 |
 |
Autor |
Poruka |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: čet 15 ruj 2005, 20:52
Naslov : |
|
|
Veliki su oni ljudi koji priznaju da im je križ pretežak i trebaju potrebu drugih..To znaèi koraèati za Isusom:pasti i onda odluèiti se ustati,pa makar uz pomoæ Šimuna i Veronike.. |
|
|
|
|
 |
Srki

Spol: 
Postovi: 1384
Lokacija: Rijeka-Trsat
|
Postano: sub 17 ruj 2005, 20:49
Naslov : |
|
|
Svakako to stoji. Iako mi treba primjer da bih shvatio. |
|
|
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: sub 17 ruj 2005, 21:22
Naslov : |
|
|
Srki,imaÅ” primjer u samom sebi.. |
|
|
|
|
 |
Zita

Spol: 
Postovi: 512
|
Postano: pon 03 lis 2005, 21:08
Naslov : |
|
|
MANJI KRIŽ
Ćovjek je, noseƦi svoj križ, hodao izmeưu ljudi koji su nosili svoje križeve.
Svi ljudi iŔli su u svom hodu prema raju. Križevi su bili razlièiti, ali svi su bili
veoma teÅ”ki, nezgrapni, veliki, dugaĆØki. Ćovjek je odluĆØio skratiti svoj križ
i u tome je uspio. Od tada mu je život bio lakŔi, manje se muèio u hodu i
brže je iŔao.
I tako su najzad svi doŔli pred vrata raja. Pred samim vratima raja èekalo
ih je iznenaðenje: duboka provalija. Tada su ljudi polagali svoje križeve
preko provalije tako da bi ih oslonili na jednu i drugu liticu provalije, i potom
su, prelazeæi svaki preko svoga križa, ulazili u raj.
Ali križ onoga èovjeka bio je - prekratak. |
|
|
|
|
 |
Natty

Spol: 
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
|
Postano: uto 04 lis 2005, 10:21
Naslov : |
|
|
Heh, ja jedva izlazim na kraj sama sa sobom, tak da sam najoèitiji primjer kako je èovjek sam sebi križ...
Ipak znam da me taj križ iz dana u dan èini boljom osobom, a Veronike i Šimuni dolaze na razne naèine kroz razne ljude, neke prepoznamo odmah, neke tek kasnije doðu napamet koliko su pomogle...
A Zita ova tvoja priĆØica je mrak  |
|
Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote. |
|
|
 |
Dara

Spol: 
Postovi: 490
Lokacija: RIJEKA
|
Postano: uto 04 lis 2005, 13:14
Naslov : |
|
|
nebojmo se ponjeti sav teret naseg kriza jer uvijek cemo imati simune cirence koji ce nam pomagati ga nositi....Gospodin zna da smo hrabri i On jke snama |
|
|
|
|
 |
Daniel

Spol: 
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
|
Postano: ned 13 stu 2005, 19:29
Naslov : |
|
|
Malo sam ovih dana èitao u Evanðelju odlomak o križnom putu, zanimljivo je to Ŕto sam uvidio da su cijelo vrijeme uz Isusa Marija, Ivan i Marija Magdalena. Kada umire na križu oni su tu. Bog nas nikada ne ostavlja same pa ni onda kada smo u agoniji. Iako su Isusa ostavili skoro svi, pa i njegovi apostoli, ovo troje je do smrti bilo uz njega. Tko je s Bogom nije sam. |
|
|
|
|
 |
smjeŔko

Spol: 
Postovi: 814
|
Postano: ned 13 stu 2005, 20:03
Naslov : |
|
|
u mom životu je to pokazano na gro primjera veæ.....nikad me Bog nije ostavio samu,On je uvijek uz mene,ali uvijek mi je poslao i nekog od ljudi na èijem ramenu sam se isplakala,ruke koje su me èvrsto zagrlile...možda i èesto to nije osoba koju ja oèekujem,ali ona osoba koju mi Bog poŔalje ispadne joŔ puno puno bolje rijeŔenje!!!! u mom životu se stvarno Gospodin veæ mnogo puta pokazao kolko je velik i presretna sam zbog toga,stvarno sam dijete sreæe koliko me voli Otac(a i svakog od nas)!!!!!
Zato svaki križ koji doðe znam da æe uz Gospodina to na dobro doæ i da æu uvijek dobit dovoljno snage za svaku prepreku,tugu.... |
|
LJUBAV UVIJEK POBJEĆUJE!!!! |
|
|
 |
fratar

Spol: 
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
|
Postano: ned 13 stu 2005, 20:11
Naslov : |
|
|
smjeŔko napisa: |
... On je uvijek uz mene,ali uvijek mi je poslao i nekog od ljudi na ĆØijem ramenu sam se isplakala,ruke koje su me ĆØvrsto zagrlile... |
Meni je èini se poslao ljude s ovoga foruma, jer uistinu u dosta teŔkim trenutcima ovdje sam naiŔao na ljude koji su mi uistinu pomogli i kojima sam zahvalan viŔe nego Ŕto sam to u moguènosti iskazati pa je stoga i ovaj post vrsta zahvale svima vama koji ste bili uz mene kad nikog drugog nije bilo, HVALA!
Bog nas nikada ne ostavlja same, samo ga mi èesto ne primjeèujemo u naŔim životima, a onda kada to shvatimo poželimo se nikada odvojiti od Njega, bar ja tako mislim  |
|
"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveƦa je meưu njima ljubav." 1 kor 13,13
 |
|
|
 |
smjeŔko

Spol: 
Postovi: 814
|
Postano: ned 13 stu 2005, 20:18
Naslov : |
|
|
fratre baŔ dok sam èitala tvoj post kod prijateljstva zadnji sam si pomislila......ma fratre eto oni ljudi koje si oèekivao da budu uz tebe nisu tada bili,bilo ti je teŔko,njih nije bilo,joŔ su samo otežali.Ali eto zato ti je Bog poslao nekog drugog i ne valja biti tužaan zato.Možemo zapravo zahvaljivat Ŕto nas Bog pokuŔava zapravo malo rijeŔiti naŔe navezanosti na odreðene ljude. Kako li je lijepo samo biti slobodan od drugih,navezanosti na druge!!!!! Možda baŔ zato i jer si oèekivao od tih ljudi neŔto se samo joŔ viŔe zakompliciralo!!!!Ne valja po meni previŔe oèekivat od ljudi jer se uvijek možemo razoèarat!Imajmo viŔe vjere i zahvala za Boga jer svako Njegovo djelo itekako ima smisla!!!!!!!
Jer Velik je,ĆØini djela velika.... |
|
LJUBAV UVIJEK POBJEĆUJE!!!! |
|
|
 |
Daniel

Spol: 
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
|
Postano: pet 18 stu 2005, 8:40
Naslov : |
|
|
Vidim da svi èesto u postovima spominjemo kako nismo dobili onu pomoæ od ljudi od kojih smo je oèekivli, Ŕto nas je zatim razoèaralo ali nam je Bog uvijek nekoga poslao. BaŔ dok sam èitao neke postove poèeo sam razmiŔljati o tome "Bože koliko je puta od mene netko oèekivao pomoæ a ja to nisam vidio." Odmah sam si postavio pitanje u èemu sam to zakazao. Znate, nije vam draga spoznaja da ste možda i vi jednom bili ta osoba koja je zakazla u tome da pomogne nositi križ svome bližnjemu. Definitivno je to stvar na kojoj treba proraditi, o kojoj treba razmiŔljati i za koju treba moliti.  |
|
|
|
|
 |
ucenik

Spol: 
Postovi: 103
|
Postano: pet 02 pro 2005, 18:24
Naslov : |
|
|
Evo baÅ” ĆØitam ovu temu koja mi je u zadnje vrijeme jako bliska. A opet i tako daleka.
Stoji ono Ŕto se ovdje pisalo da Bog Ŕalje Šimune i Veronike, stoji da Bog ne daje križ koj je pretežak, a opet situacija može biti i tako drugaèija.
Što ako su razne situacije (mogu se gledati i kao križevi) ostavile ogromne posljedice iza sebe, ostavile rane (mogu se nazvati i kompleksima) koje sad utjeèu na osobu i sad ta osoba nije u stanju prihvatiti pomoæ drugih ljudi (nije u pitanju oholost nego kronièna zatvorenost - godinama si nosio križ sam jer naprosto nije bilo nikoga da ti pomogne (Isus i Marija su naravno bili tu)) i sad kad si okružen Šimunima i Veronikama jednostavno nema Ŕanse da se otvoriŔ, da prihvatiŔ pomoæ (jer eto jednostavno to je tvoj problem koji ostaje na tebi da ga rijeŔiŔ i nema smisla optereæivati druge sa njim).
Što ako u svemu tome tvoj križ postane pretežak jer su jednostavno neka prijaŔnja iskustva(križevi - prihvaæeni i pro(e)življeni kroz molitvu) kao neki katalizatori i pojaèala križ radi kojih križ doživljavaŔ puno težim nego on stvarno jest. Što kad uz sve to vjera poène živjeti ne iz srca, nego iz razuma. Kad sve u tebi vriŔti neæu viŔe trpjeti, dosta je, ali svjestan si da ima smisla samo za Isusom iæi. Kad si svjestan one izreke (mislim da je od Majke Tereze) da nam Isus dolazi najbliže upravo u križu.
Onda nadalje kad viŔe nisi za križ ni siguran da li je to Božja kuŔnja, da li je to posljedica tvojih pogreŔaka, da li je Božja volja ili posljedica toga Ŕto nisi znao na vrijeme prepoznati Božju volju (ili ju možda nisi mogao u svojoj slabosti prihvatiti na vrijeme).
I onda se poèeneŔ pitati o smislu patnje. I naravni odgovor se nameæe da ima smisla trpjeti jer i Isus je trpio. Ali zaŔto je Isus trpio? OK. stoji objaŔnjenje zato da bi nama bilo lakŔe kada trpimo da se njemu približimo, ali opet koja je to ljubav koja je onomu kojega najviŔe voli priuŔtila takvu patnju.
Pogotovo mi je tu u mislima onaj stih iz pjesme Klanjam ti se smjerno kad kaže "I kap njena Ŕto može svijet da spasi cijel".
Ako je bila viŔe nego dovoljna ta jedna kap, zaŔto je postala rijeka.
OK. Kad gledamo koja je to kolièina ljubavi kad si spreman sve to dati za drugoga to je veliko, ali zaŔto je sve to bilo potrebno.
A da ne kažem da onda od Boga gotovo poèneŔ oèekivati uvijek neŔto novo bolno. I znaŔ da je to krivo razmiŔljanje, ali uvijek iznova naðe naèin da se priŔulja u tvoje misli. A unatoè tom razmiŔljanju neŔto te uvijek iznova vuèe k Njemu po joŔ iako to znaèi joŔ boli.
I onda dobijeŔ dojam da sva ta patnja nije bitna jer æe imati svoj kraj u uskrsnuæu, ali nije dovoljno rezignirano èekati da proðe i doðe uskrsnuæe nego ju zaista moraŔ prihvatiti. Jer preskoèeni život, proživljen (odraðen) pitanje je da li vodi do uskrsnuæa (vodeæi se onom misli: kakav život, takva smrt, kakva smrt, takva vjeènost).
A onda opet i sa druge strane uzmimo primjer križa kao predmeta. Ne znam da li ste kada pokuŔali nositi kakav konkretni poveæi križ, ali puno ga je lakŔe nositi, ako ga staviŔ na rame i èvrsto prigrliŔ jer onda on postaje dio tebe i stabilniji si, a ako ga onako na pola držiŔ reda radi poène po tebi "plesati" i vrlo brzo te svega nažulja i postane pretežak.
Ali tu je opet to pitanje kako prihvatiti neŔto Ŕto toliko boli (mislim da u konaènici i nije bitno kakve je vrste ili težine križ nego na koji naèin te pogaða - svatko od nas je drugaèiji i nikome od nas neki križ neæe biti jednako težak).
Lijepo ste napisali tu sve one razloge zaŔto prihvatiti križ i da to ima smisla, ali kad doðeŔ u situaciju da ti je dosta i da jednostavno osjeæaŔ da ne možeŔ dalje i kad poèneŔ Boga moliti ne za aspirin nego ozdravljenje, a on Ŕuti ili ga ti jednostavno ne èujeŔ.
Kad povuæi se u tiŔinu i razmatranje nije najpametnija stvar jer si u ranjenosti previŔe otvoren napasti zloga koji takve trenutke jako dobro koristi kako bi te zarobio i udaljio od Isusa. Kad doðeŔ u situaciju da "èujeŔ" Isusa kako ti govori ne gledaj u sebe, u svoje probleme, pogledaj u mene, a tebe bol, situacija toliko guŔi da mu jedino možeŔ reæi da ne možeŔ i moliti ga za strpljivost.
I toliko je primjera koji ti pokazuju da je On taj koji uvijek pobjeðuje, ali to ti doðe kao da bolesniku kažeŔ da æe ozdraviti, da ga viŔe neæe boljeti. Pitanje koliko æe utjehe naæi u tome. Mislim da to dosta ovisi o tome kakvu bol osjeæa. Ako je rijeè o neèemu bolnom, ali podnoŔljivom ipak osjetiŔ nadu, ali ako te recimo glava boli toliko da bi ju razbio o zid samo da prestane boljeti mislim da ti tu ne bi (ni)malo pomogla èinjenica da æe proæi. Tim viŔe Ŕto to proæi nema vremensku odrednicu.
Isto tako mislim da me nitko neæe uvjeriti da je Isus sa radoŔæu nosio svoj križ. Bio je Bog, ali bio je i èovjek. To Ŕto je prihvatio križ to ne znaèio da ga je htio prihvatiti, ali Oèeva volja bila je iznad svega. Ali Getsemanski vrt itekako govori o tome koliko je i Isusu samom teŔko pao njegov križ.
A onda i ono Ŕto sam negdje vidio da je neko dijete napisalo da je ljubav - biti pribijen na križ i moæi se osloboditi izrekavŔi par rijeèi, a unatoè tome ostati tiho visiti na križu.
I možda je to u neku ruku i problem. Da li je svaka teŔka situacija u mom životu križ ili je možda posljedica ne prepoznavanja Božje volje za mene.
To sam negdje prije èitao da nas Bog neæe nikada ostaviti i onda kad krenemo putem koji On nije planirao za nas. I onda æe biti uz nas, ali tada æe naŔ put biti puno teži.
I sad je to pitanje. Kad je situacija takva da je posljedica tvoje ili tuðe odluke. Da li je to križ ili neprepoznavanje Božje volje za tu konkretnu situaciju? I kad imaŔ takvu situaciju da li bi prava stvar bila probati promijeniti to (to možeŔ (ponekad) barem kad je u pitanju tvoja odluka) ili reæi: "Bože to je tvoja volja". I jednostavno èekati da doðe Klavarija.
Da li prihvatiti križ znaèi reæi OK i dalje kroz život nastaviti sa radoŔæu ili Ŕto?
Jer ponekad jednostavno izgleda tako kao da viŔe niŔta nema smisla.
A onda se sjetiÅ” one pjesme "Uz tebe svaki korak moj ima smisao.."
I kad se sve to u isto vrijeme vrti u tebi. Kao da si neki kamen istovremeno i vruæ i hladan. Da li je to onda u kombinaciji mlako ili pred raspadanjem zbog dva vrlo suprotna temperaturna stanja? Da li to Bog od tebe želi uèini pijesak (pustinjski pijesak nastaje upravo velikim temperaturnim razlikama od poroznih stijena) kako bi te lakŔe oblikovao, usmjeravao i postavio na veæem podruèju?
Najgore je kad moraŔ prihvatiti neŔto za Ŕto nisi do kraja siguran ni da je križ ni Njegova volja, ne znaŔ kako prihvatiti, joŔ manje koliko æe trajati ili kamo vodi.
I tu je onda pitanje da li vjerujeŔ dovoljno da prerežeŔ konac na kojem ti visi život (prièa o planinaru koji je imao nezgodu i ostao u magli visiti na konopcu i molio Boga da ga spasi i ovaj mu je rekao ako mi vjerujeŔ prereži konop na kome visiŔ, a ujutro su planinara naŔli smrznutog kako visi pola metra od zemlje).
Kad ti nije niŔta jasno, ne vidiŔ dalje od svoga nosa (u buduænost) i sve Ŕto se dogaða boli i zarobljava te. Da li si spreman reæi Isuse vjerujem, prerezati konop poletjeti (pasti) u nepoznato uz povik: "Isuse volim te".
Što ako je to ono Ŕto osjeæaŔ da bi trebalo, toènije Ŕto ti iskustvo i razum govore, ali srce jednostavno koèi bolje od Brembo koènica (koristi ih Porsche). Što onda?
Ne zamjerite na ovako nabacanim mislima. Dosta je toga Ŕto se vrti po glavi.
P.S. oprostite i na duljini posta tek sad kad sam ga iŔao pregledati sam shvatio koliko je dugaèak |
|
|
|
|
 |
Mash

Spol: 
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
|
Postano: pet 02 pro 2005, 22:44
Naslov : |
|
|
Citat: |
Ne zamjerite na ovako nabacanim mislima. Dosta je toga Ŕto se vrti po glavi.
P.S. oprostite i na duljini posta tek sad kad sam ga iŔao pregledati sam shvatio koliko je dugaèak |
Hvala ti za ovo tvoje iskreno svjedoĆØanstvoā¦. I Bogu hvala!
Mogla bih ti sada puno pisati (na žalost vrijeme mi ne dopuÅ”ta viÅ”eā¦), ali
osvrnut Ʀu se samo na par tvojih misliā¦
vjerojatno prolaziÅ” u životu neko teže razdoblje⦠koje oĆØito traje veƦ dulje vrijemeā¦
zato si tako pun pitanja, pun možda ĆØak i briga i strahova- Å”to Ʀe biti dalje, kako daljeā¦
i tada se u sve pokuŔava uvuæi i sumnja..
sumnja i umor koji najèeŔæe poèinju pitanjima:
Ā«a Å”to akoā¦.Ā» npr. Å”to ako sam u neĆØemu fulao, donio možda neku krivu odluku ili krenuo nekim krivim putem , a da to uopƦe nisam ni primijetio⦠i niz takvih i sliĆØnih pitanjaā¦
sumnja i umor raưaju onu jednu otrovnu trunĆØicu- nepouzdanjeā¦
no, evo, hvala Bogu kako i sam na puno mjesta zakljuĆØujeÅ”- uvijek se iz nova vraƦaÅ” Ocuā¦
i usprkos nerazumijevanju zaÅ”to je neÅ”to tako kako je i dalje ostajeÅ” uz Njegaā¦
sigurna sam da ti je poznata životna priĆØa o Jobu ā kako je silno patio, a bio je pravednik,stalno uz Gospodinaā¦
no, takoưer prolazi sliĆØno razdoblje kao i ti- kada križ popriliĆØno oteža, a da ti viÅ”e uopƦe nije jasno zaÅ”to se to deÅ”avaā¦
no, nekako uvijek zaboravimo da Gospodin želi da budemo sretni i radosni i to ne na siluā¦
uvijek se prisjetim kada mi doưu teÅ”ke situacije- da znam da je Gospodinova ljubav za mene veƦa od i jedne ljubavi bilo koje meni bliske osobe na ovome svijetuā¦
dakle, ako znam koliko me silno moji roditelji vole i ako sam sigurna da mi oni nikada ne bi uèinili niŔta loŔe, niŔta Ŕto bi me povrijedilo, pa koliko je onda tek Ljubav Gospodnja velika! (a sigurno je veæa od ove koju imaju moji roditelji za mene)!
Dakle, znam da mi Gospodin ne bi uèinio neŔto Ŕto bi me povrijedilo, neŔto Ŕto ne bi bilo na moje spasenje, kako god da taj križ bio težak i nerazumljiv na «prvi pogled».
Citat: |
Što ako su razne situacije (mogu se gledati i kao križevi) ostavile ogromne posljedice iza sebe, ostavile rane (mogu se nazvati i kompleksima) koje sad utjeèu na osobu i sad ta osoba nije u stanju prihvatiti pomoæ drugih ljudi |
Potrebna je molitva za svaku ranu, ĆØak i najmanjuā¦
potrebno ih je sve predati u Rane Isusove, na Njegov Križā¦
da ih On ozdravlja svojim Svetim Duhom, svojom Presvetom Krvlju, svojom MiloŔæuā¦
I potrebna je vjera!
Vjera da je Njemu sve moguæe, da je On zaista tu sa nama kada molimo, da nas zaista èuje, da su naŔe rane i Njegove, da su naŔe suze i Njegove..
Potrebno je moliti za sve Å”to je bilo uzrokom tih rana bilo za situacije bilo za osobe koje su nam ih nanijele svojim ponaÅ”anjemā¦
potrebno je željeti oprostiti onima koji su nas povrijedili..
i možda , iako joŔ ne možemo u dubinama svojim oprostiti takoðer moliti Gospodina da On sam to èini u nama, da nas On vodi u tome, da nam da snagu!
Sve Tebi Gospodine predajem i ruke , molim Te nosi meā¦
lijeĆØi me da mogu ponovno ljubiti ĆØovjeka, osobe koje mi Å”aljeÅ” u život da mi pomognuā¦
Ti me Gospodine otvaraj za drugog, jer ja sam nisam sposoban i nisam siguran niti da li to želim,
ali se u Tebe pouzdajem i vjerujem da me sada Ti nosiŔ! Ne bojim se viŔe, jer sa mnom si Ti kojem je sve moguæe i kako si sam rekao da dolaziŔ èim zazovemo Tvoje Ime, evo ja Te sada zovem da doðeŔ i da me nosiŔ! Želim da me ljubiŔ i ja želim ljubiti Tebe!
Dakle, potrebno je vjerovati da kada Njemu sve staviÅ” u ruke da je to zaista tako i da On vodi i nema viÅ”e strahaā¦
Naravno, napasti su tada jake i žele nas uvjeriti strahovima i ostalim da tome nije takoā¦
No, kada ih skužiŔ- ne obaziri se, to predaj Njemu na križ i samo vjeruj!
Citat: |
Što kad uz sve to vjera poène živjeti ne iz srca, nego iz razuma. Kad sve u tebi vriŔti neæu viŔe trpjeti, dosta je, ali svjestan si da ima smisla samo za Isusom iæi. Kad si svjestan one izreke (mislim da je od Majke Tereze) da nam Isus dolazi najbliže upravo u križu. |
Pa vjera ni nije stvar osjeæaja⦠Ŕto mnogi misle krivo- da je!
Vjera je iskljuĆØivo stvar razumske odluke i volje!
Bog nam je dao srce i um, oboje da koristimo!
Dakle, kada nema osjeƦaja, uvijek ostaje razumā¦
iako je jako lijepo da je oboje spojenoā¦
No iz srca zna izaƦi svaÅ”ta⦠tako i napasti udaraju na osjeƦaje i može biti zaista razdoblje krize kada želimo osjeƦati ono neÅ”to posebno- Duha Svetoga, no na žalost ne osjeƦamo ama baÅ” niÅ”ta, nego neku tupostā¦
to je sliĆØno jednostavnom primjeru- evo NED i umoran si ,
nikakav i baÅ” ti se ne da iƦ na Misu⦠no, znaÅ” da ako ne odeÅ” da je to težak grijeh⦠i možda u prvi mah to ĆØiniÅ” samo zato Å”to znaÅ” da je to grijeh ako ne odeÅ”, no na kraju shvatiÅ” da su sve to napastiā¦
Zli djeluje na svim razinama na kojima možeā¦
Treba moliti da nam rane, križevi postanu Blagoslov, da nam postanu shvatljive ā da se u njima Gospodin joÅ” viÅ”e proslavi, da nas upravo one joÅ” viÅ”e približe Gospodinu, a ne suprotno!
I samo Ʀe se dogodit trenutak kada Ʀemo shvatiti smisao križeva, težine.. da to nije zato Å”to nas Bog zbog neĆØega kažnjavaā¦
I tek tada shvaæamo da sve te muke, patnje, pa i napasti kada nas muèe- da su Blago!
Da, pravo Blago- iako prije to nikada ne bi tako ni mogli gledati, jer sve Å”to smo vidjeli i osjetili je bila velika težina križaā¦
vidjeli smo samo tu težinu, samo mali djeliæ onoga Ŕto Križ jest!
I shvaƦamo polako paradoks⦠prije tako neshvatljivā¦
ShvaƦamo da trpljenje možemo prikazivati za duÅ”e, za obraƦenja duÅ”a, za duÅ”e u ĆistiliÅ”tu, kao naknadu i žrtvu za sve uvrede koje se svakodnevno nanose Gospodinu i Njegovoj Majciā¦
da mi postajemo ti koji svojim trpljenjem postajemo utjeha Gospodinu⦠jer, On nas poziva i Marija nas poziva da molimo, da molimo za njihove raneā¦
Citat: |
Ali zaŔto je Isus trpio? OK. stoji objaŔnjenje zato da bi nama bilo lakŔe kada trpimo da se njemu približimo, ali opet koja je to ljubav koja je onomu kojega najviŔe voli priuŔtila takvu patnju.
Ako je bila viŔe nego dovoljna ta jedna kap, zaŔto je postala rijeka.
Isto tako mislim da me nitko neæe uvjeriti da je Isus sa radoŔæu nosio svoj križ. Bio je Bog, ali bio je i èovjek. To Ŕto je prihvatio križ to ne znaèio da ga je htio prihvatiti, ali Oèeva volja bila je iznad svega. Ali Getsemanski vrt itekako govori o tome koliko je i Isusu samom teŔko pao njegov križ. |
Tu si malo u krivu! Isus je imao slobodnu volju i mogao je odbiti svu tu Muku koju je otrpio, zaista je mogao, bilo je dovoljno samo da kaže da tako želiā¦
i ono sotonsko smeæe Ga je napastovalo baŔ na to- da ne trpi toliko, jer da i sam zna da to nije potrebno, da je dovoljno da tako poželi,
da može i na drugi ālakÅ”i naĆØin spasiti ĆØovjekaā¦
No, ne⦠On je otrpio sve, ali zaista SVE!
Otrpio je straŔnu fizièku muku, bièevanje, rane na tijelu, udarce, pljuvanje, kamenovanje, pribijanje èavlima na križ, tetanus, trovanje, umiranje svih organa, bio je Živa Rana!
No, ono Ŕto mu je joŔ bolnije bilo- bila je ona unutarnja Muka- jer u Sebi je trpio svaki, ali SVAKI èovjekov grijeh i opaèinu i svu njihovu gadost, da bi nas u potpunosti mogao otkupiti!
I da, mogao je izabrati puno lakÅ”i naĆØin, ali nijeā¦
zaŔto nije, On zna!
Osim toga sada i na ovaj naèin nitko ne može reæi da Isus neŔto nije otrpio ili proživio!
I tko nas onda bolje razumije od Njega?!
Ā«Nije sluga veƦi od GospodaraĀ», ako su Njega progonili i nas Ʀeā¦
I da.. bio je radostan, jer kako ne bi bio- kada jedino zbog ĆØega i je trpio je bilo da spasi ĆØovjeka, da spasi život duÅ”e⦠Jedino je za to i živio na ovome svijetu, zato je i doÅ”aoā¦
Nikada neƦu zaboraviti da se ,da bi bar malo utjeÅ”io svoju jadnu Majku koja je sa Njim istu muku proživljavala svakog trena, onako jedva nasmijeÅ”io, ne bi li joj na taj naĆØin dao do znanja da je On Pobjednik! Da bi je bar malo utjeÅ”io.. bio je to najbolniji osmijeh⦠i one oĆØiā¦
OĆØi samog Neba i Ljubaviā¦.
Citat: |
Lijepo ste napisali tu sve one razloge zaŔto prihvatiti križ i da to ima smisla, ali kad doðeŔ u situaciju da ti je dosta i da jednostavno osjeæaŔ da ne možeŔ dalje i kad poèneŔ Boga moliti ne za aspirin nego ozdravljenje, a on Ŕuti ili ga ti jednostavno ne èujeŔ.
ali ako te recimo glava boli toliko da bi ju razbio o zid samo da prestane boljeti mislim da ti tu ne bi (ni)malo pomogla èinjenica da æe proæi. Tim viŔe Ŕto to proæi nema vremensku odrednicu. |
Ima vremensku odrednicu⦠ima je⦠i Bogu hvala da je imaā¦
Jer, tamo gdje vremenske odrednice nema je- Neboā¦
U ĆistiliÅ”tu nema vremena ovog koje je nama znano i ne znaÅ” koliko dugo ƦeÅ” trpitiā¦
Ovdje na ovome svijetu bar znaÅ”.. i zato ĆØesto poželim da mogu ovdje otrpiti Å”to viÅ”e, jer bar znam da ima rok trajanjaā¦
iako, istini za volju, teÅ”ko je ponekad to željetiā¦
Ali, onda opet ostaje molitva⦠i vjera u Njegovu Ljubav!
Citat: |
I možda je to u neku ruku i problem. Da li je svaka teŔka situacija u mom životu križ ili je možda posljedica ne prepoznavanja Božje volje za mene.
To sam negdje prije èitao da nas Bog neæe nikada ostaviti i onda kad krenemo putem koji On nije planirao za nas. I onda æe biti uz nas, ali tada æe naŔ put biti puno teži.
I sad je to pitanje. Kad je situacija takva da je posljedica tvoje ili tuðe odluke. Da li je to križ ili neprepoznavanje Božje volje za tu konkretnu situaciju? I kad imaŔ takvu situaciju da li bi prava stvar bila probati promijeniti to (to možeŔ (ponekad) barem kad je u pitanju tvoja odluka) ili reæi: "Bože to je tvoja volja". I jednostavno èekati da doðe Kalvarija. |
Hmmā¦. Puno pitanjaā¦
probaj moliti na naĆØin da Mu sve to kažeÅ”, baÅ” onako kako te muĆØi, sve po redu iskreno kao prijateljuā¦
Reci Mu da ti je teŔko, da niŔta ne razumijeŔ, da ti se ne sviða ta Njegova Volja, da si umoran i da jednostavno viŔe ne vidiŔ od silnih križanja kojim putem, da ne znaŔ Ŕto trebaŔ èiniti!
Da se želiŔ konaèno malo od svega odmoriti! Sve Mu reci!
Bez brige ĆØuje On!
I nemoj se bojati da ti neƦe odgovoriti!
Imam dojam kao da stano ĆØekaÅ” Å”to Ʀe se slijedeƦe loÅ”e desitiā¦
kao da si od svih rana veæ postao tako programiran da samo èekaŔ- koja je slijedeæa bol na popisu?!
Zato i ĆØekaÅ” umjesto radosti , osmijeha, ljubavi- Kalvarijuā¦
Da, svatko Ʀe od nas proƦi svoju kalvariju ili ju prolaziā¦
Ali, ovisi sve u koji ju kontekst stavimoā¦
da li Ʀe ona bit u sadržaju- težina, muka, bol, umorā¦. (Å”to vjeroj. i hoƦe, jer je to prirodnoā¦), no pitanje je da li Ʀemo je htjeti tog trena, kada Ʀe se dogaưati, staviti u sadržaj- radost, nada, spas duÅ”a i moje duÅ”e, sav Njegov do posljednjeg trena , do posljednjeg dahaā¦
Nikada neƦu zaboraviti koju je Kalvariju prolazila moja prijateljica koja je umrla pred godinu dana od raka na mozgu⦠to su bile prestraÅ”ne muke i bolovi, samo je ona znala koliko joj je bilo teÅ”koā¦
No, bila je nevjerojatna, od samog poèetka je svoju Kalvariju- svoju bolest- prihvatila sa osmijehom, sa neopisivim optimizmom, sa vjerom, slaveæi Gospodina do kraja i sjedinjujuæi se sa Njim postavŔi na kraju kao i On- Živa Rana!
Ona je jednostavno živjela život svakog trena iako je umirala!
Ljetos sam upoznala jednu ĆØasnu sestru u Meưugorju⦠na jednom Klanjanju sam osjetila poticaj da joj priưem i kažem kako je Gospodin u njoj velikā¦
U poèetku sam pomislila: «ma, ne mogu nepoznatoj ženi samo tako doæi i to reæi..»
No, to je bilo jaĆØe i na kraju sam otiÅ”la do nje, rekla sam joj to i upoznale smo se⦠prekrasan susretā¦
Nakon par dana smo se ponovno susrele⦠rekla mi je da sam ja krivo mislila da je ona iz reda Terezijanki (fulala sam, jer imaju sliĆØne opravice) , rekla mi je da ta plava trakica (zbog koje sam i fulala) koju nosi- nosi, jer ide na kemoterapije, i skinut Ʀe je ĆØim to sve zavrÅ”iā¦
Ono Ŕto je mene oduŔevilo je Ŕto ja prema njenom ponaŔanju, osmijehu, nekoj èudesnoj snazi koja iz nje izlazi- nikada ne bih rekla da ide na bilo kakve kemoterapije niti da je uopæe bolesna!
Znam jako dobro kako je to kada si iznemogao od svih križeva, kada si umoran iznutra i kada ne znaÅ” ni sam Å”to bi⦠pogotovo kada ne znaÅ” koju bi odluku trebao donijetiā¦
No, isto tako, znam da bez borbe nema niŔta! Pa , ako se pitaŔ oko bilo èega bi li se trebao boriti da bude bolje ili samo èekati i govoriti- Bože, ovo je Tvoja Volja- tada æu ti sasvim sigurno reæi-
BORI SE!
Daj sve od sebe (naravno uvijek ne krÅ”eƦi pri tom Božje zapovijedi, dakle u ĆistoƦi) i tek nakon svega, kada znaÅ” u sebi , u svojoj savjesti da si uĆØinio sve- tada tek možeÅ” sa pravom reƦi- Ovo je Tvoja Volja i neka bude tako!
I nikada ne zaboravi da Gospodin želi da budemo sretni!
Citat: |
Što ako je to ono Ŕto osjeæaŔ da bi trebalo, toènije Ŕto ti iskustvo i razum govore, ali srce jednostavno koèi bolje od Brembo koènica (koristi ih Porsche). Što onda? |
Eh⦠ni sam ne znaÅ” koliko se ovo pitanje i na mene odnosiā¦
ToĆØno kužim Å”to pitaÅ”ā¦
Ne znam⦠nisam joŔ otkrila odgovor na to⦠mnogi æe reæi: idi za srcem!
No, evo⦠stavimo Gospodina u to naŔe srce i tada èujmo kamo nas On vodi!
Taj Njegov glas sigurno neƦemo fulati, jer je dovoljno jasan, jak, i tada dopustimo da doưe i do uma probijajuƦi se kroz sva moguƦa iskustva, jer uvijek postoje i iznimke
Uvijek nam u molitvi progovara⦠i vjerujem da æe taj Njegov glas na kraju postati dovoljno glasan da ga i èujemo iznad svih drugih kvazi-glasiæa koji se javljaju i taj Njegov pokuŔavaju nadjaèati!
A i ako poưemo za krivim, On Ʀe nas vratiti, jer u sebi neƦemo imati onaj Mir- sve dok ne uĆØinimo kako On zna da je za nas najbolje! Upravo taj Mir ili nemir nam je veliki znakā¦
Ne znam jesam li ti iÅ”ta pomogla⦠i meni lete misli, pa je isto post i dug i možda nepovezanā¦
Moje isprike za dugi post!
U mojim si molitvama i evo-želim ti da se odmoriŔ u Njemu, i da kreneŔ u borbu!
Bog neka te ĆØuva i prati, neka ti bude Milostiv i neka ti podari Mir!
BTB  |
|
"Iskustvo nas uĆØi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"
papa Grgur IX. sv.Elizabeti
 |
|
|
 |
jzekic

Spol: 
Postovi: 261
Lokacija: KaŔtel LukŔiæ
|
Postano: sub 03 pro 2005, 21:31
Naslov : |
|
|
Na kraju, kad èovjek razmisli, sam Gospodin je naŔ najveæi Šimun Cirenac, On je pastir Ŕto je mene i tebe nosio u svom naruèju baŔ onda kad nam je bilo najteže, a mi smo poput janjeta, Ŕto se puno bezumnosti koprca nastojeæi pobjeæi iz sigurnosti koju nam Božja prisutnost pruža. Lijeopo je i sveto kad je èovjek èovjeku Šimun Cirenac a ne vuk kako to kaže poslovica, no kada su ljudi i poput vukova prema nama, Gospodin je obeæao da ostaje uz nas do kraja svijeta. O kako bi bilo lijepo kada bi se viŔe ljubili, da barem malo viŔe slièimo Bogu... On nam je to dao - nažalost toliko rijetko dijelimo taj dar s drugima. Gdje su ljubav i prijateljstvo ?! Zar u uspuhanom trku za zemaljskim dobrima, trci za neiskrenim darovima!? Gdje je onaj dar ljubavi koji smo dužni pokloniti, ne samo svojim bližnjima, nego svima?! Gdje su ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog! Dali æemo otvoriti svoja srca, iscrtana križevima, kako bi doŔa Bog da ih uzme, i zauzvrat nam ostavi ljuba, kaŔ najvjeriniji i najbolji darivatelj! |
|
Ja sam glasnik Velikoga Kralja poslan na raskrŔæa života, gozbi da vjeènoj dovodim goste, da svijetu kažem Ŕto je ljepota. |
|
|
 |
Daniel

Spol: 
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
|
Postano: ned 04 pro 2005, 10:59
Naslov : |
|
|
Ljudi mogu li vas neŔto zamoliti. Postovi su vam prekrasni ali dajte budite malo sažetiji. ViŔe od pola sata sam ih èitao. Stvarno su super ali ovako dugi...  |
|
|
|
|
 |
Mash

Spol: 
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
|
Postano: ned 04 pro 2005, 13:38
Naslov : |
|
|
joj, Daniel, pa lijepo smo se i UĆØenik i ja ispriĆØali za dugi post
i ne moÅ” na dugi post odgovorit kratko, bar ne ja
aj, nastojat æu sažimat svoje misli, obeæajem
BVB |
|
"Iskustvo nas uĆØi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"
papa Grgur IX. sv.Elizabeti
 |
|
|
 |
fratar

Spol: 
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
|
Postano: ned 04 pro 2005, 15:43
Naslov : |
|
|
Sad sam uhvatio malo vremena i proèitao ova dva dugaèka posta i rasplakao sam se jer do sam èitao uèenikov post, vidio sam sve Ŕto mi se dogaðalo u zadnje dvije godine, ista pitanja koja sam i sam postavljao i na koja nisam nalazio odgovor,..... ali odgovor na sva pitanja bio je bliži nego Ŕto sam oèekivao, isto tako i puno dalji. Ja vam neznam reæi odgovor na sva ova pitanja, ali mogu reæi iz osobnoga iskustva da æe svi odgovori doæi, možda ne danas, možda ne suttra, a možda ni za dvije godine koliko je meni trebalo ali svakako na sva pitanja odgovore æemo dobiti pa i Job ih je dobio koji je zaista bio jako iskuŔavan do samoga kraja ali mu je na kraju sve sedmerostruko vraæeno! Odgovor se ne nalazi u proŔlosti i sadaŔnjosti nego u naŔem sljedeæem koraku,.... kao Ŕto se i sami rekli, odgovore èesto ne prepoznajemo ali to je samo zato Ŕto možda joŔ nije vrijeme da ga prepoznamo no isto tako iz iskustva govorim kad ga jednom prepoznamo onda i sve ostalo Ŕto se dogaðalo ima smisla i sve se složi kao jedne velike puzle!
Nadam se da ovo Ŕto sam napisao ima imalo smisla naŔ život je jedna velika puzla i kadkad je dosta teŔko naæi sve komadiæe te puzle i staviti ih na odgovarjuæe mjesto jer ponekad svi izgledaju isto, ali uvijek naðemo onaj pravi koji nam može otvoriti pogled i prema nekoliko sljedeæih komadiæa iste puzle koji æe na kraju dovesti do prekrasne cjeline!  |
|
"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveƦa je meưu njima ljubav." 1 kor 13,13
 |
|
|
 |
petra
Spol: 
Postovi: 15
Lokacija: dalmacija
|
Postano: ned 04 pro 2005, 16:08
Naslov : |
|
|
ucenik napisa: |
Što ako je to ono Ŕto osjeæaŔ da bi trebalo, toènije Ŕto ti iskustvo i razum govore, ali srce jednostavno koèi bolje od Brembo koènica (koristi ih Porsche). Što onda?
|
Bila sam toliko puta u sliènim situacijama. U toj zbrci i tami ne pomaže ni molitva, ni razum, ni srce...jednostavno se osjeæaŔ kao Isus u Getsemaniju, ostavljen i sam.
Tada sam se prepuŔtala Ŕutnji. Ujutro bih rekla Gospodinu: evo, predajem se u Tvoje ruke; èini sa mnom Ŕto god hoæeŔ! - i to bi bila jedina moja molitva.
Nije to bilo prepuŔtanje 'sudbini', apatija, rezignacija, veæ jednostavno - èekanje u tiŔini. Poput djeteta.
Nekad sam èekala danima, nekad bi utjeha doŔla neoèekivano i brzo. Ali bi doŔla.
PokuŔaj tako. Vjerno èekaj u tiŔini. Isus nas ne ostavlja i kad se èini da Ga uopæe nema. |
|
|
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: ned 04 pro 2005, 16:47
Naslov : |
|
|
Lijepo petra da si se vratila..
Prekrasan je ovaj forum upravo zbog ovakvih razmiŔljanja..hvala vam svima! |
|
|
|
|
 |
Mash

Spol: 
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
|
Postano: ned 04 pro 2005, 22:02
Naslov : |
|
|
petra napisa: |
Bila sam toliko puta u sliènim situacijama. U toj zbrci i tami ne pomaže ni molitva, ni razum, ni srce...jednostavno se osjeæaŔ kao Isus u Getsemaniju, ostavljen i sam.
Tada sam se prepuŔtala Ŕutnji. Ujutro bih rekla Gospodinu: evo, predajem se u Tvoje ruke; èini sa mnom Ŕto god hoæeŔ! - i to bi bila jedina moja molitva.
Nije to bilo prepuŔtanje 'sudbini', apatija, rezignacija, veæ jednostavno - èekanje u tiŔini. Poput djeteta.
Nekad sam èekala danima, nekad bi utjeha doŔla neoèekivano i brzo. Ali bi doŔla.
PokuŔaj tako. Vjerno èekaj u tiŔini. Isus nas ne ostavlja i kad se èini da Ga uopæe nema. |
Hvala ti na ovome... doŔlo je u pravi èas!
BTB |
|
"Iskustvo nas uĆØi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"
papa Grgur IX. sv.Elizabeti
 |
|
|
 |
ucenik

Spol: 
Postovi: 103
|
Postano: pon 05 pro 2005, 17:07
Naslov : |
|
|
Hvala vam svima na lijepim i poticajnim mislima koje daju ĆØovjeku onaj toliko potreban pozitivan balans kada se bori sa negativnostima kako bi ĆØitava situacija prevagnula u pozitivno.
 |
|
|
|
|
 |
petra
Spol: 
Postovi: 15
Lokacija: dalmacija
|
Postano: uto 06 pro 2005, 14:07
Naslov : |
|
|
Mash napisa: |
Nekad sam èekala danima, nekad bi utjeha doŔla neoèekivano i brzo. Ali bi doŔla.
PokuŔaj tako. Vjerno èekaj u tiŔini. Isus nas ne ostavlja i kad se èini da Ga uopæe nema.
Hvala ti na ovome... doŔlo je u pravi èas!
BTB |
Pa eto, to je to. Bog nam se obrati jednostavnim rijeĆØima, kad se najmanje nadamo i od koga ne oĆØekujemo. On je radost, On je mir i nikad nas ne ostavlja.
Sjetim se u ovakvim prilikama uvijek stihova iz Puste zemlje T.S.Eliota:
"Tko je taj treæi Ŕto uvijek ide uz tebe?
Kad brojim ovdje smo samo zajedno ti i ja
ali kad pogledam naprijed niz bijelu cestu
uvijek je tu joŔ netko Ŕto ide uz tebe..."
Inspirirani su iskustvom jedne polarne ekspedicije, koja je izgubljena lutala ledenom pustinjom i 'vidjeli' su uvijek sa sobom joŔ jednog èovjeka u smeðem ogrtaèu kako ide s njima i vodi ih, tako da su pronaŔli put.
Isus je taj drugi ili treƦi koji nas vodi i kad toga nismo svjesni. |
|
|
|
|
 |
petra
Spol: 
Postovi: 15
Lokacija: dalmacija
|
Postano: uto 06 pro 2005, 14:21
Naslov : |
|
|
ucenik napisa: |
Hvala vam svima na lijepim i poticajnim mislima koje daju ĆØovjeku onaj toliko potreban pozitivan balans kada se bori sa negativnostima kako bi ĆØitava situacija prevagnula u pozitivno.
 |
Vjerujem da ti je Isus po Sv. Nikoli poslao dar mira i sigurnosti.
Bog te blagoslovio! |
|
|
|
|
 |
fratar

Spol: 
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
|
Postano: uto 06 pro 2005, 22:50
Naslov : |
|
|
Upravo sam se sjetio jedne pjesme Stjepana Lice koja meni inaæe uvijek u teŔkim trenutcima daje nadu, a vjerujem da bi se i vama mogla svidjeti
Jedini put
Evo
idem pred tobom,
dijete moje,
svakom stopom tvojega puta
pomna srca prolazim
po raskržjima ti ostavljam svjetiljke
da ti kažu kamo ti valja poæi
o, da ih prolaznici i vjetrovi ne pogase
idem pred tobom, dijete moje,
svaku bol i svaku radost
Ŕto na tebe èeka
svom duŔom pronièem
i svaki osmijeh, svaki muk, suzu, pjesmu
svako odmoriŔte i èežnju cjelivam,
kako bi stobom bili mudri, kako bi ti bili krilati
kad bih te i samo stope tvojega puta poŔtedio
kad bih te i samo jedne rane slobodio,
dijete moje,
to ne bi bila ljubav
ta time bih te onemoguƦio
da dorasteÅ” do sebe
da ispuniŔ svoj život
i uðeŔ u svijetlo
nije malo Ŕto se od tebe traži,
djiete moje,
a ja ti nemam Ŕto dati do svoje ljubavi
i ne umijem ti reƦi
koliko Ʀe te ona grijati
u odveƦ studenim noƦima
koliko jaèati meðu odveæ tvrdim rukama
koliko krijepiti posred beŔæutna vremena
ali kamo god iŔao
i ma Ŕto ti se zbilo,
dijete moje
htio bi da znaÅ”
da ja idem pred tobom
i da je sve kroza Ŕto prolaziŔ
povijest i mojega života
i da je ljubav,
premda je kadkad bolna,
jedini put
Stjepan Lice |
|
"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveƦa je meưu njima ljubav." 1 kor 13,13
 |
|
|
 |
klara

Spol: 
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
|
Postano: sub 14 sij 2006, 21:44
Naslov : |
|
|
ima perioda kada mi se èini ne da nosim križ,
veæ da imam na leðima èitavu katedralu ...
i znam se u tim periodima i te kako "svaưati" s Njim ...
pogotovo kada se dogaða neŔto za Ŕto smatram da
ne zaslužujem da bude na takav naèin ...
kad izgleda kao da se sve urotilo protiv i kad na svim
fontama kola idu nizbrdo ...
pa i onda kad nekome pružim ruku, a ona ostane prazna,
kad umijesto osmijeha dobijem grub pogled i rijeĆØi koje bole ...
a onda nakon poĆØetne ljutnje zahvalim na tome ...
jer shvaæam sve te grube rijeèi kao neŔto na izgradnju ...
pa se ĆØovjek nakon nekog vremena nauĆØi kako se s time nositi,
kako podnositi udarce, a ostati strpljiv i blag,
ali i kako i kada biti oŔtriji, a ostati u Ljubavi,
jer i On je ponekad prevrtao stolove u hramu ...
a znam da je On sa mnom jer nakon svega u meni nema
ni trunke ljutnje ni gorĆØine ...
znam da me kroz sve to Njegova ljubav mijenja ...
možda æe ostati pokoji ožiljak u srcu,
ali ipak æe plodova biti viŔe nego ožiljaka ...
a mudar je, zna da smo ipak samo ljudi kojima treba topla,
prijateljska rijeĆØ bez obzira koliko se Njemu utjecali,
pa nam eto - poŔalje Šimune i Veronike ... |
|
uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ... |
|
|
 |
|
|
Ne moe otvarati nove teme. Ne moe odgovarati na postove. Ne moe urešivati svoje postove. Ne moe izbrisati svoje postove. Ne moe glasovati u anketama.
|
|
Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group
|