Kutak za umorne 3

**Magali** · mod team Spol: Postovi: 1341 Lokacija: Zagreb

KUTAK ZA UMORNE 3

Dragi moji forumaši,
dosta nam se tekstica nakupilo u prethodnom kutku pa kako bi mogli pratiti lakše nove tekstiće sada ćemo otvoriti novi kutak.

Nadam se da ćete i dalje pisati poticajne misli, priče, tekstove....

Kako se ne bi ponavljalo već napisano,
bacite pogled na sadržaj svih objavljenih tekstova
prvog i drugog Kutka za umorne ...

Dijelite s nama dobro, a sve na veću slavu Gospodinovu.
Sjetite se da on je vaš prijatelj uvijek, a pogotovo onda kada ste umorni...
stoga dodjite k Njemu da vas tješi...
i pišite...

BVB

klara

Vrata

Nemoj nikad zatvoriti za sobom potpuno vrata.
Ostavi ih uvijek bar malo odškrinuta.
Jer nikad ne znaš kad kroz njih može ući
Čovjek ili Prijatelj.
Nikad nemoj zatvoriti za sobom potpuno vrata.
Ostavi ih uvijek bar malo odškrinuta.

Milan Špehar

.

vicky · Spol: Postovi: 112

TRI ŽAPCA

Tri radoznala žapca krenu jednog dana u pustlovinu, istraživati svijet izvan bare u kojoj su živjeli. Nedaleko od bare nalazilo se napredno stočarsko gospodarstvo. Svoja istraživanje počeli su od gumna. Međutim, naiđu na dvije koke koje se obradovaše promjeni jelovnika, te nasrnu na njih oštrim kljunovima, dok su im rasle zazubice. Tri žapca bijahu odvažni i brzi. Upravo je u taj čas vlasnik pred štalom ostavio kantu s mlijekom. S dva vješta skoka, tri žapca uskočiše u kantu i zaplivaše po mlijeku. Na početku ih je ovaj nesvakidašnji doživljaj obradovao i zabavljao, ali ubrzo se zabrinuše jer su trebali što prije izaći. Razbješnjeli gazda bio bi daleko opasniji od koka...
Pokušavali su i pokušavali, grlo posude bilo je usko, a čelične stijenke glatke i skliske. Prvi žabac bio je fatalist, malo je mlatarao i nakon toga rekao: „Nećemo mi odavde nikada izaći, to je naš kraj“. Opustio se i potonuo. Drugi žabac bio je intelektualac s dobrim teorijskim predznanjem o tekućonama, skokovima i fizikalnim zakonima. Proračunao je na brzinu udaljenost grla kante, dijametar, odraz skoka, luk, masu i silu zemljine teže. Formula je bila ispravna, pa se snažnim odrazom našao u skoku. Ali...nije uračunao ručku na kanti. Lupio je glavom, onesvijestio se i završio jadno na dnu kante. Treći je žabac neprestano plivao, trošeći dragocjenu snagu. Mlijeko se pretvorilo u maslac, klizak, ali čvrst; s njega je žabac iskočio bez većih poteškoća.

Nikada ne gubi nadu, makar ti ne znam kako loše krenulo. I...daj se na posao.

vicky · Spol: Postovi: 112

PRIPOVJEDAČ
Bijaše jednom neki pripovjedač. Sretan sanjar, živio je siromašno, ali bezbrižno. No vanjski svijet mu se činio sivim, grubim, bezdušnim i nepodnošljivim. Zbog toga je silno trpio.
Jednog jutra dok je prolazio trgom obasjanim suncem, dođe mu na pamet ova misao: “A da ljudima počnem pričati priče? Pričao bih im o dobroti i ljubavi, privodeći ih tako postupno k sreći.” Popeo se na klupu i glasno pripovijedao. Starci, žene i djeca zaustavili bi se načas, poslušali i produžili svojim putem. Znajući da se svijet ne može popraviti u jednom danu, pripovjedač se nije dao obeshrabriti. Sutradan je došao na isto mjesto i vjetru povjerio najnježnije riječi svoga srca. Neki su ga ljudi slušali, no ipak manje nego prethodnog dana. Bilo je i onih koji su mu se smijali, i onih koji su ga smatrali ludim, ali on je i dalje neumorno pripovijedao.
Bio je uporan. Svakodnevno je na trgu rijetkim znatiželjnicima pripovijedao čudesne priče o ljubavi. Kad ni njih više nije bilo, dolazio je i pripovijedao oblacima i užurbanim sjenama prolaznika. No nije odustajao. Otkrio je da ne zna i da ne želi raditi ništa drugo doli pripovijedati priče, pa čak i onda kad one nikoga ne zanimaju. Pripovijedao je zatvorenih očiju, iz čista zadovoljstva, ne opterećujući se time što ga nitko ne sluša. Ljudi su mirno prolazili pored čovjeka zatvorenih očiju. Prolazile su godine. Jedne zimske večeri, dok je o zalazu sunca pripovijedao jednu od svojih čudesnih priča, osjeti da ga netko vuče za rukav. Otvori oči i ugleda dječaka. Dječak se kreveljio da mu se naruga:
“Zar ne vidiš da te nitko ne sluša, nisu te ni dosad slušali, ni ubuduće te neće slušati. Zašto onda gubiš vrijeme?”
“Ljubim svoje bližnje!”, odgovori pripovjedač, “Želim ih usrećiti!”
“Pa jesu li postali sretniji, glupane?“, ismijavao ga je dječak.
“Nisu”, odgovori pripovjedač odmahujući glavom.
“Čemu se onda trudiš?”, upita dječak osjećajući samilost.
“Nastavljam pripovijedati, i to ću činiti do smrti. Nekoć sam pripovijedao da promijenim svijet...“ Zašutio je. No lice mu ponovno zasja: „Danas pripovijedam da svijet ne bi promijenio mene.“

klara

Jutarnje odluke

Danas ću darovati osmjeh
svim namrgođenima i zlovoljnima
koje sretnem.
Barem prvom čovjeku koji mi navrati
učinit ću ono što zaželi.
Pokušat ću da ne žurim,
da sam sa sobom budem strpljiv,
da ne budem nervozan,
makar mi posao i ne išao od ruke.

A pola sata odijelit ću samo za se,
za čitanje, odah, glazbu, pjesmu.

Pazit ću da ne budem tvrd i neumoljiv,
već pažljiv s drugima.
Dnevne neuspjehe, velike il´ male,
primit ću mirno i nastojati da mi ne pomute raspoloženje,
da ostanem pravedan.

Sačuvat ću, što je duže moguće,
radost ovoga dana i dijeliti je
svima oko sebe.

klara

Nađite vremena

Nađite vremena za molitvu!
Molite pozorno i srce neka vam bude povezano s molitvom,
pa nećete to nikada požaliti.
Nađite vremena da poslušate svog bračnog druga!
On vam želi povjeriti što ga muči,
što mu zadaje nevolje ili ga zabrinjava. To je potrebno za vašu slogu.
Nađite vremena da poslušate ojađenu osobu
kad vam se tuži u suzama!
To je prva i najvažnija usluga što je možete učiniti takvoj osobi.

Nađite vremena da reknete prijateljsku riječ vašemsusjedu!
Smiješak na vašem licu bit će sunce koje ne zalazi,
odsjaj koji će i njega preporoditi.

Nađite vremena da se pripremite na euharistijsko slavlje i na Pričest!
Isto tako zahvalite jer ste primili neprocjenjivo blago.
Nađite vremena za šutnju!
U šutnji će vam progovoriti Isus Krist
koji se ne nadvikuje s ljudskim brbljavcima.
On vam po svom Evanđelju pruža božansku svoju riječ
punu tajnovitog sadržaja koji vam je prijeko potreban za
duhovni napredak.

Nađite vremena da dobro obavite posao koji vam je povjeren
jer će vas tek tada ispuniti užitkom.

Nađite vremena da promotrite prirodu
koja vam se smiješi iz svakog cvijeta i kadra vas je zanijeti
mišlju o Stvoritelju.

Nađite vremena da se divite ljepotama oko sebe,
da ih doživite i osjetite.
Ne žurite se uvijek kao da vas netko progoni.

Nađite vremena za trpljenje što ga je Sin Božji
preuzeo iz velike ljubavi prema svijetu da ga spasi.

Nađite vremena koje vam Bog iz dana u dan daje,
ali s pažnjom da vas ono dovede Onome koji vam ga daruje.

Vrijeme koje prolazi,
nije li povezano s Bogom koji nas pohađa svojom milošću,
a ona prolazi tiho i brzo.
Naći će je samo oni koji budu srca sposobna
da zapaze prolazak Gospodnji.

klara

Od Boga stvoreni

mogao je graditi svjetove
samo za sebe
kao što mi to činimo

ali On je
nesebično stvorio nas
na svoju sliku

slobodne...
da Ga prihvatimo ili odbacimo

Antun Matošević

vicky · Spol: Postovi: 112

OBOJENE KREDE

Nitko nije znao kad je taj čovjek došao u grad. Činilo se da je oduvijek bio na pločniku najprometnije ulice, ondje gdje su bile trgovine, otmjene gostionice, velika kina, večernja šetališta, sastajališta zaljubljenih. Klečeći na koljenima, komadima krede u boji slikao je anđele, divne krajolike pune sunca, sretnu djecu, ruže u cvatu, snove o slobodi. Nakon toliko vremena ljudi su se priviknuli na njegovu prisutnost. Katkad bi netko bacio novčić na sliku, netko bi s njim popričao. Povjerili bi mu svoje brige, nade. Pričali bi o svojoj djeci: najmlađi želi još malo spavati u krevetiću, a najstariji se ne može odlučiti koji bi fakultet upisao, jer budućnost nije lako predvidjeti.
Čovjek je sve to slušao i malo govorio.
Jednoga je dana počeo skupljati stvari i pripremati se za odlazak. Svi su se okupili oko njega, promatrali ga i čekali.
„Ostavi nam nešto za uspomenu.“
Čovjek im je pokazivao prazne ruke. Što im je mogao darovati? No ljudi su čekali. Tada čovjek istrese iz naprtnjače komade obojene krede kojima je slikao anđele, ruže i snove. Dijelio ih je mnoštvu. Darovao je svakome komadić krede i otišao bez riječi.
Što su ljudi učinili s komadićima obojene krede? Jedni su svoje komadiće uramili kao dragocjenost, drugi pohranili komadiće u gradski muzej moderne umjetnosti, treći su ih spremili u ladicu. Većina ih je naprosto zaboravila.

Došao je čovjek koji je i tebi darovao mogućnost da obojiš svijet. Što si učinio s komadićima krede u boji?

klara

Kula od pijeska

Rabin je promatrao djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska.
Kada su upravo završili zamišljenu kulu, za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i izravnao kulu sa zemljom.
Rabin je očekivao suze i bijes.
No, djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati.
Malo zatim, započela su graditi novu kulu.

Rekao je:
"Spoznao sam, da su me djeca tada naučila veoma važnu lekciju.
Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku.
Trajni su samo naši odnosi s ljudima.
Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono, što smo sagradili s tolikim trudom.
Kada se to dogodi - moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke."

klara

Priča o očima

Bila djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što je bila slijepa.
Mrzila je svakog osim svog voljenog momka. On je uvijek bio tu za nju.
Rekla mu je: "Kad bih samo mogla vidjeti svijet - udala bih se za tebe."

Jednog dana, netko donira par očiju za nju. Kad su joj odstranili zavoje
mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka.

On je upita:
"Sad kad vidiš svijet - hoćeš li se udati za mene?"

Ona ga pogleda i uoči da je on slijep.
Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala.
Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije da se uda za njega.

On ode u suzama i nekoliko dana kasnije napisa joj pismo:
" Dobro čuvaj svoje oči, draga moja,
jer prije no što su postale tvoje - te oči su bile moje."

***
Eto kako ljudski mozak najčešće funkcionira.
Rijetko se tko nakon nekog vremena sjeća kakav je život bio prije,
tko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama.

I danas: prije nego kažeš neku ružnu riječ - pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se počneš žaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju što jesti.
Prije nego se požališ na svoga muža ili ženu- pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.

I danas
prije nego što se požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano.
Prije nego se požališ na svoju djecu - pomisli na one koji žele djecu ali ih nikad neće imati.
Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi koji žive na ulici.

I prije nego i pomisliš da uperiš prst u nekoga i počneš ga osuđivati - sjeti se da nitko od nas nije bezgrješan.

I kada te loše misli počnu bacati u depresiju - Ti stavi osmjeh na svoje lice i pomisli:
Ja sam živ i još sam tu!

I zahvali Bogu na svemu što imaš, upravo takvom kakvo je ...

klara

Na zemlji Tebe čekam

Bože,
koji na visini stoluješ,
k Tebi svoje oči podižem.

Ne tražim Te iznad oblaka,
tražim Te pokraj sebe.

Ti si svet, svemoćan, uzvišen,
zato k Tebi oči podižem.
Zato vapijem Tebi iz svoje dubine.
Iz dubine u kojoj živim, vapijem Tebi.
U dubini očekujem Tvog Duha koji mi dolazi s visine.

Ne mogu Te zvati
ako mi Ti ne dadneš riječi.

Pošalji svog Duha s visine,
da vjerujem da Te ljubim
i da nađem riječ koja će Te častiti.

Tražim Tebe u dubini,
u svim sitnicama koje nas ljude zarobljuju,
u svim svojim mračnim iskustvima.

Ti si svjetlo koje sja odozgo,
život koji odozgo dolazi,
Duh koji nam odozgo govori.

Pošalji svog Duha s visine,
da, dok molim, ne govorim sam sebi, nego Tebi.
Da, dok slušam, ne slušam sebe, nego Tebe.

Da živim u Tebi,a ne u sebi.
Da Ti budeš u meni, a ne samo iznad mene.

Bože blizi, na zemlji Tebe čekam.

Jörg Zink

klara

Slijediti zvijezdu

U ono doba neki iscrpljeni čovjek na prašnome putu zaustavi trojicu jahača
i upita ih jesu li oni trojica mudraca što ih je zvijezda dovela do Dječaka o kojemu zbori sav svijet.
Pošto mu oni potvrdno odgovoriše, zamoli ih da ga pouče kako da on, slijedeći zvijezdu, dođe do Dječaka.

– Od onoga dana – rekoše mu – zaludno je tražiti zvijezdu u mrklinama noći.
Otada je valja tražiti u mrklinama svojega srca.
Kada je uočiš, slijedi je neumorno i ne obaziri se na kal, nevremena i bespuća.
Hodi postojano zagledan u nju.
U svakome koga sretneš nastoj uočiti njegovu zvijezdu.
Ne bude li tvojoj duši u drugima uočljivija njihova zvijezda od njihovih mrklina,
počet će blijedjeti tvoja zvijezda i tvoj će hod postati nesiguran, a tvoj život besputan.
A ustraješ li u ovome što ti je rečeno, očitovat će ti se da sva bića prebivaju u Dječakovoj zvijezdi.
Očima nenaviklim na blizinu to će zanavijek ostati skriveno.
A ti, iskusiš li ti tu istinu, razdaj je svakome, razdaj skrovito, pa makar je i ne htjeli primiti.

Stjepan Lice

klara

.

Duše Sveti, živi u meni.
Ne želim ništa drugo nego biti s tobom
i po tebi živjeti.
Želim se darovati.
Želim se otvoriti
i biti kao na dlanu
pred tobom.
Djeluj u meni tako
da budeš moj život.
Budi oko mene
da budeš moj svijet.
Prožmi me
da sam sebi postanem nevažan,
i da samo ti ostaneš.

Jörg Zink,
Kako danas moliti

.

klara

Malo zrno

Naizgled maleno i jedva primjetno zrno nosi u sebi
želju i snagu za životom
i to sve promislu Stvoritelja
još od davnine, dok je svijet nastajao.
Gorušičino zrno!
Ja sam gorušičino zrno
koje si Ti, moj Stvoritelju,
posadio na njivi ovoga svijeta
da bih se mogao razviti u grm.
Znam svoje mjesto
na komadiću zemlje
u koju me Tvoja ruka
jednom spustila.
Znam da si me Ti htio upravo ovdje gdje jesam
i svakoga dana otkrivam razloge svoga postojanja.
Ovdje sam i rastem,
a preko mene raste i širi se Tvoje kraljevstvo.
Ovdje sam da svojim životom,
radom, osmijehom, ispruženim rukama,
darovanim riječima, otvorenim srcem
i pogledom punim razumijevanja drugima
oko sebe pružam svjedočanstvo
ljubavi Tvoga srca za svakoga.
I tako Tvoje Kraljevstvo raste i preko mene!
Tako maleno i neznatno zrno
postaje visok i razgranat grm
čije se grane dragovoljno daruju svima potrebnima

Josip Šimunović

klara

Prinesi ruku

Sve što bih htio taknuti rukom,
sve nježnosti i pozdravi, svi dodiri puni topline i čežnje,
svi doticaji kojima bih htio zadržati čar blizina
– sve se to sažima u dodir za kojim čitav život čeznem:
Da Te dotaknem rukom, Tebe da uskrsla promatram!
Dotle, sva moja doticanja nose okus nedovršena zanosa.
U svakom dodiru moja je neispunjena čežnja samu sebe varala.
Još uvijek sam izvan dvorane Tvoga očitovanja
i tražim Tvoj bok u koji bih odložio ovo traganje za Tobom...

... a otad dotičem Te vlastitom rukom
– u ranama ranjenika, u bolima bolnika, u patnjama patnika,
u nemirima nemirnika...
Izvan dvorane Tvoje otkritosti očima
prepoznaje Te samo vjera koja nadilazi sigurnost pojavnih obličja.
Svoju vazmenu zbilju zapisao si u duše stvorenja, u biće zemnika...
Dotičući njih, dotičemo vazmenu nazočnost Tebe samoga.

A. Šuljić

.

klara

Prema drugoj obali

Na krmi moje lađe snivaš tvrdim snom.
Po tko zna koji su već put nahrupili vjetrovi,
a ja nikako da smognem snage da Te probudim.
Tješim se obzirom prema Tebi i tvrdom Tvom snu
- ponovno se pouzdajem u vještinu vlastita kormilarenja.
Pa ipak, trebam Te
- već i stoga što su ruke umorne od borbe s valovljem
i vjetrima protivnim,
dok se primičem Drugoj Obali
- Obali do koje bez Tebe dospjeti ne mogu.

Anton Šuljić

klara

Prebiranje srca

Prebirem u srcu - sve pohode Tvoje meni,
sve rane od nevjernosti ljubavi,
sve posrtaje, padove, klonuća,
sva bolna iskustva odrastanja,
sve vezanosti za zemaljska uporišta,
sve sumnje u istinitost puta.

Prebirem u srcu - svjetiljke koje mi na raskrižjima ostavljaše mnogi,
da bih vidjela kojim putem mi je poći,
dušom proničući u bit svega
učeći da nikada, baš nikada ne sudim ni prolaznike,
ni vjetrove što mi gase svjetla.

Prebirem u srcu - otkupljeni strah u u koji sam sebe zatvarala,
bol kojoj sam dopustila da s porazom bude jednaka,
tražeći opravdanje što srcu mi je ljudskom dano koracati između duha i praha,
s izmirenim dugovima svakodnevlja.

Prebirem u srcu - bezazlenu sigurnost koraka što ne odvajaše hod od posrtaja,
kom kamen bijaše stepenica uspona do vlastite i patnje drugoga,
s rupcem utjehe u praznim rukama.

Glasnik mira Međugorje 07

klara

Pretvori me u ljubav

Bože,
pomozi mi da se mogu
brinuti o svom bratu.
Pomozi mi da se mogu
brinuti o svojoj sestri.
Pretvori me u ljubav!
Učini me bližnjim
svim ljudima koje susrećem.
Učini me prijateljem
svim ljudima s kojima se družim.
Neka tvoje svjetlo putuje sa mnom.
Amen.

Stjepan Kralj, Glasnik SIM, 7-8/1994.

klara

Vjera

Po načinu na koji Te dočekujem u odajama svoje duše
postajem siguran da si u meni našao svoj zavičaj.
To mi potvrđuje tvrdoća kojom ustrajavam zadržati
vlastita uhodana mišljenja, slabosti, grijehe i stavove,
nespreman u Tebi prepoznati proroka,
nespreman priznati snagu Tvoga božanstva.
Sada sam sasvim siguran da se Tvoja riječ
"Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju, medu rodbinom i u svom domu"
odnosi i na mene, čijoj se nevjeri još uvijek čudiš.
Pa ipak, stavi ruku i na mene da ozdravim,
te Ti pružim ugodan zavičaj.
U njemu s Tobom i ja ću pronaći svoj mir i topao kut
- ja koji Te tražim srcem prepunim nestalna nadanja.

Anton Šuljić

.

klara

Naš Bog je tu

naš Bog nije negdje daleko
gore iznad zvijezda

nedokučiv i sam

naš Bog je tu
s nama i u nama

koliko Mu mi to dopustimo

Antun Matošević

klara

Blagoslovljen dar
(Iv 6, 1-15)

Dječakov dar - pet ječmenih kruhova i dvije ribice -
Isus umnaža i do nasićenosti hrani mnoštvo.
Mogao je dječak zatajiti svoje blago. Prečuti pitanje.
Stisnuti srce. Prepustiti se škrtosti.

Otvorena srca priložio je ono što je imao
i tako postao dijelom čuda umnažanja. Hranjenja mnoštva.
Božje brige. Blagdana blagovanja.

Isus nas poziva na otvoreno srce. Ispružen dlan.

Na hodočašču smo života. Sa sobom možemo ponijeti samo najnužnije.
Ono što darujemo drugima umnoženo vraća nam se natrag.
Ide ispred nas. Donosi zaštićenost na putu.

Blagoslov rasvjetljuje našu životnu stazu.
Samo blago blagoslova nasićuje. Daje mir. Uči kako se ljubi.
Otvara sebedarju. Darivanju sebe samoga onima koji su nam darovani.

Blagoslov nije na prodaju.
Nema cijenu. Neprocjenjiv je. Dragocjen.
Izvire u Božjem Srcu.
Samo pijući na izvoru Ljubavi Božje možemo utažiti vrelinu žeđi svoga srca.

Bili blagoslovljeni velikodušnošću!

fra Ljubomir Šimunović

**teta Jeja** · mod team Spol: Postovi: 1297 Lokacija: Zg DD

MOLITVA

Daj mi da prihvatim znance i neznance,
koje si odredio
da budu moji bližnji.
Istrgni me od ravnodušnosti,
a obdari željom
za suradnjom i ljubavlju.
Daruj mi strpljivost da ustrajem
gdje nitko drugi ne bi ustrajao.
Daj mi da imam vremena,
kad se svi drugi budu žurili.
Daj mi sluha za ljude,
koji su naoko posve obični.
Daj da ostanem vjeran,
iako me budu zapostavljali.
Daj da budem mjesto
gdje će svaki naći zaštitu.
Pomozi mi — biti bližnji.

Eleonore Beck/Gabriele Miller

klara

Sva je molitva u tome
da dođemo u dodir s čežnjom u nama.
Sv. Augustin

Pretpostavka je svake molitve da je Bog već u nama.
Bog za kojim čeznemo, već je u našem srcu.
U molitvi i meditaciji neće nam se darovati nešto izvana,
nego mi dolazimo u dodir sa svojim vlastitim temeljem duše
u kojemu Bog već stanuje.
Cilj je našeg moljenja svijest da je on već nazočan u nama.
Stvarnost Božja već je u nama.
Cilj je duhovnog puta u tome da ta božanska realnost zahvati našu svijest
i promijeni sav naš život.
Bez molitve bit ćemo kao odrezani od božanskog života u nama,
koji leži negdje duboko zasut nanosom naših misli i osjećaja koji viču,
galame i nadmeću se.
On je blokiran i zatvoren našim željama i potrebama.
No, mi u sebi, u dnu svoje duše, već imamo slutnju toga božanskog života.
Zato smo i krenuli na taj put.
Sva naša molitva, pa bila ona ne znam kako izvanjska,
samo je udaljena jeka one ljubavi koja je već u nama nazočna,
kao udaljena huka onog izvora koji već u nama teče
i sve više teži da izbije na površinu.

Anselm Grün

klara

Kome da idemo?

Iskusio sam 'tvrdoću' Tvoga govora.
Znam za Tvoje beskrajne šutnje kojima me pohađaš.
I premda su se godine namnožile,
još uvijek ne razumijem počela svijeta i svemira.
Tajnu na tajnu slažem i pitam se nakon svega:
"Komu da idem?"
Vraćam se ponovno k Tebi!
Vraćam se Riječi što duh je i život,
privučen snagom koja me privlači konopcima ljubavi.
Tad znam što si htio reći:
"Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."
Evo me k Tebi, Gospodine,
jer Ti imaš riječi života vječnoga!

Anton Šuljić

klara

.

Privučeni

Ne dolazi, ako se bojiš,
ne dolazi, ako ne ljubiš Crkvu kao majku,
ne dolazi, ako misliš da svojim dolaskom činiš uslugu.

Dođi, ako ti je jedina želja služiti Kristu,
dođi, ako imaš čvrsta ramena koja će podnositi teret,
dođi, ako imaš razborit, otvoren i bistar duh,
dođi, ako imaš srce veće nego svijet,
dođi, ako se znaš nasmijati dobroj šali,
a ponekad i samome sebi.

p. Pedro Arrupe

.