HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sub 16 pro 2017, 7:19. Pogledaj neodgovorene postove
Božji (duhovni) poziv
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
Ljuda Baba




Spol: žensko
Postovi: 109
Lokacija: Pljaža
PostanoPostano: čet 19 sij 2006, 7:56
PostNaslov : Božji (duhovni) poziv
Citiraj i odgovori

Da mi je netko rekao prije 3 godine da cu zavrsit u samostanu rekla bi mu da je lud i da nema shanse.
Eto me danas kod sestara Kceri Marije Pomocnice...u formaciji... i super mi je ljudi!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Nemo




Spol: neodređen
Postovi: 52
Lokacija: Split/Zagreb
PostanoPostano: čet 19 sij 2006, 9:30
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Bravo!

Pomolit ćemo se da i dalje bude kroz tvoj život tako dobro i super!!!

BTB pljesak pljesak pljesak pljesak pozdrav pozdrav pozdrav pozdrav pozdrav

Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Ljuda Baba




Spol: žensko
Postovi: 109
Lokacija: Pljaža
PostanoPostano: čet 19 sij 2006, 10:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zivio ti meni Nemo (nosis nick mog najdrazeg crtica!!)...e hvala hvala...molitva stvarno dobro dodje - ne samo zbog mene, nego i zbog svih onih kojima me Isus salje!! Uvijek sam iskusila njeno genijalno djelovanje u trenucima suhoce i tvrdoglavosti!!

Bb i tebe i sveee
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 20 sij 2006, 10:51
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

slijede postovi koji su prebačeni na temu:


Nemo napisa:


Lijep pozdrav svima u Kristu Isusu!

Da ne duljim previše, odmah ću prijeći na stvar.

Naime, jedan dragi prijatelj mi se povjerio i otkrio mi da misli
da je pozvan od Boga u svećenike. Pričao mi je da mu se to
jednom dogodilo prije par godina, ali je bio mlad i neiskusan
pa nije znao što napraviti pa je intezivno molio za još jedan
znak. Naposlijetku to se sve "ugasilo" i onda je bio uvjeren
da je to bio "lažni znak". Da bi mu se to sad ponovno dogodilo
i da opet nije siguran što i kako. Možda će ovo ovako napisano
djelovati kao da je on nedovoljno hrabar ali mi je rekao da
je to snažno osjetio, odmah bi znao što napraviti. On mi tvrdi
da ima osjećaj kao da se nalazi opet tih nekoliko godina unatrag
u istoj situaciji samo s jednom BITNOM iznimkom; ovaj put
on ima curu. Ona je već počela nešto sumnjati da mu se dogadja,
a on se ponaša kao da nije ništa jer ne zna što joj kazati i kako
joj to najblaže priopćiti.

Dragi ljudi, ja uistinu nemam pojma što da mu kažem. Znam da ovdje
bude često osoba koje su osjetile zvanje i poziv, pa vas svih
molim da me nekako savjetujete da bih ja mogao njega utješiti
i pružiti mu prijateljsku potporu.

Recite mi kako ste vi to osjetili...kako ste znali da se treba odazvati?
Njega to najviše muči...ne može razlučiti da li je to bio stvaran
poziv ili možda zanesenost(mada ja sumnjam da je to zanesenost).

Uistinu je tjeskoban i izbezumljen jer nije siguran što napraviti. On je
sad na sredini svog fakulteta i ne zna kud se okrenuti.

Dobri ljudi, hvala vam i Bog vas blagoslovio i molite se zajedno sa mnom
za njega!!!
___________
______

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 20 sij 2006, 10:54
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

nata napisa:

Mogu misliti kako mu je.

Ja mislim - ako nije još siguran nek i dalje traži odgovor. Vjerojatno prije takve odluke treba puno znoja proliti. To vrijedi i za njegovu curu - za veliku odluku uvijek mora pasti neka žrtva.

------------------------------------------------------------------

coje napisa:

Nemo, svom prijatelju najviše možeš pomoći molitvom i savjetom neka se obrati nekom dobrom duhovniku s kojim će iskreno porazgovarati - taj duhovnik će mu pomoći razaznati o čemu je to kod njega riječ i predložiti mu kako se može uvjeriti u to što je volja Božja za njega.

Jednako sveta su oba poziva: obiteljski i svećenički - očito je da ti prijatelj ima sposobnosti u oba pravca. Neka uz pomoć duhovnika utvrdi što je volja Božja za njega - pa ako ima snage vršiti to što je otkrio neka učini tako.

Čuo sam mnogo priča o zvanjima i 99% njih su vrlo različite, makar se neki momenti skoro kod svih pojavljuju.


-----------------------------------------------------------------

Annabel napisa:

Mislim da je to lako usporediti sa zaljubljenošću... tu zanesenost... jer zaljubljenost nije dugotrajna... a ljubav jest, tako isto-ako on osjeća taj poziv i osjećaj je snažan... onda nek se malo strpi... i vidi hoće li to potrajati, jer ako će potrajati vidjet će da to nije samo ta zaljubljenost nego da je možda i ljubav-prema takvom načinu života.
Ali uz vrijeme koje je važan faktor za njegovu odluku... mislim da je molitva još i važnija...

E i složila bi se (mislim da je to Coje gore rekao) da porazgovara s nekim duhovnikom... svakako.

-----------------------------------------------------------------

Ycteris napisa:

Eh Nemo, to je već dosta komplicirano i dosta teško za savjetovati. Najbolje i zapravo nakorisnije što može učiniti je da se moli na tu nakanu! Jako važno bi i bilo kao što su već prije rekli da razgovara sa nekim duhovnikom jer kroz razgovor s ljudima koji su to već prošli može najviše saznati i oni mu mogu najviše pomoći. Al nije to samo tako, pričaj pa ćeš vidjet jel je il nije il pričekaj malo pa ćeš vidjet. Ja tako radim cijeli život, otkad sam bio već malo ozbiljniji uvijek sam bio na toj granici, malo s jedne pa malo više s druge strane. Neko vrijeme osjećaš takvu blizinu s Bogom, takvu odlučnost i želju da to učiniš, dok nakon toga znaju doći razdoblja kad se to kao što si rekao zna "ugasit". I onda ostaneš zbunjen, neznaš ni sam kaj bi sa sobom i sve si misliš da valjda to još nije to, ako treba biti tako s vremenom ćeš valjda znati. A možda i ne, možda bi ovo trebalo ispitati tvoju odlučnost da se u potpunosti predaš Bogu, zbunjujuće...

Da mene prijatelj pita što da učini, ja bih mu rekao da se moli da mu Bog pruži tu milost da spozna što je za njega pripremljeno i da mu poda snage da krene na taj put ako je to pravi put za njega, neka se prepusti volji Božjoj. Neka u toj svojoj odluci slijedi svoje srce, neka dobro razmisli što on stvarno želi i što mu srce govori da je ispravno, da je stvarno za njega, da bi ga to činilo sretnim i ispunjenim. Možda to nije svećenićki poziv, ima i drugih načina na koje se može služiti Bogu...


"Ne brkaj moje planove, ne nameći mi svoje ideje, pusti da budem tvoj Bog i da slobodno djelujem u tvom životu.
Sve mi povjeri i svoju budućnost stavi u moje ruke."

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 20 sij 2006, 10:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

fratar napisa:

Slažem se sa ostalima, razgovor s ljudima koji su kroz to prošli uistinu pomaže, ali treba biti strpljiv. Osoba koja osjeti poziv proči će kroz puno kušnji i teških vremena dok ne donese pravu odluku, budi uz svog prijatelja jer će te on uistinu trebati kroz vrijeme proispitivanja samoga sebe, ali može proći i nekoliko godina dok ne dođe do pravoga odgovora(a opet i ne mora).
Jedno sa sigurnošću mogu, reći kad bude vrijeme znat će što i kako treba učiniti.
Neka se ne forsira u ničemu, ako je uistinu riječ o pozivu Bog će se pobrinuti da sve ide po planu, ali kroz jako puno kušnji, no neka se time previše ne zabrinjava jer zna Bog što radi i zašto.

Pošto je ovo zapravo i osobno iskustvo, možda da mi se javiš preko PP-a ili maila, možemo malo više o tome pričati. Ja također još tražim odgovore na neka pitanja, možda si možemo međusobno pomoći!


----------------------------------------------------------------------

Mash napisa:

Kada razmišljam o tvome prijatelju i njegovu problemu jedino što osjećam je da bi trebao moliti i jednostavno postati slobodan (što je jako teško, jer to znači u potpunosti sve ispustiti iz svojih u Božje ruke..) i biti otvoren da ta ljubav u njegovu srcu raste i sazrijeva u onome smjeru kojeg je Gospodin za njega zamislio… sa vremenom i kroz molitvu će mu Gospodin sigurno progovoriti , a i kroz mnoge situacije i osobe..

Naravno, potrebno je i duhovno vodstvo, jer drugačije je kada sve kažeš svećeniku , a drugačije kada to isto govoriš prijatelju, naravno i jedan i drugi aspekt su jako bitni i neizostavni….

Također će vjerojatno doći i tren kada će trebati donijeti odluku o posjetu nekom samostanu na neko vrijeme, tek toliko da upozna taj život i u tim trenucima će mu vjerojatno Gospodin i najviše progovoriti o tome što točno želi od njega!

Što se pak cure tiče… eh, to je dosta osjetljivo, ali sve dok joj ne kaže istinu o svemu i dok joj ne kaže kako mu se isprepliću osjećaji, neće biti slobodan i to će ga jako zamarati i gušiti , jer će znati da nema čist odnos sa njom… sigurna sam da će ona sve to razumjeti i sigurna sam da će imati još veću potporu u njoj , jer će moći za sve to zajedno moliti , naravno kako i za njihov odnos , a i za njegove osjećaje…

No, prvo što bih savjetovala je da se posveti svome studiju ili što već radi, jer prije bilo kakve odluke , mora se formirati i u tom smjeru.. i upravo kroz taj rad, kroz to učenje će također dolaziti odgovori na njegova brojna pitanja, jer upravo je rad vrijeme također posvećeno Bogu i kao odricanje i kao žrtva i kao vapijuća molitva u Nebo….

I neka nikada ne zaboravi na trenutak Pričesti, na trenutak kada u Kalež Njegove Krvi i Tijela može sve predati, kada doslovno Krist živi u njemu i on u Kristu kojem ništa nije nemoguće!

Budi mu uvijek blizu i molitvama i prijateljstvom, kad mu možda nemaš što savjetovati ili ne znaš što bi rekao, samo ga slušaj i u sebi sve za njega predaj Bogu,
budite oboje u Miru i radujte se !

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 20 sij 2006, 10:56
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

sike napisa:


Jako je važno da kad osoba razmišlja o tom putu, nije pod pritiskom okoline jer se onda može roditi u njoj "lažni" poziv. Tu mislim na situacije kada nam ništa ne ide od ruke,svi nas gnjave,križ nam je pretežak..onda reći Bogu DA u toj situaciji može biti bijeg od stvarnosti,slabost suočavanja sa svojim križom i križevima drugih. A Bog želi da tu snagu usmjerili na život u svijetu ili samostanu.Naravno da imamo pravo biti slabi ali mislim da moramo osjetiti radost što se na takav način života odlučujemo.
Na kraju i ono najvažnije po meni,važno je da osoba bude u Miru i i u tom Miru preda Bogu sebe,svoj život u Njegove ruke,da ga On vodi kao svećenika ili redovnika/cu.
Ne zaboravite moliti na te nakane

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Ljuda Baba




Spol: žensko
Postovi: 109
Lokacija: Pljaža
PostanoPostano: pet 20 sij 2006, 12:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Nemo,
S obzirom na slucaj frenda kojem ne znas sto bi rekao...heh - ono sto ja mogu podijelit s tobom ovdje je ono sto sam primjetila kod nekih svetaca koji su poznati bas po vodjenju dusha i razlucivanju...a i po eto nekim knjigama iz duhovnosti danas, po primjeru don Bosca....to su izvori iz kojih vidim slijedece:
1. U kojoj god fazi se nalazis, izvrsavati svoje svakodnevne duznosti (ako si na faksu - uciti, na poslu - raditi...bla bla). Koliko god glupo zvucalo - to je ful ful vazno.
2. Eh obicno - tu je i duhovnik imao veliku ulogu (ali nisu ga svi sveci imali kad su se odlucivali). No od velike je pomoci ukoliko se s nekim najprije prodje - Poznavanje sebe - da bi se onda moglo spoznati i Bozji plan nad nama.
3. Jedno odredjeno vrijeme puno moliti po toj nakani. Dat si neki rok za odluku.
4. Unatoc magli, strahu i nesigurnosti uciniti nekakav korak (mozda ne kljucan, ali korak koji ti omogucuje upoznati izbliza ono za cim ceznes ili te muci). Npr. don Bosco je (prije nego je postao svecenik) mislio da treba ic u franjevacki samostan. Nije imao duhovnika...i bio je sav jadan u totalnoj panici jer nije bio siguran u nista. I onda je odlucio moliti devetnicu, puno je razmisljao, preispitivao sam sebe...i na kraju je odlucio nastaviti skolovanje, odlucio je postati sjemenistarac (kao i hrpa mladih tog doba koji su se nakon skolovanja u sjemenistu odlucivali gdje i kako) sto mu je omogucilo vise kontakta sa stvarnoscu koja ga je privlacila, a opet bio je i slobodan. Od svih tih silnih svecenika i prijatelja koje je sretao na putu znao si je izabrati prijatelje koji su ga svojim zivotom usmjeravali do onog sto je postao. Dakle - nije odmah radikalno usao u fratre, a opet nije panicno pobjegao od svega. Ucinio je korak koji je njega samog stavio u ambijent u kojem je mogao iznutra spoznati neke stvari u odredjenom periodu...koji mu je omogucio da raste u mudrosti i milosti i nakon par godina je i njegova odluka bila zrela.

Heh ne znam hoce li ovo sto pomoc!? Sve u svemu...vidim danas da - ili bjezimo ili se bojimo ili sve odgadjamo. Trazimo sigurnost, a vjera je hod u nesigurnosti.
Ja bi rekla tvom frendu da se kao prvo ne boji onog sto osjeca u sebi, pa to nije nista strasno. Nek bude faca...nek se suoci s tim...pa ako se osjeca pozvan ici za Isusom neka proba (bar neko iskustvo izblizeg - pa ne mora odmah "na oltar")...pa taman i da pogrijesi - vrlo brzo ce spoznat jel to to. Ja znam da je to rizik i da se neke stvari gube (pa i sama sam ostavila i stan i posao i svu sigurnost koju sam imala). No Bog daje na drugaciji nacin i to genijalno!!!

Isusovci su face u razlucivanju kroz povijest u Crkvi...pa ukoliko vas zanima citajte njihova djela.
A i sv.Franjo Saleski je faca - i pise jako jednostavno. Citajte Filoteu.

pa i ti dosta pametno zboris dok savjetujes druge...ne boj se...samo uvijek imaj na pameti da ima radost i radost, mir i mir...jedno je od Boga a drugo nije. Uistinu je vazno da se osoba poznaje kako bi raspoznala te 2 stvari - upravo tu djeluje i Bog i vrag u odlukama.

Sorite svi na duzini maila il ak se ponavljam...al bas sam u toj fazi formacije kad i ja sama proucavam razlucivanje i kad razlucujem pa mi je fora podijelit s vama
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: pon 06 vel 2006, 13:45
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Preporučam našeg Sandersa u vaše molitve da na ovom putu doista razazna Božji poziv koji mu je upućen,kako bi učinio pravu stvar jako sretan


Zadnja promjena: sike; pon 08 svi 2006, 11:45; ukupno mijenjano 1 put.

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Ljuda Baba




Spol: žensko
Postovi: 109
Lokacija: Pljaža
PostanoPostano: uto 21 vel 2006, 11:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Hvala Sike...a di je Sanders??
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Ycteris




Spol: muško
Postovi: 1093
Lokacija: tamo gdje sunce sije, kiša pada i ljubav Božja vlada
PostanoPostano: uto 21 vel 2006, 17:04
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sanders je od ove jeseni u franjevačkom samostanu u Samobru. Kreće Franjinim stopama... jako sretan

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNMICQ [Vrh]
sneni
isključen



Spol: muško
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Brač
PostanoPostano: uto 21 vel 2006, 18:12
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

a ja sam osjetio Božji zov 16. VIII. 1955 oko 13 sati poslije podne na sprovodu biskupa Andre Štambuka koji je bio biskup samo 30 dana a umro iznenada od posljedica od zadobivenih udaraca kad su njega i druge svećenike napali komunisti u Hvaru.
Nekakvu simpatiju sam osjetio (dok sam bio u bolnici u Zadru) u 3 razredu gimnazije ali je bolničarka časna Marta (tada u civilu) opazila da se sastajem sa tom curom u bolničkom parku pa me "otpremila" na kućnu njegu u sjemenište i simpatija se ugasila.
Na početku 3 semstra teologije sam se dugo i krvavo odlučivao za "biti svećenik" ili "Ona" volio sam je i voljeli smo se (sve što je među nama bilo je bio po koji dodir rukom o ruku - vjerovali ili ne) I sada kad se sjetim tog odlučivanja...I odlučio sam se za svećeništvo. Ona se udala. Prijatelji smo! Njena djeca i unuci znaju za našu bivšu ljubav i upravo to im daje mogućnost da sa mnom razgovaraju o svim proiblemima. A ja se znam našaliti "da bih morao spavati sa bakom, a ja još mladić..." No ipak svaki čovjek mora donijeti svoju odluku.
Danas imam svoju viziju svećeničkog svog života i znam da ju je teško slijediti.
Vjerujem da ću ipak na kraju sa Pavlom moći reći: Boj bio, trku dovršio na kraju ću primiti neuveli vijenac, kojeg će mi dati on kome sam vjerovao.
Tko može shvatiti neka shvati.

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?
Čašu spasenja uzet ću i Ime Gospodnje prizvat ću.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
merkat




Spol: muško
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 21 vel 2006, 19:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sjano Sneni !

Sjećam se jednog intervjua od don Zbutege kad su ga pitali jeli se kada zaljubio i kako se nosio s time, tj. kako je to i da li je razriješio.
Rekao je da naravno da se je zaljubio ali da je to riješio na način da je tu ljubav prema ženi predao Isusu i samo se njemu posvetio.
Tko se nije zaljubio, tko nije i plakao za ženom i nije čovjek ali tko se svega toga odrekne za Isusa, taj će biti umiven u Njegovim suzama i suzama mnogih kojima će kroz život služiti !

Sanders i Ljuda Baba s vama sam u molitvama !

Što će mi život bez vjere ?
Što će mi vjera bez života ?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sri 24 sij 2007, 10:06
PostNaslov : Božji poziv
Citiraj i odgovori

Isus je otkrio svoj životni poziv u ostvarenju Očeva Božjeg Kraljevstva na zemlji. Zapovjedio je da se svatko tko se osjeća pozvan odazove pozivu Oca za svećeničku i redovničku službu. Svakome od nas važno je otkriti svoj životni poziv, da se u njemu ostvarujemo u zajedništvu s Bogom i ljudima.

Kako vi gledate na Božji poziv? Kako ga ostvarujete? Da li mislite da ste ga prepoznali? Kako se taj poziv, a osobito redovnički poziv, uopće prepoznaje? Da li Božji poziv u svećeničku službu svatko doživljava na jednak način?

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 25 sij 2007, 19:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ali ja bi samo htjela čuti svećenike ili redovnice koje posjećuju ovaj forum kako su prepoznali poziv Wink Da li je čovjek siguran u ono na što ga Bog poziva da živi? Možda sam premlada da to kažem, ali vjerujem da je moj poziv osnovati brak, imati djecu... jako sretan Naravno da ništa nije konačno dok se ne ostvari. I mislim da se cijeli život naš poziv ostvaruje. Bog nas uvijek iznova poziva na nešto novo. Cijelog života moramo biti spremni prihvatiti taj poziv. Možda će nekada biti i protivan našim željama i planovima, ali vjerujem da će biti najbolji za nas.

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
Žan
mod team leader



Spol: muško
Postovi: 2638
Lokacija: u Isusovom zagrljaju
PostanoPostano: čet 25 sij 2007, 19:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

little_angel napisa:
Cijelog života moramo biti spremni prihvatiti taj poziv. Možda će nekada biti i protivan našim željama i planovima, ali vjerujem da će biti najbolji za nas.

Ovo misliš na svećenički, tj. redovnički poziv? Ako se osjeti poziv, zar to ne postaje dio nas, dio naših želja i budućih planova? Ako se poziv protivi našim željama, nije li to onda nešto prisilno? Mislim da Bog nije onaj koji će prisilit...

Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge!
(Iv 13, 35)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 25 sij 2007, 20:05
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Žan napisa:
little_angel napisa:
Cijelog života moramo biti spremni prihvatiti taj poziv. Možda će nekada biti i protivan našim željama i planovima, ali vjerujem da će biti najbolji za nas.

Ovo misliš na svećenički, tj. redovnički poziv? Ako se osjeti poziv, zar to ne postaje dio nas, dio naših želja i budućih planova? Ako se poziv protivi našim željama, nije li to onda nešto prisilno? Mislim da Bog nije onaj koji će prisilit...

Ne mislim tu isključivo na svećenički poziv. Jednostavno nam se u životu npr. ukaže prilika da idemo misionariti u neke daleke zemlje. To svakako nije bilo u našim planovima, ali shvaćamo da smo tamo potrebni. Shvaćamo da je to uistinu Božja volja. I iako nije bilo ono što smo mi možda od života željeli, odemo misionariti. To ne znači da ćemo mi biti prisiljeni i nezadovoljni time. Možda ćemo neko vrijeme biti tužni što nije potpuno kako smo zamišljali, ali ako je Bog odlučio da je to naš poziv, mi ćemo se u tom pozivu potpuno i ostvariti ako ga prihvatimo i živimo.

Primjer je i sama Marija, kojoj je Bog na put stavio Josipa kojeg možda nije zamišljala kao svoga muža, osobito ne onako mlada, zatim Božji sin kojem je postala Majka. Na početku je sigurno bila pomalo tužna i zamišljena, ali ona se u svom pozivu potpuno ostvarila. Jedan od najsavršenijih primjera poslušnosti prema Božjoj volji.

Eto, ne znam dal sam uspjela objasniti što sam time mislila. Pa i sami znamo da neke stvari često ne ispadnu kako smo zamislili, po našoj volji. Ali prije ili kasnije shvatimo koliko je to zapravo bilo savršeno za nas.

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
Ycteris




Spol: muško
Postovi: 1093
Lokacija: tamo gdje sunce sije, kiša pada i ljubav Božja vlada
PostanoPostano: pet 26 sij 2007, 8:34
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Žan napisa:
little_angel napisa:
Cijelog života moramo biti spremni prihvatiti taj poziv. Možda će nekada biti i protivan našim željama i planovima, ali vjerujem da će biti najbolji za nas.

Ovo misliš na svećenički, tj. redovnički poziv? Ako se osjeti poziv, zar to ne postaje dio nas, dio naših želja i budućih planova? Ako se poziv protivi našim željama, nije li to onda nešto prisilno? Mislim da Bog nije onaj koji će prisilit...

Pa čuj, često se dogodilo da su takvi pozivi bili protivni njihovim planovima i željama za budućnost. Onda je sigurno teško u početku prihvatiti takvu promjenu, a i kasnije sigurno nije lako tako živjeti. Ali to nipošto nije prisila, Bog je tebi dao izbor i dao ti je poziv, na tebi je odlučiti što ćeš učiniti. On te zove, poziva da sljediš Njega, ne naređuje.

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNMICQ [Vrh]
Zvijezda




Spol: žensko
Postovi: 185
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 28 sij 2007, 10:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Žan napisa:
Ako se osjeti poziv, zar to ne postaje dio nas, dio naših želja i budućih planova? Ako se poziv protivi našim željama, nije li to onda nešto prisilno? Mislim da Bog nije onaj koji će prisilit...


Eto poznata je ona riječ: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“. I što tada učiniti? Znači, inicijativa je Božja, to je nešto što nije poteklo od ljudi, nije uobičajeno i samim time je teže jer nailazi na razne predrasude i negativne priče.

Potrebno je shvatiti da smo svi ljudi i da samim stupanjem u redovnički i svećenički stalež ljudi ne gube svoju ljudskost i ne postaju sveti. To se postiže godinama rada na sebi i produbljivanjem svog duhovnog života. Nitko ne kaže da je to lako iako neki smatraju da u takvom načinu života cvatu ruže. Pa što onda svi ne probaju mirisati te ruže, ako je to tako divno i ako je to bijeg od života!?

Poziv je često nešto na što se i ne misli dok se ne dogodi i samim time je to nešto neplanirano, nešto što čovjek ne želi. Pa i Petar je rekao: Odlazi od mene, Gospodine, grješan sam čovjek. Ali ta iskra koju je Gospodin zapalio u njegovu srcu nije ga prestala proganjati dok konačno nije pošao za Gospodinom. Ili kako kaže sv. Augustin: Nemirno je naše srce dok se ne smiri u Gospodinu.

Naravno da Bog nikoga ne prisiljava! Pa dao nam je slobodnu volju! Ali pitanje je koliko ćemo mi biti mirni u svojoj savjesti ako osjetimo da nas možda Bog ipak treba na drugom mjestu!? Tko to uspije ignorirati taj i nije pozvan na tako nešto, a tko ne uspije nego se stalno vraća na tu misao, e taj bi već trebao promisliti da je bolje da nastavi hod za Gospodinom tamo kamo mu misao leti. Sjetimo se samo Pavla, gorljivog Jahvina sluge, dok nije shvatio da on ne brani Gospodina, nego ga progoni. Mogao je i on ignorirati taj glas, ali nije i svi znamo tko je on postao!

Ne mislim da čovjek ne može biti pobožan i svet u obiteljskom načinu života, čak štoviše to bi bilo pogrešno misliti, jer smo svi pozvani na svetost. Isus je govorio: Budite sveti jer sam svet ja!. To nije govorio samo pozvanima, nego svima koji su išli za njim, znači svim ljudima.
Ali kad se netko osjeti potaknutim na ostvarenje Božjeg poziva u redovničkom ili svećeničkom pozivu, on može taj glas ignorirati, ušutkati na neko vrijeme, misleći da to nije ono što on želi, jer ima svoje planove za život, ta misao će se vraćati tako dugo dok se na taj poziv ne odgovori.

Rijetki su ti svećenici, redovnici i redovnice koji nisu ni na trenutak osjetili da to nije za njih i da je to samo prolazna misao jer oni imaju bolji plan za svoj život. Bog zove koga hoće, kad hoće i kako hoće na ostvarenje tog poziva, a na nama je hoćemo li se odazvati. I važno je znati da on za to daje i milost i snagu i ne ostavlja čovjeka sama. Kad samo pogledamo apostole i druge svete svećenike i redovnike kroz povijest Crkve vidimo da im nipošto nije bilo lako, da im nisu cvjetale ruže, ali su toliko ljubili Gospodina da sve oko njih nije bilo važno, dapače svakog su dana sve više rasli u ljubavi prema Gospodinu i to im je bio jedini cilj.

Naravno, uvijek se postavlja pitanje, a što s onima koji iako su u duhovnom staležu, nisu baš „uzorni“. Ništa. Treba moliti za njih jer se negdje dogodilo da su se umorili i smalaksali. Za njih treba moliti kako bi ponovno prepoznali početni žar koji su imali kad su krenuli na taj put. Možda prolaze kroz krize koje i nas i njih trebaju još više približiti Gospodinu, tko zna? Važno je to da je poziv od Boga, a ne od ljudi. Tko to zaboravi i misli ići u tu duhovnu avanturu samo radi materijalnih dobara, uskoro će se razočarati jer samo Bog je temelj našega života. Svi oni koji se uhvate za nešto drugo ne žive ono na što su pozvani ili nisu shvatili bit takvog života.


Ovo što pišem nije kritika, nego ispit savjesti meni samoj kako bih si što bolje posvijestila Božji plan s mojim životom. A to je najvažnije: osluškivati Božji glas i ostvariti njegov plan iako se često protivi našim željama!
Želim nam svima uspjeha u tome!
BVB!

Mi smo želje Boga spuštene do zemlje. (A.B.Šimić)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 28 sij 2007, 14:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zvijezda napisa:
Naravno da Bog nikoga ne prisiljava! Pa dao nam je slobodnu volju! Ali pitanje je koliko ćemo mi biti mirni u svojoj savjesti ako osjetimo da nas možda Bog ipak treba na drugom mjestu!? Tko to uspije ignorirati taj i nije pozvan na tako nešto, a tko ne uspije nego se stalno vraća na tu misao, e taj bi već trebao promisliti da je bolje da nastavi hod za Gospodinom tamo kamo mu misao leti.

Da, baš sam na to mislila. Što ako shvatimo da nas Bog treba na drugom mjestu... Zato moramo biti otvoreni za sve mogućnosti, bez obzira na naše trenutne planove.

A uvijek sam si razmišljala što se tiče redovničkog poziva, kako se on prepoznaje? Da li je čovjek uvijek siguran da ga Bog poziva na redovništvo? Ili su to ipak stvari neobjašnjive riječima... Wink

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
dodododoprecjednik




Spol: muško
Postovi: 313
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 28 sij 2007, 14:57
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

evo da ja tui napisem po koju rijec...
nedavno mi sinula jedna misao:
ja zelim jednog dana biti suprug i otac...tako ja sebe vidim i to je ono sto JA zelim,a nedavno mi je palo na pamet:ok,to je ono sto ja zelim,ali zeli li to Bog za mene?
je li to njegov plan koji ima za mene...tako da se moram slozit sa gore napisanim,da bas treba bit otvoren Duhu i pustit njemu nek vodi,a ne forsirat svoju volju jer ce ionako na kraju bit kako On hoce...
BVB

Hvaljen budi, Gospodine moj....
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
teta Jeja
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1297
Lokacija: Zg DD
PostanoPostano: ned 28 sij 2007, 15:10
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zvijezda napisa:
Ali pitanje je koliko ćemo mi biti mirni u svojoj savjesti ako osjetimo da nas možda Bog ipak treba na drugom mjestu!? Tko to uspije ignorirati taj i nije pozvan na tako nešto, a tko ne uspije nego se stalno vraća na tu misao, e taj bi već trebao promisliti da je bolje da nastavi hod za Gospodinom tamo kamo mu misao leti.


little_angel napisa:
Što ako shvatimo da nas Bog treba na drugom mjestu... Zato moramo biti otvoreni za sve mogućnosti, bez obzira na naše trenutne planove.


blago onima koji su sigurni da su na pravom putu!!!!

ima ona jedna od p. Luke (mislim da sam ju čak i zapisala među mudrim mislima): "ne razmišljaj o putu kojim nisi pošla. Bog je bio s tobom (na ovom putu kojim si krenula). I bio bi s tobom (i na onom drugom)." to je nešto što si prilično često ponavljam. ali, ipak, i dalje se propitkujem jesam li na pravom mjestu.

ali, Zvijezdo, nisam baš sigurna da se spoznaja da si zalutao/la može ignorirati

little_angel napisa:
A uvijek sam si razmišljala što se tiče redovničkog poziva, kako se on prepoznaje? Da li je čovjek uvijek siguran da ga Bog poziva na redovništvo? Ili su to ipak stvari neobjašnjive riječima... Wink


mislim da je to nešto što se, jednostavno, o s j e t i (bar si ja to tak zamišljam) i da se ne može drukčije objasniti, ali o tome bi drugi trebali reći koju (mi možemo samo mislit o tome). ali, (isto tako) mislim da se, i nakon svih zavjeta i obećanja, i redovnici često propitkuju jesu li dobro shvatili poziv. što nikako nije loša stvar jer se tako učvšćuju: isto kako (na filmovima) doktor pada u bed kad zezne operaciju, pa razmišlja, promišlja i na kraju ipak shvaća da drukčije nije moglo bit. bilo bi jako loše da nam svećenici ne razmišljaju o svom pozivu i da ne zapadaju u krize (pa ako mi možemo, zašto i oni ne bi smjeli?!Wink)

i, baš dok ovo pišem, i razmišljam si da li da pošaljem (jer dosta mojih tekstova ne doživi slanje), primjetih da me moj susjed Domac (za kojeg sam tek neki dan saznala da smo iz istog kvarta, a još uvijek ne znam da li se i znamo) preduhitrio u slanju i napisao nešto o čemu si ja razmišljam. ja Njega molim za nešto što si ja želim, a što On želi za mene nikako ne mogu skužit (valjda mi pretiho govori Wink).

i, da: naravno da će bit kako On hoće (iako bi se tu moglo uplesti pitanje što je sa slobodnom voljom čovjeka ako će ispasti sve po Njegovom, a i problem fatalizma mi se nekako nazire, ali - neću o tome), samo bi sve bilo puno, puno lakše kad bi i nama rekao što hoće Laughing


Zadnja promjena: teta Jeja; sub 24 vel 2007, 7:51; ukupno mijenjano 1 put.

Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tamu moga srca
i daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu i savršenu ljubav, osjet i spoznaju,
o Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zvijezda




Spol: žensko
Postovi: 185
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 28 sij 2007, 19:13
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Leli napisa:
Zvijezdo, nisam baš sigurna da se spoznaja da si zalutao/la može ignorirati


Pa to sam i ja rekla, ako si pažljivo čitala.
A što se tiče slobodne volje, mislim da mi nipošto tu nismo prikraćeni ni u čemu, jer slobodna volja, po mome je tamo gdje ti osjećaš u duši mir nakon onoga što si učinio jer znaš da drukčije ne bi bio miran. Znači da radiš po savjesti, a isključiti savjest ne možemo, ona je tu. Dakle, sloboda pretpostavlja sreću, tamo gdje osjećamo mir tamo smo i sretni, barem ja.

Ha, naravno, možemo mi slobodno odlučiti nešto što je loše i koliko se puta to i dogodi svakome, no tu ne treba stati i plakati jer nas Bog zbog toga ne napušta , nego nam pomaže da iz toga izvučemo pouku, pa onda "ispadne" da je i to bilo dobro jer smo stekli jedno iskustvo koje nas je opametilo.

I nije potrebno toliko forsirati i analizirati i ubijati se tražeći grčevito Božju volju. Božja volja je prvenstveno to da svjesno i savjesno živiš sadašnji trenutak najbolje što možeš, bez stalnih analiziranja, je li sad ovo bila Božja volja ili nije. Ako i nije bila njegova volja, bilo je od njega dopušteno da mi naučimo više ljubiti. Nijedan trenutak našega života nije promašen ako mi iz njega kasnije znamo izvuči ono najbolje "kad dođemo k sebi". I zbog toga ne treba očajavati, nego radovati se svakom danu, susretu, uspjehu, pa i neuspjehu i padu ako će nas on dovesti bliže Bogu.

Što se tiče pak kušnji, sumnji i propitivanja nakon donesene odluke, o, naravno da je to prisutno, jer kao što sam rekla, nakon odaziva redovničkom/svećeničkom pozivu, čovjek ne gubi svoju ljudskost i ne postaje odmah svecem ili nekim bićem od onoga svijeta, to je posao cijeloga života.

To što je p. Luka napisao je apsolutno točno, ali stvar stoji do nas. To se mora promisliti sabrano i u molitvi. Dobro je zamisliti i jedno i drugo i onda "pobjeđuje" ono kod čega ti osjećaš unutarnji mir, mir duše. To bi trebao biti dobar pokazatelj. Ali stvar je u tome da ne možeš kalkulirati pa sad bi li ovo ili ono, pa što ako mi se ne svidi to, mogu li ja drukčije?... Ma možeš, ali ne možeš cijeli život skakati s jedne odluke na drugu. Treba kod jednoga stati i onda prionuti svim srcem uz to, ako to voliš i osjećaš da je to za tebe Božja volja. Tada nema više kalkulacija, nego rad na usavršavanju života, ili obiteljskog ili redovničkog/svećeničkog. Neće te Bog "kazniti" ni zbog koje odluke, ta on prvenstveno želi da mi budemo sretni, a ako smo mi sretni onda znači i da je to njegova volja.

Dokle god netko ne ODLUČI ili jedno ili drugo, dotle će biti nesiguran. Kad se odluka donese, onda više nema nesigurnosti. Kod svega toga je NAJVAŽNIJE puuuuuuno moliti i osluškivati glas Božji jer neće on doći, uzeti čovjeka za ruku i reći: To moraš biti i to je moja volja! A ne, to bi bilo prejednostavno i protiv slobode. Zato smo dobili razum da sami dolazimo do rješenja uzdajući se u njegovu pomoć i blagoslov, a on će uvijek blagosloviti kad vidi da je čovjek iskren i da istinski traži. On će u odluci i pomoći, ali mi moramo imati hrabrosti prihvatiti da smo nešto odlučili, moramo biti iskreni sami sebi, i onda odluke i provoditi.
Nigdje nije lako živjeti ni u obitelji ni u redovništvu/svećeništvu ako čovjek uistinu želi biti svim srcem tamo gdje se nalazi.

Jao, svašta sam sada "namljela". Nadam se da nisam baš previše zakomplicirala.

Mi smo želje Boga spuštene do zemlje. (A.B.Šimić)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
banana




Spol: žensko
Postovi: 1501
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: pon 29 sij 2007, 13:43
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sada bez veze upadam.. Rolling Eyes
Ne znam koliko osoba sa 15,16 godina može biti svjesna toga..
Al' mene je tak iznenadilo kada mi je upravo jedna takva rekla da želi biti časna sestra.. Shocked jako sretan ( a meni pametne koju bi joj trebala reci ni odkuda Rolling Eyes )
Ok?! Možda neka prolazna faza, možda pravi poziv.. Na njoj je da otkrije.. Wink

Bog moj i sve moje!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNM [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: pon 29 sij 2007, 14:38
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Prvenstveno se trebamo upitati da li odgovaramo na prvi i glavni Božji poziv:jesmo li na Njegovom putu ili na putu Twisted Evil Ne vjerujem da postoji neki treći put..

E sad,unutar ovog prvog puta,jasno da trebamo prepoznati kako Gospodina što bolje slijediti, kako bi sebe ostvarili u Crkvi. Jasno da to nije jednostavno i to treba osluškivati kroz duboku i ustrajnu molitvu i onda donijeti konačnu odluku..

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group