 |
 |
Autor |
Poruka |
jzekic

Spol: 
Postovi: 261
Lokacija: Kaštel Lukšiæ
|
Postano: pon 22 stu 2004, 20:11
Naslov : ZANIMLJIVI SVECI - svjedoci za svako vrijeme |
|
|
Koliko svetih ima, koje je i crkva stavila na èast oltara, a tako malo o njima znamo.Koliko su toga pozitivnog i neobiènog uèinilu u vremenu i okružju u kojem su živjeli, koliko su pomagali svima oko sebe, koliko su patili za vjeru i Krista, koliko su svoje krvi prolili da bi drugima dali nadu?!
Evo na današnji dan za nebo je roðena , Cecilija, koja je bila je bila kæi rimskog patricija (III.st.) koji ju je odgajao kao kršæanku. Zaruèena za plemiæa po imenu Valerijana, no nakon vjenèanja reèe ona svome mužu da je položila zavjet djevièanstva, moleæi ga da taj njezin zavjet poštuje. Valerijan pristade, uz uvjet da uzmogne vidjeti anðela za kojega ona kaže da nad njom bdije. Cecilija pošalje svoga muža k papi Urbanu koji se je s kršæanima krio u katakombama u Rimu. Ondje se i Valerijan obrati na kršæanstvo. Vraæajuæi se k Ceciliji, opazi anðela kako stoji do nje držeæi dvije cvjetne krune. Anðeo položi krunu od ljiljana na glavu Ceciliji, a krunu od ruža na glavu Valerijanu...itd...
Eto neka svi stave po jednog zanimljivog svetca, siguran sam da i od tih anonimnijih svetaca imamo mnogo toga za nauèit...
Meni je npr. zanimljiva sv. Hildegarda Kod nas ta mistièarka, glasovita zbog svojih viðenja, koja joj zaslužiše ime »proroèice iz Njemaèke«, nije naroèito poznata. Rodila se god. 1098. u Bermersheimu, u Porajnju. Otac joj se zvao Hildebert, a bio je službenik biskupa u Speyeru. Znamo i za ime jednog njezina brata koji se zvao Drutwin.
Kad je Hildegardi bilo 8 godina, roditelji je dadoše redovnicama u Disibodenbergu, gdje ju je odgajala rekluza Juta. U petnaestoj je godini i sama primila redovnièku koprenu. Prema priznanju same sv. Hildegarde glavni joj odgojitelj bijaše Božja mudrost. Još kad je imala tri godine, vidjela je u svojoj duši neko nutarnje svjetlo koje svojom lijepom latinštinom nazivaše »umbra lucis viventis« – sjenom živoga svjetla. Njemu je pripisivala sve svoje neobièno znanje teologije, medicine, glazbe, kao i svoju veliku izobrazbu, što ju je godinama stekla. Njezina veoma živahna inteligencija brzo je shvaæala i u sebe sve pohranjivala. Naroèita je prosvjetljenja primila kad joj se fizièko stanje pogoršavalo i kad joj je Bog povjeravao važne misije.Jedan francuski uèenjak nazvao ju je »èudom XII. stoljeæa, i to ne samo zbog njezine svetosti, veæ i zbog njezina znanja«. Bila je ona, doista, žena genijalne nadarenosti. Od njezinih spisa najznaèajnija je velika mistièno-vizionarska trilogija: dogmatski Scivias, Knjiga životnih zasluga, u kojoj je sadržana moralka i nauk o krepostima, te napokon Knjiga božanskih djela, svojevrsna mistièna kozmologija. Njezini pak spisi o prirodi i lijeèenju dali su joj naslov prve njemaèke istraživateljice prirode i lijeènice. Bila je i glazbeno veoma nadarena. Pisala je latinski, a njezine se pjesme prema mišljenju struènjaka za srednjovjekovno pjesništvo mogu usporeðivati s pjesmama Notkera iz St. Gallena.
No ljepše je od svega toga ono što o njoj zapisa neki životopisac: »U njezinim je grudima plamtjela ljubav, koja nije iskljuèivala nijednoga èovjeka.« |
|
Ja sam glasnik Velikoga Kralja poslan na raskršæa života, gozbi da vjeènoj dovodim goste, da svijetu kažem što je ljepota. |
|
|
 |
majèika

Spol: 
Postovi: 178
Lokacija: Osijek
|
Postano: sri 24 stu 2004, 18:39
Naslov : |
|
|
Obožavam ovog antuna Pustinjaka
Sveti Antun "zimski", 17. sijeènja
Meðu svecima više je Antuna; dvojica su najštovanija: "zimski" Antun pustinjak i opat, 17. sijeènja, i "ljetni" Antun Padovanski, redovnik i sveæenik, 13. lipnja. Zimski Antun ima uz ime oznake: pustinjak i opat. Pustinjak ili monah govori da je živio u osami, razmišljanju, molitvi, skromnosti i pokornièkim životom, daleko od svjetovne buke i strke. A naziv opat oznaèuje poglavara skupine monaha (pustinjaka) koji su živjeli svaki za sebe, a sastajali se povremeno na zajednièku molitvu i bogoslužje.
Antun "zimski" roðen je u Egiptu, u 4. stoljeæu, od bogatih roditelja. Kad mu je bilo osamnaest godina, izgubio je roditelje. Odgojen kršæanki osjeæao je u sebi poziv da savršenije ostvari Evanðelje. I kažu njegovi životopisci: Kad je jednom prilikom slušao u crkvi Isusovu rijeè: "Hoæeš li biti savršen, idi prodaj što imaš i podaj siromasima pa æeš imati blago na nebu!" shvatio je to kao reèeno upravo njemu. Od naslijeðenog imetka dio ostavlja mlaðoj sestri, a ostatak dijeli siromasima. Zatim se pridruži skupini monaha u pustinji.
Dvadeset godina živio je u nekoj ruševini nedaleko od rijeke Nila, sam, uz vrlo skromnu hranu. Vrijeme je posvetio prouèavanju Svetog pisma, meditaciji, trseæi se da ukroti svoje strasti i živi samo za Boga. Nnapasti koje su ga spopadale nazivao je "demonima".
Tim intenzivnim životom u samoæi stekao je veliku duhovnu snagu i mudrost. Proèuo se pa su mu odasvud dolazili po savjet, mnogi sa željom da žive pod njegovim vodstvom. Doživio je veliku starost: 105 godina.
Njegov životopisac Atanazije bilježi: "Sve do smrti Antun je bio bistra oka, zdravih zubi i uspravna hoda. Njegovo je tijelo bilo živahnije i ljepše nego u onih koji se za nj mekoputno brinu."
Ovaj se Antun smatra "ocem monaštva" od kojega su se kroz povijest razvili razlièiti redovi, družbe zajednièkog, Bogu posveæenog života, sve do danas. Primjerice: benediktinci, kartuzijanci, franjevci, dominikanci...
Slikari Antuna pustinjaka prikazuju u tamnome monaškom habitu (plaštu) s kukuljicom na glavi. Na lijevom ramenu nosi modro slovo T (grèki "tau"), a u ruci staraèki štap, takoðer u obliku slova T i zvonce. Slovo T poèetno je slovo grèke rijeèi "Theós" - Bog. - danas možemo sresti mnoge osobe koje na vrpci oko vrata nose križiæ u obliku slova T, odnsono "tau". |
|
Bog ne daje križ onome koji ga ne može nositi! |
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
|
Postano: et 10 ou 2005, 19:16
Naslov : |
|
|
kako pišem diplomski o hrvatskim svecima i blaženicima,posebno mi je dojmljiv sv.Leopold Bogdan Mandiæ.Koliko je smao taj krhi starac proveo u ispovjedaonici sati..kažu da je dnevno najmanje 12 sati ispovjedao u hladnoj i vlažnoj maloj ispovjedaonici u kapucinskom samostanu u Padovi,koja je Božjim èudom ostala nedirnuta prilikom bombardiranja saveznika 1944.
Tako jedan mali i obièan život u oèima ljudi, a tako velik pred Bogom! |
|
Gospodine,kome da idemo?Ti imaš rijeèi života vjeènoga! |
|
|
 |
klara

Spol: 
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
|
Postano: et 10 ou 2005, 21:00
Naslov : |
|
|
Mene se dojmila prièa kad je jednom neki bogataš došao na ispovijed Leopoldu i umjesto na klecalo, vrlo bahato sjeo na Leopoldov ispovjednièki stolac. Leopold ga je samo pogledao onim svojim tolim, nasmijanim oèima, kleknuo na klecalo i poèeo s ispovijedi...
I davao je vrlo male pokore, a onda noæu molio umjesto grješnika...
I bio je i rastom mali, visok samo 135 cm... a tako velik... |
|
uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ... |
|
|
 |
jelena
Spol: 
Postovi: 113
Lokacija: Rijeka
|
Postano: et 17 ou 2005, 23:02
Naslov : |
|
|
Meni je taj Leopold fantastièan. Zapravo, kad pomislim na "sveca" pomislim na njega, on je nekako moja predodžba svetosti.
Možda nije za ovu rubriku, ali meni i Papa odiše tom svetošæu kao i Leopold. znam da se živuæe ljude ne proglašava svecima, ali taj naš Papa putnik nekako na mene tako djeluje, tako ponizan a pravedan i hrabar... Ne znam, on mi je poseban tip. |
|
|
|
|
 |
arkandeo

Spol: 
Postovi: 513
Lokacija: Zagreb
|
Postano: pet 18 ou 2005, 7:02
Naslov : |
|
|
Papa je po meni zivuci svetac. Ono sto on predstavlja meni a vjerujem i drugima je uzor kojega treba slijediti. Koliku samo volju ima kad onako slab i bolestan jos uvijek svjedoci vjeru i ne predaje se. Stvarno nam svima moze biti uzor.
Ovdje bi se osvrnuo na Alijzija Stepinca covjeka koji je u najmracnije doba prosloga stoljeca bio i ostao voda i uzor katolickoga puka u Hrvatskoj. Stvarno se divim tom covijku koji je u vihoru Drugoga svjetskoga rata bio svjetlo mnogima. Pomagao je svima koji su pomoc trazili, nakon rata je gorljivo branio Crkvu i nije se dao pokolebati. Zato je suden i otrovan. Bio je svjetionik koji je pokazivao put svima ne samo nasemu narodu.
 |
|
Tko je kao Bog? |
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
|
Postano: pet 18 ou 2005, 12:12
Naslov : |
|
|
Uz ove spomenute, u zadnje vrijeme neprestano se oduševljavam najnovijom talijanskom sveticom koju je Papa nedavno kanonizirao a koja je kao lijeènica i majka na porodu odluèila izmeðu sebe i djeteta izabrati - život djeteta.
Prekrasno je bilo vidjet na kanonizaciji nazoènog njezinog muža i dijete kojem je svojim životom dala život.
kakva nesebiènost!
kakva ljubav! |
|
|
|
|
 |
merkat

Spol: 
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
|
Postano: pet 18 ou 2005, 20:02
Naslov : |
|
|
Mi Hrvati zaista imamo se cime ponositi, tri sveca, Nikola Tavelic, Marko Krizevcanin, Leopold Mandic te dva blazenika- Alojzije Stepinac i laik Ivan Merz ciji je grob u mojoj crkvi gdje svakodnevno mladi ( i ostali ) mole, neki ostanu zaista dugo, dolaze i obitelji s djecom, zaista lijepo.
Slusao sam na radio Mariji na dan smrti ( 11.03) kardinala Kuharica kad su njegovi suvremenici i poznavatelji njegova zivota govorili o njegovoj svetosti, jeda j rako koji je poznavao njega i Bl. Stepinca da kardinal Kuharic nije nista manje svet od njega.
Uvijek sam gledao na svece kao na neke nadnaravne ljude, andjele, no zaste ne vjerovati da su sveci medju nama ?
Ja vjerujem da su to vecinom neprimjetni, ponizni ljudi, nemoraju nuzno biti kardinali ili biskupi, u mojoj crkvi djeluje pt. Cvek koji je zivot posvetio brizi o starima , zaboravljenima i nemocnima.
Covjek je toliko skroman da ljudi kad dodju u njegovu zakladu " Biskup Josip Lang " prvi put gledaju okolo trazeci ga a on u kuti nesto nosi, popravlja, izgleda kao neki radnik, bas danas gura neka kolica puna kutija u plavoj kuti, stalno nesto radi, vrlo ponizno i vrijedno, eto on je jedan primjer svetosti iz moje blizine a podsjeca me na film Indiana Jones o potrazi za svetim gralom kad su nacisti trazili gral al su pogrijesili trazeci neki veliki, bogati, ukrasen gral a na kraju je bio najskromniji od svih nadjenih !!! |
|
Što æe mi život bez vjere ?
Što æe mi vjera bez života ? |
|
|
 |
klara

Spol: 
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
|
Postano: pet 18 ou 2005, 20:20
Naslov : |
|
|
Merkat, mala nadopuna - imamo još blaženika: bl. Augustin Kažotiæ (prvi hrvatski blaženik), bl. Ozana Kotorska, bl. Jakov Zadranin, bl. Gracia iz Mula, Ivan Merz i Marija od Propetog Isusa Petkoviæ. |
Zadnja promjena: klara; pet 18 ou 2005, 20:44; ukupno mijenjano 1 put. |
uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ... |
|
|
 |
Natty

Spol: 
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
|
Postano: uto 25 lis 2005, 10:17
Naslov : |
|
|
Mislim da se o svecima može još puno prièati.
Svi su sveci divni ljudi. Divim se ponajprije njihovoj poniznosti i žrtvi. Posebno volim Padre Pia.
Taj ponizni sluga Božji kako je sebe nazivao cijelog sebe je dao za žrtvu, dao se ponajprije Bogu, a kroz to služenje i drugima.
Muèen je bio od sotone, no muèili su ga i ljudi, a on je to sve ponizno podnosio ne podigavši glas protiv nikoga. Vršio je i mrtvljenja još kao dijete željeznim lancem i kad ga je majka našla zabrinuta, on je samo rekao, Mama, i Isusa su bièevali...
Ostadoh zapanjena njegovom poniznošæu u mnogim situacijama, a isto tako i na njegovoj spremnosti na trpljenje.
Bio je i jako lošeg zdravlja, živio je samo o Tijelu Kristovom, drugo je njegovo tijelo odbacivalo, tako da je i zbog toga uz stigme koje je primio bio medicinski fenomen. Prilikom operacije odbio je anesteziju te je operiran na živo. Lijeènik koji je vršio operaciju svjedoèio je o nadljudskoj snazi i o njegovoj mirnoæi prilikom operacije. Tek pri kraju niz obraz su mu kliznule dvije velike suze i izustio je "Oprosti mi Isuse što ne mogu trpjeti koliko bi trebao"...
Provodio je noæi plaèuæi, plakao je za svoje grijehe ponajprije jer se smatrao nedostojnim, a i za grijehe èitavog svijeta...
Cijelog života svakodnevno imao je ukuzanja i razgovarao je s Isusom i Gospom, te bio muèen fizièki i duhovno od sotone. Kao dijete imao je viðenje èete anðela s jedne strane i èete demona s druge te visokog crnog stvora za kojega mu je èovjek u bijelom rekao da se protiv njega ima cijelog života boriti. Nakon toga Isus ga je u jednom viðenju okrunio velièanstvenom krunom i rekao mu da ga još ljepša èeka u nebesima iza života ako izdrži sve što ga èeka...
Za sebe je iskreno mislio da je beskoristan, nevrijedan Božjih darova, pun slabosti i nemoæi, a istovremeno blagoslovljen Božjim dobroèinstvima. Usred tolikog divljenja kojim je bio okružen on bi rekao: "Ja samo želim biti siromašan fratar koji moli".
Papa Pavao VI. govoreæi poglavarima Kapucinskog reda 20. veljaèe 1971. rekao je za njega: "Pogledajte kakvu je slavu imao, kakav se skup sljedbenika okupio oko njega širom svijeta! Ali zašto? Možda zato što je bio filozof? Ili mudar? Jer je imao na raspolaganju mnogo novca? Ne, veæ zato što je ponizno služio sv. misu, ispovijedao od jutra do mraka, te – a to nije lako reæi – nosio rane našega Gospodina. Bio je èovjek molitve i trpljenja." |
|
Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote. |
|
|
 |
Sion
Spol: 
Postovi: 30
|
Postano: uto 25 lis 2005, 16:16
Naslov : |
|
|
Isus Krist.
Hvala Boze. |
|
|
|
|
 |
Tonka
Spol: 
Postovi: 127
|
Postano: sri 26 lis 2005, 3:48
Naslov : |
|
|
Maksimilijan Kolbe. |
|
|
|
|
 |
Natty

Spol: 
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
|
Postano: et 27 lis 2005, 10:33
Naslov : |
|
|
Moram komentirati... Sion, Isus Krist nije svetac , veæ Bog.
Tonka, napiši neku zanimljivu crticu iz života Maksimilijana Kolba.
Podaci o takvim ljudima mogu biti pravo vrelo okrijepe i ljubavi za druge... |
|
Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote. |
|
|
 |
pingi

Spol: 
Postovi: 1243
Lokacija: nebu pod oblacima
|
Postano: et 27 lis 2005, 12:41
Naslov : |
|
|
Mene meðu mnoštvom svetaca i blaženika nekako uvijek iznova oduševljava i zaokuplja baš sv. Franjo Asiški. Donosim vam jednu legendu koja govori o njegovoj karizmi:
"JEDNOGA DANA FRANJO PLAÈUÆI REÈE ISUSU: VOLIM SUNCE, VOLIM ZVIJEZDE, VOLIM KLARU I SESTRE; VOLIM SRCE LJUDI, VOLIM SVE ŠTO JE LIJEPO. O MOJ GOSPODINE, TREBAŠ MI OPROSTITI, JER SAMO TEBE BIH ŽELIO LJUBITI!"
SMJEŠEÆI SE, GOSPODIN MU OVAKO ODGOVORI: VOLIM SUNCE, VOLIM ZVIJEZDE, VOLIM KLARU I SESTRE; VOLIM SRCE LJUDI, VOLIM SVE ŠTO JE LIJEPO. O MOJ FRANJO, NE TREBAŠ VIŠE PLAKATI, JER ONO ŠTO TI VOLIŠ, VOLIM I JA!" |
|
|
|
|
 |
Tonka
Spol: 
Postovi: 127
|
Postano: et 27 lis 2005, 19:24
Naslov : |
|
|
Natty napisa: |
Tonka, napiši neku zanimljivu crticu iz života Maksimilijana Kolba.
Podaci o takvim ljudima mogu biti pravo vrelo okrijepe i ljubavi za druge... |
Maksimilijan Kolbe mi je drag izmeðu ostalog i zbog toga što me zadivljuje kolièina energije koju je ulagao u sve svoje djelatnosti. Jednostavno, entuzijast s pokriæem. On je dokaz da je prava vjera puno više od lijepih rijeèi. |
|
|
|
|
 |
arkandeo

Spol: 
Postovi: 513
Lokacija: Zagreb
|
Postano: pon 31 lis 2005, 9:59
Naslov : |
|
|
|
 |
ucenik

Spol: 
Postovi: 103
|
Postano: uto 15 stu 2005, 16:24
Naslov : |
|
|
Meni je poseban Ivan Merz o kome sam u zadnje vrijeme poèeo èitati.
Kao prvo posebno mi je interesantno vidjeti kako je njegova duhovnost rasla korak po korak. Jer nam je dostupan njegov dnevnik koji je on marljivo godinama pisao. U njega je zapisivao svoja zapažanja o dogaðanjima u svijetu oko sebe, ali jako puno i o svojim duhovnim promišljanjima i bio je iskren i o svojim slabostima i kako se borio sa njima i zato mi je interesantno gledati njegov primjer jer daje èovjeku nadu da može pobijediti.
A i sam njegov utjecaj na njegove suvremenike mi je poseban. Pogotovo poticaj koji je njegov život bio sveæenicima oko njega.
Više o njemu možete proèitati na stranicama postulature:
www.ivanmerz.hr
I na stranicama za mlade štovatelje Ivana Merza:
www.merz-mladi.org |
|
|
|
|
 |
Dara

Spol: 
Postovi: 490
Lokacija: RIJEKA
|
Postano: pon 16 sij 2006, 8:51
Naslov : [duhovni ak.] Sv.Klara |
|
|
Ovo mi je dugo trebalo,ali konacno sei to dogodilo,meni je sv.Klara uzor i mislim da se o njoj jako malo govori,a ipak je i ona puno ucinila u svome zivotu,kod nje me najvise zadivljuje kako joj bogatsvo nije bilo bitno nego se toga odrekkla i i kako pjesma kaze...."haljinu pokore klara oblaci"...i odlucila zivjeti potuno siromastvo....zatim se diviim njenoj nesebicnoj ljubavi za druge....njeno priajteljstvi sa Franjom i njemu kako se divila,osnovala red klarisa.....puno je toga o Klari sto se moze reci,pa slobodno napisite sto vi mislite o toj svetici..... |
|
....Gospodin je moja snaga,moj mir.... |
|
|
 |
fratar

Spol: 
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
|
Postano: pon 16 sij 2006, 15:08
Naslov : |
|
|
Evo što je jedan Mate s Frama Foruma napisao o sv. Klari, znam da je malo dugaèko ali kom se da proèitati može nauèiti nešto o sv. Klari
Mate(s Frama Foruma) napisa: |
Franjo s oèinskom ljubavlju slijedi i pouèava Klaru za cijeloga života. Ona ga zbog toga smatra pravim utemeljiteljem klarisa, a Pravilo poèinje ovim rijeèima: "Oblik života Siromašnih sestara, što ga je blaženi Franjo ustanovio, jest ovo..." U Oporuci piše: "Bog Otac porodio je u svojoj Crkvi rijeèju i primjerom preblaženoga oca našega svetoga Franje... ovo malo stado... Gospodin nam je dao preblaženoga oca našega Franju za utemeljitelja, saditelja i pomagaèa u službi Kristu."
Životopisac spominje kako Klara "želi da se sestre u odreðeno vrijeme bave ruènim poslovima, ali tako da - po želji Utemeljitelja - obnavljaju žar s obavljanjem molitve."
Zbog toga se Klara osjeæa "biljèicom preblaženoga oca Franje", pa kad piše Pravilo, ne èini drugo nego prepisuje Pravilo Manje braæe uvodeæi samo prilagodbe nužne za ženski Red. Osim toga, u Pravilu i u Oporuci više puta ponavlja "poslušnost blaženome Franji". I Inocent IV. u Buli kojom odobrava Pravilo tvrdi: "Morate živjeti... sa zavjetom vrlo uzvišenoga siromaštva što vam ga je dao blaženi Franjo." Kardinal Rinaldo piše u svome pismu da odobrava "oblik života i naèin svetoga jedinstva i uzvišenoga siromaštva, što vam je vaš blaženi otac Franjo usmeno i pismeno predao na opsluživanje". K tome, kad Klara želi da neka njezina zapovijed bude djelotvorna, moli da se "izvrši iz ljubavi prema Bogu i blaženome Franji".
Prikladno je podsjetiti takoder da je Klara "naèinila Oficij križa kako ga je sastavio sveti Franjo, ljubitelj križa i da ga je obièavala moliti jednakom ljubavlju": Sama Klara potcrtava u svojim spisima Franjinu važnost u svome životu. U prvome poglavlju Pravila npr. spominje to èetiri puta: "Oblik života Siromašnih sestara, što ga je blaženi Franjo ustanovio, jest ovo: Opsluživati Evanðelje Gospodina našega Isusa Krista, živeæi u poslušnosti, bez vlasništva i u èistoæi. Klara, nedostojna Kristova službenica i biljèica blaženoga oca Franje, obeæaje poslušnost i poštovanje gospodinu papi Inocentu i njegovim kanonski izabranim nasljednicima i Rimskoj Crkvi. I kao što je u poèetku svoga obraæenja skupa sa svim sestrama obeæala poslušnost blaženomu Franji, tako obeæaje bez prekršaja opsluživati istu poslušnost njegovim nasljednicima. Ostale sestre dužne su uvijek slušati njegove nasljednike."
U drugim poglavljima predviða: "Neka se prièešæuje sedam puta u godini to jest ... na svetkovinu svetoga Franje." "Uvijek sam bila brižljiva u obdržavanju svetoga siromaštva što smo ga obeæale Gospodinu i blaženome Franji."
U šestom poglavlju, koje ima autobiografsko znaèenje, ovako spominje svetoga Franju, uvrštavajuæi tu i dva njegova pisma: "Nakon što se svevišnji nebeski Otac udostojao milošæu prosvijetliti moje srce, da, po primjeru i nauku preblaženoga oca našega svetoga Franje, èinim pokoru, malo poslije njegova obraæenja dragovoljno sam, skupa sa svojim sestrama, njemu obeæala poslušnost. Kad je pak blaženi Otac vidio da se ne bojimo nikakva siromaštva, nikakvih napora, trpljenja, omalovažavanja ni prezira svijeta, paèe da sve to smatramo velikim užitkom, ganut ljubavlju, napisao nam je oblik života na ovaj naèin: 'Buduæi da ste, po božanskom nadahnuæu, postale kæerima i službenicama vrhovnoga svevišnjega Kralja i nebeskoga Oca, zaruèile se s Duhom svetim odabiruæi da živite prema savršenosti svetoga Evanðelja, hoæu i obeæajem za sebe i za svoju braæu uvijek voditi o vama marljivu brigu i posebnu skrb.
Dok je živio, skrbno je to ispunjavao i htio je da to braæa uvijek ispunjavaju. I da ne bismo nikada skrenule od presvetoga siromaštva s kojim smo zapoèele, pa ni one koje budu poslije nas došle, malo prije svoje smrti ponovno nam je napisao svoju posIjednju volju govoreæi: 'Ja, siromašni brat Franjo, hoæu slijediti život i siromaštvo preuzvišenoga gospodina našega Isusa Krista i njegove presvete Majke. I hoæu ustrajati sve do kraja; te molim vas, moje gospoðe, i dajem vam savjet da u tome presvetom životu i siromaštvu uvijek živite, i da se pomno èuvate da ne biste od njega dovijeka nikad odstupile ni po èijem nauku ili savjetu."
Pišuæi blaženoj Janji, Klara potcrtava: "Pitaš me koje su svetkovine na koje nas je... preslavni naš otac sveti Franjo posebno upozorio da ih svetkujemo raznolikošæu hrane." "Nismo obvezane na post - kako nas je pouèio blaženi Franjo u jednome svome pismu - kroz sve vazmeno vrijeme i na blagdane Gospine i svetih apostola, osim ako padnu u petak." "Sveti Franjo nas je pouèio i zapovjedio da prema bolesnima postupamo sa svom slobodom s kojom mu drago vrsti hrane." U Blagoslovu moli "Gospodina našega Isusa Krista za njegovo milosrðe i za posredovanje... blaženoga oca našega Franje:.. da isti Otac nebeski potvrdi ovaj presveti blagoslov na nebu i na zemlji".
Franjina važnost u Klarinu duhovnom iskustvu i iskustvu njezinih sestara pokazuje se oèitim na osobit naèin u Oporuci. Èini se da je ona napisana kako bi podsjeæala sestre na duhovnoga Oca o kome govori više od dvadeset puta. Klara piše: "Sin je Božji postao za nas put što nam ga je rijeèju i primjerom pokazao, a naš nas je preblaženi Otac, pravi njegov Ijubitelj i nasljedovatelj, pouèio. Moramo, dakle, predrage sestre, razmisliti o svim danim nam dobroèinstvima Božjim, ali meðu ostalima, kojima se udostojao po ljubljenom našem blaženom ocu Franji medu nama djelovati, ne samo o onima poslije našega obraæenja, nego i o onima dok smo bile u bijednoj taštini svijeta." "Kolikim dakle marom, kolikim nastojanjem duha i tijela moramo držati zapovijedi Boga i našega Oca da, pomoæu Božjom, umnogostruèimo talenat!"
"A kad je blaženi Franjo osjetio da se mi, krhke i slabe po tijelu, ipak ne odrièemo nikakve tjeskobe, siromaštva, napora, nevolja ili zapostavljanja i prezira od strane svijeta, nego da smo, štoviše, po primjeru svetaca i njegove braæe, smatrale to velikom ugodnošæu, ganut samilošæu prema nama, zadužio je sebe i svoj Red da æe o nama isto kao i o svojoj braæi voditi marljivu brigu i posebnu skrb. Tako smo, po volji Božjoj i preblaženoga našeg oca Franje, pošle prebivati kod crkve Svetoga Damjana gdje nas je Gospodin, po svojem milosrðu i milosti, u kratko vrijeme umnožio, da se ispuni što je Gospodin po svome Svecu prorekao. A prije smo stanovale, makar malo, na drugome mjestu.
Zatim nam je napisao Oblik života i, ponajpaèe, da ustrajemo u svetome siromaštvu. I nije se zadovoljio da nas za svoga života potièe mnogim nagovorima i primjerima na ljubav prema presvetome siromaštvu i njegovu opsluživanju, nego nam je napisao mnoge spise da ne bismo poslije njegove smrti skrenule od njega, kao što Sin Božji dok je živo na svijetu nije nikada htio odstupiti od svetoga siromaštva. I preblaženi naš otac Franjo, slijedeæi njegove stope, dok je živio, nije ni najmanje odstupao od svetoga siromaštva koje je izabrao za sebe i za svoju braæu."
Klara nastavlja, takoðer u Oporuci: "I ja, Klara... biljèica svetoga Oca, razmišljala sam o našem uzvišenom zdanju i o volji takova Oca... koji nam je bio stup i jedina naša utjeha poslije Boga, i potporanj... Pa kao što sam ja uvijek nastojala voditi brigu da opslužujem i èinim da se opslužuje sveto siromaštvo koje smo obeæale Gospodinu i ocu našemu blaženome Franji, tako su dužne uz pomoæ Božju do kraja opsluživati i èiniti da se opslužuje sveto siromaštvo one koje mene naslijede u službi." "Prigibam koljena te duhom i tijelom prignuta preporuèujem svetoj Rimskoj Crkvi, vrhovnom sveæeniku, a naroèito gospodinu kardinalu koji je dodijeljen Redu manje braæe i nama, sve svoje sestre koje su sada i koje æe doæi... svome malenome stadu što ga je Bog Otac porodio u svojoj Crkvi rijeèju i primjerom preblaženoga oca našega svetoga Franje nasljedovanjem siromaštva i poniznosti njegova ljubljenog Sina i slavne Djevice njegove Majke, uèinio da opslužuju sveto siromaštvo koje smo obeæale Bogu i preblaženom ocu našemu svetome Franji... Gospodin nam je darovao preblaženoga oca našega Franju za utemeljitelja, saditelja i pomagaèa u službi Kristu i u onom što smo Gospodinu i blaženom našem ocu obeæale, koji je takoðer, dok je živio, nastojao da rijeèju i djelom uvijek obraðuje i uzgaja nas, svoju biljèicu."
I Klara nastavlja ovako: "Neka nakon moje smrti sestre, na kojem god mjestu bile, obdržavaju spomenuti oblik siromaštva što smo ga obeæale Gospodinu i preblaženome ocu našemu Franji." "Opominjem i potièem u Gospodinu Isusu Kristu sve svoje sestre, koje su sada i koje æe doæi, da uvijek nastoje slijediti put svete jednostavnosti, poniznosti, siromaštva i èasnoga svetog ponašanja, kako smo pouèene od Krista i od preblaženoga oca našega Franje u poèetku našega zajedništva." "Èuvajmo se, ako smo stupile na put Gospodnji, da nipošto za neko vrijeme ne odstupimo od njega, da ne nanesemo nepravdu... ocu našemu blaženome Franji... Zato prigibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista da nam po zaslugama... preblaženoga našega oca Franje... sam Gospodin koji je dao dobar poèetak dade porast i, takoðer, ustrajati do kraja. Amen. Ovaj spis, da bi se bolje opsluživao, ostavljam vama, svojim predragim i ljubljenim sestrama, koje su sada ili koje æe doæi, kao znak blagoslova Gospodinova, preblaženoga našega oca Franje i blagoslova mene, vaše majke i službenice."
Klara i klarise smatraju Franju ocem te ga zbog toga nježno ljube. Ta je ljubav osobito oèita za vrijeme Sveèeve bolesti i za vrijeme njegova pogreba. Doista, "onoga tjedna u kojem je blaženi Franjo preminuo, gospoða Klara... bijaše vrlo bolesna. A bojala se da æe preminuti prije blaženoga Franje. Gorko je plakala i nije se mogla utješiti, jer prije smrti nije mogla vidjeti svoga jedinoga Oca poslije Boga, tj. blaženoga Franju tješitelja duše i tijela koji ju je prvi utvrdio u Božjoj milosti". I klarise "bijahu vrlo ucviljene zbog Franjine bolesti".
Èelano piše u prvome Franjinu životopisu (dakle 1228. godine): "A kad doðoše do mjesta gdje je najprije osnovao i zasadio Red svetih djevica, izložiše ga u crkvi Svetoga Damjana gdje su boravile njegove siromašne kæeri koje je pridobio za Gospodina. Otvoren je prozorèiæ kroz koji se službenice Kristove u odredeno vrijeme obièaju prièestiti sakramentom Gospodinova tijela. Otvoren je lijes u kojemu bijaše zatvoreno blago nebeskih kreposti. I gle, evo gospoðe Klare koja je zaista po zaslugama svetosti postala slavna prva majka ostalih, jer bijaše prva biljèica ovoga svetog Reda. S ostalim je kæerima došla vidjeti Oca koji im nije govorio niti se k njima svratio nego je žurio drugamo."
Èelano nastavlja: "Pošto podvostruèiše uzdahe, promatrale su ga s dubokim jecanjem srca i s obilnim suzama. A zatim su prigušenim glasom poèele jaukati: 'Oèe, oèe, što nam je èiniti? Zašto nas sirote ostavljaš? Kome nas tako napuštene prepuštaš? Zašto nisi najprije radosne poslao nas koje tako rastužene ostavljaš? Što nam nalažeš da èinimo tako zatvorene u ovome zatvoru kad si odluèio da nas nikada više ne posjetiš kako si obièavao? S tobom nam odlazi sva utjeha, a slièna utoèišta nemamo ovako u svijetu pokopane! Tko æe nas u toliku siromaštvu, koje nije manje po zaslugama nego po stvarima, tješiti? O, oèe siromaha, Ijubitelju siromaštva! Tko æe nam u kušnjama pritjecati u pomoæ, ti koji si bezbrojne kušnje preturio, oprezni raspoznavatelju napasti?! Pomoænièe nevoljnih, tko æe nas bijedne tješiti u nevoljama koje nas snadoše? O pregorka li rastanka, o nemila odlaska! O, okrutna smrti koja tisuæe sinova i kæeri lišenih takva oca strahovito pogadaš kad se žuriš da od nas u nepovrat udaljiš onoga po kojem su naša djela, ako ih ima, cvala!' Djevièanska sramežljivost je plaè obuzdavala jer bijaše vrlo neumjesno naricati nad onim èijem preminuæu dolazi ususret mnoštvo anðeoske vojske i raduju se sugraðani svetih i ukuæani Božji. Našavši se tako izmedu žalosti i radosti, izljubiše mu blistave ruke urešene najskupocjenijim draguljima. A kad je odnesen, zatvorena su vrata koja više neæe biti otvorena takvoj rani... Svi su sudjelovali u boli svake od njih tako da nije bilo nikoga kome bi uspjelo zadržati suze videæi te anðele mira gdje tako tužno plaèu."
Posljednje svjedoèanstvo Ijubavi Klarisa prema Franji potcrtava Životopisac kad spominje da je Klara pokopana u Svetome Jurju, tj. "na mjestu gdje je najprije bilo pokopano tijelo svetoga Franje da tako onaj koji je živoj prokrèio put i mrtvoj, kao po nekom predznaku, pripravi mjesto". |
|
|
"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveæa je meðu njima ljubav." 1 kor 13,13
 |
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
|
Postano: uto 31 sij 2006, 13:46
Naslov : |
|
|
Premalo ili ništa ovdje spominjemo svetog Ivana Bosca, osnivaèa salezijanaca, koji je cijeli svoj život posvetio odgoju mladih, osobito onih najsiromašnijih kojima je pružio utoèište.
Najzanimljivije mi je u tome kako je znao stati njima u obranu i kad su mu se u tome usprotivili neki vodeæi ljudi onda u Crkvi a on je uvijek znao uz Božju pomoæ naæi put kako ih zaštitit ali i kako ne iæi protiv Crkve
Uostalom,danas je njegov blagdan pa mu s eviše utecimo u svojim molitvama da nam uvijek pomogne u traganju pravog puta,ali nikad izvan Crkve |
|
Gospodine,kome da idemo?Ti imaš rijeèi života vjeènoga! |
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
|
Postano: pet 10 vel 2006, 13:59
Naslov : |
|
|
arkandeo napisa: |
Ovdje bi se osvrnuo na Alojzija Stepinca covjeka koji je u najmracnije doba prosloga stoljeca bio i ostao voda i uzor katolickoga puka u Hrvatskoj. Stvarno se divim tom covijku koji je u vihoru Drugoga svjetskoga rata bio svjetlo mnogima. Pomagao je svima koji su pomoc trazili, nakon rata je gorljivo branio Crkvu i nije se dao pokolebati. Zato je suden i otrovan. Bio je svjetionik koji je pokazivao put svima ne samo nasemu narodu.
 |
Evo,danas ga se prisjeæamo na njegov blagdan
Doista,u kakvom je vremenu sjala meðu ljudima njegova svetost!
Prvo je muku muèio s nacistima a onda s komunistima.
Možemo uèiniti od te njegove ustrajnosti u vjeri,sve do kraja-smrti u pritvoru gdje je proveo 14 godina..Poput isusa je šutio kad su ga krivo optuživali..Znao je reæi kad je trebalo ali tom šutnjom je zaèepi usta i njegovim sljedbenicima |
|
Gospodine,kome da idemo?Ti imaš rijeèi života vjeènoga! |
|
|
 |
merkat

Spol: 
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
|
Postano: pet 10 vel 2006, 16:50
Naslov : |
|
|
Baš danas sam slušao na radiu kako koliko god su ga ogranièavali da vodi crkvu, toliko je njegova patnja nadahnjivala druge da crkva živi i raste !
 |
|
Što æe mi život bez vjere ?
Što æe mi vjera bez života ? |
|
|
 |
sneni
iskljuèen
Spol: 
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Braè
|
Postano: pet 10 vel 2006, 17:30
Naslov : |
|
|
Ma ima i velikih duša koje nisu proglašene svetima a èinile su velike stvari. Pada mi na pamet da bi bilo dobro prikupiti i napisati u jednoj knjizi živote ovih velikih naših ljudi a živješe maleni u malenom puku.
Evo dvije ovu osobno ne poznam: èasna majka Marija Terezija Obuljen OSB (benediktinka iz samostana u Hvaru) imala posebni dar božji bilokacije - bila u isto vrijeme u dva samostana. Èitao sam svjedoèanstva redovnica.
A ovu poznam: Mirjana Tomièiæ iz Velog Grablja na Hvaru, djevojka umrla u dvadesetoj godini života, teškog životnog križnog puta. pred kraj života i to je otjeralo u grob doživljava od bliže rodbine teške udarce: umiruæi na bolnièkoj postelji kaže svojima: Oprostila sam svima, oprostite i vi. Na pokopu je bilo desetak sveæenika, ja sam vodio obrede. |
|
Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je uèinio?
Èašu spasenja uzet æu i Ime Gospodnje prizvat æu. |
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
|
Postano: pet 10 vel 2006, 21:58
Naslov : |
|
|
hejk sneni! Pa trebalo bi negdje objavit nešto o njihovim životima!Prvo bi trebalo prikupit što više podataka o njima!Po onome što si napisao,to su stvarno bili sveci!
Kako sam novinar i suraðujem s mnogo vjerskih listova,mogli bi objaviti nešto o njima? |
|
Gospodine,kome da idemo?Ti imaš rijeèi života vjeènoga! |
|
|
 |
sneni
iskljuèen
Spol: 
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Braè
|
Postano: sub 11 vel 2006, 6:51
Naslov : |
|
|
sike napisa: |
hejk sneni! Pa trebalo bi negdje objavit nešto o njihovim životima!Prvo bi trebalo prikupit što više podataka o njima!Po onome što si napisao,to su stvarno bili sveci!
Kako sam novinar i suraðujem s mnogo vjerskih listova,mogli bi objaviti nešto o njima? |
Uvo još nekoliko podataka recimo o Mirjani: kao dijete nekoliko operacija na oèima, poèetkom puberteta velik dio godine sprovela u "gipsanom koritu" zbog krivljenja kième. kakva mi je pisma pisala, šteta što ih nisam saèuvao, a sve patnje Bogu namjenjivala za sveæenièka zvanja (tada ih je naša biskupija imala na pretek). Gimnaziju završila sa odliènim i olsoboðena mature, a uèila je na koljenima, kleèeæi naslonjena na kauè, to joj je bio najlakši položaj zbog kième.
Moglo bi se o njima pisati i u novinama, ali mislim da bi bolje bilo sakupiti svjedoèanstva iz cijele hrvatske i izdati knjigu. |
|
Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je uèinio?
Èašu spasenja uzet æu i Ime Gospodnje prizvat æu. |
|
|
 |
|
|
Ne moe otvarati nove teme. Ne moe odgovarati na postove. Ne moe ureivati svoje postove. Ne moe izbrisati svoje postove. Ne moe glasovati u anketama.
|
|
Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group
|