HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretranik Pretranik lanstvo lanstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sub 17 kol 2019, 13:16. Pogledaj neodgovorene postove
Raj ... Èistilište ... Pakao
Zaponi novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedea tema
Autor Poruka
Kristijan




Spol: muko
Postovi: 251
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: et 17 svi 2007, 6:25
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Živac napisa:

Pakao je slobodan izbor svakog pojedinca i tamo se ne žali za rajem. Muka je, strašno je, ali tako je strašno upravo zato što je èovjek sam odbio Božju ljubav i odbio prihvatiti Istinu. Nema u paklu istine koju shvaæamo, ali je kasno. Istinu smo odbili i ništa ne shvaæamo.


Hvala na pojašnjenju, Živac! Zapravo imaš pravo... Gle stvarno, koliko istine u tvojim rijeèima... Sviða mi se tvoja verzija Pakla (Oh, Bože, ne u tom smislu Wink ). Onako je kako sami hoæemo... Joj, sad bi najradije raspravljao i razgovarao do sutra ali moram na faks! Bogu hvala, ima u Njega dana.... Smile)

Mir s vama!

"Pulsate et aperietur vobis!" (Mt 7,7)
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web straniceMSNM [Vrh]
Žan
mod team leader



Spol: muko
Postovi: 2638
Lokacija: u Isusovom zagrljaju
PostanoPostano: uto 22 svi 2007, 9:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Leli napisa:
možda se time kosim s nekim istinama Crkve, ali meni je jako bitno vjerovati da pakla nema

Veæ smo prièali nešto o tome na temi o kontaktu s dušama, i tamo napisah svoj odgovor o tome, al pošto si ovo opet napisala nedavno, zanimalo bi me zašto ti je jako bitno vjerovati da pakla nema? Gdje æe biti sotona sa svojim zlodusima i sa svima koji se odreknu Boga i Njegove milosti - u posebnim apartmanima u nebu ili? Wink

Po ovom æe svi znati da ste moji uèenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge!
(Iv 13, 35)
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
teta Jeja
mod team



Spol: ensko
Postovi: 1297
Lokacija: Zg DD
PostanoPostano: uto 22 svi 2007, 9:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ne zanima me gdje su! znam da negdje moraju bit, ali nije mi bitno gdje...

iskreno, kad me veæ pitaš, zašto ne vjerujem u pakao i zašto odbijam previše razmišljati o istome:

postojalo je puno ljudi u mojem životu (u mojoj obitelji) koji su, po nekim našim - ljudskim - pravilima, svojim životom (ili svršetkom života) ''zaslužili pakao''. ne znam kako bih išla kroz život kad mi na umu i u srcu ne bi bila želja da me ipak (bez obzira na svoje - velike - greške) doèekaju jednom kada ja doðem u raj (ako zaslužim Laughing).
ne znam da li bih imala snage za svaki novi dan, kada bih znala da je moja molitva da ih ponovo vidim besmilena.

eto, to je moja vizija pakla. onog pakla u kojeg ne vjerujem.
zato mi je tako jako važno da ne vjerujem da postoji. jer bih se, u suprotnom, i ja veæ odavno predala


a, gdje su vragovi? ako se mene i mojih najmilijih klone, mogu bit gdje god žele!

Svevišnji, dièni Bože, rasvijetli tamu moga srca
i daj mi pravu vjeru, èvrstu nadu i savršenu ljubav, osjet i spoznaju,
o Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Živac




Spol: muko
Postovi: 611
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 22 svi 2007, 10:15
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Leli napisa:
ne znam kako bih išla kroz život kad mi na umu i u srcu ne bi bila želja da me ipak (bez obzira na svoje - velike - greške) doèekaju jednom kada ja doðem u raj (ako zaslužim Laughing).
ne znam da li bih imala snage za svaki novi dan, kada bih znala da je moja molitva da ih ponovo vidim besmilena.

Nitko na ovome svijetu, pa ni Crkva, ne može reæi tko konkretno treba iæi u pakao. Takva istina je u bitnome nespoznatljiva za èovjeka. Zato ne možeš znati da je ikakva molitva besmislena i nema straha za ponestanak snage. Wink

Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravdu njegovu, a sve drugo æe vam se nadodati.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuICQ [Vrh]
sike




Spol: muko
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: pet 22 lip 2007, 21:11
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Evo nešto jaaaaaaaako dugo ali pouèno..


PISMO IZ PAKLA

(Ovaj tekst je preveo sveæenik Ivan Æuk, a objavljeno je u nastavcima, u 7., 8., i 9. broju Veritasa 1966. god.: )

Mlada njemaèka djevojka provodila je svoj godišnji odmor na jezeru Lago di Garda u Italiji 1937. godine. Krajem drugog tjedna mjeseca rujna dobila je pismo od majke u kojemu je pisalo: "Zamisli, umrla je Ana. Poginula je u automobilskoj nesreæi. Juèer su je sahranili."

Ana joj je bila kolegica iz ureda. Djevojka je bila pogoðena i zbunjena. Drugoga dana prisustvovala je sv. Misi, koju je namijenila za pokoj njezine duše. No cijeli dan ju je progonio neki èudan nemir. Uzbuðena je otišla spavati i nije mogla zaspati. U noæi je èula nekakav šum, kao kada bi joj zlovoljni šef bacio preko stola svežanj spisa. Pomolila se i pokušala zaspati. Tada je sanjala ovo:

Izlazi iz sobe i pred vratima nalazi poštu. Kada je dobro pogledala, skamenila se. Pismo od Ane! Je li moguæe? A zna da je mrtva. Sjeda na klupu u parku, otvara pismo. Nema potpisa ali rukopis je Anin. Dobro ga poznaje. Sva uzbuðena poène èitati:

"Klara! Nemoj moliti za mene! Ja sam izgubljena. Ako te o tome potanko izvješæujem, nemoj misliti da to èinim iz prijateljstva. Mi ovdje nikog ne ljubimo. Ovo èinim pod pritiskom neizrecive moæi. Uistinu, ja bih te najradije ovdje vidjela, ovdje gdje mi je suðeno biti cijelu vjeènost. Ne èudi se toj mojoj želji. mi prokletnici svi tako mislimo. Naša je volja otvrdnula u zlu. Mada ti na ovaj naèin otvaram oèi, ja to ne èinim s dobrom nakanom.

Sjeæaš li se kako smo se pred èetiri godine upoznale u Munchenu? Ti si tada imala 23 godine. Kada sam ja stupila u službu, ti si se tamo nalazila veæ šest mjeseci. u poèetku, meni nevještoj ti si znala nešto pomoæi. Dala bi mi kakav dobar savjet. Ah, što to znaèi "dobar"? Ja sam se tada divila tvojoj ljubavi za bližnjega. Glupost! Danas sam uvjerena da je tvoja ljubav izvirala iz bahatosti. Ti si samo htjela pokazati kako me natkriljuješ. Veæ onda sam na to pomišljala. Mi tu ne priznajemo nikakvo dobro. Nikomu!

Moja ti je mladost poznata. Spomenuti æu ti neke pojedinosti, koje ti možda nisu poznate.

Prema planu mojih roditelja, ja se nisam smjela roditi. Kada sam ugledala svijet, jedna moja sestra imala je èetrnaest, druga petnaest godina. O, da se barem nikada nisam rodila! O, kada bi se sada mogla uništiti i tako umaæi ovim mukama. Nikakav užitak ne bi se mogao usporediti s užitkom nepostojanja! Ali ja moram biti, moram živjeti. Biti onakva kakva sam samu sebe stvorila: biæe sa promašenim ciljem života.

Moja majka išla je koji puta nedjeljom u crkvu, ali me nikada nije nauèila moliti. Sva je tonula u dnevnim brigama, mada nama nije išlo loše.

Rijeèi: molitva, blagoslovljena voda, Crkva, ja pišem s neizrecivim prezirom. Uopæe, mrzim sve ljude, posebno one koji odlaze u crkvu. Sve su te stvari za nas vrelo neopisivih muka. Sve spoznaje o sebi, svako sjeæanje na nešto lijepo što smo u životu doživjeli - sve je to za nas plamen koji sažiže. Sve nas sjeæa milosti koju smo otklonili. To nas proždire. Mi ne jedemo, mi ne spavamo, mi ne hodamo. Duševno prikovani, slušamo plaè i škripanje zubi. Bijesnimo u neprolaznoj patnji. Èuješ li? Mi ovdje pijemo mržnju kao vodu. Mrzimo svakoga, najviše Boga. To ti moram protumaèiti.

Blaženi u Nebu moraju Boga ljubiti. Ne mogu drugaèije. Oni Ga direktno gledaju u svoj Njegovoj blistavoj ljepoti. To ih neizmjerno usreæuje. Mi to znamo i ta nas spoznaja baca u bjesnilo. Ljudi na zemlji mogu, ali ne moraju Boga voljeti. Mogu se odluèiti i protiv Njega. Ali mi, kojima Bog pristupa kao Sudac i Osvetnik, kao onaj koga smo prezreli i odbacili, koji dolazi u vihoru, mi Ga možemo samo mrziti i to svom snagom svoje pakosne volje. Vjeèno. Mi smo se dragovoljno odluèili protiv Boga. Te se odluke mi ni danas ne odrièemo i nikada je neæemo promijeniti. Razumiješ li sada zašto je pakao vjeèan? Zato, jer se naša tvrdokornost nikada ne može promijeniti.

Odupirem se da ti ovo pišem, ali ne mogu odoljeti. Èinim to po nekom "nareðenju". Rado bih lagala, ali ne mogu, rado bih psovala, ali sam prisiljena da to ne èinim. Naprotiv, moramo priznati da je i s nama Bog u nekom smislu milosrdan. Na zemlji je to oèitovao tako što nije dopuštao našoj volji da potpuno podivlja, kako smo mi željeli. To bi poveæalo našu krivnju, pa dosljedno i kaznu. Sada svoje milosrðe prema nama pokazuje tako da nas ne prisiljava da mu stupimo bliže i tako donekle ublažuje naše muke. Svaki korak prema Njemu poveæao bi našu patnju, kao što bi tebi svaki korak dublje u vatru prouzroèio sve jaèe boli.

Ti si bila ogorèena kada sam ti jednom na šetnji pripovjedala što mi je rekao otac prije moje prve svete Prièesti: pobrini se Anice za lijepu haljinu! Sve drugo je budalaština. S majkom se uvijek svaðao. Koji put sam ti znala o tome nešto reæi. Sramila sam se radi njihova neslaganja. Ah, sramiti se, kako je to smiješno. Nama je ovdje sve svejedno. Uskoro više nisu spavali u istoj sobi. Ja sam spavala s mamom, tata u drugoj sobi. Tako je mogao dolaziti kuæi kada je htio. Pio je i zapio sve što smo imali. Moje su starije sestre bile namještene. Živjele su odvojeno od nas. Tako se majka brinula samo za mene. Posljednjih godina otac je èesto tukao majku. Prema meni je uvijek bio dobar. Jednoga dana èak je sam nosio moje cipele u trgovinu da ih zamijeni, jer mi nisu bile dovoljno moderne.

U noæi, kada je moga oca udarila kap, dogodilo se nešto što ti nikada nisam rekla. Sada to moraš znati. Vrijedno je znati, jer me tada prvi put opsjeo zao duh, koji me sada muèi.

Spavala sam kod mame. Njezino jednolièno disanje bilo je dokaz da tvrdo spava. Najednom sam èula da me netko zove. Neki nepoznati glas me pitao: "Što æe biti, ako ti otac umre?"

Iskreno ti kažem da oca više nisam voljela od kada je s majkom onako strašno postupao. Zapravo, ja nisam ljubila ni nju ni njega. Osjeæala sam samo neku naklonost prema onima koji su mi uèinili kakvo dobro. Ljubav, bez obzira na sve živi samo u onim dušama koje su u milosti. Ja veæ tada nisam bila. Na tajanstveno pitanje odgovorila sam: "Ah, neka umre!" Nakon kratkog vremena opet sam zaèula isto pitanje. "Neæe umrijeti!" - vrisnula sam gotovo zdvojno. Pitanje se ponovilo i treæi put. Sada mi je došlo pred oèi kako se otac gotovo uvijek vraæao pijan kuæi, kako je buèio, bio grub s mamom, kako nas je sramotio pred ljudima i doveo na prosjaèki štap, pa sam uzviknula: "Meni je svejedno. Neka umre!"

Kada je drugo jutro mama htjela pospremiti oèevu sobu, vrata su bila zakljuèana. Oko podneva silom su ih otvorili. Otac je ležao na krevetu na pola obuèen - mrtav. Udarila ga je kap. Tako sam izgubila oca.

Marta K. i ti nagovorili ste me da pristupim u Organizaciju katolièkih djevojaka. Predavanja koja sam tamo slušala, meni su bila dosadna. No priredbe sam voljela.

Sjeæaš se da sam brzo u njima preuzela glavne uloge. To je laskalo mojoj samodopadnosti. I izlete sam voljela. Nekoliko puta sam se èak dala nagovoriti da pristupim ispovijedi i Prièesti. Na ispovijedi nikada nisam imala što reæi. Nisam se osjeæala griješnom. Ti si me èesto opominjala: "Ana, ako ne budeš molila, propasti æeš." Uistinu, malo sam molila i to vrlo nevoljko. Imala si pravo. Doista, svi mi koji smo u paklu, ili nismo uopæe molili, ili smo molili premalo. Molitva je prvi odluèan korak prema Bogu. Posebno molitva Onoj koja je bila Majka Isusova, a èije ime mi ovdje u paklu nikada neæemo izgovoriti. Molitva njoj upravljena oduzme vragu više duša, nego što mu ih osiguravaju najveæi grijesi.

Nastavljam bjesneæi, molitva je nešto najlakše što èovjek može uèiniti na zemlji. Upravo zato jer je laka, Bog je uz molitvu vezao spasenje. Tko redovito moli, tome Bog malo po malo daje toliko milosti i snage da æe se podiæi iz grijeha, pa makar u njih utonuo do grla. Posljednjih godina moga života na zemlji nisam uopæe molila. Nikada. Tako sam temeljito upropastila milosti, bez koje nema spasenja. Mi ovdje ne primamo nikakvih milosti. Podrugljivo bismo ih odbili, kada bi nam i bile ponuðene. Tu nema nikakvih promjena, Klara! Kod vas na zemlji èovjek može pasti iz milosti u grijeh, bilo iz slabosti, bilo iz pakosti. Iz grijeha se može opet podiæi do nevinosti. Sa smræu sve prestaje. Èak i u odmaklim godinama promjene postaju sve teže i rjeðe. Istina je da se èovjek do zadnjeg trenutka može opredjeliti za Boga ili protiv Njega.. Ali redovito se dogaða da on u zadnjem èasu hoæe ono što je htio èitav život. Dobra ili slaba navika mu je druga narav, koja ga tada povuèe za sobom.

Tako se dogodilo i sa mnom, koja sam živjela potpuno odvojena od Boga. Zato sam se pri zadnjem pozivu milosti odluèila protiv Njega. Nije bilo sudbonosno to što sam griješila, nego što se nisam htjela grijeha osloboditi. To, to!

Sjeæam se da si me više puta nagovarala neka slušam propovijedi, èitam dobre knjige, vjerske èasopise. Odgovarala sam: "Nemam ti ja za to vremena." Nisam htjela uznemiravati ionako uznemirenu nutrinu.

Brzo sam se zasitila Organizacije katolièkih djevojaka.. Osjeæala sam da tamo ne pripadam jer mi nije bilo stalo da se poboljšam. Ti to nisi slutila, mada si primjeæivala da sam nezadovoljna i nesretna. Govorila si mi: "Ispovijedi se, pa æe sve biti dobro!" Slutila sam da je tako. Ali svijet, tijelo i vrag držali su me veæ tada èvrsto u svojim pandžama.

U upliv vraga na èovjeka ja nisam nikada vjerovala. Sada ti potvrðujem, da takve kakva sam bila ja vrag ima èvrsto u svojoj vlasti. Samo mnoge molitve, žrtve i trpljenja mogle bi ih istrgati iz njegovih kliješta. A i to bi išlo polagano. Istina je da i danas ima opsjednutih, kakvih je bilo u Isusovo vrijeme. Vrag doduše ne može posve oduzeti slobodnu volju onima koji mu se predaju, ali Bog dopušta da se Sotona ugnijezdi, malo po malo u dušama onih koji tvrdoglavo odbijaju milost. Mi prokleti mrzimo i vraga. Ali on nama ugaða na taj naèin što nastoji da sve vas dovuèe ovamo.

Vi tu strahotu ne možete razumjeti. Vrazi se roje svijetom kao komarci. Ljudi zbog zaslijepljenosti to ne vide. Nama nije lakše kad koja duša prispije u pakao. Naprotiv, to poveæava naše muke. Ali mržnja, mržnja je naša bit i mi je ostvarujemo cijenom vlastitog trpljenja. Zar nema takvih sluèajeva i kod vas u svijetu?

Iako sam bježala od Boga, On me trajno tražio. Po naravi sam bila èovjekoljubiva, rado sam uèinila kakvo dobro djelo. Time sam utirala put milosti i svraæala na sebe Božju pozornost. Koji put me Bog zvao u Crkvu. To mi je izgledalo kao tuga za domovinom. Kada sam nakon napornog rada u uredu vodila brigu o bolesnoj majci, ti su Božji pozivi bili još jaèi. Kada ti je jednom uspjelo da me odvedeš u Crkvu, bila sam toliko potresena, da sam skoro doživjela svoje obraæenje. Zaplakala sam, no veæ u slijedeæem trenutku nisam tu želju osjeæala. Pšenicu je gušilo trnje. S izgovorom da je vjera samo nekakvo èuvstvo, ja sam taj poziv milosti lako otklonila. Jednom si me napala što sam pred Tabernakulom samo izvela nekakav pokret, a nisam se poklonila. Ti si to pripisala mojoj lijenosti. Nisi slutila da ja veæ tada nisam uopæe vjerovala u Kristovu prisutnost pod prilikom kruha. Sada vjerujem Klara, jer je to tako i ja vjerujem, kao što èovjek vjeruje u oluju koju je proživio.

U meðuvremenu stvorila sam sebi vjeru po vlastitom ukusu. Prihvatila sam mišljenje - koje je u našem uredu bilo u modi - da ljudska duša nakon smrti seli iz stvorenja u stvorenje i tako nastavlja život u beskraj. Tako sam ja riješila pitanje o zagrobnom životu i posve stišala glas savjesti.

Zašto mi nikada nisi spomenula Kristovu prispodobu o bogatašu i siromahu Lazaru, u kojoj stoji da je duša jednoga odmah nakon smrti otišla u pakao, drugoga u Nebo? No misim da ni time ne bi ništa postigla. Sama sam sebi stvorila nekakvog Boga koji je bio dovoljno dalek da ne osjeæam nikakvu obvezu prema Njemu. Takav Bog nije imao nikakvog neba da mi ga dade i nikakvog pakla da me u nj strmoglavi. Èastila sam ga tako da sam ja njega ostavila na miru i on mene. Što èovjek želi, rado vjeruje da je tako. Tokom godina u meni se uèvrstilo uvjerenje da je ta vjera prava. Tako se dalo nesmetano živjeti. Po vlastitoj volji i ukusu. Jedno bi mi ipak slomilo vrat: teško i dugo trpljenje. A ono nije ni od kuda dolazilo. Sve mi je išlo glatko. Bilo mi je lijepo. Razumiješ li sada što znaèi izreka: Koga Bog ljubi, onomu šalje stradanja?

Bio je lijep proljetni dan. Katolièka liga priredila je izlet. Ponavljam - izlete sam voljela. Ali me uvijek smetalo ono vjersko blebetanje i posjet svakoj crkvi na koju smo naišli na putu. Veæ tada mene nije zavodila madonina slika na oltaru. Jedna druga slika kraljevala je na oltaru mojega srca: Maksova slika iz susjedne trgovine.

Upravo te nedjelje Maks me pozvao na izlet. Djevojka s kojom je redovito odlazio, bila je u bolnici. Pristala sam, otišla sam s njim. Bio je ljubazan prema svakoj djevojci, a ja sam htjela da takav bude samo sa mnom. Ne, njegova žena, nego njegova jedina žena. to sam htjela biti. Za vrijeme izleta Maks me upravo obasipao ljubaznošæu i duhovitošæu. Nije mi bilo dosadno kao na izletima s Katolièkom ligom.

Drugo si mi jutro predbacila zašto nisam išla s vama na izlet. Tvoje prvo pitanje je bilo: jesi li bila na misi? Smiješno! Ta dogovorili smo se da idemo vrlo rano. Sjeæaš li se što sam ti odgovorila? Dobri Bog nije tako uskogrudan i sitnièav kao tvoji župnici. Sad kažem: Bog uza svu svoju dobrotu, više zahtijeva nego svi tvoji duhovnici zajedno. Ali nakon prvog izleta s Maksom , još jednom sam došla u Društvo. Bilo je to o Božiæu, na priredbu. Nešto me je tamo vuklo, no dušom sam se bila veæ posve odijelila. Kino, ples, izleti - to se smjenjivalo jedno za drugim. Nekoliko puta sam se s Maksom posvaðala. Pogotovo kada je njegova bivša djevojka izašla iz bolnice i podivljala kada je saznala za mene. Užasno me napala. Ostala sam mirna i dostojanstvena. To je Maksu imponiralo, pa se posve odluèio za mene. Govorila sam o njoj hladno s izvjesnim razumijevanjem, ali otrovno. Ocrnjivala sam je. To je najbolja priprava za pakao - sotonizam u pravom smislu rijeèi. To ti pripovijedam da vidiš kako sam se definitivno od Boga odvojila.

Moj konaèni otpad od Boga bio je u tome što sam èovjeka postavila na Njegovo mjesto. Ništa ne može ukloniti tako temeljito Boga iz našega srca kao ljubav prema osobi drugog spola, ako se ona sastoji samo u putenoj sferi. U tome je njezina strahota i otrov. Moje obožavanje Maksa postala je moja nova vjera. Borila sam se protiv Boga. Ti toga nisi bila svjesna. Smatrala si me još vjernicom. Ja sam to i htjela. I crkveni porez sam redovito plaæala. Neko osiguranje i s te strane mislila sam neæe škoditi. Tvoji odgovori èesto su bili izvrsni, ali ja sam ih otklanjala. Ti jednostavno nisi smjela imati pravo.

Pred udaju bila sam još jednom na Ispovijedi i na Prièesti. Tako je bilo propisano. Uèinili smo to oboje. Zašto ne? Formalnost je formalnost. Ti takvu ispovijed smatraš nevrijednom. U redu, ali ja sam i nakon takve Ispovijedi imala mirnu savjest. To je bila moja zadnja sveta Prièest. Nedostojna. S Maksom sam lijepo živjela. U svemu smo se slagali. I u tome da život ne optereæujemo djecom. Maks je ipak htio barem jedno dijete, ali sam mu ja i tu želju izbacila iz glave. Lijepa odijela, elegantno pokuæstvo, barovi, izleti automobilom i sliène zabave - za to sam živjela. Svake nedjelje nekamo smo skupa odlazili. Ali, priznajem ti, nisam bila sretna, mada sam se uvijek slatko smiješila. Nešto me izjedalo u duši. Uvijek sam željela da nakon smrti za koju sam mislila da je vrlo daleko, ne bude nièega. Karakteristièno? Istina je ono što sam jednom èula na propovijedi, da Bog za najmanje dobro djelo koje èovjek uèini uvijek plati na ovaj ili onaj naèin. Kada zna da neæe moæi platiti na drugom svijetu, uèini to na ovomu. Tako sam nenadano naslijedila veliki imetak od neke tetke. Muž je dobio veæu plaæu, tako da smo upravo sjajno živjeli. Svi ljudi s kojima smo se družili živjeli su kao i nas dvoje.

Ako smo koji put na izletu posjetili koju crkvu, u njoj su nas zanimale samo umjetnine. Ako se koji put u meni pojavilo kakvo pobožno èuvstvo, brzo sam ga odagnala. Tako sam svaki poziv milosti brzo uklonila. S posebnim užitkom sam ironizirala srednjovjekovne slike koje su prikazivale pakao: vrag na ražnju peèe duše koje cvrlje na žeravici, dok mu drugi ðavoli dovode nove žrtve. Klara, pakao je moguæe slikati, ali ga nije moguæe naslikati. Sve ljudske predodžbe o njemu nisu ni sjena njegove stvarnosti.

Sjeæaš li se kako smo jednom raspravljali o paklu? Ti si ga ospisivala kao vatru koja sažiže. Tada sam ti gurnula pod nos upaljenu šibicu i zapitala: Da li tako smrdi? Ti si šibicu lako ugasila. Ovdje vatru nitko ne može ugasiti. Kažem ti, vatra o kojoj govori evanðelje na znaèi samo grižnju savjesti. Vatra je vatra. Doslovno treba shvatiti što je Onaj rekao: "Idite od Mene, prokleti u oganj vjeèni!" Doslovno. Da, ova je drukèija vatra nego vaše na zemlji, ali je vatra. Vama je naše stanje posve neshvatljivo. Ali naša najveæa muka sastoji se u tome što nikada neæemo vidjeti Boga. Èudno, da te u vjeènosti trajno muèi ono za što ti na zemlji nije bilo stalo. Ali tako je to. Dok nož leži na stolu èovjek se ne uzrujava, ne osjeæa njegovu oštrinu. Ali zarini mu ga u srce, pa æe osjetiti što je njegova oštrina. Tako je sa nama. Sada u vjeènosti osjeæamo gubitak Boga, dok smo na zemlji to samo izdaleka gledali.

Svi prokleti u paklu jednako ne trpe. Katolici trpe više nego drugi, jer su imali više milosti koje su proigrali. Trpi više onaj tko je više znao. Tko je griješio iz zlobe teže pati od onoga tko je griješio iz slabosti. Ali nitko ne trpi više nego što je zaslužio. O, da to nije tako! Barem bi opravdano mrzila! Ti si mi nekoæ govorila da svatko svjesno odlazi u pakao. Smijala sam se tome. Smatrala sam: u pravi èas veæ æu sebi nekako pomoæi. A ipak sam svjesna istine koju sam koji put u sebi ponavljala. Ano, ako iznenada umreš, otiæi æeš Bogu nespremna. snosit æeš posljedice. Nisam se obratila. Zla navika me je povukla. Povratak je sve teži, što je èovjek stariji. Tako me je smrt zatekla nepripravnu.

Pred tjedan dana, govorim po vašem naèinu brojenja, jer je ovdje sve drugaèije otišla sam sa mužem na izlet. Bila je nedjelja, posljednji dan moga života. Uživala sam. Bio je prekrasan sunèani dan. Obuzeo me poseban osjeæaj sreæe i zadovoljstva. Kada smo se naveèer vraæali kuæi, moj je muž izgubio vlast nad volanom, jer ga je zaslijepio automobil koji je dolazio iz suprotnog pravca. Tresak . . . . i vrisak: Isuse! Nije to bio pobožan zaziv, nego spontani krik, nastao iz straha. Osjetila sam užasnu bol. Što je ona prema ovim mukama! Zatim mi se sve zamraèilo. Zanimljivo. Onoga jutra kada sam se spremala na izlet, sijevnula mi je misao: nedjelja je, kako bi bilo da još jednom odemo na misu? Zvonilo je i kao da me je dozivalo. Presjekla sam misao sa jednim odluènim: ne! Kako to da jednom zauvijek ne mogu to izbiti iz glave? Što je bilo poslije smrti, preuzimam posljedice. Sada ih snosim.

Što se sa mnom dogodilo nakon smrti, ti to znaš. Ja ne znam. Mi redovitim putem ne možemo znati što se zbiva na svijetu. Ali znam da sam se u trenutku odvajanja duše od tijela našla u nekoj svjetlosti koja zasljepljuje. Dogodilo se kao u kazalištu, kada se sva svjetla u kazalištu ugase. Osvjetljen je samo prizor na pozornici, prizor moga života. Duša mi se ukazala u zrcalu: sve prezrene milosti od prve mladosti do zadnjega "ne", što sam ga izgovorila u nedjeljno jutro. Osjeæala sam se kao zloèinac pred kojim defiliraju njegove žrtve. Da žalim? Ne! Da se sramim? Ne! A ni izdržati nisam mogla pred licem Boga, kojega sam prezirala. Tako je ostao samo - bijeg. To je bio Posebni sud. Na onom istom mjestu gdje je ostalo ležati moje mrtvo tijelo. Nevidljivi Sudac rekao je: Idi! Kao jezièac svijetlo-plavièastog plamena, pala sam u pakao."

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš rijeèi života vjeènoga!
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Žan
mod team leader



Spol: muko
Postovi: 2638
Lokacija: u Isusovom zagrljaju
PostanoPostano: sub 17 stu 2007, 11:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

U jednoj molitvici jako me se dojmio jedan zaziv:
Èuvaj me od smrti smrtnog grijeha koji stavlja pakao u moju dušu.

Grijeh doziva i stavlja PAKAO u moju dušu... Confused Kako je spasonosno biti svjestan toga i s tom istinom junaèki se boriti protiv napasti i sotone koji neumorno oblijeæe naše duše da ih proždre... Grijeh stavlja pakao u moju dušu! Ljudi, bježmo od grijeha, bježmo od pakla, a utecimo se Bogu koji jedini stavlja mir i raj u naše duše! moli

Po ovom æe svi znati da ste moji uèenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge!
(Iv 13, 35)
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
gi-gi




Spol: muko
Postovi: 44
PostanoPostano: sub 17 stu 2007, 18:52
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mene je jako potreslo viðenje koje sam proèitao u Lucijinom treæem fatimskom sjeæanju te me nagnalo na razmišljanje o konaènim stvarima. Evo ovdje donosim izvadak koji se odnosi na pakao, što je zapravo prvi dio fatimske tajne. Cjelovito treæe sjeæanje se može proèitati ovdje
http://hr.wikisource.org/wiki/Fatimska_poruka_-_Tre%C4%87e_sje%C4%87anje
Kako je kazano: "Ako te Gospodinova ljubav prema tebi ne potièe da mu uzvatiš, neka te barem strah od pakla primora."

Izvadak
Djevica nam je pokazala golemo vatreno more, za koje se èinilo da je pod zemljom. Vragovi i duše, uronjeni u taj oganj, izgledali su kao crno ili tamno ugljevlje, ali prozirno i u ljudskim oblicima. Sve je to plivalo u tom ognjenom moru, nošenom valovima plamena koji je izbijao iz njih samih, zajedno s oblacima dima. Padali su na sve strane poput varnica u velikom požaru, rastreseno, kao bez težine, uz zastrašujuæe krikove i uzdahe, pune oèaja. Tresli smo se od užasa i straha. Vragovi su se razlikovali po svojim straviènim i odvratnim oblicima, neviðenog izgleda zastrašujuæih i nepoznatih životinja, a prozirni i crni. To je viðenje trajalo samo jedan trenutak. Sigurno bismo bili umrli od strah i užasa, da nam naša Nebeska Majka nije bila obeæala (u prvom viðenju) da æe nas odvesti u Nebo.

Strelovito samo podigli oèi prema našoj Gospoði koja nam reèe dobrostivo, ali tužna: «Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi ustanoviti u svijetu pobožnosti prema mom Preèistom Srcu. Ako budete èinili ono što æu vam reæi, mnoge æe se duše spasiti i bit æe mir
...

Neki ljudi, èak i pobožni, ne vole govoriti o paklu djeci, da ih ne bi zastrašili. No, Bog nije oklijevao da ga pokaže trima mališanima. Jedno je dijete imalo samo šest godina. A znao je Bog, da æe se zbog toga tako preplašiti, da æe, usudila bih se reæi, gotovo poginuti od užasa.

Jacinta je èesto znala sjesti na zemlju ili na kakav kamen i , posve zamišljena, reæi: «Pakao! Pakao! Kakvo žaljenje osjeæam za duše koje u njega odlaze! Tamo su živi ljudi koji izgaraju kao drvlje u vatri!» Tada bi, sva dršæuæi, klekla, sklopila ruke i izmolila molitvu koju nas je nauèila Gospoða: «O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, oslobodi nas od paklenog ognja, dovedi u Raj sve duše, osobito one kojima je to najpotrebnije!»

Moj je dojam, Preuzvišeni, da se posljednje rijeèi ove molitve odnose na one duše koje su u veæoj, neposrednoj opasnosti, da se upropaste.

Jacinta bi stajala dugo na koljenima, ponavljajuæi tu istu molitvu. Od vremena do vremena, dao da se budi iz sna, pozivala bi mene i brata: «Franjo, Franjo! Molite li sa mnom? Moramo mnogo moliti, da duše otmemo paklu. A u pakao ih odlazi mnogo, mnogo!» Drugi put bi postavila pitanje: «Ma, zašto Djevica ne pokaže pakao svim grešnicima? Kad bi ga vidjeli, ne bi više griješili, da ne svrše u njemu! Moraš reæi Gospoði da pokaže pakao onom cijelom narodu. (Odnosi se na one koji su dolazili u Cova da Iria.) Vidjet æeš, kako æe se obratiti!» A onda, pomalo zlovoljna, znala bi reæi:

- Zašto nisi rekla Gospoði da pakao svima pokaže?

- Nisam se sjetila – odgovorih.

- Na žalost, ni ja – odgovarala je tužno.

Mnogo puta znala je zapitati:

- Ma, kakve grijehe poèinja svijet koji odlazi u pakao?

- Ne znam. Možda zato što ne idu nedjeljom na misu, možda kradu, govore ružne rijeèi, psuju, proklinju…

- I samo za jednu rijeè odlaze u pakao?

- Jasno, grijeh je…

- A, što bi ih stajalo iæi na misu i šutjeti?! Kakvo sažaljenje osjeæam za grešnike! Kad bih im mogla pokazati pakao!

Koji put bi se stisla uz mene i rekla:

- Znaš, ja idem u Nebo. Ali ti, koja tu ostaješ, ako ti Gospoða dopusti, kaži svima kako izgleda pakao, da ne bi više griješili pa u njemu završili!

Èesto je bila zamišljena, a onda bi se javila:

- Toliki ljudi odlaze u pakao! Toliki!

- Ne plaši se, ti ideš u Nebo – tješila sam je.

- Jest, ja idem, ali bih htjela da i svi drugi tamo doðu.

Da prinese žrtvu, èesto nije htjela jesti. Rekla bih joj:

- Jacinta, daj, jedi malo!

- Ne, ovu žrtvu prinosim za grešnike koji previše jedu.

Kad je veæ bila bolesna, ja bih joj, polazeæi na misu, rekla:

- Ti danas nemoj iæi, ne možeš. Uostalom, danas nije nedjelja.

- Ništa zato! Idem za one grešnike koji ni nedjeljom ne idu.

Kad bi èula koju besramnu rijeè, na koju su neki ljudi ponosni kad je izgovore, Jacinta bi pokrila lice rukama i rekla: «O, Bože moj! Ovi ljudi ne znaju da zbog takvih rijeèi mogu svršiti u paklu. Oprosti im, moj Isuse, obrati ih! Sigurni, nisu svjesni da time vrijeðaju Boga. Kolika žalost, Isuse moj! Molim te za njih» onda bi hodala, izgovarajuæi molitve koje nas je nauèila Gospoða: «O, moj Isuse…»

Ovdje mi, Preuzvišeni, nešto pada na um. Više puta su me pitali, je li nam Gospa rekla, koji grijesi najviše pogaðaju Gospodina? Kažu, da je Jacinta izjavila u Lisabonu: grijesi neèistoæe! Možda je Jacinta, razmišljajuæi sada, o tome zapitala Gospu u Lisabonu i èula takav odgovor.

Doðite k meni svi koji ste izmoreni i optereæeni i ja æu vas odmoriti. Mt 11, 28
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
zdvd




Spol: neodreen
Postovi: 22
PostanoPostano: pon 10 stu 2008, 14:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

apsolutno vjerujem u raj, pakao, èistilište, po nekoj logici mora postojati
ako netko æini zlo mora za to zlo platiti, isto tako ako æini dobro

HVALJEN ISUS I MARIJA
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
Jeremy




Spol: muko
Postovi: 42
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sri 12 stu 2008, 18:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mislim da se svako stanje može osjetiti veæ u ovom životu - i pakao i raj.
No, teško mi je povjerovati da pakao može biti vjeèan, mislim da je pakao ništavilo i da oni koji zaista to zaslužuju, jednostavno prestanu postojati. Mislim, isto tako da je to najveæi užas za èovjeka. Mnogi bi radije i pakao prihvatili nego posve nestali. Ovo su zbilja samo razmišljanja, teško je govoriti o tome, morat æemo vidjeti.
Èistilište je sasvim logièno.
Smatram da mi kršæani ipak moramo kudikamo više razmišljati o raju i Bogu, a manje o paklu i ðavlu.

Možeš zatvoriti sva vrata i prozore ali to neæe sprijeèiti sv. Duha da napravi propuh.
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
sv.Franjo legenda




Spol: muko
Postovi: 2541
Lokacija: hercegovina
PostanoPostano: sri 12 stu 2008, 19:00
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Citat:

No, teško mi je povjerovati da pakao može biti vjeèan,


teško je prihvatiti da netko može zauvijek patiti, al svatko tamo ide samovoljno...

Citat:
mislim da je pakao ništavilo i da oni koji zaista to zaslužuju, jednostavno prestanu postojati.


pazi pazi

Citat:
Smatram da mi kršæani ipak moramo kudikamo više razmišljati o raju i Bogu, a manje o paklu i ðavlu.


slažem se, al uvijek treba imati na umu da je pakao realnost.

ne ubij, ni maèem, ni traèem!
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Jeremy




Spol: muko
Postovi: 42
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sri 12 stu 2008, 19:11
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Znam da je pakao realnost ali, ako Bog obnovi svemir, prirodu i æovjeka kada za to doðe vrijeme - ne bi li zlo trebalo uništiti. Na neki naèin, zlo niti ne opsotji kao autonomno nego se radi o udaljenosti od Boga koji je dobro. Pakao je vjeèan ako je duh ( ljudski) neuništiv.

Možeš zatvoriti sva vrata i prozore ali to neæe sprijeèiti sv. Duha da napravi propuh.
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
coldplayer




Spol: muko
Postovi: 299
PostanoPostano: sri 12 stu 2008, 21:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Jeremy napisa:
mislim da je pakao ništavilo i da oni koji zaista to zaslužuju, jednostavno prestanu postojati.


???

Ne znam koje si vjeroispovijesti, ali ovo što ti propovijedaš nema veze s kršæanstvom. Mi vjerujemo da je ljudska duša besmrtna. Duša je ono èemu smo mi kao ljudi jedinstveni i ona nikada ne umire, nego postoji od èasa kad je Bog stvorio dušu pa sve do vjeènosti - vjeènog blaženstva ili vjeène kazne.

Upaliti šibicu mnogo je korisnije od proklinjanja tame
Benedikt XVI.
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
sv.Franjo legenda




Spol: muko
Postovi: 2541
Lokacija: hercegovina
PostanoPostano: et 13 stu 2008, 9:19
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Citat:
ako Bog obnovi svemir, prirodu i æovjeka kada za to doðe vrijeme - ne bi li zlo trebalo uništiti


to æe napravit èim stvori kamen koji ne može podiæi....

ne ubij, ni maèem, ni traèem!
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Jeremy




Spol: muko
Postovi: 42
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: et 13 stu 2008, 16:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Dragi moj Coldplayer, na ne propovijedam ništa, nego samo pitam stvari koje su mi nejasne. Ti propovijedaš, ti tvrdiš da sve znaš. Ne znam koje si TI vjeroispovjesti ali to se zove oholost.

I ne dovodi u pitanje moje kršæanstvo jer pisano je: mjerom kojom sudiš bit æe ti suðeno. Preporuèio bih ti da paziš da od pogleda na drveæe ne izgubiš iz vida šumu.
Ja nemam ništa protiv da me netko ispravi, zato sam i došao na ovaj forum - diskusijom otkrivati vjeru. Ili me ispravi i imaj razumijevanja ili mi se uopæe ne obraæaj jer optužbama samo pokazuješ slabost.

Možeš zatvoriti sva vrata i prozore ali to neæe sprijeèiti sv. Duha da napravi propuh.
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
sv.Franjo legenda




Spol: muko
Postovi: 2541
Lokacija: hercegovina
PostanoPostano: et 13 stu 2008, 16:12
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Jeremy ako se tvrdi nešto što nije u skladu sa katolièkim uèenjem, onda je bolje pitati što mislimo o tome nego to tvrditi.
U prvom postu sam odgovorio "pazi pazi"...
U drugom si opet rekao
Citat:

ako Bog obnovi svemir, prirodu i æovjeka kada za to doðe vrijeme - ne bi li zlo trebalo uništiti


što nema nikakvog smisla po meni.
Duša je vjeèna. Ako bi Bog uništio zlo onda bi morao uništiti pale anðele i duše ljudi koje su u paklu.
Isus nije uništio ništa. On je pobijedio smrt.

ne ubij, ni maèem, ni traèem!
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
sv.Franjo legenda




Spol: muko
Postovi: 2541
Lokacija: hercegovina
PostanoPostano: et 13 stu 2008, 16:15
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Citat:
zato sam i došao na ovaj forum - diskusijom otkrivati vjeru


to je to Wink ja sam kompjuteras
i ja sam. jako sretan

ne ubij, ni maèem, ni traèem!
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Jeremy




Spol: muko
Postovi: 42
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: et 13 stu 2008, 16:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Hvala ti na objašnjenjima. Stvar je u tome da sam mislio da, ako se nešto udalji od Boga, koji daje život i bez kojeg ne može ništa postojati - kako onda može i dalje postojati. Ne mislim da zlo postoji kao autonomno, nego je to negacija dobra, udaljenost od njega.
Napisao sam da pakao postoji ako je duša vjeèna i neuništiva. Sjetio sam se da je i onda je, naravno, vjeèna udaljenost od Boga izvjesna.

Možeš zatvoriti sva vrata i prozore ali to neæe sprijeèiti sv. Duha da napravi propuh.
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
sv.Franjo legenda




Spol: muko
Postovi: 2541
Lokacija: hercegovina
PostanoPostano: et 13 stu 2008, 16:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Citat:
Sjetio sam se da je i onda je, naravno, vjeèna udaljenost od Boga izvjesna


vidiš, drago mi je da si potegao ovu raspravu jer ja nikada nisam mnogo razmišljao na ovu temu...
Ovo iznad stoji. Jer ako bi Bog uništio zlo a ne i duše, onda slobodna volja onih koji su svjesno otišli u Raj ili Pakao ne bi imala smisla.
dakle, ne bi više postojala slobodna volja.

ne ubij, ni maèem, ni traèem!
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Jeremy




Spol: muko
Postovi: 42
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: et 13 stu 2008, 16:26
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Naravno. Mislim da mi i nismo pozvani previše razmišljati o tome. Uvijek mi je bilo draže ljude privoditi vjeri istièuæi njenu ljepotu, Božju dobrotu, a ne izazivajuæi strah, iako je strah, naravno, potreban.

Možeš zatvoriti sva vrata i prozore ali to neæe sprijeèiti sv. Duha da napravi propuh.
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: sv.Franjo legenda
coldplayer




Spol: muko
Postovi: 299
PostanoPostano: et 13 stu 2008, 18:26
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Jeremy napisa:
Dragi moj Coldplayer, na ne propovijedam ništa, nego samo pitam stvari koje su mi nejasne.

Napisao si: "No, teško mi je povjerovati da pakao može biti vjeèan, mislim da je pakao ništavilo i da oni koji zaista to zaslužuju, jednostavno prestanu postojati."

Oprosti, ali ja ne vidim ovdje da nešto pitaš, veæ izrièeš svoj stav, hence glagol "propovijedati".

Citat:
ti tvrdiš da sve znaš. Ne znam koje si TI vjeroispovjesti ali to se zove oholost.

Gdje ja tvrdim da sve znam? Molim te da ne iznosiš neistine.

Citat:
Ja nemam ništa protiv da me netko ispravi, zato sam i došao na ovaj forum - diskusijom otkrivati vjeru. Ili me ispravi i imaj razumijevanja ili mi se uopæe ne obraæaj jer optužbama samo pokazuješ slabost.

Tvoj stav o "prestanku postojanja duša" mi je zazvuèao sektaški. Isprièavam se ako sam te svojim postom uvrijedio.

Upaliti šibicu mnogo je korisnije od proklinjanja tame
Benedikt XVI.
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Zaponi novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne moe otvarati nove teme.
Ne moe odgovarati na postove.
Ne moe ureivati svoje postove.
Ne moe izbrisati svoje postove.
Ne moe glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group