HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: čet 21 ruj 2017, 17:28. Pogledaj neodgovorene postove
Kušnja?
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
WildFox




Spol: muško
Postovi: 8
PostanoPostano: ned 25 lis 2009, 11:03
PostNaslov : Kušnja?
Citiraj i odgovori

Nisam siguran bih li trebao ovdje stavljati ovu temu ali, novi sam, a trebam pomoć. Prije više od osam godina, nakon krizme, ja sam povjerovao u punom smislu riječi, prihvatio sam Krista. Od tada je moj duhovni put bio pun uspona i padova što je svima poznato. Mnoge moje nesigurnosti, strahovi i problemi koje sam imao sa sobom i svijetom su nestali. Od razdoblja prošlog Božića pa sve do Uskrsa činilo mi se da je sve odlično. Išao sam na župni vjeronauk, što mi je mnogo značilo, posebno kad se uzme u obzir da sam nekad zazirao od novih poznanstava i ljudi. Molio sam vrlo često, čitao Bibliju, išao na mise i zornice, a na fakultetu mi nikad nije išlo bolje.
Međutim, čim je Uskrs završio sve je to prestalo, odjednom, naglo. Više nije bilo ničeg u mojoj molitvi, izgubio sam volju. Počeo sam popuštati u gotovo svim napastima za koje sam mislio da ssam ih savladao. Zatim sam se opet povukao iz društva izgubivši volju za njim. Nisam ni u jednom trenutku prestao vjerovati iako sam imao, i imam, osjećaj da sam miljama udaljen od Isusa čiju ljubav toliko neizmjerno trebam i tražim. Tjeskoba i strah, zabrinutost zbog mene, mojih bližnjih i svijeta, postale su svakodnevne, a sebe sam počeo doživljavati kao jedno ništavno stvorenje nevrijedno Božje ljubavi iako znam da to nije točno, da nas Isus voli sa svim našim slabostima.
Bio sam na duhovnoj obnovi, bio sam na seminaru fra Zvjezdana Linića u domu sportova i nisam osjetio ništa osim spoznanja vlastite ništavnosti naspram jedne neizmjerne Božje ljubavi koja mi se čini toliko velikom.

Osjećam se tako odvojeno, a ne znam zašto. Istina, nekad sam bio pun osude prema ljudim i bijesa prema svijetu, tog više nema. Mogu reći da ljude sad volim više nego prije ali me više ne ''vesele'' toliko tj., ne vežem se onako jako kao nekad. Spoznaja prolaznosti svega na ovom svijetu me ostavila u šoku i sada znam da je samo Bog taj u kojem možemo naći ispunjenje ali mene je to uplašilo, bojim se prepustiti, bojim se nedostojnosti i svoje nepostojanosti. Gotovo da ne molim jer u molitvi osjećam samo muku, idem na misu, ne osjećam ništa, idem na ispovjed, a imam osjećaj da me ne mijenja i da mi je suđeo ostati istim - grešnim, malim i neznatnim čovjekom.

Dakle, što da radim? Kako da se nosim sa ovom situacijom obilježenom duhovnom, emotivnom pa čak i fizičkom boli?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
hilarije




Spol: muško
Postovi: 80
PostanoPostano: ned 25 lis 2009, 12:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Trebas svaki dan redovito moliti krunicu, bez obzira da li ti se da ili ne da, bez obzira da li osjecas zadovoljstvo i mir ili kusnje, rastresenost ili nista. To je najvaznije!

Nemoj zanemariti misu i redovitu ispovijed.

Sto se tice drugih ljudi, pokusaj uciniti zrtvu i nasmijesiti se onima koje susreces bez obzira sto osjecas u sebi.

Mozda ne bi bilo lose da uzmes citati po malo neku duhovnu knjigu, moze biti Nasljeduj Krista od Tome Kempenca ili Dodji, budi moje svjetlo od Majke Terezije ili nesto drugo. Po desetak minuta dnevno.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
mala_ive21




Spol: žensko
Postovi: 31
Lokacija: Split
PostanoPostano: ned 25 lis 2009, 18:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mir ti i dobro!

Tko je god okusio zanos obraćenja,prvotni žar,lakoću molitve,radost Krista može ti posvjedočiti da iza toga slijedi jedan malo teži put jer put do Krista i do vječnog života nije popločan baš zvijezdama nego trnjem.
Slično sam proživljavala i proživljavam svakodnevno tako da mislim da te razumijem.
Sve su to kušnje,koje moraš podnijeti onako kako ih je i Krist podnio za nas.Imaš veliku milost spoznanja svoje slabosti i ništavnosti i Bogu hvala da si to spoznao.
Ovaj naš život i svaki dan moramo nositi sa strpljivosti srca,podnoseći sami sebe najviše... i u ogromnoj poniznosti i zahvaljivanju.

Pokušaj sve te poteškoće i kušnje prikazivati svakodnevno Njegovom srcu da bi ih On pridružio svojoj Presvetoj Muci.

neću ti puno pametovat no savjetovala bi ti (neznam dali imaš svog duhovnika ili...) da s tim odeš svećeniku na duhovni razgovor,ne na ispovijed već na razgovor da mu sve kažeš ovako kako si tu nama ispričao.On je namjesnik Krista i najbolje će ti znati reći.Jer kroz svećenika kao ispoviejdnika i duhovnika progovara sam Krist!

*(Preporučam nekog svećenika isusovca ako si u doticaju s njima).*

.....I nemoj se pokolebati u molitvi,Sotona sve čini da nas odvoji od nje jer mu ona jako smeta.
U tome je veličina kad unatoč svim napastima uspijemo očuvati molitvu.Čuvaj je kao dragocijeno blago.
I čitaj spise svetaca pa ćeš vidjeti što je duhovna tama,patnja i borba za Krista i za duše.
Preporučam Ivana od Križa i bl.Majku Tereziju



Evo ti za kraj jedna misao sv.Franje Saleškoga :
Znaj da Bog mrzi mir onih kojima je odredio borbu.

Želim ti puno Božjeg blagoslova!
Neka Majka Marija uvijek bude na tvom putu

Btb

.. kako bismo mogli uživati u nekoj stvari, ako je ne bismo ljubili? Ljubav prethodi i nadi. Jer nadamo se samo onome što ljubimo. Ljubav prethodi i mržnji. Jer mi mrzimo zlo samo za volju ljubavi koju gajimo prema dobru. (Franjo Saleški, Teotim)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNM [Vrh]
WildFox




Spol: muško
Postovi: 8
PostanoPostano: ned 25 lis 2009, 23:27
PostNaslov : Puno hvala
Citiraj i odgovori

Joj, baš vam hvala na ovim postovima, ipak mi je malo lakšekad me netko razumije jer su mi neki ljudi rekli da, ako nisam sretan, s mojom vjerom nešto ne valja. Mislim da sreća i bol nisu suprotne stvari i mislim da jedno ne iskljućuje drugo - sreća je biti s Isusom, a biti s Njime znači biti i u Petak i u Nedjelju... iako treba imati na umu da je Veliki petak bio sam jednom, a Uskrs je vječan.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Specijalac




Spol: muško
Postovi: 208
Lokacija: Sesvete
PostanoPostano: pon 26 lis 2009, 0:07
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mogu te u potpunosti razumjeti. I ja sam prošao nekaj slično ovome kaj si opisao (a i još prolazim). Isto kao i kod tebe ja sam se oduševio za Isusa te sam shvatio da mnoge stvari u životu moram promjeniti ako želim ići Njegovim putem, ako želim s Njim hodati. Te sam uz njegovu pomoć mnoge stvari i promjenio. Počeo sam redovito moliti, ići na misu, pričešćivati se, sve u svemu pokušavao sam i trudio sam se živjeti sakramentalni život. Meni je to razdoblje trajalo nekih dvije godine u tom razdoblju osječao sam da sam barem malo bliži Bogu i to me je još više poticalo. Ali u jednom tremutku naglo sam izgubio snagu, stvari za koje sam mislio da sam ih se riješio ponovo su se počele pojavljivati. Počeo sam se udaljavati od Boga. Ali kako nas Bog nikada ne napušta tako je i meni dao snagu da hodam tim putom (kakav god on bio), a tu snagu mi je dao u jednoj molitvenoj zajednici i u sakramentu pokore. Odlazio sam na ispovjed svaki tjedan max dva i to mi je dalo snagu da nikad ne posustanem skroz. S vremenom sam shvatio (i shvaćam) da je to jedna kušnja kojoj je cilj da me ojača i učvrsti u vjeri. Zašto sam sve ovo napisao? Želim ti reči da mnogi prolaze slične stvari, mnogi sveci pišu o tome, pa i sam Isus je bio podvrgnut svakakvim kušnjama.

Moj je savjet da nastaviš redovito iči na Sv. Misu (ako stigneš i češće od nedjelje), pričest a to povlači i ispovijed (makar morao ići tjedno ili češće) i molitvu. Ali savjetujem ti da nikako ne napustiš svoju zajednicu, ili da kreneš u zajednicu (nije bitno koju, odi tamo gdje te srce vuče i gdje te Duh Sveti šalje), jer u zajedništvu smo jači. U zajedništvu je i naša molitva jača ("je gdje su dvojica ili trojica skupljeni u moje ime tu sam ja"). U zajedništvu će se uvjek nači neko ko će nam pomoći hodati kroz život.

P.S. također se slažem i sa ranije napisanim postovima, ovo je samo moje iskustvo

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)

BVB
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
WildFox




Spol: muško
Postovi: 8
PostanoPostano: pon 26 lis 2009, 0:32
PostNaslov : Re
Citiraj i odgovori

Zbilja hvala... da, idem na FRAMU i to me drži, a i ispovjed, tek sad u potpunosti shvaćam snagu tog sakramenta.
Mislim, teško je kad jednom shvatimo da Isusa slijediti nije samo nekakav usputni životni ukras, nešto što se uzima i odbacuje po želji nego način života. Kad sam shvatio da ću morati razmišljati na drugačiji način, da ću morati ustrajati i to u ovom svijetu koji Isusovim ne daje priznanja i lovorike, jako sam se prestrašio. Ne možemo biti selektivni i govoriti: ovog ću čovjeka voljeti, a ovog neću voljeti; ako me hvale, tu ću biti, ako ne, idem i sl... a kako ići tim putom?

Sad kada čitam vaše odgovore, već sada, osjećam kako iz tog stanja mogu, svi možemo, crpiti snagu! Ako u tome svemu shvatimo koliko smo potrebiti Boga, to otvara mjesto poniznosti, a u poniznosti nema više osude prema ljudima.

Shvatio sam da je moje krščanstvo bilo teorijsko, možda čak i praktično (u smislu djelovanja, iako rijeđe) ali nije bilo promjene srca. Nije uopće bitno ako znam umovati o svojoj vjeri, a nekada mi je to bilo najvažnije. Sad samo molim Boga da me nauči ljubiti i da mi da čisto srce.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Bepo




Spol: muško
Postovi: 69
Lokacija: split
PostanoPostano: sri 18 stu 2009, 9:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

meni je svaki dan pun kušnji, ali osjećam se također često umoran i nemam snage dalje, međutim kod mene je situacija nešto drugačija.
ja sam se rodio u kršćanskoj obitelji, išao sam odmalena i na vjeronauk i na misu i bio ministrant i dalje sam potpuno praktični vjernik u svakom pogledu.
imao sam svojih uspona i padova, ponekad mi se činilo da sam i ekstaze doživljavao, a onda teške pustinje i suše.
ponekad mi se čini da sam u crkvi samo iz navike i da jednostavno to sve skupa nema smisla, ponekada filozofiram i sam sa sobom pa se pitam čemu sve to.
učini mi se da oko mene svi žive drugačije, a da sam ja u kamenom dobu.
ponekada zaželim da sam nevjernik, jer bi mi bilo puno lakše, ali, uvijek ima neki ali.

zbog nekoliko izvanrednih iskustava u mome životu, zbog kojih mogu posvjedočiti da me se dotakla, pa i ako hoćete neka viša sila, svjestan sam da IPAK Bog postoji, i zbog toga moja vjera nije samo nasljedna, ona je osobna i proživljena.
U tim trenutcima učinilo mi se da mi Bog na kapaljku daje samo mrvicu ljepote suživota s Bogom, a ja svo preostalo vrijeme žudim za novim kapljicama. I ponovno upadam u krize i pitanja čemu sve to, ali teže je biti indiferentan, samo zbog onih nekoliko nevjerojatnih iskustava Božje blizine. Ne boij se on reče: Eto Ja sam s Vama do svršetka svjeta.
Vjeruj Mu, moli ga da ti ponudi kapljice, da ti otvori srce i uđi tamo bez straha, vjeruj mi , tamo je nevjerojatno , to se ne može opisati.

Veliča duša moja Gospodina
i kliče duh moju u Bogu Spasitelju mome
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: lucija
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group