HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sri 27 svi 2020, 2:44. Pogledaj neodgovorene postove
[duhovni] Kutak za umorne
Započni novu temuOva tema je zaključana: ne možeš urešivati postove niti odgovarati.
Prethodna tema Sljedeęa tema
Autor Poruka
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 29 lip 2005, 21:07
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

znam da je predugaĆØko... al, moram to napisat...

Dobra ti veĆØer, Isuse, u ovim trenucima tiÅ”ine koje sam od svakodnevne gužve ukrala da bih ih s Tobom provela. Dobra ti veĆØer, slobodno uĆ°i u ovo srce.

Tu, unutra, malo je razbacano, oprosti mi, ali ĆØesto ne stižem pospremiti iza drugih koji navrate i za sobom ostavljaju nered.
Ma i ja sama ĆØesto sam u strci i neorganizirana. VeƦinu stvari ovdje sama razbacam, a ne volim pospremati. Pospremanje je bolno i dugotrajno.

Znam da sam Te puno puta ostavila pred vratima da ĆØekaÅ”, moram Ti priznati ā€“ ĆØesto mi se i nije dalo otvarati. Ponekad je lakÅ”e zakljuĆØati vrata i viÅ”e nikoga ne puÅ”tati u svoj mali svijet, ponekad ne želim niti utjehu niti nadu, veƦ samo želim biti sama. Nekad mi se ne da otvoriti Ti vrata srca samo zato Å”to se nadam da možda onda neƦeÅ” vidjeti kakav kaos tu unutra vlada. Nekad me je sram pred Tobom, jer svima drugima mogu priĆØati priĆØe i upuƦivati lažno smirujuƦe poglede ako baÅ” hoƦu. A Ti znaÅ” sve moje slabosti, i znaÅ” koliko te puta u samo jednom jedinom danu zatajim, a opet Te nalazim pred vratima.

I kad ne otvaram, Ti ĆØekaÅ”. Strpljivo i tiho. Hvala Ti Å”to se ne naslanjaÅ” na zvonce kao Å”to to ljudi znaju ĆØiniti. Ne znam zaÅ”to to ĆØine, pretpostavljam da misle da Ʀe me svojom upornoÅ”Ć¦u izlijeĆØiti od života. A Ti staneÅ” pred vrata, pa pozvoniÅ”. Ja ne otvaram. A Ti ĆØekaÅ”. Tek povremeno tupo kucneÅ” po vratima i Å”apneÅ” moje ime, samo da znam da si joÅ” uvijek tu i da mogu otvoriti kad sam spremna.

Evo, Isuse, spremna sam. Velim, uĆ°i unutra, napravi si mjesta. Tebi nikad nije puno trebalo, bio si i ostao skroman. Malo razmakni ova razoĆØaranja, strahove stavi na policu. Poslije ƦeÅ” mi pomoƦi da iznesemo grijehe van. Meni su samoj preteÅ”ki, pa ih se niti ne trudim izbaciti, i onda ih ostavljam da trunu ovdje i ostave težak smrad nevolje. Sad sjedni tu u kut, pored nade. Bila se potukla s iskustvom, joÅ” uvijek je malo boli lice, ali izvuƦi Ʀe se ona. Nada se uvijek izvuĆØe. Hrabrost sam negdje zagubila, potražit Ʀemo je. Mislim da hrabrost voli tvoj glas, mekan i sveĆØan. Zato se uvijek vrati kad je zovneÅ”.

JoÅ” ti neÅ”to želim reƦi, Isuse. Hvala Ti, dobri moj Bože, za svaku suzu koju si kao novoroĆ°eni kralj isplakao u onoj betlehemskoj Å”talici na bodljikavoj slami. Tvoja žrtva mi daje smisao, jer ako si Ti kao Kralj prihvatio roĆ°enje u Å”tali, kako da ja onda ne prihvatim ono Å”to si meni namijenio?

Zagrli me sada, Isuse. Svojim velikim nevidljivim rukama me zagrli i ĆØvrsto stisni uza sebe. Tvoji skuti miriÅ”u na vjeĆØnost, a pogled tvoj otapa svaku poledicu u naÅ”im duÅ”ama. Molim te, pomozi mi da se na poledicu u mojoj duÅ”i viÅ”e nitko nikada ne spotakne. Daj da nam svako buĆ°enje bude novo raĆ°anje za ljubav i veselje. I da Te nikad ne ostavljamo da ĆØekaÅ” pred vratima.


uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: sri 29 lip 2005, 23:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ovo je za meni dragu prijateljicu koju sam danas popodne povrijedio, nadam se da Ʀe mi oprostiti! place

O Bože,
oprosti jer sam prijateljici suzu na oko stavio,
ražalostio ju želeƦi joj na lice staviti osmjeh
jer za ono Ŕto misli da joj donosi osudu,
meni je donijelo osmijeh i radost, a moja prljava usta
na krivi su naĆØin to izrekla te prijateljicu osudila!

O Bože,
donesi joj osmijeh za svaku suzu,
donesi cvijet za svaki grĆØ na licu
donesi joj predah za svaki umor
i donesi ljubav, svaki put kad ju prijatelji nepravedno osude!
Donesi joj joŔ i mir za duŔu da u miru oprosti prijatelju koji joj donosi ovu molitvu.

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveƦa je meưu njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: čet 30 lip 2005, 4:45
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ti stojiÅ” na vratima moga srca i kucaÅ”,
možda te zbog buke ne ĆØujem,
možda su moje rijeĆØi glasnije,
možda sam preoptereƦen drugim stvarima,
možda te ne želim ĆØuti,
možda izbjegavam susret s tobom, Gospodine.
No, ti si ipak tu, pred vratima.
Ti ipak kucaÅ” i ĆØekaÅ”.
Ti me ipak tražiŔ.
Ti mi ipak pružaŔ svoju ruku da me vodi.
Ne ostavljaj me, Gospodine,
da se bez tebe ne izgubim u buci ovoga svijeta.
Ne ostavljaj me da ne budem sam, da ne propadnem.
Daj mi snage da otvorim svoja vrata
i da i moje srce bude obasjano tvojom svjetloÅ”Ć¦u.
Da i moje srce bude tvoj dom.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Natty




Spol: žensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: čet 30 lip 2005, 9:54
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Judina poruka
On zove svoje uĆØenike, daje im vlast nad zlodusima, da pomažu ljudima, da ih lijeĆØe, da uklanjaju svaku bolest, svaku nemoƦ u narodu! To su apostoli, dvanaestorica koji Ʀe, na poseban naĆØin, obilježiti izvrÅ”avanje vlastitog poslanja u svijetu sve do prolijevanja krvi i tako svjedoĆØeƦi, vlastitom krvlju uĆØvrstiti temelje Crkve. Å imun Petar, Andrija, Jakov, Ivan, Filip i Bartolomej, Toma i Matej, Jakov Alfejev, Tadej, Å imun Kananaj i onaj nesretni Juda IÅ”kariotski. Od prvoga do posljednjega, svatko Ʀe od njih izvrÅ”iti prevažnu zadaƦu ostvarivanja Kraljevstva Božjega.

Pitate se, pa zar i Juda?! Da i on, i on je u Božjem planu ljubavi s ljudima. Samo Å”to je prokockao svoju vjeĆØnost - meni i tebi za pouku!

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: čet 30 lip 2005, 19:31
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ZvuĆØi neobiĆØno,
ali je neĆØuveno oslobaĆ°ajuƦe
da u krÅ”Ć¦anstvu
ne možeŔ izgubiti istinu
nedostatkom znanja,
nego samo i jedino nedostatkom ljubavi.

Ovu ljubav posjedujemo
kad nas zaboli trpljenje drugih,
kad u vlastitom tijelu
osjetimo tuĆ°u glad,
kad nam samoƦa, strah i nevolja
najmanjih i najslabijih
razdiru vlastito srce.
S tom ljubavlju nikad ne izlazimo na kraj.
Ona traži neprestano obraƦenje.

Ali ĆØovjek je u bijegu.
Bježi pred Božjom ljubavlju.
OgraĆ°uje svoje srce
debelim zidom od materije,
podignutim od tisuƦu niÅ”tavnih stvari.

Kad ĆØovjek bude mogao sve to napustiti i praznih ruku posegnuti za Bogom, naƦi Ʀe mir u svojoj nutrini.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: čet 30 lip 2005, 19:33
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Neizbježnost križa

Križ je realnost
u svakome ljudskom životu.
Ali sve manje ljudi
izlazi s njime na kraj.

ViÅ”e ga ne prihvaƦaju,
ne mogu ga podnijeti.

A ipak, izbora nemaÅ”.

Ili ƦeÅ” nositi svoj križ,
ili Ʀe te križ satrti.
A nosit ƦeÅ” ga moƦi
jedino ako nauĆØiÅ”
shvaƦati smisao i zadaƦu križa.

Križ Ʀe te vratiti natrag k tvojoj istini,
k onoj pravoj mjeri siromaŔna,
slaba, ranjiva,
malena ljudskoga djeteta.

Križ je kao antena
preko koje ti Bog Ŕalje svoju poruku.
Pogledaj na križ Velikoga petka.
On te neƦe osloboditi tvoga trpljenja,
ali Ʀe te otkupiti
od besmislenosti trpljenja.

Pobrini se dobro za svoje tijelo, ali se prije svega pobrini za svoje srce i svoj duh.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: čet 30 lip 2005, 19:37
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Dragocjeno vrijeme

Bojažljivim glasom i oĆØima ispunjenim ljubavlju djeĆØaĆØiƦ pozdravi oca koji se vratio s posla.
- Tata, koliko zaradiÅ” za jedan sat?
PriliĆØno iznenaĆ°en, pogledavÅ”i svog djeĆØaka blistavim pogledom, otac odgovori:
- Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam.
- Ali, tata, samo mi reci, molim te!? Koliko zaradiÅ” za jedan sat? - navaljivao je djeĆØak.
Otac je na koncu popustio odgovorivŔi:
- Dvadeset dolara na sat.
- OK, tata. MožeÅ” li mi posuditi deset dolara? - upitao je djeĆØak.
PokazujuƦi svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo:
- ZnaĆØi, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosaĆ°uj mi viÅ”e!
VeƦ se smraĆØilo i otac je razmiÅ”ljao o onome Å”to je rekao, osjeƦao se krivim. Možda je njegov sin želio neÅ”to kupiti.
KonaĆØno, želeƦi sebi olakÅ”ati misli, otac je otiÅ”ao u sinovu sobu.
- SpavaÅ” li, sine? - upita otac.
- Ne, tata. ZaÅ”to? - upita djeĆØak drijemajuƦi.
- Evo novac koji si tražio - reĆØe otac.
- Hvala, tata! - obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi neŔto novca.
- Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! - reĆØe.
Otac se zagleda u sina pokuÅ”avajuƦi odgonetnuti Å”to se dogaĆ°a.
- Tata, hoƦeÅ” li mi prodati jedan sat svoga vremena?

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
merkat




Spol: muško
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 01 srp 2005, 10:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Meni je najljepse tog tipa kaj sam procitao ona prica sa curicom koja je tati za Bozic poklonila praznu kutiju, al ne bas posve praznu, ak ju netko zna ili zna di je nek ponovno napise jel je prekrasna.

Å to Ʀe mi život bez vjere ?
Å to Ʀe mi vjera bez života ?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 01 srp 2005, 11:12
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Poklon

Otac je kaznio svoju petogodiÅ”nju kƦerkicu, jer je izgubila neku dragocjenu stvar, a novaca su imali vrlo malo. Bilo je božiƦno vrijeme.
SlijedeƦeg jutra je djevojĆØica donijela mali poklon i rekla: ā€œTata, to je za tebe.ā€
Tati je bilo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio da unutra nema niĆØega, jako se naljutio.
KƦerkicu je prekorio: ā€œZar ne znaÅ”, ako neÅ”to pokloniÅ”, oĆØekuje se da se u kutiji neÅ”to i naĆ°e?!ā€
DjevojĆØica ga je žalosno pogledala i sa suzama u oĆØima rekla: ā€œTata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe!ā€

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
merkat




Spol: muško
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 01 srp 2005, 11:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Klara hvala puno na trudu, cijenim to, da smo susjedi ponudil bi se da ti odem po postu.... i plin bi ti donesel...dobro, dobro i travu pokosil.... Wink

Å to Ʀe mi život bez vjere ?
Å to Ʀe mi vjera bez života ?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Gost




Spol: neodrešen

PostanoPostano: pet 01 srp 2005, 11:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ma Klara, bez tebe bi ovaj svijet bio pustinja!!! ne moram niŔta objaŔnjavati
[Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: pet 01 srp 2005, 19:42
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

PoznajeÅ” li Isusa?
U vrijeme slabosti, maloduŔnosti, straha
jako je važno susresti nekog dobrog ĆØovjeka
koji ima razumijevanja , koji može utjeŔiti i prihvatiti.
Svi smo mi slabi ljudi, nitko nije anĆ°eo s krilima
koji hoda na visoku konopcu savrŔenosti.
Svima nam je potrebno razumijevanje, ohrabrenje i oproŔtenje.

To je ono Ŕto jedni drugima možemo uvijek iznova
ponuditi.To je moguƦe pomoƦu Isusa iz Nazareta.
PoznajeÅ” li ga? Mnogi ga poznaju po imenu,
ali malo njih kao najboljeg prijatelja.
On želi ljude osloboditi od zla, od onog najgoreg Ŕto postoji,
a to je izgubljena, uskraƦena ljubav.
On prilazi siromasima, onima koji trpe, greŔnicima,
ljubi ih; jedino ne želi biti u druŔtvu bogatih i prividno
svetih, koji misle da su jako dobri i da ne trebaju oproŔtenja.
"Tko je bez grijeha,neka prvi baci kamen", kaže on.
Pripovijeda nam o sinu koji je zastranio pa se vratio,
i otac ga prima raÅ”irenih ruku i ne pitajuƦi kako i zaÅ”to,
prima ga bez predbacivanja.
Isus nije poput drugih ljudi. On je ljubav.
On priprema sveĆØanu gozbu za svakog tko se izgubio.
Izgubljenu ovcu s ljubavlju uzima na svoja ramena.

Tog Isusa volim viÅ”e nego Å”to to mogu izraƦi.
On živi za mene. Tako bih volio da ga i ti upoznaŔ,
ne kao nekog ĆØovjeka iz neke daleke, sive proÅ”losti,
nego kao prijatelja koji živi. Tu sasvim blizu.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: pet 01 srp 2005, 20:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Prijateljujem s ĆØovjekom koji mi svako malo otkrije neko ĆØudo. ƈudo obiĆØnosti. ƈudo nadohvat ruke. U onome Å”to uopƦe nisam uoĆØavao, on nalazi nesluƦeni svijet. Neizrecivu toplinu. Blizinu koja sve ĆØini razumljivim. Ili barem prihvatljivim. Pod njegovim pogledom niĆØe preobilje života. U njegovoj rijeĆØi odjekuju poruke koje podupiru, raskriljuju disanje duÅ”e. I Å”to je najljepÅ”e, on me spremno uvodi u taj blagoslovljeni svijet. Uvodi svakog tko se odluĆØi na hod s njim. Na zajedniĆØko nasljedovanje Boga koji ide pred nama. MeĆ°u nama.

RijeĆØ koju sam ĆØuo veƦ mnogo, mnogo puta, on mi daje ĆØuti na posve nov naĆØin. RijeĆØ koju on izgovara, razotkriva svoju iskonsku svježinu. Njegove rijeĆØi, nerijetko zahtjevne, pa i oÅ”tre, dobro se snalaze sa zbiljom. Zauzimaju se za nju. I nisu spremne odustati i kada je sve uokolo neprozirno.

On poznaje svijet boli. KoraĆØa kroz njega. Nijednoj patnji ne izmiĆØe. Svaku Ʀe patnju koju iskusi u životu drugoga prihvatiti kao svoju. Jer on život razumije samo kao službu Bogu i ĆØovjeku. I zato za njega nema sreƦe ako je ne dijeli s drugim.

Sklon rijeĆØi, osluÅ”kuje ju ĆØitavim biƦem. No, tiÅ”ina je njegovo odmoriÅ”te. Njegov najdublji govor. Zadivljen i zahvalan zastane kad god uzmogne. PovuĆØe se u osamu. U neuglednost.

Skromnost je prostor u kojemu se najbolje snalazi. Ne treba mu mnogo, no željan je susreta, istinskih susreta s ljudima. Bilo to jednostavno druženje ili zajedniĆØki svakodnevni napor, njemu je dovoljno.

Sve Å”to daje, daje toliko od srca da i ne primjeƦuje da je dao. Da se do kraja posvetio. A pritom se, gotovo smeten, pita zaÅ”to nije dao viÅ”e. S dubokim uvjerenjem i poniznoÅ”Ć¦u govori da je ostao dužan i životu i ĆØovjeku.

Žestok i blag uporno ponavlja da je svakome darovano da bude svet. Da je svetost istina o svakom ĆØovjeku. I da je do ĆØovjeka tek da ima hrabrosti odluĆØiti se. I ustrajati, unatoĆØ svojoj slabosti.

DjeĆØaĆØki bezazlen, s prihvaƦanjem i povjerenjem ide kroz sve u Å”to ga život uvodi. Nije potrebno mnogo da ga se rani. Nije potrebno mnogo da ga se usreƦi. Ali nitko i niÅ”ta ne može ugroziti stamenost vrijednosti koje žive u njemu. Nitko i niÅ”ta ne može ga odvratiti od zagledanosti u Boga. Od pune životne vjernosti Bogu. Jer za njega sve tek u Njemu i po Njemu stjeĆØe smisao.

Bio blizu ili daleko, za mene je dragocjeno Å”to postoji. Govori mi i kada ga ne vidim i ne ĆØujem. Na osobit naĆØin svednevice ga susreƦem. I zbog njega mi je mnogo ugodnije boraviti u ovom zemnom životu. I mnogo lakÅ”e razumjeti nebo.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: pet 01 srp 2005, 20:09
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zar sam ja vrijedan


Zar sam ja vrijedan da se brineÅ” za me?
Isuse moj, ta Ŕto te meni nosi,
te mi kod vrata, sav u hladnoj rosi,
provodiÅ” noƦi zimske pune tame?

A srce nije moglo da se gane,
i ne otvorih. Kakve li sljepoƦe,
ako zbog mene, od mrzle hladnoƦe,
sasuÅ”iÅ”e se tvoje ĆØiste rane!

Koliko puta anĆ°eo mi reĆØe:
o duÅ”o, priĆ°i prozoru svojemu,
vidjet ƦeÅ”, ĆØeka, pusti ga unutra!

Ljepoto rajska, i svaku sam veĆØer
zborio: 'sutra otvorit Ʀu njemu',
da bih to isto rekao i sutra.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: sub 02 srp 2005, 0:28
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

SmjeÅ”ko i Klara, hvala vam za sve divne rijeƦi koje ste stavile ovdje, uistinu zahvaljujuƦi vama ĆØovijek može naƦi odmor u ovome umornome svijetu! jako sretan

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveƦa je meưu njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: sub 02 srp 2005, 9:49
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Najslikovitiji prikaz odgovornosti naÅ”la sam u knjizi .... "Mali princ". ƈitala sam je puno puta kao dijete i nisam razumjela. Knjiga je u stvari pisana za odrasle. Tek sada to vidim. Izabrala sam dio o Lisici koji najslikovitije oblaÅ”njava Å”to znaĆØi biti odgovoran. Možda Ʀe i vama pomoƦi otkrti Å”to je odgovornost.


-Dobar dan, reĆØe lisica.
-Dobar dan, uljudno odgovori mali princ koji se okne, ali ne vidje niŔta.

-Evo me ovdje, reĆØe jedan glas, pod jabukom...
-Tko si ti? upita Mali princ. Vrlo si lijepa...
-Ja sam lisica, reĆØe lisica.
-DoĆ°i da se igramo, predloži joj Mali princ. Tako sam tužan...
-Ne mogu se igrati sa tobom, reĆØe lisica. Nisam pripitomljena.
-Ah! oprosti, reĆØe Mali princ.
A onda razmislivŔi dodade:
-Å to to znaĆØi "pripitomiti"?
-Ti nisi odavde, reĆØe lisica, Å”to tražiÅ”?
-Tražim ljude, reĆØe Mali princ. Å to znaĆØi to pripitomiti?
-Ljudi imaju puÅ”ke, reĆØe lisica, i oni love. To je priliĆØno nezgodno! Ali oni uzgajaju i kokoÅ”i. Po tome su zanimljivi. TražiÅ” li kokoÅ”i?

-Ne, reĆØe Mali princ. Tražim prijatelje. Å to znaĆØi to "pripitomiti"?
-To je neÅ”to Å”to se davno zaboravilo, reĆØe lisica. To znaĆØi "stvoriti veze..."
-Stvoriti veze?
-Naravno, reĆØe lisica. Ti si za mene samo mali djeĆØak sliĆØan stotinama tisuƦa drugih drugih djeĆØaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica sliĆØna stotinama tisuƦa lisica. Ali, ako me pripitomiÅ” biti Ʀemo potrebni jedno drugom. Ti ƦeÅ” za mene biti jedini na svijetu. Ja Ʀu za tebe biti jedina na svijetu...
-PoĆØinjem shvaƦati, reĆØe Mali princ. Postoji jedna ruža.... mislim da me je pripitomila...
-To je moguƦe, reĆØe lisica. ƈega sve nema na Zemlji...
-Ah! to nije na Zemlji reĆØe Mali princ.
Lisica je izgledala vrlo radoznala:
-Na nekoj drugoj planeti?
-Da.
-Ima li lovaca na toj planeti?
-Ne.
-Gle, pa to je zanimljivo! A kokoŔi?
-Ne.
-NiŔta nije savrŔeno, uzdahnu lisica.
Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao:
-Moj život je jednolik. Ja lovim kokoÅ”i, ljudi love mene. Sve kokoÅ”i su sliĆØne, i svi ljudi su sliĆØni. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me ti pripitomiÅ”, moj život Ʀe biti kao obasjan suncem. Upoznat Ʀu bat koraka koji Ʀe biti drukĆØiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoj Ʀe me kao muzika pozivati da iziĆ°em iz rupe. A zatim pogledaj! VidiÅ” li tamo dolje, polja puna žita? Ja ne jedem kruh. Za mene žito ne predstavlja niÅ”ta. Žitna polja ne podsjeƦaju me ni na Å”to. A to je žalosno! Ali ti imaÅ” kosu boje zlata. Biti Ʀe divno kada me pripitomiÅ”! Žito, koje je pozlaƦeno, podsjeƦat Ʀe me na tebe. I ja Ʀu voljeti Å”um vjetra u žitu...
Lisica zaŔuti i dugo gledaŔe Malog princa:
-Molim te... pripitomi me, reĆØe ona.
-Vrle rado, reĆØe Mali princ, ali nemam puno vremena. Trebam pronaƦi prijatelje i upoznati se sa mnogim stvarima.
-ƈovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi, reĆØe lisica. Ljudi nemaju viÅ”e vremena da bilo Å”to upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi viÅ”e nemaju prijatelja. Ako hoĆØeÅ” prijatelja, pripitomi me!
-Å to trebam uĆØiniti? upita Mali princ.
-TrebaÅ” biti vrlo strpljiv, odgovori lisica. Najprije ƦeÅ” sjesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledat Ʀu te krajiĆØkom oka, a ti neƦeÅ” niÅ”ta govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana, sjest ƦeÅ” malo bliže...
Sutradan Mali princ ponovo doĆ°e.
-Bilo bi bolje da si doÅ”ao u isto vrijeme, reƦe lisica. Ako dolaziÅ”, na primjer, u ĆØetiri sata popodne, ja Ʀu biti sretna veƦ od tri sata.

Ukoliko vrijeme bude odmicalo, bit Ʀu sve sretnija. U ĆØetiri sata bit Ʀu uzbuĆ°ena i uznemirena; upoznat Ʀu cijenu sreƦe! Ali ako budeÅ” dolazio kad ti padne na pamet, nikada neƦu znati za koji ĆØas da spemim svoje srce... Potrebni su ĆØitavi obredi za to.
-Å to je to obred? upita Mali princ.
-I to je neÅ”to Å”to se davno zaboravilo, reĆØe lisica. To je ono Å”to ĆØini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan sat od drugih satova. Kod mojih lovaca, na primjer postoji jedan obred. Oni ĆØetvrtkom pleÅ”u sa seoskim djevojkama. ƈetvrtak je, dakle, divan dan! Idem u Å”etnju ĆØak do vinograda. Kad bi lovci plesali kad im padne na pamet, svi bi dani liĆØili jedan na drugi, i ja ne bih uopƦe imala odmora.
Tako Mali princ pripitomi lisicu. A kad se dan rastanka približi:
-Ah! reĆØe lisica... Plakat Ʀu.
-Sama si kriva, reĆØe Mali princ, nisam ti želio nikakva zla, ali ti si htjela da te pripitomim.
-Naravno, reĆØe lisica.
-Ali ti Ʀes plakati, reĆØe Mali princ.
-Naravno, reĆØe lisica.
-ZnaĆØi, time niÅ”ta ne dobijaÅ”!
-Dobijam, reĆØe lisica, zbog boje žita.
Zatim dodade:
-Idi, pogledaj ponovo ruže. Shvatit Ʀes da je tvoja jednistvena na svijetu. Vrati se onda da mi kažeÅ” zbogom, a ja Ʀu ti pokloniti jednu tajnu.
Mali princ ode da ponovo vidi ruže.
-Vi uopƦe ne liĆØite na moju ružu, vi joÅ” niÅ”ta ne znaĆØite, reĆØe im on. Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao Å”to je bila moja lisica. Bila je to obiĆØna lisica sliĆØna stotinama tisuƦama drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.
Ruže su se osjeƦale vrlo nelagodno.
-Lijepe ste, ali ste prazne, reĆØe im on joÅ”. ƈovjek ne može umrijeti za vas. Naravno, obiĆØan prolaznik povjerovao bi da moja ruža liĆØi na vas. Ali ona sama znaĆØajnija je od svih vas zajedno zto Å”to sam ja nju zavolio. Zato Å”to sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato Å”to sam njoj napravio zaklon. Zato Å”to sam radi nje poubijao gusjenice (osim one dvije-tri radi leptira). Zato Å”to sam nju sluÅ”ao kako se žali, hvali ili kako ponekad Å”uti. Zato Å”to je to tvoja ruža.
I on se vrati lisici.
-Zbogom, reĆØe joj on...
-Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: ĆØovjek samo srcem dobro vidi. Bit se oĆØima ne da sagledati.
-Bit se oĆØima ne da sagledati, ponovi Mali princ da bi zapamtio.
-Vrijeme koje si uložio oko tvoje ruže ĆØini tu ružu tako dragocjenom.
-Vrijeme koje sam uložio oko moje ruže... reĆØe Mali princ da bi zapamtio.
-Ljudi su zaboravili tu istinu, reĆØe lisica. Ali ti nemoj zaboraviti. Ti si zauvijek odgovoran za ono Å”to si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu.
-Ja sam odgovoran za svoju ružu, ponovi Mali princ da bi zapamtio.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: sub 02 srp 2005, 17:50
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sigurno ste puno puta u životu željeli neÅ”to. Po nekada ste morali dugo ĆØekati da to dobijete. Po nekad je to iziskivalo rad, trud, suze, ĆØekanje, nadu, strepnju..... Po nekad niste bili sigurni hoƦe li se ispuniti vaÅ”a želja unatoĆØ svemu, ma kako to dugo ĆØekali i žarko željeli.
Postoji i drugi sluĆØaj, kada nam život donese neÅ”to Å”to nikada ne bismo poželjeli i Å”to nam nikada ne bi palo na pamet. Pa ipak...... Doðe li neÅ”to Å”to nismo oĆØekivali, pažljivo odluĆØimo da li to zadržati ili ne. Po nekada iz straha, po nekad iz obiĆØne radoznalosti idemo dalje i dalje ne razmiÅ”ljajuƦi kako bismo jednom kao Å”to smo na neobiĆØan naĆØin dobili neÅ”to mogli ostati bez toga. A tada je veƦ kasno jer nam je to neÅ”to postalo drago i uvuklo se u srce.
Nije lako uvijek biti racionalan i razuman, (logika razuma nepoznata je logici srca) i upravo to je razlog naŔih patnji i žalosti kad neŔto izgubimo.

Nedavno sam proĆØitala slijedeƦe redove:

Ā«Å ta bi bilo kad bi bilo?Ā» BuduƦi da je sve bilo kako je bilo, samo zato jer nismo znali da Ʀe ovako biti. Sadržaj života ne oblikuju tek prostor, ljudi i strukture - veƦ nada i ljubav. A one su uvijek ispred nas, nepoznate su nam. Vuku nas, i ĆØine da smo srcem dublje u njima nego u zemnim realitetima u kojima živimo
Iz istog razloga je dobro da ne znam Å”to me sve joÅ” ĆØeka, jer da znam odustao bih. A kad saznam, besmisleno Ʀe biti govoriti o odustajanju - jer tad Ʀe sve proƦi. A dok bude sve trajalo, bit Ʀe dobro jer vuƦi Ʀe me nada i ljubav - ono najljepÅ”e, koje je ujedno i nepoznato.
Ā«JoÅ” jednom da se rodi nemirno ovo tilo, zvizdu Ʀe istu slidit i bit Ʀe Ʀa je bilo.Ā» Bilo bi sve. Svi grijesi, sva kajanja i sve ljubavi.

Mi ljudi skloni smo zapravo svaÅ”ta željeti i govoriti - Bože daj mi ovo ili ono, a zapravo ne razmiÅ”ljamo Å”to Ʀe se desiti kada to neÅ”to i dobijemo.
Upravo zbog toga pazite Ŕto želite, jer biste to mogli i dobiti!

Sve Å”to ĆØinite i sve kuda idete vaÅ”a je odluka. Ako vas život skrene s puta kojim ste iÅ”li, ako vam oduzme ono Å”to ste voljeli, budite hrabri i ne gledajte u nazad. Zadržite lijepa sjeƦanja, saĆØuvajte ih u nekom kutku duÅ”e za teÅ”ka vremena kada Ʀete ih moƦi izvuƦi i bar u sjeƦanju oživjeti lijepe uspomene.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: sub 02 srp 2005, 17:57
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Svatko od nas ima svoj oklop kojim se Ŕtiti od vanjskog svijeta.
Neki nikada ne naðu naĆØin da ga bar na tren skinu i pokažu svoju pravu nutrinu,
unutarnju ljepotu koju posjeduje svaki ĆØovjek.

Iz straha da ne bismo bili povrijeðeni, odbaĆØeni i nevoljeni zatvaramo se u svoje oklope, a svakim danom ti oklopi postaju sve tvrði dok se konaĆØno potpuno ne zatvorimo u sebe, u svoju "sigurnost" iz koje ne možemo pokazati svoje osjeƦaje. Radije biramo tamnicu nego da pogledamo svjetlo i sami damo to isto svjetlo drugima.

Možda baÅ” netko kraj nas ĆØeka malo naÅ”e topline, brige i nježnosti.

Skinite sve svoje oklope, kojima se Ŕtitite i koji vas stežu
Bar na tren budite onakvi kakvi jeste.
Dozvolite si biti Vi.

Pokažite svoju meku nutrinu. Budite nježni i blagi, ljubazni i požrtvovni.
Neizreciva je nagrada onome koji sebe daje u potpunosti!

Želimo li biti sretni, moramo za to platiti cijenu.
Cijena naÅ”e sreƦe, je dati sebe.
Ni viÅ”e ni manje, sebe dati moguƦe je jedino u potpunoj slobodi, radosno i iz ljubavi.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: ned 03 srp 2005, 18:08
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

STRAŽNJA VRATA

Evo, stoji na vratima... Vidio sam ga kako dolazi. Žurno je hodao. Znao sam,ili joÅ” bolje,osjeƦao sam da je dolazio prema mojoj kuƦi i hitro sam se povukao s prozora da me ne bi vidio. Nisam bio siguran da Ʀu mu otvoriti. Njegovi posjeti stvarali su u meni dvostruk i suprotan utisak.

Poznajemo se veƦ dugo vremena. Kroz neko vrijeme bili smo vrlo intimni. Zatim su se naÅ”i odnosi prorijedili. S jedne strane ĆØesto sam se osjeƦao uznemirenim. Postavljao mi je osobna, oÅ”tra i opora pitanja koja su u meni djelovala poput paljevine. Trudio sam se da skrenem razgovor na podruĆØje ideja i doktrina. Ali on se uvijek vraƦao na intimne stvari o kojima sam se bojao govoriti.

ViÅ”e puta je doÅ”ao i umjesto da mu otvorim ja sam se sakrio, ali ne bez stida i grižnje savjesti. Evo ga i sada je doÅ”ao pred moja vrata. Ne pred glavna vrata moje kuƦe. U ovom trenutku stoji pred mojim stražnjim vratima.

U poĆØetku naÅ”eg prijateljstva i povjerljivosti, kada nisam nikakvu tajnu skrivao pred njim, molio sam ga da uvijek ulazi na ta stražnja vrata puÅ”tajuƦi na velika vrata strane goste, ostavljajuƦi ih za ceremonijalne posjete. Zatim sam poĆØeo osjeƦati nelagodu pred tim obiĆØajem da sam ga puÅ”tao ulaziti na ta rezervirana vrata. UlazeƦi straga mogao je ĆØak vidjeti ili proƦi kroz obiteljske prostorije koje su bile u neredu. ƈinilo se da se poĆØeo interesirati za prostoriju u kojoj sam jeo, za moju kuhinju, za moju spavaƦu sobu.

Nered i praÅ”ina nisu mu izmicali. ƈak je davao primjedbe u isto vrijeme diskretne, nenametljive i izravne. Odgovarao sam uvjerljivo: ''Oh!znadete, to je teÅ”ko... Ne stižem...'' On mi je odgovarao: ''A da pokuÅ”amo zajedno, obojica?'' Ali ja sam se bojao. Bojao sam se da Ʀe otkriti do koje su mjere odreĆ°ene stvari bile onakve kakve nisu smjele biti. OdgaĆ°ao sam pod izgovorom da sam jako zauzet, da imam hitnih obaveza. Da bih jednostavno sve prekinuo, osudio sam ta stražnja vrata.

Od tad ga puÅ”tam da ulazi na glavni ulaz. Primao sam ga u salon. Posjeti su postojali, mojim postupkom, sve hladniji i formalniji i sve rjeĆ°i i rjeĆ°i.

Stigao je, dakle, pred sporedna, stražnja vrata. Ona su zatvorena. Otkad su ta "njegova" vrata bila osuĆ°ena divlja vegetacija je poĆØela nesmetano rasti i prekrivati ih. BrÅ”ljan je slobodno rastao. U njihovo podnožje rasle su stabiljke gorskog velebilja i draĆØa. Brava je zahrĆ°ala.

Zaustavio se pred "svojim" vratima. I gledao ih je. Da li Ʀe pokucati? HoƦe li, dakle, uniƦi na ta vrata i tako pokazati da želi obnoviti naÅ”u intimu povezanosti? Ali, evo ga kako kuca! Da li Ʀu mu otvoriti? NiÅ”ta nije spremno da ga primim! Jedan nevjerojatni nered posvuda se prostirao.

I, gdje je kljuĆØ od tih vrata? JoÅ” uvijek kuca! Promatram ga izdaljeg. Blago kuca. Nije lupao Å”akom. Gotovo nježno je dodirivao vrata kucajuƦi srednjim prstom. Zamjetio sam da mu pogled nije usmjeren izravno na vrata. KucajuƦi gledao je pokraj i gore prema nebu. Izražaj mu je bio ozbiljan, pažljiv, ali ne i nestrpljiv. Izgledao je da se koncentrira ne na vrata ili odgovor koji Ʀu mu dati, nego na milost koju Otac može nadahnuti.

JoÅ” uvijek kuca. "Evo stojim na vratima i kucam". Glagol je u prezentu i radi se o radnji koja se ponavlja i traje. Å”to Ʀu uĆØiniti? Ne mogu viÅ”e živjeti bez njegove prisutnosti, ali ne mogu ni podnjeti njegovu prisutnost. Ako otvorim, da li Ʀe mi uputiti prigovor? Da li bih se trebao ispriĆØati? Ne mogu otvoriti, a da mu se bezuvjetno ne predam... Tako, dakle, neƦe biti problema.

PoÅ”ao sam k vratima. Otvaram ih uz Å”kripanje i zadržavanje parazitskih biljaka. Povukao sam se. "UĆ°i Gospodine! Gospodine ti znaÅ”...", htio sam reƦi: "ti znaÅ” da te usprkos svega volim, ali nisam se usudio nastaviti reĆØenicu i jecaj je zaguÅ”io moj glas."

On me gleda s blagim osmjehom. Kaže mi: "Znam. Želim s tobom veĆØerati!"

Ja sam kriknuo: "Gospodine, ja nemam niÅ”ta Å”to bi trebalo!" Odgovori mi: "Ja tebe zovem veĆØerati. Ja hoƦu kod tebe slaviti VeĆØeru."

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 03 srp 2005, 21:57
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Poslijepodne u parku

Živio jednom jedan maleni djeĆØak, koji je htio susresti Gospodina. Znao je da je dugaĆØak put do mjesta na kojemu živi Bog. U svoj kovĆØežiƦ stavio je ĆØokoladne tortice i Å”est kutijica soka te krenuo na put.
ProÅ”avÅ”i tri bloka zgrada susreo je jednu staricu. Sjedila je u parku buljeƦi u neke golubove. DjeĆØak je sjeo pokraj nje i otvorio kovĆØežiƦ. Taman je htio popiti gutljaj soka kada je primijetio da je žena izgleda gladna i ponudio joj je torticu. Sa zahvalnoÅ”Ć¦u ju je prihvatila i nasmijeÅ”ila se. Njen je osmjeh bio tako lijep da ga je poželio opet vidjeti pa joj je ponudio i sok. Opet mu se nasmijeÅ”ila. DjeĆØak je bio oduÅ”evljen!
Cijelo su popodne sjedili tamo, bez rijeĆØi, pijuƦi i jeduƦi.
Kad se smraĆØilo djeĆØak je shvatio koliko je umoran i digao se da ode, ali prije no Å”to je uĆØinio nekoliko koraka, okrenuo se, potrĆØao natrag do starice i zagrlio je. A ona mu je podarila najveƦi osmijeh.
Malo poslije, kada je otvorio vrata svoje kuƦe, majka je bila iznenaĆ°ena zbog sretnog izraza njegova lica. Pitala ga je: ''Å to si danas radio da si tako sretan?''
Odgovorio je: '' RuĆØao sam s Bogom.'' Ali prije no Å”to je majka mogla na to neÅ”to reƦi, dodao je: ''ZnaÅ” Å”to? Imala je najljepÅ”i osmijeh koji sam ikada vidio!''
U meĆ°uvremenu se starica, takoĆ°er zraĆØeƦi od sreƦe, vratila kuƦi.
Njen je sin bio osupnut spokojnim izrazom njezina lica i pitao je: ''Majko, Ŕto si danas radila da si tako sretna?''
Odgovorila je: ''U parku sam jela tortice s Bogom.'' Ali prije no Å”to je sin mogao neÅ”to reƦi, dodala je: ''ZnaÅ”, mnogo je mlaĆ°i no Å”to sam mislila.''

jako sretan

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 05 srp 2005, 8:08
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVIMA SE ƈINE

Dva anĆ°ela putnika zaustavila su se da prenoƦe u kuƦi jedne vrlo moƦne obitelji. Obitelj je bila netaktiĆØna i nije im odobrila da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuƦe. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anĆ°eo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlaĆ°i anĆ°eo upitao zaÅ”to je to napravio, stariji mu je odgovorio, ā€œStvari nisu uvijek onakve kakvima se ĆØineā€.

SlijedeƦu noƦ, anĆ°eli su doÅ”li da prenoƦe u kuƦu jednog vrlo siromaÅ”nog para, ali muÅ”karac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon Å”to su sa njima podijelili ono malo hrane Å”to su imali, braĆØni par je dozvolio anĆ°elima da spavaju u njihovom krevetu gdje Ʀe se moƦi dobro odmoriti. Kada su se slijedeƦi dan probudili, anĆ°eli su pronaÅ”li gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posjedovali, ĆØije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. MlaĆ°i anĆ°eo bio je bijesan i upita starijeg anĆ°ela, ā€œKako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi ĆØovjek imao je sve, i ti si mu pomogao; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine kravaā€.

ā€œStvari nisu uvijek onakve kakvima se ĆØineā€ odgovori stariji anĆ°eo. ā€œKada smo bili u podrumu one vile, primjetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. Obzirom da je vlasnik bio opsjednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemoguƦim da pronaĆ°u to zlato.ā€

ā€œNoƦas, dok smo spavali u krevetu siromaÅ”ne obitelji, anĆ°eo smrti doÅ”ao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu. Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se ĆØineā€.

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Natty




Spol: žensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: uto 05 srp 2005, 9:07
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zivot poslije rodjenja...

- Da li vjerujes u zivot poslije rodjenja?

- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja. Mozda smo ovdje bas zato da
se pripremimo na zivot poslije rodjenja.
- To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce
izgledao?
- Ne znam tocno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci
hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati. I jesti svojim ustima,
pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti; poslije rodjenja nema zivota.
- Pupcana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja.
Nesto posvem drugacije nego ovo sto zivimo sada.
- Ali, nitko se nije vratio od tamo. Zivot se poslije rodjenja zavrsava.
Osim toga zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.
- Pa ne znam bas tocno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u
svakom slucaju sresti nasu mamu. Ona ce zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjerujes u mamu? Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bismo uopce
postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da moguce, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva
i miluje nas svijet. Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek
zapocinje....

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: uto 05 srp 2005, 17:36
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ZapoĆØni s osmijehom

ZapoĆØni dan s osmijehom. DoĆØekaj svako jutro ljubaznim licem. Rad te tada neƦe toliko zamarati, u lijepim stranama života moƦi ƦeÅ” viÅ”e uživati. Tvoje Ʀe vedro lice svakoga dana biti nova sunĆØana zraka za ljude oko tebe.

Kad ti neÅ”to ne poĆ°e za rukom, neƦe biti toliko važno. Vlastita briga postat Ʀe manja a breme drugoga lakÅ”e. Bolesnik Ʀe uz tebe biti ohrabren, a onaj koji ĆØami u mraku, vidjet Ʀe traĆØak nade. Ljubazno lice i srdaĆØna rijeĆØ postaju anĆ°eli spasa.

Ne, ti nemaŔ tužno ružno lice. Svako lice je lijepo ako se iza njega krije dobro srce. A tvoje najljepŔe lice jest zaljubljeno lice. Zato svakoga jutra stani pred zrcalo s ovom malom vježbom srca:

ā€žĆˆovjeĆØe,
Budi zadovoljan Ŕto živiŔ.
Danas neƦe biti natmurena lica.
Od žalosna lica nitko nema niŔta.
Bit Ʀe lijep dan.
Želim biti zahvalan.
Nek mi srce bude slobodno
Od mržnje i zavisti.
Ja mogu biti sretan.ā€œ

SrdaĆØnost je ĆØudesna.
Ona preobrazuje ljude.
Mijenja svijet.


Phil Bosmans

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveƦa je meưu njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
smjeŔko




Spol: žensko
Postovi: 814
PostanoPostano: uto 05 srp 2005, 19:13
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ƈudo je kad neprijatelja pretvoriÅ” u prijatelja, a nije posebno ĆØudesno kad ga pobijediÅ”.
ƈudo je kad netko izreĆØe misao koju dugo nosiÅ” u sebi.
ƈudo je kad pronaĆ°eÅ” pravu rijeĆØ koja je suprotna svim mudrim domiÅ”ljanjima u kojima si je tražio.
I kad uspijeÅ” zaÅ”utjeti, makar se u tebi roje tisuƦe beskorisnih reĆØenica.

ƈudesan je osjeƦaj da ti je dan bio lijep i blagoslovljen. Neusporedivo je to ljepÅ”i osjeƦaj od onog kada ti je dan unosan i isplativ.

ƈudo je kad susretneÅ” prijatelja o kojem si upravo razmiÅ”ljao. ƈudo je kad se u izboru lijepoga i korisnoga opredijeliÅ” za lijepo.

ƈudo je kad ne tražiÅ” ĆØudo, nego dopustiÅ” da ono tebe pronaĆ°e.

ƈudo je kad se u tebi probudi zaspalo dijete, pa te nije briga za brige. IgraÅ” se, radujeÅ” sitnicama i oĆØi ti vide samo lijepo.

ƈudo je kad izmeưu znanje i mudrosti radije biram mudrost.

ƈesto tražimo vratolomne i svima vidljive preokrete vlastitog života i to nazivamo i priželjkujemo kao ĆØudo. Zaboravljamo da se mozaik ĆØudesnosti sastoji od mrvica svakodnevne ljepote koje tako lako odbacujemo kao nevažnu i bezvrijednu.

LJUBAV UVIJEK POBJEƐUJE!!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 06 srp 2005, 13:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ako hoƦeÅ” obilježiti stvarnost u kojoj živiÅ”,
ne misli da to možeÅ” uĆØiniti bez peĆØata.
ŽeliŔ li dati važnost svome životu - ne zaboravi utisnuti svoj prepoznatljivi žig u sve ono Ŕto jesi i Ŕto radiŔ.

Ne umiÅ”ljaj da su dovoljna velika djela o kojima Ʀe drugi govoriti,
niti se hvali vanjskom formom bez ispunjene srži.
Ne zanemaruj djela, ali ako ih ne peĆØatiÅ” svojom ljubavlju,
mogla bi ostati kao sirovina bez znaĆØenja i znaĆØaja.

Utisni peĆØatom srca ljubav kojom si prožet,
kako bi i najmanja stvar koju ĆØiniÅ” bila tobom prožeta,
nosila tvoje ime, a ne tek pseudonime,
te dobila vrijednost neizmjernosti kada Gospodin u tvom peĆØatu
prepozna otisak svoga PeĆØata i trag svoje Ljubavi.

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOva tema je zaključana: ne možeš urešivati postove niti odgovarati.

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš urešivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group