Kutak za umorne 3

**Magali** · mod team Spol: Postovi: 1341 Lokacija: Zagreb

KUTAK ZA UMORNE 3

Dragi moji forumaĹˇi,
dosta nam se tekstica nakupilo u prethodnom kutku pa kako bi mogli pratiti lakĹˇe nove tekstiĂ¦e sada Ă¦emo otvoriti novi kutak.

Nadam se da Ă¦ete i dalje pisati poticajne misli, priĂ¨e, tekstove....

Kako se ne bi ponavljalo veĂ¦ napisano,
bacite pogled na sadrĹľaj svih objavljenih tekstova
prvog i drugog Kutka za umorne ...

Dijelite s nama dobro, a sve na veĂ¦u slavu Gospodinovu.
Sjetite se da on je vaĹˇ prijatelj uvijek, a pogotovo onda kada ste umorni...
stoga dodjite k Njemu da vas tjeĹˇi...
i piĹˇite...

BVB

klara

Vrata

Nemoj nikad zatvoriti za sobom potpuno vrata.
Ostavi ih uvijek bar malo odĹˇkrinuta.
Jer nikad ne znaĹˇ kad kroz njih moĹľe uĂ¦i
Ăovjek ili Prijatelj.
Nikad nemoj zatvoriti za sobom potpuno vrata.
Ostavi ih uvijek bar malo odĹˇkrinuta.

Milan Ĺ pehar

.

vicky · Spol: Postovi: 112

TRI Ĺ˝APCA

Tri radoznala Ĺľapca krenu jednog dana u pustlovinu, istraĹľivati svijet izvan bare u kojoj su Ĺľivjeli. Nedaleko od bare nalazilo se napredno stoĂ¨arsko gospodarstvo. Svoja istraĹľivanje poĂ¨eli su od gumna. MeĂ°utim, naiĂ°u na dvije koke koje se obradovaĹˇe promjeni jelovnika, te nasrnu na njih oĹˇtrim kljunovima, dok su im rasle zazubice. Tri Ĺľapca bijahu odvaĹľni i brzi. Upravo je u taj Ă¨as vlasnik pred Ĺˇtalom ostavio kantu s mlijekom. S dva vjeĹˇta skoka, tri Ĺľapca uskoĂ¨iĹˇe u kantu i zaplivaĹˇe po mlijeku. Na poĂ¨etku ih je ovaj nesvakidaĹˇnji doĹľivljaj obradovao i zabavljao, ali ubrzo se zabrinuĹˇe jer su trebali Ĺˇto prije izaĂ¦i. RazbjeĹˇnjeli gazda bio bi daleko opasniji od koka...
PokuĹˇavali su i pokuĹˇavali, grlo posude bilo je usko, a Ă¨eliĂ¨ne stijenke glatke i skliske. Prvi Ĺľabac bio je fatalist, malo je mlatarao i nakon toga rekao: â€žNeĂ¦emo mi odavde nikada izaĂ¦i, to je naĹˇ krajâ€ś. Opustio se i potonuo. Drugi Ĺľabac bio je intelektualac s dobrim teorijskim predznanjem o tekuĂ¦onama, skokovima i fizikalnim zakonima. ProraĂ¨unao je na brzinu udaljenost grla kante, dijametar, odraz skoka, luk, masu i silu zemljine teĹľe. Formula je bila ispravna, pa se snaĹľnim odrazom naĹˇao u skoku. Ali...nije uraĂ¨unao ruĂ¨ku na kanti. Lupio je glavom, onesvijestio se i zavrĹˇio jadno na dnu kante. TreĂ¦i je Ĺľabac neprestano plivao, troĹˇeĂ¦i dragocjenu snagu. Mlijeko se pretvorilo u maslac, klizak, ali Ă¨vrst; s njega je Ĺľabac iskoĂ¨io bez veĂ¦ih poteĹˇkoĂ¦a.

Nikada ne gubi nadu, makar ti ne znam kako loĹˇe krenulo. I...daj se na posao.

vicky · Spol: Postovi: 112

PRIPOVJEDAĂ
BijaĹˇe jednom neki pripovjedaĂ¨. Sretan sanjar, Ĺľivio je siromaĹˇno, ali bezbriĹľno. No vanjski svijet mu se Ă¨inio sivim, grubim, bezduĹˇnim i nepodnoĹˇljivim. Zbog toga je silno trpio.
Jednog jutra dok je prolazio trgom obasjanim suncem, doĂ°e mu na pamet ova misao: â€śA da ljudima poĂ¨nem priĂ¨ati priĂ¨e? PriĂ¨ao bih im o dobroti i ljubavi, privodeĂ¦i ih tako postupno k sreĂ¦i.â€ť Popeo se na klupu i glasno pripovijedao. Starci, Ĺľene i djeca zaustavili bi se naĂ¨as, posluĹˇali i produĹľili svojim putem. ZnajuĂ¦i da se svijet ne moĹľe popraviti u jednom danu, pripovjedaĂ¨ se nije dao obeshrabriti. Sutradan je doĹˇao na isto mjesto i vjetru povjerio najnjeĹľnije rijeĂ¨i svoga srca. Neki su ga ljudi sluĹˇali, no ipak manje nego prethodnog dana. Bilo je i onih koji su mu se smijali, i onih koji su ga smatrali ludim, ali on je i dalje neumorno pripovijedao.
Bio je uporan. Svakodnevno je na trgu rijetkim znatiĹľeljnicima pripovijedao Ă¨udesne priĂ¨e o ljubavi. Kad ni njih viĹˇe nije bilo, dolazio je i pripovijedao oblacima i uĹľurbanim sjenama prolaznika. No nije odustajao. Otkrio je da ne zna i da ne Ĺľeli raditi niĹˇta drugo doli pripovijedati priĂ¨e, pa Ă¨ak i onda kad one nikoga ne zanimaju. Pripovijedao je zatvorenih oĂ¨iju, iz Ă¨ista zadovoljstva, ne optereĂ¦ujuĂ¦i se time Ĺˇto ga nitko ne sluĹˇa. Ljudi su mirno prolazili pored Ă¨ovjeka zatvorenih oĂ¨iju. Prolazile su godine. Jedne zimske veĂ¨eri, dok je o zalazu sunca pripovijedao jednu od svojih Ă¨udesnih priĂ¨a, osjeti da ga netko vuĂ¨e za rukav. Otvori oĂ¨i i ugleda djeĂ¨aka. DjeĂ¨ak se kreveljio da mu se naruga:
â€śZar ne vidiĹˇ da te nitko ne sluĹˇa, nisu te ni dosad sluĹˇali, ni ubuduĂ¦e te neĂ¦e sluĹˇati. ZaĹˇto onda gubiĹˇ vrijeme?â€ť
â€śLjubim svoje bliĹľnje!â€ť, odgovori pripovjedaĂ¨, â€śĹ˝elim ih usreĂ¦iti!â€ť
â€śPa jesu li postali sretniji, glupane?â€ś, ismijavao ga je djeĂ¨ak.
â€śNisuâ€ť, odgovori pripovjedaĂ¨ odmahujuĂ¦i glavom.
â€śĂemu se onda trudiĹˇ?â€ť, upita djeĂ¨ak osjeĂ¦ajuĂ¦i samilost.
â€śNastavljam pripovijedati, i to Ă¦u Ă¨initi do smrti. NekoĂ¦ sam pripovijedao da promijenim svijet...â€ś ZaĹˇutio je. No lice mu ponovno zasja: â€žDanas pripovijedam da svijet ne bi promijenio mene.â€ś

klara

Jutarnje odluke

Danas Ă¦u darovati osmjeh
svim namrgoĂ°enima i zlovoljnima
koje sretnem.
Barem prvom Ă¨ovjeku koji mi navrati
uĂ¨init Ă¦u ono Ĺˇto zaĹľeli.
PokuĹˇat Ă¦u da ne Ĺľurim,
da sam sa sobom budem strpljiv,
da ne budem nervozan,
makar mi posao i ne iĹˇao od ruke.

A pola sata odijelit Ă¦u samo za se,
za Ă¨itanje, odah, glazbu, pjesmu.

Pazit Ă¦u da ne budem tvrd i neumoljiv,
veĂ¦ paĹľljiv s drugima.
Dnevne neuspjehe, velike ilÂ´ male,
primit Ă¦u mirno i nastojati da mi ne pomute raspoloĹľenje,
da ostanem pravedan.

SaĂ¨uvat Ă¦u, Ĺˇto je duĹľe moguĂ¦e,
radost ovoga dana i dijeliti je
svima oko sebe.

klara

NaĂ°ite vremena

NaĂ°ite vremena za molitvu!
Molite pozorno i srce neka vam bude povezano s molitvom,
pa neĂ¦ete to nikada poĹľaliti.
NaĂ°ite vremena da posluĹˇate svog braĂ¨nog druga!
On vam Ĺľeli povjeriti Ĺˇto ga muĂ¨i,
Ĺˇto mu zadaje nevolje ili ga zabrinjava. To je potrebno za vaĹˇu slogu.
NaĂ°ite vremena da posluĹˇate ojaĂ°enu osobu
kad vam se tuĹľi u suzama!
To je prva i najvaĹľnija usluga Ĺˇto je moĹľete uĂ¨initi takvoj osobi.

NaĂ°ite vremena da reknete prijateljsku rijeĂ¨ vaĹˇemsusjedu!
SmijeĹˇak na vaĹˇem licu bit Ă¦e sunce koje ne zalazi,
odsjaj koji Ă¦e i njega preporoditi.

NaĂ°ite vremena da se pripremite na euharistijsko slavlje i na PriĂ¨est!
Isto tako zahvalite jer ste primili neprocjenjivo blago.
NaĂ°ite vremena za Ĺˇutnju!
U Ĺˇutnji Ă¦e vam progovoriti Isus Krist
koji se ne nadvikuje s ljudskim brbljavcima.
On vam po svom EvanĂ°elju pruĹľa boĹľansku svoju rijeĂ¨
punu tajnovitog sadrĹľaja koji vam je prijeko potreban za
duhovni napredak.

NaĂ°ite vremena da dobro obavite posao koji vam je povjeren
jer Ă¦e vas tek tada ispuniti uĹľitkom.

NaĂ°ite vremena da promotrite prirodu
koja vam se smijeĹˇi iz svakog cvijeta i kadra vas je zanijeti
miĹˇlju o Stvoritelju.

NaĂ°ite vremena da se divite ljepotama oko sebe,
da ih doĹľivite i osjetite.
Ne Ĺľurite se uvijek kao da vas netko progoni.

NaĂ°ite vremena za trpljenje Ĺˇto ga je Sin BoĹľji
preuzeo iz velike ljubavi prema svijetu da ga spasi.

NaĂ°ite vremena koje vam Bog iz dana u dan daje,
ali s paĹľnjom da vas ono dovede Onome koji vam ga daruje.

Vrijeme koje prolazi,
nije li povezano s Bogom koji nas pohaĂ°a svojom miloĹˇĂ¦u,
a ona prolazi tiho i brzo.
NaĂ¦i Ă¦e je samo oni koji budu srca sposobna
da zapaze prolazak Gospodnji.

klara

Od Boga stvoreni

mogao je graditi svjetove
samo za sebe
kao Ĺˇto mi to Ă¨inimo

ali On je
nesebiĂ¨no stvorio nas
na svoju sliku

slobodne...
da Ga prihvatimo ili odbacimo

Antun MatoĹˇeviĂ¦

vicky · Spol: Postovi: 112

OBOJENE KREDE

Nitko nije znao kad je taj Ă¨ovjek doĹˇao u grad. Ăinilo se da je oduvijek bio na ploĂ¨niku najprometnije ulice, ondje gdje su bile trgovine, otmjene gostionice, velika kina, veĂ¨ernja ĹˇetaliĹˇta, sastajaliĹˇta zaljubljenih. KleĂ¨eĂ¦i na koljenima, komadima krede u boji slikao je anĂ°ele, divne krajolike pune sunca, sretnu djecu, ruĹľe u cvatu, snove o slobodi. Nakon toliko vremena ljudi su se priviknuli na njegovu prisutnost. Katkad bi netko bacio novĂ¨iĂ¦ na sliku, netko bi s njim popriĂ¨ao. Povjerili bi mu svoje brige, nade. PriĂ¨ali bi o svojoj djeci: najmlaĂ°i Ĺľeli joĹˇ malo spavati u krevetiĂ¦u, a najstariji se ne moĹľe odluĂ¨iti koji bi fakultet upisao, jer buduĂ¦nost nije lako predvidjeti.
Ăovjek je sve to sluĹˇao i malo govorio.
Jednoga je dana poĂ¨eo skupljati stvari i pripremati se za odlazak. Svi su se okupili oko njega, promatrali ga i Ă¨ekali.
â€žOstavi nam neĹˇto za uspomenu.â€ś
Ăovjek im je pokazivao prazne ruke. Ĺ to im je mogao darovati? No ljudi su Ă¨ekali. Tada Ă¨ovjek istrese iz naprtnjaĂ¨e komade obojene krede kojima je slikao anĂ°ele, ruĹľe i snove. Dijelio ih je mnoĹˇtvu. Darovao je svakome komadiĂ¦ krede i otiĹˇao bez rijeĂ¨i.
Ĺ to su ljudi uĂ¨inili s komadiĂ¦ima obojene krede? Jedni su svoje komadiĂ¦e uramili kao dragocjenost, drugi pohranili komadiĂ¦e u gradski muzej moderne umjetnosti, treĂ¦i su ih spremili u ladicu. VeĂ¦ina ih je naprosto zaboravila.

DoĹˇao je Ă¨ovjek koji je i tebi darovao moguĂ¦nost da obojiĹˇ svijet. Ĺ to si uĂ¨inio s komadiĂ¦ima krede u boji?

klara

Kula od pijeska

Rabin je promatrao djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska.
Kada su upravo zavrĹˇili zamiĹˇljenu kulu, za koju su potroĹˇili puno vremena i strpljenja, doĹˇao je val i izravnao kulu sa zemljom.
Rabin je oĂ¨ekivao suze i bijes.
No, djeca su sjela, primila se za ruke i poĂ¨ela se smijati.
Malo zatim, zapoĂ¨ela su graditi novu kulu.

Rekao je:
"Spoznao sam, da su me djeca tada nauĂ¨ila veoma vaĹľnu lekciju.
Sve stvari u naĹˇem Ĺľivotu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku.
Trajni su samo naĹˇi odnosi s ljudima.
Prije ili kasnije doĂ¦i Ă¦e val i odnijeti ono, Ĺˇto smo sagradili s tolikim trudom.
Kada se to dogodi - moĂ¦i Ă¦e se smijati samo oni koji Ă¦e se imati s kime drĹľati za ruke."

klara

PriĂ¨a o oĂ¨ima

Bila djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga Ĺˇto je bila slijepa.
Mrzila je svakog osim svog voljenog momka. On je uvijek bio tu za nju.
Rekla mu je: "Kad bih samo mogla vidjeti svijet - udala bih se za tebe."

Jednog dana, netko donira par oĂ¨iju za nju. Kad su joj odstranili zavoje
mogla je vidjeti sve, ukljuĂ¨ujuĂ¦i i svog deĂ¨ka.

On je upita:
"Sad kad vidiĹˇ svijet - hoĂ¦eĹˇ li se udati za mene?"

Ona ga pogleda i uoĂ¨i da je on slijep.
Prizor njegovih zatvorenih oĂ¨nih kapaka je Ĺˇokira. Nije to oĂ¨ekivala.
Sama pomisao da ih mora gledati Ă¨itav svoj Ĺľivot povede je da odbije da se uda za njega.

On ode u suzama i nekoliko dana kasnije napisa joj pismo:
" Dobro Ă¨uvaj svoje oĂ¨i, draga moja,
jer prije no Ĺˇto su postale tvoje - te oĂ¨i su bile moje."

***
Eto kako ljudski mozak najĂ¨eĹˇĂ¦e funkcionira.
Rijetko se tko nakon nekog vremena sjeĂ¦a kakav je Ĺľivot bio prije,
tko je uvijek bio tu za nas u najteĹľim situacijama.

I danas: prije nego kaĹľeĹˇ neku ruĹľnu rijeĂ¨ - pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se poĂ¨neĹˇ Ĺľaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju Ĺˇto jesti.
Prije nego se poĹľaliĹˇ na svoga muĹľa ili Ĺľenu- pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.

I danas
prije nego Ĺˇto se poĹľaliĹˇ na Ĺľivot - pomisli na one koji su umrli prerano.
Prije nego se poĹľaliĹˇ na svoju djecu - pomisli na one koji Ĺľele djecu ali ih nikad neĂ¦e imati.
Prije nego Ĺˇto se poĂ¨neĹˇ svaĂ°ati s onim tko nije oĂ¨istio ili pomeo kuĂ¦u - sjeti se onih ljudi koji Ĺľive na ulici.

I prije nego i pomisliĹˇ da uperiĹˇ prst u nekoga i poĂ¨neĹˇ ga osuĂ°ivati - sjeti se da nitko od nas nije bezgrjeĹˇan.

I kada te loĹˇe misli poĂ¨nu bacati u depresiju - Ti stavi osmjeh na svoje lice i pomisli:
Ja sam Ĺľiv i joĹˇ sam tu!

I zahvali Bogu na svemu Ĺˇto imaĹˇ, upravo takvom kakvo je ...

klara

Na zemlji Tebe Ă¨ekam

BoĹľe,
koji na visini stolujeĹˇ,
k Tebi svoje oĂ¨i podiĹľem.

Ne traĹľim Te iznad oblaka,
traĹľim Te pokraj sebe.

Ti si svet, svemoĂ¦an, uzviĹˇen,
zato k Tebi oĂ¨i podiĹľem.
Zato vapijem Tebi iz svoje dubine.
Iz dubine u kojoj Ĺľivim, vapijem Tebi.
U dubini oĂ¨ekujem Tvog Duha koji mi dolazi s visine.

Ne mogu Te zvati
ako mi Ti ne dadneĹˇ rijeĂ¨i.

PoĹˇalji svog Duha s visine,
da vjerujem da Te ljubim
i da naĂ°em rijeĂ¨ koja Ă¦e Te Ă¨astiti.

TraĹľim Tebe u dubini,
u svim sitnicama koje nas ljude zarobljuju,
u svim svojim mraĂ¨nim iskustvima.

Ti si svjetlo koje sja odozgo,
Ĺľivot koji odozgo dolazi,
Duh koji nam odozgo govori.

PoĹˇalji svog Duha s visine,
da, dok molim, ne govorim sam sebi, nego Tebi.
Da, dok sluĹˇam, ne sluĹˇam sebe, nego Tebe.

Da Ĺľivim u Tebi,a ne u sebi.
Da Ti budeĹˇ u meni, a ne samo iznad mene.

BoĹľe blizi, na zemlji Tebe Ă¨ekam.

JĂ¶rg Zink

klara

Slijediti zvijezdu

U ono doba neki iscrpljeni Ă¨ovjek na praĹˇnome putu zaustavi trojicu jahaĂ¨a
i upita ih jesu li oni trojica mudraca Ĺˇto ih je zvijezda dovela do DjeĂ¨aka o kojemu zbori sav svijet.
PoĹˇto mu oni potvrdno odgovoriĹˇe, zamoli ih da ga pouĂ¨e kako da on, slijedeĂ¦i zvijezdu, doĂ°e do DjeĂ¨aka.

â€“ Od onoga dana â€“ rekoĹˇe mu â€“ zaludno je traĹľiti zvijezdu u mrklinama noĂ¦i.
Otada je valja traĹľiti u mrklinama svojega srca.
Kada je uoĂ¨iĹˇ, slijedi je neumorno i ne obaziri se na kal, nevremena i bespuĂ¦a.
Hodi postojano zagledan u nju.
U svakome koga sretneĹˇ nastoj uoĂ¨iti njegovu zvijezdu.
Ne bude li tvojoj duĹˇi u drugima uoĂ¨ljivija njihova zvijezda od njihovih mrklina,
poĂ¨et Ă¦e blijedjeti tvoja zvijezda i tvoj Ă¦e hod postati nesiguran, a tvoj Ĺľivot besputan.
A ustrajeĹˇ li u ovome Ĺˇto ti je reĂ¨eno, oĂ¨itovat Ă¦e ti se da sva biĂ¦a prebivaju u DjeĂ¨akovoj zvijezdi.
OĂ¨ima nenaviklim na blizinu to Ă¦e zanavijek ostati skriveno.
A ti, iskusiĹˇ li ti tu istinu, razdaj je svakome, razdaj skrovito, pa makar je i ne htjeli primiti.

Stjepan Lice

klara

.

DuĹˇe Sveti, Ĺľivi u meni.
Ne Ĺľelim niĹˇta drugo nego biti s tobom
i po tebi Ĺľivjeti.
Ĺ˝elim se darovati.
Ĺ˝elim se otvoriti
i biti kao na dlanu
pred tobom.
Djeluj u meni tako
da budeĹˇ moj Ĺľivot.
Budi oko mene
da budeĹˇ moj svijet.
ProĹľmi me
da sam sebi postanem nevaĹľan,
i da samo ti ostaneĹˇ.

JĂ¶rg Zink,
Kako danas moliti

.

klara

Malo zrno

Naizgled maleno i jedva primjetno zrno nosi u sebi
Ĺľelju i snagu za Ĺľivotom
i to sve promislu Stvoritelja
joĹˇ od davnine, dok je svijet nastajao.
GoruĹˇiĂ¨ino zrno!
Ja sam goruĹˇiĂ¨ino zrno
koje si Ti, moj Stvoritelju,
posadio na njivi ovoga svijeta
da bih se mogao razviti u grm.
Znam svoje mjesto
na komadiĂ¦u zemlje
u koju me Tvoja ruka
jednom spustila.
Znam da si me Ti htio upravo ovdje gdje jesam
i svakoga dana otkrivam razloge svoga postojanja.
Ovdje sam i rastem,
a preko mene raste i Ĺˇiri se Tvoje kraljevstvo.
Ovdje sam da svojim Ĺľivotom,
radom, osmijehom, ispruĹľenim rukama,
darovanim rijeĂ¨ima, otvorenim srcem
i pogledom punim razumijevanja drugima
oko sebe pruĹľam svjedoĂ¨anstvo
ljubavi Tvoga srca za svakoga.
I tako Tvoje Kraljevstvo raste i preko mene!
Tako maleno i neznatno zrno
postaje visok i razgranat grm
Ă¨ije se grane dragovoljno daruju svima potrebnima

Josip Ĺ imunoviĂ¦

klara

Prinesi ruku

Sve Ĺˇto bih htio taknuti rukom,
sve njeĹľnosti i pozdravi, svi dodiri puni topline i Ă¨eĹľnje,
svi doticaji kojima bih htio zadrĹľati Ă¨ar blizina
â€“ sve se to saĹľima u dodir za kojim Ă¨itav Ĺľivot Ă¨eznem:
Da Te dotaknem rukom, Tebe da uskrsla promatram!
Dotle, sva moja doticanja nose okus nedovrĹˇena zanosa.
U svakom dodiru moja je neispunjena Ă¨eĹľnja samu sebe varala.
JoĹˇ uvijek sam izvan dvorane Tvoga oĂ¨itovanja
i traĹľim Tvoj bok u koji bih odloĹľio ovo traganje za Tobom...

... a otad dotiĂ¨em Te vlastitom rukom
â€“ u ranama ranjenika, u bolima bolnika, u patnjama patnika,
u nemirima nemirnika...
Izvan dvorane Tvoje otkritosti oĂ¨ima
prepoznaje Te samo vjera koja nadilazi sigurnost pojavnih obliĂ¨ja.
Svoju vazmenu zbilju zapisao si u duĹˇe stvorenja, u biĂ¦e zemnika...
DotiĂ¨uĂ¦i njih, dotiĂ¨emo vazmenu nazoĂ¨nost Tebe samoga.

A. Ĺ uljiĂ¦

.

klara

Prema drugoj obali

Na krmi moje laĂ°e snivaĹˇ tvrdim snom.
Po tko zna koji su veĂ¦ put nahrupili vjetrovi,
a ja nikako da smognem snage da Te probudim.
TjeĹˇim se obzirom prema Tebi i tvrdom Tvom snu
- ponovno se pouzdajem u vjeĹˇtinu vlastita kormilarenja.
Pa ipak, trebam Te
- veĂ¦ i stoga Ĺˇto su ruke umorne od borbe s valovljem
i vjetrima protivnim,
dok se primiĂ¨em Drugoj Obali
- Obali do koje bez Tebe dospjeti ne mogu.

Anton Ĺ uljiĂ¦

klara

Prebiranje srca

Prebirem u srcu - sve pohode Tvoje meni,
sve rane od nevjernosti ljubavi,
sve posrtaje, padove, klonuĂ¦a,
sva bolna iskustva odrastanja,
sve vezanosti za zemaljska uporiĹˇta,
sve sumnje u istinitost puta.

Prebirem u srcu - svjetiljke koje mi na raskriĹľjima ostavljaĹˇe mnogi,
da bih vidjela kojim putem mi je poĂ¦i,
duĹˇom proniĂ¨uĂ¦i u bit svega
uĂ¨eĂ¦i da nikada, baĹˇ nikada ne sudim ni prolaznike,
ni vjetrove Ĺˇto mi gase svjetla.

Prebirem u srcu - otkupljeni strah u u koji sam sebe zatvarala,
bol kojoj sam dopustila da s porazom bude jednaka,
traĹľeĂ¦i opravdanje Ĺˇto srcu mi je ljudskom dano koracati izmeĂ°u duha i praha,
s izmirenim dugovima svakodnevlja.

Prebirem u srcu - bezazlenu sigurnost koraka Ĺˇto ne odvajaĹˇe hod od posrtaja,
kom kamen bijaĹˇe stepenica uspona do vlastite i patnje drugoga,
s rupcem utjehe u praznim rukama.

Glasnik mira MeĂ°ugorje 07

klara

Pretvori me u ljubav

BoĹľe,
pomozi mi da se mogu
brinuti o svom bratu.
Pomozi mi da se mogu
brinuti o svojoj sestri.
Pretvori me u ljubav!
UĂ¨ini me bliĹľnjim
svim ljudima koje susreĂ¦em.
UĂ¨ini me prijateljem
svim ljudima s kojima se druĹľim.
Neka tvoje svjetlo putuje sa mnom.
Amen.

Stjepan Kralj, Glasnik SIM, 7-8/1994.

klara

Vjera

Po naĂ¨inu na koji Te doĂ¨ekujem u odajama svoje duĹˇe
postajem siguran da si u meni naĹˇao svoj zaviĂ¨aj.
To mi potvrĂ°uje tvrdoĂ¦a kojom ustrajavam zadrĹľati
vlastita uhodana miĹˇljenja, slabosti, grijehe i stavove,
nespreman u Tebi prepoznati proroka,
nespreman priznati snagu Tvoga boĹľanstva.
Sada sam sasvim siguran da se Tvoja rijeĂ¨
"Nije prorok bez Ă¨asti doli u svom zaviĂ¨aju, medu rodbinom i u svom domu"
odnosi i na mene, Ă¨ijoj se nevjeri joĹˇ uvijek Ă¨udiĹˇ.
Pa ipak, stavi ruku i na mene da ozdravim,
te Ti pruĹľim ugodan zaviĂ¨aj.
U njemu s Tobom i ja Ă¦u pronaĂ¦i svoj mir i topao kut
- ja koji Te traĹľim srcem prepunim nestalna nadanja.

Anton Ĺ uljiĂ¦

.

klara

NaĹˇ Bog je tu

naĹˇ Bog nije negdje daleko
gore iznad zvijezda

nedokuĂ¨iv i sam

naĹˇ Bog je tu
s nama i u nama

koliko Mu mi to dopustimo

Antun MatoĹˇeviĂ¦

klara

Blagoslovljen dar
(Iv 6, 1-15)

DjeĂ¨akov dar - pet jeĂ¨menih kruhova i dvije ribice -
Isus umnaĹľa i do nasiĂ¦enosti hrani mnoĹˇtvo.
Mogao je djeĂ¨ak zatajiti svoje blago. PreĂ¨uti pitanje.
Stisnuti srce. Prepustiti se Ĺˇkrtosti.

Otvorena srca priloĹľio je ono Ĺˇto je imao
i tako postao dijelom Ă¨uda umnaĹľanja. Hranjenja mnoĹˇtva.
BoĹľje brige. Blagdana blagovanja.

Isus nas poziva na otvoreno srce. IspruĹľen dlan.

Na hodoĂ¨aĹˇĂ¨u smo Ĺľivota. Sa sobom moĹľemo ponijeti samo najnuĹľnije.
Ono Ĺˇto darujemo drugima umnoĹľeno vraĂ¦a nam se natrag.
Ide ispred nas. Donosi zaĹˇtiĂ¦enost na putu.

Blagoslov rasvjetljuje naĹˇu Ĺľivotnu stazu.
Samo blago blagoslova nasiĂ¦uje. Daje mir. UĂ¨i kako se ljubi.
Otvara sebedarju. Darivanju sebe samoga onima koji su nam darovani.

Blagoslov nije na prodaju.
Nema cijenu. Neprocjenjiv je. Dragocjen.
Izvire u BoĹľjem Srcu.
Samo pijuĂ¦i na izvoru Ljubavi BoĹľje moĹľemo utaĹľiti vrelinu ĹľeĂ°i svoga srca.

Bili blagoslovljeni velikoduĹˇnoĹˇĂ¦u!

fra Ljubomir Ĺ imunoviĂ¦

**teta Jeja** · mod team Spol: Postovi: 1297 Lokacija: Zg DD

MOLITVA

Daj mi da prihvatim znance i neznance,
koje si odredio
da budu moji bliĹľnji.
Istrgni me od ravnoduĹˇnosti,
a obdari Ĺľeljom
za suradnjom i ljubavlju.
Daruj mi strpljivost da ustrajem
gdje nitko drugi ne bi ustrajao.
Daj mi da imam vremena,
kad se svi drugi budu Ĺľurili.
Daj mi sluha za ljude,
koji su naoko posve obiĂ¨ni.
Daj da ostanem vjeran,
iako me budu zapostavljali.
Daj da budem mjesto
gdje Ă¦e svaki naĂ¦i zaĹˇtitu.
Pomozi mi â€” biti bliĹľnji.

Eleonore Beck/Gabriele Miller

klara

Sva je molitva u tome
da doĂ°emo u dodir s Ă¨eĹľnjom u nama.
Sv. Augustin

Pretpostavka je svake molitve da je Bog veĂ¦ u nama.
Bog za kojim Ă¨eznemo, veĂ¦ je u naĹˇem srcu.
U molitvi i meditaciji neĂ¦e nam se darovati neĹˇto izvana,
nego mi dolazimo u dodir sa svojim vlastitim temeljem duĹˇe
u kojemu Bog veĂ¦ stanuje.
Cilj je naĹˇeg moljenja svijest da je on veĂ¦ nazoĂ¨an u nama.
Stvarnost BoĹľja veĂ¦ je u nama.
Cilj je duhovnog puta u tome da ta boĹľanska realnost zahvati naĹˇu svijest
i promijeni sav naĹˇ Ĺľivot.
Bez molitve bit Ă¦emo kao odrezani od boĹľanskog Ĺľivota u nama,
koji leĹľi negdje duboko zasut nanosom naĹˇih misli i osjeĂ¦aja koji viĂ¨u,
galame i nadmeĂ¦u se.
On je blokiran i zatvoren naĹˇim Ĺľeljama i potrebama.
No, mi u sebi, u dnu svoje duĹˇe, veĂ¦ imamo slutnju toga boĹľanskog Ĺľivota.
Zato smo i krenuli na taj put.
Sva naĹˇa molitva, pa bila ona ne znam kako izvanjska,
samo je udaljena jeka one ljubavi koja je veĂ¦ u nama nazoĂ¨na,
kao udaljena huka onog izvora koji veĂ¦ u nama teĂ¨e
i sve viĹˇe teĹľi da izbije na povrĹˇinu.

Anselm GrĂĽn

klara

Kome da idemo?

Iskusio sam 'tvrdoĂ¦u' Tvoga govora.
Znam za Tvoje beskrajne Ĺˇutnje kojima me pohaĂ°aĹˇ.
I premda su se godine namnoĹľile,
joĹˇ uvijek ne razumijem poĂ¨ela svijeta i svemira.
Tajnu na tajnu slaĹľem i pitam se nakon svega:
"Komu da idem?"
VraĂ¦am se ponovno k Tebi!
VraĂ¦am se RijeĂ¨i Ĺˇto duh je i Ĺľivot,
privuĂ¨en snagom koja me privlaĂ¨i konopcima ljubavi.
Tad znam Ĺˇto si htio reĂ¦i:
"Nitko ne moĹľe doĂ¦i k meni ako mu nije dano od Oca."
Evo me k Tebi, Gospodine,
jer Ti imaĹˇ rijeĂ¨i Ĺľivota vjeĂ¨noga!

Anton Ĺ uljiĂ¦

klara

.

PrivuĂ¨eni

Ne dolazi, ako se bojiĹˇ,
ne dolazi, ako ne ljubiĹˇ Crkvu kao majku,
ne dolazi, ako misliĹˇ da svojim dolaskom Ă¨iniĹˇ uslugu.

DoĂ°i, ako ti je jedina Ĺľelja sluĹľiti Kristu,
doĂ°i, ako imaĹˇ Ă¨vrsta ramena koja Ă¦e podnositi teret,
doĂ°i, ako imaĹˇ razborit, otvoren i bistar duh,
doĂ°i, ako imaĹˇ srce veĂ¦e nego svijet,
doĂ°i, ako se znaĹˇ nasmijati dobroj Ĺˇali,
a ponekad i samome sebi.

p. Pedro Arrupe

.