HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sri 20 ruj 2017, 1:58. Pogledaj neodgovorene postove
Čuda se događaju!
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: ned 16 stu 2008, 10:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Upravo prisustvujem jednom čudu - skladu i suglasju, još više ljudskom i kršćanskom uvažavanju dviju osoba koje su grizle i režale jedna na drugu. Zahvaljujem dobrom Bogu što su njegova čuda tako tiha, tako diskretna, s toliko uvažavanja svake ljudske krhkosti.

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Jopica




Spol: žensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreč
PostanoPostano: pon 02 vel 2009, 11:50
PostNaslov : Nositi križ (po stoti put kako, možda vam/nam postane jasno)
Citiraj i odgovori

Ovo malo svjedočanstvo moža bi trebalo uslijediti nakon nekih drugih i po kronologiji prethodnih, ali evo ga:

Jeste li vidjeli na Novoj i na RTL-u da prijepodne idu emisije sa onim lopovskim telefonima 060 i da su teme astrologija, tarot, ji jing i drugi načini proricanja sudbine i drugo...

Nazovete li u emisiju, javno vam proriču i čitaju sudbinu, ali ako ne dobijete možete nazvati i kasnije, čitav daaaan, jer rade 24 sata dnevno.

Sinoć ja mislim, mislim, prebirem neke tegobe i zabrinutosti po duši i srcu.
Mislim si: pa zaista sam u gadnoj situaciji, ne znajući što me čeka u vezi ovoga problema. Da li je moja odluka da čekam i slijedim srce i odanost dobra za mene ili je krivi i lažni odjek i odaziv i tumačenje onoga što Bog od mene želi?
Mogla bih zaista požaliti ako ostanem tu i ostanem "kratkih rukava".
Mogla bih imati dugoročne poslijedice, tko će ih tada zacijeliti, izliječiti?
Hoću li tada imati priliku biti majka i stajati pred Gospodinom u svojoj zajednici sa svojom obitelji?

Kad bih vam dragi prijatelji mogla sažeti svu bol neizvjesnosti koju osjećam.
Kada bih imala hrabrosti i kada bi postojale riječi za patnju, za strah koji osjećam da ću ovu agoniju morati nositi u duši još godinu, dvije, mjesec, dva, tri, možda čitavo mladenaštvo.

I pomislim, kao i Gospodin u Getsemaniju (magivek hvala ti): "Oče, ako hoćeš, neka me mimoiđe ovaj kalež!"
I sjetim se koliko sam puta sama sebi gatala geomantijom, tražila uzroke i poslijedice u astrologiji naših karaktera, čak jednom usprkos svojoj volji i osjećaju ispravnosti dopustila da mi se baci Tarot, kopala po numerološkim kombinacijama, pitala astrologe.
Pa zar ne bih mogla samo ovaj put dobiti neki odgovor, ne bi ga uzela preozbiljno, samo da me malo izbavi iz ovog pakla koji će neograničeno trajati?
Možda da postavim pitanje poznaniku astrologu jer je to ipak psihologija, nije tako strašno kao tarot??

Usprkos svim milostima i svjedočenjima koje sam dobila posljednjih mjeseci, u meni je javlja glas sumnje, pritisnuta duša od straha traži brzi izlaz.
Nekako znam da Ga neću iznevjeriti, no primisli me zaista nukaju.

Dragi moji ja vam ne znam reći znanstveno, niti teološki, niti flozofski, a najmanje mistično, što je loše u tim stvarima (praksama kako Mara kaže) koje kao katolici moramo odbaciti, ali reći ću vam koje odgovore je dobilo moje srce, ili je moje srce te odgovore pronašlo u dubini zatrpane.

Ne radi se tu o hrpi pravila koje kao katolici moramo poštivati, o hrpi zakona i o hrpi alternative koju na Sv. Ispovijedi moramo iznjeti.
Radi se o tome da ispaćeno srce uvijek pita: A zašto?
Zašto ne?
Daj mi razlog?
Ne razumijem govor pravila i restrikcija, reci mi ljubavlju zašto da ne pokleknem???
Povuci me natrag ako možeš, ali ja ne čujem i ne slušam suhoparna pravila!!!??

Ali tada je, u tome trenu bilo milosti da se mojmu umu otvore osjećaji da je tajna upravo u tome putu patnje. Na taj stravičan put neizvjesne tegobne patnje moramo se usuditi, na njega bosom nogom stupiti. Kao provalija u koju ćemo se strovaliti. Uzmi tu patnju i nosi je sa sobom, nisi sama: vidi Gospodina kako te ljubi svaki tren.
On te ljubi kako On želi i zna da treba, nekada se to ne poklapa sa tvojom molitvom i tvojm percepcijom pomoći.
Neka, tako treba! Zahvali Mu!
Mi smo ljudi tako blagoslovljeni, idemo svijetom i odlučujemo sami, nosimo te križeve i bježimo od njih, a Bog nas ljubi kao svoje najveće blago uza sva naša lutanja i propadanja.

Zar ne vidiš sada kako tvoj hod sa tom patnjom i sa tim križem već donosi plodove?

Zar možeš reći i pomisliti da je bolje znati odmah što nosi sutra?

Zar ćeš odbaciti ove poruke Duha Svetoga i ove darove koje sama svojim prepuštanjem Gospodinu zaslužuješ i stvaraš uz Njega?

Možeš li sada reći da je tvoja patnja bila uzaludna?

Raduješ li se onome što te čeka nakon što uz Gospodinovu milost i ljubav izdršiš idućih mjesec il dva??

Tko je od nas dovoljno mudar da zna da nije trebao nešto proći i propatiti ili da zna koji je križ sam odabrao, a koji je od Boga dan kao škola?

O da bojim se i strepim pred tim križem. Strašno!
No neću ga odbaciti i "otkriti svoju sudbinu" uzet ću njega i Tebe za ruku jer tko zna što će mi još donjeti ova moja priča kroz mjesec ili dva (godinu ili dvije).

Ti me Gospodine činiš boljom, ja sam bez Tebe mizerna i uplašena lutalica.
Sve moje dobro neka bude na Tvoju slavu!

Oprostite na dugom postu, nadam se da nije prešokantan za neke koji su stvorili sliku o meni. To sam ja.
Ponekad poželim da je meni netko ranije znao reći iz srca zašto da ne činim nešto "loše", da stavi po strani nabrajanje pravila i da pronikne u dubinu tih zakona. Jer ispod svakog tog zakona ima neko mistično iskustvo Božje ljubavi, na to moje srce odgovara, na to se "lijepi".


BVB

"Molitva" je poniznost čovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i veličinu Boga kojemu se obraća i kojemu se klanja na način da sve očekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Žan, klara
Jopica




Spol: žensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreč
PostanoPostano: čet 05 vel 2009, 14:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Gospodine što mi želiš reći kroz ovu milost i snagu koju mi daješ putem molitve Sv. Josipu?
Kako odjednom imam elana za rad od kada se molim Sv. Josipu?
Zašto je tomu tako?

Ljenost i nedostatak inspiracije moje su lekcije i odbijanja, a ne Tvoj način kako djeluješ u mome životu.
Da li to zaista razumijem?
Ili Te krivim i ko malo dijete stalno zazivam u pomoć?

Sv. se Josip brinuo za Tebe kada si bio mali.
On Te je oblačio, kupao, čistio, odgajao, korio, igrao se s tobom, donosio kruh na stol i novac, učio te zanatu.
Uza sve te svakodnevne stvari on Te je volio i poštovao, častio Te je u svome radu i svakodnevnici.
To i ja želim, biti takav radnik i vjernik, a ne kukavica.


Neka oni koji znaju da nam je teško, vide da se kroz vjeru i pouzdanje u Tebe, može funkcionirati u svakodnevnom životu.
Zato svoj svakodnevni rad i obaveze posvećujem Tebi, jer je dobar rad primjer Tvoga djelovanja u našim životima ispunjenima križevima i svaki je uspjeh ne više naš uspjeh, nego Tvoj uspjeh.
Dovršavam započeto ne zbog sebe, nego da se Ti proslaviš.

Gle, odmah sam odgovornija i marljivija.

"Molitva" je poniznost čovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i veličinu Boga kojemu se obraća i kojemu se klanja na način da sve očekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Žan
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 09 lip 2009, 10:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

čuda Njegove ljubavi događaju se svakodnevno,
sami ih mi, pritisnuti svakodnevicom, često puta ne primijetimo ...

u nedjelju dobih na dar malo čudo Njegove ljubavi i ničim zaslužene milosti ...

posljednjih pet-šest godina redovito se u crkvi susrećem i pozdravljam
s jednom starijom gospođom, koja predvodi krunicu ...
ja sam od onih "pacijenata" koji vole sjediti na "svom" mjestu pod Misom,
ta gospođa sjedi uvijek u klupi ispred ...
do prije par tjedana nisam znala ni kako se zove ... Embarassed
uvijek me dočekala s osmijehom kad bih došla na krunicu prije Mise,
u danima kad sam bila slomljena (što se, na žalost, uvijek na meni vidi)
samo bi mi u prolazu stisnula ruku i toplo rekla: "ajde, glavu gore i osmijeh na lice" ...
čak me uspjela pridobiti da uvijek predvodim barem jednu deseticu krunice ...
mene, koja pred grupom u kojoj je više od par nepoznatih ljudi,
ni suvislu riječ ne prozborim (ko bi reko Shocked Laughing ) ...
no, da skratim ... Embarassed

predprošli vikend sam bila u Međugorju i osjetila sam potrebu donijeti joj blagoslovljenu krunicu ...
i u nedjelju uspijem doć prije nje u crkvu, dočekam ju i pružim joj darak ...
žena je ostala Shocked Shocked Shocked Very Happy, zahvalila se uz riječi da ne zna
kako će se ona meni odužiti, jer to je za nju prevelik dar ...
i sad da opet malo skratim ...

nakon kojih petnaestak minuta dolazi do mene naš sakristan i daje mi paketić ...
sad ja ostadoh Shocked Shocked Shocked , uz pitanje: "a što je to? i zašto?",
jer je razina našeg poznanstva onak - pozdravljanje u prolazu, iz viđenja ...
čovjek se samo nasmiješi i ode ...

pogledam u paketić i ostadoh još više Shocked Shocked Shocked Very Happy ...
godinama molim (uz sve ostale) na jednu određenu nakanu ...
ne postustajem, molim i dalje pa kako bude Njegova volja ...
a u paketiću molitva sv. Filomeni i krunica sv. Filomene ...
o kojoj nisam znala baš ništa ... Bogu hvala na googleu ... Laughing
nakon što sam pročitala životopis sv. Filomene oči su mi se napunile suzama,
jer je sv. Filomena zagovornica i onoga za što već godinama molim ...

hvala Mu na, ničim zasluženom, čudu Njegove ljubavi i milosti
koju mi pokazuje i onda kada se ni ne nadam ...

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Žan, Magali, biser, Jopica, Kika, smješko
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 09 lip 2009, 11:47
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Eto i mog skromnog iskustva...
U zadnjih mjesec dana bilo je puno dragih svetaca...neki tek slijede.
bilo je puno velikih blagdana...
pokusala sam moliti devetnice i znajte...
stvarno cuda su se u mom osobnom zivotu pocela dogadjati.
cak i "nemoguce" stvari (barem meni kao covjeku) pocele su se ostvarivati...
jer Bogu je sve moguce...
sada i dalje nastojim moliti za iste nakane...
i radosna srca zahvaljivati na darovima koje sam primila...
Moc molitve je stvarno velika...
poticem i druge na to...

Ovo je upisano u knjizi života: Pod mojim nogama ocean buci. Vjetar puse oko mene, na Kristu, stijeni, temelj je moje nade, i moje sve. Usred bure da li si našao ovaj zaklon. Uhvati ovu mocnu ruku Isusa koji me je spasio...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: vjernik, biser, Jopica, teta Jeja, Kika, antea
Bepo




Spol: muško
Postovi: 69
Lokacija: split
PostanoPostano: sri 17 lip 2009, 20:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ja u posljednje vrijem osijećam čudo svaki put poslje sv. ispovjedi.
Ranije sam se isto redovito ispovjedao, ali nikada nisam osjećao onu sakramentalnu milost poslije ispovjedi koja ti daje snage da se bar neko vrijem odupireš zlu. Meni se događa da sam poslije ispovjedi bar par dana slobodan od napasti, da se sljedećih par dana mogu oduprati dosta lako i da još par dana imam snage za dvoboje sa vragom. Kada se to sve zbroji dođe do nekih deset - petnaest dana i onda, što je još veće čudo idem ponovno na ispovjed.

Sada se vjerojatno pitate šta je u tome svemu čudo.

E pa čudo je to što ne mislim da je ispovjed glupa i da nema smisl, što osjećam da imam snagu, te što je najvažnije svakodnevno sebi ponavljam JA PRIPADAM ISUSU I VRAG NEMA VLAST NADAMNO. Pa ako trnutno i uopadam u neke probleme, ne dozvoljavam da se vrag igra sa mnom već mu se nasmijem i jednostavno mu ne dam da bude zadnja njegova.
Otiđem na isopovjed, a neka se stari rogonja grize, pa ćemo vidjeti koliko dugo će ga biti volja iskušavti Boga.

Možda je malo smiješno, ali vjerujte mi, za mene je ovo veliko čudo u mome životu.

Veliča duša moja Gospodina
i kliče duh moju u Bogu Spasitelju mome
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Žan, teta Jeja, 5rich, antea, lucija, little_angel
Korny




Spol: žensko
Postovi: 897
Lokacija: Omišalj
PostanoPostano: sri 25 stu 2009, 14:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Evo da i ja napišem jedno svjedočenje koje mi svakodnevno pokazuje da je Bogu sve moguće Smile

Kako većina vas zna (a oni koji ne znaju će sada doznati Laughing ), dolazim iz župe Omišalj na otoku Krku. U Omišlju je dugo, dugo vremena situacija, posebice što se tiče mladih, bila vrlo specifična. Broj mladih koji su išli u crkvu i na sv. misu bio je veoma malen, a i ti koji su išli, išli su iz obaveze i da zadovolje roditelje koji su ih "tjerali" (koliko su to mogli) da barem nedjeljom idu na misu.
Prošle godine dobili smo novog župnika koji je napokon, nakon što se godinama nagovaralo bivšeg župnika koji na to nikako nije htio pristati, uveo nedjeljnu večernju misu za mlade. Na početku je tu misu animirao jedan zborić koji se sastojao od par djevojčica, dvije malo starije djevojke i jednog ministranta koji je svirao klavir. Nakon niti mjesec dana, večernja misa je ostala, ali zbor više nije htio pjevati.
Razmišljajući što učiniti, župnik je nazvao mene (znajući da sam išla u glazbenu školu) i pitao me znam li nekoga tko bi bio voljan svirati gitaru na misi i da li mogu skupiti troje ljudi pa da pjevamo na misi, tek toliko da netko misu ipak animira. Iako ispočetka ni ja nisam dolazila na nikakvu pametnu ideju, moja mama (inače vjeroučiteljica) je primjetila da na tu misu uporno dolazi jedna grupica dečkiju, redom studenti, koji su nekoć također pohađali glazbenu školu i predložila župniku da ih pita bi li bili voljni svirati i pjevati na večernjoj misi.

Da ne duljim previše - oformio se novi zbor. I to zbor starijih mladih - iako ima nekoliko srednjoškolaca, zboraši su većinom studenti, a neki već i rade. Pridružuju nam se ljudi koji dosad uopće nisu išli u crkvu; neki nemaju niti sakramente. A što je najvažnije i najljepše - ni mi ostali nismo uvijek bili 100% redoviti u crkvi, dok nam sada ne pada na pamet da ne idemo na misu, a uz misu se pokrenula i molitvena zajednica, klanjanja, duhovne obnove, susreti za mlade sa župnikom......Svira se i pjeva sve u šesnaest Very Happy imamo klavijature, dvije gitare, jedan gitarist svira i bongose i usnu harmoniku, evo sad uči i blok flautu Laughing I svi pjevaju sa takvim oduševljenjem da vam ja to ne mogu opisati Very Happy
Evo upravo prošli tjedan animirali smo trodnevnu duhovnu obnovu koju je predvodio fra Ivo Pavić - svaki dan se bilo u crkvi po 4-5 sati i pjevalo se praktički bez prestanka, a svi su htjeli još ostati i svima je to prebrzo prošlo....
A da vam ne govorim o prijateljstvu i zajedništvu koje se među nama razvilo....dok smo se prije znali iz viđenja i eventualno se pozdravljali na cesti, sada smo zajedno svakodnevno....evo, ja sam se u Zagreb preselila, a i dalje sam sa svima njima u kontaktu i stalno letim doma samo da mogu s njima malo pjevati i družiti se Wink

I na kraju, skoro svaki dan zahvaljujem Bogu na tim ljudima... molitva
Čuda su stvarno moguća!! veseo

Otvori sva čula - istinu traži,
da vjeruješ u dobro - to svijetu pokaži!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: dora, Specijalac, Zita, banana
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group