepÅ”u uspavanku.
Sklopila sam oĆØi,
Tada si mi poslao lahor, doticaj...
Jasan mi je Tvoj govor, Gospodine.
Ljudsko oko nije sposobno vidjeti toliko svega Å”ta uĆØini kako bi nam ugodio.
Sunce... poput Tvoga srca Gospodine, sjajilo je toplinom.
Gledam u daljinu, moj pogled se zaustavlja na najviÅ”em brdu... na njemu meĆ°u zelenilom, gotovo neprimjetno stajala je kuƦica.
NasmijeŔih se...
Eto te i tamo, Gospodine.NajveƦi i najviÅ”i poput brda, gdje nas u naruĆØju milujeÅ” u simbolu kuƦice. Haljinama nam pružaÅ” Å”tit kakav niti jedan ĆØelik ne poznaje. Tako se nastavilo moje razmatranje, pogledom u liniju koja ne dotiĆØe kraj, koja se spaja s morem, nastavlja u daljinama zemaljske ljepote... Tada sam osjetila kako plovim morem Tvoje ljubavi... Baci sidro u moje srce, Gospodine, budi uvijek tu. Veslajmo skupa morem života...
GovoriÅ” mi da odluĆØno zatvorim vrata greÅ”nom pogledu, a pružim ruke milosti Tvojoj, Gospodine. Tako Ʀu i ĆØiniti... Nisi rekao da Ʀe mi biti lako, al si rekao da Ʀu uz Tvoj zaziv biti najtvrĆ°a stijena, dio Tvoga brda... Tako, zazivam Tvoje ime; moj prijatelju ā€“Isuse-.

NauĆØi biti "zarobljenik nade" -svako jutro ustani znajuƦi da danas može
biti dan kada Ʀe se Gospodin iznenada pojaviti i sve okrenuti u tvoju korist.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sub 16 lip 2007, 19:12
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Razlozi srca Božjega

Tvoje je Srce okrenuto ljudima,
osobito slabima i zalutalima.
Tvoje Srce kuca za izgubljenog i rubnika,
za svakog potrebnog božanskog Skrbnika.

Ti ne pitaÅ” za razlog lutanja,
niti se baviÅ” umnim tezama kao Å”to se bavimo mi ā€“
dobro zbrinuti i sigurni u domovima svojih religioznih granica.
PrepuŔtaŔ nas naŔem samodostatnom zadovoljstvu sobom i svojima
i sav se dajeÅ” u potragu za izgubljenimaā€¦

Kad Ʀemo shvatiti razloge Srca Božjega?

Anton Å uljiƦ

I zato križat rane neƦu ja
jer postat one niz Ʀe zlatnika
a svi Tvoji Bože teŔki križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 17 lip 2007, 9:37
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ono Ŕto


Ono Ŕto su nam govorili kad smo bili djeca:

Budi miran, idi polako, požuri, nemoj to dirati, pazi, sve pojedi,operi zube,
pazi da se ne zaprljaŔ, zaprljao si se, Ŕuti, govori kad ti kažem, moli za oproŔtenje
, doĆ°i ovamo, ne motaj se okolo, idi se igrati, ne smetaj, nemoj trĆØati,
pazi da ne padneÅ”, jesam li ti rekao da ƦeÅ” pasti, pravo ti budi, nikad ne paziÅ”,
ne znaÅ” ti to, joÅ” si premalen, daj ja Ʀu, veƦ si velik, idi na spavanje, ustaj, zakasnit ƦeÅ”,
zaposlen sam, snaĆ°i se sam, pokrij se, nemoj biti na suncu, izaĆ°i na sunce,
punim ustima se ne govori.

Ono Å”to smo željeli ĆØuti kad smo bili djeca:

Volim te, lijep si, drago mi je da te imam, razgovarajmo malo o tebi, naĆ°imo malo vremena za sebe,
kako se osjeƦaÅ”, tužan si, bojiÅ” li se, zaÅ”to ti se ne da, sladak si, mekan si i savitljiv,
nježan si, ispriĆØaj mi Å”to si pronaÅ”ao, ti si sretan, sviĆ°a mi se kako se smijeÅ”, možeÅ” i plakati ako hoƦeÅ”,
nisi baÅ” zadovoljan, tko te je naljutio, možeÅ” mi reƦi sve Å”to želiÅ”, imam povjerenja u tebe,
sviĆ°aÅ” mi se, sviĆ°am li se ja tebi, kad ti se ne sviĆ°am, Å”to ti misliÅ” o tome,
drago mi je biti s tobom, želim ti neÅ”to reƦi, sluÅ”am te, sviĆ°aÅ” mi se takav kakav jesi,
dobro da smo zajedno, reci mi ako sam pogrijeŔio

Pored tebe postoje odrasle osobe koje oĆØekuju od tebe rijeĆØi
koje su željele ĆØuti u djetinjstvu.

MotajuƦi ruĆØicu torbice, jedna žena je rekla:
"Ja znam da moj muž može biti nježan i osjeƦajan.
Takav je prema naÅ”em psiƦu".

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 17 lip 2007, 22:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Samo vas upozoravam dragi ljudeki,
da se na ovim prostorima pojavljuje previŔe tekstova koji se p o n a v lj a j u,
ili na ovoj temi, ili na Kutku za umorne 1,
pa ubuduƦe malo viÅ”e pripazite koje tekstove objavljujete
a kad odluĆØite objaviti neki tekst, proĆ°ite malo prijaÅ”njim stranicama i Arhivom... Wink

svi tekstovi koji su veƦ prije objavljeni Ʀe biti brisani...
i hvala vam puno na razumijevanju jupi

I zato križat rane neƦu ja
jer postat one niz Ʀe zlatnika
a svi Tvoji Bože teŔki križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
jozo




Spol: neodrešen
Postovi: 12
PostanoPostano: uto 26 lip 2007, 5:19
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Srce moga Boga

kada umoran zastanem
ili ranjen posrnem
i plamen Ŕto tinja
postanem

i sve se ĆØini da zauvijek
nestajem

osjetim dah Raspetoga

i ĆØujem otkucaje
srca moga Boga


Antun MatoÅ”eviƦ
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Dy




Spol: žensko
Postovi: 59
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 26 lip 2007, 12:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Bio jednom jedan ĆØovjek, imenom George Thomas.
Bio je pastor, a živio je u jednom malom selu.

Jednog Uskrsnog jutra iÅ”ao je prema crkvi noseƦi u ruci jedan zahrĆ°ali kavez.

Kada je doŔao u crkvu stavio ga je blizu propovjedaonice.

Vjernici su bili veoma iznenaĆ°eni kada su to vidjeli.

Kao odgovor pastor je zapoĆØeo propovijed:
"Dok sam juĆØer Å”etao susreo sam jednog djeĆØaka koji je u ruci nosio ovaj kavez.
Unutra su bile tri ptiĆØice.
Tresle su se od hladnoƦe i od straha.
Zaustavio sam djeĆØaka i upitao:"Å to to nosiÅ”, dijete moje?"
"Tri stare ptice", odgovorio je.
"Å to ƦeÅ” s njima uĆØiniti?", upitah ga.
"Nosim ih kuƦi da se igram s njima", odgovori djeĆØak. "Dražit Ʀu ih, kidati im perje i tako Ʀe se posvaĆ°ati. Silno Ʀu se zabaviti".
"Ali, prije ili poslije Ʀe ti dosaditi. Å to ƦeÅ” tada uĆØiniti?ā€œ
"Imam maĆØke", odgovori djeĆØak.
"One vole ptice.
"Njima Ʀu ih dati".
Pastor je ostao u Ŕutnji jedan trenutak.
"Koliko tražiŔ za ove ptice, sinko?"
"Štoo? Gospodine, zar ih želite kupiti?
Pa to su samo obiĆØne poljske ptice, niÅ”ta posebno.
Ne pjevaju a nisu ni lijepe!"
"Koliko?", ponovno je upitao pastor.
MisleƦi da je pastor poludio, djeĆØak je rekao :"Deset dolara!ā€œ
Pastor je izvadio deset dolara iz džepa i stavio ih u ruku djeĆØaku a on je kao munja nestao.
Pastor pažljivo uze kavez i poĆ°e na mjesto gdje je bilo drveƦa i trave.
Otvorio je kavez i s radoÅ”Ć¦u pustio ptice na slobodu.


Eto, to je tumaĆØenje praznog kaveza uz propovjedaonicu.

On te ljubi s tobom uvijek ostaje
kada pritisnu te boli ta ljubav jaca postaje.
Kad te neka druga mora lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi tvojoj duŔi daje luku.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 01 srp 2007, 14:43
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Klasje boje sunca

Zar uistinu smatraÅ” da su moje ruke
dostojne da bi njima držao srp
u žetvi na koju me pozivaŔ?
ZaŔto si baŔ uzeo mene,
pored tolikih žeteoca koji ĆØekaju da ih netko unajmi?
Zar uistinu misliÅ” da sam upravo ja spreman
ubirati klasje koje si Ti posijao na njivi života?
A toga si dana uputio samo pogled,
i ja sam uzeo ono malo Ŕto imah uza se;
i krenuo sam za Tobom.

Velika je to žetva, o Gospode!
A u njoj tek nekolicina onih koje si sam odabrao.
Gospodaru, znao sam da Ʀe biti teÅ”ko,
al' mi je neŔto u tvom pogledu pružalo mir.
Znao sam da nas neƦeÅ” napustiti kad žega postane sve jaĆØa,
a kaplje znoja budu prale naŔa lica.
Znao sam da ƦeÅ” nam pružiti vode sa svoga izvora,
onda kada snaga bude pri kraju.
Znao sam da ƦeÅ” nas braniti od crnih ptica koje se budu obarale na nas,
dok budemo sabirali rasprŔeno klasje.

Sad mi postaje jasnije zaŔto se toliki ne odazvaŔe,
a tražio si radnike.
Jesu li se poveli za drugim gospodarima, koji su pružali veƦu nagradu?
Ili im je pak ova žetva bila preteŔka, puna odricanja i truda?
A žetva se mora privesti kraju,
a ja joj ne vidim zavrŔetka.
Samo ti znadeŔ koliko se klasja mora požeti.

A kada ja budem i previŔe umoran
da nastavim ubirati klasje boje sunca,
znam da Ʀe iza mene doƦi netko drugi,
jednako tako odvažan i pun povjerenja u Tebe, Gospodaru.
A meni daj samo onaj mali dio koji zaslužih,
da od svojih napora otpoĆØinem u sjenci
pokraj velike njive na kojoj si me zaposlio.

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 01 srp 2007, 14:47
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Gospodine, želim Ŕutjeti


Gospodine, želim Ŕutjeti
i tebe ĆØekati.

Želim Ŕutjeti
da bi razumio
Å”to se dogaĆ°a u tvom svijetu.

Želim Ŕutjeti
da bih bio blizu stvari,
blizu svih tvojih stvorova,
i da bih mogao ĆØuti njihov glas.

Želim Ŕutjeti
da bih meĆ°u mnogim glasovima
prepoznao tvoj.

"Dok su sve stvari
bile u dubokoj Ŕutnji",
- kaže Biblija -
"s božanskog prijestolja doĆ°e
tvoja svemoƦna rijeĆØ, Gospodine."

Želim Ŕutjeti
i diviti se
Å”to ti za mene imaÅ” rijeĆØi.
Gospodine, nisam dostojan
da doĆ°eÅ” k meni,
ali samo reci rijeĆØ
i ozdravit Ʀe duÅ”a moja.



Jƶrg Zink

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 01 srp 2007, 14:53
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Nalaženje Boga


NiÅ”ta nije praktiĆØnije od nalaženja Boga,
tj. od zaljubljivanja na neki apsolutni, konaĆØni naĆØin.
To u koga si zaljubljen, koliko maÅ”te imaÅ”, to Ʀe utjecati na sve.
OdluĆØit Ʀe o tome zaÅ”to se jutrom izvlaĆØiÅ” iz kraveta,
Å”to ƦeÅ” ĆØiniti od svojih noƦi,
kako ƦeÅ” provoditi vikende,
Å”to ĆØitaÅ”,
Ŕto ti slama srce,
i Å”to te oĆØarava radoÅ”Ć¦u i zahvalnoÅ”Ć¦u.
Zaljubi se, ostani zaljubljen,
i to Ʀe odluĆØiti sve.



Pedro Arrupe, S.J.

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
5rich
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1965
Lokacija: meĆ°u knjigama
PostanoPostano: ned 01 srp 2007, 15:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

DIJAMANT


Možda si pravi dijamant.
Ali dijamant ne bi bio tako lijep
Da nije izbruŔen.
Ima ljudi koji bi mogli biti tako sjajni
kao divni dijamanti,
ali su sirovi i neizbruŔeni.

NeizbruŔen: to ovisi o malim stvarima.
Tup i odbojan tko na sve samo gunĆ°a,
tko se u dugaĆØkom redu onih Å”to ĆØekaju gura naprijed,
tko se uvijek uzbudi, tko ne može izgubiti,
tko satima govori o svojim tegobama,
tko u razgovoru ne može sluŔati.
SiromaŔni dijamant koji vreba duboko
U tvojoj nutrini i ti mu ne dajeŔ Ŕansu da zasja
i razvije svu svoju privlaĆØnu snagu.
Ima li tu Ŕtogod Ŕto bi trebalo izbrusiti?
Dopusti dijamantu u sebi da doĆ°e na svijetlo.
Ne ĆØekaj s bruÅ”enjem, ne opiri mu se.

Divno kamenje za bruŔenje su na primjer
teŔke situacije, teŔki udarci sudbine.
Ili pak ljudi koji te dobro poznaju
i upozoravaju na te na ono Ŕto je kod tebe joŔ neizbruŔeno,
na primjer tvoj muž, tvoja žena,
prijatelj, prijateljica, kolega, pretpostavljeni.
Od tebe, dobro izbruŔena, nastaje dragocjeni dragulj,
Koji bi ĆØovjek najradije ukrao.




Phil Bosmans

K suncu prosi vsaka roža, k suncu trava vsaka,
tak i k tebi, Majka Božja, srce siromaha.
Milostiva vsakom ti si, vse ti vraĆØiÅ” boli,
odbila joÅ” nikog nisi, koji za pomoƦ moli.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 03 srp 2007, 13:31
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Susreti



U susretima život otkriva svoju dragocjenost.
PosadiÅ” sjeme susreta.
I ubrzo viŔe ne znaŔ tko je bio sjeme a tko zemlja.
Nakon nekog vremena zastaneŔ i promotriŔ Ŕto se zbilo.
I zadivljen pitaÅ”
- Zar je toliko neba bilo u tom zemljanom sjemenu?

Te dragocjene susrete prepoznat ƦeÅ” po tome
Å”to tvoj život ĆØine spokojnijim
i u toj spokojnosti zahvalnijim i zahtjevnijim.



Stjepan Lice

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 03 srp 2007, 14:48
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Å aÅ”ava priĆØa
(Ljubav je slijepa, a ludost je prati)


Kada je DOSADA zijevnula treƦi put, LUDOST je ( inaĆØe uvijek tako luda) predložila: hajdemo se igrati skrivaĆØa!
INTRIGA je podigla desnu obrvu,a RADOZNALOST je, ne mogavÅ”i se suzdržati zapitala: SkrivaĆØa? Kakva je to igra?
Slijedio je odgovor:
To je jedna igra, zapoĆØela je objaÅ”njavati LUDOST, u kojoj ja pokrijem oĆØi i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada zavrÅ”im sa brojanjem,polazim u potragu, i koga ne pronaĆ°em, taj je pobjednik.

ENTUZIJAZAM je zaplesao, a slijedila ga je EUFORIJA. SREƆA je toliko skakala od radosti, da je uspjela na igru nagovoriti SUMNJU I APATIJU, koje nikada niÅ”ta nije interesiralo.

Ali, nisu se svi željeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a zaÅ”to bi se skrivala? Ionako je uvijek na kraju svi pronaĆ°u.
PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo muĆØilo Å”to on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.
OPREZ nije htioriskirati...

Jedan, dva, tri... poĆØela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST koja se kao i uvijek samo bacila iza prvog kamena na putu.
VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA, koji se muĆØeƦi popeo na vrh najviÅ”eg drveta.
VELIKODUÅ NOST se nikako nije mogla odluĆØiti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto ĆØinilo savrÅ”enim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskoĆØila u kristalno ĆØisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.
KRASOTA je naŔla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra.
SEBIƈNOST je pronaÅ”la ljepotu i prozraĆØno skroviÅ”te,ali samo za sebe!
LAŽ se sakrila na dno oceana, ( laže, sakrila se na kraju duge ), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana.
ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno.

Kada je LUDOST izbrojavala 999 999, LJUBAV je joŔ tražila skroviŔte, jer je sve bilo zauzeto.
UgledavÅ”i ružiĆØnjak, uskoĆØila je, prekrivÅ”i se prekrasnim pupoljcima.

Milijuuuuuuun !!!!! ...vikala je LUDOST i zapoĆØela svoju potragu.
Prvu je pronaÅ”la LIJENOST, odmah iza najbližeg kamena. Ubrzo je zaĆØula VJERU kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a STRAST I POŽUDA su iskoĆØile iz kratera od straha.
SluĆØajno se tu u blizini zadesila ZAVIST, kao i USPJEH, a SEBIƈNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletjela iz svog savrÅ”enog i prozraĆØnog skroviÅ”ta, koje se pokazalo pĆØelinjom koÅ”nicom.

Od toliko traženja, LUDOST je ožednila, i tako je u kristalnom jezeru pronaŔla LJEPOTU.
Sa SUMNJOM joj je bilo lakÅ”e, jer se ona nije mogla odluĆØiti za skroviÅ”te, pa je ostala sjediti na najbližem kamenu.
Tako je LUDOST malo po malo pronaŔla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgorenoj travi, LAŽ na kraju duge ( laže, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopƦe neĆØega i igrali...

Samo LJUBAV nije nigdje mogla pronaƦi!

LUDOST je pretražila svaki grm i svaki vrh planine, i kada je veƦ bila bijesna, ugledala je ružiĆØnjak.
UÅ”la je u ružiĆØnjak, uhvatila suhu granu te od ljutnje i iznemoglosti poĆØela udarati po prekrasnim pupoljcima.
Odjednom se zaĆØuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oĆØi.
LUDOST nije znala Å”to da uĆØini, niti kako bi se ispriĆØala i popravila to Å”to je uĆØinila.
Plakala je i molila za oprost. Naposljetku je odluĆØila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.

Od tada, kada se na zemlji prvi puta igralo skrivaĆØa, LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE PRATI !

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 03 srp 2007, 22:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Stari siromah


Jedne veĆØeri župnik crkve u nekom gradiƦu upita sakristana:
- Jesi li primijeti o onog starog prosjaka koji ulazi u crkvu svaki dan u podne te ubrzo izlazi iz nje?
Promatrao sam ga sa svog prozora i osjeƦao se pomalo nelagodno . Nakon svega, u crkvi imamo dosta vrijednih stvari.
Molim te, pokuŔaj razgovarati s njime.

SlijedeƦeg dana sakristan priưe prosjaku te ga upita:
- Reci mi, zaŔto svaki dan dolaziŔ u crkvu?
- Dolazim se moliti, odvrati mu starac.
- Ali ne ostajeÅ” dovoljno dugo za to! Vidim da odeÅ” do oltara, odmah se okreneÅ” i odeÅ” van. Å to ti to znaĆØi?
- U pravu ste, odgovori mu siromah. Ne znam se moliti dužu molitvu;
stoga doĆ°em u doba objeda i kažem: Gospodine Isuse, evo Å imuna.
Možda i jeste kratko, ali siguran sam da me On ĆØuje.

Nedugo nakon toga dogaĆ°aja, stari Å imun je nastradao te su ga teÅ”ko ozljeĆ°enog prevezli u obližnju bolnicu.
- Izgledate jako sretno, usprkos bolovima koje trpite, reĆØe mu iduƦi dan medicinska sestra.
- Naravno, odgovori Å imun, kada svaki dan imam posjetitelja.
- Posjetitelja? zaĆØuĆ°eno upita sestra. Nikada nisam vidjela da bi vas netko posjetio. U koje doba vam dolazi?
- Svaki dan u doba objeda stane do moje postelje i samo mi kaže: Šimune, evo me!

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
5rich
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1965
Lokacija: meĆ°u knjigama
PostanoPostano: sri 04 srp 2007, 7:27
PostNaslov : vidio sam te
Citiraj i odgovori


VIDIO SAM TE


Isus te svojim pogledom prati.MeĆ°utim ne smijemo zaboraviti da je to pogled koji proniĆØe i koji te poznaje. To nije pogled koji bi te kaznio, nego te s ljubavlju prati. To je Isusov pogled LjUBAVI.
To je onaj pogled kojim je Isus onoga bogatoga mladiƦa pogledao i zavolio. I takvim pogledom ljubavi Isus gleda svakoga. Tim je pogledom i Natanaela vidio pod smokvom. Vidio ga je u nekoj njegovoj situaciji. MeĆ°utim, on je osjetio da se Isusu može potpuno povjeriti. OĆØito da to onda nije bila tvrdnja prijetnje nego potpunog osvajanja srca.
Osjeti da ti danas Isus sliĆØno govori " Vidio sam te u tvojoj bijedi, u tvojoj ĆØežnji, u tvojoj gladi, u tvojoj nemoƦi,u tvojoj slabosti.Vidio sam te i vidm te.Vidio sam te u onoj situaciji tvoga života kad ti je bilo grozno ,kada si mislio da nikoga nemaÅ”.
Vidio sam te u onoj slabosti za koju želiÅ” da nitko nikada ne dozna. Ne moraÅ” se viÅ”e bojati. Ja sam to vidio zato da te izlijeĆØim. Vidim tvoju žeĆ° za životom. Vidim sve.vidio sam te.Ali sada poži i kreni za mnom!

Jednostavno, vidio sam te!"




fra Zvjezdan LiniƦ, UĆØitelju gdje stanujeÅ”

K suncu prosi vsaka roža, k suncu trava vsaka,
tak i k tebi, Majka Božja, srce siromaha.
Milostiva vsakom ti si, vse ti vraĆØiÅ” boli,
odbila joÅ” nikog nisi, koji za pomoƦ moli.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Dy




Spol: žensko
Postovi: 59
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sri 04 srp 2007, 11:51
PostNaslov : Toplina mramora
Citiraj i odgovori

Toplina mramora

Stari klesar Radovan sjedio je iscrpljen na rubu obiteljske grobnice. IznenaĆ°ujuƦa toplina listopadskog sunca upila se u mramor te je Radovanu i u ove, poslijepodnevne sate omoguƦavala da nesmetano sjedi na grobnici. Disao je teÅ”ko i usporeno. Premda je svoj posao veƦ prije viÅ”e godina prepustio sinovima, ma koliko mu bilo naporno, nije mogao pristati da ovo uĆØine umjesto njega. A oni su to, premda nevoljko, poÅ”tivali.
Zagledao se u obiteljsko ime ispisano pri vrhu grobnice. Potom mu se pogled spustio na jedino ime ispisano pod njim: Barbara! Bio je svjestan da ga nije ispisao na najbolji moguƦi naĆØin, ali godine su uĆØinile svoje, podjednako i godine života i godine odijeljenosti od ovoga posla. DoduÅ”e, sitne nepravilnosti bile su uoĆØljive tek oĆØima koje su se dobro razumijevale u ovaj posao. RazmiÅ”ljao je svojedobno, kada je podizao grobnicu, da u njezin mramor upiÅ”e imena svih ĆØlanova obitelji i uz njih godine roĆ°enja. No, brzo je odustao od tog nauma. ƈovjek ne može znati pravi redoslijed. ƈak i kada sve okolnosti jasno upuƦuju na njega, ĆØovjek niÅ”ta ne može reƦi s punom sigurnoÅ”Ć¦u. ƈemu onda postupiti ishitreno?
Eto, život je htio da prvo ime upisano u ovaj tvrdi kamen bude ono najmekÅ”e: Barbara. OĆØi mu se orose staraĆØkim suzama. Tolike su lijepe godine proživjeli zajedno. Godine koje su mu bile viÅ”e od svega života. Drhtavom rukom laganim pokretima obriÅ”e praÅ”inu sa svježe uklesanih slova.
Kolike je grobnice sagradio, kolika slova uklesao u njih! Bilo je jednostavnih ljudi, ljudi kojih se najradije sjeƦa, ljudi koji su gradili jednostavne grobnice, ali je bilo i onih koji su se viÅ”e trudili oko grobnica negoli oko života. Kao da su grobnicom htjeli nadomjestiti život koji su propustili. Život s nekim koga nisu uspjeli dovoljno primijetiti, kamoli voljeti.
PrisjeƦao se raznovrsnih zahtjeva koje su mu postavljali u vezi s natpisima na grobnicama. PrisjeƦao se da je nerijetko trebao mijenjati tekst, a, u skladu s povijesnim mijenama, i oznake. ƈinio je to krajnje nevoljko. Po njegovu shvaƦanju, na grobnicu su, posve izmirene, mogle jedna uz drugu biti razliĆØite pa i posve suprotne oznake.
Posebnu poteÅ”koƦu uzrokovala su struĆØna, akademska i poĆØasna zvanja i naslovi. DogaĆ°alo se da se u nizu kratica viÅ”e nije moglo razaznati pokojnikovo ime. K tome su katkad dodavali raznovrsna pojaÅ”njenja i odreĆ°enja, iskaze zahvalnosti pa i navode osobnih zasluga. Znalo se to premetnuti i u suprotnost prvotnom, možda i plemenitom, naumu.
Dok je promatrao ime 'Barbara' ispisano u mramoru, razmiÅ”ljao je Å”to bi mu mogao pridodati da ga potvrdi, da ga bolje izrekne u njegovoj plemenitosti, ali se nije mogao dosjetiti. Ime 'Barbara' govorilo je viÅ”e od svega. Usto, njezin je život tekao u jednostavnosti, gotovo skrovitosti obiteljskog doma i susjedstva, predane brige za obitelj u svim životnim okolnostima. Osim toga, stizala se brinuti i o onima do kojih nitko nije dospijevao. Njezino je ime bilo prepuÅ”teno vlastitoj rjeĆØitosti.

Dugo je sjedio na mramoru u koji je postupno poĆØela prodirati studen. Sjedio je na njemu i kada je ime 'Barbara' preostalo kao jedini izvor topline. Napokon, dok se sumrak veƦ spuÅ”tao na groblje, on se odluĆØi i tromim ali odluĆØnim pokretima, ispod toga, za njega svetog imena, ukleÅ”e rijeĆØi: 'naÅ” anĆ°eo'.


Stjepan Lice

On te ljubi s tobom uvijek ostaje
kada pritisnu te boli ta ljubav jaca postaje.
Kad te neka druga mora lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi tvojoj duŔi daje luku.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
Dy




Spol: žensko
Postovi: 59
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 06 srp 2007, 10:54
PostNaslov : Za Å”alicu mlijeka
Citiraj i odgovori

Za Ŕalicu mlijeka

Jednog dana siromaÅ”ni mladiƦ, Howard Kelly, iduƦi od vrata do vrata, prodavajuƦi robukako bi si platio studij, ostao je samo s deset centi u torbi... A bio je straÅ”no gladan!
Stoga odluĆØi kod sljedeƦe obitelji u koju Ʀe uƦi, zamoliti neÅ”to za pojesti.

Aliā€¦ vrata mu je otvorila uglaĆ°ena dama, koja ga je smela do te mjere, da tako smeten,
nije znao drugo osim zamoliti ĆØaÅ”u vode umjesto hrane.

Žena je primijetila da je mladiƦ gladan, pa mu je umjesto vode donijela veliku Å”alicu mlijeka.
MladiƦ je polako pio, a zatim je upitao gospoưu:
- Koliko dugujem? ā€“
- Ne dugujeÅ” mi niÅ”ta - odgovori - moja majka me uĆØila da se ne traži niÅ”ta za ono Å”to se daje braƦi iz ljubavi.
- Onda Vam od srca zahvaljujem...! -
Kad je Howard Kelly izaÅ”ao iz ove kuƦe, ne samo da se osjeƦao jaĆØim, nego je osjetio da je u njemu poraslo povjerenje u ljude i vjera u Boga.

Puno godina kasnije ona žena je teÅ”ko oboljela. Mjesni lijeĆØnici su bili zbunjeni njezinim sluĆØajem i nisu mogli pronaƦi lijek za njezinu bolest. OdluĆØili su je poslati u bolnicu u glavni grad. Nazvali su glasovitog Dr. Howarda Kellya za hitni savjet. Kad je ĆØuo ime mjesta
iz kojeg dolazi pacijentica, neobiĆØno svjetlo mu je ispunilo oĆØi.
Odmah je otiÅ”ao u sobu pacijentice i prepoznao stariju gospoĆ°u. Srce mu je zadrhtalo od uzbuĆ°enja.OdluĆØio je uĆØiniti sve moguƦe kako bi spasio život. Od tog trenutka sva njegova briga
bila je bolesnica, a sve svoje dane posvetio je
traženju lijeka za ovu straÅ”nu bolest koja je gospoĆ°u vodila kraju.
Nakon duge borbe, pacijentica je pobijedila bolest...! Potpuno je ozdravila!

Kad je pacijentica bila potpuno izvan životne opasnosti i sasvim zdrava Dr. Kelly je u administrativnom uredu zamolio da napiŔu troŔkovnik i poŔalju njemu na uvid.

Kad ga je imao u rukama, potpisao ga je i odobrio, te na dnu lista dodao napomenu.
Zatim je zamolio da se uruĆØi bolesnici. GospoĆ°a se bojala otvoriti kovertustrahujuƦi da Ʀe naƦi raĆØun koji nadilazi njezine moguƦnosti.
KonaĆØno se odluĆØila, aliā€¦neÅ”to je privuklo njezinu pozornost.

Na dnu troŔkovnika pisalo je:
ā€œPlaƦeno prije puno godina... jednom
Ŕalicom mlijeka!"
Dr. Howard Kelly

Njezine oĆØi napunile su se suzama radosti, a iz njezinog srca provrela je ova molitva:
ā€œHvala ti, moj Bože! Svoju ljubav si objavio po rukama i srcima ljudi!"

On te ljubi s tobom uvijek ostaje
kada pritisnu te boli ta ljubav jaca postaje.
Kad te neka druga mora lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi tvojoj duŔi daje luku.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 08 srp 2007, 14:03
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zanemareni snovi, zaboravljene želje i neostvarene vizije


Jedan stariji ĆØovjek, u bolnici, bio je na umoru. Od smrti ga je
dijelilo vjerojatno tek nekoliko sati. Kad je u naletu bolnog grĆØa
samo malĆØice otvorio oĆØi uspio je vidjeti nekoliko prilika koje su se
skupile oko njegovog kreveta. Nije ih uspio prepoznati.

ZatvorivÅ”i oĆØi upitao ih je:
- Prijatelji, tko ste vi?
Jedna od prilika reĆØe:
- Mi smo tvoji zanemareni snovi, zaboravljene želje i neostvarene
vizije. Mi smo sve ono Ŕto si mogao uraditi za života ali si to
propustio uĆØiniti.
- Žao mi je zbog toga - reĆØe starac - ali ipak cijenim Å”to ste se
unatoĆØ mojoj nemarnosti i loÅ”em odnosu prema vama doÅ”li oprostiti od
mene na kraju mog života.
Jedna od prilika se nagnula i mirnim mu glasom odgovorila:
- Ne, mi se nismo doÅ”li oprostiti od tebe - doÅ”li smo umrijeti s tobomā€¦




***
ā€¦ svaku priliku moramo uĆØiniti vrijednom jer nikad ne možemo reƦi da Ʀe
naiƦi bolja.
ProÅ”lost i buduƦnost nisu s namaā€¦treba uzeti vesla u
ruke, zasukati rukave i krenutiā€¦
za svaki naÅ” napredak idealni vrijeme i uvjeti su SADAā€¦.
sve ostalo su samo izgovori...

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
minores




Spol: muško
Postovi: 21
Lokacija: Tuzla
PostanoPostano: ned 08 srp 2007, 22:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

"Bilo koje zlo koje ĆØovjek radi,ukorijenjeno je u izvornu ĆØovjekovu prirodu koja je greÅ”na, i zaista je lako poĆØiniti zlo,i brzo i lako se ĆØovjek prepuÅ”ta zlu.a tako je teÅ”ko ostati sabran i ustrajan u dobru. IzmeĆ°u ĆØega je to ĆØovjek zaista razapet?S jedne strane,stalna ĆØežnja za mirom,i neodoljiv osjeƦaj da smrt nije kraj,a s druge strane,nemir,zlo,i oĆØaj,kao rezultat svega onoga Å”to poduzimamo sami,ne sluÅ”ajuƦi u nama prigovor savjesti koji je u nas same Bog zasadio.BježeƦi od Boga,ĆØovjek je sam od sebe utekao.I želio bi imati sve.I grijeÅ”iti,iƦi nekim svojim putevima,koji nisu u skladu sa božjom voljom,pa ĆØak i na silu pokuÅ”ati ukinuti u sebi i svijetu oko sebe svaku pomisao o Bogu uopƦe...i imati blagostanje koje bi mu eventulano mogla ponuditi tehnologija i znanost.I naravno da se to uvijek sruÅ”i.ZaÅ”to?Jer na silu,na sve moguƦe naĆØine,ĆØovjek pokuÅ”ava zaboraviti na Boga.A to je nemoguƦe.Jer smo otisak njegovog dlana.I bez njega,smo samo manjak.A manjak Boga je manjak je ljubavi.Gdje je manjak ljubavi,manjak je i savjesti.I tako nastaje zlo.Zlo je manjak ljubavi.Zlo je odsustvo Boga.Zlo je kada naÅ”a djela koja radimo,nisu u skladu sa božjom voljom,koja nam je zapisana u duÅ”e,kao preslikaĆØ,kao odraz Božjeg lica u nama samima,a nalazi se u savjesti svakoga od nas.TragajuƦi za svojom savjeÅ”Ć¦u,ĆØovjek opet,upravo traga za pravom svojom osobnoÅ”Ć¦u.I za Bogom.I to je jedan krug života,na koji smo jednostavno osuĆ°eni.Jer ĆØovjek nije vlasnik.On je samo korisnik.I dolazi u ovaj svijet,bez svoje volje.I odlazi sa njega bez svoje volje.A kamo ide?
I kada se potroÅ”i ova bio-maÅ”ina,naÅ”e tijelo,u kojemu se vozimo ĆØitav naÅ” zemeljski život(i po kojem su raĆ°ene sve maÅ”ine svijeta kao kopije da obavljaju za nas sve ono Å”to samo tijelo nije u moguƦnosti),zar da ĆØovjek,na kraju se suoĆØi sa vjerom u niÅ”ta,ili neÅ”to ili nekog?Jer ako je ĆØovjek netko,onda i onaj koji ga je stvorio nije neÅ”to,nego jest netko.A taj netko,je upravo On,(BOG)od kojega nastojimo pobjeƦi,nalazeƦi neke svoje puteve,zatvarajuƦi sebe za milost i darove koje nam je želi dati.Zato Bog nemože.nego biti dobar i milostiv.Ali poÅ”tuje ĆØovjekov izbor,pa makar to za ĆØovjeka(koji je uvijek iznova zapleten u krugu grijeha,nepokajan) loÅ”e.Obratiti se Bogu znaĆØi,pomiriti se u sebi,pomiriti se sa samim sobom i pomiriti se konaĆØno sa Bogom.Svi Bogovi ovoga svijeta,osim jednog,tražili su da se za njih umire i žrtvuje.Svaki Bog je tražio žrtve,ĆØesto ljudske.To je volja demonskih,paganskih bogova...ali samo jedan je umro za svoje stvorenje.To je Onaj koji Jest.Koji nam neumoljivo govori kroz povijest i uvijek nam pruža ruku pomirenja.To je trojedini Bog,u kojemu je misterija ĆØovjekova života,napokon razgoljena na Svetom Križu,otkupivÅ”i ĆØovjeka od smrti i grijeha.I zato nema Boga kao Å”to je On.Alpha & Omega.PoĆØetak i kraj svega.ā€
Mozda je ovo trebalo negdje drugo, mozda vec ima, ali ja nisam vidio, ali u svakom slucaju imam dobru volju.

"Sve Å”to želite da ljudi ĆØine vama, ĆØinite i vi njima!"
Korisnički profilPošalji privatnu porukuMSNM [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOva tema je zaključana: ne možeš urešivati postove niti odgovarati.

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš urešivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group