HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sub 25 svi 2019, 1:31. Pogledaj neodgovorene postove
ZANIMLJIVI SVECI - svjedoci za svako vrijeme
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeęa tema
Autor Poruka
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sri 06 vel 2008, 1:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidi&id=12508

predivna priĆØa...vjerujem da Ʀe ova djevojĆØica mnogo toga uĆØiniti u životu...

Ovo je upisano u knjizi života: Pod mojim nogama ocean buci. Vjetar puse oko mene, na Kristu, stijeni, temelj je moje nade, i moje sve. Usred bure da li si naŔao ovaj zaklon. Uhvati ovu mocnu ruku Isusa koji me je spasio...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Lux




Spol: muško
Postovi: 215
Lokacija: Knežija
PostanoPostano: sri 06 vel 2008, 8:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Bože moj ovo je veliĆØanstveno!

Ja sam svjedok Isusa Krista u duhu Don Bosca
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 12 vel 2009, 9:51
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Dragi moji, ovaj post htjedoh napisati joÅ” prije dva dana, ali nikako da uspijem.
Htjela sam Vas podsjetiti na dan naÅ”eg bl. Alojzija Stepinca - 10.02., svjedoka i sveca naÅ”eg vremena koji je život položio kako bi posvjedoĆØiÅ” svoju vjeru.
Nadam se da Ʀe postupak beatifikacije biti Å”to brži i da Ʀemo uskoro imati novog hrvatskog sveca za kojeg se govori da je baÅ”tina koja obvezuje

Za kraj jedan kratak citat u kojem se posvjeduĆØuje ta vjera:
"Moja je savijest mirna!"

Ovo je upisano u knjizi života: Pod mojim nogama ocean buci. Vjetar puse oko mene, na Kristu, stijeni, temelj je moje nade, i moje sve. Usred bure da li si naŔao ovaj zaklon. Uhvati ovu mocnu ruku Isusa koji me je spasio...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Jopica
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 12 svi 2009, 20:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Danas je blagdan jednog od hrvatskih svetaca sv. Leopolda MandiƦa koji je bio roĆ°en u Herceg Novom na danaÅ”nji dan 1866.g. i umro u Padovi.
On je veliki ispovijednik i veliki ĆØovjek makar je bio jako nizak rastom...
PokuÅ”ajmo se mi truditi na neki naĆØin živjeti kao sv. Leopold i truditi se biti sveti, sada i ovdje, jer svetost nije neÅ”to posebno, svi sveci su bili samo ljudi sa svim svojim vrlinama i manama...

O sv. Leopoldu MandiƦu:

Na ulazu u "zaljev hrvatskih svetaca" (Boka Kotorska, danas u Crnoj Gori) nalazi se lijepi gradiƦ Herceg Novi, Å”to ga 1382. g. podiže bosanski kralj Tvrtko I. Tu je 12. svibnja 1866. g. roĆ°eno dvanaesto dijete u obitelji MandiƦ kome na krÅ”tenju nadjenuÅ”e ime Bogdan Ivan. Kako je kapucinski samostaniƦ u tom gradiƦu u ono doba pripadao Venecijskoj provinciji, Bogdan je poÅ”ao u sjemeniÅ”te u Udine, obukao redovniĆØko odijelo u Bassanu i nazvao se fra Leopold. Nakon zavrÅ”enog studija reĆ°en je za sveƦenika 1890. godine.
Kao mladomisnik svojim je poglavarima izrazio želju da se vrati u domovinu i radi na jedinstvu IstoĆØne i Zapadne Crkve. No, posluÅ”nost mu je dodijelila druge službe. Bio je poglavar samostana u Zadru, a neko je vrijeme proveo na Rijeci i u Kopru.

Nekoliko je godina bio odgojiteljem studenata filozofije, predavaĆØ patrologije, a viÅ”e je godina jednom tjedno odlazio iz Padove u Veneciju i tu je mlade kapucine uĆØio hrvatskom jeziku, koji Ʀe im trebati u pastoralnom radu meĆ°u hrvatskim vjernicima. InaĆØe je od 1906. g. ispovjednik u Padovi, gdje se je u jeku II. svjetskog rata preselio u vjeĆØnost, nakon 40 godina svoje "ispovjedniĆØke Kalvarije".

Postupak za proglaÅ”enje blaženim zapoĆØeo je veƦ 1946. godine. Tijelo mu je neraspadnuto preneseno s gradskog groblja u kapelicu do crkve, u kojoj je trajno ispovijedao. Blaženim ga je proglasio 1976. g. papa Pavao VI., a svetim 1983. papa Ivan Pavao II. Nekom je prijetelju jednom povjerio svoju tajnu: "Ja sam kao ptica u krletci, ali je moje srce uvijek tamo preko mora." (tj. u domovini).

Kad su 1917. g. vlasti tražile od njega da primi talijansko državljanstvo, izjavio je da "krv nije voda", pa je zato bio interniran u Južnoj Italiji.

Povjerena mu je služba ispovjednika u Padovi i u njoj je ustrajao do kraja života. Punih 40 godina ispovijedao je sate i sate svakog dana. Dolazili su mu mali ljudi s ulice i ugledni graĆ°ani: radnici i industrijalci, studenti i profesori, intelektualci i vojniĆØki ĆØasnici, redovnici i redovnice, sveƦenici i biskupi. UĆØinio je zavjet da Ʀe svakog pokornika primiti kao "krÅ”Ć¦anskog brata s Istoka". Tako je ne samo svakome pokorniku posveƦivao najveƦu pažnju i ljubav, nego je svoju ispovjedaonicu kao mjesto pokore i žrtve uĆØinio sredstvom osobnoga posveƦenja i ekumenskog apostolata. U prigodi njegove beatifikacije papa Pavao VI. istaknuo je da je Leopold uzdignut na ĆØast oltara baÅ” zato Å”to je toliko godina bio ustrajan i predan službenik sakramenta ispovijedi.

Za njega je ispovjedaonica bila povlaÅ”teno mjesto ekumenskoga djelovanja, molitve i žrtve da se ostvari velikosveƦeniĆØka molitva s Posljednje veĆØere "da svi budu jedno" (Iv 17, 21). Iz rodnog je , naime, gradiƦa ponio ranu podijeljenosti krÅ”Ć¦ana na katolike i pravoslavce i sav se žrtvovao da bi se ta rana zalijeĆØila. K tome treba dodati njegovu ljubav ne samo prema svojoj domovini Hrvatskoj i svim slavenskim narodima, nego i ljubav prema novoj domovini Italiji i njezinu narodu, kojemu je tako predano i dugo služio. On je kao ekumenist i graditelj mostova meĆ°u narodima postao preteĆØa i uzor svim graĆ°anima ujedinjene Europe, koja se raĆ°a tek u naÅ”e dane.

Ovo je upisano u knjizi života: Pod mojim nogama ocean buci. Vjetar puse oko mene, na Kristu, stijeni, temelj je moje nade, i moje sve. Usred bure da li si naŔao ovaj zaklon. Uhvati ovu mocnu ruku Isusa koji me je spasio...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: teta Jeja, Jopica
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sub 16 svi 2009, 11:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Na danaŔnji dan blagdan je zaŔtitnika moje župe sv. Ivana Nepomuka.
Sjetimo se ovog sveca koji je do kraja života poÅ”tovao i zadržao svoj poziv na ĆØuvanje ispovijedne tajne.
Bio je veliki ispovjednik.
Umro je muĆØeniĆØkom smrƦu u Pragu tako da su ga kraljevi sluge bacili u Vltavu.

ZaÅ”titnik je grada OmiÅ”a, Slavonskog Broda, župe Gline, župe Stupnik-LuĆØko, župe Saborsko, župe Vrbovsko, ...

Smatra se i zaŔtitnikom od voda.


O ovome svecu proĆØitajte detaljnije:
Ivan Nepomuk
Datum: 16.5.

Na mnogim mostovima - osobito srednje Europe - pa i u naÅ”im krajevima - nalazi se ĆØesto jedan svetaĆØki kip. Koga prikazuje? - SveƦenika u reverendi, roketi, s biretom na glavi, koji drži prst na ustima. Kao da sebi i prolaznicima želi naglasiti vrijednost Å”utnje, dužnost ĆØuvanja povjerene tajne. To je kip sveca mostova i muĆØenika ispovjedne tajne svetog Ivana Nepomuka, koji po svojim kipovima postade jedan od najpoznatijih svetaca.

S njim sam se upoznao joÅ” u svome djetinjstvu kad sam u Valpovu prolazio preko glavnoga mosta na KaraÅ”ici. Na uglu kuƦe kraj mosta stajao je u niÅ”i veliĀ­ki kip sv. Ivana Nepomuka. Danas se nalazi u župnom dvoriÅ”tu u niÅ”i uz sjeĀ­verni zid župne crkve BezgrjeÅ”nog ZaĆØeƦa. Nisam tada o njemu mnogo znao, ali mi je bilo drago Å”to ondje kraj mosta stoji jer sam osjeƦao da je i on jedna od sveĀ­tinja, koje su nam u naÅ”oj župi prirasle srcu i bile drage. On je bio svjedokom naÅ”ih tadaÅ”njih velikih procesija na SvijeƦnicu, na Veliku subotu, na FlorijanoĀ­vo, u prosne dane, na BraÅ”anĆØevo i na Veliku Gospu. On je bio jedan od simbola svih onih svetih radosti koje smo tada doživljavali u srediÅ”tu naÅ”e župe. Tome dragom svecu želim sada podignuti zahvalni spomen, a on nek nas svojim živoĀ­tom, primjerom i muĆØeniĆØkom smrƦu vodi Kristu, izvoru svih svetih radosti!

Sveti Ivan se rodio u Pomuku, staro ime za danaÅ”nji Nepomuk, u zapadnoj ƈeÅ”koj, negdje izmeĆ°u g. 1340-1350. Otac mu se zvao Velfin i bio je po svoj priĀ­lici mjesni naĆØelnik.

Prve sigurne povijesne podatke o svecu imamo iz g. 1370., kad je kao praÅ”Ā­ki klerik obavljao veƦ službu javnog bilježnika. Narednih je godina bio pisar i bilježnik svih akata iz raznih postupaka u uredu generalnih vikara nadbiskuĀ­pije. Za sveƦenika je zareĆ°en oko g. 1380., a joÅ” iste godine imenovanjem ĆØak iz Rima postavljen za župnika Sv. Gala u Pragu. U isto vrijeme obavljao je i služĀ­bu tajnika i bilježnika nadbiskupa Ivana JenÅ”tejna.

Sve to govori da je bio izvanredna liĆØnost, kad je veƦ kao mlad sveƦenik moĀ­gao obavljati tolike dužnosti.

Da bi stekao Å”to viÅ”e kvalifikacija, dao se i na studij prava pa je u Pragu g. 1381. zadobio akademski stupanj bakalaureata. Zatim je poÅ”ao na daljnji studij prava u Padovu. Ondje bi godine 1386. izabran za rektora studenata, koji su bili rodom s onu stranu Alpa. A veƦ sljedeƦe godine postade doktor prava. VrativÅ”i se u Prag, imenovan je kanonikom zborne crkve Sv. Egidija, a g. 1389. zadobi kanonikat i u crkvi Sv. Petra i Pavla u ViÅ”egradu. G. 1390. iz župe Sv. Gala prijeĆ°e za arhiĆ°akona u Žatec.

Najvažnija i najodgovornija služba koju je u životu obavljao bila je da je postao generalni vikar energiĆØnoga i pobožnoga nadbiskupa JenÅ”tejna. Bilo je to baÅ” u rujnu 1389. kad se razmahala tragiĆØna borba izmeĆ°u nadbiskupa i desĀ­potskog kralja Vjenceslava IV., koji je nasilno želio prisvojiti crkvena dobra i postati potpuni gospodar Crkve u ƈeÅ”koj.

Posljednja faza borbe izmeĆ°u kralja i Crkve bila je u jesen 1392., kad je kralj, potpirivan od svojih savjetnika, straÅ”no divljao protiv klera. NeustraÅ”ivi je nadbiskup javno prosvjedovao protiv kraljeve samovolje, no unatoĆØ tome jeĀ­dan je kraljev službenik dao smaknuti trojicu klerika. Kralj joÅ” uvijek nije miĀ­rovao, veƦ je poÅ”to-poto htio ograniĆØiti nadbiskupovu vlast. Htio je jednostavno podijeliti teritorij praÅ”ke nadbiskupije i nakon smrti benediktinskog opata RaĀ­ce ka iz Kladrubyja osnovati ondje novu biskupiju te joj staviti na ĆØelo svoga poĀ­uzdanika Vjenceslava Kralika iz Burenica. Bilo je to nevjerojatno uplitanje u posve crkvene unutarnje poslove.

MeĆ°utim, kad je stari opat umro poĆØetkom g. 1393., monasi su izabrali noĀ­vog opata u osobi monaha Olena. Ivan Nepomuk, generalni vikar, po nadbiskuĀ­povoj naredbi, a protiv izriĆØite kraljeve volje, potvrdio je 7. ožujka 1393. izbor novoga opata. Kralja je to raspalilo pa je zatvorio i Nepomuka i neke druge sveĀ­Ć¦enike. Svi su oni bili podvrgnuti muĆØenju u kojem je sudjelovao sam kralj s bakljom u ruci. Ipak su puÅ”teni na slobodu poÅ”to su prije morali prisegnuti da Ʀe o svojoj torturi Å”utjeti. Iznimka je bila s Ivanom Nepomukom. On se kralju, valjda zbog svoga velikog ugleda, ĆØinio najopasnijim. Zato ga je kralj u noƦi s glasovitog mosta Karla IV. dao baciti u Vltavu i tako Ivan pogibe kao muĆØenik.

Tijelo mu je pronaĆ°eno te sahranjeno najprije u crkvi Svetog Križa uz rijeĀ­ku, a kasnije preneseno u katedralu Sv. Vida u Pragu. Posjetitelji te divne gotĀ­ske katedrale u njezinoj desnoj laĆ°i mogu joÅ” i danas vidjeti muĆØenikov grob na kojem piÅ”e: Iohannes de Pomuk.

Papa Benedikt XIII. proglasio je 19. ožujka 1729. u Lateranskoj bazilici Ivana Nepomuka svecem i to muĆØenikom ispovjedne tajne. MeĆ°utim, njegovo je Å”tovanje veƦ davno prije bilo veoma proÅ”ireno i to ne samo u ƈeÅ”koj, veƦ i izvan njezinih granica. Iako je na temelju pouzdanih povijesnih izvora glavni razlog sveĆØeve muĆØeniĆØke smrti bio potvrĆ°ivanje opata u Kladrubyju, ne može se posve iskljuĆØiti ni to da je bio kraljiĆØin ispovjednik i kao takav ĆØuvao pred ljubomorĀ­nim kraljem ispovjednu tajnu ne htijuƦi otkriti kralju iÅ”ta od onoga Å”to je dozĀ­nao u ispovijedi. Ne postoji, naime, nikakav povijesni izvor koji bi to drugo poziĀ­tivno mogao pobiti.

U ƈeÅ”koj su se protiv Å”tovanja Ivana Nepomuka žuĆØljivo borili husiti, govoĀ­reƦi da je taj kult uveden kako bi umanjio veliĆØinu Jana Husa. OtkriƦe pak neĀ­kih povijesnih dokumenata nakon Ivanove kanonizacije navelo je neke pretjeraĀ­ne kritiĆØare da optuže Crkvu kako je proglasila svetim osobu koja uopƦe nije ni postojala, veƦ ju je stvorila puĆØka legenda. Sve su te kritike posve neosnovane, jer ima obilje sigurnih povijesnih izvora koji govore o povijesnosti Ivana NepoĀ­muka. Od njih je najvažniji onaj Å”to ga je g. 1752. otkrio slavni prefekt VatikanĀ­ske biblioteke Giuseppe Simone Assemani. To je kodeks u kojem se nalaze pisaĀ­na djela praÅ”koga nadbiskupa Ivana JenÅ”tejna, pa i izvorni tekst njegove optužĀ­be protiv kralja Vjenceslava. U njemu se govori i o smrti Ivana Nepomuka. PreĀ­ma tome, nije sporna ni Nepomukova opstojnost ni svetost. Dakle, Å”tujmo ga i u buduƦe kao i dosada!

Svetog Ivana Nepomuka smatraju zaÅ”titnikom ispovjednika, zaÅ”titnikom dobroga glasa. Kao takav naroĆØito se Å”tovao u Družbi Isusovoj u XVIII. stoljeƦu, jer je Družba tada bila jako mnogo klevetana. Ona je sv. Ivana Nepomuka dugo vremena ĆØastila kao svoga drugotnoga zaÅ”titnika. Njemu se nakon II. svjetskog rata mnogo utjecala i naÅ”a Hrvatska provincija, na poticaj tadaÅ”njega provincijala oca Karla Grimma. Sveca zazivaju u pomoƦ i protiv poplava, a u nekim su se brdskim krajevima na njegov blagdan održavale procesije s Presvetim SakraĀ­mentom. One bi iÅ”le do njegovih kipova na mostovima, gdje se molilo za njegovu svetaĆØku zaÅ”titu. Iz solidarnosti s njegovom zemaljskom domovinom ƈeÅ”kom, gdje se Crkva nalazi u veoma teÅ”kim prilikama, molimo svetoga Ivana NepomuĀ­ka, zaÅ”titnika ƈeÅ”ke, da svojom zaÅ”titom bdije nad svojom domovinom!

Uzeto iz knjige P. Josipa AntoloviƦa, DI, DUHOVNI VELIKANI, Sveci KatoliĆØke crkve
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: teta Jeja
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 01 srp 2009, 6:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sv. Emerik (Mirko) je bio sin sv. Stjepana, prvog ugarskog kralja, u koga je otac stavljao velike nade. Godinu mu roĆ°enja ne znamo toĆØno, veƦ samo približno. Rodio se izmeĆ°u 1000. i 1007. godine. Odgajao ga je uz oca i sv. Gerard, koji Ʀe kasnije postati biskupom. SpremajuƦi ga za svoga nasljednika na prijestolju, otac mu je isprosio za ženu jednu bizantsku princezu. Prema životopisu, koji je napisan gotovo 100 godina poslije njegove smrti, Emerik je živio u braku u potpunoj ĆØistoƦi.

Emerik je imao odliĆØnih vrlina te je mogao postati dobar krÅ”Ć¦anski vladar, ali se Providnosti drukĆØije svidjelo. Nama, zaista, Božji putovi nisu shvatljivi, ali u duhu vjere valja ih prihvatiti, kao Å”to ih je prihvatio i sv. Stjepan kad mu je bilo javljeno da mu je sin Emerik, njegova nada i uzdanica naroda, u lovu nesretno poginuo. Tom ranom i nenadanom smrƦu stvorila se teÅ”ka situacija u pitanju naslijeĆ°a na ugarskome prijestolju koje bijaÅ”e tim dvojbenije Å”to se radilo o mladom kraljevstvu koje je prvi kralj sv. Stjepan nastojao utvrditi te duhovno i moralno uzdiƦi. Kao godina smrti svetoga Emerika raĆØuna se 1031.

Prema dvama ugarskim hagiografskim izvorima, sastavljenima izmeĆ°u g. 1095. i 1116., papa Grgur VII. je odredio jednom konstitucijom, koja se nije saĆØuvala, da se izvrÅ”i Ā»elevatio corporisĀ« ā€“ uzdignuƦe tijela ā€“ svih onih koji su Panoniju obratili na krÅ”Ć¦ansku vjeru. Medu tim ugarskim svecima njihova historiografija nabraja s kraljevima Stjepanom i Ladislavom i s biskupom Gerardom i kneza Emerika. Ta je konstitucija bila povod da su u Ugarskoj procvali mnogi hagiografski zapisi, medu kojima i Vita s. Hemerici ā€“ Životopis sv. Emerika. Ta je knjiga za tadaÅ”nje vjernike željela biti pobudno Å”tivo.




samo sam to uspjela pronaƦi ...
za Ŕto pretpostavljam da ti je poznato ...
na žalost, ne znam ĆØega je zaÅ”titnik ...
pitala župnika - ne zna ni on ...
ako uspijem pronaƦi nekoga tko zna taj podatak - javim ... Wink

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: sv.Franjo legenda
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš urešivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group