HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sri 20 ruj 2017, 2:01. Pogledaj neodgovorene postove
ZANIMLJIVI SVECI - svjedoci za svako vrijeme
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sri 06 vel 2008, 1:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidi&id=12508

predivna priča...vjerujem da će ova djevojčica mnogo toga učiniti u životu...

Ovo je upisano u knjizi života: Pod mojim nogama ocean buci. Vjetar puse oko mene, na Kristu, stijeni, temelj je moje nade, i moje sve. Usred bure da li si našao ovaj zaklon. Uhvati ovu mocnu ruku Isusa koji me je spasio...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Lux




Spol: muško
Postovi: 215
Lokacija: Knežija
PostanoPostano: sri 06 vel 2008, 8:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Bože moj ovo je veličanstveno!

Ja sam svjedok Isusa Krista u duhu Don Bosca
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 12 vel 2009, 9:51
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Dragi moji, ovaj post htjedoh napisati još prije dva dana, ali nikako da uspijem.
Htjela sam Vas podsjetiti na dan našeg bl. Alojzija Stepinca - 10.02., svjedoka i sveca našeg vremena koji je život položio kako bi posvjedočiš svoju vjeru.
Nadam se da će postupak beatifikacije biti što brži i da ćemo uskoro imati novog hrvatskog sveca za kojeg se govori da je baština koja obvezuje

Za kraj jedan kratak citat u kojem se posvjedučuje ta vjera:
"Moja je savijest mirna!"

Ovo je upisano u knjizi života: Pod mojim nogama ocean buci. Vjetar puse oko mene, na Kristu, stijeni, temelj je moje nade, i moje sve. Usred bure da li si našao ovaj zaklon. Uhvati ovu mocnu ruku Isusa koji me je spasio...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Jopica
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 12 svi 2009, 20:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Danas je blagdan jednog od hrvatskih svetaca sv. Leopolda Mandića koji je bio rođen u Herceg Novom na današnji dan 1866.g. i umro u Padovi.
On je veliki ispovijednik i veliki čovjek makar je bio jako nizak rastom...
Pokušajmo se mi truditi na neki način živjeti kao sv. Leopold i truditi se biti sveti, sada i ovdje, jer svetost nije nešto posebno, svi sveci su bili samo ljudi sa svim svojim vrlinama i manama...

O sv. Leopoldu Mandiću:

Na ulazu u "zaljev hrvatskih svetaca" (Boka Kotorska, danas u Crnoj Gori) nalazi se lijepi gradić Herceg Novi, što ga 1382. g. podiže bosanski kralj Tvrtko I. Tu je 12. svibnja 1866. g. rođeno dvanaesto dijete u obitelji Mandić kome na krštenju nadjenuše ime Bogdan Ivan. Kako je kapucinski samostanić u tom gradiću u ono doba pripadao Venecijskoj provinciji, Bogdan je pošao u sjemenište u Udine, obukao redovničko odijelo u Bassanu i nazvao se fra Leopold. Nakon završenog studija ređen je za svećenika 1890. godine.
Kao mladomisnik svojim je poglavarima izrazio želju da se vrati u domovinu i radi na jedinstvu Istočne i Zapadne Crkve. No, poslušnost mu je dodijelila druge službe. Bio je poglavar samostana u Zadru, a neko je vrijeme proveo na Rijeci i u Kopru.

Nekoliko je godina bio odgojiteljem studenata filozofije, predavač patrologije, a više je godina jednom tjedno odlazio iz Padove u Veneciju i tu je mlade kapucine učio hrvatskom jeziku, koji će im trebati u pastoralnom radu među hrvatskim vjernicima. Inače je od 1906. g. ispovjednik u Padovi, gdje se je u jeku II. svjetskog rata preselio u vječnost, nakon 40 godina svoje "ispovjedničke Kalvarije".

Postupak za proglašenje blaženim započeo je već 1946. godine. Tijelo mu je neraspadnuto preneseno s gradskog groblja u kapelicu do crkve, u kojoj je trajno ispovijedao. Blaženim ga je proglasio 1976. g. papa Pavao VI., a svetim 1983. papa Ivan Pavao II. Nekom je prijetelju jednom povjerio svoju tajnu: "Ja sam kao ptica u krletci, ali je moje srce uvijek tamo preko mora." (tj. u domovini).

Kad su 1917. g. vlasti tražile od njega da primi talijansko državljanstvo, izjavio je da "krv nije voda", pa je zato bio interniran u Južnoj Italiji.

Povjerena mu je služba ispovjednika u Padovi i u njoj je ustrajao do kraja života. Punih 40 godina ispovijedao je sate i sate svakog dana. Dolazili su mu mali ljudi s ulice i ugledni građani: radnici i industrijalci, studenti i profesori, intelektualci i vojnički časnici, redovnici i redovnice, svećenici i biskupi. Učinio je zavjet da će svakog pokornika primiti kao "kršćanskog brata s Istoka". Tako je ne samo svakome pokorniku posvećivao najveću pažnju i ljubav, nego je svoju ispovjedaonicu kao mjesto pokore i žrtve učinio sredstvom osobnoga posvećenja i ekumenskog apostolata. U prigodi njegove beatifikacije papa Pavao VI. istaknuo je da je Leopold uzdignut na čast oltara baš zato što je toliko godina bio ustrajan i predan službenik sakramenta ispovijedi.

Za njega je ispovjedaonica bila povlašteno mjesto ekumenskoga djelovanja, molitve i žrtve da se ostvari velikosvećenička molitva s Posljednje večere "da svi budu jedno" (Iv 17, 21). Iz rodnog je , naime, gradića ponio ranu podijeljenosti kršćana na katolike i pravoslavce i sav se žrtvovao da bi se ta rana zaliječila. K tome treba dodati njegovu ljubav ne samo prema svojoj domovini Hrvatskoj i svim slavenskim narodima, nego i ljubav prema novoj domovini Italiji i njezinu narodu, kojemu je tako predano i dugo služio. On je kao ekumenist i graditelj mostova među narodima postao preteča i uzor svim građanima ujedinjene Europe, koja se rađa tek u naše dane.

Ovo je upisano u knjizi života: Pod mojim nogama ocean buci. Vjetar puse oko mene, na Kristu, stijeni, temelj je moje nade, i moje sve. Usred bure da li si našao ovaj zaklon. Uhvati ovu mocnu ruku Isusa koji me je spasio...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: teta Jeja, Jopica
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sub 16 svi 2009, 11:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Na današnji dan blagdan je zaštitnika moje župe sv. Ivana Nepomuka.
Sjetimo se ovog sveca koji je do kraja života poštovao i zadržao svoj poziv na čuvanje ispovijedne tajne.
Bio je veliki ispovjednik.
Umro je mučeničkom smrću u Pragu tako da su ga kraljevi sluge bacili u Vltavu.

Zaštitnik je grada Omiša, Slavonskog Broda, župe Gline, župe Stupnik-Lučko, župe Saborsko, župe Vrbovsko, ...

Smatra se i zaštitnikom od voda.


O ovome svecu pročitajte detaljnije:
Ivan Nepomuk
Datum: 16.5.

Na mnogim mostovima - osobito srednje Europe - pa i u našim krajevima - nalazi se često jedan svetački kip. Koga prikazuje? - Svećenika u reverendi, roketi, s biretom na glavi, koji drži prst na ustima. Kao da sebi i prolaznicima želi naglasiti vrijednost šutnje, dužnost čuvanja povjerene tajne. To je kip sveca mostova i mučenika ispovjedne tajne svetog Ivana Nepomuka, koji po svojim kipovima postade jedan od najpoznatijih svetaca.

S njim sam se upoznao još u svome djetinjstvu kad sam u Valpovu prolazio preko glavnoga mosta na Karašici. Na uglu kuće kraj mosta stajao je u niši veli­ki kip sv. Ivana Nepomuka. Danas se nalazi u župnom dvorištu u niši uz sje­verni zid župne crkve Bezgrješnog Začeća. Nisam tada o njemu mnogo znao, ali mi je bilo drago što ondje kraj mosta stoji jer sam osjećao da je i on jedna od sve­tinja, koje su nam u našoj župi prirasle srcu i bile drage. On je bio svjedokom naših tadašnjih velikih procesija na Svijećnicu, na Veliku subotu, na Florijano­vo, u prosne dane, na Brašančevo i na Veliku Gospu. On je bio jedan od simbola svih onih svetih radosti koje smo tada doživljavali u središtu naše župe. Tome dragom svecu želim sada podignuti zahvalni spomen, a on nek nas svojim živo­tom, primjerom i mučeničkom smrću vodi Kristu, izvoru svih svetih radosti!

Sveti Ivan se rodio u Pomuku, staro ime za današnji Nepomuk, u zapadnoj Češkoj, negdje između g. 1340-1350. Otac mu se zvao Velfin i bio je po svoj pri­lici mjesni načelnik.

Prve sigurne povijesne podatke o svecu imamo iz g. 1370., kad je kao praš­ki klerik obavljao već službu javnog bilježnika. Narednih je godina bio pisar i bilježnik svih akata iz raznih postupaka u uredu generalnih vikara nadbisku­pije. Za svećenika je zaređen oko g. 1380., a još iste godine imenovanjem čak iz Rima postavljen za župnika Sv. Gala u Pragu. U isto vrijeme obavljao je i služ­bu tajnika i bilježnika nadbiskupa Ivana Jenštejna.

Sve to govori da je bio izvanredna ličnost, kad je već kao mlad svećenik mo­gao obavljati tolike dužnosti.

Da bi stekao što više kvalifikacija, dao se i na studij prava pa je u Pragu g. 1381. zadobio akademski stupanj bakalaureata. Zatim je pošao na daljnji studij prava u Padovu. Ondje bi godine 1386. izabran za rektora studenata, koji su bili rodom s onu stranu Alpa. A već sljedeće godine postade doktor prava. Vrativši se u Prag, imenovan je kanonikom zborne crkve Sv. Egidija, a g. 1389. zadobi kanonikat i u crkvi Sv. Petra i Pavla u Višegradu. G. 1390. iz župe Sv. Gala prijeđe za arhiđakona u Žatec.

Najvažnija i najodgovornija služba koju je u životu obavljao bila je da je postao generalni vikar energičnoga i pobožnoga nadbiskupa Jenštejna. Bilo je to baš u rujnu 1389. kad se razmahala tragična borba između nadbiskupa i des­potskog kralja Vjenceslava IV., koji je nasilno želio prisvojiti crkvena dobra i postati potpuni gospodar Crkve u Češkoj.

Posljednja faza borbe između kralja i Crkve bila je u jesen 1392., kad je kralj, potpirivan od svojih savjetnika, strašno divljao protiv klera. Neustrašivi je nadbiskup javno prosvjedovao protiv kraljeve samovolje, no unatoč tome je­dan je kraljev službenik dao smaknuti trojicu klerika. Kralj još uvijek nije mi­rovao, već je pošto-poto htio ograničiti nadbiskupovu vlast. Htio je jednostavno podijeliti teritorij praške nadbiskupije i nakon smrti benediktinskog opata Ra­ce ka iz Kladrubyja osnovati ondje novu biskupiju te joj staviti na čelo svoga po­uzdanika Vjenceslava Kralika iz Burenica. Bilo je to nevjerojatno uplitanje u posve crkvene unutarnje poslove.

Međutim, kad je stari opat umro početkom g. 1393., monasi su izabrali no­vog opata u osobi monaha Olena. Ivan Nepomuk, generalni vikar, po nadbisku­povoj naredbi, a protiv izričite kraljeve volje, potvrdio je 7. ožujka 1393. izbor novoga opata. Kralja je to raspalilo pa je zatvorio i Nepomuka i neke druge sve­ćenike. Svi su oni bili podvrgnuti mučenju u kojem je sudjelovao sam kralj s bakljom u ruci. Ipak su pušteni na slobodu pošto su prije morali prisegnuti da će o svojoj torturi šutjeti. Iznimka je bila s Ivanom Nepomukom. On se kralju, valjda zbog svoga velikog ugleda, činio najopasnijim. Zato ga je kralj u noći s glasovitog mosta Karla IV. dao baciti u Vltavu i tako Ivan pogibe kao mučenik.

Tijelo mu je pronađeno te sahranjeno najprije u crkvi Svetog Križa uz rije­ku, a kasnije preneseno u katedralu Sv. Vida u Pragu. Posjetitelji te divne got­ske katedrale u njezinoj desnoj lađi mogu još i danas vidjeti mučenikov grob na kojem piše: Iohannes de Pomuk.

Papa Benedikt XIII. proglasio je 19. ožujka 1729. u Lateranskoj bazilici Ivana Nepomuka svecem i to mučenikom ispovjedne tajne. Međutim, njegovo je štovanje već davno prije bilo veoma prošireno i to ne samo u Češkoj, već i izvan njezinih granica. Iako je na temelju pouzdanih povijesnih izvora glavni razlog svečeve mučeničke smrti bio potvrđivanje opata u Kladrubyju, ne može se posve isključiti ni to da je bio kraljičin ispovjednik i kao takav čuvao pred ljubomor­nim kraljem ispovjednu tajnu ne htijući otkriti kralju išta od onoga što je doz­nao u ispovijedi. Ne postoji, naime, nikakav povijesni izvor koji bi to drugo pozi­tivno mogao pobiti.

U Češkoj su se protiv štovanja Ivana Nepomuka žučljivo borili husiti, govo­reći da je taj kult uveden kako bi umanjio veličinu Jana Husa. Otkriće pak ne­kih povijesnih dokumenata nakon Ivanove kanonizacije navelo je neke pretjera­ne kritičare da optuže Crkvu kako je proglasila svetim osobu koja uopće nije ni postojala, već ju je stvorila pučka legenda. Sve su te kritike posve neosnovane, jer ima obilje sigurnih povijesnih izvora koji govore o povijesnosti Ivana Nepo­muka. Od njih je najvažniji onaj što ga je g. 1752. otkrio slavni prefekt Vatikan­ske biblioteke Giuseppe Simone Assemani. To je kodeks u kojem se nalaze pisa­na djela praškoga nadbiskupa Ivana Jenštejna, pa i izvorni tekst njegove optuž­be protiv kralja Vjenceslava. U njemu se govori i o smrti Ivana Nepomuka. Pre­ma tome, nije sporna ni Nepomukova opstojnost ni svetost. Dakle, štujmo ga i u buduće kao i dosada!

Svetog Ivana Nepomuka smatraju zaštitnikom ispovjednika, zaštitnikom dobroga glasa. Kao takav naročito se štovao u Družbi Isusovoj u XVIII. stoljeću, jer je Družba tada bila jako mnogo klevetana. Ona je sv. Ivana Nepomuka dugo vremena častila kao svoga drugotnoga zaštitnika. Njemu se nakon II. svjetskog rata mnogo utjecala i naša Hrvatska provincija, na poticaj tadašnjega provincijala oca Karla Grimma. Sveca zazivaju u pomoć i protiv poplava, a u nekim su se brdskim krajevima na njegov blagdan održavale procesije s Presvetim Sakra­mentom. One bi išle do njegovih kipova na mostovima, gdje se molilo za njegovu svetačku zaštitu. Iz solidarnosti s njegovom zemaljskom domovinom Češkom, gdje se Crkva nalazi u veoma teškim prilikama, molimo svetoga Ivana Nepomu­ka, zaštitnika Češke, da svojom zaštitom bdije nad svojom domovinom!

Uzeto iz knjige P. Josipa Antolovića, DI, DUHOVNI VELIKANI, Sveci Katoličke crkve
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: teta Jeja
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 01 srp 2009, 6:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sv. Emerik (Mirko) je bio sin sv. Stjepana, prvog ugarskog kralja, u koga je otac stavljao velike nade. Godinu mu rođenja ne znamo točno, već samo približno. Rodio se između 1000. i 1007. godine. Odgajao ga je uz oca i sv. Gerard, koji će kasnije postati biskupom. Spremajući ga za svoga nasljednika na prijestolju, otac mu je isprosio za ženu jednu bizantsku princezu. Prema životopisu, koji je napisan gotovo 100 godina poslije njegove smrti, Emerik je živio u braku u potpunoj čistoći.

Emerik je imao odličnih vrlina te je mogao postati dobar kršćanski vladar, ali se Providnosti drukčije svidjelo. Nama, zaista, Božji putovi nisu shvatljivi, ali u duhu vjere valja ih prihvatiti, kao što ih je prihvatio i sv. Stjepan kad mu je bilo javljeno da mu je sin Emerik, njegova nada i uzdanica naroda, u lovu nesretno poginuo. Tom ranom i nenadanom smrću stvorila se teška situacija u pitanju naslijeđa na ugarskome prijestolju koje bijaše tim dvojbenije što se radilo o mladom kraljevstvu koje je prvi kralj sv. Stjepan nastojao utvrditi te duhovno i moralno uzdići. Kao godina smrti svetoga Emerika računa se 1031.

Prema dvama ugarskim hagiografskim izvorima, sastavljenima između g. 1095. i 1116., papa Grgur VII. je odredio jednom konstitucijom, koja se nije sačuvala, da se izvrši »elevatio corporis« – uzdignuće tijela – svih onih koji su Panoniju obratili na kršćansku vjeru. Medu tim ugarskim svecima njihova historiografija nabraja s kraljevima Stjepanom i Ladislavom i s biskupom Gerardom i kneza Emerika. Ta je konstitucija bila povod da su u Ugarskoj procvali mnogi hagiografski zapisi, medu kojima i Vita s. Hemerici – Životopis sv. Emerika. Ta je knjiga za tadašnje vjernike željela biti pobudno štivo.




samo sam to uspjela pronaći ...
za što pretpostavljam da ti je poznato ...
na žalost, ne znam čega je zaštitnik ...
pitala župnika - ne zna ni on ...
ako uspijem pronaći nekoga tko zna taj podatak - javim ... Wink

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: sv.Franjo legenda
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group