| Autor |
Poruka |
Ćokolada
iskljuĆØen
Spol: 
Postovi: 416
Lokacija: Split
 |
 Postano: uto 07 stu 2006, 23:04
 Naslov : |
 |
|
|
Ja jedva ĆØekam umrijeti zato Å”to me nitko ne voli  |
|
|
|
|
|
|
Ćokolada
iskljuĆØen
Spol:
Postovi: 416
Lokacija: Split
|
Postano: uto 07 stu 2006, 23:32
Naslov : |
|
|
|
Ja volim smrt zato Å”to neƦu morat viÅ”e živjet na planeti gdje su živjeli razni zli ljudi |
|
|
|
|
|
|
Gogi
Spol:
Postovi: 267
Lokacija: Split
|
Postano: sri 08 stu 2006, 14:18
Naslov : |
|
|
|
| Ćokolada napisa: |
| Ja jedva ĆØekam umrijeti zato Å”to me nitko ne voli |
Zato ti voli njih, za diŔpet!
Mozes bit sritan jer si na dobrom putu:
Sv. Franjo je tuzan hoda ulicama Asiza i ponavlja da "Lujbav nije ljubljena!" |
|
|
|
|
|
|
ivanxxiiii
Spol:
Postovi: 34
|
Postano: uto 21 stu 2006, 18:32
Naslov : |
|
|
|
| logica napisa: |
Kaže jedna izreka:
Tvoj anĆ°eo ĆØuvar ti neƦe držati volan
ako budeÅ” vozio kao vrag! |
na proŔlom automobilu sam imao naljepnicu :
NE VOZI BRŽE NEGO Å TO TVOJ ANĆEO ĆUVAR MOŽE LETJETI
jer sam ono prije toga vozio brže nego je moj krilati prijatelj mogao letjeti.
a ŔtaŔ. |
|
|
|
|
|
|
nata
Spol: 
Postovi: 418
Lokacija: zadar
|
Postano: sri 22 stu 2006, 21:20
Naslov : |
|
|
|
PriliĆØno me zbunjuje sve to. Smrt me ne optereƦuje previÅ”e, ali se užasno bojim bolesti, pogotovo duge i straÅ”ne. Bojim se umiranja, agonije. I naravno, koliko god glup bio ovaj svijet, žao mi ga napustiti.
Neki dan sam po drugi put u životu ispraƦala umiruƦeg (moju baku) i mogu reƦi da nije bilo jednostavno. Bilo bi joÅ” teže da je bila svjesna, ali nije. Ovako je samo disala sve teže dok nije prestala. OsjeƦala sam se na neki naĆØin povlaÅ”tenom jer sam bila kraj nje, jer sam je na neki naĆØin 'ispratila', držala za ruku. Možda zvuĆØi glupo. |
|
Ja sam s vama u sve dane - do svrŔetka svijeta!!! |
|
|
|
|
sike
Spol:
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: čet 23 stu 2006, 21:56
Naslov : |
|
|
|
Prelijepo mi je proĆØitati iz životopisa svetaca koji su radosno odlazili s ovog svijeta jer su znali da idu kod Oca..Sjetimos e samo zadnjih rijeĆØi pokojnog Pape Wojtyle koji se tako radosno predao u ruke Marije..
To valjda nas obiĆØne smrtnike koji moraju joÅ” pojesti puno palente  razlikuje od svetosti i svetaca.
Ali trenutak kad se susretnemo s Ocem..neprocjenjivo! |
|
Gospodine,kome da idemo?Ti imaÅ” rijeĆØi života vjeĆØnoga! |
|
|
|
|
mrvica85
Spol:
Postovi: 169
Lokacija: Split
|
Postano: čet 31 svi 2007, 18:23
Naslov : |
|
|
|
Smrt ne trebamo gledati kao kraj, nego kao poĆØetak novoga,boljeg života,s Bogom...kao vjernici trebamo imati to na pameti,zato nastojim ljude uvijek podsjetit na to, da ljudi koji su umrli sad uživaju gore,i da trebamo bit sretni zbog njih...znam da je teÅ”ko,al... |
|
NiÅ”ta ne vuĆØe tako snažno i ne povezuje tako ĆØvrsto kao tanka nit ljubavi. |
|
|
|
|
Amistad
Spol:
Postovi: 119
|
Postano: uto 05 lip 2007, 19:33
Naslov : |
|
|
|
Papa Ivan XXIII na samrti je rekao svom tajniku koji je plakao: "ZaÅ”to plaĆØeÅ”? Odlazim tamo u Å”to sam cijeli život vjerovao!"
Jedan mudar starac (Morrie) rekao je: "Kad nauĆØiÅ” kako umrijeti, zapravo ƦeÅ” nauĆØiti kako živjeti!"
(da se poslužim jednom odliĆØnom reklamom i sikeovom reĆØenicom....)
Život na ovom svijetu ima svoju cijenu!
Ali trenutak kad se susretnemo s Ocem... NEPROCIJENJIVO!
ps. preporuĆØam svima knjigu od Mitch Albom: "Morrie utorkom", možete je nabaviti u Algoritmu za otprilike 50 kn |
|
"Ako nam život omoguƦi da naÅ”a ljubav ovlada nama, kao Å”to je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo oĆØekivati da i mi umremo sretni." (SiniÅ”a GlavaÅ”eviƦ) |
|
|
|
|
sike
Spol:
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: ned 29 srp 2007, 23:02
Naslov : |
|
|
|
teta mi je otiÅ”la u OĆØev dom prije koji dan..
Patila je puno..multipla ju je izvana bacila u krevet,a onda se okrenula na nutarnje organe..predviĆ°ao je lijeĆØnik da bi mogla duže umirati..i umrijeti..od guÅ”enja..
Ali umrla je brzo..molili su mnogi..Gospodin je usliŔio molitve,da ne pati mnogo..
Cijeli život sam gledao tu ženu..nije bila borac..nije mogla prihvatit tu bolest..do samog kraja jako zatvorena..prema ljudima..malo priĆØala..
Kažem do samog kraja..ali na kraju..naÅ” susret..stisak ruke..par rijeĆØi..neÅ”to drugaĆØije nego do tada..kao da je prihvatila na kraju..
kaže mi majka,koja ju je zadnja u domu od nas obitelji posjetila,samo 2 sata prije smrti..kaže,teta mi Ŕalje pozdrave..meni na kraju..zaŔto Gospodine baŔ meni?
Hvala ti OĆØe,Å”to si nam je dao!PoĆØivala vjeĆØno u Tvom zagrljaju! |
|
Gospodine,kome da idemo?Ti imaÅ” rijeĆØi života vjeĆØnoga! |
|
|
|
|
slavonka
Spol:
Postovi: 5
|
Postano: čet 02 kol 2007, 10:06
Naslov : |
|
|
|
Nedavno sam izgubila jako dragu osobu, didu.. Nekad mi izgleda kako joÅ” nisam svjesna da nije viÅ”e s nama. Razbolio se i mogu zahvaliti Bogu Å”to se nije dugo patio. Istovremeno sam se molila da ozdravi ili da ga Bog uzme k sebi, pa se nekada nisam osjeƦala baÅ” najbolje zbog toga. Njegova žena, moja baka je umrla prije 20 godina i ja sam se tjeÅ”ila kako ona njega ĆØeka i da Ʀe se napokon njih dvoje ponovo susresti. Koliko god sam se pripremala za taj dan, nisam bila ni malo spremna kada je doÅ”ao. S njim sam bila od djetinjstva i nisam mogla zamisliti da njega jednog dana neƦe biti. Bio je stvarno legenda! Puno mi nedostaje ali znam da Ʀe uvijek živjeti u mome srcu!! |
|
DA TE SAMO DOTAKNEM I DODIRNEM TI HALJINE, MOJE SRCE BILO BI CIJELO I SVE RANE BI NESTALE... |
|
|
|
|
BiliƦeva
Spol:
Postovi: 89
Lokacija: Privlaka
|
Postano: sub 04 kol 2007, 19:12
Naslov : |
|
|
|
Radim na takvom poslu gdje mi smrt nije neŔto nepoznato... Mnogo ljudi me pita kako gledam na to... Moram priznati da mi je to joŔ nejasno, sad si tu, sad te nema...
Ali znam jedno! da je definitivno, poslije silnih muka bolje gore, u raju... da oni koji prožive bolesniĆØke patnje, uživaju prostranstvo vjeĆØnosti i mira..... ipak, tamo je sve lijepo......  |
|
Uvelike zauzdavaj jezik i misli, te osjeƦaje redovito upravljaj Bogu, pa Ʀe se tvoj duh božanski ražariti. |
|
|
|
|
loveyou
Spol:
Postovi: 4
Lokacija: Bozen
|
Postano: sub 01 ruj 2007, 15:32
Naslov : Re: Smrt |
|
|
|
| bodul napisa: |
Bojite li se vi umriti? I jeste li ikad razmiŔljali kako je to umirati?  |
Ne , ne bojim se smrti, mozda neke strasne boli pred smrt, ali smrti ne!
Kada sam bila mladja jako sam se plasila , u stvari uvijek sam razmisljala hoce li me netko koga poznajem docekati kad umrem,jer ako bude netko koga ne znam bit ce mi strasno....
sada kada sam prosla sve sto sam prosla vise se ne plasim tko ce me docekati ....sada znam! |
|
|
|
|
|
|
klara
Spol:
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
|
Postano: pet 14 stu 2008, 7:51
Naslov : |
|
|
|
| sike napisa: |
Ali trenutak kad se susretnemo s Ocem..neprocjenjivo! |
i to je ono Ŕto nas drži da ne "puknemo" kad izgubimo nekog bliskog i dragog ...
ta vjera da je u OĆØevu zagrljaju ...
teŔko je kad je netko bolestan i vidiŔ da odlazi,
ali puno je teže kad netko ode u sekundi,
iz vedra neba,
kad te u obiĆØnom subotnjem popodnevu zadesi tragedija
za koju nikada nisi ni pomislio da bi se mogla dogoditi ...
kad ti smrt otme nekog vrlo bliskog, nekoga tko je uvijek bio tu,
nekoga na koga si uvijek mogao raĆØunati,
nekoga tko je, svojom ljubavlju i dobrotom, držao obitelj na okupu ...
trenutci su to i te kakvih kuŔnji vjere ...
ali, i trenuci kuŔanja prijateljstava ... ili prikazivanja u sasvim novom svjetlu ...
pa se dogodi da ti se oni za koje si uvijek bio tu kad im je trebalo
ili uopƦe ne jave ili samo poÅ”alju kakav kurtoazan sms sa suƦuti
jer, eto, javio si Ŕto se dogodilo ... i dalje ih niti nema ...
niti da barem pitaju kako si i kako se nosiŔ s time Ŕto te je snaŔlo ... |
|
uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ... |
|
|
|
| Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: |
teta Jeja |
|
Mara
Spol:
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, BraĆØ
|
Postano: pet 14 stu 2008, 9:16
Naslov : |
|
|
|
Tako da se muka podijeli na dane i onda samo nastoji izdržat i poŔteno radit taj dan, bez razmiŔljanja o bilo kojem drugom.
Tako da se razmiŔlja kako ni vrabac ne pada s krova bez Božje volje.
Tako da se razmiŔlja da Bog tu osobu voli viŔe nego Ŕto bih ja ikada mogla.
Tako da se razmiÅ”lja da me Bog sada poziva na neÅ”to drugaĆØije.
Tako da se razmiŔlja, zapravo moli.
Tako da se vjeruje bez prestanka moleƦi - pomozi mojoj nevjeri.
Meni je pomoglo. |
|
Ljubi i ĆØini Å”to hoƦeÅ” |
|
|
|
| Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: |
klara |
|
klara
Spol:
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
|
Postano: ned 16 stu 2008, 9:24
Naslov : |
|
|
|
| Mara napisa: |
Tako da se muka podijeli na dane i onda samo nastoji izdržat i poŔteno radit taj dan, bez razmiŔljanja o bilo kojem drugom.
|
a Ŕto s onim danima kad doslovno samo izdržavaŔ,
bez imalo volje poŔteno radit taj dan?
mislim, odradiŔ ono Ŕto trebaŔ,
ali bez volje i tek toliko da odradiÅ” ...
kad ne koristiÅ” talente i moguƦnosti,
veƦ bi najradije sakrio se nekamo gdje Ʀe te svi ostavit na miru ...
ili ti prijatelji u ĆØitavoj toj strci i zbrci i tuzi i praznini s kojom se moraÅ” nositi
joÅ” kao i "zamjere" jer nisi onaj stari na kojeg su navikli,
jer si nestao na neko vrijeme i ne javljaÅ” se ...
ne ĆØiniÅ” ono na Å”to su navikli da inaĆØe ĆØiniÅ” ...
i u tom vremenu propuÅ”taÅ” biti tu i dalje za njih ili uĆØiniti im dobro ...
nekako me zaokuplja pitanje kako Bog gleda na to ... |
|
uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ... |
|
|
|
|
Mara
Spol:
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, BraĆØ
|
Postano: ned 16 stu 2008, 9:41
Naslov : |
|
|
|
Tebi za ljubav Gospode, uĆØinit Ʀu i ono Å”to za sebe nemam ni volje ni snage.
A izdržati i raditi bez ikakva okusa, u debeloj prazinini srca i duŔe je herostvo, odnosno to je vjera koja živi. Ono drugo je i užitak i radost, a kad ostane suŔa, onda je vjera.
Prijatelji? Život mora imati situ - u toj situaciju prijatelj je onaj tko želi biti i ostati pružene ruke, ali znati Å”utjeti ako treba, ĆØekati i ne tražiti.
Bog - Bog se raduje kad njegova djeca rastu! |
|
Ljubi i ĆØini Å”to hoƦeÅ” |
|
|
|
| Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: |
klara |
|
|
|
![[Vrh]](./templates/saphir/images/common/icon_go_top.gif "[Vrh]"){kind=icon}
