HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretranik Pretranik lanstvo lanstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sri 23 lis 2019, 5:46. Pogledaj neodgovorene postove
Križni put
Zaponi novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedea tema
Autor Poruka
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 12 ou 2006, 13:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

kod mene u župi je Križni put petkom i nedjeljom, prije Mise
(a prije njega je Krunica) ...
koliko god sam svake godina bila na svakom Križnom putu
- danas idem tek prvi puta ove Korizme (zbog bolesti nisam) ...

koliko god mi bio drag tradicionalni naèin moljenja Križnog puta,
toliko volim i razlièita razmatranja,
poput onih Tomislava Ivanèiæa ili fra Zvjezdana Liniæa ...
kad u prolazeæi kroz Njegovu (i svoju) bol pronalazim Krista u sebi i sebe u Kristu ...

evo, danas sam isto našla jedno krasno razmatranje:

Znakovi naši svagdanji na putu križa

Gospodine, èesto sam ti obeæao potpuno ti se predati. Još èešæe obeæao sam ti biti vjeran. A, onda, kad si baš to od mene i oèekivao – odustao sam, sklonio se i rekao da te ne poznam. Da, takav sam èovjek. Oprosti. No, ipak slijedim te danas – tebe èovjeka i Boga dok nosiš križ, pod njim padaš, dok sreæeš majku, primaš Šimunovu pomoæ i Veronikinim rupcem brišeš lice, dok imaš hrabrosti i nakon drugog pada podiæi se, èak i utješiti rasplakane žene, pa ponovno ustati, dok ti razgoliæuju tijelo i pribijaju ruke, dok prolaziš kroz iskustvo smrti i na koncu spoznajem: doista, Sin si Božji. Nadajuæi se u Uskrs, evo Gospodine odmah kreæem za tobom.

1. Èovjek
Uzevši lik èovjeka, postavši ljudima slièan, želiš Gospodine biti blizak onima radi kojih si došao. Èovjeku donijeti i pokazati mu što je ljubav. Ljubav koja se bez ustruèavanja daje. Bolest, patnja, teškoæe ljudskog biæa bliske su ti na ovom putu, tvom putu križa. Ti Gospodine budi èovjeku u problemima utjeha, u radosti , a u nadi za vjeènost – nagrada.

Prva postaja poziva nas na ustrajnost do kraja. Gospodin, koji je utjelovivši se postao èovjekom, neka nam u tome i pomogne.

2. Križ
Stvarnost ljudskog života neminovno nameæe otajstvo križa kao èinjenicu skritu pod tolikim teškoæama i životnim problemima. Gospodine, tek što su te osudili na smrt, navališe ti križ da bi te raspeæem još više osramotili. Ta sramota više je i od boli što je nosi sama smrt. Otajstvo tvoga križa uèi nas strpljivosti u prihvaæanju svakodnevnih problema.

Gospodin, koji pokoravajuæi se ljudskim zakonima vrši volju Božju, neka nam bude uèitelj u podnošenju teškoæa.

3. Pasti
Puka svakodnevica prisila nas ponekad da padnemo. A u odnosu s drugima èesto se srozamo u oèima drugih ljudi. Kriste, tvoj pad i brzo ustajanje uèi nas hrabrosti opraštanja u našim meðuljudskim odnosima. Tvoj pad opominje nas da nitko ne bi trebao pasti u oèima drugih, pasti u svojim djelima. No, ti nam i u takvim prilikama nudiš moguænost ustajanja. Svakodnevno nas uèi da je moguæe ustati i iz životnih neprilika na bolji – vjeèni život.

Gospodin, koji je u ljudskoj slabosti pao na zemlju, neka nam pomogne ustati iz loših ljudskih odnosa.

4. Majka
Susret sa majkom oplemenjuje sve naše majke u poteškoæama odgoja. Marijino iskustvo boli koje je ponijela sa ovog susreta, potièe nas Gospodine na iskrenije poštovanje i ljubav prema majkama – nositeljicama života. Maè boli probada beskrajnu velièinu majèina srca. Proroèanstvo se ispunilo. Proroèanstvo je to koje nas opominje da majke trpe radi djece. Ti nas Gospodine trajno potièi da što manje nanosimo boli svim onim ljudima koji su nam osigurali život i dobar životni standard te dali da budemo ovo što jesmo.

Gospodin, koji je cijenio Marijino majèinstvo, neka majkama – nositeljicama života bude trajna nagrada.

5. Nemoæ
Ljudska nemoæ rezimirala bi možda novim padom zbog osjeæajnog susreta sa majkom da u pomoæ nije pritekao Šimun. Gospodine, prihvaæaš Šimunovu pomoæ i tim èinom oplemenjuješ sve koji olakšavaju drugima trenutke bolesti, nemoæi i samoæe. Tvoja nemoæ osvjetljava nam naše ljudske nemoæi, kazuje kako takvo stanje ne može imati zadnju rijeè. Šimunov èin ohrabruje sve ljude. Gesta ljubavi prema tebi, trajno nas nadahnjuje u našim nastojanjima iskazivanja ljubavi.

Gospodin, koji prihvaæa ljudsku pomoæ u nemoæi, neka nas trajno podiže u našim nemoæima.

6. Lice
Ljepota ljudskog lica Božji je dar svakom ljudskom biæu. no, i taj dar naša ljudska slabost spremna je nagrditi ili uništiti sebi ili drugome. Ne treba nam puno da lošim rijeèima pljunemo nekome u lice. Gospodine, ovaj trenutak razmatranja zaustavlja nam pogled na tvome licu. Zloèinaèko srce nanijelo mu je ljagu u koju Veronika nije mogla slobodno i mirno gledati. Rubac s tvojim likom slika nam je ljubavi u kojem promatramo ljepotu lica tvoga i lica brata èovjeka.

Gospodin, kome na putu križa lice nagrdiše, neka nam pomogne navješæivati ovom svijetu ime Božje i otkrivati ljepotu lica èovjekova.

7. Hrabrost
Pojam hrabrosti vežemo uz tvoj drugi pad, Gospodine. Èovjeku - vjerniku tvoja hrabrost kojom ustaješ ohrabrenje je u životnim padovima. Hrabrosti da slobodno priznamo sve svoje padove, pogreške i slabosti nauèio nas je tvoj drugi pad. Pouèi nas ustrajnosti ustajanja iz pada u grijeh i pomozi nam u slabostima da uopæe ne upadamo u prilike koje nas udaljuju od tebe. A tvoja milosrdna ljubav neka nam uvijek bude prilika hrabrog ustajanja.

Gospodin, koji je ponovno pao na putu našega spasenja neka nas pouèi ustrajnosti obraæenja.

8. Žena
Gesta suosjeæanja jeruzalemskih žena svjedoèi o osjetljivosti koju samo žena može pokazati za patnju i bol bližnjega. Ta je gesta uvelike bila prisutna u trenutcima tvoje muke. Žene su se našle na putu križa i suosjeæale s tvojom majkom želeæi ublažiti tvoju bol. Tvoja ljubav, dajuæi ženi stvarateljsku moguænost raðanja novog biæa u suradnji s mužem, uzdiže ženino dostojanstvo, koje istini za volju mi ljudi èesto nepravedno pogazimo. Nauèi i nas, Gospodine pokazivati iskrenu ljubav i poštovanje prema ženama i majkama.

Gospodin, koji blagoslivlje žene koje suosjeæaju u njegovoj boli, neka i po nama trajno uzdiže njihovo dostojanstvo.

9. Ustati
Treæi pad u sebi krije krajnji cilj svakog pada, a to je; ustati. Ovaj nas pad, Gospodine, ne iznenaðuje. Jasna nam je tvoja bol koju sve do sada u sebi nosiš, ali iznenaðuje nas tvoja spremnost ustati i nakon ovog najtežeg pada. Konac ovozemnog života i sramotna smrt na križu sve je bliža i potrebno je podnijeti još koji korak i obilje uvreda da se prinese prinos Ocu. Pouèi nas ovim padom, Gospodine, da je moguæe ustati i iz teškog grijeha i uskrsnuti nad sve padove u koje slabi padamo.

Gospodin, koji pridiže klonule, neka i nas ohrabri da je uvijek nakon pada moguæe ustati.

10. Tijelo
Ova nas je postaja, Gospodine, uspela na Golgotu. Još jednom bacaš pogled na kraj za èiju si sudbinu i suzu ispustio, a sada i krv prolijevaš, njima za svjedoèanstvo. Razmatramo ovog trenutka o ljudskom tijelu. Tijelo nas podsjeæa na otajstvo tvog utjelovljenja. Ti, Gospodine, uzimaš ovu našu tjelesnost i posveæuješ ju. Uèini nas Gospodine blagoslovom za braæu koju susreæemo i obdari nas poštovanjem prema tijelu svakog èovjeka. Daj da u njima prepoznajemo tvoju sliku.

Gospodin, koji utjelovljenjem uzima naše ljudkso tijelo, neka nas i po otkupljenju pridruži slavi neba.

11. Ruke
Promatramo Gospodine mržnju koja doseže svoj vrhunac. Križ koji si nosio jeruzalemskim ulicama uz pogrde postaje sredstvo na koje te razapinju. Ruke, stvorene za kreativan rad, razapinju ih, ne znajuæi da tako grle i pozivaju svakoga tko iskreno zamoli: Gospodine, sjeti me se kada doðeš u Kraljevstvo svoje. Gospodine, raširenim rukama – tim molitvenim stavom, sve nas pozivaš na žarku molitvu, postojanu vjeru, ustrajniju nadu i djelotvorniju ljubav. Obdari nas spoznajom da je dobro djelo žrtvovati se za druge, po uzoru na otajstvo tvog raspeæa.

Gospodin, koji razapetim rukama moli oproštenje, neka nam udijeli snagu trajnog opraštanja jedni drugima.

12. Smrt
S pijetetom, Gospodine, pristupamo otajstvu koje nam predstavlja ova postaja. Prinošenjem žrtve vlastitog života èiniš novu Pashu. Otajstvo tvoje smrti uvijek razmatramo s divljenjem gledajuæi strpljenje kojim uzlaziš na križ. Svi æemo mi proæi iskustvo smrti, kad nas Otac pozove i od nas zatraži životno svjedoèanstvo, u tim nam trenutcima pomozi da budemo pripravni. Tvoja molitva za one koji te progone, molba je Ocu za oproštenje tuðih grijeha. Otajstvom smrti i znakovitošæu svoga križa obaspi nas mirom i blagoslovom.

Gospodin, koji umiruæi na križu oprašta svima i moli za progonitelje neka nam udijeli blaženi konac života.

13. Spoznaja
Razmatrajuæi pred ovom postajom, Gospodine, jasno nam se otkriva spoznaja koju u ime svih koji su te razapeli satnik priznaje i ispovijeda: doista, Sin si Božji. Svi mi priznajemo da èesto puta kaskamo u spoznaji tvoje ljubavi. Dok te spuštaju u krilo Marijino da oplemeniš sve majke koje u krilo primaju mrtva tjelesa svoje djece, blagoslovi i osnaži sve roditelje koji niti ne mogu pohoditi grobove svoje djece nestalih u toliko nepravednih ratova.

Gospodin, koji umire za spas svih ljudi, neka nas uèvrsti u svim nastojanjima za vlastito spasenje.

14. Nada
Tišina groba nastala nakon silne grmljavine kojom se i sama priroda pobunila zbog ubojstva Spasitelja svijeta, ocrtava i naše misli pijetetom. No, nada koja se budi u èovjeku – vjerniku, nada je u slavu uskrsnuæa. Nada u bolje sutra èovjeku je uvijek znaèila ohrabrenje za hod prema buduænosti. Ohrabri nas u spoznaji, Gospodine, da tvoj grob ima smisao jedino u svijetlu uskrsnog jutra, te nas osnaži u nadi da æemo i mi uskrsnuti.

Gospodin, koji umrijevši za naše grijehe preuzima na se slabosti svijeta, neka nas oslobodi za život kod Oca.

Razmatrali smo, Gospodine, sramotni èin èovjeka – grešnika, koji po ovom otajstvu postaje èovjek – spasenik. Primi ovaj èin naše molitve kao ruku pomoænicu kod pada, kao utjehu danu sa Veronikinim rupcem, kao suæut prikazan po èinu jeruzalemskih žena. Neka ti naša vjera bude darom kao hvala za tvoje pashalno otajstvo, po kojem smo spašeni. Ohrabri nas u dobrim djelima svakodnevice. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Mash




Spol: ensko
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 12 ou 2006, 13:36
PostNaslov : [duhovni] Križni put u Korizmi
Citiraj i odgovori

KRIŽNI PUT ISUSOV I KRIŽNI PUT NEROÐENIH


1. ISUSA OSUÐUJU NA SMRT

Osuðen sam na smrt,
prije nego što sam se rodio!
Nije me ljubav stvorila
i zato me nitko ne ljubi.

2. ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Na meni je prokletstvo
neželjenoga
i svi me proklinju.
Moram biti uklonjen.

3. ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Ja sam sluèaj - nisam èovjek,
sluèaj neželjene trudnoæe,
zao sluèaj
kojeg je lako odstraniti.

4. ISUS SUSREÆE SVOJU SVETU MAJKU

Tvoj susret, Gospodine, bio je bolan
- ali ja nemam majku da me oplakuje,
zatvoren sam u krilu žene
koja æe me dati ubiti.

5. ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Tebi je jedan pomogao nositi križ
- meni nitko ne pomaže.
Lijeènik æe ženi dati narkozu
da ne bi trpjela kada ja budem umirao.

6. VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

O, kad bi i mene mogla jedna
Veronika utješiti u mojoj
bespomoænosti! Zar nitko ne
zna moju ljudsku nevolju?
Zašto šute zakoni?
Zašto šute kršæani?

7. ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Dok sam ja ovako malen
može me se lako poslati u propast.
Moj otac raèuna koliko æu ga
koštati. Moja smrt je jeftinija,
pa æu propasti.

8. ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Nisu Ti, Isuse, pomogle uplakane
žene, one nisu mogle sprijeèiti
Tvoju smrt. Što meni koriste
zakoni kad moju smrt još i ozakonjuju.

9. ISUS PADA TREÆI PUT POD KRIŽEM

Sluèaj je jasan, moram pasti.
Planiranje èovjeèanstva je utvrdilo:
upravo za mene nema ni mjesta ni
kruha na velikoj zemlji. Moram umrijeti!

10. ISUSA SVLAÈE

Tebi su kod razapinjanja uzeli
odjeæu - ja još uopæe nemam odjeæu,
imam samo svoju kožu za koju æe
me èvrsto zgrabiti!

11. ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Tebe su pribili na križ.
Mene æe razrezati na komade
i sve komade dobro pobrojiti
da ne doðe do infekcije!

12. ISUS UMIRE NA KRIŽU

Ti umireš - i ja umirem.
Ti si nedužan - i ja sam.
Sjeti se, Gospodine, i mene
kad doðeš u kraljevstvo
vjeènoga života.

13. ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Mrtav, mogao si mirovati u krilu
iz kojeg si bio roðen.Ali ja - ja sam samo prokletstvo,
- breme koje æe teretiti savjest.

14. ISUSA POLAŽU U GROB

Ti dobivaš grob - a ja
kantu za smeæe.
Èekat æu sudnji dan
i morat æu svjedoèiti
protiv "roditelja".


(Dr. Richard Thalmann, župnik iz St. Gallena)

2. deseticu-koga si Djevice rodila (posebno molimo za neroðenu djeèicu)

3. Zdravo Kraljice

4.zamolimo Gospodina i da se smiluje dušama u Èistilištu
te možda sutra za njih prikažemo neku makar malu žrtvu-neko
odricanje...

"Iskustvo nas uèi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"

papa Grgur IX. sv.Elizabeti

Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 12 ou 2006, 13:37
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

evo, još jedno razmatranje ...
zbilja bih to htjela s vama podijeliti...

Križ ljubavi

Uvod
Slušajuæi apostola Pavla promatramo, Gospodine, tvoju ljubav prema èovjeku. On naime svjedoèi:

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.


Ljubavi bezgranièna, dobrostiva, velikodušna, Kriste, Gospodine naš! Korak po korak, rijeè po rijeè, želimo te slijediti na putu našega spasenja. Želimo od tebe uèiti što je ljubav.

Prva postaja
Ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini

Donosi se presuda. Èovjeku, zvanom Nazareæanin. Presuda je to za koju su svi bili uvjereni da æe biti pobjeda Zakona nad nekim tko se pravio Sinom Božjim. I donesena je; izgovorena jasno i glasno: kriv je. Kriv je jer se pravio Mesijom, jer je bio rušitelj dobrog subotnjeg obièaja, donosio nekakav zakon ljubavi prema neprijateljima. I naizgled su pobijedili. Promatrajuæi sa strane i mi èesto pomislimo kako je presuda ove prve postaje tvog puta bila pobjeda nepravde. A ti, tebe šutnja ocrtava. Prihvaæaš osudu u ime bezgraniène ljubavi. Ljubiš èak i èovjeka koji viæe: raspni ga, raspni. Kao prijatelj istine za koju si uvjeren da æe ipak na koncu imati posljednju rijeè i vjerujuæi u proslavu kod Oca, ponizan polaziš na put kojemu je križ glavna oznaka. Križ je to koji æe nam pokazati da ljubav nema granice. Tvoje raspeæe koje se veæ sada, kod ove postaje nazire, simbol nam je ljubavi i primjer što sve ponekad valja pretrpiti za istinu.

Ti, koji nam obeæaješ Duha Svetoga na nas uputi u svu istinu, pomozi nam u duhovskom išæekivanju istine.

Druga postaja
Ljubav ne traži svoje

Svaki je èovjek ljubomoran na svoja prava. Spreman je boriti se za njih bez obzira na druge. Zato nam je, Gospodine pomalo neshvatljiv tvoj unutarnji i vanjski – vidljivi mir dok ti se nepravedno nameæe križ. I tom nam gestom pokazuješ što je ljubav. Ona ne traži svoje, svoja prava, nego prihvaæa èak i nepravdu, ovaj put oznaèenu kroz drvo križa. U tome se kao ljubav ponovno oèituješ. Priznajemo ti danas da je uistinu velik èin ljubavi koju nam prezentira ova postaja, ali, znaš, nama ljudima i nije baš jednostavno nositi svoje životne križeve, i najèešæe se bunimo kad nam se nametne bilo što protiv naših želja, prohtjeva i oèekivanja. Èak teško prihvaæamo i osobe oko sebe koje èesto shvaæamo optereæenjem i križem u životu.

Ti, ljubavi Oèeva, oplemeni naše životne križeve iskrom ljubavi sa svoga križa.

Treæa postaja
Ljubav se ne hvasta

Kao ljudi tek smo prolaznici koji promatraju što se sve to zbiva oko èovjeka za kojega su svi govorili da se umišljeno pravi Sinom Božjim. A kao vjernici sa strahopoštovanjem pristupamo pojedinoj sceni Isusova križnog puta. I zato smo, Gospodine i u ovom trenutku ovdje dok se dogaða nešto neshvatljivo – ti padaš. Ti, koji si uzdizao. Sve i svakoga. Èini nam se da je tvoja božanska moæ mogla križ prenijeti bez poteškoæa, ali, zar ne, ljubav se ne hvasta – nosiš križ kao èovjek – i padaš. Ah, da hvastanje. Ako je doista u tome ljubav, onda slabo ljubimo, jer skloni smo hvastanju. I nažalost, ne toliko drugih kao što bi ti od nas oèekivao, nego ponajprije samih sebe, svojih djela, uspjeha i ostvarenja. A ljubav, na koju nas pozivaš, ona se ne hvasta. Udjeljuj nam trajno takve ljubavi.

Ti, koji ljubav po tebi ostvarenu prikazuješ na slavu Oca, i nas uèi takvoj ljubavi.

Èetvrta postaja
Ljubav sve podnosi

Da, ljubav sve podnosi, jer kako drugaèije objasniti ovo što se dogaða. Kojom bi drugom silnicom Marija - majka izdržala ovaj susret. Njezin majèinski duh i ovaj put spremno prihvaæa vršiti Oèev plan spasenja unatoè bolnom susretu. Možemo samo pomisliti koje sve slike Mariji u ovom trenutku prolaze u mislima. Previše je važnih dogaðaja obilježilo njezin život od onoga trenutka kad je rekla: Evo službenice Gospodnje. No, ljubav sve podnosi. Ljubav majèinska i sinovska stopljene u ovom trenutku mole za ovaj naš svijet da prepoznamo svoje poslanje i vjerno ga vršimo. Zagovaraj nas, Majko kod svoga Sina da uvijek možemo podnositi sve što nam se nepravedno nameæe. Uèi nas takvoj ljubavi.

Ti, koji iz poslušnosti do konca nastavljaš vršiti volju Oèevu, pomozi nam kad malakšemo.

Peta postaja
Ljubav se ne nadima

Dok promatra scenu ove postaje, èovjek nestabilne vjere lako može posumnjati u tvoje božanstvo. Tek si ustao i veæ opet malakšeš. Da nije u pomoæ pritekao Šimun, možda bi ponovno pao. Šimun je bio tek promatraè svega što se dogaða. Vjerojatno nije ni razmišljao da bi ova smaknuæa u petak bila nešto drugo, osim uobièajenih rimskih obièaja. I tko zna o èemu je razmišljao, vjerojatno o uspjehu svoga truda na polju, kad ga prisiliše da uhvati gredu tvoga križa. Šimun ima èast olakšati težinu tvoga križa. Baš u toj njegovoj gesti tražimo ljubav koja se ne nadima – ne nameæe, ali je itekako djelotvorna. Upravo pod tvojim križem dogaða se ono što si sam naviještao dok si govorio o ljubavi koja mora biti svojstvena tvojem uèeniku, pa makar iskazana i samo èašom hladne vode darovane nekome. Šimun èini i više od toga. Uèi nas o Šimunovoj nenametljivoj ljubavi.

Ti, koji prihvaæaš ruku pomoænicu, uèini nas spremnima na djelotvornu ljubav.

Šesta postaja
Ljubav je velikodušna

Glasovi ruganja sve su glasniji. Još i nama odzvanja u ušima ona galama; raspni ga, raspni. Pa zar je moguæe, Gospodine, da meðu ovom svjetinom koja promatra tvoj hod do Golgote nema nikoga od onih koje si ozdravio, vratio u život, kojima si pomogao svojom velikodušnom ljubavlju. Da, velikodušna ljubav jasno ocrtava svaki tvoj korak i èin koji si uèinio hodajuæi zemljom. Evo, ipak postoji netko tko je shvatio što si govorio. Evo žene, Veronike èija je velikodušna ljubav jasno vidljiva na licu i njezinom gestu. Nije mogla mirno promatrati grè na licu izranjeno šamarima, krvlju i suzama. Njezin rubac simbol nam je velikodušne ljubavi na koju si oduševljeno pozivao cijeli svoj život. Ona je shvatila, što mi tek moramo; u svakom izranjenom, krvavom licu prepoznati tvoj lik. Pomozi nam dok u Veronikinom èinu ljubavi uèimo biti velikodušni. Veronika je pokazala kako ljubav može biti domišljata, uèi nas takvoj ljubavi.

Ti, koji se raduješ kad olakšavamo život drugima, uèini od nas još velikodušnije apostole tvoje ljubavi.

Sedma postaja
Ljubav sve pokriva

Je li istina ovo što se dogaða? Opet padaš. Ti, postavljen na uzdignuæe mnogima u Izraelu, klecaš pod gredama nemilosrdnog drveta. Muèilo križa ponovno te slomilo. No, ljubav, koaj sve pokriva, i ovoga trenutka i novi pad prekriti æe plaštem hrabrosti te ponovno ustati. Zanimljiva je ustrajnost koja te vodi, nama pomalo nemoguæa. U našem životu toliko je toga za što želimo da se izvede pravda. Ljutimo se na nepravdu, tjeramo mak na konac i kao da uopæe ne posjedujemo ove tvoje ljubavi koja æe i zlo prekriti dobrotom. Kao da uopæe nemamo hrabrosti oprostiti i loše odnose prekriti svojom ljubaznošæu, nego na uvredom uzvraèamo uvredom, na psovku psovkom, a na udarac makar sa dva više. Nema ove tvoje ustrajne ljubavi koja æe i pad u prašinu pokriti još jaèom željom i nastojanjem da ustaneš. Molimo te stoga, kod ovog tvog pada da nas pouèiš ljubavi koja æe sve pokriti dobrotom.

Ti, koji od cilja ne odustaješ do konca, uèi i nas toj ustrajnosti.

Osma postaja
Ljubav nije nepristojna

Ah, evo nekoga tko te razumije. Žene grada Jeruzalema, one koje su te slušale i upijale što si govorio ne mogu svojim oèima vjerovati da se ovo doista dogaða. Onaj u kojega su polagale svoje nade, umire ne izvršivši misiju Kraljevstva o kojemu je govorio. Tvoja ljubav, Gospodine, nije nepristojna prema ovim ženama. Prihvaæaš njihove suze i ovu priliku koristiš da ih pouèiš. Znaš dobro, one æe te i ovom prilikom, kao i uvijek do sada, poslušati. Nisu one, istini za volju imale neke moguænosti da im se èuje glas u društvu, ovo im je jedina prilika da ih se primijeti. Njihova ljubav nije nepristojna. To su pokazale ovom prilikom. One su one koje jedine primijete bol tvoje majke dok sina prati na stratište. Stoga, prihvaæaš njihove suze i oplemenjuješ ih upuèujuæi ih da plaèu i mole za oproštenje svojih grijeha. Taj èin nada im je u njihovo spasenje, koje si propovijedio, a one ga žele. Daj nam da gledajuæi suze ovih žena, i mi postanemo osjetljiviji na patnju drugih.

Ti, koji ljubiš sve koji pate, pomozi i svakome od nas u našim patnjama.

Deveta postaja
Ljubav sve vjeruje

Ako je išta prisutno na ovom križnom putu onda je to slabost, malaksalost, bol, i sve to uoblièeno u jedan novi pad. Da, opet pad. No, tvoja oèita ustrajnost ne da nam ni posumnjati da neæeš i kod ovog pada opet ustati. Evo, napokon prilike da i mi izrazimo svoju ljubav koja sve vjeruje. Naša ljubav prema tebi uvjerena je i vjeruje da neæeš ostati ležati nego da æeš ustati. Još kad bi samo mogli vjerovati i u sami sebe da smo sposobni ustati iz toliko loših navika i loših odnosa sa drugima. Umnoži nam dar vjere u sami sebe, da možemo pobijediti napast, oduprijeti se lukavom zavodniku koji nam govori da je lagodan i bezbrižan put zapravo put do uspjeha. Tvoj križ znak nam je da se preko trnja, dolazi do zvijezda. Stoga nas uèini èvrstima u životnim teškoæama da mognemo dospjeti slavi života s tobom.

Ti, èija ljubav prema ljudima sve vjeruje, uèini našu ljubav sigurnijom te nam ne dopusti da ikad posumnjamo da dobro uvijek pobjeðuje.

Deseta postaja
Ljubav nije razdražljiva

Apostol naroda, Pavao, nabrajajuæi osobine ljubavi kaže kako ljubav nije razdražljiva. Nije teško shvatiti što je htio istaknuti, no, ipak postoje trenutci kada nam je takva ljubav neshvatljiva. Uvijek kad se radi o našem dostojanstvu, haljini našega srama, ne samo da se bunimo, nego smo itekako razdražljivi. Svoga dostojanstva ne damo. No, tvoje smo lako prodali. Tvoje dostojanstvo žele svuæi, a ne znaju za njegovu unutarnju dimenziju, kojoj si ti sam smisao i ostvarenje. U prilikama kad nas blate i rugaju se našem ljudskom dostojanstvu, uèi nas ljubavi koja nije razdražljiva. Uèi nas ljubavi strpljivoj da ne uzvraæamo istom mjerom. Ne dupusti da od onih koji se ponose kršæanskim dostojanstvom, bude onih koji æe drugima njihovo dostojanstvo ugroziti.

Ti, koji ljubiš i u trenucima kad ti svlaèe odijelo, obuci i nas odijelom takve ljubavi.

Jedanaesta postaja
Dobrostiva je ljubav

Silno je dobrostiva tvoja ljubav, jer kako inaèe opisati ovaj tvoj mir dok ti, došavši na Golgutu razapinju ruke i noge na muèilo križa. Naše se biæe uglavnom pobuni kad mu se èini nepravda, a ti, ti opraštaš i u ovom trenutku najveæe nepravde èovjeèanstva. Promatramo svaki odjek udaraca od križ i pokušavamo dokuèiti velièinu te dobrostive ljubavi. U trenutcima kada je bolno i promatrati ti izgovaraš rijeèi molitve. Oèe, molio si, oprosti im. Svaki èovjek, promatrajuæi ovaj èin morao bi primijetiti to božansko u tebi – božansko koje oprašta ubojicama ubojstvo i sve zlo koje ti uèiniše. Svi æemo ti danas priznati kako je doista dobrostiva ta tvoja ljubav, ali kad nešto slièno od nas zatražiš, znaj da smo slabi i da lako posustanemo. Ipak, uèi nas dobrostivoj ljubavi koja æe znati èiniti dobro svima bez iznimke.

Ti, koji svijet grliš dobrostivom ljubavlju, uèini i naša nastojanja da uvijek èinimo samo dobro.

Dvanaesta postaja
Ljubav ne pamti zlo

Gotovo je. Zakon je izvršen. Buka i galama je utihnula i svi se povukoše da bi slavili Pashu. Žele slaviti ne znajuæi da ubiše pashalno janje. Promatrajuæi tu nepravdu, nema rijeèi koje bi ti znali, Gospodine, upraviti u ovom trenutku. Želimo šutjeti. Primi našu šutnju kao molitveni vapaj … Doista, istinska ljubav ne pamti zlo, nego i u ovakvim trenutcima oprašta. Takve ljubavi svi potrebujemo. Dopusti da tvoja smrt, prodere, kao nekoæ nebesa i hramski zastor i naše zle èine i djela.

Ti, koji umireš za spas svijeta, udijeli nam da i naš svršetak života bude prožet ufanjem u dobrog Oca.

Trinaesta postaja
Ljubav ne zavidi

Što može reæi èovjek dok promatra raspetog Boga. Da li potpasti pod utjecaj onih koji nam se rugaju govoreæi: to li je vaš Bog? Ili je potrebno nadati se da æeš ipak uèiniti nešto i pokazati da je ljubav ipak uzvišenija od ljudske zavisti. Tvoja ljubav, koja ne zavidi, neka nam bude u sumnjama pouzdanje, u lutanjima sigurna luka, a u stanju kada mržnja nadvlada sve naše darivanje ljubavi neka nam bude utjeha u pobjedu dobra. Ovdje pod tvojim križem, molimo te Gospodine, da nas darivaš ljubavlju koja neæe zavidjeti. Molimo te za sve koji sumnjaju u spasenjski dar tvoje ljubavi koja nas kod ovog križa zadivljuje i umnaža nam vjeru. Daj da nam i osnaži ufanje, usavrši ljubav te ponajviše ohrabri u navještanju Radosne vijesti.

Ti, èija nam je smrt zalog vjeènoga života, uèvršæuj nas u molitvi i djelima za vlastito spasenje.

Èetrnaesta postaja
Ljubav se svemu nada

Smije li uopæe postojati druga dimenzija ljubavi u èovjeku – vjerniku kod ove postaje osim ljubavi koja se nada. Nada se u uzdignuæe palih, uzvišenje zgaženih, upokojenje nemilosrdno ponižavanih, uskrsnuæe mrtvih. Takve nade ulijevaj nam u duh, da ne posustanemo kod svakodnevnih padova. Neka tvoja smrt preobrazi naše sebiène pothvate, naše darivanje ljubavi oplemeni, a naš život uèini boljim. Potrebna nam je tvoja pomoæ dok god malakšemo u vjeri, dok god nemamo povjerenja u tvoje rijeèi. Sam si do ovoga trenutka koracao našim putovima, našim si cestama naviještao Evanðelje života i poruku nade. Ne dopusti da ikada zamukne radosni navještaj Evanðelja iz naših vjernièkih zajednica.

Ti, nado naša, usavršuj nam ljubav i pomozi da budemo dosljedni apostoli tvoje ljubavi, ovdje i sada.

Završetak
Mnogi govore o ljubavi. Daju joj raznolika tumaèenja i šaroliko je opisuju. Ali, dok joj žele oristati istinski smisao, svi ostaju nedoreèeni. Stoga, ti hvala, Kriste, što si životom posvjedoèio da je istinska ljubav ona koja ne pozna granice u darivanju. Hvala ti za dar ljubavi, kojom unatoæ svoje nedoreèenosti uspijevamo èovjeku do sebe izgovoriti da ga volimo. Uèi nas pravoj ljubavi, ti koji si sama ljubav. Bili ti ovi naši koraci za tvojim križem znakom ljubavi. Ti ih primi, preobrazi i naše osobe uèini ljubavlju za druge, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Matej Glavica

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
sneni
iskljuèen



Spol: muko
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Braè
PostanoPostano: ned 12 ou 2006, 14:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

I. Matuliæ : prema M. Lövenstein
Uvod:
/kleknimo/:

Gospodine Isuse Kriste, kleèimo pred tvojim križem na kojem si umro za nas. Oèi vide izmrcvareno tijelo, bol i smrt. Umro si za svijet, umro si za nas, umro si za mene. Kleèimo u dubokoj poniznosti i ljubavi pred tvojim križem.

/šutnja/

Evanðelje po Ivanu (Iv 16,16 – 21)

«Malo, i više me neæete više vidjeti; i opet malo pa æete me vidjeti.»
Nato se neki od uèenika zapitkivahu: »Što je to što nam kaže: ' Malo i neæete me vidjeti i opet malo pa æete me vidjeti?' i 'Odlazim Ocu?'» Govorahu dakle: »Što je to što kaže 'Malo'? Ne znamo što govori.»
Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reèe: «Pitate se meðu sobom o tome što kazah:
'Malo i neæete me vidjeti; i opet malo pa æete me vidjeti. Zaista, zaista kažem vam, vi æete plakati i jaukati, a svijet æe se veseliti. Vi æete se žalostiti, ali žalost æe se vaša okrenuti u radost. Žena kad raða, žalosna je jer je došao njezin èas, ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se èovjek rodio na svijet.»

/šutnja/


Gospodine Isuse Kriste, poput uèenika i mi mnoge stvari ne razumijemo.
Razmišljanje o tvom križu nas èini nesigurnima.
Vrijeme u kojem te ne vidimo, postaje nam sve duže.
Èujemo samo tvoju rijeè:
patnja je poèetak novog života,
poput poroðajnih bolova neke žene.
Predosjeæamo radost koju nam daruješ
i nitko nam je neæe oduzeti.
U vjeri ispovijedamo i priznajemo:
U smrti je život,
u križu je spas
Krist je pobjednik, kralj u vijeke vjekova.

ustanimo
Pjesma
KRIST KRALJ VLADA, KRIST POBJEÐUJE, KRIST KRALJ VJEÈNO KRALJUJE !
/2 puta/

Prva postaja
Isusa osuðuju na smrt – O S U D A

Svijet je izrekao svoju osudu
Tko propovijeda u ime Božje i sam sebe proglašava Bogom – kriv je.
Tko postaje opasan za carsku vlast – kriv je.
Tko sumnja u pravila i siromasima naviješta spasenje – kriv je.
Obrazloženje je pronaðeno, dokazi se konstruiraju, osuda se izgovara.
Za svijet je sluèaj završen. Pilat pere ruke.
Ono što preostaje je samo razvoj dogaðaja;
to se može prepustiti birokratima i vojnicima.
Isus šuti,
ne kao onaj koji je svjestan krivnje, nego suvereno.
Ne ponaša se kao osuðenik,
nego kao onaj kome osude ljudi ne mogu ništa uèiniti.
Nosi trnje poput krune,
a plašt podrugivanja postaje mu kraljevska odjeæa,
jer u tom ljudskom osuðeniku, pred ljudima, stoji Sudac svijeta.

/šutnja

Molimo zajedno: ISPOVIJEDAM SE BOGU SVEMOGUÆEMU…

/Pjesma/ JA SE KAJEM, BOŽE MILI


II. postaja

Isus nosi križ K R I Ž

Osuðeni je na svom posljednjem putu.
Natovarili su mu tešku gredu koju jedva vuèe.
Putem se tetura, oslanja o zid, pada.
Za gledatelje je samo pitanje vremena kada æe umrijeti.
I kad se sreo s majkom,
svjetskoj povijesti to nije bilo tako opasno.
Ljudi gledaju samo gubitnike,
oni koji su u njega vjerovali, velikim su dijelom pobjegli,
samo par žena na rubu puta,
meðu njima i njegova majka,
Za vjeru je Marija praslika Crkve.
Crkva gleda Krista na zadnjem komadiæu križnog puta.
Sama Crkva trpi u ljudima
koji su progonjeni zbog svoje vjere,
nju se izruguje, jer se nije prikljuèila osudi
koju je svijet izrekao nad onim koji nosi križ.
No, vjera vidi
da je Bog blizu onima koji moraju nositi svoj križ.
Crkva susreæe svog Gospodina, ne u palaèama moguænika,
nego u onima koji su gladni,
u onima koji su siromašni i bolesni,
u onima koji su u zatvorima,
njima je Gospodin brat.
Tako tješi Gospodin svoju majku
i svoju Crkvu.

/šutnja/

Pjesma: POGLEDAJ GOSPODINE I SMILUJ SE!


III. postaja

Smrt na križu Ž R T V A

Konac – vani pred gradom,
ubrojiše ga meðu razbojnike
i umire sam.
Njegova majka pod križem
i samo jedan uèenik, jedan od mnogih.
I par žena malo podalje.
To je sve što je ostalo od oduševljenog mnoštva od nedjelje.
Za svijet je važno jedno – uspjeh,
a ovaj ovdje je jamaèno sve izgubio.
Za vjeru je ovaj uzdignut,
križ je prijestolje
na kojem se pojavljuje kralj slave.
Krist nije izbjegao patnju i smrt,
muke i boli nije ignorirao
i slabe nije odbacio,
nego se ubrojio u njihov broj
i sam uzeo na sebe križ.
U krvi na križu povezao je nebo i zemlju.
Križ je uzdignut kao znak,
ne sramote, nego pobjede.
Pod križem se okupljaju ljudi
svih jezika, puka i naroda
u novom savezu Boga s ljudima.

/šutnja/

/Šutnja/

Pjesma: O ISUSE JA SPOZNAJEM

IV. postaja
Isusa polažu u grob E U H A R I S T I J A

Za svijet je Gospodin mrtav
opasnost koju je on predstavljao je minula,
proroku su zaèepili usta, razapeli ga, ubili.
«Sada neka ga pokopaju», tako misle
i postave stražu pred grobom da ostane zatvoren.
No, Boga se ne može zadržati,
život se ne može pribiti
niti zatvoriti u grobove.
Do zubi naoružani vojnici bespomoæno æe pasti na zemlju
pred onim koji stvara život.
Vjera ne vidi u grobu konac,
nego nadu.
U Gospodinu koji je na uskrsno jutro uskrsnuo
da se pokaže svojoj Crkvi, zapoèelo je kraljevstvo
koje æe se dovršiti na kraju vremena.
Tada æe on doæi suditi žive i mrtve.
I njegovu kraljevstvu neæe biti kraja.

/šutnja/

Pjesma KLANJAM TI SE SMJERNO

Završna molitva

/ kleknimo/

Gospodine Isuse Kriste, klanjamo se tvom svetom križu,
jer on nije konac, nego poèetak novog života,
ne zdvajanje, nego nada.
U tebi vidimo Oca nebeskoga,
s tobom oèekujemo dolazak kraljevstva nebeskoga
i ne želimo ništa drugo, nego da se ispuni tvoja volja.
Ne molimo te da nas poštediš križa,
nego te molimo ono što nam je za život potrebno:
Božju snagu, Božju ljubav i Božju mudrost.
Grijeh ne smije ni nas, ni druge privezati uz prošlost,
niti nas smije zavesti u lažni sjaj,
koji æe nas odvesti s puta pravednosti.

Zato æemo sada otpjevati Oèenaš držeæi jedan drugog za ruke:

Gospodine, dopusti mi
da pokupim
kamenje i krhotine
da se ne bi moj prijatelj
ako mi se možda vrati, povrijedio
dopusti mi
maknuti ih s puta
da
i ja ne posrnem
ili pak padnem,
jer to sigurno moj prijatelj nije želio.
Gospodine, ne dopusti
da posrnem,
a ni on;
daj da maknem kamenje s puta Peter Boeckholt

Pjesma: KRALJICE NEBA RADUJ SE

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je uèinio?
Èašu spasenja uzet æu i Ime Gospodnje prizvat æu.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 19 ou 2006, 13:36
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

UVOD:

Gospodine Isuse Kriste. Mi, župna zajednica, mala živa stanica u tijelu Tvoje Crkve, naše biskupije šibenske, ispovijedamo svoju vjeru u Tvoju živu, osobnu nazoènost meðu nama. Klanjamo ti se i slavimo te Gospodine i Spasitelju naš. Vjerujemo da si s nama cijelim svojim (vazmenim) uskrsnim djelom, svojom rijeèju, svojom ljubavlju, milosrðem i opraštanjem, svojom molitvom. U tvojoj žrtvi predanja na križu susreæemo se sa Ocem i Duhom Svetim.., i jedni s drugima u našem župnom zajedništvu. Osjeæamo se u Božjem zagrljaju. U tvojoj žrtvi križa ujedinjeni smo sa cijelom Crkvom, zemaljskom i nebeskom.

U ovoj godini župe u našoj Biskupiji, ovom molitvom križnoga puta želimo da u nama probudiš našu župnu pripadnost i zajedništvo Zato te želimo slijediti, slušati, uèiti i nadasve s tobom moliti. Molimo te, otvori i oslobodi naše duše, misli, srca i osjeæaje za tebe i jedni za druge. Želimo ovim postajama križnoga puta zajedno s tobom hodati i moliti za sve župne zajednice našega grada i biskupije. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

1. ISUS OSUÐEN NA SMRT
Poslije najveæeg Èasa svoga života, kako je nazvao Zadnju Veèeru u Jeruzalemu, kad je svojima pokazao kako ih ljubi do kraja : kad je oprao uèenicima noge, uèinio ih svojim sveæenicima, ustanovio Euharistiju svoga tijela i krvi, dao im primjer i novu zapovijed ljubavi i naredio da sve to, u svim vremenima i narodima, èine njemu na spomen, Isus se uputio u vrt Getsemani u podnožju Maslinske gore. Tu se, bacivši se na zemlju, u krvavom znoju molio Ocu da ga, ako je moguæe, oslobodi muke, ako ne, da se Njegova volja vrši. Te je noæi Isus svojima uputio vapaj: "Bdijte i molite sa mnom!" Tu je od prijatelja Jude poljupcem izdan, uhiæen, svezan, odveden pred Velikog Sveæenika Kajfu, pa u sudnicu Pilatu. Optužen od svojih osuðen je na smrt kao Bogohulnik.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse. Odazivamo se tvome pozivu da s tobom bdijemo i molimo. Zahvaljujemo ti što ti i danas nama koji smo tvoji uèenici i u ovoj našoj župi pereš noge, daruješ nam zajedništvo stola-oltara u tvome Tijelu i Krvi i želiš da te slijedimo u ljubavi, da u toj kršæanskoj ljubavi budeš prepoznatljiv meðu nama a mi prepoznati kao tvoji uèenici. Molimo te, probudi nas, uèvrsti nas u tvojoj ljubavi u zajedništvu naše župe, da tvoju smrt naviještamo a tvoje uskrsnuæe slavimo. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

2. ISUS UZIMA NA SE KRIŽ
Izraelski narod se pred Pilatom odrekao Isusa: "Krv njegova na nas i na našu djecu!" Veliki sveæenik i vijeæe su zakljuèili da on nije Mesija, da se pravi Sinom Božjim, da ga treba maknuti iz svoje sredine i povijesti, da treba "umrijeti za narod". Pilat ga je dao privezati za kameni stup srama, izbièevati i okruniti trnovom krunom, iako je vidio da je nevin i da je Èovjek u koga bi se trebalo ugledati. Sramotno je "oprao ruke" i u zabrinutosti za svoju karijeru, u strahu od Cezara izrekao nepravednu osudu: smrt raspeæem na križ. Isus je uzeo križ i s njime se uputio ulicama Jeruzalema prema Kalvariji izvan zidina Grada. A Grad je bio prepun ljudima što su došli svetkovati Pashu u èast Jahvi...

POMOLIMO SE:

Gospodine, ti i danas uzimaš svoj križ i nosiš ga ulicama našega grada, sela, moje župe... U njemu primaš, ali i (od)uzimaš naše nevjere, izdaje, kriva svjedoèanstva, nepravedne osude, našu ljudsku (i vjernièku) nestalnost i prevrtljivost. I danas (meðu nama) gledaš onaj Petrov obzir, strah i zataju. I u ovim našim vremenima mnogi nijeèu tvoje Božansko poslanje. Htjeli bi te maknuti iz svojih ustava i zakona, izbrisati iz svoje povijesti i suvremenosti, gurnuti te da se izgubiš u mnoštvu... Hvala ti što ti i danas spremno i strpljivo uzimaš sve naše križeve i prolaziš našim ulicama, kroz našu župu, kroz našu nevjeru i sumnje. Molimo te, ne dopusti da te (mi tvoja Crkva) ne primijetimo, da u nevjeri, ili iz bilo kakvog straha ili obzira ne bismo, sebi i drugima možda rekli: "Ne poznam tog èovjeka!" On nije iz moje župe. Ne stanuje tu! A ti živiš s nama i kraljuješ, sada i po sve vijeke vjekova. Amen.

3. ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Sveta kršæanska tradicija saèuvala je uspomenu na tri Kristova posrtaja i pada na putu pod križem prema Golgoti. Crkva je pokušala u tim padovima prepoznavati svoje padove u kojima (kao da i) Krist, koji sa svojom Crkvom hoda kroz vrijeme i narode, posræe i pada. Krista se bolno dojmilo to što su ga mnogi njegovi napustili, pobjegli od njega i ostavili ga... I prije se to Isusu dogaðalo. Mnogi su pošli za njim i pridružili se mnoštvu. Ali kad je govorio da je On "kruh za život svijeta i da nema života u sebi tko se s njime ne hrani" mnogi ga napustiše. Govorili su: "Tvrd je to govor!" I sada, na križnom putu spasenja, na putu za Život svijeta, mnogi ga njegovi napustiše i ostaviše...

I danas se mnogi (gotovo 90%) u našoj Crkvi i našoj župi krštenjem ukljuèuju u Kristov put, ali potom se mnogi nikada svjesno i voljno ne ukljuèe u zajedništvo s Kristom, ni u župi, ni nigdje. Pojave se za Prvu prièest, pa za krizmu, a potom (najèešæe zbog pomanjkanja podrške i primjera svojih roditelja, kumova i župne zajednice, pa i župnika), napuštaju župnu zajednicu (mnogi zauvijek). Nikad se s Kristom uživo nisu ni susreli, niti su ga pravo upoznali. To je veliki pad mnogih krštenih, u našem narodu, gradu, župi...

POMOLIMO SE:

Gospodine, ti si trpio i plakao nad Jeruzalemom što u tebi nije spoznao dolazak Božjeg spasenja. Plaèeš i zbog naše nevjere. Zahvaljujemo ti što ti ipak ostaješ meðu nama i što si spreman uvijek pružiti ruku, otvoriti srce, oprostiti i u svoje zajedništvo primiti svakoga posrnuloga i paloga. Molimo te da u našim župnim zajednicama nikoga ne osuðujemo ili odbacujemo, da nikome ne zatvorimo tvoja vrata, nego ostanemo otvoreni i spremni pomoæi braæi i sestrama da se podignu i vrate k Tebi, Crkvi i svojoj zajednici.. Tebi koji živiš i kraljuješ sada i posve vijeke vjekova. Amen.

4. ISUS SUSREÆE SVOJU SVETU MAJKU
Isusu su bili najdraži osobni susreti s ljudima. Župa je povlašteno mjesto osobnog Kristovog susreta sa svakim imenom - oèi u oèi... uho na uho... srcem na srce... Najdraži susret bio mu je susret s Majkom onaj u Nazaretu, u Betlehemu, u Kani, ali naroèito ovaj susret s Majkom na Križnom putu... Isus je na kraju svoga puta, s križa zaželio da Ona susreæe sve njegove Sinove i Kæeri, da bude u svakoj njegovoj maloj (i velikoj) zajednici, u svakoj župi Majka i domaæica, da gleda i èuva i vodi brigu o svakom njegovom vjernika, usmjerava ga Kristu, da mu ga pomogne otkriti, prepoznati i njegovu Rijeè èuti i poslušati, njegovo spasenje prihvatiti i živjeti.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, Ti si i u našu župu poslao svoju majku Mariju da nam bude majka, uèiteljica i domaæica. Hvala ti što je zajedno s tobom i ona meðu nama, što kao brižna majka prva prepoznaje sve što nam nedostaje, sve naše potrebe, muke i boli, posebno one unutarnje, sakrivene od znatiželje svijeta.

Molimo Te daj nam one svoje sinovske ljubavi prema Mariji, da je poslušamo, da zajedno s njom možemo moliti da u našem životu, obitelji, narodu i svijetu, u našoj Crkvi bude sve po Tvojoj rijeèi, pa da se Ti Kriste, meðu nama nastaniš, prebivaš.., da nas vodiš kroz sve putove i Kalvarije života. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

5. ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Još jedan susret. Susret sa Šimunom iz Cirene. Kažu da nije od volje prihvatio da se izmorenom Kristu pridruži, da mu barem malo pomogne nositi križ. Bio bi radije stajao sa strane, kao promatraè... slušao što govore drugi... što govori i vièe mnoštvo i onda pošao za svojim poslom. Tradicija nam prenosi da se Josip susreo s Isusovim pogledom iz bliza oèi u oèi... Taj ga je bliski susret poèeo mijenjati... U Kristu, u njegovom strpljenju i ljubavi kojom je stajao pred tim strašnim prizorima mržnje i prezira, prepoznavao je Božju ljubav. Njegove su ruke sve snažnije prihvaæale Križ. Postajao je spreman da s Njime iæi do kraja - sretan što postaje sudionik njegova spasenja..

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste. Ti znaš kako smo èesto u svojoj župi, Crkvi i gradu tek nijemi promatraèi. Stojimo sa strane. Ne bismo se rado ukljuèili u dogaðanja - u život svoje župe, još manje prihvatili kakvu obvezu ili zadatak. Slušati sa strane, gledati, pa i kritizirati druge vjernike, one aktivnije, župnika, - to je mnogima lakše i uobièajenije.

Treba nam Gospodine susret s Tvojim pogledom, s tvojom žrtvom, ljubavlju. Treba nam osjetiti težinu tvoga Križa u križevima moje braæe, moje Crkve, grada i naroda - moje djece, moje obitelji... Molimo te otvori nam oèi i srce i duše za takav susret s tobom. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

6. VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
I ova je žena Veronika dugo oklijevala. .. Ljudski obzir što æe reæi toliki drugi, ovi oko nje. Doista, nije bilo lako iziæi naprijed, iziæi iz mase, iskoraknuti, iæi Kristu u susret. Lice mu je bilo krvavo, oèi krvavo crvene. Neki nutarnju glas i zov pozivao je, poticao da mu priðe sasvim blizu, da mu otare krvavo lice, da mu time šutke posvjedoèi poštovanje, divljenje i spremnost da bude sudionik njegove muke i Križa... I baš joj je On dao snage da mu priðe i rupcem otare lice. Tradicija kaže da joj je Isus ostavio sliku svoga lica na njezinom rupcu. Kakav divan dar!
POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse, i u našoj je župi, župnoj zajednici (Crkvi) mnogo onih koji oklijevaju. Nemaju snage iziæi naprijed, iskoraknuti i Kristu koji i danas prolazi i nosi križ i žrtvenik, krvari u mnogim duševno ranjenima - djeci, mladima, roditeljima... Trebaš odvažne Veronike - one koji s Tobom pobjeðuju obzir i strah. One koji postaju spremni obrisati krv i suze, zaviti ranu, priskoèiti u pomoæ, utješiti, podiæi...

Molimo te da u našoj župi bude što više vjernika spremnih priæi Ti bliže pa tvojom blizinom povijati i lijeèiti rane i brisati krvavi znoj mnogih koji duševno krvare i boluju i trebaju njihov rubac, ruku i srce. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

7. ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Krist je htio da njegova Crkva bude zajednica ljubavi. "Gledaj kako se meðusobno ljube", govorili su pogani gledajuæi kako žive prvi kršæani u svojim zajednicama: "Po tome æe vas ljudi prepoznati da ste moji uèenici ako budete imali ljubavi jedni za druge", govorio je Isus uèenicima. Svaka bi župa trebala biti prepoznata najprije i prije svega po ljubavi, ljubavi prema Bogu, Sinu Njegovu Isusu Kristu i Duhu Svetom. Kad je u toj župnoj zajednici vjernicima Bog prvi i najvažniji, iz te ljubavi izvire meðusobna ljubav, ljubav koja primjeæuje (vidi) drugoga kao osobu, njegovu vrijednost i dostojanstvo, njegov križ i potrebe, pa se onda meðusobno poznaju, pomažu i druže i križ jedni drugima pomažu nositi.

POMOLIMO SE:

Gospodine. Veliki posrtaji i padovi tvoje Crkve, župe... dogaðaju se baš u onome što si ti htio da nam bude najvažnije ljubiti Boga i bližnjega.. Ti znaš da se hvalimo mnogim stvarima u svojoj župi: ljepotom svojih crkava, kipova, slika, zastava, fešta... Vrlo malo se hvalimo djelima ljubavi... Tu se dogaðaju veliki kršæanski posrtaj i i padovi, "A ako ljubavi nema u našim kršæanskim zajednicama, ništa smo...", rekao bi sv. Pavao.

Molimo Te Gospodine - ulij u naše kršæanske zajednice, u naše župne uljanice ulja svoje ljubavi, one koju si ti na svom Križnom putu onako herojski živio, pokazivao i darivao i iz ljubavi prema nama se iz svih padova dizao. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

8. ISUS SUSREÆE JERUZALEMSKE ŽENE
Žene koje su gledale sve što se dogaðalo na Kristovom križnom putu... nisu mogle zaustaviti suze sažaljenja i ogorèenja. Isus je zapazio te suze i zamolio, kako je samo On to znao da ne plaèu nad njim - Usmjerava ih i pokazuje kako treba "plakati nad sobom i nad djecom svojom". Isus u na svom Križnom putu misli na najveæe Oèevo djelo - djelo ljudske obitelji èije zajedništvo je slika zajedništva Božanskih osoba. Obitelj je središnja Kristova briga u Crkvi, u župi. Htio je da svaka župa bude na sliku obitelji sa stolom, oltarom - žrtvenikom u njezinom središtu. Htio je da Kristova obitelj stvara nova ljudska biæa, da im roditeljska ljubav bude odraz Božje ljubavi. Htio je da otac i majka budu prvi svjedoci i odgajatelji vjere na svoju djecu. Da svi drugi budu u službi (pomoænici i potpora) roditeljima u njihovoj zadaæi: odgajati dijete da s Bogom, Isusom Kristom i Duhom Svetim raste i sazrijeva u cjelovite ljude i kršæane.

POMOLIMO SE:

Gospodine, ti znaš koliko je roditeljska i obiteljska zadaæa odgovorna i teška. Zahvaljujemo ti za obitelji naše župe, za sve brige i napore, ljubavi i žrtve otaca i majki - za njihove suze i muke u odgoju svoje djece. Molimo te da naši roditelji koriste, podržavaju i sudjeluju u vjeronauku svoje djece.., u školskom i još više u župnom u kojem djeca i mladi uèiti živjeti zajedništvo s Tobom u župi, u Euharistiji, u svom rastu i ljudskoj izgradnji.

Molimo te i za vjerouèitelje, župnike, da svoju veliku zadaæu odgojitelja u vjeri strpljivo, ustrajno i s ljubavlju ispunjaju - unatoè mnogim razoèaranjima. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

9. ISUS PADA TREÆI PUT POD KRIŽEM
Petar se na zadnjoj veèeri zaklinjao na vjernost Kristu:"Neæu te ostaviti pa i ako to svi uèine." Do malo vremena isto se tako pred sluškinjom i stražarima zaklinjao da ne "pozna tog èovjeka Isusa Krista". Svi apostoli postupili su slièno: Juda - sudionik veèere postaje izdajica. Velika je tajna koju svaki vjernik u sebi nosi - tajna podijeljenosti izmeðu vjere i nevjere, odgovornosti i neodgovornosti - aktivnosti i pasivnosti - teorije i prakse, rijeèi (obeæanja) i djela... Isusu je teško padala na srce ta podvojenost, farizejština - jedno govore (traže od drugih), a drugo èine... Tu se dogaðaju veliki i teški padovi mnogih kršæana i u našoj Crkvi i župi.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, u ovom tvom (treæem) padu gledamo naše padove i u našoj župi, Crkvi.., kad jedno molimo (propovijedamo), a drugo èinimo. Tvoja Crkva tako zasjenjuje tvoje lice i spasenje. Govorimo (kritiziramo, propovijedamo), a malo (ili ništa) ne èinimo za spasenje svijeta. Veliki je manjak naše odgovornosti... spremnosti sudjelovati i žrtvovati i založiti se da tvoje zakone vršimo, tvoja naèela ugraðujemo u svoj privatni i javni život. Krista (ni Crkvu) ne treba braniti, nego živjeti i dosljedno životom tebe i tvoj križ i Crkvu i zajedništvo s tobom živjeti i svjedoèiti. Nije lako, pa posræemo i padamo... Molimo te podigni nas iz naših rascjepa. i dvoliènosti... Daj nam snage za ono što si rekao: "Vaše. neka bude da, da, ne, ne. Što je više od toga od zloga je." Ti s nama živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

10. ISUSA SVLAÈE
Svuæi osuðenika do gola, izvrgnuti ga sramoti, pokazati sve rane i modrice na njemu, bilo je najstrašnije poniženje."Za odjeæu njegovu baciše kocku." A Isus nije nikoga nikada izvrgnuo sramoti, razgolio njegove mane i slabosti, ponizio bilo koga. Naprotiv, kad su mu doveli ženu grešnicu, rekao je: "Tko je od vas bez grijeha, ni ja te ne osuðujem. Idi, i ne griješi više." I Judu je u èasu izdaje nazvao: "Prijatelju, zašto si došao?" ... Isus nije omalovažavao grijeh, ali je opraštao i štitio grešnike - èak je i Oca molio :"Oprosti im, ne znaju što èine!" Kakvoga Krista svjedoèi moja župa? Svjedoèimo li ga, ogoljujemo ili sramotimo? Kockamo li se dobrim glasom svoga bližnjega?

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, i na našoj Kalvariji te svlaèe, izvrgavaju sramoti, psuju... U javnim medijima, novinama, TV emisijama, filmovima, romanima... gdje sve ne i na koje sve naèine se obezvrjeðuje tvoje djelo, rijeè, tvoja Osoba, tvoja Crkva, tvoji Sveti, tvoja Gospa, sve svetinje i vrijednosti kršæanske...

Molimo te, ne daj da upadnemo u zamku mržnje i osvete, u zamku vraæanja istom mjerom. Ne dopusti da se kockamo tvojim Križem, opraštanjem, ljubavlju. Ti znaš koliko smo tu slabi i ranjivi. Daj nam dostojanstvenu strpljivost, spremnost moliti za tvoje ogolitelje. .. Ne daj da se u našoj župi dogodi da te sramotimo. Jer ti si s nama sada i po sve vijeke vjekova. Amen.

11. ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Kristov Križ je bio sastavljen od dvije drvene grede - teške, grubo istesane grede. Jedna okomito i druga vodoravno - u obliku èovjeka kad raširi ruke. Krist je bio èavlima prikovan na takav Križ. To pribijanje Krista na Križ u obliku èovjeka raširenih ruku ima daleko veæe i dublje znaèenje: Krist je raspeæem utisnut (prikovan - vezan) u svakoga èovjeka - èovjeka koji na zemlji bespomoæno širi ruke - traži pomoæ, zagrljaj, spas... Kristove razapete ruke su Božje raširene ruke èovjeku, Božji zagrljaj, Božji odgovor èovjeku koji traži Boga.
Raspeæem se Bog vezao s èovjekom - rukom za ruku, srcem za srce... duša s dušom èovjeèjom. U Križu je Kristovom Bog ušao u puno jedinstvo s èovjekom, u zajedništvo života - daha. U Križu su svi ljudi postali jedno srce i jedna duša. Eto zašto je Krist na posljednjoj veèeri molio: "Oèe, da svi budu u nama jedno, kao što smo mi jedno - ja u tebi ti u meni - savršeno jedno."
Znadeš li gdje je središnji Križ tvoje župe? Tu si i ti u tome Križu. Zagledaj se, pronaði se, prepoznaj se.

POMOLIMO SE:

Gospodine, pomozi nam otkriti tajnu jedinstva s tobom i trajno zajedništvo moje župne zajednice u tajni tvoga raspela u mojoj Crkvi.

12. ISUS UMIRE NA KRIŽU
Križ usaðen usred Golgote, usred kamene stijene. To je oltar - žrtvenik. Na njemu je Krist-žrtva sa svom svojom braæom i sestrama, ljudima i ženama, od prvoga Adama i Eve, pa do posljednjeg èovjek u ljudskoj povijesti... Na njemu su svi pad ovi i grijesi svijeta.., svi oni nesretni trenuci i dogaðaji kad je èovjek pokušao graditi svoj svijet i sudbinu svoje povijesti bez Boga, protiv Boga, njegovih zakona i njegove ljubavi... Krist sada na njemu stoji kao živi most, kao pomirnica i poveznica zemlje i Neba, èovjeka i Boga.., stoji i moli: "Oèe, oprosti im!" Krist koji stoji na Golgotskoj stijeni - oltaru, otvara nebo Božje i kaže: "Danas æeš biti sa mnom u raju!" Krist sa žrtvenika križa vièe iz svega glasa: "Oèe, u ruke tvoje predajem duh svoj"... Predaje Duha ljubavi Božje s kojom nas je cijeli život darivao, u koju nas je uvodio, da bi nas sada, sa oltara križa, uveo u veliki Prijelaz, u veliku Vazmenu tajnu vjeène i neraskidive, trajne ljubavi Božje. To je èudo Kristova umiranja na križu. Sve se to dogaða na (ovom) oltaru, stolu i žrtveniku Božjem. Eto, to je oltar moje župe. Na njemu se dogaða ta sveta Drama ljubavi, ta sveta Pasha, Vazam.., trajno vezivanje s Bogom i trajni ulazak svih ljudi u tajnu suživota s Bogom...

POMOLIMO SE:

Gospodine, klanjamo ti se na našem oltaru. I molimo te za sve naše župne zajednice da te vjernici tvoji otkriju, da te radosno susreæu tu u svojoj sredini. Da s tobom žive veliku tajnu života u izobilju.Po Gospodinu našemu. Amen.

13. ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Ono što je Krist uèinio na križu na Golgoti, ostaje za sva vremena njegov najveæi dar za život svijeta. Taj dar života On dijeli svojima svakodnevno.., na poseban naèin nedjeljom, danom njegova uskrsnuæa, na svakoj svetoj Misi.
Ali Krist treba suradnike svoga križa, svoje žrtve.., da plodove njegove skidaju s križa, raznose svijetom i dijele ljudima... Oni što su se sada okupili oko križa s Marijom; povjerovali su u njegovo djelo spasenja... Krist treba suradnike u svome djelu, u svojoj Crkvi (u svakoj župi), zajedno s Marijom... Josip iz Arimateje, Nikodem, Marija Magdalena, Satnik, mnoge žene tu okupljene, pitaju što treba uèiniti, kako pomoæi... Krist i u tvojoj župi treba suradnike svoga djela. Ne želi više sam... Tu je Gospa... Ali, gdje si ti? Pitaš li se, što ja mogu uèiniti, za što se ja mogu zauzeti u župnim vijeæima, u župnom Karitasu, kao dragovoljac, u liturgiji, u pjevanju, ministriranju, èitanju, u župnom vjeronauku, u župnim akcijama sa djecom, za mlade, za stare, bolesne, potrebne ljudske pomoæi...

POMOLIMO SE:

Gospodine, hvala ti što sa svakim od nas raèunaš. Što svaki od nas može sudjelovati u raznošenju i darivanju tvojih spasonosnih djela ljubavi... Molimo te, probudi našu vjernièku zamrlost, zagrij našu vjernièku hladnoæu i nezainteresiranost, oživi našu vjeru da bude djelatna i darežljiva. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


14. ISUSA POLAŽU U GROB
Uði Gospodine u sva naša umiranja i grobove... u našem svijetu i narodu, u našem gradu i župi... Sve je više umiranja. Umire povjerenje i vjera u Tebe, u tvoju nazoènost, u tvoju blizinu, u tvoje spasenje i zaljubljenost u svakog èovjeka i ženu, dijete i mladost... Zbog toga umire vjera i povjerenje meðu ljudima i narodima..., u obiteljima..., u prijateljima... Umire pravo zajedništvo i u tvojoj Crkvi, i u našoj župi... Umjesto da nas Ti povezuješ, da se u Tebi osjeæamo bliski, srodni..., istinski braæa i sestre..., mi bezuspješno tek stojimo jedni kraj drugih..., èesto se ne prepoznajemo ni na ulici, ni u susjedstvu..., pokušavamo tražiti tek prolazne dogaðaje i stvari koje nas tek povremeno i površno povezuju... Ne možemo se jedni na druge osloniti, osjetiti se sigurnima i podijeliti pravu kršæansku vjernièku radost života.

POMOLIMO SE:

Uði Gospodine u sve naše grobove koje kopamo i tako èesto u sebi nosimo..., u koje se èesto zatvaramo pa ostajemo sami, osamljeni, nemoæni, slabi i nesretni... Okupljaj nas oko sebe, u našim župnim zajednicama. Ne dopusti da se od tebe odijelimo... Ispuni naše grobove uskrsnuæem... Otvori nas Ocu i Duhu Svetomu. Otvori nas i približi jedne drugima... Uèini naše župne zajednice izvorima radosti tvoga uskrsnuæa. Koji živiš i kraljuješ, sada i po sve vijeke vjekova. Amen.


15. ZAVRŠNA MOLITVA
Uskrsli naš Gospodine... Želimo da nas ovo naše druženje s Tobom na postajama Križnoga puta, duhovno poveže sa svom našom braæom i sestrama župne zajednice i crkve naše Biskupije...
Molimo sada Oca da nas sve blagoslovi, u ime tvojih pet rana, po zagovoru majke tvoje, Gospe naše Marije, koju si nam s križa za majku darovao.

mons. Ante Ivas

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
davorseljan




Spol: muko
Postovi: 2572
Lokacija: sv. Petar Apostol Zagreb
PostanoPostano: sri 27 vel 2008, 9:44
PostNaslov : Misijski križni put
Citiraj i odgovori

Evo jedan križni put koji je napisala Drina Èavar koja je sada u misijama u Ekvadoru.

1. postaja

Isusa osudjuju na smrt, Isusa, koji je iz svog nebeskog bozanstva, sisao na zemlju, u covjecjem liku, u najskrominijim uvjetima, zapocevsi svoj ljudski zivot – u obicnim jaslicama...Da bi ga okoncao u najvecim mukama, na drvenom krizu, izranjena tijela, trnjem izgrebane glave, probodenih ruku i nogu, i na kraju – probodenog svog bozanskog milosrdnog Srca!

A Misionar odlucuje krenuti na svoj daleki put, u nesto novo, nepoznato...Umiruci svemu sto je prije zivio - svojoj domovini, obitelji, prijateljima, materinjem jeziku...Doslovno ostavlja svoj prijasnji zivot, da bi ga zamijenio jednom novom, tezom, siromasnijom stvarnoscu...Vlastitim djelovanjem osobno spasavajuci one vec skoro osudjene na smrt...

2. postaja

Isus prima na se kriz, i fizicki i psihicki, znajuci kakve ga sve muke cekaju, ali dobrovoljno pristajuci na sve, spreman i odlucan do kraja izvrsiti i ispuniti Ocevu volju!

Tako i Misionar stize na svoju misijsku postaju, presavsi dalek put – i fizicki i duhovno, dosavsi u uvjete puno skromnije od onih na koje je navikao, fizicki odvojen od svog dosadasnjeg zivota, primivsi na svoja spremna pleca nesto novo, sasvim drugacije, i puno teze...Vlastitom zrtvom spasavajuci druge, i noseci kriz – s njima i umjesto njih!

3. postaja

Isus prvi put pada pod krizem. Unatoc svoj dobroj volji i spremnosti, cak i Bogocovjeku – Isusu, Njegov kriz je pretezak, jer to nije samo drveni kriz – tu su i rane od bicevanja, ostro trnje oko cela i duboko u celu, ljepljive pljuvacke koje se slijevaju niz Njegove rane, teske rijeci i uvrede koje puno gore od hrapavog kriza, od bica i trnja ranjavaju Njegovu tankocutnu i bezazlenu dusu!

Ni Misionaru nije lako...Uz sve prakticne poteskoce na koje nailazi, fizicke krizeve, tu je i nerazumijevanje okoline: izdaja od strane najblizih, podsmjehivanje njegovim planovima, teske i lazne optuzbe da sve to cini iz vlastitog egoizma, za vlastitu korist, kako bi se dokazao i kako bi ga drugi hvalili...Osjeca se sam i napusten. Preispituje se, i pocinje sumnjati u sve...Gubi snagu...Pada! Svojom zrtvom, i svojim padovima, podizuci druge!

4. postaja

Isus susrece svoju svetu Majku. Lezeci na zemlji, nakon prvog pada, izmucen i iscrpljen – Isus podize svoj krvlju zamuceni pogled, od udaraca i samara oteklih ociju, i u prvim redovima uzavrelog mnostva – ugleda Mir, Blagost, Sucut – ugleda vlastitu svetu Majku...Nepomicnu i bolnu...Ali u pogledu Njenih blagih i suznih ociju – sva je Ljubav ovoga svijeta, sva Njeznost, sav Melem...Nestaju boli, iscjeljuju rane...I Njeno Srce je vec probodeno Macem preduboke Boli...Ali Njena snaga je veca cak i od Sinovljeve, a i od vlastite Boli...Ona nijednom nije pala, Ona je Utvrda i Oslonac, Ona je posljednje Utociste – jace od svih nasih boli...Ona je Majka! Majka Bozja i Majka nasa!

I Majka Misionareva...Koji daleko od svoje zemaljske majke, ali zajedno s njom, stezuci svoju krunicu dobiva novu snagu, i novi polet – za dalje, za naprijed! Unatoc svemu! Slijedeci svoju Zvijezdu, svoju Gospu! I pomazuci drugima da je ugledaju i susretnu...

5. postaja – Simun Cirenac pomaze Isusu nositi kriz

I doista – Ona pomaze! Nakon susreta s Njom, slijede novi susreti, nove milosti, novi blagoslovi...Udaraca kao da je doista sve manje...I uvrede kao da su utihnule...A stize i nova pomoc! Otkud bi se najmanje nadao...Slucajni prolaznik, skromni radnik – Simun Cirenac! Koji kao da preuzima ulogu sv. Josipa, koji vise nije tu...Nakon susreta s Majkom – jedan ocinski lik – sutljivi pomagac...

I Misionaru pomognu bas oni, kojima je zapravo on dosao pomoci...Uloge se na kratko mijenjaju, i zajednickim snagama, svladavaju se i najtezi krizevi...On spasava njih, a oni pomazu njemu!

6. postaja – Veronika pruza Isusu rubac

Susret s Majkom jos djeluje...Sada po novom, zenskom, sestrinskom liku – tajanstvene Veronike...Liku koji cak ne postoji u Evadndjeljima, ali i te kako zivo i stvarno postoji u nasoj svijesti, nasim srcima...Pa tko se od nas nije pozelio poistovjetiti s tom svetom zenom, olicenjem njeznosti, pretocivsi se u njen njezni dodir Kristova krvlju, pljuvackama i znojem orosena lica, osjetiti Spasiteljev dodir potpunog predanja, u Njemu najtezim trenucima, te primiti trajan biljeg Njegove zahvalnosti u tome posvecenom platnu, nasih dusa...

I Misionar doslovno ponavljajuci njenu gestu onima kojima je najpotrebnije i najteze, i sam svoje znojne i zuljevite ruke, svoje izranjeno srce i dusu, povjerava toj svetoj zeni, presonificiranoj u svakom dobrocinitelju iz domovine, svakome tko mu pruzi prakticnu, moralnu i molitvenu podrsku, ni sam ne znajuci kako bi se svakome osobno i pojedinacno zahvalio...Mozda kojom fotografijom iz misija...Na kojima se tako vjerno oslikava i Kristovo izmuceno lice...

7. postaja - Isus pada drugi put pod krizem

No, nove teskoce su tu! Unatoc svemu, kriz je i dalje pretezak! Isusovo izmuceno i iscrpljeno sveto tijelo, opet popusta...Uz bolan jauk, opet je potpuno na zemlji...Tko ce mu pomoci ovaj put?!

I Misionar ne moze dalje...Sva pomoc i podrska tako je jednokratna i tako kratko traje...On je dosao pomoci drugima, a sada je i sam toliko ovisan o tudjoj pomoci...I bez nje, ne moze dalje, opet posustaje i pada!

8. postaja – Isus tjesi jeruzalemske zene

Neke pobozne zene bespomocno, ali suosjecajno prate Isusa na njegovu tesku putu, oplakuju njegove boli...Ali On, objekt njihova oplakivanja, smoze snagu za novi obrat! I postaje subjekt njihove utjehe! Ima svoj ponos, i ne zeli njihovo sazaljevanje! Iako i sam na rubu snaga, sada zeli da se one zamisle i sazale nad samima sobom, nad svojim zivotima, obiteljima, djecom...Zadnji je trenutak da prestanu “obilaziti oltare”, i bespomocno lelekati, vrijeme je za promjenu, za obrat – za radikalno i potpuno nasljedovanje Krista, ne samo placuci nad Njegovim krizem, vec hrabro mu se prikljucivsi, noseci i svoje vlastite!

Ni Misionar ne zeli da ga pasivno i bespomocno sazaljevaju, ta on je dosao tjesiti druge, i konkretno im pomoci! Konkretna akcija je vaznija od jalovog sazaljevanja!

9. postaja - Isus pada treci put pod krizem

I Isus ponovo pada! Razocaran u sve, izdan od najblizih – prati ga samo par ucviljenih bakica...I sto mu je najteze, i vlastita Majka koja sve to mora gledati...Cini se kao da ih je i sam Bog napustio...A i smrt je tako blizu...

Koliko su svi ovi osjecaji bliski i poznati nasem Misionaru, cesto napustenom i izoliranom na rubu zivota, gdje je smrt tako ocigledna i stvarna, doslovno sastavni dio zivota...I kada se cini da nista nece uspjeti, i da su svi njegovi projekti tako daleko od Bozje volje...A i Marija kao da bolno i nijemo suti...

10. postaja – Isusa svlace

Isusa pred sam kraj, cak i svlace...Oduzimaju mu i zadnje sto ima, pokusavsi mu tako oduzeti i Njegovo dostojanstvo...Ali kao sto je vec bio ponizen i gol, rodjen u stalici, povijen u jaslicama – on i pri najvecim ponizenjima ostaje Preuzvisen, Svevisnji i Bog! Sto ga vise ponizavaju, to prepoznatljivija je sva Njegova uzvisenost i dostojanstvo...Kao sto i najmrklija noc, samo naglasava sav sjaj zvijezda...

I Misionara ponizavaju, i pljackaju, mozda cak i oni kojima je jos jucer pomagao prezivjeti, dijeleci s njima i vlastitu posljednju koricu kruha...Ili mu drugi oduzimaju njegove zasluge, prisvajaju njegova djela i uspjehe…Mogu mu uzeti sve, i njemu, i njegovim odrpanim siromasima, ali njihov ponos i dostojanstvo - njihovu stvorenost na sliku Bozju – nikada ne!

11. postaja

Isusa pribijaju na kriz! Nije jos bilo dovoljno muka, treba dozivjeti i vrhunac patnji, biti pribijen na vlastiti kriz, kojeg je sam uspio dovuci do samog cilja, do vrha Kalvarije!

Tako i za Misionara – patnje ne prestaju! Kriz nije nesto sto se moze uzimati i ostavljati po volji – treba biti prikovan za njega, potpuno srastao sa vlastitom boli, bas kao i oni kojima je dosao! I spreman proliti i posljednju kap krvi za one kojima je poslan!

12. postaja

Isus umire na krizu! Izgovarajuci 7 posljednjih rijeci:

1. Oce, oprosti im, jer ne znaju sto cine!
2. Boze moj, Boze moj, zasto si me ostavio!
3. Sine, evo ti Majke! Majko evo ti Sina!
4. Jos danas biti ces sa mnom u Raju.
5. Zedan sam!
6. Boze, u ruke tvoje, predajem duh svoj!
7. Svrseno je!

I Misionar se osjeca kao da svakodnevno izgovara ove rijeci, trajno predajuci svoje siromahe Mariji, i Mariju njima, tazeci njihove zedji svake vrste, oprastajuci, i moleci oprost za druge! Ili kao da ih i sam cuje od umiruceg Isusa, kako ih sapuce osobno njemu: kad se osjeca najteze, ostavljen i od samog Boga – kao da mu Isus trajno iznova predaje vlastitu Majku, kad se osjeca iscprljen i zedan na kraju snaga – kao da cuje Kristovo obecanje: “Jos danas ces biti sa mnom u Raju!”, te dobiva novu snagu, svakoga dana, umirati sam sebi, davati zivot za druge, davati Mariju drugima, uz spasonosni i okrepljujuci zaziv: “Boze, u ruke tvoje predajem duh svoj! U ruke tvoje predajem zivot svoj!”

13. postaja

Isusa skidaju s kriza. Izvrsio je svoje poslanje, u potpunosti ispunio Ocevu volju, u najtezim mukama dao svoj zivot za nas, za nase otkupljenje od grijeha, pa cak i mrtav dozvolio da mu probodu i samo Presveto Srce! I takvog – mrtvog, krvavog, izranjenog, izbodenog, ispljuvanog – konacno predaju u ruke Njegovoj Majci, precistoj Djevici, najbolnijoj sudionici i supatnici ovih najtezih trenutaka, kako bi se i sama okrvavila bozanskom Krvlju Presvetog Sina: krvava zajedno s Njim, ispljuvana zajedno s Njim – zrtvovana zajedno s Njim...Za sve nas!

A na kraju njegova zemaljskog puta, sa ili bez izvana vidljivih rana i pljuvacki, i tijelo nasega Misionara, izmuceno, izmozdeno, iscrpljeno, iscijedjeno i mrtvo, cak ne nalazi ni posmrtnu utjehu u krilu vlastite majke, cak ni vlastite domovine, vec i njega, zajedno sa svojim Sinom, u svojoj trajnoj Pieti, u vlastito krilo prima sama Nebeska Majka, dajuci i ovom svom sinu bozanski cjelov Vjecnosti, kao otajstvenu najavu novog zivota i zajednickog Uskrsa!

14. postaja

Isusa polazu u grob! U nijemoj tisini, s bozanskim Tijelom, pokopane su i posljednje ljudske nade, one nekolicine posljednjih koji su mu ostali vjerni...U zaglusujucoj boli, odaju mu posljednje pocasti, i polazu Ga u novi grob...I ne sluteci, osim mozda Marije, da je Njegovo mrtvo Tijelo, samo klica novog, preobrazenog Zivota, koji ce tako pobjedonosno granuti za sve nas, samo 3 dana kasnije!

Tako i mrtvo Misionarevo tijelo, u nekom skromnom grobu, daleko od vlastite domovine, samo trajno svjedoci o Kristovoj konacnoj pobjedi, cak i u tom dalekom, nama nepoznatom kraju, koji prije Misionareva dolaska mozda nije ni cuo za Uskrs! I kroz Vjecnost nadahnjuje i odjekuje svjedocanstvom o zivome Kristu – Pobjedniku i Pobjedonoscu svakom covjeku, stvorenu na Njegovu sliku – i najbogatijem i najciviliziranijem Europljanu ili Amerikancu, kao i najsiromasnijem, najzapustenijem i najgladnijem Afrikancu!

Drina Cavar,
Laik Misionar Milosrdja Udruge Zdenac,
Quito, 8. veljace 2008.
(u spomen na 10. godisnjicu pogibje
hrvatskog misionara fra Vjeke Curica u Ruandi)

U radu je spas.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 7:59
PostNaslov : Križni put
Citiraj i odgovori

bliži se poèetak Korizme,
molitva pobožnosti Križnog puta ...

èini mi se da ne bi bilo loše
na jednom mjestu imati riznicu
razlièitih molitvi Križnoga puta ...

u pripremi imam oko dvadesetak
pa æu nastojati svaki dan staviti barem jedan,
u nadi da æe vam biti na pomoæ i izgradnju ...

iako Križni put nije molitva "rezervirana" samo za Korizmu,
najèešæe ga molimo (jedino) u tom vremenu ...

želim nam blagoslovljen i plodonosan
hod s Kristom i za Kristom ...


Zadnja promjena: klara; uto 17 vel 2009, 8:03; ukupno mijenjano 1 put.

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: Jopica, Magali, BiTLorD
Anny




Spol: ensko
Postovi: 388
Lokacija: Slavonski Brod, Podvinje
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 8:02
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

sviða mi se ideja

mislim da imam doma nešto što bi bilo interesantno Very Happy

Dami la mano, voglio restar per sempre insieme a Te
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 8:10
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ovaj Križni put napisan je u obliku kao da Isusa slušamo kako nam govori o svom križnom putu. Nije zamišljen samo za korizmu. On je svagdašnji hod. Prvi korak u molitvi ovog križnog puta je odluèiti se za molitvu i naæi slobodno vrijeme šutnje i mira. Pustiti da nas natopi kao kiša žednu zemlju. Èim prihvatimo konkretnu situaciju koja je oslikana u postaji - susreæemo se s Isusom, sa sobom u Njemu i s Njim u sebi. On nas èeka tamo gdje je naš križ. Ulazi u svaki naš križ, uzima ga na sebe, ulazi u njega da nas oslobodi. Prihvaæanje patnje, trpljenja, boli, grijeha jest put oslobaðanja. To je pobjedonosni hod. Patnja nije više odlazak u osamu, odlazak u besmisao...



UVOD
Isuse, želim te sresti. Povedi me za sobom. Marijo, nauèi me stalno pristajati uz Isusovu rijeè, hodajuæi sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao i ti: "Neka mi bude" i èinim sve što mi Isus kaže. Oèe, evo me. Želim uæi u otajstvo tvoga sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje ti se vraæa. Amen.


PRVI KRIŽ - PRIHVATITI OSUDU
Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili. Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali. Donedavno su me hvalili, divili se èudesima, èeznuli da me dotaknu i obeæavali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene. Od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi. No, moji sugraðani prisiliše ga da me osudi.

Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit æe te i osuðivati. To ne znaèi da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suðen. To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti. Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ zato oslobaða od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prijeæi na moju stranu. Jer i mene su sudili i osudili. Ne brani se kad te sude. Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se! Ta osuda - to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest æeš mene. Tada te više nitko neæe moæi osuditi.


DRUGI KRIŽ - PRIHVATITI SVAGDAŠNJICU
Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane. Mogao sam reæi: nevin sam, zašto bih trpio No, prihvatio sam križ bez mrmljanja.

Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Možeš bježati od njega ili mu poæi u susret. Ja sam ga prihvatio. Sad znaš gdje me možeš naæi. Tvoja snaga nije u tome da bježiš. Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom. To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju. Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje - u prihvaæanju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.


TREÆI KRIŽ - IMATI HRABROSTI PASTI
Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti. Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoæan. Svi su gledali èudesa koja sam èinio i divili mi se, a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog.

Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati. Na zemlji ne možeš biti drukèiji. Tu si zato da padaš i umreš. Jer "tko izgubi svoj život, naæi æe ga". Zašto se plašiš svojih padova? Zašto se bojiš gledati ljudima u oèi kada si poražen, kada su drugi pametniji od tebe? Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu? Ti se boriš da bi ispao dobar. Pogledaj - kad pada, dolaziš k meni. Ne boj se! Pad nije kraj. Zašto tako tragièno gledaš na padove? Pad je zato da mi postaneš bliži, da te podignem. Kad shvatiš da sam i ja pao, tad æeš u svojem padu ugledati moje lice i bit æemo skupa u pobjedi nad padovima i grijesima. Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, veæ da doðeš k meni.


ÈETVRTI KRIŽ - RAŽALOSTITI ONE KOJE LJUBIŠ
Nemoguæe je ne ražalostiti one koje ljubiš. Mogao sam izbjeæi taj susret s majkom. Znaš li što znaèi vidjeti ljubljenu osobu koju si razoèarao? Bio sam prezren i odbaèen od èitavog naroda kao heretik i zavodnik. Moja je majka sve to znala. Vidjela je fizièku i nutarnju bol i zagledala mi se u oèi. To je križ - pogledati u oèi najdražem biæu kad te svi ismijavaju.

Nemoguæe je ne razoèarati ljude koji te vole. Ne možeš ih oèuvati od tuge. Nemoj odbijati taj križ. Naæi æeš me kada vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole. Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire. Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam. Kad je u njoj umrla i posljednja želja d uspijem, tad je zasjala njena vjera u punom sjsju. Prijatelja æeš dobiti kad sve dobro na tebi umre. Tad vide samo tebe. Prihvati neizbježne sablazni. Prihvati to da smiješ razoèarati. Naæi æeš tu mene i moju majku.


PETI KRIŽ - DOPUSTI DA TI SE POMOGNE
Svi su me prezreli. Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži. Krva i izranjen, potresen od susreta s majkom, kad sam oèekivao ljubav, jednog su èovjeka prisilili da mi pomogne. Oèekivao sam pomoæ iz ljubavi i samilosti, a Šimuna su prisilili da mi ponese križ. To je križ - kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio. Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam.

I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu. I ja sam to dopustio, iako sam bio svemoguæ. Dopusti da su drugi jaèi, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoæ. To je križ i od njega ne možeš pobjeæi. Shvati, to su vrata k meni. I zato, ne èudi se ako se sve opire tome križu. "Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha". Ne zaboravi!
Uzmi svoj križ i poði za mnom. Susrest æemo se.


ŠESTI KRIŽ - ZNATI PRIMATI BEZ UZVRATA
Sve su mi oduzeli. I svi su me napustili. Ostao sam sam, bez ièega, na putu u smrt. Tada prilazi Veronika i priža mi rubac. Znaš li kako je to? Ganut sam, osjeæam zahvalnost, a nemam èime uzvratiti. I dao sam joj: okrvavljeno lice utisnuto u rupcu.

Križ je dopustiti da ti ljude èine dobro, a nemati èime uzvratiti. Imaj hrabrosti i uèini ono što sam ja uèinio. Dopusti da ti ljudi èine dobro iako ih nemaš èime nagraditi. Dopusti da smiješ ostati dužan. Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe. Nauèi primati dugove bez naplaæivanja. Bez trgovaèkog duha. To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš èime uzvratiti. Tad mi dolaziš. Moj Otac daje, a da ne traži plaæu. On je kao zdenac koji daje bistru, svježu vodu bez naplate i nikad se ne iscrpi. Kad si takav, tad si dijete moga Oca. Evo ti tvog šestog križa: da ne možeš Bogu uzvratiti svu njegovu ljubav, nego da budeš dijete koje uživa u oèevoj i majèinoj dobroti.


SEDMI KRIŽ - PONOVNO PASTI
Jednom sam veæ pao. Svi su oèekivali da æu biti jak. A onda sam pao iznova. Znao sam da æe to užasnuti majku, izazvati bujicu rugla mojih neprijatelja, razoèarati moje prijatelje. Moja je slabost sablaznila sve ljude. Pitali su: Je li to zaista Bog? Prihvatio sam taj križ. Otac je htio pokazati da je on u meni jaèi od svake sablazni.

Kad prvi put padneš - još imaš izgovor. Ali, kad si i drugi put poražen, onda ti svatko može reæi da ništa ne vrijediš. Ti æeš se opirati križu. Htjet æeš se opravdavati i sve ispraviti. Ali, to te udaljava od mene. Jer time ne svjedoèiš mene, nego sebe i svoje snage. Znaj da æeš uvijek padati. Ali ja æu te podizati. Tada æe reæi: Gle, netko ga je podigao. Tvoj je sedmi križ da padaš i to priznaš. Ne plaši se pada, nego se okreni k meni. Ako taj križ dobro prepoznaš, naæi æeš me u njemu. To je poraz tijela, a pobjeda duha.


OSMI KRIŽ - TJEŠITI ONE KOJI TEBE TJEŠE
Žene su me slušale, zavoljele su me i povjerovale mi. Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem. I nisu mogle shvatiti da sam osuðen. Plakale su zbog toga. Osjeæale su da je time osuðen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio.

To je križ - pregorjeti svu muku, nadiæi je i iznad nje vidjeti osloboðenje. Nikakva bol nije tragièna. Tragedija je sljepoæa i tvrdoæa srca. Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuæe, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje - to je tragedija. Pobjeda je tamo gdje poèneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu. Tad sva tvoja utjeha dolazi od Boga. Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu. To pobjeðuje svijet. To je put križa, ali put u život. Ne dopustiti samosažaljenje. Kad budeš, izranjan i u bolima, druge tješio - tad æeš me naæi. Otvori ta vrata. Jer iza njih te èekam ja, da se na mene osloniš.


DEVETI KRIŽ - POTPUNO IZGUBITI
I treæi put sam pao. Mislili su da je to moj potpuni poraz. I kad su svi pomislili da dalje ne mogu, ustao sam, uzeo križ i iznio ga na Golgotu. Može se i onda kada svi misle da je nemoguæe.

Doæi æe trenutak kad æe ti reæi: "Ništa više od tebe, gotovo je!". I ti æeš pomisliti: "Ne mogu više". Doæi æe èas tvoje potpune nemoæi. To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš. Hoæeš li tada oèajavati? Ne boj se. To su samo vrata da me ponovno naðeš. Kad više ne možeš raæunati na sebe, tad æeš me naæi. Tad æeš me zazvati cijelim srcem i ja æu ti se odazvati. To je križ: potpuno izgubiti, do kraja biti napušten, kad više nitko na tebe ne raèuna, kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti. Taj te križ još snažnije vodi k meni i osposobljava da te pošaljem do kraja zemlje. Hoæeš lli prihvatiti taj križ? Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ja sam pobijedio svijet.


DESETI KRIŽ - DOPUSTITI DA TE RAZGOLITE
Dopustio sam da budem gol, da mi ljudi otmu i ono što je na meni najintimnije. Pustio sam da se zloæa na meni dokraja iskali.

Uvijek æeš htjeti imati samo za sebe bar mali komadiæ života i svijeta, gdje možeš biti sam, nešto što ne želiš da ljudi dodirnu, nešto što je samo tvoje, èega se èak i stidiš. Da imaš nešto što ne smiju vidjeti, jer bi te obešèastili. Èuvat æeš i skrivati ro. Mislit æeš da imaš pravo na to. Plašit æeš se grijeha baš tu. Htjet æeš pošto-poto saèuvati svoju intimu. Borit æeš se za to. No, doðe trenutak kada to više ne možeš saèuvati. I kroz taj križ moraš proæi. Ima situacija u kojima sve moraš predati, da više ništa nemaš svoga. I to ti oduzimaju. Daruj Bogu sve. Jedina netaknuta intima bit æemo ti, Otac i ja.

Križ nije samo razgoliæenost tijela. Još bolnije je kad ti razgolite dušu. Grijesi su te veæ odavno razgolitili. Uzmi taj križ i nitko te više neæe moæi ragolititi. Dopusti mom Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu. Uzalud se trudiš saèuvati svoju nevinost. Danas priznaj da si tu slab. To je deseti križ - križ stidljivosti, srama, križ straha da netko ne dozna kad padneš. Tu te èekam. Tada se neæeš bojati. Prihvati to da si slab, da nisi drugaèiji nego što jesi. Tu æemo se susresti.


JEDANAESTI KRIŽ - BITI PRIBIJEN NA SVOJ KRIŽ
Dok križ nosiš, još imaš moguænost odbaciti ga. Ali, kada te jednom prikuju na njega, više nema odvajanja od križa.

Sad znaš - križ je tvoja sudbina do smrti. Eto, to je teško. Ti bi se htio osloboditi križeva, ali si pribijen na njih. To je mjesto na kojem se umire. Ljudi æe te na njih pribijati. Hoæeš li se prestrašiti ili pouzdati u mene? Uzalud se trudiš da ih se oslobodiš. Na tebi je da napustiš tu uzaludnu bitku i da doðeš k meni. Tad æeš umrijeti i poèeti živjeti. Ne boj se! Želim samo da se ne varaš oèekujuæi dolazak neèega drugoga. Križevi ostaju do kraja i što prije umreš, to æeš prije uskrsnuti, Što se prije prestaneš opirati - to æeš me prije susresti. Zapamti taj jedanaesti križ. To je naš jedanaesti susret. Ja mu se radujem.


DVANAESTI KRIŽ - UMRIJETI NA KRIŽU
Smrt. Odlazim sa zemlje. Ali da živim, a ne da nestanem. Moja je smrt ispunjenje Oèeve volje. I zato sam rekao: "Oèe, u ruke tvoje predajem duh svoj." Dovršio sam Oèev plan.

Ti misliš da je smrt kraj i zato se bojiš. Opireš se, dok ne prihvatiš taj križ, bit æe ti muka. Kad smrt prihvatiš - tad æeš pobijediti. Tad æeš me naæi. Daleko sam dokle god se opireš smrti i moliš me da te od nje oslobodim. Shvati, u smrti æeš me naæi. Jer smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. Smrt te oslobaða križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oèi. Uzmi taj križ kao Oèev dar. Ti imaš svoj svršetal. To je ono što daje Otac. Dok se opireš smrti, ne nalaziš me. Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega. Zapravo, to je poèetak Života.


TRINAESTI KRIŽ - NE UŽIVATI PLODOVE SVOGA RADA
Tek kad sam umro, priðoše mi prijatelji. Ti si sjeme zaneka buduæa vremena. A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku. Moji uèenici èesto umiru u beznaðu i sramoti, a drugi beru plodove. Drugi beru radost i život. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ. Dajem ti vjeru, jer za života æeš jedva vidjeti uspjeha. Tek æe te poslije smrti slaviti. TEk tada æe te skinuti s križa. Vjeènost æeš živjeti bez križa, jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku - to je trinaesti križ. Hrabrost je to - sijati da bi drugi želi.
Ali, to sam ja koji ti idem u susret. To je uskrs.


ÈETRNAESTI KRIŽ - OSTATI BEZ LJUDSKE NADE
Moji su prijatelji misli da su mi ukazali najveæu poèast stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo. To je sve što su mogli uèiniti. Zaboravili su da sam im rekao: To je samo za tri dana. Smrt ne vlada nada mnom.

Sjeti se da te grob plaši. Kada se zatvori grobni humak - više te nema. Kada iza tebe ne ostane ni najmanji trag - što æeš tada uèiniti? To je križ - izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto znaèiti. Tu æeš me naæi. Ali kako, dok se bojiš leæi u grob sebiènosti, biti pokopan? Dok prelaiš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe - kako æemo se naæi? A upravo je to trenutak kada æu moæi preobraziti tvoj život. To je èetrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuæe. Kako da se radujem grobu tvoje oholosti! Ti se još ne daš u taj grob, još se opireš umiranju svog života. Zato si mrtav. Kad bi htio leæi u grob oholosti i umrijeti sebi, tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav èovjek može uskrsnuti. Ne boj se! Rijeè je o mostu izmeðu tebe i mene. Smrt grijeha - radost je i zagrljaj mene i tebe. Najvelièanstvenija eksplozija ljubavi. Ja sam prošao taj put i èekam te. Zar ne shvaæaš da nisam otišao sa zemlje? Prije sam bio samo gost na zemlji. Tek sam sada gospodar. Predaj smrti ono što joj i te kako pripada. Nemoj više gledati na grob kao beznaðe i kraj, nego kao raðanje i poèetak. Neka umre tvoja oholost. Uskrsna zora veæ je na pomolu.


ZAVRŠETAK
Oèe, hvala ti za ovaj križni put. Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti i poæi za tvojim sinom. Sad znam kako se prihvaæa, odrièe, prašta i voli unatoè svemu! Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu.

Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo.
Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju.
Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost.

Oèe, uèini da se ostvari veæ danas i moj uskrs. Amen.



dr. Tomislav Ivanèiæ

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 8:19
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Fra Zvjezdan Liniæ: Križni put


Uvodna misao
Mnogo je križnih putova u povijesti pojedinaca, obitelji i naroda. Ali samo je jedan križni put dokraja i savršeno ostvaren.
Ostvaren je u Isusu Kristu koji nas ljubljaše dokraja, do smrti na križu.Taj se put nastavlja u svim ljudima svih naraštaja. Nastavlja se u svim patnicima. Molimo križni put kako bismo se na putovima svoga života sjedinili s Isusom koji Put, Istina i Život.

Pomolimo se

Svi smo kršteni u tvoju smrt, Gospodine Isuse. Ali zaboravljamo što to znaèi. Ili ne želimo znati da smo time prihvatili križ svoga svakodnevnog života. Ti znaš, Gospodine, kako smo rijeèju spremni prihvatiti svaki križ, a kako smo djelom i životom nesposobni prihvatiti upravo ovaj konkretan križ koji nam danas, u osobnom svakodnevnom životu povjeravaš da ga nosimo. Daj da nosimo svoj križ za tobom, a ne da se hvalimo spremnošæu da idemo za tobom. I Petar je bio spreman na sve, samo ne na ono što ga je èekalo! Neka i ovaj križni put, ova molitva koju želimo s vjerom obaviti, bude za nas škola života, škola križa.
Daj nam snage da na tom putu ne iznemognemo.


1. postaja: Isusa osuðuju na smrt
Isuse, svjetina oko tebe vièe: "Raspni ga, raspni!" Pilat popušta zbog straha i ljudskog obzira. Presuðuje: "Iæi æeš na križ!"
Nepravedno si osuðen. Ti, jedini pravednik ovoga svijeta, nevini Jaganjac! Slušaš i šutiš. Gospodine, oprosti mi kad se sve u meni buni na neki krivi sud; kad mi se èini da me drugi nepravedno i krivo sude. Ti si jedini mogao punim pravom prosvjedovati na tu najveæu nepravdu svijeta, a ipak si šutio. Želiš biti poslušan Ocu i iæi dokraja.
Oprosti, Isuse, kad se u meni raða osuda. Bližnjega krivo gledam. Èesto netko trpi zbog tvrdoæe moga srca ili zbog mojih krivo izgovorenih rijeèi koje ranjavaju. Rekao si: "Što ste uèinili, rekli, namjestili... jednome od ove moje najmanje braæe, meni ste uèinili!" Daj nam milost da nitko pokraj nas i poradi nas ne bude nevino osuðen i smaknut. Svjetina vièe, Pilat popušta, a mene pitaš: "A ti, što ti kažeš?"


2. postaja: Isus prima na se križ
Rekao si, Isuse, da svoj život dragovoljno daješ i da ti ga nitko ne otima. Zato i križ dragovoljno primaš i nitko ti ga ne nameæe.
I u drami svoje vlastite muke i smrti ti si slobodan i daješ svoj život. Ti se daruješ, tvoja muka i smrt žrtva je ljubavi, jer je to tvoj slobodan èin predanja u poslušnosti Ocu i u ljubavi za ljude.
Križ je oduvijek bio sramotno sredstvo muke i poniženja; bio je znak prokletstva. Ti si dragovoljno prigrlio križ. Time križ nije postao lakši, ali ga je lakše nositi. Tada on postaje znakom ljubavi. Od tog èasa križ visi u našim crkvama, na raskrižjima putova, o našem vratu, u našim domovima.
Križamo se tako èesto i time posveæujemo vlastito tijelo. Križ je znak spasenja! Nauèi nas, Isuse, prihvaæati križeve života. Daj da tim prihvaæanjem križeva života prestanemo biti ravnodušni ili buntovni patnici dostojni žaljenja, nego križonoše koji znaju da uvijek i na svakom mjestu mogu ljubiti slobodno i velikodušno.
Nauèi nas prihvaæati križ i time svaku bol uèiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud. Daj da odsada svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!


3. postaja: Isus pada prvi put pod križem
Tek što si krenuo, Gospodine, veæ posræeš i padaš pod križem. Križ je težak, pritišæe, boli. Vuèe k zemlji. Poslušnost Ocu diže te i hrabri, daje ti snagu da ideš naprijed. Hvala ti, Gospodine, za svako oduševljenje kojim prihvaæamo svoje križeve i poteškoæe života. Hvala ti za dodire milosti u predanju života i opredjeljenje za tebe u èasovima dubokih iskustava susreta s tobom. Hvala ti za svaki susret s križem u svjetlu tvoje milosti i jakosti.
Molim te, Gospodine, pomozi nam da ne malakšemo kad se dogodi prvi pad nakon najljepših odluka i divnih iskustava novog života poslije krštenja ili sakramenta ispovijedi.
Molim te, Gospodine, za snagu da ne posumnjamo u ispravnost puta kojim smo za tobom krenuli kad se dogodi neki posrtaj i pad; ne dopusti da zaboravimo ljepotu milosti preporoðenja.
Molim te, Gospodine, za novo roðenje nakon svakog iskustva pada i slabosti.
Jer, ljudski je pasti! Ali vjerujem da nas tvoja milost pridiže i hrabri!


4. postaja: Isus susreæe svoju svetu Majku
Isuse, jedino je tvoja Majka dorasla ovom èasu i svemu što se dogaða. Ona se pojavljuje na tvom križnom putu kao službenica i supatnica. Istom vjerom i ljubavlju kojom se predaje Božjim planovima u èasu navještenja ona je i sada ovdje, na tvom putu muke i križa.
Jedino je ona tu, na pravom mjestu, šutljiva i tiha, ali prisutna i puna ljubavi. Maè boli dodiruje i njezino srce, ali ono ostaje èisto za ljubav. Isuse, darovao si nam svoju Majku.
Ona je i naša Majka, Majka Crkve, Majka svih putnika, svih križonoša, svih patnika.
Ti si, Isuse, morao nastaviti nositi svoj križ i nakon susreta sa svojom Majkom. Ali, znao si: ona je tu!
Daj, Gospodine, da nikad ne zaboravimo da je Marija kao majka na svakom mjestu s nama, a osobito ondje gdje se nosi križ.


5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Ti bi, Isuse, došao do Kalvarije i da se nije pojavio Šimun Cirenac.
Ali, htio si da se pojavi i taj èovjek, htio si i pomoæ èovjeka. To je tajna tvoje ljubavi i tajna one druge, vjeène Oèeve ljubavi. U djelu spasenja trebao je sudjelovati èovjek: poèevši od onog najdivnijeg ljudskog stvora, od Marije, pa do svakog Cirenca na tvom životnom putu. Ovaj je bio prisiljen nositi križ s tobom, ali to mu je bilo spasonosno.
I mene trebaš. Znam da je to tako veæ od krštenja. Trebaš me da možeš i danas pružati svoje ruke i lijeèiti, njegovati, pridizati. Trebaš me kako bi i danas upravio rijeè ohrabrenja onima koji više ne mogu, kojima je teško. Trebaš me da i danas dopreš onamo gdje je toliko potrebna vidljiva, opipljiva djelotvorna ljubav. Želiš da budem Cirenac, jer se kriješ u mnogima, u ljudima oko mene.
Ako se tome otimam, Gospodine, tada me prisili. Znam da æe mi to biti spasonosno.


6. postaja: Veronika pruža Isus rubac
Isuse, uzeo si ovo naše ljudsko tijelo i imao si lice, pošteno i èisto. Svojim si se licem, tj. èitavim svojim biæem, okretao svima koji su te zvali, koji su te željeli èuti i vidjeti. Isuse, imao si divno lice! U ovom èasu to je lice iznakaženo, krvavo, popljuvano. Na njemu nema cara, privlaènosti, ljepote. Ali, to je tvoje lice! Veronika se usuðuje, meðu tolikim svijetom koji pogrðuje tvoje lice, otkriti ljepotu tog istog lica. Ostavljaš joj ga utisnutoga u taj èudesni rubac njezine ljubavi i srca. Molim te, Isuse, daj da ispravnim životom saèuvam u sebi i na svom licu odsjaj tvoga lica, jer stvoren sam na tvoju sliku.
Ne dopusti, Isuse, da sebiènošæu ili krivim postupkom nagrdim lice svoga bližnjega, škodim njegovu dobru glasu; i daj mi hrabrosti da uzmognem s ljubavlju brisati ljage na licu bližnjega svoga! Daj mi, Isuse, da ne moram ustuknuti pred sjajem tvoga lica kad se konaèno pojaviš u slavi!


7. postaja: Isus pada drugi put pod križem
Ti znaš, Isuse, kako smo obeshrabreni nakon ponovnog pada, ponovljenih slabosti. Ti znaš kako nas boli i kako smo poniženi kad i drugi mogu vidjeti da smo slabi, da ne znamo održati sveèana obeæanja, èvrste odluke, konaèna opredjeljenja. Sve je to bolno. Svaki nas pad košta. Sve se teže dižemo. Ne vjerujemo ni samima sebi. Èini nam se da nam ni drugi više ne vjeruju. Isuse, ti koji uvijek daješ svakome novu životnu priliku, ti koji Petru vjeruješ i nakon trostrukog zatajenja, ti koji vjeruješ. Zakeju, Magdaleni, ženi zateèenoj u preljubu, ti koji vjeruješ svakom èovjeku i znaš da je milost jaèa od grijeha, molim te: daj nam snage da se pridignemo nakon ponovljenih padova; daj da opet vjerujemo da se, ako smo i stariji, možemo preporoditi i da smijemo opet odluèiti i zapoèeti; daj da osjetimo da nam ti vjeruješ.
Jednako te tako molimo, Isuse, daj da ljudima oko sebe pružamo nove životne prilike. Neka nas nikad ne obeshrabri njihova nevjera, neka nas ne razuvjeri njihova slabost: ti si veæi od našega srca.


8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Isuse, u vlastitoj boli, tjelesnoj i duševnoj, ne misliš na sebe. Sav svoj život služio si drugima, i sada svoju pažnju daruješ dragima, misliš na tuðe suze i boli. Ne želiš biti zarobljen sobom i svojim problemima, nego hoæeš živjeti dokraja za druge. Tako i u odnosu na žene koje ne mogu suzdržati suze videæi teški prizor tvoje muke. One plaèu nad tobom, a ti misliš na njih i na njihovu djecu. One ne mogu bez suza izdržati prizor koji potresa dušu, a ti želiš da i u tom èasu njihovo srce i njihov život usmjeriš prema spasenju. "Ne oplakujte mene! Oplakujte sebe, djecu svoju, ljude s kojima živite, bližnje kojima ne darujete ljubav.
Pogledajte sebe, svoj život, svoje djelovanje, svoje srce, svoju dušu. Oplakujte ono što je u vama izvor svakoga zla i grijeha, izvor nepravde i mržnje, izvor patnje i boli vaših bližnjih. Oplakujte grijehe svoje."
Gospodine Isuse, daj da i u meni pogled na tvoj križ izmami odluke obraæenja i suze pokore. Isuse, utješi i danas mnoge žene, sestre, kæeri koje su u domovinskom ratu izgubile svoje najbliže; utješi žene koje su ranjavane grubostima i sebiènostima svojih najbližih. Isuse, ohrabri žene da èuvaju svoje žensko dostojanstvo koje ih èini sposobnim za istinsku ljubav. Ohrabri ih da se nesebièno predaju službi života i da se ne boje donositi novi život na svijet.

Sjetimo se Isusovih rijeèi i ponovimo ih:
Blago ožalošæenima, oni æe se utješiti!
Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago milosrdnima, oni æe se sinovima Božjim zvati!


9. postaja: Isus pada treæi put pod križem
Gospodine, ovo je tvoj treæi pad na križnom putu. On je najbolniji, najteži. Nalaziš se nadohvat cilja, Kalvarije. Moraš naprijed, dokraja. Zato se dižeš i nastavljaš svoj hod.
Molim te, Isuse, za sebe i za sve kojima je križ težak, pretežak. Molim te za one koji padaju pod teretom križa, slabosti, oèaja i beznaða. Molim te za one koji misle da više nema smisla, da nije vrijedno ponovno ustati, da je sve propalo. Molim te za one koji nemaju snage da se dalje bore te leže pod teretom vlastitih slabosti i zarobljenosti.
Molim te za sve koji oèajavaju zbog teških okolnosti života, koji više ne vide izlaza. Molim te za one koji misle da je bolje prekinuti nit takvoga života i nalaze se u napasti samoubojstva.


10. postaja: Isusa svlaèe
Podnosiš poniženje i bol svlaèenja. Skidaju s tebe odijelo ili ono što je još od dostojanstva na tebi ostalo. Stojiš prepušten ljudskoj bezosjeæajnosti i pogledima. Tvoje tijelo postaje znakom. Isuse, darovao si nam tijelo. Ono je tvoj dar, ono je lijepo, stvoreno na tvoju sliku. Darovao si nam tijelo kojim možemo jedni drugima biti blizu, vidjeti osmijeh na licu, pružati si ruke prijateljstva i mira. Darovao si nam tijelo kojim možemo tebe slaviti i u kojem možemo prepoznavati divno djelo tvoje ljubavi. Oprosti, Isuse, kad vlastitostima svoga tijela ranjavamo jedni druge, umjesto da se usreæujemo! Oprosti, Isuse, kad u svom ili tuðem tijelu i njegovim oblicima ne otkrivamo tvoje djelo i kad ti prigovaramo za ovo i ovakvo tijelo kakvo imamo! Oprosti, Isuse, kad spolnost, koju si stvorio da bude u službi života i ljubavi, pretvorimo u sebièno traženje užitka, èime ponizujemo sebe i ranjavamo druge! Oprosti, Isuse, što te ne proslavljujemo svojim tijelom!

Isuse, saèuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te!
Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjeæaj za odgovornu ljubav...
Vrati braènim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti...
Saèuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzdanih zabava i neodgovornih igara...
Èuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim naraštajima, molimo te.
Zaodjeni nas opet, Gospodine, u dostojanstvo i èistoæu krsne haljine koju si nam povjerio u èasu kad smo postali djeca Božja!


11. postaja: Isusa pribijaju na križ
Gospodine, Isuse, tvoje tijelo pribijaju na križ. Potresan prizor. Više neæeš moæi micati svojim rukama niti dodirivati one koji žele osjetiti tvoju blizinu, a ipak sada najviše èiniš za sve nas i blagoslivlješ nas svojim raširenim i prikovanim rukama. Više neæeš moæi napraviti svojim tijelom i svojim nogama ni jedan korak, jer noge su ti pribijene na križ, a ipak odsada æeš biti najbliže svim potrebnima na èitavom svijetu. Tvoje razapinjanje blagoslov je svijetu. Hvala ti, Isuse, za ovaj èas i molim te:
za sve one koji pate na bolesnièkim posteljama i koje ljudi smatraju teretom drugima;
za sve koji u svojoj nemoæi i prikovanosti uz postelju misle da više nikome nisu od koristi;
za sve koji u sebiènim ekonomskim raèunicama ne vide vrijednost i blagoslov patnje, trpljenja, blagoslov nemoænih i bolesnih!
Obrati nas, Isuse! Daj da tvojim oèima prosuðujemo sebe i ljude oko sebe. Daj da te blagoslivljamo u svojim starcima i nemoænima.


12. postaja: Isus umire na križu
Iz tvojih dubina izvirale su s križa rijeèi koje i danas potresaju svijet. Neka te rijeèi i mene potresu da ih osjetim u brojnim prilikama svoga života. U tvom vapaju: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" prepoznajem da si prisutan u svakom èovjeku u iskustvima duboke osamljenosti i tjeskobe. Svojom ostavljenošæu na križu uèinio si da više nikada nitko ne bude napušten. Htio bih te razumjeti, Isuse, i nasljedovati u svome životu dok doživljavam poteškoæe s drugima i ponavljati tvoj vapaj kao poziv na praštanje i mir: "Oèe, oprosti im jer ne znaju što èine!" Htio bih, Isuse, zaroniti u tvoju suæut i brigu za drugoga, kad u vlastitoj agoniji okreæeš glavu prema raskajanom razbojniku i kanoniziraš ga za prvoga sveca: "Još danas bit æeš sa mnom u raju!" Želim, Isuse, da mi dadneš milost da u svakom èasu svog , života mogu vršiti volju Oèevu i da na smrtnom èasu mogu ponoviti tvoje rijeèi predanja i ljubavi: "Oèe, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Mnogi su odlazili s Kalvarije bijuæi se u prsa, a satnik je zaèuðen ispovjedio: "Zaista, ovaj èovjek bijaše Sin Božji!"

Još jednom ponavljajmo suæutno i s vjerom svih sedam Isusovih rijeèi s križa:
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Oèe, oprosti im jer ne znaju što èine!
Zaista, kažem ti, još danas bit æeš sa mnom u raju!
Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti Majke!
Žedan sam!
Dovršeno je!
Oèe, u ruke tvoje predajem duh svoj!


13. postaja: Isusa skidaju s križa
Marijo, Majko Otkupiteljeva, obraæam se tebi: U ovom èasu ti si žalosna Gospa, dok na svom krilu držiš mrtvo tijelo svoga Sina. To je ono tijelo koje si u svom krilu zaèela, koje si rodila, koje si dojila i njegovala, koje si pratila na putovima života i dopratila do Kalvarije. Tijelo tvoga Sina. Nijedna majka nije tako ljubila svoje dijete, kao što si ti njega ljubila;
nijedna majka nije imala tako èisto srce, osjetljivo na bol i patnju kao što ga imaš ti! Zato si žalosna Gospa, zato si dostojanstvena Majka! Isuse, s križa si mi poruèio: "Evo ti Majke!" Hvala ti! Želim da ona bude prisutna i u mojem umiranju, želim da moje tijelo poèine na njezinu majèinskom krilu.


14. postaja: Isusa polažu u grob
Vjerujem, Isuse, u tajnu koju skriva tvoj grob. Vjerujem u smisao patnje, križa, umiranja. Vjerujem u tvoju smrt i uskrsnuæe. Vjerujem da si za nas umro, da si za nas uskrsnuo! Vjerujem u život nakon groba, u vjeènost nakon vremena, u radost nakon patnje i žalosti. Vjerujem u prekogrobni život, vjerujem u uskrsnuæe tijela. Tvoj grob, Isuse, ostao je prazan. Snazi tvoga uskrsnuæa, Gospodine, povjeravam sve grobove svojih, naših pokojnika. Znam da u tebi i po tebi žive. Snazi tvoga uskrsnuæa i nadi koja zraèi iz tvoga praznog groba povjeravam svoju smrt kao i sve druge èasove života koji me upozoravaju na prolaznost i na umiranje. Snazi tvoga uskrsnuæa povjeravam sve svoje nade i sve svoje želje i èežnje za punim i pravim životom. I vjerujem, Isuse, tvojoj rijeèi: "Tko jede tijelo Sina Èovjeèjega, živjet æe zauvijek, neæe umrijeti nikada!"
To je tajna vjere kojoj klièemo: Tvoju smrt, Gospodine... Tvoje uskrsnuæe... Tvoj slavni dolazak...


Zakljuèna molitva
Gopodine Isuse! Tvoj sluga sveti Franjo molio te je èesto za dvije osobite milosti: da osjeti onu ljubav koju si ti osjeæao kad si htio dokraja ljubiti, kad si htio dokraja trpjeti i za milost da na svome tijelu i duši osjeti barem malo od one boli koju si ti osjeæao na svom putu križa i u svome umiranju.
Ne usuðujem se za to moliti. Osjeæam da je to neizrecivo, veliko i teško. Svetom si Franji udijelio tu milost i njegovo je srce bilo zapaljeno serafskom ljubavlju, a njegovo je tijelo bilo obilježeno tvojim svetim ranama. Ipak, molim te, ražari nam srce svojom ljubavlju! Obilježi nam tijelo svojim ranama! Neka se na nama vidi da smo otkupljeni, da smo tvoji!
I daj: da po toj ljubavi, koju od tebe molimo, mnogi naðu tebe, izvor pravoga života! I neka bude još jednom svjesno i s vjerom prekriveno ovo moje tijelo i cijelo moje biæe znakom svetoga križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: banana, Magali, antea
Jopica




Spol: ensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreè
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 9:40
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Heheheh,
upravo sam prošli tjedan proèaèkala forum i izvukla sve križne puteve koje sam mogla naæi,
da ih molim u korizmi.
Imam ih copi-pestano u wordu.
Poslat æu ti da pogledaš, možda si kojeg zaobišla, pa možeš dodati na forum.
Smile

"Molitva" je poniznost èovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i velièinu Boga kojemu se obraæa i kojemu se klanja na naèin da sve oèekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Anny




Spol: ensko
Postovi: 388
Lokacija: Slavonski Brod, Podvinje
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 19:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Isusa osuðuju na smrt

Evo èovjeka! Pilat pokazuje na Isusa i prepušta bijesnoj svjetini odluku što da uèini s Njim. Pere ruke od svega, premda svjestan da je Isus potpuno nedužan. Nema hrabrosti, radi svojih sitnih interesa poduzeti prave korake, nego kukavièki prepušta masi da ga osudi na smrt. Toliko puta u životu i sami nemamo petlje, okreæemo glavu, peremo ruke....Nije naš posao. Nek netko drugi odluèi. Svaki put kad proðem kraj prosjaka misleæi da mu i tako moja kuna neæe promijeniti život, ja sam oprala ruke od njega. Svaki put kad vidim u svojoj sredini zlostavljanje, nepravdu i povuèem se, ja perem ruke. Svaki put kad stavim bilo kakav svoj interes ispred istine, ispred pravednosti, svaki put kad ne iskoraèim nego zastanem promišljajuæi što je za mene bolje, ja perem ruke. Ako vidim nekakvu akciju, skupljanje pomoæi za bolesnog, za operaciju, za siromašnog i ne reagiram,misleæi da je premalo ono što mogu uèiniti, ja perem ruke. A možda i osuðujem na smrt. Svojim postupkom Pilat se nije oprao od krivice, on sudjeluje u istom èinu sa tom masom.
Kad god ogovaram osobu koja nije prisutna, kad se suoblièim s masom i osudim neèiji postupak, kad bilo koga povrijedim, u masi sam, a onaj kog ogovaram na mjestu je Isusa.
Toliko puta u životu osjetila sam i sama što znaèi biti osuðen, biti prognan, popljuvan, izložen porugi, nerazumijevanju, upiranju prsta u sebe. Teško je bilo nositi, podnositi svaki takav križ, bez Isusa. Nisam vidjela smisao niti poznavala obrazac po kojem mi je reagirati. Nisam poznavala onoga koji je stajao pred svojom osudom miran, poput janjeta, predan u ruke Oèeve...
Poèesto zaboravljam da nitko nema vlast uèiniti mi ništa nažao bez volje Oèeve. Danas imam Put, imam svog Isusa koji stoji miran, u volji svog Oca..

Isuse, miran pred Pilatom i svijetom
Ti primaš osudu, pravedan.
Do tvojih ušiju dopiru užasni krici,
Žeð mase da te razapnu,
I stojiš
U volji svog oca,
Janje nedužno
Pomirnica Oca i nas grešnika.
Pomozi mi milosrdni i dobri
Da i ja nauèim stajati mirna,
Prepuštena u svemu Ocu.
Pomozi mi Kriste
Da nauèim ne biti dio mase,
Nauèi me putu Križa.


Isus prima na se križ


Na izranjena, bièevima iskidana leða, okrutne ruke nemilosrdno baciše preteški križ. Drvo križa zabija u Isusovu glavu ono trnje još dublje. Krv se slijeva niz njegove obraze, kosa je potpuno sljepljena od krvi i znoja. Neprepoznatljiv je. I sad još taj ogromni križ. Isus ga grli sa obje ruke. Isus ga prihvaæa. Po njemu æe spasiti svijet, pomiriti ljude sa svojim ocem, otkupiti nas...Ljubio nas je prije nego smo ga prepoznali, daleko prije, i dan danas ljubi one koji ga preziru, i èeka. Tako je èekao mene, dok bijah mlaka, i nosio je sa mnom sve moje križeve, a da nisam znala.
Evo mi putokaz. Prvo trebam prepoznati križ, zatim ga na svoja leða primiti, bez obzira koliko on bio težak. Zatim ga trebam zagrliti, da bih ga lakše nosila. A onda koraèati pod njim, dokle je volja Božja. Bog me po križu uèi strpljenju, kroz trpljenje me održava budnom, èuva me od mlakosti i ravnodušnosti. Danas nemam nekih križeva. Maleni su, ne muèe me mnogo. Ponekad sam križ sama sebi. Pokatkad se bojim svoje naravi, stah me odvajanja od svog Boga, strah me moje nezahvalnosti. A ne želim natrag, nikad više. Želim ostati uz Krista. Zato se ne bojim križa, koliki god da je. Moj Otac zna što mi pripada, što je za moju dušu potrebno. Koliko mogu, želim pomoæi u nošenju križa Isusu, jer su moje ruke sada slobodne. A to mogu pod križevima mojih bližnjih.


Gospodine Isuse
Primaš objeruèke križ naših grijeha.
Izranjen si i izmuèen,
Ali ne žališ se, ne odustaješ.
Ti sam nosiš težinu svih.
I ja želim Kriste s tobom,
Hoæu pod križ tvoj.
Ne želim proæi ovim životom
Saèuvavši svoj život,
Jer gubeæi ja ga stièem.
Kroz smrt se mora proæi,
Neka me pod križem s tobom!


Isus pada prvi put pod križem


Veæ je previše izmuèen. A put je tek poèeo. Isus pada pod križem. Sve njegove boli oživješe. Sve rane se otvoriše. Strašna bol se širi ispaæenim tijelom, koje je cijelo jedna velika otvorena rana.
Isus je sam. U mnoštvu on je potpuno sam pod svojim preteškim križem. Ima li usamljenijeg èovjeka? Njegova majka srcem je uz njega, ali ne može mu pomoæi. Ima li veæe boli, gledati svoje dijete u mukama, i ne moæi....uèiniti sve za njega?
Padala sam i ja pod svojim križem, koji nikad nije bio velik, ni težak kao Njegov...A ipak sam bila slaba. Nikad nisam bila ni sama kao On, ni prognana ni prezrena. Sve je to bilo ništa prema Njemu. A dobar dio svojih patnji sam i zaslužila. Isus nije zaslužio, dobrovoljno je uzeo sve naše križeve. Isusov pad nije ostanak na tlu, On se podiže. Time nas pouèava što nam je èiniti kad padnemo - primiti opet svoj križ i nastaviti dalje.
Isus je pao pod svim križevima svakog èovjeka koji se ikad rodio. Ako si pao, on je s tobom pod križem. On je supatnik, on plaèe s tobom, on ustaje s tobom. Nema boli nijednog èovjeka koju Isus nije oæutio s njim.


Isuse moj
Bolan je tvoj pad,
U tvom padu svi su moji padovi.
Trpio si sa mnom
Kad mišljah da sam sama.
Uvijek si veæi dio nosio ti nego ja.
Pomozi mi da ne zaboravim ustati
Jer padova æe biti.
Pomozi mi da se sjetim tvoje muke
Kad je ustati preteško.
Smiluj se Isuse,
Slaba sam, padam pod najmanjim križem.


Isus susreæe svoju žalosnu majku


Na ovom teškom putu, srca obuhvaæena najveæom boli, majka Isusova uspijeva mu priæi. Njihove oèi i srca se susreæu. Njihova bol je zajednièka, ista. Majka je nedjeljiva od Isusa. Pod svoje srce primila je njega, koji joj je darovan od Oca, i dopustila da joj cijeli život oblikuje. Bila je njegova majka, ali ujedno i njegova uèenica. Služila mu u skrovitosti i poniznosti. Na ovom putu prema Golgoti nije imala privilegiju biti uz njega. Svjetina nije primjeæivala njezinu patnju, kao ni onda kad je tražila smještaj da bi ga rodila. Kad nam umre najbliži, ljudi imaju obzira, dopuštaju nam barem da smo uz njega. I pokušavaju nam pomoæi. Mariji nitko nije ublažio boli niti na taj naèin. Samo je Ivan bio uz nju, i žalosne žene koje su ljubile Isusa. Ali, masa ljudi nije uèinila mjesta da bi majka cijelim putem bila blizu. To je poveæavalo njezine boli. Što se dogaðalo pri susretu majke i Isusa? Nisu izgovarali rijeèi. Njihova srca su toliko povezana da su pogledom isprepleli svoju bol. Majka je suotkupiteljica Kristova. Kolika je ljubav njezina prema ljudima, kad ih nije zamrzila niti gledajuæi svog sina ovakvog....To može samo svetost. A svetost je zapravo bezgranièna ljubav. Majka gleda svog sina, koji je sav krvav, izranjen. Ona zna da je ovo žrtva za spas ljudske djece. Zato prihvaæa svoju žrtvu, kao i na poèetku, kad je rekla svoje DA, kad je dodala; Neka mi bude po rijeèi Tvojoj. Od tada, njezin život je križni put. Marija je cijelim svojim životom ponavljala svoje DA. Kroz sve patnje i progonstva, siromaštvo i samoæu, kroz svijest da æe joj sin proæi muke,a njezinu dušu probosti maè boli, kroz ovaj najbolniji susret provuèeno je uvijek to njezino neopozivo DA. Nema natrag. Nema pitanja zašto. I ona je žrtva, i ona je janje nedužno za grijehe naše. Ne zaboravimo! Ne štedimo sebe, darumo se, kao Isus, kao njegova majka. Nasljedujmo ih!

Isuse premili
Susretoh te pod svojim križem.
Pogledao si na me
I ponudio mi spas.
Susretoh i majku tvoju
Jer gdje si ti, tu ej i ona
Gje ste vas dvoje, i ja želim biti.
Srce Isusovo i Srce Marijino
Ja vas ljubim, i molim da uèinite
Srce moje po srcu svome.
I da nikad ne idem sama pod križem
Ngo da susreæem na posatajama
Soju majku i svog spasitelja.
Amen


Šimun Cirenac pomaže nositi Isusu križ


Šimun se nije sam ponudio nositi s Isusom križ. Prisiljen je, tuði mu je križ nametnut. Vjerovatno mu je bilo i neugodno pred svijetom, biti pod križem s ovim osuðenikom na sramotnu smrt. Možda ga je i koji udarac od vojnika, namijenjen Isusu, dohvatio. Meðutim, biti pod križem s drugim, to mijenja èovjeka. Cirenac sad nosi križ kao da ga je tražio. Cirenac je promijenjen mirnom ustrpljivošæu kojom Isus podnosi svoju muku. Tko može susresti Gospodina a ostati nepromijenjen? Zaista susresti Gospodina, ne slušati o njemu, èitati o njemu, nego susresti ga oèi u oèi.... A najbolje ga susreæemo pod križem, noseæi svoj i pomažuæi drugim ljudima u nošenju križa. I ta ljubav kojom vuèemo križ s prijateljem æe nas promijeniti u bolje ljude. Promjena se dakle dogaða putem, kroz krv i znoj, kroz udarac koji nas zadesi a nije namjenjen nama, nego našem prijatelju. Kad završimo križni put, bit æemo zahvalni Bogu na križu koji nam je otvorio srce. Isus prihvaæa pomoæ, pa èak iako zna da ovaj èovjek ne prima njegov križ dobrovoljno. Primajmo i mi pomoæ kad nam ustreba. I ne gledajmo motiv s kojim nam netko pomaže. Ako i nije ponukan sam od sebe, naša zahvalnost æe promijeniti i nas i njega, naše prihvaæanje èovjeka takvog kakav jest, sa slabostima, kojih smo i sami prepuni.
Nemojmo misliti da nam pomoæ ne treba, da možemo sami sve. Evo, Isus nas pouèava da nije tako, potrebno je darovati èovjeka primanjem pomoæi od njega. Upravo to je Isus uèinio Cirencu, darovao ga je.

Pouèi me Isuse
Biti ustrpljiva u podnošenju udaraca
Pouèi me šutjeti kad bi moja narav govorila
Pouèi me primiti pomoæ i pružiti pomoæ
Biti prijatelj i od drugog uèiniti prijatelja svog
Dajuæi i primajuæi... ljubav


Veronika pruža Isusu rubac


Isus je iscrpljen. Od zadobivenih rana i uboda trnja, njegovo lice prekrito je krvlju. Gotovo da ne vidi hodati. Svaki udarac vojnika, svako posrtanje zabija dublje trnovu krunu i otvara novi mlaz krvi, što teèe niz njegove obraze. Veronika gleda što se dogaða s Gospodinom Isusom. Želi mu olakšati patnju. Èini ono što može - uzima rubac i probija se kroz masu svijeta da mu obriše lice. Prilazi k njemu, ne gledajuæi što æe se s njom dogoditi. Isus, kao i uvijek, dariva. Utiskuje trag svog lica i vraæa rubac Veroniki....da može uvijek imati uza se trag Isusove velike žrtve. Isus, koji je dar, svakog dariva koji to želi. Veronika je prijatelj. Prijatelji malim sredstvima èine velike stvari. Prijatelj ne misli da je premalo ono što može uèiniti, nego jednostavno to èini. I ne gleda hoæe li biti shvaæen od okoline, ili možda osuðen zajedno s onim kojemu hita u pomoæ. Ne zamara se nièim što je ljudima važno, srcem trèi srcu koje ga treba. Prijatelj je odvažan, pokreæe ga ljubav. Srcem lako pronièe što njegovom prijatelju treba. Prijatelju nisu potrebne rijeèi, dovoljno je sagnuti se i pružiti nešto od sebe. Pruženim rupcem govori; "Evo me, tu sam za tebe, imaš me, s tobom sam, dajem ti što imam ma kako malo to bilo, i ne bojim se za svoj život dok trpim s tobom. Ne zanima me nitko osim tebe, i ništa izvan tebe, ni èast ni priznanja. Ne bojim se." A onaj potrebni, u svojoj muci, neimaštini i progonstvu nije bez ièeg, i on uvijek ima èim uzvratiti....otiskom svog lica, svog srca, svoje napaæene duše. Tim otiskom govori da prihvaæa prijateljsku ljubav, da je èuva i nosi dalje sobom. Odvažnost èuva prijateljstvo. Sebedarje umnaža ljubav. Prijateljstvo zahtjeva rizik. Isus nas pouèava o davanju, i o prijateljstvu.


Prijatelj daje sve što ima
Makar to bilo neznatno.

Trèi prijatelju svom
Kroz bièeve, kroz udarce,
Kroz osude, kroz poruge.

Ne izdaje,ne ostavlja
Na traži sebe.

Tu je sav, bez zadrške,
Ne štedi se,zaboravlja na se
I razdaje se èitav.

I nikad ne požali
Pa i kad je prezren od svih,
Nikad ne požali što se razdao,
Jer vrijedna je prijateljska ljubav svake žrtve.

Ona preživljava èak i kad je pregažena
Od onog kome se dala,
Prijateljska ljubav besmrtna je
U srcu onog koji bezuvjetno voli,

Kao Isus.
Baš kao Isus.

Isus pada drugi put pod križem


Težak je korak. Noge klecaju. Buka razjarene, žedne mase zaglušuje ti uši.Od krvi ne vidiš puta pred sobom. Znaš samo da treba izdržati, da treba ljude spasiti. Ovaj put ima svoj kraj, ali upravo sad ti padaš, po drugi put. Drugi pad je još teži od prvog, jer si iscrpljeniji. Što sad misle oni koji su vjerovali....Vjeruju li još? Pobuðuje li im sumnju nedostatak snage u tvom tijelu? Ljuti li ih tvoj pad, ta toliko su nade polagali....Sjeæaju li se uopæe u ovim trenucima radosti kojom si im ispunjao srca, èudesa koja si èinio za njih, hrane kojom si ih sitio? A ozdravljenja, a vraæanje Lazara u život...je li to stvarnost...A što misle oni koji su te doveli u ovaj položaj? Naslaðuju li se misleæi da su te pobijedili?
Shvaæaju samo žene koje plaèu tiho.Samo one u svojoj boli, šutke idu za tobom.Tvoja majka prihvaæanjem trpljenja pokazuje smisao onima koji ga žele vidjeti. Ona se ne predaje oèaju, i time èuva nadu onih koji sumnjaju. I tvoj ljubljeni dobri Ivan....samo ide za tobom, vjeran, tvoj do kraja.
Ti ustaješ i opet pouèavaš svojim ustajanjem sve nas, kako se ne ostaje na tlu, nego se podiže bez obzira što je ustajanje teže nego prvi put.
Za nas si pao, zbog nas opet ustaješ i pokazuješ da je moguæe.
Ljudi nas vole vidjeti uspravne i snažne. Razoèaramo ih kad padnemo. Nisu to oèekivali od nas. Kad me grijeh baci na pod, ili moja slabost, ili drugi ljudi, znam što mi je èiniti. Ti si pao da bih ja znala. Ti si ustao da bih ja opet ustala. Sve za èovjeka. Sav za èovjeka.

Pomozi mi da ne zaboravim
Da iz svakog pada postoji izlaz.
Onaj tko je dolje nema drugog puta
Osim uprijeti snage i ustati.
Ruka je tvoja nada mnom dok ležim
I zove me da je prihvatim,
Da ne malakšem, ne oèajavam,
Da se ne prepuštam malodušju.
Ustati sama od sebe ne znam,
Ali tvoja ruka je nada mnom,
Pomozi mi da ne zaboravim.


Isus tješi jeruzalemske žene


Bol ni sad ne mijenja Isusa, i sad vidi drugoga. U najveæem trpljenju èuje plaè jeruzalemskih žena i tješi ih. Žao mu je njihove boli ali ih usmjerava nad èime one zaista trebaju plakati. To govori i svima nama. Grijeh je onaj koji je upræen na Kristova leða, grijeh svakog od nas. Vrijedi li da plaèem nad tobom Isuse moj, dok grijeh ne skidam s duše svoje? Èime da te utješim Isuse moj, ako li ne promjenom srca svoga? Majka sv Augustina je gorke suze plakala nad lutanjima svoga sina, koji se tražio na krivim mjestima i upropaštavao svoju dušu.. Nije odustajala od njega, godinama je vapila od Boga da joj sin pronaðe put. I dobila je od jednog biskupa utjehu: "Ne plaèi ženo, ne može propasti sin tolikih suza." I zaista nije propao, suze njegove majke bile su na njegovo obraæenje, po njezinim suzama postao je svet i on i njegova strpljiva majka. Plaèimo nad sobom i nad djecom svojom, plaèimo nad grijesima svojih prijatelja, koje ljubimo, i èija nas odvojenost od Boga treba boljeti kao da je vlastita. Ne može duša moja imati spokoj ako moja prijateljica tone. Ni moj put nije završen, dokle živim plaèem pred tobom i tražim snagu, da te grijesima ne ranjavam. Mnoge sam ti boli zadala Isuse...Majka Marija plakala je nada mnom i ti si je èuo. Bijah mrtva a ti me pozva iz grobnice duše moje.

Majka

Kad dijete ne sluša
Majku boli, ali ne zamjeri.
Majka strpljivo èeka
Da ga proðe vrijeme
Otimanja njenoj ljubavi.
Majka trpi šutke
Njegova divljanja i traženja,
U strahu moli Boga
Da joj dijete pronaðe put.

Majka pati kad dijete pati,
Prolazi s njim kroz njegove boli
Bez pitanja.
Majka poznaje srce svog èeda
Bez obzira na njegove mijene.

Majka je zahvalna za svaku toplu rijeè
Svoje lutalice.
Majèino srce je tamo
Gdje joj je dijete.
Majèinu ljubav ne treba zaslužiti
Ona je bezuvjetna.

Majka suzama utire put
Koji æe dijete u mraku pronaæi.
Majka ne odustaje
U nadi protiv svake nade.
I pronalazi, i spasava
I Bogu dovodi.
Hvala ti Gospe
Hvala ti majko moja!

Isus pada treæi put pod križem


Teret naših grijeha je pretežak. Isus pada i treæi put. Ne ostaje na tlu, podiže svoj križ, jer nije mu mrijeti prije razapinjanja. Treba ispiti ovaj kalež do dna. U tom treæem padu rane se opet iznova povrjeðuju. Križ na leða, iznova, iznova...Korak po korak, još malo...
Isus se muèi pod križem...Njegove nas rane iscijeliše. Nije pod teretom svojih, nego naših grijeha. I oslobaða nas, svakog èovjeka koji prihvati spasenje Isus prihvaæa, grli i spašava ovom svojom preteškom žrtvom. Ima li veæe žrtve nego dati sama sebe?
A ja? Ja trpim samu sebe. Padam pod teretom svojih grijeha.

Susretoh te na raskrižju puteva i prihvatih ruku tvoju. Iz podzemlja si me izbavio, ubijelio haljine moje. Ali ne zadugo, Kriste moj, ne zadugo...Prljah je opet iznova, i padah pod križem svojih grijeha, pod teretom svojih slabosti kojima tako slabašno govorim "Ne". I prvi put, i drugi put, i treæi put, i uvijek iznova padam Isuse. I spopada me tjeskoba i sram, i borim se s malodušnošæu, koja mi drsko ispunja um i dušu, koja vrišti u mojoj nutrini; "Nisi dostojna, nisi dostojna."..
Slabosti moje vuku me ka dnu, i govore da ti se ne smijem usuditi približiti. I hoæe da ruku ne prihvatim tvoju, da ne podižem oèi k tebi....A znam, znam da ne želiš moj ostanak na tlu, i mukom savladavam sram svoj i trèim ispovjedniku, i kajem se i dolazim ti u zagrljaj. Podižem se. Nije lako, duša je uzdrmana, ali ti hoæeš mene, koja sam ništa. Dolazim ti, opet, opet, opet, ustajem i ne bojim se, jer u tvojoj sam ruci. A boli rana koju zadajem sama sebi i svom Bogu.


Probijati se do Tebe
Kroz draèu svoje grešnosti,
Rušiti te zidove
Što se penju, penju
Najteže je Bože moj.
A bode draèa,
I zidovi sputavaju dušu moju
Za let k Tebi.
Ništa sam,
U padu i ustajanju stalno sam,
Ali spoznajuæi svoju bijedu
Vidim Tebe
Koji si sve!

Isusa svlaèe

S tvog tijela skidaju odjeæu, zaljepljenu za rane. Majka te gleda. Sveto tijelo izloženo je pogledima. Sve tvoje rane tu su. Možemo li ih ne vidjeti? Mogu li okrenuti glavu dok stojiš preda mnom, ti nevin, èist, bez rijeèi...Tvoj pogled vidi svakog èovjeka. Uzeše ti sve, dopustio si sve, pa i ovo najintimnije. Bože moj, uèinio si se najmanjim od svih, najprezrenijim, ogoljenim do kraja. Pogled na tvoje tijelo posramljuje me. Ti si èistoæa, a ja prljavština. A ti se ne kriješ. Stojiš i pogledom me pitaš koji je moj odabir. Isuse, ti me poznaš. Pred tobom sam ona koja jesam. Ti poznaš sva kriva nagnuæa moga srca. Kad bih stala pred ljude ovako kao ti...kad bi me vidjeli...
Zastajem ovdje, ova postaja je najteža Isuse...Gledam tebe i vidim sebe...sasvim suprotnu tebi. A ipak me ljubiš, i za mene stojiš prezren...Ne èudim se Isuse, ne pitam se ono pitanje koje moja grešna narav hoæe postaviti: "Kako su mogli"...Ne, odmah odbacujem to pitanje, jer ga uputiti trebam sama sebi. Kako sam mogla, kako mogu i danas, toliko puta te izdati, toliko puta....
Pomozi mi ....Želim svaki dan gledati ovaj prizor, ne skrivati pred sobom istinu. Pomozi mi da te ljubim više...pomozi mi Isuse. Preslaba je moja duša izraziti što ova postaja znaèi za mene i zbog èega je se toliko pribojavam..Ti znaš.


Nijema stojim
Ovaj trenutak me baca na tlo
Mizerija duše i tijela moga
Nije ti skrita Isuse
Vidim se dobro Isuse
Gledajuæi tvoje otvorene rane
Bože moj
Nijema sam
Ti sve znaš
Nemam što reæi
Sve si dao
Sve kazuješ ovim èinom
Ogoljelošæu
Želim Isuse
Oprosti mi, oprosti mi, oprosti mi....
Pred tobom sam
Posramljena do kraja
Pomozi mi

Isusa pribijaju na križ


Probodoše ruke i noge tvoje....za opaèine naše, Bože moj...i ti sad pozivaš u svoj zagrljaj raširenih ruku sve ljude. Nek ne bude uzaludna tvoja žrtva niti za jednog èovjeka. I moliš svog Oca da nam oprosti, jer ne znamo što uèinismo. O Isuse, ljubav je tvoja neizmjerna. I majku svoju nam daješ, u ovim najbolnijim trenucima ne ostavljaš nas siroèadi.


Dva razbojnika vise na križu, s obje strane Isusova križa.
Oba su zasluženo na križu, ali ga razlièito doživljavaju.
Onaj koji srcem pronièe tajnu Boga, ne traži da ga Isus oslobodi križa. On želi da ga Isus ne zaboravi u svom kraljevstvu.
Svi imamo križ, i možemo birati; biti razbojnik ogorèen zbog svoje muke, ili onaj koji se spašava tražeæi Kraljevstvo Božje.
Onaj koji nije prepoznao Krista, svejedno je ostao visjeti, dakle križa mora biti.
Ali, hoæe li to biti križ spasa, na nama je.


Pomozi mi Kriste
Da ne odbacujem ogorèeno križ,
Jer križa mora biti.
Pomozi mi Kriste
Da se prihvaæanjem križa spasim!
Ne zaboravi me u Kraljevstvu tvome
I daj da stignem na mjesto
Koje si za me pripravio.

Isus umire na križu


Predao si svoj duh ocu. Nisi se odijelio od Njega ni u životu, ni u smrti. Nisi se udaljio, niti zažalio zbog svoje žrtve niti onda kad si na križu osjetio tjeskobu i usamljenost. I tada si Njemu vapio, pitajuæi Ga zašto si tako sam....
Dok sam pod križem, imam priajtelje koji mi pomažu nositi. Kad sam uzdignuta na križ, kad svi prijatelji odu, doalzi trenutak moje samoæe.
U mojim težinama, Bože moj, sama sam. Nitko osim tebe ne može prodrijeti u dubinu moje duše, niti doprijeti tamo, ma koliko me ljubio. Postoje ti predjeli duše Bože, u koje ni jedno ljudsko srce ne može uæi. Tamo si samo Ti, u mojoj samoæi. Od tamo ti vapijem, Bože moj, zašto si me ostavio....Premda znam da nisam sama, da si uvijek prisutan, taj dio moje duše ponekad trpi samoæu, bol koju ne može podijeliti s ljudima. I ma koliko mi željeli pomoæi, ponijeti sa mnom, u tom dijelu križnog puta nije moguæe...
Smrt Isuse...smrt tijela je nešto zajednièko svim ljudima. I taj dio si preuzeo, nièeg se nisi lišio, ništa zaobišao. Zaista, jednog dana doæi æe smrt moga tijela, duša æe se odijeliti, tijelo æe ostati beživotno. One oèi koje su gledale više neæe gledati. Neæe biti smijeha, ni suza, ni topline u tom tijelu. Neæu moæi njime upravljati, bit æe u rukama mojih bližnjih. Ja æu biti nemoæna uèiniti bilo što. Oni æe me spremiti za ukop, poleæi u lijes, spustiti u grobnicu i otiæi. I to tijelo poèivat æe èekajuæi te. A duša...ona æe nastaviti život. Vjerujem i molim se Isuse, da æe moja duša iæi tamo gdje žudim, zbog èega hodam ovom suznom dolinom...da æu naæi odmora, uæi u radost svoga gospodara. Tamo gdje nema suza, ni raspadljivosti, ni usamljenosti, ni plaèa, ni mojih padova....Do tada Isuse, mnoge smrti mi je proæi, mnoga odricanja prihvatiti....Želim umrijeti sebi da bih živjela tebi, u tebi, po tebi, kako si mi pokazao svojim životom i svojom smrti. Bože, želim umirati svojoj volji, a prihvaæati tvoju, želim umrijeti svojim sebiènostima, a živjeti tvojoj volji.


Tko s tobom umire, s tobom æe i živjeti!


Isusa skidaju s križa


Odvajaju tvoje tijelo od križa. Iz ruku i nogu izvlaèe èavle, s glave skidaju trnovu krunu. Takvo okrvavljeno, izmuèeno tijelo polažu u ruke tvoje majke. Ona kleèi, sva izmuèena, sva stopljena s tobom i prima te u naruèje. Majka boli, pomirena uvijek sa svojom sudbinom, upija u sebe svaku tvoju ranu. Vidi sve one koji æe biti otkupljeni po tim svetim ranama. Poslušna do kraja, kao i ti, strpljiva, ponizna, mirna.
Ona te nikad nije imala. Rekavši svoje prvo Da, odrekla se svakog posjedovanja. I dok te tražila, a ti si u hramu nauèavao, znala je da si Božji sin, a ona tvoja majka i službenica. I kad te mrtva položiše u njezino naruèje, ni tada te nije imala. Tek za kratko, tek da prebroji tvoje rane, tek za kratko, da se oprosti od tebe i primi svoju samoæu.
Nitko od nas nema svoju djecu. Dana su nam da ih uputimo u život, ali mi ne možemo letjeti umjesto njih, niti padati za njih. Kao što je Marija išla za tobom kad je trebalo, i odmicala se kad je to zahtjevalo tvoje poslanje, tako i mi majke trebamo uzmaknuti kad doðe vrijeme. Ljubav nikad nije posjedovanje. Nikad sebiènost, nikad vlastiti interes.
Ni druge ljude ne posjedujemo. Poèesto se dogaða da ih želimo imati, da bi ih zapravo kontrolirali. Ponekad im i misli hoæemo znati. Èak smo razoèarani ako ne misle kao mi. Ne ostavljamo prostora onome koga volimo. Ljubav se odmièe, ona hoæe da ljubljeno biæe diše. Gospa je savršeno ljubila. Bila je tu kad je potrebna i na naèin na koji je potrebna.
Ne možemo zaštititi nikog, od križeva, možemo samo ljubiti. Poput Marije.

Kad budem umrla, Majko primi me u naruèje svoje!

Isusa polažu u grob

Rodio si se neprihvaæen od ljudi, uzalud je bilo kucanje, nitko da otvori...I odmah ti o glavi radiše, pa si morao, tako malen bježati. Prošao si neimaštinu, progonstvo, neprihvaæanje, neshvaæenost, muku tijela i tjeskobu duše. Na kraju životnog puta, kad si predao dušu Ocu, polegoše te u grob koji nije tvoj.
Što si imao Isuse? Nisi imao gdje nasloniti svoju glavu. Imao si najèešæe samoæu i neshvaæenost. Samo majka je razumjela i ljubila te, ne upliæuæi se u onaj dio tereta koji moraš ponijeti ti, za nas. Trpjela je još više, jer nije smjela pomoæi, nije te mogla posluživati, hraniti te, odjevati, prati ti odjeæu kako je nauèila do poèetka tvog javnog djelovanja.. Božja volja bila je drukèija, a ona, sveta tvoja majka nije uzmicala, nije pitala zašto, niti se predavala oèaju. Nije u njoj bilo grijeha.
Polegoše te u tuði grob, i nestade s oèiju svojoj majci.
Ja znam kako je kad ti najdražeg polože u grob, kad ga više nemaš blizu oèima. Sjeæam se, u povorci dok sam išla za njim, dok smo se penjali na brdo....htjela sam da vjeèno traje moj hod za tatom. Ne htjedoh ga dati zemlji. A opet je neznatna moja bol, jer okusih tek zalogaj gorkosti naspram Gospine boli.. Kad uzeše mog tatu od mojih oèiju, otiðoše pomalo svojim kuæama. Ostadosmo sami, shvatismo tada da je umro. I ti si ostala sama, sa svojim najbližima, i èekala....èekala....
Znala si da æe uskrsnuti, da mu tijelo neæe ugledati truleža.
Dobra majko, strpljiva majko....tješiteljice naša....Sve ste prošli za nas, nema tog ljudskog osjeæaja koji vam je stran. Samo grijeh vam je stran.
Isuse, tebi nije bilo do grobnice. Pouèavaš nas time da se ne vežemo za materijalno. Ma sve æemo ostaviti. Radimo, rad spašava, èinimo koliko možemo, i ne vežimo se za materijalno. Budimo slobodni.
Isuse, danas je veliki Petak. Uskrsnut æeš treæi dan i zemlju natapati milošæu,i nikad neæeš prestati, dokle god je èovjek na zemlji. I mrtve æeš obradovati, našim praocima otvoriti vrata Raja. Eto zašto se kršæanin prepoznaje po radosti.. Jer to si uèinio za nas, za ljudsku djecu.I ne prestaješ pozivati na obraæenje srca, na prihvaæanje tvog dara Ljubavi. .
Neka te svi upoznaju, da bi radost u njima zaživjela. Izlij more svog milosrða na sve nas.

Nema više tuge, Isuse,
Srest æemo se moj stari i ja....
Svi æemo biti jedno u tebi.
Naše korjenje je u Nebu,
Ti si uèinio da znam.

Veliki je Petak....
Privuci me k svojoj muci
Da te ljubim do kraja...
Do groba,
Preko groba
Da se vinem
U radost moga Gospodara!



-emanuela-

Dami la mano, voglio restar per sempre insieme a Te
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Jopica




Spol: ensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreè
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 22:29
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Davore ono ti nije loša ideja, nadam se da æe ludovi imati inspiracije i vremena.
ja još nisam odluèila da li æu stiæ i imati moguænosti, ali ako bude mjesta i vremena , svakako bi sudjelovala.
Ima tu puno više boljih i izvrsnijih i uèenijih od mene, pa bi rado èitala njihove potaje.
Ti na koje mislim znaju koji su jer smo u kontaktu pa zanju da ih volim èitati!
Nadam se æe æe se odvažiti.

"Molitva" je poniznost èovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i velièinu Boga kojemu se obraæa i kojemu se klanja na naèin da sve oèekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 18 vel 2009, 8:25
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

molitve i razmatranja Križnoga puta
koje (osim ovih napisanih na ovoj temi) možete pronaæi na forumu

(razasute po razlièitim podforumima i temama,
da ih ne kopiram sad ponovno ovdje
- mislim da su dovoljni linkovi)
:


¤ Križni put neroðenih

¤ Marijin Križni put (T. Ivanèiæ)

¤ Znakovi naši svagdanji na Putu Križa

¤ Križ ljubavi (Matej Glavica)

¤ Križni put (I. Matuliæ : prema M. Lövenstein)

¤ Križni put Šibenske biskupije (mons. A. Ivas)

¤ Misijski Križni put (Drina Æavar)


pliz,
kad æete postat razmatranja Križnoga puta,
provjerite postoje li veæ ista na forumu,
da se razmatranja ne ponavljaju ... Wink

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: et 19 vel 2009, 8:38
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put
(fra Miroslav Bustruc)



Uvodna molitva
Isuse, pratimo te na tvojem križnom putu zajedno s našom i tvojom majkom, pratimo te kroz naš osobni životni hod, ali i kroz hod našeg naroda od poèetka njegove kršæanske povijesti pa do danas.
Želimo otkriti tvoje beskrajno milosrðe, želimo mu se otvoriti u zahvalnosti za jubilejsku godinu, godinu milosti Gospodnje, godinu obraæenja i tvoje intenzivne prisutnosti. Daj nam da u tvojem križnom putu i tvojem križu prepoznamo svoj križni put i svoj križ, da ga zavolimo hodeæi životnim putem na slavu tvoju, a na korist našu i naših bližnjih.
Amen.


I. POSTAJA: Isusa osuðuju na smrt
Prihvaæanjem nepravedne osude pravedni Sudac dijeli pomilovanje zbog grijeha pravedno osuðenima.
Gospodine životvorèe, branitelju života, branitelju punine života, na smrt te osudio smrtni èovjek, èovjek koji je zloupotrijebio svoju vlast, i protiv vlastita uvjerenja, ali i zbog straha za svoj položaj, osudio je tebe na smrt nakon što je utvrdio i ustvrdio da si nevin. To je èak ponovio nekoliko puta.

Isuse, hvala ti što ne osuðuješ.
Hvala ti što nisi došao osuditi, nego spasiti. Hvala ti što si ljubav koja ljubi.
Hvala ti što prihvaæaš i nepravednu osudu, i ne odbacuješ i ne osuðuješ onoga tko te odbacio i osudio. Hvala ti što mi daješ snage da imam suæuti za druge, ali ne lažne suæuti.
Hvala ti što me sokoliš da imam snage podupirati život, a odupirati se (ne)kulturi smrti, odupirati se životnom besmislu, odupirati se svemu onomu što ugrožava život od trenutka zaèeæa sve do prirodne smrti.
Hvala ti što si došao da život imamo, i to u izobilju da ga imamo. Pomozi nam da se zauzimamo za život u svim njegovim oblicima, ti koji si došao donijeti nam puninu života. Amen.


II. POSTAJA: Isus prima na se križ
Gospodine, hvala ti što si na sebe dragovoljno uzeo križ èovještva i èovjeèanstva, križ koji je blagoslovljeni spoj Oèeve volje i ljudske nevolje.
Gospodine Isuse Kriste, nakon što si osuðen na smrt, i u skladu s time stavljen ti je na ramena križ, križ osude, križ sramote, križ odbacivanja, križ neprihvaæanja, ti si ga uzeo na sebe.
Znao si da je to cijena onoga što si poduzeo da bi s nas skinuo grijeh i vjeènu osudu. Kako ja primam križeve svojega života? Kako ja prihvaæam sebe? Prihvaæam li se kao dar iz tvoje ruke ili se doživljavam samo kao optereæenje? Prihvaæam li druge kao dar iz tvoje ruke za suživot ili ih jedva podnosim?
Prihvaæam li sebe kao križ dragovoljno ili mrzovoljno? A kako druge? Jesam li spreman hrabro ponijeti svoj križ, jesam li spreman ustrajati u njegovu nošenju, pa makar prosudba i osuda od drugih ne bila pravedna, makar me ne cijenili, makar me ne poštovali. Gospodine, daj mi snage da u tvojem stavu prema križu koji je bio posljedica
nepravedne osude, križu koji ti je stavljen na ramena, prepoznam kako se postaviti prema vlastitu križu i prema križevima svoje braæe i sestara. Amen.


III. POSTAJA: Isus pada prvi put pod križem
Kako se uèi hodati? Padajuæi, zar ne?!
Gospodine, Isuse Kriste, dogodio se pad, tvoj pad koji je mnoge prenerazio i sablaznio. Pitali su se kako se to tebi može dogoditi. Pitao sam se kako se to meni može dogoditi. I postao sam svjestan da sam krhak èovjek, da sam grješan, da nisam jak. Spoznao sam da mi je grijeh otvorio oèi za zlo, i zatvorio ih za dobro u meni i u drugima. Hvala ti što me tvoja milost obratila, hvala ti što sam ustao.
Hvala ti za padove i ustajanja mojeg naroda hrvatskog kroz trinaestostoljetnu povijest. Hvala ti na iskustvu padova tada kada smo se okretali samo sebi i svojim snagama, i hvala ti na pronalaženju vlastitog ja tada kad si ti ponovno došao u središte naše osobe i našeg života. Hvala ti za svaki pad koji nam je pokazao da nam nije mjesto na tlu, nego da nam je mjesto na nogama.
Hvala ti za svaku odluènost da se izdignemo iz osobnih i nacionalnih grijeha, zabluda, promašaja. Gospodine, po Majci našoj, Kraljici Hrvata, donosimo ti rane svoje, rane svojih obitelji i svojega naroda. Donosimo ti cijelu našu osobnu i narodnu povijest. Lijeèi te rane, Isuse. Mi ti vjerujemo, lijeènièe i spasitelju cijelog èovjeka i svih ljudi. Amen.


IV. POSTAJA: Isus susreæe svoju svetu majku
Bezglasna rjeèitost pogleda, koja svjedoèi o dubini zajednièke boli.
Susreli ste se na putu, na križnom putu tvoje muke. Susret udruženih boli i združenih patnji. Bila je s tobom u radosnim trenucima tvojega života, a ne može te mimoiæi ni u ovim trenucima koji su bili dugi kao godine ili èak stoljeæa i tisuæljeæa.
Hvala ti, Gospo žalosna, hvala ti što pratiš Isusa do kraja, hrabro, bez ostatka i suzdržanosti. Hvala ti što ti i mi smijemo povjeriti svoje boli, svoje muke, svoje poteškoæe. Hvala ti što suosjeæaš s nama, što si majka milosrða, hvala ti što si pomoænica kršæana.
Pomozi nam da i mi znamo jedni druge susretati i u boli kao i u radosti, da i mi znamo plodonosno suosjeæati, plakati sa zaplakanima, smijati se s nasmijanima. Da znamo u svemu i u svakomu prepoznavati onoga koji je s nama zauvijek, a to je tvoj i naš Isus. Amen.


V. POSTAJA: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Šimuna Cirenca ne možeš naruèiti, ali znaj ga prepoznati.
Prisilili su ga da ti pomogne nositi križ, i ti si to prihvatio. Poslije se, kaže nam predaja, njegova nedragovoljnost pretvorila u dragovoljnost jer prisilna dobrota obezvrjeðuje onoga koji je èini, a dragovoljna iz sebe ižaruje èar neodoljive privlaènosti.
Hvala ti, Šimune, što si htio pomoæi. Isuse, hvala ti što nama u naše živote šalješ Šimune Cirence. Možda ih ne prepoznajemo, a možda ni oni ne prepoznaju što je to što rade kao ni zašto to èine. Daj da to prepoznamo kad pomažemo drugima, da znamo to
èiniti iz ljubavi prema tebi, iz posvemašnjega predanja tebi. Da ne mrmljamo, da se ne tužimo na križeve, na poteškoæe osobne, obiteljske, narodne. Hvala ti, Isuse, što si ti ponio križ našeg naroda kroz cijelu njegovu povijest, i hvala ti što smo osjeæali blagodat pripadnosti tebi i Crkvi tada kada smo se znali i htjeli okrenuti do krajnjih dubina svojega biæa tebi i Ocu nebeskom u Duhu Svetomu.
Otvori nam oèi za ovaj sadašnji trenutak da ti znamo pripasti cijelim svojim srcem moleæi i za druge pripadnike našeg naroda. Da prepoznamo ovaj trenutak milosti koji si namijenio našem narodu, a preko nas i drugim narodima. Amen.


VI. POSTAJA: Veronika pruža Isusu rubac
Dobro koje èiniš uz cijenu odricanja nema cijene.
Veronika u prijevodu znaèi prava slika. Gospodine, mnoštvo koje te okruživalo bilo je neprijateljski raspoloženo prema tebi, ali bilo je i onih koji su te s ljubavlju slijedili. Došla je neka žena. Što je tražila: Pomoæ za sebe, ili…? Obrisala ti je svojim rupcem znojno i krvavo lice.
Ti, koji si rekao da ni èaša hladne vode darovana potrebniku iz ljubavi prema tebi neæe ostati nenaplaæena, pokazuješ da se sam držiš toga naèela. Ostavio si utisnut svoj lik na njezinu rupcu. Ostavi, Gospodine, utisnut svoj lik u našim srcima, i daj da mi poput Veronike znamo brisati predrasude s lica naših bližnjih u svojim srcima i umovima. Da ih znamo gledati s ljubavlju, praštati im, biti im bližnjima, imati samilosti za pripadnike svojega naroda ponajprije, odricati se prestroga gledanja, odricati se neljubavi prema sebi i svomu, odricati se težnje da nas drugi vole više nego mi sebe, ili umjesto nas. Gospodine, na ovoj vjetrometini prostora i propuha naroda gdje se stoljeæima nalazimo, daj nam ljubavi, prave ljubavi prema sebi i svojima jer to je uvjet da bismo mogli druge voljeti kao sebe.
Hvala ti što si dopustio da Veronika doðe i uèini gestu ljubavi. Pomozi nam da svatko bude na svoj naèin Veronika u svojem svagdanjem životu. Amen.


VII. POSTAJA: Isus pada drugi put pod križem
Pad je pobjeda zemlje nad nebom, a ustajanje – neoèekivana pobjeda neba.
Gospodine, tvoj križni put još nije dovršen. Evo, sada padaš drugi put. Težina, optereæenje èovjeèanstva, krivice, rane, ovisnosti, sve se to sruèilo na tebe, i ti padaš, Gospodine. Ali time nas upozoravaš na duhovne padove, i upuæuješ na to da ne možemo sami, da nam treba pomoæ, izravna ili neizravna. Pokazuješ nam da drugi ne mogu sami bez nas i da traže pomoæ.
Hvala ti što pad nije sve. Pad nam samo otkriva da se nalazimo na zemlji i da smo od zemlje, ali isto tako da ne pripadamo zemlji jer se dižemo na noge. “Za let si, dušo, stvorena!” Pozivaš nas da imamo srce i duh u nebu, a tijelo na zemlji. Da taj spoj stvoriteljske ljubavi Oèeve, tvojega otkupljenja, i posveæenje Duha Svetoga u nama naðu svoj sretan suodnos.
Hvala ti na svim padovima našega života, ali i na ustajanjima. Hvala ti na svim bolestima, ali i na zdravljima. Hvala ti na svim bespuæima, ali i na pronalaženjima pravoga puta. Hvala ti za osobna i narodna nesnalaženja, ali i pronalaženja izlaza. Ti si taj put, istina i život za svakoga osobno, za obitelj i za narod svaki. Ovoga trenutka
posebno ti zahvaljujemo za naš narod, bilo ovaj u Domovini, bilo onaj u iseljeništvu. Hvala ti što ga tvoja ljubav drži. Daj da ga potpomaže i naše zajedništvo. Amen.


VIII. POSTAJA: Isus tješi jeruzalemske žene
Nada najduže i najdublje tješi zato što joj se ne žuri umrijeti.
Gospodine, kakav obrat! One su poèele tješiti tebe, a ti si nastavio tješiti njih. Ispravljao si njihovu krivu utjehu spram tebe. Rekao si da ti nisi predmet njihova žaljenja, nego one same i njihova djeca. Hvala ti što si smogao snage tješiti druge kada si i sam trebao utjehu. Hvala ti što i nas pozivaš da tako èinimo. I hvala ti što nas ovdje oslobaðaš potrebe da lažno tješimo, i lažno budemo utješeni.
Daj da imamo snage primiti utjehu i od onih od kojih to ne bismo htjeli primiti, te da znamo tješiti i onda i one kojima bismo najradije uskratili utjehu. Gospodine Životvorèe, Duše Sveti, utjeho naša, hvala ti za sve utjehe u životu našem. Hvala ti što nas tješiš, Gospodine, da nam, kad god smo uz tebe, jamèiš da ne æemo propasti. Hvala ti, Isuse, na svim utjehama u našim životima. Amen.


IX. POSTAJA: Isus pada treæi put pod križem

Ne daj da padajuæi sustanemo. Daj da od drugih i od sebe ne odustanemo.
Gospodine, nakon ovog pada mnogi su odustali da ti više vjeruju. Potpuno su izgubili povjerenje u tebe. Mislili su: Zar je moguæe da je to onaj kojega smo mi slijedili, zar je moguæe da je to onaj koji je èinio èudesa, koji je ozdravljao, koji je uspješno rješavao najnerješivije sluèajeve, koji je lijeèio najteže i neizljeèive bolesti?
A evo, ušao si u najtežu operaciju povijesti èovjeèanstva, operaciju oslobaðanja od besmisla života, od nemoæi da ljubimo i budemo ljubljeni, od nemoæi da se prašta i prima praštanje, od nemoæi ulaženja u svetost. Pao si, Gospodine. U tebi su pali svi naši grijesi, u tvojem su padu sadržani svi naši padovi. Odvraæamo svoje misli od naših padova jer mislimo kako se trebamo prikazivati u boljemu svjetlu, a ti nam kažeš da priznanje loših i onih tamnih strana naše osobnosti ne znaèi umanjivanje našeg rasta, nego upravo ulaženje u stvarnost toga da smo ljudi s dobrom i zlom u sebi.
Hvala ti što tvoja dobrota i tvoje povjerenje èine da se u nama sve više kristalizira tvoj lik, da ne živim više ja, nego ti živiš u meni, Isuse. Da živiš u svakome od nas osobno, u našim obiteljima i u našem narodu. Daj da se do kraja odluèimo za tebe dok ti zahvaljujemo na jubilejskoj godini tvoje milosti. Neka ovaj tvoj narod, narod hrvatski, ne zaboravi da je samo po tebi mogao i može biti predziðe kršæanstva. Neka tvoje povjerenje u nama ponovno probudi tu svijest i poslanje. Daj da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje. Hvala ti, Isuse, na povjerenju. Amen.


X. POSTAJA: Isusa svlaèe
Odjeni nas u èistoæu ljubavi svoje, Gospodine!
Gospodine, i tu su ti sramotu nanijeli, ili su barem mislili da æe ti je nanijeti svukavši s tebe i posljednji komadiæ odjeæe, izvrgnuvši te ruglu. Htjeli su te obešèastiti, ali tvoj odnos s Ocem nije mogao ni time biti pomuæen, tvoja povezanost s nama nije mogla ni
time biti prekinuta. Hvala ti što nas voliš i tada kada zloupotrebljavamo spolnost, hvala što èistoæa tvoje ljubavi èini da nadilazimo sve što može obešèastiti našu vlastitu èistoæu i èistoæu spolnosti naših bližnjih.
Hvala ti, Isuse, što nas zaodijevaš odjeæom obnovljene nevinosti srca, duha, duše i tijela, obnovljenim pogledom na život i suživot. “Èisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.” (Psalam 51). Amen.

XI. POSTAJA: Isusa razapinju na križ

Dok se radi nas razapinjao, Isus je strelice praštanja, a ne mržnje, odapinjao.
Razapinju te, probijaju tvoje ruke i noge. Razapet si, visiš izmeðu neba i zemlje u groznim mukama. Ali ne odrièeš se ljubavi prema onima koji su to napravili. Ljubavlju se suprotstavljaš njihovoj mržnji. “I najmanja snaga ljubavi veæa je od najveæe snage razaranja” (J. Ratzinger). “Oèe, oprosti im jer ne znaju što èine!”
Hvala ti, Isuse, što ti znaš što èiniš kad praštaš, a praštaš jer ljubiš. Ali drugoga puta nema. Da je postojao neki drugi put u puninu života, ti bi ga odabrao. Oèito, put ljubavi jedini je put, ali ta se ljubav mora dokazati kroz dimenziju križa da bi joj se povjerovalo i vjerovalo.
Hvala ti što te ništa ne može rastaviti od ljubavi prema nama. Pomozi nam da i s nama bude isto. Da i nas ništa ne može rastaviti od ljubavi prema tebi i prema braæi. Daj da ljubimo tada kada mržnja napada, daj da praštamo tada kada se èini da je praštanje kukavištvo i kada bismo od takve zahtjevnosti ljubavi najradije htjeli pobjeæi.
Daj nam blagoslov svojega križa za koji si zajamèio: U ovom æeš znaku pobijediti. Ako dopustiš da križ u tebi pobijedi sve ono što mu se suprotstavlja, u tom æeš znaku pobijediti i pobjeðivati. Amen.


XII. POSTAJA: Isus umire na križu
Kad te na križ patnja pribija, duša se uz Boga privija, makar se iz grudi krik muke izvija.
Gospodine, nisi mogao ostati vjeèno razapet izmeðu neba i zemlje. Tvoje su muke bile veoma intenzivne, ali ipak ogranièena trajanja, i uslijedila je smrt, otkupiteljska smrt. Hvala ti, Gospodine, što si ostao vjeran poslanju koje ti je Otac namijenio, a to je da se svi ljudi spase i doðu do spoznanja istine.
Hvala ti što si snagom ljubavi ušao u smrt koja je bila posljedica mržnje i pristajanja na razaranje, na sljepoæu, na bijeg, na strah, na prekid rijeke života s izvorom. Hvala ti što te smrt nije mogla pobijediti, iako se èinilo da si zapravo ti gubitnik. Hvala ti što te zlo nije moglo pobijediti, iako su mnogi mislili kako si pravi nemoænik, da uopæe nisi onaj za koga si se predstavljao.
Hvala ti što si uzeo sve sablazni, sva kriva oèekivanja, sva razoèaranja naša i svu beznadnost života bez Duha, i to unio u grob, unio u smrt i ubio smrt, ubio grijeh, pobijedio Zloga. Hvala ti što si ti bio smrt smrti. Hvala ti što i nas pozivaš da umiremo grijehu, da umiremo zlu, da umiremo svemu negativnomu kako bi se u nama rodilo ono dobro i vrijedno za što se isplati živjeti, ali i za što se isplati umrijeti, ako zatreba.
Hvala ti što si prvi prokrèio put spasenja i pozvao nas da idemo za tobom, poèetnikom i dovršiteljem naše vjere. Hvala ti, najbolji prijatelju i jedini Spasitelju i Otkupitelju,
jedini posrednièe izmeðu neba i zemlje, izmeðu Boga i èovjeka. Hvala ti, Bogoèovjeèe, Isuse Kriste. Amen.


XIII. POSTAJA: Isusa skidaju s križa
Sveæenik kao žrtva na oltaru ruku Majke cijeloga svijeta.
Gospodine, ti nisi sišao s križa, tebe su skinuli s križa. Ako je istina da se 90% kršæanskih molitava sastoji od reèenice: Od križa oslobodi nas, Gospodine, onda je isto tako istina da ta molitva ne može biti uslišana jer ti ne oslobaðaš od križa, nego po križu.
Sam si pokazao kako se to radi. I hvala ti što si èasno dovršio svoju životnu utrku. Tvoje je mrtvo tijelo u Marijinu naruèju, u naruèju one koja te ljubila više od ikoga, koja je znala suosjeæati s tobom u svim tvojim situacijama: i uspjehu i neuspjehu, i odbacivanju i prihvaæanju, i oèaranju i razoèaranju.
Ona ima suæuti za one koji su napravili to okrutno djelo ubojstva Bogoèovjeka. Hvala ti, Majko, što si s nama u najtežim trenucima naših života, kada se oni ne mogu niti izreæi, ali se osjeæaju, kada duboko pogaðaju temelje našeg biæa. Hvala ti što si uz nas u moguæim i nemoguæim trpljenjima. Hvala ti, majko žalosna. Hvala ti za nadu, vjeru i ljubav u Isusa i u ono što je Otac namijenio uèiniti po njemu za naš spas.
Hvala ti na tvojem suotkupiteljskom poslanju i njegovu potpunu ostvarenju na razini potpuno otkupljenoga stvorenja. Molimo te da se i nas sjetiš “sada i na èasu naše smrti”. Amen.


XIV. POSTAJA: Isusa polažu u grob
U grob se ne pokopava život, nego smrt koja je zarez, a ne toèka reèenice života.
Gospodine, u taj su grob neprijatelji položili nade, velike nade. Mislili su da je to kraj tvojega života, da prestaju smetnja i prepreka za njihove živote, za njihove ambicije. Prihvatio si i tu sablazan da sve ide redovnim tijekom. Nije bilo èudesna oslobaðanja s križa kako su oèekivali prijatelji, pobornici i simpatizeri tvoji. I evo, polažu te u grob koji je unajmljen?! Naizgled završetak, poraz. Ostavljaš dojam potpuna gubitnika, razoèaravaš i prijatelje i neprijatelje.
Hvala ti na grobovima svih milih i dragih našeg roda i naroda iz nedavnog i prijašnjih ratova, redovnih i izvanrednih smrti, naglih, pripravnih i nepripravnih. Hvala ti što si posvetio grobove svih koji u te vjeruju i što ova poèivališta ljudskih tijela bude nadu u uskrsnuæe.
Hvala ti što su grobovi privremeni smještaji. Hvala ti što smrt nije kraj. Hvala ti što si i ti umro i pokazao kako smrt nije strašilo, nego sestra, kako je nazva sveti Franjo Asiški. Hvala ti na prijelazu, na novom raðanju, koji, s jedne strane, oznaèuje smrt, a, s druge, život koji se nezaustavljivo nastavlja. Amen.


XV. POSTAJA: Gospodin slavno uskrsnu
Drame Velikog petka zaplet uskrsnuæem doživljava rasplet.
Ono što ni tvoji najbolji uèenici nisu mogli ni u snu sanjati, iako si im o tome govorio na javi, da æeš uskrsnuti, to se dogodilo. Pojedinaèno si se i skupno susretao s onima koji su bili otvoreni za tu poruku, iako ne odmah. Trebalo je i vremena, kao što pokazuje sluèaj dvojice na putu u Emaus.
Trebalo je vremena da im se otvori srce, da se zapali èežnja, da se prvotno razoèaranje pretvori u novo oèaranje, u novo oduševljenje. Jer «trebalo je da Sin èovjeèji sve to pretrpi», a udružen sa Sinom Božjim to i nadvlada, da se ostvari i dogodi spasonosno trpljenje. Hvala ti na radosti uskrsnuæa. Hvala ti što si ti pobjednik nad grijehom, zlom, Zlim i svakom bolešæu. Hvala ti što od tebe poèinje buduænost koja nièim ne može biti zaustavljena jer si razorio sve prepreke.
Hvala ti što ostaješ i dalje s nama kao uskrsli Gospodin sa znakovima svoje muke koje uskrsnuæe nije izbrisalo, nego ih je samo preobrazilo. Hvala ti na svakom našem uskrsnuæu iz bijede, pakla, jada, grijeha, surovosti, neotkupljenosti. Hvala ti na tvojoj i našoj Majci koja je na osobit naèin bila sudionica tvojega uskrsnuæa, koja nas otvara za sve blagodati uskrsnuæa. Hvala ti, uskrsli pobjednièe, što tvoju pobjedu nitko i ništa ne može osporiti. Neka se u nama dogaða rascvat uskrsnuæa, rascvat duhovnog života, procvat obraæenja, procvat i rast novog èovjeka, novog Adama i nove Eve, novoga èovjeèanstva. Hvala ti na buduænosti koja se otvorila toliko da je ni svi zasuni ovisnosti, grijeha, mraka i zla više ne mogu zatvoriti.
Hvala ti na svjetlu koje obasjava sve pozemljare, koje se iz tvojega smrtnog tijela po uskrsnuæu razlilo na svu povijest ljudsku i svu povijest našeg roda i naroda. Hvala ti što se uskrsnuæe probijalo ispod zajednièkih i pojedinaènih mraènih nataložina u našoj povijesti. Hvala ti za moj narod, Gospodine, koji je tvoj dar ovim prostorima. Hvala ti na ovim prostorima koji su tvoj dar mojem narodu. Daj da budemo tvoj znak, znak osporavan, ali i uspravan. Budi blagoslovljen, Gospodine, po svojem uskrsnuæu i blagoslovi nas njime. Amen.


Završna molitva
Gospodine Isuse Kriste, s tobom i tvojom Majkom zajedno smo išli tvojim i našim križnim putem. Sjeæali smo se naših križnih putova kroz povijest. Podsjeæao si nas kako nam valja iæi tim putem jer je uzak i strm put koji vodi u život, a širok i lagodan put koji vodi u propast.
Hvala ti što nam otkrivaš istinu o našem životu, istinu o Bogu i èovjeku, o svemiru, o ljudskoj sudbini iza koje stoji Oèeva nakana da nas beskrajno usreæi ako se otvorimo njegovu planu. Hvala ti što je to ljubav koja stoji iza našega stvaranja, ljubav koja stoji iza našeg otkupljenja, što je to ljubav koja stoji iza našeg posveæenja. Hvala ti što je moguæe biti tvoj i tada kada se pitamo koliko je onih koji idu za tobom. Tebi nije važan broj, nego kroj, ali ipak došao si svima.
Daj da naša ljubav bude toliko širokogrudna da nikoga ne iskljuèuje iz svojega djelokruga. Ljubimo svakoga, pa i neprijatelje, jer znamo: Svi su djeca Božja. Mi to znamo, a svojom æemo ljubavlju i njima pomoæi da to doznaju. Usadi u nas misao kako nam valja na najbolji moguæi naèin proživjeti ovaj život da bismo svi zajedno s tobom i s onima koji su ti na ovoj zemlji htjeli služiti i ostali ti vjerni do zadnjega daha svojega života uživali u vjeènosti. Amen


Zadnja promjena: klara; sub 21 vel 2009, 7:56; ukupno mijenjano 1 put.

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 21 vel 2009, 8:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put


1. postaja: Isusa osuðuju na smrt

Koliko je potrebno da èovjeka osude na smrt? Sigurno duge raspre, tajna šaputanja, ogovaranja, ljutnja. Sigurno ta vatra netrpeljivosti dugo tinja. Nosio je snažnu Rijeè, živio jasno i povuèeno, pouèavao kao Onaj koji zna kako, zašto. Osjetili su tu nadmoæ osobe koja je niknula iznenada, osobe neugledna i siromašna podrijetla (tek Davidove loze), poznavali su mu roditelje, samozatajne ljude bez osobite slave. Ta je osoba èinila èudesa, ozdravljala, podizala. Hrabrila. Tješila, opraštala grijehe, krivnju brisala….Osjetili su Isusovu nadmoæ i svoju nemoæ. A prepoznali su i svoj mraèni trenutak moæi: Izaberimo Barabu! On je manje zlo. Nikome se ništa neæe dogoditi ako oslobodimo Barabu: možda koja pljaèka ili razbojstvo, ali Opasnoga treba maknuti sa scene. Moænoga treba neutralizirati da ne uznemiruje savjest! Bolje žrtvovati jednog pravednoga, nego da moramo išta mijenjati. Neka bude sve kao prije. Dozlogrdilo im Njegovo razotkrivanje. A smislili su dobar plan. Pilat æe Ga osuditi, da sve izgleda èisto, nevino. Nije važno što i Pilat pere ruke. Sve je veæ dogovoreno. I odvija se po planu.

Pomolimo se:
Hvala ti, Gospodine, za sve iskrene i poštene nasljedovatelje Tvoje rijeèi i istinske zaljubljenike u Tvoja pravila igre. Klanjam ti se u ljudima koji te traže, žele i èeznu za tobom. Oèuvaj nas od krvi nedužnoga: da nikada nikoga ne osudimo na smrt lošim govorom, ponižavanjem, omalovažavanjem tuðeg znaèaja ili postignuæa. Molim Te, daj da se radujemo bratu èovjeku i svakom njegovom uspjehu.


2. postaja: Isus prima na se križ
Neobièan prizor: bez protivljenja i opravdavanja Isus prihvaæa natovarenu gredu. Oblio ga je znoj jer zna što ga èeka, ali On se predaje toj stvarnosti bez oklijevanja i ne traži krivca. Kakve li duboke razlike izmeðu èovjeka i Boga! Mi se bojimo svake, najmanje kazne. Bojimo se da æe drugi saznati da smo pogriješili, da smo slabi, da nismo uspjeli, da nešto ne možemo. Skrivamo se, glumimo, a kad nas otkriju, opravdavamo se, uzmièemo, tražimo krivca, nudimo izlike…Nerado podnosimo odgovornost života.

Pomolimo se:
Divni Isuse, uvijek iznova odluèujem ne opravdavati se za svoje slabosti niti tražiti smilovanje od ljudi. A onda opet potrošim sate smišljajuæi pravi izgovor: onaj koji æe biti dobar ljudima i prihvatljiv savjesti. Od danas iskreno želim prestati se skrivati, želim prihvatiti izazove i ponijeti križ koji je tako besprijekorno oblikovan za mene. Ljubav je Tvoja tako bezgranièna i neobjašnjiva da okus njezin naziremo tek kad šutke prihvatimo križ, svakoga dana iznova, jednostavno. Molim Te, Pomozi da rastem u jednostavnosti i da hodam u sigurnosti Tvojih koraka.


3. postaja: Isus pada prvi put pod križem
Ponekad nas sruši teret života. Èini se da nema izlaza, ne možemo dalje. Posustajemo, padamo. Dobro je naæi snage, diæi se i krenuti dalje. A što ako nevolja traje? I pritišæe? Nerijetko se nakon prve nevolje sruèi još jedna lavina. Èudimo se kako se to može preživjeti. A najviše bole osude i komentari: dobio je što je zaslužio, nije trebao toliko raditi, zašto se miješao u ono što nije nužno…. Boli ako nema èovjeka koji bi opravdao, oprostio, zavolio….

Pomolimo se:
Hvala ti, Gospodine, za padove. Tako sigurno znamo da nam bez Tebe nema života. Da bez Tebe ne živimo. Samo vegetiramo. Spavamo, ustajemo, jedemo, pijemo, i dalje žeðamo i gladni smo i umorni i pretovareni brigama i teretima života. Molim te da u svakoj nevolji, ali i sreæi, gledamo Tebe i crpimo snagu za život, jer Život si Ti.


4. postaja: Isus susreæe svoju svetu majku

Majke postoje i èudo su Božje ljubavi. Neobiène, lijepe, tople, odluène i nježne. U sluèajevima krajnje napuštenosti i beznaða, majke su tu. Majka znaèi život, pobjedu nad smræu, snagu novog poèetka. Biti majkom je povlastica dostojna kraljica. Èudesno je pronositi taj život u sjaju i bijedi, u siromaštvu i bogatstvu.
Teško je gledati neuspjeh svoga djeteta, ali ljubav ne treba argumente. Ljubavlju valja zaogrnuti vlastito dijete i dati mu iskustvo i snagu Božjeg prihvaæanja i peèat postojanja koji je èisti dar.

Pomolimo se:
Molim te za šutljivost i poniznost. Osnaži me sposobnošæu prihvaæanja i zahvaljivanja za dobro i zlo. Hvala ti na blagoslovu djecom. Hvala na radosti i žalosti, padovima i poniženjima. Hvala što Ti jesi.


5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Svakodnevno možemo sresti izranjenog Isusa koji treba pomoæ. Krvavu, osramoæenu, prezrenu, izruganu osobu nerado primamo. Nekako osjeæamo prezir i stid. Ne želimo biti u blizini gubitnika. Što ako nas netko vidi? Zar smo i mi pristaše takvih jadnika? Koliko smo puta otkrenuli glavu od potrebnoga? Udaljili se od Isusa? Prepustili ga njegovoj patnji? Kazali: imam dosta svojih briga. Šteta. Propustili smo priliku biti u Isusovoj blizini.

Pomolimo se:
Gospodine, koji znaš izvor i smisao patnje, uèini me susretljivom i suosjeæajnom s onima koji trebaju samilosti. Najèešæe sam taj patnik upravo ja. Željan pažnje, prihvaæanja, razumijevanja, praštanja. Potrebit zagrljaja, opravdavanja, ljubavi. Taj pogled i susret s Ranjenim osnažit æe mene, podiæi me iz bijede nezadovoljstva, depresije, straha, nepovjerenja. Podiæi nekoga iz blata znaèi sebe uzdiæi do lica Gospodinova. Molim Te,uèini me spremnim, Gospodine, uvijek iznova za dobro.


6. postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Veronika je bila hrabra žena. Isus je osuðen, prijatelji mu se razbježali, glavari ga se sveæeniæki odrekli, svjetina ismijala. Tko želi biti viðen u društvu onoga koji je osuðen na strašnu smrt? Ona se ne boji sramote, poruge ni osude. Istupa iz mnoštva i pruža Isusu rubac. Što li je pri tom mislila? Možda ju je preplavio osjeæaj nemoæi, a tjerana željom da uèini nešto, da pomogne i olakša Isusu. I nudi mu ono što trenutno ima kod sebe: èisti, bijeli rubac.
Isus je zahvalan i velik, èak i u bijedi i patnji koju proživljava: nema u njemu gorèine, prezira ni osvetoljubivosti. Samo Ljubav za èovjeka, za ovu samilosnu ženu. Daje joj odraz svoga lica.

Pomolimo se:
Gospodine, molim te da u trenucima ostavljenosti, boli i patnje ne okrivljujemo druge ljude, da ništa od ljudi ne oèekujemo, nego da strpljivo prihvaæamo i zahvaljujemo. I da tražimo Ljubav èistu.


7. postaja: Isus pada drugi put pod križem

Kao da nije dovoljno poniženja! Izrugivanje, sram, upiranje prstom. A sve to temeljem lažne optužbe. Razdire to èovjeka i oduzima snagu. Osjeæaj: nikome ne znaèim, èemu koraèati. Znoj, teret, ostavljenost, dovode do novoga pada. Jednima na porugu i ismijavanje, drugima na spasenje.

Pomolimo se:
Gospodine, uèini nas toliko suosjeæajnima i osjetljivima da nikoga ne osuðujemo, nikome se ne rugamo, jer nikada ne znamo punu istinu. Molimo Te, Zamijeni nam srca kamena ljudskim srcem.


8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Žene imaju osjeæaj za nepravdu i suosjeæanja s onima koji pate. Žene imaju snagu zauzeti se za dobro, za nevoljnika, patnika. I one jeruzalemske žene nisu mogle ništa drugo do gledati, suosjeæati, plakati, nadati se da æe se odluka, još u posljednjem trenutku, promijeniti.
Isus opet ne propušta priliku pouèiti, ostaviti oporuku: Ne plaèite! Hodajte uspravne, u ljubavi, noseæi nježnost i toplinu koju vam je Bog u srca utisnuo. Uzmite tu brižnost i pažljivost i zaogrnite njome djecu svoju. Ona trebaju plašt prihvaæanja, blizine, nježnosti, dobrote, darivanja, snagu stvaranja - ljubav samu. Raširite velikodušno krila svoje ljubavi i dijelite velikodušno, kao što ste velikim obdarene.

Pomolimo se:
Divni Isuse, hvala za dar ljubavi i osjetljivosti za drugoga. Produhovi nas, da u svakom trenutku sreæe ili žalosti, dolazimo najprije k Tebi. Molim Te, pomozi da naše odstupanje ili djelovanje bude najprije zaèeto u tišini, da donesemo plod.


9. postaja: Isus pada treæi put pod križem
Muèno je gledati Isusa pod teretom ljudske zloæe. Kao da nema kraja patnji, boli, muèenju. I još jedno posrnuæe, pad, novi smijeh, novi dokaz nemoæi Što li su uèenici mislili nego: propalo je. Ovaj je imao snažnu Rijeè, a sada je evo, sve propalo. Ili: niti ovaj nije Mesija, ovakva sramotna smrt sigurno nije odreðena Spasitelju svijeta.
A Isusovo posrtanje, padanje i muèno ponovno ustajanje ima poruku: ustaj èovjeèe, iz blata svojih lutanja, stranputica, optereæenosti, ropstava, ovisnosti, bježanja, grijeha. Ustani kada misliš da više ne možeš. Ustani kada si rezigniran, kad si razoèaran sobom, kada sam sebi više ne možeš oprostiti ponovni pad. Znaj: Isus se dizao za tebe, opravdao te i otkupio, jedina je dužnost prihvatiti Milost, zagrliti Ljubav i postati Èovjekom.

Pomolimo se:
Hvala ti za proživljen i treæi pad pod teretom križa. Ne daj da ikada zaboravimo da se unatoè ostavljenosti i poruzi ljudi, moramo diæi i potražiti Tvoju ruku. Vodi nas Duhom ustrajnim, da ne klonemo nikada, molimo te.


10. postaja: Isusa svlaèe
Nema milosti za osuðenika. Obespravljen, nepravedno osuðen, sada još i potpuno ponižen. Haljinu strgnuše s tijela i podijeliše je, bacivši kocku. Ima li kraja bezoènosti, bezosjeæajnosti, otuðenosti od èovjeka koji trpi?

Pomolimo se:
Saèuvaj nas Gospodine, okrutnoga iživljavanja. Molim Te, Probudi u nama suosjeæanje za patnika, da osjetimo poziv priskoèiti u pomoæ.


11. postaja: Isusa pribijaju na križ
Došao si do kraja puta. Nitko ne odustaje od nauma. Presuda je izreèena, vojnicima je dužnost izvršiti presudu do kraja. Zdušno zabijaju èavle. I mi se lako okomimo na onoga koga društvo prokaže kao drugaèijeg, manje vrijednog, obilježenog. Nitko i ne pita što je istina. Samo vadi nove argumente protiv Njega. Èuju se nove mane, propusti, razlozi zbog kojih je zaslužio osudu i smrt. Nitko ni ne pomišlja na priliku za život. Svi se slažu: smrt je zaslužio.

Pomolimo se:
Kada bismo bili èisti, sve bi nam bilo èisto, sve bismo znali opravdati, sve mogli oprostiti. Molimo te za èistoæu srca, za život bez grijeha, za predanost Tebi.


12. postaja: Isus umire na križu
Zadnji trenuci patnje. Agonalna borba. U tome je èovjek posve sam. Mora proæi prolazom iz kojega povratka nema. Bilo bi lakše da se osjetio priznatim, voljenim, prihvaæenim. Isus umire kao otpadnik društva, kao neprijatelj, neshvaæen, kao gubitnik. Prijatelji mu se razbježali, posakrivali se od straha da i njih ne uhapse. Nigdje èovjeka. Majci je srce slomljeno zbog sinovljeve patnje. Ona zna istinu, ali ne može vjerovati da Sin mora umrijeti tako strašnom smræu. Razbojnik jedini ima blagu rijeè: Sjeti me se Isuse, kad doðeš u raj. Isus mu uzvraæa: Spašen si, èovjeèe, još danas si sa mnom u raju.

Pomolimo se. Èudesni Isuse, pomozi da i ja poželim biti u Tvome kraljevstvu, danas i u svakoj prilici, molimo te.


Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
Valjda su se znatiželjnici razbježali. Svi su se uvjerili: umro je. Završeno je. Samo najbliži ostaju i brinu za beživotno tijelo.

Pomolimo se.:
Molim te za šutnju, da tišina i govor budu rjeèitiji od rijeèi, da imaju snagu podiæi, oplemeniti i uèiniti život podnošljivim.


14. postaja: Isusa polažu u grob
Èovjek neki, Josip iz Arimateje, zatražio je dozvolu da Isusa pokopa. I dobio je dopuštenje Pilatovo, uredio tijelo prema obièaju svoga vremena i pokopao ga. Žene su vidjele mjesto, sjedile su ondje i još valjda nisu vjerovale što se dogodilo. Zbog straha od prijevare, poslali su stražare na vrata groba. Kao da to išta znaèi onomu koji gospodari životom! Zasigurno, nastupa prostor slobode, nezaustavljive rijeke slobode.

Pomolimo se:
Koliko znakovitosti u tvom ulasku u grob. Hvala za tu sliku odvajanja od tijela, prestanka djelovanja ogranièenosti vremenom i prostorom i ulaska u svijet beskrajnoga. Molimo Te, pomozi da znamo umirati nevažnomu i živjeti Radost.



(MŠ)

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 23 vel 2009, 10:51
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put
(samostan Poljud)


Uvodna molitva
Gospodine Isuse Kriste, želim sada iæi za tobom u duhu na tvojem putu trpljenja.
Otvori mi oèi i takni mi srce da da uvidim i postanem svjestan
kako je velika tvoja ljubav prema meni, da se èitavom dušom obratim tebi.
Tvoj put boli neka mi bude škola u svakom trpljenju.


I. Isusa osuðuju na smrt

Pomozi mi, Isuse, biti slobodan u osamljenosti, pred osudom,
pred prijetnjom i lažima,
da mogu zajedno s tobom nositi dio boli svijeta i vremena
u koje si utkao moj životni put.


II. Isus prima na se križ
Ojaèaj me, Isuse, svojom rukom koja prihvaæa križ
da se ostavim bjegova, prkosa, nestrpljivosti i samosažaljenja.
Uèini me spremnim za prihvaæanje križa, ma kakav on bio.
Tako æe se znati da Tvoj križni put živi u svakome od nas koji te slijedi u slobodi.


III. Isus pada prvi put pod križem
Okrijepi, Isuse, moju nutrinu za podizanje iz padova.
Daj da zaboravljam i praštam zaplitanja i podsmijeh
dok ne stignem na odredište koje si mi namijenio.


IV. Isus susreæe svoju svetu Majku

Isuse, blagoslovi moju ljubav da osjeti bol
i uèini je dostojnom sudjelovanja u boli svijeta i èovjeka
i bit æu slièan tvojoj Majci.


V. Šimun Cirenac pomaže Isusu

Daj mi, Isuse, prozreti nepravdu uèinjenu slabom i ugroženom èovjeku.
Daj da budem pomoænik takvom i svakom tko treba moja leða,
jer je križ podijeljen na dvoja ili troja leða mnogo lakši,
premda uvijek ostaje križ.


VI. Veronika pruža Isusu rubac
Isuse, neka moja savjest uvijek bude osjetljiva
na zavoðenje koje me salijeæe kroz mišljenje, ponašanje i mentalitet svijeta,
i daj mi sposobnost i slobodu iskoraka, pa makar me to stajalo muke.
Znam da æe tako tvoje lice ostati biljegom i zalogom vjeènosti.


VII. Isus pada drugi put pod križem

Uza sve što se dogaða u tebi,
tvoja volja, Isuse, podiže tvoje palo tijelo i ideš dalje.
Pomozi mi da snagom duha i volje dižem svoje tijelo
i nastavim svoj put za tobom.


VIII. Jeruzalemske žene oplakuju Isusa
Dopusti mi, Isuse, da se tvojom snagom u sebi znadem odvojiti od sebe,
nadiæi sebe i uputiti se ka èovjeku kojem sam potreban više nego sebi
i uèinit æeš me svojim vjernim uèenikom.


IX. Isus pada treæi put pod križem
Blagoslovi, Isuse, moje vrijeme, snage i pažnje koje poklanjam patniku
i uèini me prisutnim u patnjama svijeta
da bih mogao baštiniti one darove vjeènosti
koje može roditi samo pravednikova bol.


X. Isusa svlaèe
Obuci me, Isuse, odjeæom duha
i ojaèaj u opredjeljenju za vrednote neba,
da svoju bijedu i golotinju mogu prihvatiti s mirom.
Neka iza mene ostane samo mir i blagoslov koji su odjeæa Tvoje vjeènosti.


XI. Isusa pribijaju na križ
Snagom svoga križa, osposobi me, Isuse,
za darivanje sebe bez interesa.
Tvoje raširene ruke i pribijenost na križ, n
eka mi budu nadahnuæe za misli i djela
da bih svoj život mogao uèiniti darom iz ljubavi.
Tako æu biti posve svoj i posve tvoj.


XII. Isus umire na križu

Isuse, ojaèaj moju vjeru, da prihvati potrebu smrti.
Neka moja vjera ostane èvrsta
na putu za tvojim svijetlim tragom koji si ostavio ti,
kada si pao u zemlju i umro da bi nam darovao plod - život vjeèni.


XIII. Isusa skidaju s križa

Znam, “za sebe si nas stvorio, o Bože,
i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi”.
Ništa ne smijemo zadržati kao trajan posjed osim svoje povezanosti s Tobom.
Tek u Tebi imam sve - pa i ljude koje sam volio ili volim.
Tek iza potpune odijeljenosti ti æeš biti sve u svemu
- Bog moj i sve moje.


XIV. Isusa polažu u grob

Snagom svog posvemašnjeg siromaštva radi Kraljevstva nebeskog,
preobrazi me, Isuse.
Neka Tvoj sveti grob pomogne moje duhovno preporoðenje,
i Tvoj æe križni put uroditi najdragocjenijim plodom
za koji si položio život.


Završna molitva
Neka žarka i slatka ljubav prema tvojoj ljubavi, Gospodine,
oèisti moj um od svega što je pod nebom,
da mogu umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi,
jer si se ti udostojao umrijeti iz ljubavi prema mojoj ljubavi.
Amen.

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 27 vel 2009, 8:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put (fra I. Mikiæ)


UVOD
U ime Oca...
Isuse Kriste, zato jer si bio èovjek i živio na ovoj zemlji, njom prošao èineæi dobro
– i ti si morao proæi svoj križni put.
Ti si uèio i govorio da pšenièno zrno pavši na zemlju mora umrijeti da bi donijelo rod.
Taj zakon vrijedi za tebe i za svakoga tvog vjernika, za svakoga koji te želi slijediti.
Hvala ti što danas smijemo razmišljati tvoj križni hod, hod tvoje ljubavi našom zemljom. Bez tvoga puta bili bismo sami na bespuæima života. Daj nam vjere u ovom hodu križnoga puta da budemo bogatiji na svojim križnim putovima. Po tvome putu križa neka i naš život postane ljubav.



1. POSTAJA: ISUSA OSUÐUJU NA SMRT
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Isus se nalazi pred ljudskim sudom. On koji je rekao: tko æe mi od vas dokazati grijeh – sada i ne može i ne želi dokazivati svoju pravednost. Isus je ne dokazuje – on je jednostavno živi - sada na jedini moguæi naèin: ŠUTNJOM. Teško je stajati pred ljudskim sudom. Teško je stajati i kad smo nevini, a još teže nam je stajati kad nismo nevini i kad su oni koji nas osuðuju zaista u pravu. Tada se ne možemo braniti i još samo jedno želimo, a to je: da se sve to što prije završi.

Isuse Kriste, ti si bio osuðen nevin za mene i za nas grešnike. Ti nisi trpio svoje zlo nego moje i naše zlo, zlo cijeloga svijeta. I zlo onih koji nas sude i osuðuju. Ti nam daj milosti i snage da budemo tvoji i da mi nikada nikoga ne sudimo i ne osuðujemo.
Amen.


2. POSTAJA: ISUS PRIMA NA SEBE KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Križ je nerješiva zagonetka kršæanstva. Križ je prihvaæanje tuðega zla na sebe. Križ je jedini moguæi odgovor na zlo svijeta. Zato æe Pavao govoriti o ludosti i sablazni križa. Onaj tko prihvaæa križ – èini se da ga je i zaslužio. Inaèe bi se borio protiv križa. Lako je nositi križ na zlatnom lanèiæu. Ali križ o kojem govori Isus i kojega on prvi u povijesti èovjeèanstva prihvaæa – to je nešto što nema nikakve ljudske logike. Ako postoji apsurd – onda je to križ!

Isuse Kriste, zahvaljujemo ti za tvoje prihvaæanje križa. Hvala ti što je tvoja ljubav bila takva da može prihvatiti i nositi križ. Ti nam daj milost da i mi prihvatimo križ, da prihvatimo s ljubavlju na sebe tuðe zlo i u sebi živimo tvoje umiranje i patnje. Ne dopusti da ikada odbacimo èovjeka koji nam nanosi zlo. Daj nam milosti da se i mi – kao Pavao – možemo hvaliti i ponositi tvojim križem.
Amen..


3. POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Evanðelja nam nigdje ne govore o Isusovim padovima pod križem. No, kršæanska pobožnost i kršæanska molitva u ovim postajama razmišlja više o kršæaninovu padu u grijeh. A Krist je došao pobijediti i zlo grijeha. Zato je dobro i potrebno shvatiti da smo grešnici. Ako to shvatimo onda æemo daleko lakše izlaziti na kraj s grijesima drugih ljudi. Ali padamo i griješimo osobito po tome što gledamo tuðe grijehe, a lako prelazimo preko svojih grijeha.

Isuse Kriste, ti si jedini bez grijeha, jedini koji bi imao pravo osuditi i odbaciti nas grešnike. Ali tvoj nam križ neprestano govori da si došao upravo poradi nas ovakvih: ne osuditi, nego oprostiti i spasiti.
Amen.


4. POSTAJA: ISUS SUSREÆE SVOJU SVETU MAJKU
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Što ima ljepše od susreta s dragom osobom? Što ima ljepše od susreta s takvom majkom koja je imala tako jedinstvenu ulogu u povijesti svoga sina? – Ali što može biti tužnije od ove situacije koja ljubljenoj osobi donosi toliko razoèaranja? Bio je to susret boli koja prodire do najdubljih dubina. Teško je reæi kome je u ovome susretu teže: Majci Mariji koja je mogla velièati Boga jer je majka ovoga Sina – ili Isusu koji kao najveæi neprijatelj èovjeèanstva mora šutke proæi pokraj majke.

Isuse Kriste, Sine Božji i Sine Marijin! Ti sam znadeš kako nam je ponekad teško, muèno i bolno susresti dragu i ljubljenu osobu. A mi smo sami èesto krivi za to. Smiluj nam se i daj nam milost da uvijek ostanemo u ljubavi prema svojim najbližima.
Amen.


5. POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
U nošenju križa svatko je najprije sam. Pa i onda kad nam netko pomaže – on je zapravo samo èovjek sa strane, bez obzira je li natjeran ili iz ljubavi. U takvim situacijama èak i ne smijemo drugoga opteretiti svojim križem i svojom situacijom. Kad je u pitanju križ – svatko je u biti sam, jer križ je slobodni i osobni izbor. Ipak smijemo osjetiti blizinu drugoga. Smijemo dopustiti da nam drugi u nošenju križa bude bliz. Isto tako moramo shvatiti da smo mi drugima potrebni osobito onda kad križ optereæuje njihov život. Jedno je èovjeku u takvim situacijama pomoæi, a nešto je sasvim drugo nekome još otežati njegovu muku.

Isuse Kriste, prvi nositelju križa! Daj nam strpljivosti u križevima života i daj nam smisla i ljubavi da drugima u njihovim križevnim situacijama možemo biti blizi i pomoæi im na križnome putu.
Amen.


6. POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Šimun je bio prisiljen pomoæi. Tako nam govore evanðelja. Nigdje se u evanðeljima ne govori o Veronici. Ali kršæanska pobožnost osjeæa suæut prema Isusu i meðu rasplakanim ženama želi prepoznati jednu koja pomaže Isusu da obriše lice. Po licu prepoznajemo èovjeka. Isusovo lice bilo je iznakaženo ljudskom zloæom. Veronika želi da Isusovo lice ponovno zasja u svojoj ljepoti, velièanstvenosti i dostojanstvu. Ali Isus – uvijek preobražen – i na brdu preobraženja i na brdu križnoga puta – svojim licem razotkriva Božju ljubav. Ne znamo je li veæi na gori preobraženja oèitujuæi svoje božanstvo, svoju slavu, ili njegovo znojno i krvavo lice u solidarnosti sa svim patnicima ovoga svijeta.

Isuse Kriste, tvoje preobraženo lice i u božanstvu i u patnji neka i nas preobrazi da i mi budemo solidarni u patnji našega svijeta.
Amen.


7. POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Svakome od nas dogodi se pad – a onda se trgnemo i opametimo. Ali što ako nam se opet dogodi pad? Tada poèinjemo mrziti i osuðivati sebe. A pogotovo druge: nakon ponovnog pada oni više nemaju šansu pred nama. – Tako mi razmišljamo. A Isus razmišlja sasvim drugaèije. On je došao spasiti grešnika a ne oprostiti tek jedan grijeh. Došao je èovjeku ponovno i ponovno otvoriti i darovati moguænosti – a ne pred èovjekom zatvoriti vrata novoga Božjega života.

Isuse Kriste, daj da budemo tvoji uèenici i tvoji nasljedovatelji u opraštanju i uvijek ponovnom prihvaæanju èovjeka. Pomozi nam da iz svoga zla uzdignemo pogled prema tebi koji si na sebe uzeo naše zlo i zlo svega svijeta.
Amen.


8. POSTAJA: ISUS TJEŠI ZAPLAKANE ŽENE
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Isusov susret s majkom Marijom prošao je na jedan jedini moguæi naèin: u šutnji, ali i u susretu srdaca. Ovaj susret je sasvim drugaèiji, a on izvire i svoju dubinu dobiva iz Isusovog poslanja. Sam je govorio: blago ožalošæenima i zaplakanima – oni æe se utješiti. I sada, ovdje, na svome križnome putu, Isus ostaje Krist: on ožalošæenima i zaplakanima donosi utjehu. I još više od toga: on sam jest njihova utjeha! Ali Isus nije u iluziji. On zna da njime otpoèinje križevna povijest. I ove æe žene imati svoj križ. I svaki njegov vjernik imat æe svoj križ. Ali od sada svaki križonoša zna da je tim putem prošao Isus Krist.

Isuse Kriste, utjeho žalosnih, ti imaš rijeèi života, ti si uvijek smirio nemirno i tjeskobno èovjekovo srce. Ti si imao osjeæaja za ljudsku patnju. Budi s nama u našim križevnim situacijama i neka nas tvoja rijeè utješi i ohrabri.
Amen.


9. POSTAJA: ISUS PADA TREÆI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Sveti nam Pavao govori o velikoj unutarnjoj borbi, o dva zakona u svom tijelu, o tome da mu ide htjeti dobro – ali ne i èiniti dobro. Možda je naša situacija takva da smo gotovo nepopravljivi grešnici. U takvoj situaciji možemo poèeti oèajavati i misliti da je s nama gotovo i da smo propali. A može nas ta situacija grijeha uèiniti takvima da se sa grijehom olako mirimo. Ne valja ni jedno ni drugo. Isus nije uzalud nosio križ. Ali prihvatimo ozbiljno veæ jednom da ga je nosio za nas i da se njegovo spasenje mora u nama dogoditi.

Isuse Kriste, toliko si nas ljubio da si za nas prihvatio poniženje. Kroz tvoj se križ dogodila èudesna razmjena: na tebe pade naše zlo da bismo mi bili oèišæeni i obnovljeni. Hvala ti na tome daru!
Amen.


10. POSTAJA: ISUSA SVLAÈE
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Prvi èovjek našao se gol u grijehu. Otada je golotinja teška i muèna za èovjeka. Ona predstavlja za èovjeka najveæe poniženje. Isusu nisu mogli dokazati nikakvu krivnju. Ali su ga zato mogli prikazati i pokazati krivim i poniziti ga time što mu svlaèe odijelo. Zao èovjek uvijek želi drugoga raskrinkati i dokazati mu zlo. Ostaje i tajna i pitanje: s kojim pravom? Zato je sam Bog prvoga èovjeka odjenuo da bi mu vratio njegovo dostojanstvo. A isto to Isus govori i u svojoj prispodobi o milosrdnom Ocu koji sinu daje prvotnu haljinu . Možemo li iz ove postaje nauèiti ljudima priznati i vratiti njegovo dostojanstvo?

Isuse Kriste, ti nisi došao ni slomiti ni uništiti èovjeka. Ti si bio pažljiv prema èovjeku koji nije mogao sakriti svoju golotinju, svoj grijeh, svoju slabost. Neka nas tvoja ljubav zaodjene i dade nam snage i hrabrosti da i mi druge zaodjenemo ljubavlju i praštanjem.
Amen.


11. POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Biti pribijen na križ. To nitko ne može uèiniti sam sebi. To uvijek èine drugi. Ovdje se nalazimo pred najdubljom tajnom ljudskoga zla koje ide do kraja, do samoga pribijanja na križ. Time se zapravo samo oèituje slabost onih koji to èine. I onda i danas. Ali mi znamo da je Stari zavjet prepun tekstova koji nam govore o likvidaciji pravednika. Kojeg li paradoksa: onaj koji je prošao zemljom èineæi dobro, završava život pribijen na križ da više ne èini dobro! Ali – taj pribijeni i na križu jest Krist, i na križu moli zagovornu molitvu, a jadniku uz sebe daruje spasenje.

Isuse Kriste, znao si što te èeka i nisi promijenio naèin svoga djelovanja da ti se sve ovo ne bi dogodilo. Ti ostaješ vjeran svome poslanju. Tako, pribijen i uzdignut, ti nas privuci k sebi da iz tvoje blizine možemo i mi prolaziti zemljom èineæi dobro.
Amen.


12. POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Sveti Pavao nam je zapisao da je Isus bio poslušan do smrti, smrti na križu. Isus je išao i došao do kraja. Ništa nam ne bi znaèio njegov život da je proživio 70-ak godina i onda umro. Ovako – umro je u naponu snage, umro je za svoje ideale, za ono što je propovijedao, umro je vjeran Bogu Ocu i èovjeku. Ovako se umire samo iz ljubavi. Isusova ljudska egzistencija prošla je ono najdublje iskustvo koje nam se nameæe: iskustvo Božje odsutnosti! Zato je Isus molio: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?! Ali ta egzistencija doživjela je i svoj vrhunac u povjerenju i u predanju završava svoj život moleæi: Oèe, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Isuse Kriste, umrli na križu! Ti si prošao svu apsurdnost života, sve do u samu smrt. Bio si nam bliz životom i svojom dobrotom, a sada si nam postao bliz i svojom smræu. Daj nam snage izdržati sve apsurdnosti života i milost predanja svoga života u Oèeve ruke.
Amen.


13. POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Do Isusove smrti na djelu su bili Isusovi neprijatelji. To su oni koji se bave tzv. važnim poslovima. I takvim se mislima žele opravdati od svoje nepravde. – Sada nastupaju Isusovi prijatelji. Do sada su bili nemoæni. Isusova rijeè o prihvaæanju križa uèinila ih je nemoænima i vezala im ruke da ne uèine kakvo zlo. Sjetimo se situacije kad su Isusa uhvatili i kad je Isus rekao Petru: djeni maè u korice! To je logika križa. Sada Isusovi prijatelji promatraju prvoga èovjeka koji je istinski nosio križ. Nezasluženo – i upravo zato istinski! Možda sada poèinju shvaæati Isusove rijeèi o nošenju križa?!

Isuse Kriste, tvoje je mrtvo tijelo bilo položeno u krilo one od koje si primio to tijelo. Marijina bol u ovom trenutku bila je najdublja. Ali vjerojatno i duboka unutarnja radost jer si se do kraja dao. Daj nam milost da znademo doživjeti snagu tvoju ljubavi.
Amen.


14. POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Isusa su po židovskom obièaju položili u grob. Svjedoci su bili malobrojni Isusovi prijatelji. Još mu mogu samo to uèiniti. Za ovaj èin polaganja u grob tijelo je Isusovo bilo pomazano još za njegova života u Betaniji. Uèinila je to Marija, Lazarova sestra. Ne znajuæi znaèenje svoga èina, Marija pomazuje za ukop onoga koji joj je brata iz groba dozvao u život! Kako je Isus bio tankoæutan i nježan! Veæ izdaleka osjeæa i proživljava svoj ukop!

Isuse Kriste, i ti si bio u èamotinji groba. I u tebi je zrno života moralo umrijeti da bi donijelo novi život. Daj nam milost da shvatimo da se po muci i smrti dolazi do slave uskrsnuæa.
Amen.


ZAVRŠETAK
Isuse Kriste, zahvaljujemo ti na ovom razmišljanju i molitvi, zahvaljujemo ti što smo u duhu mogli pratiti tebe na križnome putu. Udijeli nam hrabrost za istinitiji kršæanski život i onda kada moramo proæi križnim putem. Jer i za nas je Oèeva volja da na zlo svijeta odgovorimo ljubavlju i praštanjem - jer to znaèi prihvatiti i nositi svoj križ!
Tako neka bude!
Amen!



fra Ivan Mikiæ

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 01 ou 2009, 1:51
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put: Primi me, Isuse


Molitva:
Primi me ovoga puta, Gospode, primi.
Ne odbaci me molim Te.
Dokradi se u moje srce i ostani.
Ne želim ponoviti one dane praznine bez Tebe,
neka se završe u prašini.
Neka se život moj sada otvori svjetlu,
zauvijek budan i oprezan.
Ne znam što me to zatvara i koja me obeæanja
primame da se smucam uokolo, tamo amo,
putovima, preko livada.
Prinesi sada svoje lice sasvim blizu mome srcu
i predaj mi poruku svoju.
Mnogi grijesi, mnoge izdaje još potajice
vrebaju u mome srcu.
Ali ne odbaci me zbog toga nikad više.
Gospode, oèisti ih svojom vatrom.


1. Osuda
Isuse, osuðen si apsolutno nevin.
Kad osudim ili sam na pragu vrata da pristupim dvorani
gdje se formira povorka gorljivih sudaca za pravdu po mjeri
vlastite uskoæe, nezadovoljstva i povrijeðenosti,
daj mi vidjeti u liku stvorenja Tvoje nevino lice, a osjetiti u srcu vlastitu
nedoraslost i grešnost.
Prvi put sada postajem i uvijek iznova Tvoj mi stav ovdje govori -
kako je veliko ostati miran, oèima opraštati, srcem u tome prihvaæati,
rukama ne doticati, a nogama èvrsto stajati i slušati osudu koja govori o
svemu što nisam.
Jesi li se ovdje ipak nadao da æe se nešto preko noæi promijeniti?
Poslanje Ti je bilo jasno, ljubio si do kraja,
a s ljudske strane što si mogao oèekivati: oèi pune mržnje i dvoliènost?!
Daj mi uèiti od tvoje ostavljenosti, da se nije oslanjati na ljude.
I još nešto: kad se budemo gledali, ne daj da me vlastito nepraštanje i
svetost Tvoga pogleda zaslijepi.
Zapostavljanje svih mojih moæi nek mi dokaže da moja snaga ovisi samo o Tebi
i da su ovo dani kada sam bespomoæna, ali od Tebe nikad napuštena.


2. Križ
Kad horizonta nema, a vrat je sagnut k zemlji, ostaje samo vertikala duha
dok tjeskoba vièe iznutra i širi ruke da zagrle patnju - tu ponudu
za preobrazbu života.
Buduæi da je horizontala tu, još bih htjela u te svoje smucave korake
ugraditi dodir što ga nudiš odozgor.
I dok pada to blago vertikale, što mi preostaje nego hvatati ga da bar nešto ne propadne.
Premda ne znam put toga križa sastavljenog od moje zemaljštine i Tvoje svevidnosti,
u grèu pristajem, jer još ne upoznah radosno razapinjanje.
I još onaj strah u pitanju: "Hoæe li mi pristajati križ?" samo je prolazan,
jer veæ samo ugledan križ ne dopušta ništa drugo, nego udomljenje,
pa makar ono moralo biti u pokretima otpornih ruku i usiljena lica.
A vjerodostojnost prihvata - o njoj znamo samo Ti i ja!
Ja koja dvoumim nad podrijetlom križa i gledam mu izvorište
u bijesu glinenih posuda koje, premda ostarjele od sumornosti podruma,
zadržaše još jednu sposobnost: širiti uokolo svijest o iskljuèivom postojanju horizontalnih greda
koje nisu odljepljive od smraèenog uma èovjeka bez vjere -
da je križ nosivi teret, doduše trajno prisutan na leðima i u srcu.
Sve ono što me dijeli od Tebe, a žudi za otkupljenjem,
dopusti mi prihvatiti kao križ kojeg valja nositi iako je potpuno nerazumljiv.
Molim Te, neka samo ruke budu dovoljno raširene,
a srce spremno na samo jednu moguænost - sve izgubiti.


3. Neophodan je prvi pad
Jedino s onim što postaje dio osobnosti pada se zajedno. Pa zašto si na
poèetku pao Isuse?
Za umornost još nije vrijeme, težina je odmjerena voljom Oèevom,
slobodan si i pun ljubavi u kojoj si i prihvatio to drvo naše nevjere.
Ovaj put kojeg gazim s Tobom želi mi otvoriti oèi za bitnosti srca,
stoga mi ovo stajanje, dok se dižeš, poruèuje da hoditi Tvojim putem
znaèi odmjeravati autentiènost u padu i to odmah nakon preuzetnosti
sa željom u mislima da sam spremna nositi križ do kraja vlastitim silama.
Ta oholost i samodostatnost ljudskog u meni bila je dovoljna da Te sruši na koljena.
Oslobodi me gluhoæe i tuposti onih trenutaka koji kao posljedice optereæuju dušu
nakon svojeglavog hoda,bez svijesti u tvoju nazoènost.
Po ovom padu oslobodi me od preuzetnosti, spremi moje srce za Tvoje naume,
jer èesto padam zbog uskoæe moga životnog plana, skuèenosti, straha
pred ljudima,
a i Tobom -da æeš previše tražiti u tom prvom padu.
Po njemu me pozivaš da Ti se približim bivajuæi sve svjesnija Tvoje nazoènosti.
Molim Te, da pod lupom vjeènosti promatram dogaðaje svoga života i života mojih bližnjih,
kojih je jedini put podizanja ljubav
i da nikad ne budem uzrokom nevjere u Providnost, Tebe,
tako dalekog Boga koji si mi po ljubavi Sina bliz.


4. Susret
Što ti je Isuse obuzimalo misli kada si na putu umiranja sreo oèi pune ljubavi?
Ona koja Te je prihvatila mišlju i životom, sada stoji pred Tobom
i u šutnji prepoznaje "Tvoj èas".
Nakon prvog pada i poništenja, Bog šalje ususret najintimnije biæe
da i ono sudjeluje na Putu.
Poslije onog prvotnog neraspoloženja zbog neuspjeha,
evo prilike za još jedno èišæenje -
priuštiti voljenom biæu gledanje vlastitog životnog promašaja.
Ovaj me susret uèi gledati u oèi najmilijem biæu onda kada
je anulirana svaka vrijednost moga života, posla i postojanja
ili kad su drugi uspjeli u meni probuditi pristajanje uz ljudski sud
nevrijednosti.
Uèi me, Gospodine, vjerovati u ljubav bližnjega
premda sa svog dlana nemam što dati doli suzu od krivih nadanja,
neodmjerenih oèekivanja i straha u nepostojanost ljubavi bez uzvrata.
Dok križ pronalazi sve udobnije mjesto na ramenu,
nek me ovo stajanje uèi podizati oèi i prepoznavati razumijevanje bez rijeèi.
Marijo, uèi me prihvaæati ljude koji iznenade zaboravom i krutošæu.


5. Nesustegnuta ruka
Taj Šimun je sasvim iznenada i na silu upao u procesiju do Lubanje,
uhvaæen k tome po povratku s uobièajenog posla,
zato ne stojimo velièajuæi njega.
Težina križa koju je dobio na leða milosno je ozraèje Isusove blizine
i ne može Šimun biti izgubljen, ta hodi za Isusom.
Šimune, nisi postavljao pitanja, premda je pomoæ tek posljedica
neugodnog približavanja posrnulom Nositelju.
Pomozi mi, Isuse, obuhvatnije promatrati život u svagdanu,
blagoslivljati one koji naoèigled guraju druge živote bliže križu,
ta nisu ni svjesni kako po patnjama drugih uprisutnjuju Tebe.
A u nekom drugom položaju, pod križem,
uèi me prihvaæati pomoæ i od neznanca koji nesustegnute ruke
ne pita: "Dokle ovako?".


6. Doticaj
Tvoje Lice najvjernije oslikava patnju. Na tom Licu smiješano je
sve:
naše pljuvanje na Tvoju volju, odguravanje ljubavi, odbrojavanje
sekundi u predanju,
uèinci naše pravednosti, osude zbog položaja, strah od odbaèenosti,
egoizam u povrijeðenosti, obešèašæenje svetoga;
što se slijeva u paletu kojom teèe život jaèi od svega toga -
krv Pravednika, bespridržajno predanje, raspoloživost za sve
da bi se toj zemljanoj paleti pridružila svetost.
I uvijek æeš iznova slikati svoj lik na platnu onoga
tko je spreman doticati te milosrðem u bratu
i vjerovati da je u toj boli, krvi i iznakaženosti Bog na djelu.
Pa kad me bude opet svladavala patnja, tvoje Lice nek me pouèi
ne zaboravljati kroz život ostavljati samo uspomenu na Tebe.
Neka moja bol upotrijebi samo one boje koje su nužne
da bi drugi u stvorenju prepoznali Tebe, bez primjesa.
A ova žena, koja je u euforiji gomile imala platno, poruèuje
samo jedno - uvijek je pogodan trenutak za uprisutnjenje Krista patnika.


7. Iznenaðujuæi pad
U misli da je križ baš dobro "sjeo" na leða,
eto iznenaðenja koje pod nogu podloži kamen. Dno je tu.
To je ono padanje kojem je uzrok neobuzdanost, nerazboritost,
uèestalost prilika, opetovanost dužnosti i predanje bez ljubavi.
Nakon pružene pomoæi i donekle vjerodostojne Tvoje slike u patnji
opet se pada kada ovo potonje dobije kruti okvir, nesklon korekturi.
To je nedoraslost iznenaðenju i ponovno potonuæe zbog uhodanosti i uvježbanosti,
te nespremnosti za svakodnevno uoblièavanje križa.
Ovo stajanje u kojem odjekuje: "Zar opet ja?" a od ljudi:"Znali smo mi to!"
praktièni je ateizam na djelu, dok se drugi put ne padne
i ne sruši boga "iskrojena" našim metrom.


8. Sažaljenje
A što drugo oèekivati nakon što drugi put razoèaraš okolinu u vlastitom
neuspjehu.
Sažaljenje nije pomoæ, nego pogled uperen u patnju bez oslonca na vjeru,
prašak smrti za radost, sputanost za daljnji hod,
a ne pomaže ni najmanje onom koji pati, još ga više okreæe kaljuži,
podrezuje mu polet srca i onesposobljava ga za let vjere.
Ipak, ova postaja ima u sebi neki polog iskustva
koje oslobaða srce za moguænost skrivene patnje.
Sada taj križ sve više pronalazi mjesto iznutra,
a zar se i može drugima uèiniti razumljivim pojedinac
koji za ludost križa nema drugog razloga doli ljubav.
Ta nitko ne može znati kakav je križ bližnjega,
ponekad ga je i moguæe probati nositi
no svakoga boli njegovo rame.
Ovdje je preokret - Patnik postaje Tješitelj.


9. Pad u oèaju
Drugi su uèinili svoje i ne mogu više pomoæi, samo smo Bogu do kraja
razotkriti.
Sada još preostaje ovo padanje u oèaju i potpunoj napuštenosti.
Neosnovano je upirati pogled u ljude, jer ih treæi put razoèaravaš,
još je nerazboritije tražiti krivca vani, jer se tada vraæaš na prvu postaju,
nelogièno je prigovarati Bogu, jer je Ljubav i
znaèi da nisi krenuo na drugu postaju;
ne možemo sve znati i objasniti kada u napadu nevjere
padne život pod križem.
Razlozi su iznutra samo kao dokaz da je za podizanje
tu jedna sasvim snažna Ruka kojoj je jedini smisao postojanja privlaèenje sebi.
Onda kad je sve reèeno i ne nalazi odjeka -
vrijeme je radosti, jer sve je odstranjeno, ostaje samo slabost,
pala pod pritiskom oèaja i Tvoja ruka.


10. Nemoæ
Ustajanje nakon treæeg pada dobar je povod ljudima da te prozovu
èudakom,
a kao takav postaješ osoba trajnog razotkrivanja.
I sve što držimo svojim, polako odmièe iz naših ruku.
Mogla je ta haljina biti tkana i cijeli život, kad se u jednom trenutku postaje gol.
Materijali tih haljina toliko su jedinstveni da na koncu u teškoæi
prepoznaješ razotkrivenog vlasnika.
Sve što skriva bijedu, nezrelost, nedoraslost,
koje stavljamo na mjesta umišljenih manjaka
za potpuno priljubljenje uz križ, su ometala.
A ljudima je užitak gledati razotkrivanje,
jer ga malo tko podnosi s Bogom u suglasju.


11. Rane
Možda nas na vlastitom putu još uvijek zavarava misao
da æe ova agonija stati, zato i hodimo s rezervom.
Svako stajalište je samo korak bliže Bogu
i ne može se križ nositi do beskraja,
dolazi trenutak kada je nužno postati jedno s križem,
da on pristane uz svaki dio tijela.
Da bude otisak onog što su ruke doticale i sebièno zadržavale,
opiruæi se pozdravu raširenih ruku
i sjena putova kojima su noge gazileskrivajuæi tragove.
Rane pritom zadobivene, pozivi su na jaèanje volje, misli i osjeæaja.
Moje stranputice veæ su utopljene u ranama koje si nevin zadobio i u ljubavi ih izdržao,
jer po njima križ Te je na ovoj postaji ponio.
Smiluj mi se onda kada se opirem sjedinjenju s križem u razumu,
srcu i djelovanju.


12. Umirati
Prepustiti se križu ove postaje znaè danomice umirati, ali u
Gospodnjoj blizini,
da spasonosna snaga križa izazove u meni odgovor predanja, u ljubavi,
ma kakav bio Božji plan do dovršenja,
osloboditi se straha i prihvatiti nužnost tjelesne smrti.
U samoprijegoru si otkupio sve, izvršio Volju, proroštva i Pisma,
te prignute glave predao duh koji preobražava naš put k Tebi.
Gospodine, predanim duhom na kalvarijskoj žrtvi
osnažuj me do dovršenja hodoèašæa
i tada progovori posljednju rijeè nad mojim životom.


13. Tišina
Onog dana kad se svako biæe odvoji od križa s kojim je sjedinjeno do
smrti,
zapoèinje beskrajna ljepota života za one koji su na njemu nosili Tebe.
I kada posljednji put dotaknem tijelo koje je premda manje od križa
nosilo život i ljubav u vidljivost,
daj mi vjerovati da dotièem novi poèetak.
Ne moæi izmijeniti rijeè, doticati hladnoæu,
a ipak iza sklopljenih oèiju gledati i osluškivati predanje;
ovdje smo najmanji, predani u ruke bližnjih, apsolutno prepušteni,
bez moæi prigovora i opovrgavanja, nekad tako u snazi,
a sad potpuno onemoæali i bez zahtijeva.
Još jednom, Marijo, zagrli tijelo Sina,
a po njemu obamrla tijela izgubljenih sinova predanih beznaðu.
Na ovoj postaji Djevice, uèi me grliti Boga koji šuti,
vidljivog Boga samo u bližnjima,
grliti ali ne zadržavati,
voljeti slobodno beskrajnu tišinu i tako osluškivanjem u srcu govoriti:
"Vjerujem Ti Bože ljubavi koji si Sina predao u naše grešne ruke!"
Ovdje je nužno pustiti tijelo kojem je grob uvijek spreman,
makar ono potražilo posljednje prebivalište iznenada,
ta nama je uvijek iznenada!


14. Odložiti

Tu se odlaže teret kojeg nevjera potencira,
a tek ono što može biti zakopano može biti i preobraženo.
Po Tvojoj milosti ono što umire dobiva snagu punine života,
a ja nisam uvijek spremna odložiti.
Molim Te za snagu u èekanju kada je sve uèinjeno i pokopano,
ta ovo je još jedno poèivanje na posljednjem stajalištu do Tebe.
Tu me èekaš Ti, da pružiš ruku kao poziv na hod bez stajanja.



Molitva:
Trajno æemo hoditi s Tobom ako ostanemo mirni kada svi izgube glavu,
saèuvamo povjerenje kad svi sumnjaju, a pritom se ne umorimo èekajuæi,
ako znamo prihvatiti pobjedu i poraz,
sakupiti sva svoja dobra i staviti ih na kocku,
izgubiti i poèeti ponovno ispoèetka,
ako mirno pokupimo ostatke razbijenog cilja i ustrajemo kada sve zastane.

Hvala, Gospodine, što ne prestaješ èekati!

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 03 ou 2009, 8:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Djeèji križni put


1. postaja: ISUSA OSUÐUJU NA SMRT
Kad su osuðivali Isusa nisu se sjetili da je on pomogao drugima i da je ozdravljao ljude iako su mnogi od njih to znali jer su pratili njegov život. Zanimljivo je kako ljudi mijenjaju stavove, padaju pod utjecaj te gube hrabrost kada bi se trebali zauzeti za istinu.
Isuse, molim Te pomozi nam da ne osuðujemo one koji nisu krivi. Oprosti nam što smo Tebe osudili.


2. postaja: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Isusu je suviše stalo do nas da bi odbio svoju smrtnu presudu, a i bio je toliko žalostan da bi uèinio èudo sa se spasi, a možda se i nije htio spasiti. Ponio se "junaèki" i sam je nosio križ, iako je sve to mogao izmijeniti.
Dragi Isuse, nadam se æe moja molitva olakšati Tvoj križ koji si primio na sebe koji je pun naših grijeha.


3. postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Križ je bio nemilosrdno težak. Isuse, Ti si zbog nas nosio teški križ, zbog naše ljudske krivnje. Svaka pomoæ bi dobro došla, ali je nema, svi su Te optuživali i stali vikati. Svi su Te optuživali, a Ti si im uèinio toliko dobra. Ljudi koji su bili oko Tebe nisu znali da si Ti Isuse nada i ufanje koje se budi u svakom èovjeku.
Isuse, molim Te pomozi mi da budem što bolja i da ne budem kao oni ljudi oko Tebe. Pomozi mi da svakom èovjeku budem u stanju pomoæi. Daj mi hrabrosti da svakome oko sebe mogu biti oslonac.


4. postaja: ISUS SUSREÆE SVOJU SVETU MAJKU

Isuse, znam da Ti je bilo teško nositi križ i na njemu umrijeti, a da ni za što nisi bio kriv. Sigurno Ti je bilo lakše kada si vidio da su tu ljudi koji su uz Tebe, a mislim da je Tebi bila najvažnija Tvoja majka. Ona Ti je bila sigurno velika potpora jer te pratila do samoga kraja. Ipak, prava majka nikad ne napušta svoju djecu, pa ni Tvoja Tebe.
Dragi Isuse, drago mi je što je u svemu što si doživio bilo i nešto dobro - susret s Tvojom majkom. Ostani i Ti uz nas do samoga kraja. Tebi je velika potpora bila Tvoja majka, a Ti budi nama.


5. postaja: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Kako su bile snažne ruke Šimuna Cirenca kada je preuzeo križ sa tvojih leða koji je pun naših grijeha. Pomogao Ti je nositi križ kad Ti je pomoæ najviše trebala. Šimun Cirenac nije dopustio da mu ruke budu privijene uz tijelo te da nepomièno stoji dok Isusu treba pomoæ, veæ je ispružio ruke i prišao Ti u pomoæ.
Dragi Isuse, nama treba pomoæ kada se osjeæamo usamljeni, kad nas je strah. Tada se uvijek naðe netko tko æe nam pomoæi. Ako u blizini nema nikoga da nam pomogne, uvijek se tu naðe Tvoja pomoæ jer nam Ti pomažeš u svakoj prilici i kad se najmanje tome nadamo.


6. postaja: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Ta žena koja je kroèila pred Tebe i obrisala Ti lice, jako Te je voljela i žudila je da Ti da svoj rubac. Narod je vikao i svašta dobacivao, a ona se mirno i tiho progurala kroz njih i dala Ti je rubac na kojem je kasnije ostao Tvoj lik.
Isuse, molimo Te da doðeš meðu nas i da budemo hrabri, da Ti pružimo svoj život kao što Ti je hrabra Veronika pružila svoj rubac.


7. postaja: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Isusu je bilo lakše kad nije bio sam, kada su mu pomagali Šimun i Veronika. Ali, oni nisu cijelo vrijeme uz njega. Teško mu je samom, više ne može podnijeti težinu križa i po drugi put pada.
Isuse, hvala Ti što si trpio svu tu bol radi nas i naših grijeha. Molimo Te, daj nam snage da u trenucima kad posrnemo pod svojim križem skupimo snage da se uzdignemo.


8. postaja: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Dok je padao, muèio se, nisu ga pitali kako je. Samo su ga tjerali na križ! Znao je da mora iæi dalje! Stradao je, žrtvovao se za nas, samo zbog nas grešnika. Neki su ljudi vidjeli što radi, nisu bili slijepi poput onih ljubomornih, oholih ljudi. Pokušao je smiriti narod, uspio je! Svi su vjerovali u njega, ipak je vjera najvažnija!
Isuse, pokaži nam kako da zahvaljujemo, da budemo zahvalni za sve dobro što nam se pruži. Pomozi nam da pružimo utjehu onima kojima je potrebno i da nama pruže utjehu kad nam to treba!


9. postaja: ISUS PADA TREÆI PUT POD KRIŽEM
Gledam u Isusa i mislim… Kako ljudi mogu biti tako nepravedni? Tako optuživati i kažnjavati druge zbog istinske vjere. Da sam bila tamo pritrèala bih i pomogla, ali tko ima više snage od Tebe da se ponovo uzdigne.
Isuse, Gledajuæi Tebe Isuse kako pod križem posræeš, molim Te da nikada ne budemo takvi da na druge stavljamo križ nepravde.


10. postaja: ISUSA SVLAÈE
Vojnici su dokazali kako ljudsko srce zna biti bez osjeæaja i milosrða. Skinuli su s Tebe odjeæu, za nju bacali kocku i ostavili Te bez odijela i dostojanstva èovjeka.
Isuse, molimo Te da poštujemo svakog èovjeka, njegovo dostojanstvo i gledamo ga kao Tvojeg brata.


11. postaja: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Ja stojim i gledam i ne mogu vjerovati kako je Isusu ispred mene. Jednostavno sam zgrožena tim neljudskim ponašanjem rimskih vojnika koji ga pljuju, tuku. Ne mogu zamisliti kako se Isus osjeæa. Sigurno užasno. Katkad mislim i osjeæam krivicu da sam to nekako mogla sprijeèiti.
Isuse, žao mi je što si toliko propatio zbog nas. Željela bih da ljudi više paze jedni na druge. To te molim od sveg srca.


12. postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU

Isuse! Svaki put kada molim križni put, osjeæam se kao da sam i bila na Tvom križnom putu. Visio si na tom velikom drvenom križu. Tvoje lice je bilo izmuèeno i krvavo. Ti se nisi predao, iako si umirao, molio si za sve ljude, nas grešnike. Oprostio si nam što smo Te svojim grijesima doveli èak i do gorke smrti na križu.
Isuse! Znam da sam grešnik i da zbog svakog moga grijeha patiš. Svaki put kada sagriješim i sjetim se Tvog nevinog lica na križu, pokajem se. Molim Te za mir u svijetu. Ne dopusti da nevini ljudi pate zbog tuðih grijeha, kao što si i Ti Isuse patio.


13. postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Isusovo tijelo više nije na križu, ali njegov duh tamo vjeèno ostaje da nas podsjeæa na patnju koju je za nas prošao. Patnja njegove majke dok drži beživotno tijelo svoga sina na rukama neizmjerna je.
Dragi Isuse, ublaži boli mnogih obitelji koje su izgubile svoje najdraže i najbliže. Daruj im vjeru da smræu ne završava naš život.


14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB
Uèenici su zamolili Poncija Pilata da dopusti sahraniti Isusa. Josip i Nikodem, Tvoji uèenici, smatraju da zaslužuješ biti pokopan kao èovjek. Ti nisi zloèinac i neprijatelj ljudi i zato te prijateljska ljubav sahranjuje.
Dragi Isuse, molimo Te, pomozi nam da nikada ne zanemarimo naše drage pokojne kao što Josip i Nikodem nisu zanemarili Tebe.


ZAVRŠNA MOLITVA

Isuse, od srca Ti zahvaljujemo što si nas spasio od grijeha. Ali ljudi i dalje griješe i ne shvaæaju tvoju patnju i bol. No Ti, Svevišnji, sve opraštaš. Tvoj križni put je kao škola koja nas pouèava da budemo Tvoji vjerni uèenici. Isuse, naš nebeski Uèitelju, nikada ne želimo zaboraviti Tvoj križni put po kojem smo dobili vjeèni život i spasenje. Hvala ti na mukama podnesenima za vas.

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 03 ou 2009, 8:56
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put spasenja (Herbert Madinger)


Molitva prije Križnog puta
Isuse, dolazim sada k tebi
i želim zajedno s tobom iæi tvojim križnim putem.
Pomozi mi da nosim svoj križ.
Oslobodi me nepodnosivog.
Isuse, sada te trebam, jer ti si moj Spasitelj.
Jer osim tebe nema nikoga,
koji bi me mogao spasiti od moje nevolje.
Oduzmi mi onaj križ koji æe me uništiti,
i daj mi svoj križ, koji æe me blagosloviti.
Isuse, ti si na sebe uzeo naše slabosti
i ponio naše bolesti (Mt 8,17).
Ponesi sada i moju patnju i moju bolest.
Isuse, uzdam se u tebe.
Sam po sebi nemam nikakvu snagu.

Ako sam nosim križ, klonut æu.
Ali tvoja ljubav daje mi snagu!
Ako svoje oèi upravim prema tebi, dolazi snaga u moje srce.
Isuse, ti si izvor moje snage.
Ojaèaj me sada, kada idem tvojim križnim putem.



1. postaja: Isus je na smrt osuðen (Sramota)
Isuse, svijet te je osudio. Odbacili su te kao varalicu, kao obiènog zavodnika naroda, kao lažnog Mesiju. Javno su te proglasili zloèincem, koji zaslužuje smrtnu kaznu. I nije bilo nikoga koji bi te branio. Popljuvali su te, izvrgli su te poruzi, i udarali po glavi.

Isuse, i mene su odbacili i osudili, istjerali su me i nisu me prihvatili. Gospodine, ne mogu duže podnositi sramotu! Strah me je zlih ogovora ljudi i njihove osude. Isuse, spasi me od njihovog prezira, njihove mržnje, i spasi me od sramote!

"Dijete moje, nemoj se plašiti! Jer ja sam na sebe preuzeo tvoju sramotu. Nosim ju na svojim ramenima Ocu. Uzimam ju s tvojih pleæa i preuzimam ju na sebe. Ti si slobodan! Raduj se! Ništa ti se neæe dogoditi! — Ali ako me ljubiš, poði sa mnom mojim putem i uzmi moju sramotu na sebe. Moja sramota je tvoja slava! I moje poruge su tvoja kruna. Moja sramota ti može pomoæi, ona je blagoslov i sjaj. Dijete moje, slijedi me i podijeli sa mnom svoju sramotu!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


2. postaja: Isus uzima križ na svoja ramena (Nepravda)
Isuse, kolika ti je u nebo vapijuæa nepravda nanesena! Oslobodili su ubojicu i buntovnika Barabu, tebi su meðutim natovarili na ramena smrtonosni križ, križ pod kojim si posrtao, — kakva strahovita nepravda.

Isuse, i meni su nanijeli nepravdu! I moja se duša propinjala i bunila. Nisam duže mogao podnositi nepravdu. U meni je kljuèala pobuna, nisam nalazio mira. Gospodine, ova æe me nepravda slomiti! Pomozi mi, Bože moj, da moj život ne propadne!

"Dijete moje, pogledaj na mene i ohrabri se. Bog æe ti pribaviti pravdu! Ne plaši se nepravde, koju ti ljudi nanose. Ti nosiš svoj križ za tuðu krivnju! Primi taj križ s ljubavlju. Jer tko prima križ, prima i mene, Raspetoga. Uzmi moj križ, to je tvoj najveæi blagoslov."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


3. postaja: Isus po prvi puta pada pod križem (Oèajanje)

Isuse, sada ležiš na zemlji, u prašini. To je kao totalna propast. To je poèetak one tame, koja te je pritisla, i u kojoj prizivaš: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Isuse, i moja je duša slomljena. I u meni je sve tako tamno, tako mrtvo. Obuzima me oèajanje. Moja duša se više ne može uzdiæi do nade. Više ne mogu svoj pogled podiæi Ocu i govoriti mu u povjerenju. Isuse, ja ne znam više, nadam li se još tvojoj pomoæi. Isuse, možeš li još pomoæi jednom oèajniku? Pomozi mi, Isuse, jer osim tebe nemam nikoga drugog! Pomozi mi da se izbavim iz tame i oèajanja.

"Dijete moje, šaljem ti svog anðela, koji me je jaèao na Maslinskoj gori. On æe i tebe ojaèati i podiæi te sa zemlje. Tvoja duša je sada iscrpljena sve do smrti. Ali ja sam na sebe preuzeo tvoju iscrpljenost. Ne plaši se tame, jer ja sam tvoje svjetlo. Ne plaši se svoje slabosti, jer ja sam tvoj život. Prepusti mi svoju patnju. Ja æu te obnoviti."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


4. postaja: Isus susreæe svoju majku (Napuštenost)

Isuse, u trenutku tvoje najveæe napuštenosti, došla je k tebi tvoja Majka. Snaga te je napuštala, tvoji prijatelji su te napustili, ostavili su te i bezbrojni ljudi, kojima si propovijedao. Èak te je prividno napustio i tvoj nebeski Otac. Sada si potpuno sam, sam sa svojim križem sramote. To je kao duboki, mraèni ponor, u koji æeš biti baèen. Potpuna napuštenost.

Isuse, i mene muèi ta duboka, duboka napuštenost. Tko ide stvarno sa mnom? Tko me stvarno sluša? Komu su poznate rane moje duše? Isuse, to je najstrmiji put u mom životu: ta napuštenost! Ona zasijeca u moju dušu poput noža. Isuse, doði k meni!

"Dijete moje, dao sam ti svoju vlastitu Majku. Ona je bila uz mene u mojoj najstrašnijoj napuštenosti. Ona je i uz tebe u tvojoj najstrašnijoj napuštenosti. Jer za to ju je moj Otac pozvao i poslao: da bude majka napuštenih! Ona je uz tebe. Ona moli za tebe. Njene oèi gledaju na tebe kao što su gledale i na mene. Njeno srce ti pripada. Njeno srce ima snagu da ispuni tvoju usamljenost. Pouzdaj se u nju!"

Marijo, majko napuštenih, budi uz mene!
Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ (Silom nametnuti križ)

Isuse, ti si Šimuna Cirenca èudesno blagoslovio! Iako je on samo sluèajno stupio na scenu, iako su ga morali prisiliti, ti si njemu i njegovoj obitelji poklonio tako veliku milost! Oba njegova sina postali su istaknuti priznavatelji Krista, koji su èitateljima Markovog Evanðelja bili poznati: Aleksandar i Ruf.

Isuse, daj mi da i meni nametnuti križ donese blagoslov. Uvijek se bunim, kada se prividno sluèajno nametne križ patnje. Èesto ne mogu pravo povjerovati da je to nametnuti sluèaj, nego moja zla sudbina. Isuse, daj da spoznam da taj križ dolazi od tebe! I pretvori mi taj križ u blagoslov!

"Dijete moje, rekao sam ti: 'Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom'. Križ nije tvoj neprijatelj. Tvoj križ je znak da ideš sa mnom. Prihvati svoj križ s ljubavlju. Tako æeš biti moj omiljeni uèenik."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


6. postaja: Veronika pruža Isusu rubac (Pomoæ puna smilovanja!)
Isuse, moja duša traži Boga. Gdje ga mogu naæi? Kao što jelen èezne za izvorom voda, tako moja nutrina èezne za Božjom ljubavi, za njegovom blizinom. Bože moj, zašto si tako skrovit? Zašto preda mnom kriješ svoje lice?

"Dijete moje, uèi od Veronike! Ona je prokrstarila cijeli Jeruzalem da bi našla mene, svoga Gospodina i Boga. Tada me je ugledala: krv se slivala po mom osramoæenom licu. Prišla mi je, uzela svoj ubrus za otiranje znoja i obrisala krv s mojih oèiju i znoj s mog èela. Tada sam utisnuo svoje lice u njeno srce i ostavio obris svog lica na njenom ubrusu. To želim i tebi uèiniti, ako postupiš kao Veronika. Ako ugledaš lice puno patnje i suza, tada pomozi pun smilovanja! Tada æu utisnuti svoje lice u tvoju dušu i moje æe lice svijetliti nad tobom".

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


7. postaja: Isus po drugi put pada pod križem (Potištenosti)
Isuse, ti si po drugi put pao na zemlju. Nisi se više protiv toga mogao braniti. Bilo je to kao da te je neka ogromna šaka pritisnula na zemlju i nije ti dala da se opet podigneš.

Isuse, i ja èesto prolazim tako: neka tamna tuga pritišæe me na zemlju. To je potištenost od koje se ne mogu braniti. Ona mi oduzima svu snagu duše. Gospodine, što mogu uèiniti protiv toga? Mogao bih od boli plakati u svojoj duši. Ali u meni je sve kao mrtvo. Èak ni za plaè nemam više snage. Isuse, Spasitelju, reci mi jednu rijeè!

"Dijete moje, sada ležiš u grobu, isto kao i ja nekada. Ali ti æeš uskrsnuti, kao i ja nekada. Slavi Gospodina, jer i ti æeš jednom pjevati od radosti! Ti me ne osjeæaš, ali ja sam uz tebe. Ti me ne osjeæaš, ali ja te ljubim i ne odvraæam svoj pogled od tebe. Samome sebi se èiniš kao zgaženi crv. Ali ustraj! Jer ja æu te spasiti i uzeti k sebi! Tada æeš ti sjediti na mom prijestolju i jesti za mojim stolom. Tada u tvojim oèima više neæe biti suza!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


8. postaja: Isus susreæe plaèuæe žene (Križni put posljednjeg vremena)
Isuse, ti si plaèuæim ženama rekao: "Kæeri Jeruzalemske, ne plaèite nada mnom, nego plaèite nad sobom i nad djecom svojom". Jer ti si vidio one dane, u kojima æe nad zemljom izbiti velika nevolja: "Jer bit æe jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom". Gospodine, što æemo èiniti u ono doba bezbožnosti? Kako æemo ustrajati u vjeri, kada æe svuda oko nas vladati prezir Božjih zakona i kada æe srca ljudi biti okorjela?

"Dijete moje, vi ste tek na poèetku poroðajnih bolova. Ali vidjet æete vrijeme, kada æete morati èvrsto zagrliti moj križ. Inaèe neæete moæi opstati u vjeri. Idete ususret vremenu vaše pobjede. Ali to æe biti pobjeda na križu, isto tako kao i kod mene. — Bdijte i molite u svako doba da biste se mogli odhrvati onomu što æe se dogoditi. Bdijte i molite! Tada æu vam dati snagu iz visine. Bdijte i molite! Tada æe vaša srca klicati od radosti."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


9. postaja: Isus pada treæi put pod križem (Propast)

Isuse, ti si pod teretom križa bio slomljen. Gospodine, i meni je èesto teret života pretežak. Tada dolazim u napast da sve odbacim. Znam da to nije ispravno. Ali što mogu uèiniti protiv toga? Isuse, možeš li mi pomoæi?

"Dijete moje, otvori mi svoje srce i pokloni mi svoje povjerenje! Vjeruj u to da æu ti pomoæi. Pouzdaj se u mene, tada æu uèiniti ona èudesa koja sam vam obeæao. Ako mi pun vjere i povjerenja otvoriš svoje srce, mogu te obdariti, jaèati, i ispuniti svojim Duhom. Pouzdaj se u mene! Tada æu ti otvoriti jedna vrata, koja nitko više neæe moæi zatvoriti. Ne odbacuj svoju nadu. Jer tko napusti povjerenje, tomu ništa ne mogu dati. Ako izdržiš i ustraješ, sve æu ti dati!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


10. postaja: Isusu oduzimaju odjeæu (Èistoæa)

Isuse, osramotili su te do krajnjih granica. Oduzeli su ti dostojanstvo i èast. Gospodine, to se dogodilo, jer ljudi nisu saèuvali svoje vlastito dostojanstvo i ne cijene ga ni kod bližnjega. Gospodine, koliko se zla dogaða, kada èovjek postane rob svojih opaèina. Koliko patnje dolazi po èovjeku, koji se ne želi svladavati, i dolazi pod vlast zla. Isuse, pomozi mi da se izborim za èistoæu srca!

"Dijete moje, samo oni koji imaju èisto srce gledat æe Boga! Samo èistim srcima mogu se objaviti. Samo èista srca mogu krstiti Duhom Svetim i ognjem. Cilj vašeg života je ljubav, koja dolazi iz èistog srca, dobre savjesti i neprijetvorne vjere. Donesi dobar rod u svom životu po ljubavi, radosti i miru. Tada æe nebeski Otac oèistiti tvoje srce, da donese još više roda. Obrati mi svoje srce i ostani u meni! Tada æu te naèiniti èistim. I ti æeš sjati kao sunce."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


11. postaja: Isusa pribijaju na križ (Nepodnosiva patnja)

Isuse, kako si mogao podnijeti nepodnosivo? Èvrsto su te vezali i pribili na križ. Nisi se više mogao micati i jedva si još mogao disati. I tada strašna tama izmeðu 6. i 9. ure, ali i unutrašnja napuštenost.
Isuse, pomozi mi! Jer i meni je poneki put nepodnosivo. I ja sam èesto bio èvrsto vezan i pribijen uz svoje dužnosti, boli i nevolje. Tada je moja duša zazivala:"Gospodine, ne mogu više!". Gospodine, što da èinim, kada postane nepodnosivo?

"Dijete moje, nikada ti Bog nije tako blizu kao u onim strašnim satima, kada visiš na svom križu. Moli Oca, kao što sam ga ja molio da uzme kalež od mene! Ali ne tvoja, nego njegova volja neka se vrši. Ako ti Otac daje tako veliki križ, tada æe ti on dati i snagu da taj teret nosiš za mnoge ljude. Tada æe mnogi po tebi postiæi spasenje. Slavi Oca radi njegove ljubavi!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


12. postaja: Isus umire na križu (Vjeruj u Božju ljubav!)
Isuse, ti si svoj život predao za mene. Za mene si prolio svoju krv. Ja vjerujem u tvoju ljubav, jer: "Veæe ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje". Pa ipak, Gospodine, poneki put osjeæam se tako daleko od tvoje ljubavi, tako daleko od Bogav tako nespašen i izgubljen. Isuse, odakle to dolaziš? Što treba da uèinim da bih iz svega srca mogao vjerovati u tvoju ljubav?

"Dijete moje, što bih još više mogao uèiniti za tebe? Ne plaši se svojih grijeha. Jer na ovom križu vidiš moju krv, 'koja se za vas prolijeva'. Ovo je moja krv, koja æe se proliti za oproštenje grijeha. Za oproštenje tvojih grijeha. Vjeruj u tu dragocjenu krv. Ona te èisti od svih grijeha. Nemoj se plašiti. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike, tebe. Ako se osjeæaš napuštenim od Boga, tada doði k meni, pod ovaj moj križ i zazovi Boga iz ponora tvoje krivnje. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen.

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


13. postaja: Isusa skidaju s križa (Trenutak tvoje smrti)
Isuse, tvoja te je Majka s tolikom ljubavlju uzela u svoje ruke, kao da je cijelo tvoje mrtvo tijelo položeno u njeno krilo. S punim srcem je sudjelovala u tvojoj patnji. Maè je probo njeno srce, kada su vojnici kopljem proboli tvoje srce. Isuse, hoæeš li me u trenutku moje smrti tako srdaèno primiti u svoje ruke?

"Dijete moje, kada æeš nauèiti pouzdavati se u mene? Ja æu biti prisutan, kada se budeš vraæao u Oèevu kuæu. Ja æu ti biti pomoænik kod Oca, tvoj zagovornik. Kao što je mene moja majka držala u svojim rukama, kada je moje mrtvo tijelo bilo položeno u njeno krilo, tako æe ona i tebe primiti u svoje ruke. Ona bez prekida moli za tebe, jer je i tvoja majka. Preporuèi joj se u smrtnom èasu!"

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za mene u èasu moje smrti!
Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


14. postaja: Sveto tijelo Isusovo polažu u grob (Ljubav je križni put)

Isuse, zahvaljujem ti, što grob nije kraj svega! Zahvaljujem ti, što život nije besmislen, i što nas ne vodi u ništavilo. Grob nije samo oranica, u koju sjemenka pada i umire. Ali ako umre, ona donosi bogati rod. Isuse, ti si pomogao da moj život donosi rod! Ti si pomogao da živim u svjetlu vjere, da djelujem po ispravnoj savjesti, i da ljudima dokazujem ljubav. Ti si mi pomogao da moj život donese bogati rod! Tko u tebe vjeruje, ima vjeèni život. Isuse, slavim te, što si mi poklonio život s tobom!

"Dijete moje, ljubav je put koji sve nadilazi. Kada bih posjedovao svu snagu vjere, i mogao premještati bregove, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa. Ljubav nikada ne prestaje. Stoga æeš uvijek živjeti! Živi u vjeri, živi u nadi, živi u ljubavi! Ali najveæa je meðu njima ljubav. Ostani u mojoj ljubavi! Tada æeš donijeti bogati rod za vjeènost. Ljubi ljude, kao što sam ih ja ljubio. Tada æe tvoj rod zauvijek ostati. Ta ljubav je križni put. Ali on æe te voditi do uskrsnuæa!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelomu svijetu!
Amen.



Molitva poslije Križnog puta

Isuse, hvala ti za tvoj križni put.
Ti si išao tim putem prije nas,
da mi na našem križnom putu ne zakažemo.
Isuse, hvala ti, što ideš sa mnom na mojem križnom putu.
Ti mi olakšavaš da nosim terete.
Isuse, hvala ti, što si mi pokazao blagoslov križnog puta.
Ti si mi otvorio oèi za mudrost križa.
Tvoj križ ima snagu, da oèisti moje srce,
da moj život promijeni i oèisti ga.
Hvala ti, Isuse, za tvoj križ!
Jer pod tvojim križem nalazim mir,
oproštenje i domovinu.
Isuse, Razapeti, moli za mene!
Amen.

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: et 12 ou 2009, 11:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put (p. Niko Biliæ)


Pristup
Gospodine, Tajni, Veliki i Dobri! Izvorni i završni Ljubitelju naš! Tvoj Sin Isus Krist došao je u ovaj naš svijet i uzeo na sebe patnje ljudskog života. U svom pravom ljudskom životu prihvatio je sve ono što i nas tišti, muèi, zastrašuje, uznemiruje, sve što nam je preteško i što nam ne dopušta da u miru i radosti živimo. Ti si naš Stvoritelj, Ti hoæeš da živimo; Ti sâm si naš Spasitelj koji nas oslobaða za puninu našeg vlastitog osobnog života.
Pratit æu križni put Isusa Krista. Ne èinim to ni zato da uživam u mukama patnika ni zato da mrzim neprijatelja. Nego, Ti, Gospodine, otvori mi oèi srca da rastem u sposobnosti za pravu ljubav prema sebi, prema svim drugima ljudima i cijelom svijetu – i prema Tebi, tajni i potpuni Ljubitelju moj!


Prva postaja: Isusa osuðuju na smrt
Pilat sjedi i pere ruke. Gdje je tu sud? Sveæenici i vjerski službenici koji su bili na vlasti u Jeruzalemu htjeli su se riješiti Uèitelja Isusa i smislili su urotu. Izruèili su ga rimskog okupatorskoj vlasti jer oni ne žele preuzeti odgovornost. Pilat ne nalazi krivice pa se ni on ne drži odgovornim te želi okrivljenoga natrag predati.
Isus Krist doživljava sudbinu tolikih koji su nepravedno optuženi i osuðeni. Vikaèi parola i ljudi u gomili odluèuju u njegovu smaknuæu. Nije to sudska pravda, to je ozakonjeni kriminal koji satire nevinoga; nitko osobno ne preuzima odgovornost, a èovjeka šalju u smrt.

Gospodine Dobri, Oèe nebeski! I mene su èesto krivo shvatili, i ja doživljavam nepravdu. I prema sebi èesto nepravedno postupam i krivo se optužujem za ono za što ne nosim odgovornost. Daj mi snage, jer Ti hoæeš da živim.
Kad mi je duša povrijeðena, kad osjeæam uvrede koje mi drugi nanose, daj mi snage da izdržim! Ako me i moja savjest pogrešno optužuje, Ti znaš sve. Ti si moj pomoænik. Daj mi svoga Duha da iziðem iz sebe, da saslušam pa razumijem i drugu stranu te da krivo ne osuðujem ni druge ni sebe.




Druga postaja: Isus prima na se križ
Razapinjanje na križ jedan je oblik smrtne kazne, namijenjen razbojnicima i poraženim neprijateljima. Isusu je dosuðena kazna i on je predan u ruke izvršiteljima. Eto što Isus Krist doživljava: izruèen je na milost i nemilost mnoštvu zavedenih i podivljalih.
Podložnim slugama bez vlastitog obraza stalo je do toga da se izvrše kruti ljudski zakoni. To su ljudi koji Gospodina ne prepoznaju, ne priznaju njegovo dostojanstvo koje ima veæ kao pravi èovjek, i ne prihvaæaju njegovo naviještanje o Bogu koji je naš Otac i koji ljubi ovaj svijet.
Osuðeniku su sav organizam i psiha izmuèeni nakon neprospavane, tjeskobne noæi Velikog Èetvrtka u grèevima i vapajima. Nije bilo teško unaprijed naslutiti u što je upao. Znao je što mu spremaju. Napravili su od njega politièkog zloèinca i neprijatelja naroda. Više mu nema spasa. Razapet æe ga. Ubit æe ga. Èeka ga smrt.

Gospodine, Oèe nebeski! I ja od svoga zaèeæa primam na se križ svojih strahova, mržnje i svih negativnih osjeæaja. Uzimam na se sve ono u meni što me muèi i želi razoriti. Budi Ti moja snaga da ne posustajem, nego da se izborim za puninu svog ljudskog života s Tobom.



Treæa postaja: Isus pada prvi put pod križem
Poèelo je to veæ u Betlehemu. Rodio se u štali, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu: veæ kao novoroðenèe suoèen je s hladnoæom noæi – noæi prirode i noæi ljudskog neprihvaæanja i odbacivanja. I sada Isus osjeæa do u dubinu svoju nemoæ.
Nema snage. Gotovo je. Pada. – Kako i ne bi! Tjeskobna noæ, ludi sudski proces, bièevanje. To je previše. Ljudski organizam ne može više, sile kojima èovjek raspolaže izdaju. Isus Krist pao je pod svojim križem.

Oèe nebeski, Bože koji kraljuješ! Veæ kao malom djetetu i u moj su život dolazile stvari koje su mi bile preteške. Znalo se dogoditi da me ne samo stvarni dogaðaji, nego i slike u mašti i strašni snovi nemilosrdno progone. Sve je to ostavilo biljeg u mom duševnom razvoju.
Èesto mi je život donosio zadaæe koje su nadilazile moje sile. Ni duševna muka za koju mi se èinilo da æe me satrijeti nije mi nepoznata. Tvoj Sin pao je pod križem. I ja padam, pomozi mi.




Èetvrta postaja: Isus susreæe svoju svetu Majku
Ako dijete doživi uspjeh, majka je duboko sretna s njime. A Rabi Isus, evo, doživljava potpun životni neuspjeh, propast karijere. Kako se osjeæa Marija, Majka Isusova? Iskusila je zacijelo ono najstrašnije što jedna pobožna majka može doživjeti: njezino dijete javno su proglasili bogohulnikom, prokleli ga i osudili.
Kolike su dvojbe i sumnje mogle biti u njoj? Na koju æe stranu ona stati? Zacijelo je pogledala sinu ravno u oèi i pitala se: hoæe li mi se srce slomiti. Na poèetku ju je uplašio i posve zbunio Božji glasnik Gabrijel, sad je potpuno zbunjuje njezin vlastiti sin.

Oèe nebeski, uzvišeni Darivatelju života! I za me je moja majka prva osoba s kojom sam bio najdublje životno i duševno povezan. Ona me je nosila devet mjeseci pod svojim srcem, rodila me, hranila me, njegovala i brinula se za me. Pomozi mi da doðem do jasnih osjeæaja prema svojim roditeljima koji su Tvoji bliski suradnici u projektu mog osobnog života.
Blagoslovi i potakni Duhom sve ljude koji imaju svoju djecu: neka roditelji svojom brigom i odgojem zbilja podupiru i bodre djecu u njihovu vlastitom životu, a ne sputavaju ih i ne koèe.




Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Jesu li se Isus Nazareæanin i Šimun Cirenac ovdje prvi put susreli? Isus je naviještao radosnu novost o tome da Bog kraljuje, Isus je lijeèio ljude od bolesti i oslobaðao ih od zlih duhova, družio se s njima u slavlju – na svadbi, na gozbi. Bio je prorok koji je bodrio na odvažnost pred buduænošæu, gladne je nahranio èudesnim umnažanjem kruha, pomagao je ljudima da se obrate od svojih grijeha i da se vrate k Bogu.
Sad on ostaje sam, bez pomoæi. Kao da je on sâm neki grešnik i otpadnik. Izopæen je, anatematiziran. Kao što oholost može zatvoriti èovjeka u samoæu, tako to može i križ i osuda drugih ljudi uèiniti. Sad je Isus kao zadnji odbaèen razbojnik ili prosjak. Mi vapimo “Smiluj se!” – tko æe se njemu smilovati?

Oèe nebeski, Izvore života i istine! Tvoj Sin Isus postao je veliki Šimun nama ljudima. Ušao je u moj život da prijateljuje sa mnom, da me pouèava, da me vodi i podupire u mojoj osobnoj životnoj zadaæi.
Želim se posve otvoriti njegovu Duhu pa da i ja budem apostol ljubavi i drugim ljudima pomognem, koliko god mogu, nositi njihov križ. Daj mi snage za takav život!




Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac
Usred vreve, buke i razularenih sadistièkih osjeæaja zbiva se neposredan osobni susret. Dvoje ljudi se susreæe. Ona ga prepoznaje: to je Isus – muž boli, ispaæen. Može li on još njezin pogled osjetiti, prepoznaje li On nju?
Veronika nije optereæena i sputana optužbama i rugalicama koje se nasilnièki izrièu, nego prepoznaje èovjeka patnika. Želi ublažiti njegovu bol. Kao nježna i brižna medicinska sestra, hrabro, usred svjetine, prilazi Isusu koji je iscrpljen i krvari – od bièeva, od trnja na glavi, od pada pod križem. Sliku koju ona pritom dobiva nikad neæe zaboraviti.

Oèe nebeski, Bože veliki i dobri! Koliko puta je mene pratio osjeæaj da me nitko ne razumije ili da mi se rugaju. U mojoj duši bila je prava muka, bilo zbog drugih osoba ili stvari bilo zbog mojih vlastitih tjeskoba. Èak i prema ljudima koji me iskreno vole i žele mi pružiti pomoæ kadikad mi je srce puno nepovjerenja i sumnje.
Daruj mi nježno srce da se usudim iskreno priznati i svoj i tuði osjeæaj ljubavi. Ne daj da ga grubo ugušim i odbacim. Utisni i meni u dušu Tvoj lik da poput Veronike imam smjelosti bez obzira na sve pogledati èovjeku u lice i prepoznati tko je on.




Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem
Pa moralo se tako dogoditi. Organizam mu je izmuèen, u glavi nema više potrebne bistrine, srce je preoptereæeno gubitkom krvi i otežanim disanjem. Sve je u njemu užareno, a oni navalili taj ogroman, oèajnièki težak komad drveta na njega.
Isus Krist cijelog je života nastojao pomoæi ljudima da se oslobode od onoga što ih muèi i proganja, ublaživao je njihove boli i jade, spasavao ih iz nevolje. – Sada je sâm posve optereæen, u krajnjoj nevolji, doživljava potpuni slom. Na zemlji je.

Bože pravi i živi, Tješitelju i Podizatelju moj! Kad padnem, ne ostavljaj me! Kad se osjeæam potpuno rastrgan i srušen, osokoli me! Kad trpim zbog ljubavi ili zbog mržnje, daj da osjetim Tvoj dodir i Tvoj zagrljaj!
Kad mi treba prijateljska ruka, ne skrivaj se, Gospodine! Kad žarko èeznem za Tvojom milinom i utjehom, budi tu!




Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Muškarci su èesto takvi: Vole velike rijeèi, stvaraju ozbiljne javne procese, vode ratove, prepuštaju se snažnom osjeæaju u nekom navijaèkom slavlju ili u nemilosrdnom okrutnom izrugivanju. A žene su kadre izravnije vidjeti u srce, prepoznati bol, suosjeæati.
Što im Isus poruèuje? “Nije moja muka i patnja ono što treba oplakivati. Ovo je moj put ljubavi do kraja. A vi gledajte na ono što vas muèi i pritište, na svoje grijehe i optužbe kojima sami sebe optužujete – to uredite.
Bog vas poziva na radost. Gledajte na vaše krive postupke koji vas odvode od prave ljubavi, na vaše terete s kojima vi morate iziæi na kraj. To rješavajte. Odrecite se svojih zamišljaja i tvrdokornih vlastitih mišljenja i tražite istinu. Vi sâmi, osobno, u pitanju ste. To je vaš život koji vam Bog daje.”

Oèe nebeski, Bože koji suosjeæaš s nama! Iskreno mi je žao za sve moje postupke kojima sam narušavao i dovodio u pitanje svoju povezanost s Tobom i s ljudima oko sebe. Daj mi osjetljivo srce koje ima smisla za prave potrebe – moje i mojih bližnjih. Otvori me za pravu ljubav prema ljudima po kojoj æu neprestano nalaziti Tebe.



Deveta postaja: Isus pada treæi put pod križem

Triput znaèi potpuno. Isus gubi sve snage. To je èovjek koji je došao do dna. Sasvim slomljen pod teretom vlastitog životnog križa. Tu èovjek ne pita za krivce i uzroke, nego traži zadnju slamku za koju æe se uhvatiti da doðe do kraja te grozne muke koju proživljava.
Nema tu više uzvišenih, pobožnih osjeæaja za svete stvari, ni razmišljanja ni odluèivanja – samo patnja. Dok je on radio, davao je ljudima da vide, da progovore, da mogu èuti. Sad on sâm, satrven od boli, ne može više ni vidjeti, ni govoriti ni slušati. Kao da je sam opsjednut nekim zloduhom. Ništa drugo više ne osjeæa – samo bol i potpunu nemoæ.

Bože, Snago moja! Od samog poèetka mojega života primio si me u svoje ruke. U svemu što proživljavam, u svemu što sam do sada poduzimao i što mi se èinilo ispravnim, a i u svemu što mi se èinilo pogrešnim – Ti si taj koji mi daje da živim i da mogu raditi.
Ti, Gospodine, budi moj jedini životni voditelj ubuduæe i pravo mjerilo po kojem æu se ravnati!




Deseta postaja: Isusa svlaèe
Isus je dao sve od sebe. On je u svakom svom djelu bio osobno nazoèan, osobno se zalagao, svim srcem. Koliko puta u Evanðelju èitamo Isusov “Ja sam!”: svjetlo, život, vrata, kruh, dobri pastir… Sada mu doslovno sve oduzimaju, svlaèe ga.
Veèer prije toga sastao se sa svojim najbližim prijateljima. Gorljivo je želio blagovati Pashu s njima. Tamo je rekao: “Ovo je moje tijelo”. Sada on to svoje tijelo predaje. Tu je njegovo tijelo bez ikakve maske i bez obrane, bez ikakva sjajnog ukrasa, bez ikakva svetog znaka i ljudskog odlikovanja, obnaženo – golo tijelo. “Evo: èovjek!” rekao je prije Pilat.

Bože, Stvoritelju duha i materije! Ti si oblikovao tijelo èovjekovo i udahnuo u nj dah života. U svom tijelu imam svoj život. Moja želja za ugodnošæu i zadovoljstvom ponekad me zbunjuje i muèi pa osjeæam svoju slabost i nemoæ. Potrebna mi je pomoæ drugih ljudi. Ne smijem se zatvoriti u svoju sebiènost.
Ljudsko tijelo èesto je izvor nerazumijevanja i optuživanja, nepravde i prezira, izrabljivanja i poigravanja sudbinom drugih ljudi. Èuvaj nas i daj nam pravi stav prema svim darovima koje si Ti stvorio i nama povjerio na upravljanje.




Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ
Nije to sud i pravda – ovdje se smišljena nepravda izvršuje. Rijeè ima nasilje, muèila, vojska, èekiæ i èavli. Koliko puta u povijesti Bog koji je ljubav postaje žrtvom ljudske lažne, razaraèke pravde?
Isusu Kristu, Sinu Božjem, razrušili su ugled, opovrgli svako njegovo ljudsko pravo, sad mu muèitelji oduzimlju i posljednju slobodu. Pribijaju ga. Gotovo je. Isus mora ostaviti svoj posao pomaganja ljudima, mora odustati od velikog projekta naviještanja Božje ljubavi – obješen, razdiran najstrašnijim bolima. Kad je èovjek razapet na križ onda sve izgleda besmisleno, kao da je Bog daleko.

Bože, Stvoritelju moj! U meni se može javiti prikriveni, duboki strah da æu se potpuno izgubiti, strah da bi me nešto moglo uništiti. U mojim osjeæajima živi tjeskobna sumnja – kao da sam ja zakljuèni gospodar svoje zbiljnosti.
Kad sebe doživim kao pravu opasnost, oslobodi me od te tjeskobe, ne dopusti da je u sebi skrivam kao razornu moæ koja me plaši i uznemiruje. Pokaži mi svjetlom svoga Duha Istine da nema nijedne sile u cijelom stvorenom svijetu koja bi mogla zaustaviti ili prekinuti Tvoju ljubav prema meni kojom mi Ti – svojom slobodnom Odlukom – daješ da ja postojim i osobno živim.




Dvanaesta postaja: Isus umire na križu
Neprijatelj Božji, napadaè životvorne ljubavi, veliki protivnik koji je veæ davno, nakon krštenja na Jordanu, u samoæi divljine, ušao u Isusov život da razori njegov put i da ga uništi – slavi sada svoju pobjedu. Nije Isus Krist zbog neke mraène svemirske sile morao umrijeti na križu, nego smo mi ljudi donijeli tu presudu. Terorizam i muèenja, ubojstva i ratovi – ne nastaju sami od sebe.
Prije nego izdahnu, Isus je molio i vapio, izgovarao je rijeèi oproštenja. Zadnjom snagom predao se u ruke Oèeve. Prošao je put tolikih koji umiru u mukama, osuðeni da su hulili na Boga, zlostavljeni i izvrijeðani kao da ih je Bog odbacio. Izjednaèio se s onima koje mi držimo prokletima. Kad vojnici vidješe da je mrtav, jedan od njih kopljem probode njegovo Srce koje je bilo gorjelo od ljubavi prema Bogu i ljudima i cijelom svijetu.

Bože, Oèe nebeski, Ispunjenje moga života! Daj mi da nauèim što jasnije razlikovati izmeðu onoga što ja u svom slabom znanju nazivam grijehom i onoga što je zbilja pravi grijeh u Tvojim oèima. Oslobodi me krivih strahova i daruj mi zdravu moæ prosuðivanja da gledam na sebe i na svijet onako kako Ti gledaš.
Tvoje je volja za mene da izgraðujem ispravan osjeæaj vlastite vrijednosti i samopouzdanje i da živim. I u svom srcu – kad bolje pogledam – nalazim veliku vatru ljubavi za Tebe i za svaku ljudsku osobu. Pomozi mi da je na pravi naèin iskoristim.




Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
“Ovo je sin moj – ljubljeni!” proglasio je sveèano Otac nebeski u prelijepim viðenjima, u divnim uzvišenim trenucima mistiène molitve na rijeci Jordanu i na Gori Preobraženja. Sada mrtvo tijelo ljubljenog Božjeg Sina Isusa polažu u krilo njegove Majke Marije.

Vjeèni, Neshvatljivi i sasvim Uzvišeni Gospodine! Djevica Marija prihvatila je smrt vlastitoga Sina. Budi jakost i utjeha svim majkama koje iz mnogobrojnih razloga gube svoju djecu koju su rodile ili koja još nisu roðena. Svaku majku boli odvajanje od njezine djece – Ti ih hrabri.
I meni daruj snage da bez mržnje i pogrešnog optuživanja prihvatim svoje tjelesne i duševne bolesti i svako teško raspoloženje koje mi moj vlastiti život donosi: sve ono što je nalik umiranju.
Gospodine, daj da moja vjera bude u službi mojeg života! Ne dopusti da se u meni ugasi nada i pouzdanje kad mi je to najpotrebnije.




Èetrnaesta postaja: Isusa polažu u grob
Pred vlastitim grobom životni put je zaokružen. Mnogi ljudi u èasu dolaska smrti u snažnom doživljaju vide ono pravo svjetlo koje je rasvjetljivalo i vodilo njihov život. Vjerojatno se vrlo èesto dogaða da tek tu èovjek prepozna i razumije tko je on.
Na grobu Isusovu je poèetak: Josip Arimatejac i Nikodem prije su se bojali otvoreno doæi k Isusu i samo su ga potajno štovali. Oni prvi poduzimlju nove korake u pravi život. Tu na grobu poèinje uskrsna nedjelja. Mi, njegovi uèenici, sjeæamo se i neæemo zaboraviti ono što je Isus èinio i što je govorio. Sâm je rekao: samo na kratko vrijeme odlazi, a onda æe opet biti s nama – proslavljen, uskrsli, puni milosti i slave Božje. “Ja sam s vama u sve dane” – kazao je. Božje spasenje dolazi i ne zaostaje!

Gospodine Posvudašnji, Sveznajuæi i Svemoguæi! Ti poznaješ tajnu smrti. Moja smrt koja æe jednom doæi nije neka neizmjerno strašna stvar s kojom prestaje sve, nego je samo jedna od nevolja koje mi moj život donosi i pred kojom osjeæam strah. Umiranje je dio mog osobnog života. Ako poènem pravo živjeti moæi æu u miru umrijeti.
Jednom si mi pri mom zaèeæu dao da postanem i budem. Isto tako daj mi da prepoznam i shvatim kako moj život s Tobom nikada ne prestaje pa da od danas ubuduæe uvijek živim gledajuæi na cjelinu svog ljudskog života: jednom je s Tobom zapoèeo i kod Tebe nikad nema kraja.




Zakljuèak
Oèe nebeski, Bože koji imaš i daješ život! Tvoj Sin Isus došao je na svijet da bismo imali puninu života. Govorio nam je rijeèi koje je èuo od Tebe, zato da bi naša radost bila potpuna. On je položio svoj život, ne svoju smrt, za svoje prijatelje. Cijeli život ih je ljubio i dao nam primjer. Mi smo kao jeruzalemske žene. Ne moramo oplakivati muke Isusove nego se divimo neshvatljivoj ljubavi Tvojoj, a Ti nam daj snage da se oslobodimo od grijeha. Ne smiješ nas ostaviti! Ne napuštaj nas kad nam je teško!
Ne molimo se zato da bismo potvrdili i ukrutili svoju tjeskobu i strah nego zato da nas Ti zbilja utješiš. Nikad naš grijeh nije veæi od Tvoje volje da mi živimo, pa i onda kad umiremo. Izljeèitelju naš, izlijeèi naše duše od svega što nas steže i razara. Pomozi nam da spremno prihvatimo radosnu buduænost koju je Isus Krist objavio našem svijetu kad je prije gotovo dvije tisuæe godine uskrsnuo od mrtvih. Bože, koji živiš!



p. Niko Biliæ, S. J.

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 21 ou 2009, 7:09
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

.



što zaista nitko nema još neku molitvu i razmatranje Križnog puta
kojeg bi mogao podijeliti s nama?






.

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Anny




Spol: ensko
Postovi: 388
Lokacija: Slavonski Brod, Podvinje
PostanoPostano: sub 21 ou 2009, 8:39
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

imam ja ali mi se ne da toliko pisati odjednom
jedino ako može svaki dan po jedna postaja?

Dami la mano, voglio restar per sempre insieme a Te
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 08 tra 2009, 12:41
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put



Uvodna molitva
Gospodine Isuse Kriste, raspeti i uskrsli moj Spasitelju, Ti si me svojom smræu i uskrsnuæem otkupio i oslobodio ropstva grijeha. Tvoja muka ispunja me zahvalnošæu i duhovnom radošæu, jer mi je zaslužila da se mogu ponovno radovati kao dijete Božje i tvoj brat.

Gospodine, molim Te da i današnje moje razmatranje o Tebi, kako nosiš svoj križ i kako umireš za me, razbudi u meni iskreno kajanje za grijehe, te zahvalnost i radost što sam tvojom smræu i uskrsnuæem otkupljen. Pomozi mi da ova pobožnost bude za mene izvor duhovne snage, da u teškoæama ne sustanem, nego da vjeran Tebi uvijek i svuda širim tvoju božansku dobrotu i ljubav!


1. postaja: ISUSA OSUÐUJU NA SMRT
Pilat je Isusa osudio na smrt. Ne zato što bi bio krivac, nego zato jer su ga se njegovi neprijatelji željeli riješiti.
Gospodine, dok slušamo ovu nepravednu osudu nad tobom, molimo Te za sve one koji doživljuj sliènu osudu.
Molimo Te za sve tvoje vjernike, a posebno za mladež, progonjene i osuðivane samo zato što pripadaju tebi.
Molimo Te za sva nevina biæa koja ubijaju prije negoli mognu ugledati svjetlost dana, a osuðuju ih na smrt samo zato da oni, koji su im trebali biti roditelji, mogu bez njih bezbrižnije živjeti i više uživati.
Molimo Te i za ostavljene, koje njihova okolina smatra suvišnima u ovome svijetu i teretom u njihovim potrebama.
Molimo Te da i mi ovako mladi i puni snage izdržimo ako nas kada zatekne osuda slièna tvojoj. Budi uz nas u tim trenutcima kako bismo zajedno s tobom mogli klicati: "Oèe, budi volja tvoja!"


2. postaja: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Tada Isus reèe svojim uèenicima: "Hoæe li tko za mnom, neka se odreèe samog sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naæi æe ga."
Isuse, Ti znaš da nije lako prihvatiti svoj križ, ali ti si ga prigrlio. Stoga te molimo, primi i prihvati i nas ovakve kavi jesmo – sa svim našim manama i slabostima, te nam daj snage kako bismo mogli izvršiti svoje životno poslanje i dnevne obveze.
Na putu do Tebe susreæemo razlièite prepreke. Ponekad radije idemo za onim što se nama sviða, što je zabavno, što ne zahtjeva napor i odricanje.
Ali, ovaj križ koji je stavljen na tvoja ramena, na naša ramena, poziva nas da budemo hrabri i odvažni.
Isuse, pomozi nam da budemo onakvi kakvima nas Ti želiš i pomozi na nositi naš križ.



3. postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Isuse, mi zamišljamo i tražimo nekakav mali ili veæi kamenèiæ koji je uzrokovao tvoj prvi pad. Ali, to nije sve. Smatramo da imaš i dovoljno snage da ustaneš i poneseš taj križ do mjesta gdje æeš biti razapet.
Nije te srušila slaboæa tijela niti nekakvi kamenèiæ. Srušio te je osjeæaj osamljenosti.
Na tvom licu gotovo se moglo proèitati: "Gdje su oni koje sam nahranio i ozdravio?"
Nekad su bili sretni s tobom i slijedili su te, a sada su na suprotnoj strani. Sada te obaraju pod križem.
Ali, tvoja ljubav je jaèa. Jaèa i od naše nezahvalnosti koja te srušila. Ti se pridižeš i opraštaš, te nastavljaš put.
Gospodine, podaj nam duh molitve - da što èešæe molimo i za naknadu svih onih uvreda koje su izreèene za tebe, za sav onaj prezir i svu onu osamljenost koju si osjetio u tom trenutku.



4. postaja: ISUS SUSREÆE SVOJU SVETU MAJKU

Nemoguæe je izreæi ono što je Isusova i naša Majka tada osjeæala. Meðutim, što je Isus osjeæao? Ljubav – svakako, ali isto tako i dužnost da se mora ispuniti Pismo: "I tebi æe samoj maè boli probosti srce."
Na svom životnom putu susretat æemo rodbinu, prijatelje, znance pa i tuðince koji æe nas svojim rijeèima i djelima odvraæati od tebe i tvojega puta, Gospodine. Pomozi nam da se u tim trenutcima ne damo zavesti, veæ daj da shvatimo kako naša ljubav prema tebi mora biti veæa i jaèa od ljubavi prema ljudima makar ona bila velika i èista. Daj nam snage da u Tvojoj ljubavi druge ljubimo.


5. postaja: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Vojnici, vidjevši da Isus više ne može sam nositi križ, pa da se ne bi dogodilo da umre prije raspeæa, prisile nekoga èovjeka imenom Šimun da mu ponese križ.
Blago tebi Šimune. Kristov križ sada postaje tvojim križem. Doista, prisilili su te, nisi htio prihvatiti tu sramotu. Ali kad si se susreo s krvavim i izmuèenim Kristovim licem, nisi više mogao odbiti.
Danas su mnogi ljudi potrebni pomoæi, lijepe rijeèi, zajedništva, pažnje, ljubavi. Mnogo je patnika, bolesnika, ucviljenih, napuštenih, siromašnih, gladnih i umiruæih. Ti Kriste patiš u svakome od njih. Tvoj izmuèeni pogled gleda i nas danas iz svakoga od njih i oèekuje pomoæ.
Kriste patnièe, koji trpiš zbog naše oholosti i taštine, daj nam milosti da znamo prepoznati i priteæi u pomoæ bližnjemu u nevolji. Daj nam svoga Duha da ne gledamo samo na sebe i svoje potrebe veæ da nam na prvom mjestu budeš ti koji si potreban naše pomoæi u bratu èovjeku.


6. postaja: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Veronika se uz silan napor uspjela nekako probiti kroz glasno mnoštvo koje je pratilo Isusa. U tom mnoštvu bilo je onih koji su pljuvali na njega, nazivali ga pogrdnim imenima, ismijavali ga. Takvi nisu znali što zapravo èine, nimalo nisu suosjeæali s Kristom koji je cijeli izranjen i ispaæen.
Veronika je drugaèija. Ona suosjeæa s Kristom. Zna da je rijeè o Pravedniku kojeg su nepravedno osudili, a sada ga odvode i u smrt. Èim ga je ugledala tako prašnjava i krvava lica gorko je zaplakala te bolna srca, unatoè prijeteæem i strogom pogledu rimskih vojnika, neustrašivo mu prišla te obrisala njegovo sveto lice: lice Boga – koji nam kroz patnju i u konaènici kroz smrt pokazuje svoju vjeènu i najveæu ljubav te lice èovjeka – koji nas uèi kakav bi zapravo èovjek trebao biti u svojoj biti; lice koje nas uèi pravom sinovstvu Božjem.
Isuse, daj nam da po milosti Božjoj znamo postupati kao Veronika: priæi i pomoæi bližnjemu onoliko koliko mu zapravo možemo pomoæi; suosjeæati te podijeliti s njim njegovu patnju i bol kao što je to i Veronika uèinila u odnosu prema tebi dok si trpio noseæi preteški križ.
U tom svom èinu Veronika nas je nauèila i pravom smislu kršæanstva – ljubiti brata èovjeka kako bismo ljubili Boga. Budimo toga svjesni i svakodnevno to živimo.


7. postaja: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Kako je grozno padati, meðutim pad nije slom ni kraj. U padu shvaæam da sam slabo stvorenje, da sam doista glinena posuda, da sam moæan onoliko koliko sam u zajedništvu s Tobom, da sam snažan onoliko koliko se prepuštam Tebi da me ispuniš svojom božanskom snagom. I znam da samo u suživotu s Tobom bivam velik. Postajem jaèi kad se oslobodim oholosti, kad priznam da sâm sebe ne mogu podignuti i kad spoznam da trebam Tebe.
Ma, ne znaèe li i Tvoji padovi na putu prema Golgoti da me razumiješ i kada padam? Da razumiješ moju slabost i nejakost? Molim te, Gospodine, budi uza me. Pridigni me iz mojih padova i tako oèituj svoju slavu. Nauèi me odvikavati se hvatanja slamki spasa na koje me privikla moja oholost i pomozi mi da se i u svojim padovima prepustim i oslonim na Tebe koji me jedini možeš podignuti i povesti, makar šepao, prema zori uskrsnuæa.


8. postaja: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Gospodine, unatoè boli i žeði koje prožimaju tvoje napaæeno tijelo još jednom pokazuješ koliko ti je stalo do èovjeka. Dok nosiš teški križ za nas, ne misliš na sebe, nego tješiš jeruzalemske žene koje su plakale za tobom.
Molimo te za sve bolesne i napuštene, povrijeðene i prognane da i njih utješiš. Pomozi i nama da se ne oslanjamo na ljudsku utjehu nego da tražimo tvoju snagu. Budi s nama u našim kušnjama i trapljenjima. Obdari i nas milošæu da možemo druge tješiti i tebi u njima služiti.


9. postaja: ISUS PADA TREÆI PUT POD KRIŽEM
Zašto padaš po treæi put? Zašto dopuštaš da ti se jedni rugaju, a drugi te samilosno gledaju i žale?
Svjetina koja je išla za tobom i koja je bila žedna tvoje krvi nakon tvojega treæeg pada ostala je u kolebanju: s jedne strane zlurado zadovoljstvo zbog tvoje slabosti, a s druge strane, strah da ne bi možda izdahnuo te ne æe moæi uživati u tvom razapinjanju.
Da. Kruha i igara. Takvi su ljudi u svako doba.
Samo zašto je za nas èesto tuði pad i bijeda najslaða igra?
Istina, tvoja muka i tvoj pad, Isuse, u nama izazivaju samilost i pobožne osjeæaje. No, prema padovima naših bližnjih èesto znamo biti posve okrutni. U tome se najsablasnije oèituje bijeda naše pale naravi zbog koje ti i treæi put padaš da bi je podigao i da bi je spasio.Znam da je malo, ali jedino što ti možemo reæi jest: Hvala ti Isuse! i Smiluj nam se!
Daj da osnaženi tvojim padom iz kojega žari tvoja ljubav budemo uistinu bližnji i samilosni prema našoj braæi koja po tko zna koji put padaju pod teretom života.


10. postaja: ISUSA SVLAÈE
Isus – nevini Jaganjac Božji, stidljivo èedo Majke Djevice naoèigled nemilom mnoštvu svuèen je do gola. Na sebi ima samo velièanstveni zastor ozbiljnosti i stidljivosti. Njegovo izranjeno i krvavo tijelo izloženo na Kalvariji najvažniji je spomenik savršene pobjede duha nad tijelom.
Gospodine, daj da naši nazori o tijelu budu u skladu s tvojim nazorima. Da èuvamo èast svoga tijela i tijela svakoga ljudskog biæa. Da nikada ne smetnemo s uma da je tijelo raspadljivo i prolazno, a duh neraspadljiv i vjeèan te da je ljudsko tijelo hram Duha Svetoga.


11. postaja: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Promisli kako oštrim èavlima pribijaju na križ svete Isusove ruke koje su ljudima uèinile toliko dobra!
Promisli kako mu pribijaju noge koje su koraèale jedino za ljudsko spasenje!
To nije bila samo fizièka bol. Isus pati i u duši te osjeæa veliku napetost.
Isuse, Tvoja patnja za mene je ispit savjesti: pomažem li onima koji pate, onima koji se ne mogu snaæi u životu, onima koji su odbaèeni od bližnjih i društva; ohrabrujem li one koji su zbog vjere pribijeni na križ života?
Gospodine, daj mi snage da mogu ovaj život stvarno proživjeti u zajedništvu s Tobom te da, barem malo, ublažim bol koja vlada svijetom.


12. postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU

Kriste, tebi slavnome i svake èasti dostojnome kralju narod je uz porugu pripravio neslavno i nedostojno prijestolje – križ. No, ti si ga uèinio slavnim i spasonosnim za sve. O njemu je ispjevano mnogo pohvala – jer to je tvoje prijestolje s kojeg si pobijedio smrt i zavladao dušama koje se nazivaju i dièe tvojim imenom.
Evo nas pred tobom, Gospodine, kleèimo pred tvojim prijestoljem i pitamo te što si ti uèinio tako veliko, a što mi trebamo èiniti u svojim teškoæama.
Odgovaraš nam i pouèavaš nas: "Ja sam vam ostavio primjer da svima opraštate, kao što sam i ja sam uèinio. Križ neka vam ne bude prepreka, nego pomoæ u opraštanju."


13. postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Marija koja je primila maleno, živahno dijete Isusa, sada prima mrtvo, beživotno tijelo svoga Sina. Srce koje je kucalo pod srcem Majke utihnulo je u naruèju poslušne ljubavi. Samo Marijina suza prekriva golo tijelo, predajuæi se potpuno svome Sinu. Ona u boli, ali i u nadi išèekuje ponovni susret vjerujuæi da Bog pobjeðuje kroz patnju.
A ja danas obavijen velom Euharistijskoga misterija susreæem toga Isusa – Pobjednika koji u svojoj žrtvi razotkriva misli mnogih srdaca.
Razotkrivam li i ja svoje srce Isusu u ispovijedi i primam li ga s ljubavlju u svetoj prièesti u svoje naruèje?
Gospodine Isuse Kriste, daj da Tvoje Tijelo primamo èista srca u vjeri da Ti, naš izbavitelj, živiš i pozivaš nas na gozbu vjeènog života.


14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB
Doðe i Nikodem koji je prije k Isusu došao, donese oko sto litara smirne pomiješane s alojem. Tada uze Isusovo tijelo, oviše ga povojima s miomirisima kako je u Židova obièaj za ukop. A na mjestu gdje je bio razapet, bijaše vrt, a u vrtu nov grob. Tu ukopaše Isusa.
Isus veli: "Ako pšenièno zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod! Tko mrzi svoj život na ovom svijetu saèuvat æe ga za život vjeèni. Tko mi hoæe služiti neka me slijedi. Gdje budem ja ondje æe biti i moj sluga. Duša mi je na smrt potresena i što da kažem? Oèe izbavi me od ovoga èasa? Ali, radi ovoga èasa sam i došao. Oèe proslavi ime svoje!"
Isuse, tvoji prijatelji položili su te u grob i tako su uèinili sve što je bilo u njihovoj moæi. No, ti si uskrsnuo treæe dan.
I ja bijah ukopan svojim grijesima. Molim te, pomozi i meni da uskrsnem i saèuvam milost za život vjeèni.



ZAVRŠNA MOLITVA

Uskrsli Gospodine,
Ti si me svojom smræu na križu i svojim uskrsnuæem pouèio,
da i moja patnja nije tamna i prazna sluèajnost,
kojoj se uzalud opirem.
Gorka je, ali dolazi od Oca nebeskoga
koji me bezgranièno ljubi.
Odreðena je da mi donese spasenje,
ako je nosim s pouzdanjem u Boga
i s ljubavlju prema Njemu.
Ako je sjedinim s tvojim patnjama
za otkup i spas svijeta.
Tada, makar morao i trpjeti,
Ti æeš me ispuniti duhovnim mirom i nadnaravnom radošæu.

Pomozi mi, Gospodine, da to nikada ne zaboravim,
posebno ne onda kada doðe vrijeme tjeskobe i kušnje.
Amen!



bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Zaponi novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne moe otvarati nove teme.
Ne moe odgovarati na postove.
Ne moe ureivati svoje postove.
Ne moe izbrisati svoje postove.
Ne moe glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group