 |
 |
| Autor |
Poruka |
sike
Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
 |
 Postano: čet 15 ruj 2005, 20:52
 Naslov : |
 |
|
|
Veliki su oni ljudi koji priznaju da im je križ pretežak i trebaju potrebu drugih..To znaĆØi koraĆØati za Isusom:pasti i onda odluĆØiti se ustati,pa makar uz pomoƦ Å imuna i Veronike.. |
|
|
|
|
|
|
Srki
Spol:
Postovi: 1384
Lokacija: Rijeka-Trsat
|
Postano: sub 17 ruj 2005, 20:49
Naslov : |
|
|
|
Svakako to stoji. Iako mi treba primjer da bih shvatio. |
|
|
|
|
|
|
sike
Spol:
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: sub 17 ruj 2005, 21:22
Naslov : |
|
|
|
Srki,imaÅ” primjer u samom sebi.. |
|
|
|
|
|
|
Zita
Spol: 
Postovi: 512
|
Postano: pon 03 lis 2005, 21:08
Naslov : |
|
|
|
MANJI KRIŽ
Ćovjek je, noseƦi svoj križ, hodao izmeĆ°u ljudi koji su nosili svoje križeve.
Svi ljudi iÅ”li su u svom hodu prema raju. Križevi su bili razliĆØiti, ali svi su bili
veoma teÅ”ki, nezgrapni, veliki, dugaĆØki. Ćovjek je odluĆØio skratiti svoj križ
i u tome je uspio. Od tada mu je život bio lakÅ”i, manje se muĆØio u hodu i
brže je iŔao.
I tako su najzad svi doÅ”li pred vrata raja. Pred samim vratima raja ĆØekalo
ih je iznenaĆ°enje: duboka provalija. Tada su ljudi polagali svoje križeve
preko provalije tako da bi ih oslonili na jednu i drugu liticu provalije, i potom
su, prelazeƦi svaki preko svoga križa, ulazili u raj.
Ali križ onoga ĆØovjeka bio je - prekratak. |
|
|
|
|
|
|
Natty
Spol:
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
|
Postano: uto 04 lis 2005, 10:21
Naslov : |
|
|
|
Heh, ja jedva izlazim na kraj sama sa sobom, tak da sam najoĆØitiji primjer kako je ĆØovjek sam sebi križ... 
Ipak znam da me taj križ iz dana u dan ĆØini boljom osobom, a Veronike i Å imuni dolaze na razne naĆØine kroz razne ljude, neke prepoznamo odmah, neke tek kasnije doĆ°u napamet koliko su pomogle...
A Zita ova tvoja priĆØica je mrak  |
|
Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote. |
|
|
|
|
Dara
Spol:
Postovi: 490
Lokacija: RIJEKA
|
Postano: uto 04 lis 2005, 13:14
Naslov : |
|
|
|
nebojmo se ponjeti sav teret naseg kriza jer uvijek cemo imati simune cirence koji ce nam pomagati ga nositi....Gospodin zna da smo hrabri i On jke snama |
|
|
|
|
|
|
Daniel
Spol:
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
|
Postano: ned 13 stu 2005, 19:29
Naslov : |
|
|
|
Malo sam ovih dana ĆØitao u EvanĆ°elju odlomak o križnom putu, zanimljivo je to Å”to sam uvidio da su cijelo vrijeme uz Isusa Marija, Ivan i Marija Magdalena. Kada umire na križu oni su tu. Bog nas nikada ne ostavlja same pa ni onda kada smo u agoniji. Iako su Isusa ostavili skoro svi, pa i njegovi apostoli, ovo troje je do smrti bilo uz njega. Tko je s Bogom nije sam. |
|
|
|
|
|
|
smjeŔko
Spol:
Postovi: 814
|
Postano: ned 13 stu 2005, 20:03
Naslov : |
|
|
|
u mom životu je to pokazano na gro primjera veƦ.....nikad me Bog nije ostavio samu,On je uvijek uz mene,ali uvijek mi je poslao i nekog od ljudi na ĆØijem ramenu sam se isplakala,ruke koje su me ĆØvrsto zagrlile...možda i ĆØesto to nije osoba koju ja oĆØekujem,ali ona osoba koju mi Bog poÅ”alje ispadne joÅ” puno puno bolje rijeÅ”enje!!!! u mom životu se stvarno Gospodin veƦ mnogo puta pokazao kolko je velik i presretna sam zbog toga,stvarno sam dijete sreƦe koliko me voli Otac(a i svakog od nas)!!!!!
Zato svaki križ koji doĆ°e znam da Ʀe uz Gospodina to na dobro doƦ i da Ʀu uvijek dobit dovoljno snage za svaku prepreku,tugu.... |
|
LJUBAV UVIJEK POBJEĆUJE!!!! |
|
|
|
|
fratar
Spol:
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
|
Postano: ned 13 stu 2005, 20:11
Naslov : |
|
|
|
| smjeŔko napisa: |
| ... On je uvijek uz mene,ali uvijek mi je poslao i nekog od ljudi na ĆØijem ramenu sam se isplakala,ruke koje su me ĆØvrsto zagrlile... |
Meni je ĆØini se poslao ljude s ovoga foruma, jer uistinu u dosta teÅ”kim trenutcima ovdje sam naiÅ”ao na ljude koji su mi uistinu pomogli i kojima sam zahvalan viÅ”e nego Å”to sam to u moguĆØnosti iskazati pa je stoga i ovaj post vrsta zahvale svima vama koji ste bili uz mene kad nikog drugog nije bilo, HVALA!
Bog nas nikada ne ostavlja same, samo ga mi ĆØesto ne primjeĆØujemo u naÅ”im životima, a onda kada to shvatimo poželimo se nikada odvojiti od Njega, bar ja tako mislim  |
|
"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveƦa je meưu njima ljubav." 1 kor 13,13
 |
|
|
|
|
smjeŔko
Spol:
Postovi: 814
|
Postano: ned 13 stu 2005, 20:18
Naslov : |
|
|
|
fratre baÅ” dok sam ĆØitala tvoj post kod prijateljstva zadnji sam si pomislila......ma fratre eto oni ljudi koje si oĆØekivao da budu uz tebe nisu tada bili,bilo ti je teÅ”ko,njih nije bilo,joÅ” su samo otežali.Ali eto zato ti je Bog poslao nekog drugog i ne valja biti tužaan zato.Možemo zapravo zahvaljivat Å”to nas Bog pokuÅ”ava zapravo malo rijeÅ”iti naÅ”e navezanosti na odreĆ°ene ljude. Kako li je lijepo samo biti slobodan od drugih,navezanosti na druge!!!!! Možda baÅ” zato i jer si oĆØekivao od tih ljudi neÅ”to se samo joÅ” viÅ”e zakompliciralo!!!!Ne valja po meni previÅ”e oĆØekivat od ljudi jer se uvijek možemo razoĆØarat!Imajmo viÅ”e vjere i zahvala za Boga jer svako Njegovo djelo itekako ima smisla!!!!!!!
Jer Velik je,ĆØini djela velika.... |
|
LJUBAV UVIJEK POBJEĆUJE!!!! |
|
|
|
|
Daniel
Spol:
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
|
Postano: pet 18 stu 2005, 8:40
Naslov : |
|
|
|
Vidim da svi ĆØesto u postovima spominjemo kako nismo dobili onu pomoƦ od ljudi od kojih smo je oĆØekivli, Å”to nas je zatim razoĆØaralo ali nam je Bog uvijek nekoga poslao. BaÅ” dok sam ĆØitao neke postove poĆØeo sam razmiÅ”ljati o tome "Bože koliko je puta od mene netko oĆØekivao pomoƦ a ja to nisam vidio." Odmah sam si postavio pitanje u ĆØemu sam to zakazao. Znate, nije vam draga spoznaja da ste možda i vi jednom bili ta osoba koja je zakazla u tome da pomogne nositi križ svome bližnjemu. Definitivno je to stvar na kojoj treba proraditi, o kojoj treba razmiÅ”ljati i za koju treba moliti.  |
|
|
|
|
|
|
ucenik
Spol:
Postovi: 103
|
Postano: pet 02 pro 2005, 18:24
Naslov : |
|
|
|
Evo baÅ” ĆØitam ovu temu koja mi je u zadnje vrijeme jako bliska. A opet i tako daleka.
Stoji ono Å”to se ovdje pisalo da Bog Å”alje Å imune i Veronike, stoji da Bog ne daje križ koj je pretežak, a opet situacija može biti i tako drugaĆØija.
Å to ako su razne situacije (mogu se gledati i kao križevi) ostavile ogromne posljedice iza sebe, ostavile rane (mogu se nazvati i kompleksima) koje sad utjeĆØu na osobu i sad ta osoba nije u stanju prihvatiti pomoƦ drugih ljudi (nije u pitanju oholost nego kroniĆØna zatvorenost - godinama si nosio križ sam jer naprosto nije bilo nikoga da ti pomogne (Isus i Marija su naravno bili tu)) i sad kad si okružen Å imunima i Veronikama jednostavno nema Å”anse da se otvoriÅ”, da prihvatiÅ” pomoƦ (jer eto jednostavno to je tvoj problem koji ostaje na tebi da ga rijeÅ”iÅ” i nema smisla optereƦivati druge sa njim).
Å to ako u svemu tome tvoj križ postane pretežak jer su jednostavno neka prijaÅ”nja iskustva(križevi - prihvaƦeni i pro(e)življeni kroz molitvu) kao neki katalizatori i pojaĆØala križ radi kojih križ doživljavaÅ” puno težim nego on stvarno jest. Å to kad uz sve to vjera poĆØne živjeti ne iz srca, nego iz razuma. Kad sve u tebi vriÅ”ti neƦu viÅ”e trpjeti, dosta je, ali svjestan si da ima smisla samo za Isusom iƦi. Kad si svjestan one izreke (mislim da je od Majke Tereze) da nam Isus dolazi najbliže upravo u križu.
Onda nadalje kad viŔe nisi za križ ni siguran da li je to Božja kuŔnja, da li je to posljedica tvojih pogreŔaka, da li je Božja volja ili posljedica toga Ŕto nisi znao na vrijeme prepoznati Božju volju (ili ju možda nisi mogao u svojoj slabosti prihvatiti na vrijeme).
I onda se poĆØeneÅ” pitati o smislu patnje. I naravni odgovor se nameƦe da ima smisla trpjeti jer i Isus je trpio. Ali zaÅ”to je Isus trpio? OK. stoji objaÅ”njenje zato da bi nama bilo lakÅ”e kada trpimo da se njemu približimo, ali opet koja je to ljubav koja je onomu kojega najviÅ”e voli priuÅ”tila takvu patnju.
Pogotovo mi je tu u mislima onaj stih iz pjesme Klanjam ti se smjerno kad kaže "I kap njena Ŕto može svijet da spasi cijel".
Ako je bila viŔe nego dovoljna ta jedna kap, zaŔto je postala rijeka.
OK. Kad gledamo koja je to koliĆØina ljubavi kad si spreman sve to dati za drugoga to je veliko, ali zaÅ”to je sve to bilo potrebno.
A da ne kažem da onda od Boga gotovo poĆØneÅ” oĆØekivati uvijek neÅ”to novo bolno. I znaÅ” da je to krivo razmiÅ”ljanje, ali uvijek iznova naĆ°e naĆØin da se priÅ”ulja u tvoje misli. A unatoĆØ tom razmiÅ”ljanju neÅ”to te uvijek iznova vuĆØe k Njemu po joÅ” iako to znaĆØi joÅ” boli.
I onda dobijeÅ” dojam da sva ta patnja nije bitna jer Ʀe imati svoj kraj u uskrsnuƦu, ali nije dovoljno rezignirano ĆØekati da proĆ°e i doĆ°e uskrsnuƦe nego ju zaista moraÅ” prihvatiti. Jer preskoĆØeni život, proživljen (odraĆ°en) pitanje je da li vodi do uskrsnuƦa (vodeƦi se onom misli: kakav život, takva smrt, kakva smrt, takva vjeĆØnost).
A onda opet i sa druge strane uzmimo primjer križa kao predmeta. Ne znam da li ste kada pokuÅ”ali nositi kakav konkretni poveƦi križ, ali puno ga je lakÅ”e nositi, ako ga staviÅ” na rame i ĆØvrsto prigrliÅ” jer onda on postaje dio tebe i stabilniji si, a ako ga onako na pola držiÅ” reda radi poĆØne po tebi "plesati" i vrlo brzo te svega nažulja i postane pretežak.
Ali tu je opet to pitanje kako prihvatiti neÅ”to Å”to toliko boli (mislim da u konaĆØnici i nije bitno kakve je vrste ili težine križ nego na koji naĆØin te pogaĆ°a - svatko od nas je drugaĆØiji i nikome od nas neki križ neƦe biti jednako težak).
Lijepo ste napisali tu sve one razloge zaÅ”to prihvatiti križ i da to ima smisla, ali kad doĆ°eÅ” u situaciju da ti je dosta i da jednostavno osjeƦaÅ” da ne možeÅ” dalje i kad poĆØneÅ” Boga moliti ne za aspirin nego ozdravljenje, a on Å”uti ili ga ti jednostavno ne ĆØujeÅ”.
Kad povuƦi se u tiÅ”inu i razmatranje nije najpametnija stvar jer si u ranjenosti previÅ”e otvoren napasti zloga koji takve trenutke jako dobro koristi kako bi te zarobio i udaljio od Isusa. Kad doĆ°eÅ” u situaciju da "ĆØujeÅ”" Isusa kako ti govori ne gledaj u sebe, u svoje probleme, pogledaj u mene, a tebe bol, situacija toliko guÅ”i da mu jedino možeÅ” reƦi da ne možeÅ” i moliti ga za strpljivost.
I toliko je primjera koji ti pokazuju da je On taj koji uvijek pobjeĆ°uje, ali to ti doĆ°e kao da bolesniku kažeÅ” da Ʀe ozdraviti, da ga viÅ”e neƦe boljeti. Pitanje koliko Ʀe utjehe naƦi u tome. Mislim da to dosta ovisi o tome kakvu bol osjeƦa. Ako je rijeĆØ o neĆØemu bolnom, ali podnoÅ”ljivom ipak osjetiÅ” nadu, ali ako te recimo glava boli toliko da bi ju razbio o zid samo da prestane boljeti mislim da ti tu ne bi (ni)malo pomogla ĆØinjenica da Ʀe proƦi. Tim viÅ”e Å”to to proƦi nema vremensku odrednicu.
Isto tako mislim da me nitko neƦe uvjeriti da je Isus sa radoÅ”Ć¦u nosio svoj križ. Bio je Bog, ali bio je i ĆØovjek. To Å”to je prihvatio križ to ne znaĆØio da ga je htio prihvatiti, ali OĆØeva volja bila je iznad svega. Ali Getsemanski vrt itekako govori o tome koliko je i Isusu samom teÅ”ko pao njegov križ.
A onda i ono Å”to sam negdje vidio da je neko dijete napisalo da je ljubav - biti pribijen na križ i moƦi se osloboditi izrekavÅ”i par rijeĆØi, a unatoĆØ tome ostati tiho visiti na križu.
I možda je to u neku ruku i problem. Da li je svaka teŔka situacija u mom životu križ ili je možda posljedica ne prepoznavanja Božje volje za mene.
To sam negdje prije ĆØitao da nas Bog neƦe nikada ostaviti i onda kad krenemo putem koji On nije planirao za nas. I onda Ʀe biti uz nas, ali tada Ʀe naÅ” put biti puno teži.
I sad je to pitanje. Kad je situacija takva da je posljedica tvoje ili tuĆ°e odluke. Da li je to križ ili neprepoznavanje Božje volje za tu konkretnu situaciju? I kad imaÅ” takvu situaciju da li bi prava stvar bila probati promijeniti to (to možeÅ” (ponekad) barem kad je u pitanju tvoja odluka) ili reƦi: "Bože to je tvoja volja". I jednostavno ĆØekati da doĆ°e Klavarija.
Da li prihvatiti križ znaĆØi reƦi OK i dalje kroz život nastaviti sa radoÅ”Ć¦u ili Å”to?
Jer ponekad jednostavno izgleda tako kao da viŔe niŔta nema smisla.
A onda se sjetiÅ” one pjesme "Uz tebe svaki korak moj ima smisao.."
I kad se sve to u isto vrijeme vrti u tebi. Kao da si neki kamen istovremeno i vruƦ i hladan. Da li je to onda u kombinaciji mlako ili pred raspadanjem zbog dva vrlo suprotna temperaturna stanja? Da li to Bog od tebe želi uĆØini pijesak (pustinjski pijesak nastaje upravo velikim temperaturnim razlikama od poroznih stijena) kako bi te lakÅ”e oblikovao, usmjeravao i postavio na veƦem podruĆØju?
Najgore je kad moraÅ” prihvatiti neÅ”to za Å”to nisi do kraja siguran ni da je križ ni Njegova volja, ne znaÅ” kako prihvatiti, joÅ” manje koliko Ʀe trajati ili kamo vodi.
I tu je onda pitanje da li vjerujeÅ” dovoljno da prerežeÅ” konac na kojem ti visi život (priĆØa o planinaru koji je imao nezgodu i ostao u magli visiti na konopcu i molio Boga da ga spasi i ovaj mu je rekao ako mi vjerujeÅ” prereži konop na kome visiÅ”, a ujutro su planinara naÅ”li smrznutog kako visi pola metra od zemlje).
Kad ti nije niÅ”ta jasno, ne vidiÅ” dalje od svoga nosa (u buduƦnost) i sve Å”to se dogaĆ°a boli i zarobljava te. Da li si spreman reƦi Isuse vjerujem, prerezati konop poletjeti (pasti) u nepoznato uz povik: "Isuse volim te".
Å to ako je to ono Å”to osjeƦaÅ” da bi trebalo, toĆØnije Å”to ti iskustvo i razum govore, ali srce jednostavno koĆØi bolje od Brembo koĆØnica (koristi ih Porsche). Å to onda?
Ne zamjerite na ovako nabacanim mislima. Dosta je toga Ŕto se vrti po glavi.
 
P.S. oprostite i na duljini posta tek sad kad sam ga iÅ”ao pregledati sam shvatio koliko je dugaĆØak |
|
|
|
|
|
|
Mash
Spol:
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
|
Postano: pet 02 pro 2005, 22:44
Naslov : |
|
|
|
| Citat: |
Ne zamjerite na ovako nabacanim mislima. Dosta je toga Ŕto se vrti po glavi.
P.S. oprostite i na duljini posta tek sad kad sam ga iÅ”ao pregledati sam shvatio koliko je dugaĆØak |
Hvala ti za ovo tvoje iskreno svjedoĆØanstvoā¦. I Bogu hvala!
Mogla bih ti sada puno pisati (na žalost vrijeme mi ne dopuÅ”ta viÅ”eā¦), ali
osvrnut Ʀu se samo na par tvojih misliā¦
vjerojatno prolaziÅ” u životu neko teže razdobljeā¦ koje oĆØito traje veƦ dulje vrijemeā¦
zato si tako pun pitanja, pun možda ĆØak i briga i strahova- Å”to Ʀe biti dalje, kako daljeā¦
i tada se u sve pokuÅ”ava uvuƦi i sumnja..
sumnja i umor koji najĆØeÅ”Ć¦e poĆØinju pitanjima:
Ā«a Å”to akoā¦.Ā» npr. Å”to ako sam u neĆØemu fulao, donio možda neku krivu odluku ili krenuo nekim krivim putem , a da to uopƦe nisam ni primijetioā¦ i niz takvih i sliĆØnih pitanjaā¦
sumnja i umor raĆ°aju onu jednu otrovnu trunĆØicu- nepouzdanjeā¦ 
no, evo, hvala Bogu kako i sam na puno mjesta zakljuĆØujeÅ”- uvijek se iz nova vraƦaÅ” Ocuā¦
i usprkos nerazumijevanju zaÅ”to je neÅ”to tako kako je i dalje ostajeÅ” uz Njegaā¦
sigurna sam da ti je poznata životna priĆØa o Jobu ā kako je silno patio, a bio je pravednik,stalno uz Gospodinaā¦
no, takoĆ°er prolazi sliĆØno razdoblje kao i ti- kada križ popriliĆØno oteža, a da ti viÅ”e uopƦe nije jasno zaÅ”to se to deÅ”avaā¦
no, nekako uvijek zaboravimo da Gospodin želi da budemo sretni i radosni i to ne na siluā¦
uvijek se prisjetim kada mi doĆ°u teÅ”ke situacije- da znam da je Gospodinova ljubav za mene veƦa od i jedne ljubavi bilo koje meni bliske osobe na ovome svijetuā¦
dakle, ako znam koliko me silno moji roditelji vole i ako sam sigurna da mi oni nikada ne bi uĆØinili niÅ”ta loÅ”e, niÅ”ta Å”to bi me povrijedilo, pa koliko je onda tek Ljubav Gospodnja velika! (a sigurno je veƦa od ove koju imaju moji roditelji za mene)!
Dakle, znam da mi Gospodin ne bi uĆØinio neÅ”to Å”to bi me povrijedilo, neÅ”to Å”to ne bi bilo na moje spasenje, kako god da taj križ bio težak i nerazumljiv na Ā«prvi pogledĀ».
| Citat: |
| Å to ako su razne situacije (mogu se gledati i kao križevi) ostavile ogromne posljedice iza sebe, ostavile rane (mogu se nazvati i kompleksima) koje sad utjeĆØu na osobu i sad ta osoba nije u stanju prihvatiti pomoƦ drugih ljudi |
Potrebna je molitva za svaku ranu, ĆØak i najmanjuā¦
potrebno ih je sve predati u Rane Isusove, na Njegov Križā¦
da ih On ozdravlja svojim Svetim Duhom, svojom Presvetom Krvlju, svojom MiloÅ”Ć¦uā¦
I potrebna je vjera!
Vjera da je Njemu sve moguƦe, da je On zaista tu sa nama kada molimo, da nas zaista ĆØuje, da su naÅ”e rane i Njegove, da su naÅ”e suze i Njegove..
Potrebno je moliti za sve Å”to je bilo uzrokom tih rana bilo za situacije bilo za osobe koje su nam ih nanijele svojim ponaÅ”anjemā¦
potrebno je željeti oprostiti onima koji su nas povrijedili..
i možda , iako joÅ” ne možemo u dubinama svojim oprostiti takoĆ°er moliti Gospodina da On sam to ĆØini u nama, da nas On vodi u tome, da nam da snagu!
Sve Tebi Gospodine predajem i ruke , molim Te nosi meā¦
lijeĆØi me da mogu ponovno ljubiti ĆØovjeka, osobe koje mi Å”aljeÅ” u život da mi pomognuā¦
Ti me Gospodine otvaraj za drugog, jer ja sam nisam sposoban i nisam siguran niti da li to želim,
ali se u Tebe pouzdajem i vjerujem da me sada Ti nosiÅ”! Ne bojim se viÅ”e, jer sa mnom si Ti kojem je sve moguƦe i kako si sam rekao da dolaziÅ” ĆØim zazovemo Tvoje Ime, evo ja Te sada zovem da doĆ°eÅ” i da me nosiÅ”! Želim da me ljubiÅ” i ja želim ljubiti Tebe!
Dakle, potrebno je vjerovati da kada Njemu sve staviÅ” u ruke da je to zaista tako i da On vodi i nema viÅ”e strahaā¦
Naravno, napasti su tada jake i žele nas uvjeriti strahovima i ostalim da tome nije takoā¦
No, kada ih skužiŔ- ne obaziri se, to predaj Njemu na križ i samo vjeruj!
| Citat: |
| Å to kad uz sve to vjera poĆØne živjeti ne iz srca, nego iz razuma. Kad sve u tebi vriÅ”ti neƦu viÅ”e trpjeti, dosta je, ali svjestan si da ima smisla samo za Isusom iƦi. Kad si svjestan one izreke (mislim da je od Majke Tereze) da nam Isus dolazi najbliže upravo u križu. |
Pa vjera ni nije stvar osjeƦajaā¦ Å”to mnogi misle krivo- da je!
Vjera je iskljuĆØivo stvar razumske odluke i volje!
Bog nam je dao srce i um, oboje da koristimo!
Dakle, kada nema osjeƦaja, uvijek ostaje razumā¦
iako je jako lijepo da je oboje spojenoā¦
No iz srca zna izaƦi svaÅ”taā¦ tako i napasti udaraju na osjeƦaje i može biti zaista razdoblje krize kada želimo osjeƦati ono neÅ”to posebno- Duha Svetoga, no na žalost ne osjeƦamo ama baÅ” niÅ”ta, nego neku tupostā¦
to je sliĆØno jednostavnom primjeru- evo NED i umoran si ,
nikakav i baÅ” ti se ne da iƦ na Misuā¦ no, znaÅ” da ako ne odeÅ” da je to težak grijehā¦ i možda u prvi mah to ĆØiniÅ” samo zato Å”to znaÅ” da je to grijeh ako ne odeÅ”, no na kraju shvatiÅ” da su sve to napastiā¦
Zli djeluje na svim razinama na kojima možeā¦
Treba moliti da nam rane, križevi postanu Blagoslov, da nam postanu shvatljive ā da se u njima Gospodin joÅ” viÅ”e proslavi, da nas upravo one joÅ” viÅ”e približe Gospodinu, a ne suprotno!
I samo Ʀe se dogodit trenutak kada Ʀemo shvatiti smisao križeva, težine.. da to nije zato Å”to nas Bog zbog neĆØega kažnjavaā¦
I tek tada shvaƦamo da sve te muke, patnje, pa i napasti kada nas muĆØe- da su Blago!
Da, pravo Blago- iako prije to nikada ne bi tako ni mogli gledati, jer sve Å”to smo vidjeli i osjetili je bila velika težina križaā¦
vidjeli smo samo tu težinu, samo mali djeliƦ onoga Å”to Križ jest!
I shvaƦamo polako paradoksā¦ prije tako neshvatljivā¦
ShvaƦamo da trpljenje možemo prikazivati za duÅ”e, za obraƦenja duÅ”a, za duÅ”e u ĆistiliÅ”tu, kao naknadu i žrtvu za sve uvrede koje se svakodnevno nanose Gospodinu i Njegovoj Majciā¦
da mi postajemo ti koji svojim trpljenjem postajemo utjeha Gospodinuā¦ jer, On nas poziva i Marija nas poziva da molimo, da molimo za njihove raneā¦
| Citat: |
Ali zaŔto je Isus trpio? OK. stoji objaŔnjenje zato da bi nama bilo lakŔe kada trpimo da se njemu približimo, ali opet koja je to ljubav koja je onomu kojega najviŔe voli priuŔtila takvu patnju.
Ako je bila viŔe nego dovoljna ta jedna kap, zaŔto je postala rijeka.
Isto tako mislim da me nitko neƦe uvjeriti da je Isus sa radoÅ”Ć¦u nosio svoj križ. Bio je Bog, ali bio je i ĆØovjek. To Å”to je prihvatio križ to ne znaĆØio da ga je htio prihvatiti, ali OĆØeva volja bila je iznad svega. Ali Getsemanski vrt itekako govori o tome koliko je i Isusu samom teÅ”ko pao njegov križ. |
Tu si malo u krivu! Isus je imao slobodnu volju i mogao je odbiti svu tu Muku koju je otrpio, zaista je mogao, bilo je dovoljno samo da kaže da tako želiā¦
i ono sotonsko smeƦe Ga je napastovalo baÅ” na to- da ne trpi toliko, jer da i sam zna da to nije potrebno, da je dovoljno da tako poželi,
da može i na drugi ālakÅ”i naĆØin spasiti ĆØovjekaā¦
No, neā¦ On je otrpio sve, ali zaista SVE!
Otrpio je straÅ”nu fiziĆØku muku, biĆØevanje, rane na tijelu, udarce, pljuvanje, kamenovanje, pribijanje ĆØavlima na križ, tetanus, trovanje, umiranje svih organa, bio je Živa Rana!
No, ono Å”to mu je joÅ” bolnije bilo- bila je ona unutarnja Muka- jer u Sebi je trpio svaki, ali SVAKI ĆØovjekov grijeh i opaĆØinu i svu njihovu gadost, da bi nas u potpunosti mogao otkupiti!
I da, mogao je izabrati puno lakÅ”i naĆØin, ali nijeā¦
zaŔto nije, On zna!
Osim toga sada i na ovaj naĆØin nitko ne može reƦi da Isus neÅ”to nije otrpio ili proživio!
I tko nas onda bolje razumije od Njega?!
Ā«Nije sluga veƦi od GospodaraĀ», ako su Njega progonili i nas Ʀeā¦
I da.. bio je radostan, jer kako ne bi bio- kada jedino zbog ĆØega i je trpio je bilo da spasi ĆØovjeka, da spasi život duÅ”eā¦ Jedino je za to i živio na ovome svijetu, zato je i doÅ”aoā¦
Nikada neƦu zaboraviti da se ,da bi bar malo utjeÅ”io svoju jadnu Majku koja je sa Njim istu muku proživljavala svakog trena, onako jedva nasmijeÅ”io, ne bi li joj na taj naĆØin dao do znanja da je On Pobjednik! Da bi je bar malo utjeÅ”io.. bio je to najbolniji osmijehā¦ i one oĆØiā¦
OĆØi samog Neba i Ljubaviā¦.
| Citat: |
Lijepo ste napisali tu sve one razloge zaÅ”to prihvatiti križ i da to ima smisla, ali kad doĆ°eÅ” u situaciju da ti je dosta i da jednostavno osjeƦaÅ” da ne možeÅ” dalje i kad poĆØneÅ” Boga moliti ne za aspirin nego ozdravljenje, a on Å”uti ili ga ti jednostavno ne ĆØujeÅ”.
ali ako te recimo glava boli toliko da bi ju razbio o zid samo da prestane boljeti mislim da ti tu ne bi (ni)malo pomogla ĆØinjenica da Ʀe proƦi. Tim viÅ”e Å”to to proƦi nema vremensku odrednicu. |
Ima vremensku odrednicuā¦ ima jeā¦ i Bogu hvala da je imaā¦
Jer, tamo gdje vremenske odrednice nema je- Neboā¦
U ĆistiliÅ”tu nema vremena ovog koje je nama znano i ne znaÅ” koliko dugo ƦeÅ” trpitiā¦
Ovdje na ovome svijetu bar znaÅ”.. i zato ĆØesto poželim da mogu ovdje otrpiti Å”to viÅ”e, jer bar znam da ima rok trajanjaā¦
iako, istini za volju, teÅ”ko je ponekad to željetiā¦
Ali, onda opet ostaje molitvaā¦ i vjera u Njegovu Ljubav!
| Citat: |
I možda je to u neku ruku i problem. Da li je svaka teŔka situacija u mom životu križ ili je možda posljedica ne prepoznavanja Božje volje za mene.
To sam negdje prije ĆØitao da nas Bog neƦe nikada ostaviti i onda kad krenemo putem koji On nije planirao za nas. I onda Ʀe biti uz nas, ali tada Ʀe naÅ” put biti puno teži.
I sad je to pitanje. Kad je situacija takva da je posljedica tvoje ili tuĆ°e odluke. Da li je to križ ili neprepoznavanje Božje volje za tu konkretnu situaciju? I kad imaÅ” takvu situaciju da li bi prava stvar bila probati promijeniti to (to možeÅ” (ponekad) barem kad je u pitanju tvoja odluka) ili reƦi: "Bože to je tvoja volja". I jednostavno ĆØekati da doĆ°e Kalvarija. |
Hmmā¦. Puno pitanjaā¦
probaj moliti na naĆØin da Mu sve to kažeÅ”, baÅ” onako kako te muĆØi, sve po redu iskreno kao prijateljuā¦
Reci Mu da ti je teÅ”ko, da niÅ”ta ne razumijeÅ”, da ti se ne sviĆ°a ta Njegova Volja, da si umoran i da jednostavno viÅ”e ne vidiÅ” od silnih križanja kojim putem, da ne znaÅ” Å”to trebaÅ” ĆØiniti!
Da se želiÅ” konaĆØno malo od svega odmoriti! Sve Mu reci!
Bez brige ĆØuje On!
I nemoj se bojati da ti neƦe odgovoriti!
Imam dojam kao da stano ĆØekaÅ” Å”to Ʀe se slijedeƦe loÅ”e desitiā¦
kao da si od svih rana veƦ postao tako programiran da samo ĆØekaÅ”- koja je slijedeƦa bol na popisu?!
Zato i ĆØekaÅ” umjesto radosti , osmijeha, ljubavi- Kalvarijuā¦
Da, svatko Ʀe od nas proƦi svoju kalvariju ili ju prolaziā¦
Ali, ovisi sve u koji ju kontekst stavimoā¦
da li Ʀe ona bit u sadržaju- težina, muka, bol, umorā¦. (Å”to vjeroj. i hoƦe, jer je to prirodnoā¦), no pitanje je da li Ʀemo je htjeti tog trena, kada Ʀe se dogaĆ°ati, staviti u sadržaj- radost, nada, spas duÅ”a i moje duÅ”e, sav Njegov do posljednjeg trena , do posljednjeg dahaā¦
Nikada neƦu zaboraviti koju je Kalvariju prolazila moja prijateljica koja je umrla pred godinu dana od raka na mozguā¦ to su bile prestraÅ”ne muke i bolovi, samo je ona znala koliko joj je bilo teÅ”koā¦
No, bila je nevjerojatna, od samog poĆØetka je svoju Kalvariju- svoju bolest- prihvatila sa osmijehom, sa neopisivim optimizmom, sa vjerom, slaveƦi Gospodina do kraja i sjedinjujuƦi se sa Njim postavÅ”i na kraju kao i On- Živa Rana!
Ona je jednostavno živjela život svakog trena iako je umirala!
Ljetos sam upoznala jednu ĆØasnu sestru u MeĆ°ugorjuā¦ na jednom Klanjanju sam osjetila poticaj da joj priĆ°em i kažem kako je Gospodin u njoj velikā¦
U poĆØetku sam pomislila: Ā«ma, ne mogu nepoznatoj ženi samo tako doƦi i to reƦi..Ā»
No, to je bilo jaĆØe i na kraju sam otiÅ”la do nje, rekla sam joj to i upoznale smo seā¦ prekrasan susretā¦
Nakon par dana smo se ponovno susreleā¦ rekla mi je da sam ja krivo mislila da je ona iz reda Terezijanki (fulala sam, jer imaju sliĆØne opravice) , rekla mi je da ta plava trakica (zbog koje sam i fulala) koju nosi- nosi, jer ide na kemoterapije, i skinut Ʀe je ĆØim to sve zavrÅ”iā¦
Ono Å”to je mene oduÅ”evilo je Å”to ja prema njenom ponaÅ”anju, osmijehu, nekoj ĆØudesnoj snazi koja iz nje izlazi- nikada ne bih rekla da ide na bilo kakve kemoterapije niti da je uopƦe bolesna!
Znam jako dobro kako je to kada si iznemogao od svih križeva, kada si umoran iznutra i kada ne znaÅ” ni sam Å”to biā¦ pogotovo kada ne znaÅ” koju bi odluku trebao donijetiā¦
No, isto tako, znam da bez borbe nema niÅ”ta! Pa , ako se pitaÅ” oko bilo ĆØega bi li se trebao boriti da bude bolje ili samo ĆØekati i govoriti- Bože, ovo je Tvoja Volja- tada Ʀu ti sasvim sigurno reƦi-
BORI SE!
Daj sve od sebe (naravno uvijek ne krÅ”eƦi pri tom Božje zapovijedi, dakle u ĆistoƦi) i tek nakon svega, kada znaÅ” u sebi , u svojoj savjesti da si uĆØinio sve- tada tek možeÅ” sa pravom reƦi- Ovo je Tvoja Volja i neka bude tako!
I nikada ne zaboravi da Gospodin želi da budemo sretni!
| Citat: |
| Å to ako je to ono Å”to osjeƦaÅ” da bi trebalo, toĆØnije Å”to ti iskustvo i razum govore, ali srce jednostavno koĆØi bolje od Brembo koĆØnica (koristi ih Porsche). Å to onda? |
Ehā¦ ni sam ne znaÅ” koliko se ovo pitanje i na mene odnosiā¦
ToĆØno kužim Å”to pitaÅ”ā¦
Ne znamā¦ nisam joÅ” otkrila odgovor na toā¦ mnogi Ʀe reƦi: idi za srcem!
No, evoā¦ stavimo Gospodina u to naÅ”e srce i tada ĆØujmo kamo nas On vodi!
Taj Njegov glas sigurno neƦemo fulati, jer je dovoljno jasan, jak, i tada dopustimo da doưe i do uma probijajuƦi se kroz sva moguƦa iskustva, jer uvijek postoje i iznimke
Uvijek nam u molitvi progovaraā¦ i vjerujem da Ʀe taj Njegov glas na kraju postati dovoljno glasan da ga i ĆØujemo iznad svih drugih kvazi-glasiƦa koji se javljaju i taj Njegov pokuÅ”avaju nadjaĆØati!
A i ako poĆ°emo za krivim, On Ʀe nas vratiti, jer u sebi neƦemo imati onaj Mir- sve dok ne uĆØinimo kako On zna da je za nas najbolje! Upravo taj Mir ili nemir nam je veliki znakā¦
Ne znam jesam li ti iÅ”ta pomoglaā¦ i meni lete misli, pa je isto post i dug i možda nepovezanā¦
Moje isprike za dugi post!
U mojim si molitvama i evo-želim ti da se odmoriŔ u Njemu, i da kreneŔ u borbu!
Bog neka te ĆØuva i prati, neka ti bude Milostiv i neka ti podari Mir!
BTB  |
|
"Iskustvo nas uĆØi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"
papa Grgur IX. sv.Elizabeti
 |
|
|
|
|
jzekic
Spol: 
Postovi: 261
Lokacija: KaÅ”tel LukÅ”iƦ
|
Postano: sub 03 pro 2005, 21:31
Naslov : |
|
|
|
Na kraju, kad ĆØovjek razmisli, sam Gospodin je naÅ” najveƦi Å imun Cirenac, On je pastir Å”to je mene i tebe nosio u svom naruĆØju baÅ” onda kad nam je bilo najteže, a mi smo poput janjeta, Å”to se puno bezumnosti koprca nastojeƦi pobjeƦi iz sigurnosti koju nam Božja prisutnost pruža. Lijeopo je i sveto kad je ĆØovjek ĆØovjeku Å imun Cirenac a ne vuk kako to kaže poslovica, no kada su ljudi i poput vukova prema nama, Gospodin je obeƦao da ostaje uz nas do kraja svijeta. O kako bi bilo lijepo kada bi se viÅ”e ljubili, da barem malo viÅ”e sliĆØimo Bogu... On nam je to dao - nažalost toliko rijetko dijelimo taj dar s drugima. Gdje su ljubav i prijateljstvo ?! Zar u uspuhanom trku za zemaljskim dobrima, trci za neiskrenim darovima!? Gdje je onaj dar ljubavi koji smo dužni pokloniti, ne samo svojim bližnjima, nego svima?! Gdje su ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog! Dali Ʀemo otvoriti svoja srca, iscrtana križevima, kako bi doÅ”a Bog da ih uzme, i zauzvrat nam ostavi ljuba, kaÅ” najvjeriniji i najbolji darivatelj! |
|
Ja sam glasnik Velikoga Kralja poslan na raskrÅ”Ć¦a života, gozbi da vjeĆØnoj dovodim goste, da svijetu kažem Å”to je ljepota. |
|
|
|
|
Daniel
Spol:
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
|
Postano: ned 04 pro 2005, 10:59
Naslov : |
|
|
|
Ljudi mogu li vas neÅ”to zamoliti.  Postovi su vam prekrasni ali dajte budite malo sažetiji. ViÅ”e od pola sata sam ih ĆØitao. Stvarno su super ali ovako dugi... |
|
|
|
|
|
|
Mash
Spol:
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
|
Postano: ned 04 pro 2005, 13:38
Naslov : |
|
|
|
 joj, Daniel, pa lijepo smo se i UĆØenik i ja ispriĆØali za dugi post 
i ne moÅ” na dugi post odgovorit kratko, bar ne ja
aj, nastojat Ʀu sažimat svoje misli, obeƦajem 
BVB |
|
"Iskustvo nas uĆØi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"
papa Grgur IX. sv.Elizabeti
|
|
|
|
|
fratar
Spol:
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
|
Postano: ned 04 pro 2005, 15:43
Naslov : |
|
|
|
Sad sam uhvatio malo vremena i proĆØitao ova dva dugaĆØka posta i rasplakao sam se jer do sam ĆØitao uĆØenikov post, vidio sam sve Å”to mi se dogaĆ°alo u zadnje dvije godine, ista pitanja koja sam i sam postavljao i na koja nisam nalazio odgovor,..... ali odgovor na sva pitanja bio je bliži nego Å”to sam oĆØekivao, isto tako i puno dalji. Ja vam neznam reƦi odgovor na sva ova pitanja, ali mogu reƦi iz osobnoga iskustva da Ʀe svi odgovori doƦi, možda ne danas, možda ne suttra, a možda ni za dvije godine koliko je meni trebalo ali svakako na sva pitanja odgovore Ʀemo dobiti pa i Job ih je dobio koji je zaista bio jako iskuÅ”avan do samoga kraja ali mu je na kraju sve sedmerostruko vraƦeno! Odgovor se ne nalazi u proÅ”losti i sadaÅ”njosti nego u naÅ”em sljedeƦem koraku,.... kao Å”to se i sami rekli, odgovore ĆØesto ne prepoznajemo ali to je samo zato Å”to možda joÅ” nije vrijeme da ga prepoznamo no isto tako iz iskustva govorim kad ga jednom prepoznamo onda i sve ostalo Å”to se dogaĆ°alo ima smisla i sve se složi kao jedne velike puzle!
Nadam se da ovo Å”to sam napisao ima imalo smisla naÅ” život je jedna velika puzla i kadkad je dosta teÅ”ko naƦi sve komadiƦe te puzle i staviti ih na odgovarjuƦe mjesto jer ponekad svi izgledaju isto, ali uvijek naĆ°emo onaj pravi koji nam može otvoriti pogled i prema nekoliko sljedeƦih komadiƦa iste puzle koji Ʀe na kraju dovesti do prekrasne cjeline! |
|
"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveƦa je meưu njima ljubav." 1 kor 13,13
|
|
|
|
|
petra
Spol:
Postovi: 15
Lokacija: dalmacija
|
Postano: ned 04 pro 2005, 16:08
Naslov : |
|
|
|
| ucenik napisa: |
Å to ako je to ono Å”to osjeƦaÅ” da bi trebalo, toĆØnije Å”to ti iskustvo i razum govore, ali srce jednostavno koĆØi bolje od Brembo koĆØnica (koristi ih Porsche). Å to onda?
|
Bila sam toliko puta u sliĆØnim situacijama. U toj zbrci i tami ne pomaže ni molitva, ni razum, ni srce...jednostavno se osjeƦaÅ” kao Isus u Getsemaniju, ostavljen i sam.
Tada sam se prepuÅ”tala Å”utnji. Ujutro bih rekla Gospodinu: evo, predajem se u Tvoje ruke; ĆØini sa mnom Å”to god hoƦeÅ”! - i to bi bila jedina moja molitva.
Nije to bilo prepuÅ”tanje 'sudbini', apatija, rezignacija, veƦ jednostavno - ĆØekanje u tiÅ”ini. Poput djeteta.
Nekad sam ĆØekala danima, nekad bi utjeha doÅ”la neoĆØekivano i brzo. Ali bi doÅ”la.
PokuÅ”aj tako. Vjerno ĆØekaj u tiÅ”ini. Isus nas ne ostavlja i kad se ĆØini da Ga uopƦe nema. |
|
|
|
|
|
|
sike
Spol:
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: ned 04 pro 2005, 16:47
Naslov : |
|
|
|
Lijepo petra da si se vratila..
Prekrasan je ovaj forum upravo zbog ovakvih razmiŔljanja..hvala vam svima! |
|
|
|
|
|
|
Mash
Spol:
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
|
Postano: ned 04 pro 2005, 22:02
Naslov : |
|
|
|
| petra napisa: |
Bila sam toliko puta u sliĆØnim situacijama. U toj zbrci i tami ne pomaže ni molitva, ni razum, ni srce...jednostavno se osjeƦaÅ” kao Isus u Getsemaniju, ostavljen i sam.
Tada sam se prepuÅ”tala Å”utnji. Ujutro bih rekla Gospodinu: evo, predajem se u Tvoje ruke; ĆØini sa mnom Å”to god hoƦeÅ”! - i to bi bila jedina moja molitva.
Nije to bilo prepuÅ”tanje 'sudbini', apatija, rezignacija, veƦ jednostavno - ĆØekanje u tiÅ”ini. Poput djeteta.
Nekad sam ĆØekala danima, nekad bi utjeha doÅ”la neoĆØekivano i brzo. Ali bi doÅ”la.
PokuÅ”aj tako. Vjerno ĆØekaj u tiÅ”ini. Isus nas ne ostavlja i kad se ĆØini da Ga uopƦe nema. |
Hvala ti na ovome... doÅ”lo je u pravi ĆØas!
BTB |
|
"Iskustvo nas uĆØi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"
papa Grgur IX. sv.Elizabeti
|
|
|
|
|
ucenik
Spol:
Postovi: 103
|
Postano: pon 05 pro 2005, 17:07
Naslov : |
|
|
|
Hvala vam svima na lijepim i poticajnim mislima koje daju ĆØovjeku onaj toliko potreban pozitivan balans kada se bori sa negativnostima kako bi ĆØitava situacija prevagnula u pozitivno.
 |
|
|
|
|
|
|
petra
Spol:
Postovi: 15
Lokacija: dalmacija
|
Postano: uto 06 pro 2005, 14:07
Naslov : |
|
|
|
| Mash napisa: |
Nekad sam ĆØekala danima, nekad bi utjeha doÅ”la neoĆØekivano i brzo. Ali bi doÅ”la.
PokuÅ”aj tako. Vjerno ĆØekaj u tiÅ”ini. Isus nas ne ostavlja i kad se ĆØini da Ga uopƦe nema.
Hvala ti na ovome... doÅ”lo je u pravi ĆØas!
BTB |
Pa eto, to je to. Bog nam se obrati jednostavnim rijeĆØima, kad se najmanje nadamo i od koga ne oĆØekujemo. On je radost, On je mir i nikad nas ne ostavlja.
Sjetim se u ovakvim prilikama uvijek stihova iz Puste zemlje T.S.Eliota:
"Tko je taj treƦi Å”to uvijek ide uz tebe?
Kad brojim ovdje smo samo zajedno ti i ja
ali kad pogledam naprijed niz bijelu cestu
uvijek je tu joŔ netko Ŕto ide uz tebe..."
Inspirirani su iskustvom jedne polarne ekspedicije, koja je izgubljena lutala ledenom pustinjom i 'vidjeli' su uvijek sa sobom joÅ” jednog ĆØovjeka u smeĆ°em ogrtaĆØu kako ide s njima i vodi ih, tako da su pronaÅ”li put.
Isus je taj drugi ili treƦi koji nas vodi i kad toga nismo svjesni. |
|
|
|
|
|
|
petra
Spol:
Postovi: 15
Lokacija: dalmacija
|
Postano: uto 06 pro 2005, 14:21
Naslov : |
|
|
|
| ucenik napisa: |
Hvala vam svima na lijepim i poticajnim mislima koje daju ĆØovjeku onaj toliko potreban pozitivan balans kada se bori sa negativnostima kako bi ĆØitava situacija prevagnula u pozitivno.
|
Vjerujem da ti je Isus po Sv. Nikoli poslao dar mira i sigurnosti.
Bog te blagoslovio! |
|
|
|
|
|
|
fratar
Spol:
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
|
Postano: uto 06 pro 2005, 22:50
Naslov : |
|
|
|
Upravo sam se sjetio jedne pjesme Stjepana Lice koja meni inaƦe uvijek u teÅ”kim trenutcima daje nadu, a vjerujem da bi se i vama mogla svidjeti
Jedini put
Evo
idem pred tobom,
dijete moje,
svakom stopom tvojega puta
pomna srca prolazim
po raskržjima ti ostavljam svjetiljke
da ti kažu kamo ti valja poƦi
o, da ih prolaznici i vjetrovi ne pogase
idem pred tobom, dijete moje,
svaku bol i svaku radost
Å”to na tebe ĆØeka
svom duÅ”om proniĆØem
i svaki osmijeh, svaki muk, suzu, pjesmu
svako odmoriÅ”te i ĆØežnju cjelivam,
kako bi stobom bili mudri, kako bi ti bili krilati
kad bih te i samo stope tvojega puta poŔtedio
kad bih te i samo jedne rane slobodio,
dijete moje,
to ne bi bila ljubav
ta time bih te onemoguƦio
da dorasteÅ” do sebe
da ispuniŔ svoj život
i uĆ°eÅ” u svijetlo
nije malo Ŕto se od tebe traži,
djiete moje,
a ja ti nemam Ŕto dati do svoje ljubavi
i ne umijem ti reƦi
koliko Ʀe te ona grijati
u odveƦ studenim noƦima
koliko jaĆØati meĆ°u odveƦ tvrdim rukama
koliko krijepiti posred beÅ”Ć¦utna vremena
ali kamo god iŔao
i ma Ŕto ti se zbilo,
dijete moje
htio bi da znaÅ”
da ja idem pred tobom
i da je sve kroza Ŕto prolaziŔ
povijest i mojega života
i da je ljubav,
premda je kadkad bolna,
jedini put
Stjepan Lice |
|
"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveƦa je meưu njima ljubav." 1 kor 13,13
|
|
|
|
|
klara
Spol:
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
|
Postano: sub 14 sij 2006, 21:44
Naslov : |
|
|
|
ima perioda kada mi se ĆØini ne da nosim križ,
veƦ da imam na leĆ°ima ĆØitavu katedralu ...
i znam se u tim periodima i te kako "svaĆ°ati" s Njim ...
pogotovo kada se dogaĆ°a neÅ”to za Å”to smatram da
ne zaslužujem da bude na takav naĆØin ...
kad izgleda kao da se sve urotilo protiv i kad na svim
fontama kola idu nizbrdo ...
pa i onda kad nekome pružim ruku, a ona ostane prazna,
kad umijesto osmijeha dobijem grub pogled i rijeĆØi koje bole ...
a onda nakon poĆØetne ljutnje zahvalim na tome ...
jer shvaƦam sve te grube rijeĆØi kao neÅ”to na izgradnju ...
pa se ĆØovjek nakon nekog vremena nauĆØi kako se s time nositi,
kako podnositi udarce, a ostati strpljiv i blag,
ali i kako i kada biti oŔtriji, a ostati u Ljubavi,
jer i On je ponekad prevrtao stolove u hramu ...
a znam da je On sa mnom jer nakon svega u meni nema
ni trunke ljutnje ni gorĆØine ...
znam da me kroz sve to Njegova ljubav mijenja ...
možda Ʀe ostati pokoji ožiljak u srcu,
ali ipak Ʀe plodova biti viÅ”e nego ožiljaka ...
a mudar je, zna da smo ipak samo ljudi kojima treba topla,
prijateljska rijeĆØ bez obzira koliko se Njemu utjecali,
pa nam eto - poŔalje Šimune i Veronike ... |
|
uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ... |
|
|
|
|
|
|
|
Ne moe otvarati nove teme.
Ne moe odgovarati na postove.
Ne moe urešivati svoje postove.
Ne moe izbrisati svoje postove.
Ne moe glasovati u anketama.
|
|
Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group
|
![[Vrh]](./templates/saphir/images/common/icon_go_top.gif "[Vrh]"){kind=icon}
