HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretranik Pretranik lanstvo lanstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: pon 14 lis 2019, 1:19. Pogledaj neodgovorene postove
MOLIMO u studenom - za duše u èistilištu
Zaponi novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedea tema
Autor Poruka
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 01 stu 2006, 10:54
PostNaslov : MOLIMO u studenom - za duše u èistilištu
Citiraj i odgovori

"Sveta je i pobožna misao moliti za mrtve, da se oslobode od grijeha", piše u Drugoj knjizi Makabejaca (2 Mak 12,45).

To uvjerenje bijaše vrlo rano u Izraelu uvjerenje da je dobro i korisno moliti za pokojnike, sjeæati se njih u molitvama i oplakivati ih 30 dana.
Tako su "Izraelci oplakivali Mojsija trideset dana na Moapskim poljanama" (Pnz 34,8 )

Crkva moli posebno za sve vjerne mrtve 2. studenoga svake godine. Pobožnost vjernika posvetila je mjesec studeni za pokojne, moleæi za olakšanje dušama u Èistilištu.

Ova molitva 30 dana za duše u Èistilištu probudit æe i oživjeti uspomene na naše drage i mile, koji su otišli na drugi svijet, oživjet æe naše zajedništvo s njima. Potaknut æe nas da tim dušama pomognemo, ali i nas æe ohrabriti i poticati na život, da budemo odaniji volji Božjoj, koji nas je stvorio za Nebo.

Svaki dan mjeseca studenog razmišljat æemo o nauku Crkve o Èistilištu, o životu duša u Èistilištu, o njihovim mukama za oèišæenje te o našoj pomoæi koju im možemo pružiti. Dolazit æe nam na pamet razlozi naše pomoæi, što æe poslužiti i našem duhovnom životu, za naše osobno posveæenje i usavršavanje na putu za drugi svijet.





1. studeni
PRVI DAN - Sveto Pismo


U Starom Zavjetu govori se o èinjenici koja se dogodila oko 150. godine prije Krista, a odnosi se na pomoæ dušama u Èistilištu:

"Nakon jedne bitke koju je izvojevao Juda Makabejac nad idumejskim vojskovoðom Gorgijom, a u borbi pogine dosta izraelskih vojnika. Kad su Judini ljudi kupili mrtvace, da ih pokopaju uz njihove roðake, pod odjeæom mrtvaca pronaðoše neke predmete, posveæene jamnijskim idolima, krivim bogovima, što Židovima bijaše zabranjeno. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihovoj smrti. Zato su svi stali blagoslivljati Boga, pravednog Suca, kopji otkriva ono što je skriveno. Zatim se pomoliše, da bi se poèinjeni grijeh oprostio. Plemeniti Juda Makabejac opmenu vojnike, da se èuvaju èisti od grijeha, jer sad vidje što je zbog grijeha zadesilo one koji u borbi pogiboše. Zatim je skupio oko dvije tisuæe srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Uèinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuæe tijela. Da nije vjerovao da æe poginuli vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno moliti za mrtve. K tome je imao pred oèina najljepšu nagradu, koja èeka one koji umriješe pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi." (2 Mak 12,39-45)

U Novom Zavjetu Isus smjera na Èistilište kad govori:
"Zato vam kažem, da æe se svaki grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li netko bogoholnu rijeè protiv Duha Svetoga, neæe mu se oprostiti. Rekne li netko takvu rijeè protiv Sina Èovjeèjega, oprostit æe mu se. A tko rekne protiv Duha Svetoga, neæe mu se oprostiti ni na onom ni na drugom svijetu." (Mt 12, 31-32)

Tako Isus objavljuje da postoji nakon smrti, na drugom svijetu, kazna, pokora, ispaštanje za grijehe.

Kad Isus govori:
"Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamnièaru pa da te bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, neæeš izaæi iz tamnice dok ne isplatiš do posljednjeg novèiæa." (Mt 5, 25-26)

Sveti Augustin tumaèi ovo mjesto, ove rijeèi, ovako:
Protivnik je sam Bog, neprijatelj je grijeh, sudac je Isus Krist, sudac živih i mrtvih. Stražar je anðeo Božji, izvršitelj. Zatvor, tamnica je Èistilište, iz kojega se ne izlazi prije nego se okaju svi grijesi u potpunosti.

Sveti Pavao veli "da æe se svako djelo, svaèije djelo oèitovati, svaèije æe djelo izaæi na svjetlo, na vidjelo (na dan suda). Onaj dan æe pokazati, jer æe se u vatri oèitovati. I kakvo je èije djelo, oganj æe iskušati. Ostane li djelo, primit æe plaæu onaj tko ga je nazidao. Izgori li èije djelo, taj æe štetovati. Ipak, on æe se sam spasiti, ali kao kroz vatru - èistilište". (1 Kor 3, 13-15)

Krštenje za mrtve o kojem govori sv. Pavao u 1 Kor 15,29 pretpostavlja vjerovanje u Èistilište.

Poticaj


Iskoristimo svjetlo Božje,
koje rasvjetljuje našu vjeru u nadzemaljske stvarnosti.
To svjetlo objavljuje nam svetost i milosrðe Božje
i potrebu našeg stalnog obraæenja
da bismo takoðer došli u Kraljevstvo Božje,
za koje nas je stvorio Bog.
Budimo pouèljivi svjetlom i nadahnuæima Duha Svetoga,
koji nas vodi i jaèa na putu prema Nebu.


Molitva

Kriste Gospodine, Tvoja je Rijeè Istina.
Ona je poput dvosjeklog maèa,
koji odvaja što je od Tebe i što nije od Tebe.
Pomozi mi da svaki dan svoj život
usmjeravam prema vodstvu Božjem.
Ti imaš rijeèi života vjeènoga,
Kriste, Bože naš.
Neka Tvoja Rijeè odzvanja u srcima
moje braæe u Èistilištu,
nek im pruža svjetlo i podršku u njihovu èišæenju,
da stignu u Tvoje Kraljevstvo.
Bože, neka duše vjernih mrtvih,
po Tvome milosrðu
poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 01 stu 2006, 22:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

2. studeni
Drugi dan
NAUÈAVANJE CRKVE O ÈISTILIŠTU


Crkva od nas traži da vjerujemo:
- da postoji Èistilište, gdje se nalaze duše onih koji umriješe bez teškog, smrtnog grijeha, ali još moraju ispaštati dio vremenite kazne koja nije do kraja izvršena na zemlji
- da u Èistilištu duše trpe zbog privremenog lišenja gledanja Boga, zbog nemoguænosti gledanja Boga licem u lice (a to je velika bol za dušu) te druge bolne kazne (osjetna kazna)
- da se muke u Èistilištu razlikuju u pogledu trajanja i jaèine prema dugu vremenite kazne, koju svaki treba isplatiti, dati zadovoljštinu za taj dug
- da muke Èistilišta mogu biti skraæene i ublažene po našim molitvama i drugim dobrim djelima u korist tih duša

Osim ovih èinjenica, Crkva nije ništa izjavila o mjestu niti o prirodi, niti o trajanju muka u Èistilištu.

Drugi sabor u Lyonu (1274), zatim Sabor u Firenzi (1439) izjavljuju:
„Ako ljudi umru bez smrtnog grijeha, a to znaèi u ljubavi prema Bogu, a na duši imaju još duga koji treba ispaštati, za koji treba trpjeti, za koji nisu dali zadovoljštinu na zemlji, a sagriješili su èinom, djelom, propustom, mišlju, rijeèju, moraju u Èistilištu za te grijehe vremenite kazne trpjeti, da se oèiste. Da se izbave od tih muka, živi vjernici na zemlji mogu im pomoæi po Svetim Misama, molitvama, milostinjom i drugim pobožnim djelima.

Tridentski sabor (1563) izjavljuje:
„Postoji Èistilište pa duše koje su u njemu zadržane mogu pomoæ prijatelja na zemlji iskoristiti da im se ublaže i skrate muke, posebno po Žrtvi Sv. Mise. Nek se sva dobra djela za njih vrše s odgovarajuæom pobožnostu i dostojanstvom. Vjernici na zemlji mogu i testamentarno ostaviti da se prikazuju Mise za pokojne. Nek se u testamentu sve toèno odredi,
jasno i brižljivo.“

Drugi vatikanski sabor (1964) tvrdi:
“To uvjerenje naših pradjedova o našoj povezanosti s našom braæom i sestrama, koji su u slavi ili koji su nakon smrti zadržani u Èistilištu da se potpuno oèiste od lakih grijeha i vremenitih dugova za oproštene grijehe, Sveti je Sabor tu vjeru prihvatio s poštovanjem i Sabor ponovno istièe odluke i nauk Svetih Sabora u Niceji, Firenci i Tridentu.“

Katolièki katekizam veli:
“Zajedništvo svetih proteže se i na duše u Èistilištu, u tom smislu da tim dušama možemo doæi u pomoæ po našim dobrim djelima, kao što su: Sveta Misa, Žrtva Isusa Krista pa onda oprosti, molitve, milostinja i druga djela pobožnosti i pokore te da duše u Èistilištu neæe ostati dužne za naša dobra djela nego æe se za nas moliti kod Boga ...

U èistilištu duše podnose vremenite muke, koje su ostale dužne za grijehe i nisu ih potpuno izvršile u zemaljskom životu, a Božjoj se pravdi treba zadovoljiti pa kad se te duše oèiste i zadovolje za dugove, onda se pripuštaju da uðu u Raj ...

U èistilištu duše su lišene Božjeg gledanja licem u lice i podložne su drugim teškim kaznama ...

Muke duša u èistilištu nisu iste za sve duše, nego se razlikuju prema jaèini i trajanju prema lakim grijesima koji ostadoše na duši i vremenitom dugu za vremenite kazne, a sve to može biti skraæeno i ublaženo dobrim djelima koja vjernici na zemlji prikažu za duše pokojnika.

Èistilište æe prestati postojati nakon Opæeg Suda, na svršetku svijeta i do tog èasa sve æe biti oèišæene i Bog æe ih primiti u raj."

Poticaj

Neka crkveni nauk o èistilištu
rasvijetli našu vjeru o stvarnosti i sudbini
duša na drugom svijetu
i neka jaèa našu nadu u život vjeèni
i neka naša dobra djela pomognu našim
roditeljima, braæi i sestrama
i našim pokojnim prijateljima.

Molitva

Bože moj, tvrdo vjerujem u sve
što nas uèi Tvoja Crkva.
Vjerujem u èistilište,
jer Tvoj Duh Istine to je objavio
kao znak Tvoga milosrða za naše spasenje
i konaèno oèišæenje.
Ti nas ne možeš prevariti
i Tvoj Sveti Duh vodi nas prema potpunoj Istini.
Bože, neka po Tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: et 02 stu 2006, 23:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

3. studeni
Treæi dan
CRKVENA PREDAJA


Spisi Svetih Otaca i Crkvenih nauèitelja obiluju svjedoèanstvima o vjeri u èistilište i o molitvi za mrtve, pokojne. Evo nekoliko mjesta iz njihovih spisa:

Tertulijan (155-220):
“Prikazujemo žrtve za pokojnike i za muèenike na godišnjicu njihove smrti. Predaja hvali tu praksu, obièaj je potvrðuje, vjera uèvršæuje ...“

Sveti Atanazije Aleksandrijski (297-373):
„Duše koje trpe, koje se muèe u èistilištu, osjeæaju veliku korist od molitava, od Misne Žrtve, koje se prikazuju za njih. Uvelike su utješene i ranije æe stiæi u Nebo ...“

Sveti Efrem Sirski (306-373):
“Kada moja duša izaðe iz mog tijela, pratite je svojim molitvama. Sjetite se mene još na trideseti dan moje smrti, jer mrtvi primaju veliku pomoæ od molitve i od Žrtava sv. Mise koju prikazuju živi na zemlji.“

Sveti Æiril Jeruzalemski (315-386):
“Mi molimo takoðer za one od naše braæe koja odoše prije nas iz ovog svijeta, jer smo uvjereni da tim dušama koriste naše molitve, osobito sv. Misa.“

Sveti Grgur Nisenski (335-394):
“Duša koja se rastane od tijela ne može postati sudionica božanskog života prije nego je vatra proèisti, prije nego vatra spali mrlje s duše, mrlje od grijeha.“

Sveti Ivan Zlatousti:
“Prikazujemo molitve i žrtve za naša mrtve. Bog nas zadužuje da to èinimo, da se meðusobno pomažemo.“

Sveti Augustin (354-430):
“Pomažite duše pokojnika, iznemogle od muka u èistilištu. Njihove su muke neusporedivo veæe nego muke u ovom životu. Zar možete sumnjati da djela milosrða njima donose velike koristi, jer molitve i najkraæe, i obièni uzdasi dušama su od velike pomoæi. Što se tièe Svete Žrtve, sv. Misa dušama pokojnika donosi veliko olakšanje, izvanredno osvježuje u vatri koja ih èisti.“

Sveti Cezarije Arleski (470-543):
“Ako ne otkupimo naše grijehe dobrim djelima, morat æemo ostati u vatri èistilišta tako dugo dok ih vatra ne uništi kao drvo, kao travu, kao slamu. Radi se o lakim grijesima.“

Sveti Grgur Veliki (540-504):
„Dobro znadem da nakon smrti jedni se èiste u vatri, drugi su osuðeni u vjeènu vatru ... „

Sveti Anzelmo (1033-1109):
„Nakon smrti, najmanja muka koja nas èeka u èistilištu mnogo je veæa nego najveæa muka koja se može zamisliti ovdje na zemlji.“

Sveta Katarina Ðenovska (1447-1510):
“Duša, odijeljena od tijela, ako nije u stanju èistoæe u kojoj bijaše od Boga stvorena, uviða da mora ostati u vatri èistilišta. Tek oèišæena odlazi u Nebo.“

Sveti Ivan od Križa (1542-1591):
“Kad se duša oèisti od svojih nesavršenosti, prestane trpjeti i tada nastupa vjeèna sreæa i neopisiva radost.“

Poticaj

Ima i drugih svetih Nauèitelja i crkvenih Otaca,
koji nam ostaviše dragocjeni nauk o èistilištu,
koji nas ne smije ostaviti u nehaju.
Poslušajmo sve što nam govore i
iskoristimo to za nas same
i za naše pokojne.

Molitva

Gospodine Bože, Tvoji sveci nas uèe tijekom stoljeæa
o stvarnosti èistilišta i o vrijednost dobrih djela
kojima možemo pomoæi dušama u èistilištu.
Neka nam nauk svetaca, rasvijetljen Tvojom milošæu,
dade pomoæ da budemo pažljivi za potrebe
naše braæe i sestara
koji se muèe u vatri èistilišta
te da èinimo sve što je u našoj moæi da im pomognemo,
da ih obradujemo
da što prije stignu u Tvoju slavu nebesku,
za koju su stvoreni.
Bože, neka po Tvom milosrðu,
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.



Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 04 stu 2006, 0:04
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

4. studeni
Èetvrti dan
MOLITVA CRKVE U SV. MISI


Vjekovima Crkva moli za pokojnike u euharistijiskoj Žrtvi, sv. Misi. Crkva osjeæa da je dužna moliti za mrtve, jer znade da može pomoæi da se oslobode duše iz èistilišta, zna kako im može pomoæi do vjeène sreæe, do slave kod Boga. Te molitve Crkve su i na slavu Božju. Crkva je svjesna te svoje moæi kod Boga u korist duša u èistilištu. Crkva izražava svoju molitvu Bogu na razlièite naèine nakon konsekracije, nakon posvete kruha i vina, nakon pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu ...

„Spomeni se, Gospodine slugu i službenica koji odoše pred nama obilježeni znakom vjere te spavaju snom mira. Molimo Te, Gospodine, njima i svima koji u Kristu poèivaju daruj mjesto
Osvježenja, svjetlosti i mira. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.“
(molitva iz Prve euharistijske molitve)

„Spomeni se i naše braæe, koja usnuše u nadi uskrsnuæa i svih koji preminuše u Tvom smilovanju: privedi ih k svjetlu svoga lica:“
(molitva iz Druge euharistijske molitve)

„Našu pokojnu braæu i sve koji u Tvojoj ljubavi prijeðoše s ovoga svijeta, dobrostivo primi u svoje Kraljevstvo, gdje se i mi nadamo zajedno s njima vjeèno uživati u Tvojoj slavi. Po Kristu Gospodinu našemu, po kojem sva dobra svijetu daješ.“

Kad se u Misama za pokojne uzima ova Euharistijska molitva može se moliti za pokojne ovako:
„Spomeni se sluge svoga (službenice svoje) N.N. kojega (koju) si s ovoga svijeta pozvao sebi. Daj da on/ona koji /koja je krštenjem urastao/urasla u smrt tvoga Sina, postane dinikom njegova uskrsnuæa kad On-Krist iz zemlje pozove mrtve i ovo naše smrtno tijelo sublièi slavnom Tijelu svome. I našu pokojnu braæu i sestre i sve koji u Tvojoj ljubavi prijeðoše s ovoga svijeta dobrostivo primi u svoje Kraljevstvo, gdje se i mi nadamo zajedno s njima vjeèno uživati u Tvojoj slavi, kad otareš svaku suzu s naèih oèiju. Gledajuæi Tebe, Boga svoga, kakav jesi bit æemo zauvijek Tebi slièni i Tebe bez kraja slaviti. Po Kristu našem Gospodinu, po kojem sva dobra svijetu daješ.“
(molitva iz Treæe euharistijske molitve)

„Spomeni se i svih onih koji preminuše u miru Krista Tvoga i svih pokojnika kojih je vjera samo Tebi poznata“
(molitva iz Èetvrte euharistijske molitve)

Od poèetka XI. Stoljeæa Crkva je odredila jedan poseban dan molitve za pokojne, a to je 2. studenog. To je poseban dan molitve za pokojne. To odgovara brizi èovjeka da se sjeti svojih mrtvih, jer oduvijek su ljudi štovali mrtve. Spominjali su se onih koji su umrli, spominjali se se njihove ljubavi u izgradnji našeg svijeta.

Na dan sahrane, na dan pokopa, Crkva je uvijek imala posebne molitve u Bogoslužju, razmišljala je o pomoæi pokojnicima i time izražavala svoju vjeru, nadu i milosrðe Božje u korist pokojnika da što prije uðu u slavu Božju „jer u Njemu nam zasja nada blaženog uskrsnuæa. Koji tuguju zbog neizbježne smrti, njih neka tješi obeæanje buduæe besmrtnosti. Jer tvojim se vjernima Gospodine život mijenja, a ne uzima. I pošto se raspadne dom ovozemljskog boravka, stjeèe se vjeèno prebivalište na nebesima ... Ako nas zakon smrti žalosti, obeæanje besmrtnosti nas tješi.“ (Predslovlje za pokojne)

S poštovanjem pristupamo mjestu na kojem poèivaju naši pokojnici.Blagoslivljamo mjesto gdje su sahranjeni. Pri svakom posjetu blagoslivljamo ostatke svojih milih i dragih, te ih se sjeæamo u svojim molitvama. Nad grobovima stoji Križ kao znak trajnog blagoslova. Kitimo grobove cvijeæem da tako izrazimo svoje poštovanje prema svojim pokojnicima. Pri tome uvijek izgovorimo: „Pokoj vjeèni daruj im Gospodine. I svjetlost vjeèna svijetlila njima.“
Sve to dolazi od uvjerenja u život duše, od vjere u uskrsnuæe tijela.

Poticaj

Utješno je misliti da prigodom naše smrti
Crkva moli za naše izbavljenje iz èistilišta.
Utješno je znati da veæ sad možemo uspješno pomagati dušama,
koje trpe u èistilištu, u svakoj Misi.
Ne samo prigodom sahrane, nego uvijek
kada se prikazuje Misa ili za naše pokojne ili kod svake Mise
u kojoj se moli za pokojne.
Kada dolazimo posjetiti grobove svojih pokojnika,
saberimo se u duhu i znajmo
da njima više koriste naše molitve nego raskošne grobnice
koje se u naše vrijeme izgraðuju.
Njima ništa te grobnice ne koriste,
a koristi im i najkraæa naša molitva.

Molitva

Gospodine Bože,
Ti želiš da se meðusobno pomažemo i ovdje na zemlji
i da pomažemo svojim mrtvima, koji umriješe prije nas,
jer smo svi pripadnici Tajanstvenog Tijela Kristova,
jer saèinjavamo jedan narod.
Pomozi nam da trajno imamo živu pobožnost za naše pokojnike,
bilo to u crkvi bilo na mjestu gdje poèivaju
tjelesni ostaci naših milih i dragih
èekajuæi blaženo uskrsnuæe.
Bože, neka po Tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 05 stu 2006, 0:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

5. studeni
Peti dan
STVARNOST NAKON SMRTI


Kad èovjek umre, jednim pogledom (da se tako izrazimo) vidi sav svoj život kakav bijaše u svim pojedinostima, a to u svjetlu Božjemu. Bog je svjetlo (1 Iv 1,5) koje rasvjetljuje i najmanje èine, rijeèi i misli èovjekove pa duša umrloga uviða kakve su vrijednosti tih èina, rijeèi i misli pred Bogom.

Èovjekova duša uviða da je sve otkriveno pred Bogom, kojemu treba polagati raèun o životu (Hebr 4,13). To je posebni sud u kojemu se sudi o izboru pokojnika prije smrti. Ili je izabrao Boga i Bogu se predao u svemu pouzdanju ili se odluèio protiv Boga, odbacujuæi Ga, ne pokoravajuæi Mu se (Mt 25, 14-30).
Nakon smrti Nebo ili Pakao, vjeèni život ili vjeèna muka (Mt 25,46).

Prigodom smrti vidi se kakva je žetva, kakvi su plodovi životni samog umrlog. Jesu li plodovi dobri ili zli. Što se sije za života, žanje se poslije smrti.

- ako je duša u potpunosti èista, ako je iskoristila darove koje joj Bog dade (Mt 25,15) i ako je bila vjerna Bogu i pažljiva prema bližnjima (Mt 25, 40), ulazi u Kraljevstvo Božje, da bude uvijek sretna u Bogu s anðelima i svetima
- ako je duša mraèna, u tami (Iv 3, 19; Rim 1,21) jer se previše oslanjala na se, a ne na Boga (Mt 25, 24-25) te bila sebièna, ne misleæi na potrebe drugih (Mt 25, 45) upada u vjeènu vatru, u vjeèni oganj, gdje su ðavli, pali anðeli
- ako duša nije èista da odmah ide u Nebo te ako nije sasvim tamna da ide odmah u pakao, jer je vjerovala u Boga i u Božje milosrðe, žaleæi i kajuæi se za svoje grijehe što ih uèini na zemljii, uviða da treba biti proèišæena u vatri èistilišta, što joj je zapreka da odmah ugleda Boga i uživa u Njemu (1 Kor 3,15)

U Nebo ih malo neposredno odmah ulazi, jer nikakva mrlja ne smije biti na duši. U Bogu nema nikakve tame pa ni na duši ne smije biti nikave tame ako želi uæi Bogu (1 Iv 1,5). Ništa prljavo ne može doprijeti k Bogu dok se ne oèisti.

Mnoge duše moraju se oèistiti prije ulaska u Nebo. To èišæenje traje više ili manje dugo, prema jaèini tame u kojoj je duša zateèena nakon smrti zbog grijeha, zlih djela ili zbog dobra propuštena.

U pakao odlaze one duše koje su ljubile sebe, a prezirale druge, koje sebe smatraše bogovima preziruæi Boga pravoga, jedinog Spasitelja.

U Nebu duša vidi samo svjetlo i sveta biæa u svjetlosti. Duša u Nebu osjeæa samo ljubav, jer Bog je svjetlo i ljubav. Duša se divi stalno vjeènom svjetlu, vjeènom Bogu, ušla je u ocean sreæe.

Duša u èistilištu shvaæa da nije još dostojna doæi k Bogu koji je sama svjetlost, jer joj tama lakih grijeha i neokajana vremenita kazna smeta da zaroni u sreæu sa svetima i anðelima Božjim. Osjeæa u sebi bol koja oèišæava i spremna je na èišæenje, kako Bog odredi kod svog suda. Èim bude oèišæena bit æe puštena k Bogu i zapoèeti svoju sreæu kojoj nema kraja.

U Paklu duša vidi samo tamu, osjeæa vatru koja je prži, koja je muèi i nema joj kraja. Pako je duboki ponor iz kojeg duša nikad neæe moæi izaæi. Osjeæa muku i prazninu, jer Sotona je prazan, u njemu nema ljubavi, u njemu je vjeèna mržnja na Boga i na ljude. U Sotoni je stalna laž i zavaravanje. U velikom oceanu plaèa i škripanja zubima duša æe vjeèno trpjeti jer je tako u životu odabrala. Nakon uskrsnuæa tijela i tijelo æe se sjediniti s dušom te podnositi vjeèno paklene muke.

Poticaj

Dok smo na zemlji, imamo priliku izbora.
Ili biti s Bogom ili biti vjeèno bez Boga.
Iskoristimo ovo vrijeme na zemlji,
pazimo na svoje misli, rijeèi i djela
i usmjeravajmo ih prema Bogu.
Stalno se obraæajmo,
koristimo Božje milosrðe.
Bog od nas oèekuje da se obratimo
i postanemo potpuno Njegovi.
Da donesemo plodove
koji zaslužuju vjeèni život u Nebu.
Pomažimo svoje pokojnike da što prije budu oèišæeni
te da prispiju u vjeèni sretni život kod Boga.
Molimo za njih i prikazujmo dobra djela,
djela milosrða i ljubavi.
To je volja Božja za našu osobnu sreæu
i Božju slavu.

Molitva

Bože, zahvaljujemo Ti za sva rasvjetljenja
koja si nam dao o nadsvijetu.
O Raju, èistilištu, o paklu.
Molimo te za pomoæ,
da vjerni budemo Tvojim nadahnuæima,
da se èuvamo svakoga zla, svakog grijeha,
što više da težimo prema Nebu.
Èuvaj nas da budemo stalno svjesni da treba Nebo zaslužiti,
da prihvaæamo sa zahvalnošæu Tvoje milosti u životu
i da nikad svjesno ne pristanemo na zlo, na bilo koji grijeh.
Bože, neka po Tvojem milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 05 stu 2006, 22:37
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

6. studeni
Šesti dan
SKRUŠENOST I KAJANJE


U èasu smrti kad duša jednim pogledom ugleda sav svoj život na zemlji u najmanjim sitnicama u Božjem svjetlu, osjeæa veliku bol i tugu zbog nesavršenosti, zbog grijeha te ne može odmah u Nebo, k Bogu.

U Božjem svjetlu duša vidi sve svoje nasavršenosti i sve zlo što ga je uèinila na zemlji, a mogla je sve izbjeæi uz Božju milost.
Osjeæa bol što je propustila èiniti dobro bližnjima. Vidi sve Božje milosti, a nije ih iskoristila u životu. Vidi sve manjke u plemenitosti da se podloži Božjoj volji u svemu.

U èasu smrti sve to duši zadaje veliku muku, jer stigla na sud uprljana i nespremna da uðe u Nebo.

Buduæi da ljubi Boga i ne odbacuje Božju ljubav, osjeæa duboku bol, skrušenost i kajanje za sve propuste u životu na zemlji. Osjeæa se poput rasipnog sina, kaje se za grijehe i vraæa se k Bogu, da prihvati zasluženu pokoru.

Prihvaæa sve muke u èistilištu, koje æe joj pomoæi da se oèisti, koje æe joj pomoæi da zadovolji Bogu za sve grijehe i propuste, za sve vremenite kazne što ih ne obavi do kraja na zemlji. Sve to osjeæa i prihvaæa èišæenje kao kad ranjenik prihvaæa sve boli kod operacije koje æe ga dovesti do ozdravljenja.

Poticaj

Ako osjeæamo na zemlji grižnju savjesti, bol i žalost zbog grijeha,
to je milost Božja koja djeluje u nama
i pozivlje nas na obraæenje, da èinimo dobro,
da budemo što više povezani s Bogom
u kojem je naša konaèna svrha.
Bog nam daje vremena da se obratimo (Otk 2,21),
da èinimo ono što je Bogu drago
kao dobar radnik koji radi u vinogradu (Mt 21,29).
Iskoristimo vrijeme milosti i Božjeg milosrða,
jer smrt je vrijeme pravde
te moramo platiti do zadnjeg novèiæa
da bismo izašli iz tamnice i stigli u Nebo (Mt 5, 26).

Molitva

Bože moj, vrlo mi je žao što sam Te uvrijedio,
jer Ti si neizmjerno dobro i beskrajna ljubav
i jer mrziš svaki grijeh.
Tvrdo odluèujem, uz Tvoju milost,
da æu se popraviti,
da Te više neæu vrijeðati i da æu èiniti
pokoru za svoje grijehe i svoja lutanja i zastranjenja.
Molim Te, dobri Bože,
budi milosrdan dušama u èistilištu.
Ti znadeš njihovu bol, njihovu žalost, njihovo kajanje.
Pomozi da uz moju molitvu za kajanje za moje grijehe
pospješi njihovo èišæenje
i njihov ulazak u Tvoju slavu.
Bože, neka po Tvojem milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru!
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 07 stu 2006, 13:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

7. studeni
Sedmi dan
NAJTEŽA MUKA U ÈISTILIŠTU –
- NEMOGUÆNOST GLEDANJA BOGA


Muke u èistilištu su teške, ali najteže su muke što duše u èistilištu ne mogu gledati Boga za koga su stvorene. Duše se osjeæaju da pripadaju Bogu, da budu u pravom smislu uronjene u Božju ljubav, u Božje svjetlo, ali grijesi koje još imaju na duši, vremenite kazne koje još nisu izdržale za oproštene grijehe – to im prijeèi Boga gledati i uživati u Božjoj ljubavi. Duše su zbog toga kao utamnièene, slijepe i u velikoj èežnji za Bogom. Te muke sliène su kao oèi èovjeka koje su zasjenjene sivom mrenom pa ne mogu vidjeti.

Znamo da nas Bog okružuje sa svih strana (Mt 6, 18 ) pa kad ga duše u èistilištu ne mogu vidjeti, to je za njih velika kušnja, posebna muka. Duše osjeæaju, uvjerene su da su stvorene da Boga gledaju i u Bogu uživaju, ali nesavršenosti i griješne mrlje koje ostadoše od grijeha uèinjenih u zemaljskom životu to sprjeèavaju. Velika je èežnja duša u èistilištu da što prije završi njihovo èišæenje da napokon stignu do blaženog gledanja, do života s Bogom, do sretnog vjeènog života. Lišenje Božjeg gledanja izaziva veliku žeð za Bogom (Ps 42,3; Ps 63,2) i ta žeð traje sve do izlaska iz èistilišta, sve do potpunog oèišæenja.

Duše u èistilištu žele biti sa svetima u Nebu, s anðelima Božjim u Nebu, s Isusom i Kristovom Majkom Marijom. Duše bez Božjeg gledanja osjeæaju se kao u zatoèeništvu, kao u progonstvu izvan Domovine, a njihova Domovina je Nebo. Ta bol èisti u dušama manjke ljubavi, èisti ih od svih manjaka koje su ih dovele u èistililšte. Ljubav Božja i ljubav Neba èisti ih dok ne budu posve èiste.

Poticaj

Ako poznajemo Boga, ako Ga ljubimo i
ako imamo istu želju za Nebom kao ove duše,
naš život æe se sve više preoblikovati i usavršavati
u traženju nebeskih stvari,
u traženju Neba gdje Krist sjedi sdesna Bogu (Kol 3, 1-2).
Uviðajuæi da u životu i smrti pripadamo Bogu,
sve æemo èinit za Božju slavu
i za ljubav prema braæi (Rim 14,8 ).
Našom molitvom i ljubavlju prema dušama u èistlištu
pomoæi æemo im dašto prije stignu u Nebo.
Te duše bit æe nam zahvalne na našoj pomoæi,
što smo im pomogli i skratili èekanje na gledanje lica Božjega
i uživanja u nebeskoj sreæi.

Molitva

Gospodine, živi Bože,
duša moja žeða za tobom.
Kad æu doèekati da gledam Tvoje Božansko lice?
Kao što košuta èezne za izvor vodom,
tako duša moja èezne za Tobom moj Bože (Ps 42,2).
Bože moj, vjerujem u Te, klanjam Ti se,
uzdam se u Te, ljubim Te ...
Molim Te za oproštenje onima koji ne vjeruju u Te,
koji Ti se ne klanjaju,
koji se u Te ne uzdaju i koji Te ne ljube.
Bože, neka po Tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 08 stu 2006, 6:02
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

8. studeni
Osmi dan
VATRA KOJA ÈISTI


Bog je vatra koja uništava (Pnz 4,24). Vatra koja sažiže sve što se s Njime ne slaže. Nebeska vatra, vatra èistilišta, vatra paklena, ista je to vatra Božja. U Nebu slavi i velièa izabrane, ispunja ih svojom slavom. U èistilištu Bog èisti duše od njihovih nesavršenosti u ljubavi. Èisti ih svojom božanskom vatrom. U Raju grije trajno svojom ljubavlju one koji su se utvrdili u Bogu pa postadože pobožanstvenjeni. To je vatra Božje ljubavi. Božanska vatra.

Duša koja nije potpuno èista podnosti muku koja dolazi od vatre boli koja spaljuje nesavršenosti i neèistoæu, ostatke grijeha i spaljuje dug vremenite kazne.

Duše se osjeæaju da su stvorene kako bi se otvorile kao cvijet na suncu, a sunce je Krist-Bog, kako bi zasjale ljubavlju Božjom. Unatoè nesavršenosti duše u èistlištu zadržavaju tu sreæu koja dolazi od Boga. To sunce Božje, Krist-Bog, spaljuje ostatke grijeha duša u èistilištu, a duše znaju da je to za njihovo dobro, za njihovu sreæu, kako bi mogle stiæi Bogu i zasjati Božjom slavom.

Duša æe biti spašena, ali kao kroz vatru (1 Kor 3,15). Jer o Danu Gospodnjemu, kad ostavimo zemlju kako bismo se uputili prema Bogu, svaèije djelo postaje jasno, oèituje se u svjetlu Božje ljubavi. Svaèije djelo æe izaæi na vidjelo. Onaj dan æe pokazati, jer æe se u vatri oèitovati. Ostane li djelo, primit æe plaæu onaj tko ga je uèino. Ako izgovi èije djelo, taj æe štetovati, ipak æe se spasiti, ali kao kroz vatru (1 Kor 3, 13).

Vatra se smanjuje i prestaje kad je duša oèišæena. Pretvara se u slavu kada duša ulazi u Nebo, u Božje svjetlo. Bolna je ta vatra, ali privremena u èistilištu, a trajna u paklu. Slavna je i èini dušu blaženom trajno u Nebu (Mt 18,9; Mt 25,41).

Poticaj

Upamtimo da vatra u ovom životu, kakva god bila,
ne može se usporeðivati s vatrom u èistlištu.
Bilo bi neljudski ne misliti na jecaje i gorke muke duša u èistilištu
koje podnose vatru èišæenja, vatru bez prestanka,
koja ne dopušta olakšanja.
Teška i duga je muka duša u èistilištu,
ako im ne pokažemo svoju ljubav
te im skratimo muke svojim dobrim djelima.
Kad mi sami doðemo u èistlište
i kroz vatru budemo prolazili da se oèistimo
bit æemo zahvalni svima na zemlji
koji nam pomognu svojim molitvama
i svojim djelima ljubavi prema nevoljnima.
Iskoristimo život na zemlji,
pokažimo milosrðe svima koji su u nevolji,
posebno onima u èistlištu.

Molitva

Bože svemoguæi, vjeèni Bože,
kojega svetost ne može podnijeti
ni najmanju neèistoæu u našem životu
i kojega ljubav spaljuje sve što nije od Tebe u našim dušama,
pomozi nam èiniti djela pokore
i raditi sve prema Tvojoj volji u svemu.
Neka Tvoja oèišæujuæa vatra djeluje brzo
i neka oèisti duše naših pokojnika.
Bože, neka po Tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 08 stu 2006, 23:10
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

9. studeni
Deveti dan
DUGE KAZNE, ALI NE VJEÈNE


Vjera nas uèi da muke u èistilištu nisu vjeène i da æe èistilište nestati na kraju svijeta, kad doðe opæi sudnji dan.

Trajanje i jaèina muka koje podnose duše u èistilištu srazmjerne su prema uèinjenim grijesima za zemaljskog života. Ako su grijesi oprošteni, treba izdržati vremenitu kaznu.

Crkva nije ništa službeno odredila o trajanju muka u èistilištu, ali dopušta da se obavljaju godišnje službe pa i neprestane Mise za duše pokojnika. Crkva hvali obièaj prikazivanja svetih Misa za pokojne trideset i èetvrti dan nakon smrti pokojnika. Crkva podržava tzv. Gregorijanske Mise (trideset neprekidnih Misa) za pojedinog pokojnika. Crkva vjeruje, da èišæenje duša može dugo potrajati. Više od dvadeset godina prošlo je od smrti sv. Monike, a sv. Augustin je tražio da se za nju još obavljaju molitve za njenu dušu.

Sveti Ambrozije javno je izjavio da æe do smrti moliti za dušu Teodizija Velikog, koji se obratio od svojih zloèina.

Sveti Belarmin veli da za neke duše trajanje èistilišnih muka može potrajati sve do sudnjeg dana ako nitko za njih ne bude prinosio žrtve i molitve. Sv. Belarmin imao je o objave o tim sluèajevima. Neke duše javile su se nakon oèišæenja, odlazeæi sretne u Nebo.

Više je razloga za dugo trajanje muka u èistilištu:
- potpuna èistoæa koju duša mora imati prije nego ode u Nebo
- velik broj grijeha, nevjernosti, manjaka ljubavi prema Bogu i bližnjemu
- malene pokore koje se èine za ispovjeðene grijehe
- nemoguænost duša u èistilištu da same sebi pomogu
- zaboravljanje svojih pokojnika i griješni nemar s naše strane da pomognemo dušama u èistilištu

Kako su te duše izvan vremena i bez ièega što bi im pomoglo i olakšalo muke i skratilo èišæenje, mogu misliti da trpe neobièno dugo. Mogu trpjeti i vjekovima. Kad nas zaboli zub, iako je ta bol ogranièena, izgleda nam veoma dugo. Imamo dojam da su te muke sa zubom bez kraja.

U èistilištu duša osjeæa da neæe izaæi na slobodu, k Bogu, dok ne isplati do zadnjeg novèiæa (Lk 12, 59). Duša znade da su tome krivi njeni grijesi i neizvršena vremenita pokora za oproštene grijehe na zemlji.

Poticaj

Nemojmo misliti da su naši pokojnici sveci.
Moramo znati da su grješnici.
Èesto molimo za njih,
da ne bi zbog naše nemarnosti
morali dugo podnositi èistilišne muke.
Oni oèekuju od nas našu pomoæ.
Kako bi nama bilo da smo na njihovom mjestu
i u njihovim mukama?
Mislimo na naše drage pokojnike,
molimo za njih neprestano,
Dajmo da se za njih prikazuju sv. Mise,
dajmo milostinju potrebnima,
èinimo razlièita dobra djela da im pomognemo,
da što prije svrše njihove muke,
da izaðu i da se sjedine sa svojim Bogom
za koga su stvorene.

Molitva

Gospodine Bože ljubavi i milosrða,
koji si pun milosrða i rado opraštaš,
oprosti nam naše grijehe.
Doði nam u pomoæ
i u pomoæ dušama koje trpe u èistilištu.
Oprosti nam kazne
koje smo zaslužili svojim grijesima.
Pomozi dušama u èistilištu
da se izbave što prije iz svojih teških muka.
Da doðu u slavu sa svetima, u Nebo.
K Tebi!
Hvala ti za svu Tvoju ljubav i pomoæ.
Bože, neka po tvojem milosrðu
vjerni mrtvi poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 10 stu 2006, 12:34
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

10. studeni
Deseti dan
NAKON SMRTI DUŠA NE MOŽE VIŠE NIŠTA
ZASLUŽITI ZA NEBO


Vrijeme što ga provodimo na zemlji, prati Božje milosrðe. Može se dogoditi da zalutamo, da sagriješimo i da se vratimo od lutanja, da se obratimo i da više ne griješimo. Sve uz Božðje milosrðe, uz Božju milost.

Osim toga, možemo sabirati plodove naših dobrih djela, za smrt koja nas èeka. No, nakon smrti prestaje svaka zasluga, ne možemo više ništa zaslužiti, jer duša više ne može birati izmeðu dobra i zla. Slijedi pravda i žetva od onoga što smo u životu sijali.

U èistilištu duša osjeæa, duša zna da je stvorena za Nebo, ali ne može više ništa uèiniti za svoje spasenje. Duša je kao u noæi te ne može ništa više uraditi ni zaslužiti (Iv 9,4). Duša je kako paralizirana osoba koja bi željela ozdraviti, ali ne miže stiæi i ubaciti se u bazen s ljekovitom vodom, jer drugi bolesnici prije nje stignu i tada voda gubi svoju ljekovitu moæ (Iv 5,9).

Duša ne može ni ublažiti svoju muku u èistlištu, unatoè svojoj ljubavi prema Bogu, unatoè što je spremna sve muke podnijeti, koje je zaslužila svojim životom na zemlji.

No, naše molitve i dobra djela mogu pomoæi duši i da joj skrate muke i da joj se ublaže muke. Bog spremno prihvaæa našu pomoæ za duše u èistilištu.

Kada molimo za dušu, olakšavamo njezino osloboðenje, skraæujemo njezine muke. Kad se ljudi ujedine da mole ili èine djela ljubavi, oni pomažu dušama u èistilištu, jer Kraljvstvo Božje obuhvaæa i duše u èstilištu i svece u Nebu s anðelima Božjim. Kraljevstvo Božje veæ je poèelo na zemlji. Opæinstvo svetih obuhvaæa i zemlju i èistilište i Nebo. Svi se mogu pomagati.

Poticaj

Dok smo na zemlji trebamo raditi, zasluživati dobrim djelima,
uz Božju pomoæ, sretan život u Nebu.
Trebamo iskoristiti darove koje nam Bog dade (Mt 25, 14-30).
Trebamo misliti i na duše u èistilištu,
koje sebi ne mogu više ništa zaslužiti.
niti ublažiti niti skratiti muke koje moraju podnositi.
Mi imamo mnoga sredstva kojima im možemo priskoèiti u pomoæ:
molitve, milostinje, sv. Mise, razlièite vrste pokore
kao što su postovi, strpljivo podnošenje nevolja koje nas snaðu u životu ...
Zato budimo spremni raditi za pokojnike cijelog svoga života.
Bog æe nam vratiti za naše dobro uèinjeno za druge.
Duše, nakon izlaska iz èistilišta, molit æe za nas u Nebu.

Molitva

Bože, znajuæi da „vjerom možemo premještati brda“
i da „možemo sve s Tvojim Sinom, koji nam daje snagu“
Molim Te da olakšaš i skratiš muke dušama u èistilištu.
Izbavi ih èistilišnih muka,
da mogu uæi u Tvoje kraljevstvo.
Marijo, utjeho žalosnih, milosti puna, naša Majko,
pogledaj na naše pokojnike kako se muèe u èistilištu.
Pomozi svima u èistilištu,
olakšaj njihove muke
i ohrabri da su odreðeni za Nebo.
Zauzimlji se kod svoga Sina za njih.
Bože, neka po tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 11 stu 2006, 9:13
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

11. studeni
Jedanaesti dan
BOŽJA LJUBAV


Bog je ljubav (1 Iv 4, 8 ). Bog ljubi neizmjernom ljubavlju sva svoja stvorenja, bez izuzetaka. Bog ljubi i svaku dušu u èistilištu, jer je svaka ta duša Njegovo stvorenje. Ljubi svaku dušu, jer je stvorio èovjeka na svoju sliku i priliku (Post 1,26).

U èistilištu svaka duša osjeæa kako je od Boga ljubljena. Ta èinjenica svaku dušu tješi unatoè teškoj èistilišnoj vatri. Svaka duša ljubi Boga svom snagom, jer je uvjerena u Božju ljubav prema sebi. Božja ljubav privlaèi svaku dušu u èistilištu. Svaka je duša svjesna da treba strpljivo podnijeti teško èišæenje, da onda prijeðe Bogu u Nebo. Ta ljubav dušu èisti tako da je preoblikuje do potpunog oèišæenja. Ta ljubav posveæuje dušu.

Ljubav koju Bog pokazuje prema dušama u èistilištu èista je i potpuna pa se osjeæa da dolazi od Boga (Gal 4,7). Bog je jedina sreæa za dušu.

Poticaj

Imamo mnogo razloga da ljubimo duše u èistilištu,
koje trpeæi napreduju u svetosti.
Dostojne su naše ljubavi.
Potrebna im je naša pomoæ
da bi se više otvorile i približile Bogu.
Naskoro æe se uloge promijeniti.
Duše u èistilištu, nakon dolaska u Nebo,
nas æe pomagati svojim zagovorom kod Boga.
Vraæat æe nam ono dobro
koje smo mi njima iskazivali
da se što prije oèiste i vrate u Nebo.
Ništa neæe bit izgubljeno od onoga
što mi uèinimo za duše u èistilištu.
Sve æe nam se vratiti što smo sijali.
Ubirat æemo nebeske polodove za svako dobro
što ga uèinismo za druge,
posebno za duše u èistilištu.

Molitva

Moj dobri Bože, Ti si rekao:
“Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim,
svom dušom svojom i svom snagom svojom.“
Pomozi mi da uvijek sve više Tebe ljubim,
jer se vraæam k Tebi.
Ti poznaješ sve moje slabosti, ali uzdam se u Te,
jer Ti si moj Otac,
dajem se u Tvoje ruke,
jer sam pripadnik Tajanstvenog Tijela
kojega je Tvoj Sin Glava.
Zahvaljujem Ti, Bože, na Tvojoj ljubavi
prema dušama u èistilištu,
jer Tvoja ih ljubav privlaèi prema Tebi,
Izvoru svakoga dobra.
Neka moja Ljubav prema Tebi
odsjeva nad dušama u èistilištu.
Neka duše u èistilištu postignu
što prije svoje oèišæenje
I neka sretno stignu k Tebi u slavu nebesku.
Bože, neka po Tvome milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 12 stu 2006, 10:30
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

12. studeni
dvanaesti dan
BRATSKA LJUBAV


Mi koji živimo na zemlji povezani smo sa svecima na Nebu i s dušama u èistilištu, "jedno smo Tijelo u Kristu, pripadnici jedni drugima" (Rim 12, 4-6).
Mi smo Tijelo Kristovo. Krist je Glava toga Tijela, a mi smo udovi (1 Kor 12,27 ; Ef 5,30).

Prema tome, svjesni smo povezanosti, meðusobnog rodbinstva, prijateljstva. Što smo više povezani jedni s drugima po ljubavi i prijateljstvu, više osjeæamo potrebu da poradimo kako bismo sve više usreæivali jedni druge.
Da se uðe u Nebo, da se bude u potpunoj Božjoj ljubavi - treba imati èisto srce (Mt 5, 8 ).

Mi utjeèemo jedni na druge. Svijetlimo jedni drugima ili širimo tamu i mrak. Ono što je u našim dušama (Mt 6, 22 ; Mt 15, 19). Dobro koje primamo od drugih raduje nas, uzdiže nas. Tako je na zemlji. Ali, tako je i u vezi sa èistilištem. Svaka pozitivna misao, dobra misao, oproštenje i ljubav, svako djelo u njihovu korist ublažava njihove muke, pomaže im da se sve više èiste i približavaju Bogu, dok ne izaðu iz èistlišne tamnice i prijeðu k Bogu u Nebo.

Duše u èistilištu nisu u stanju sebi pomoæi, jer nakon smrti nema zasluge te oèekuju našu pomoæ. Što se više èistimo i posveæujemo u Božanskoj ljubavi i bratskoj ljubavi, u ljubavi prema drugim ljudima, bližnjima - duše u èistilištu sve više dobivaju pomoæi.

Što više budemo pomagali dušama u èistilištu, sve više æemo koristiti i sebi samima. Ne ljubimo samo rijeèima, nego djelima. Sveti Ivan apostol veli: "Djeco, ne ljubimo rijeèju i jezikom nego djelom i istinom" (Iv 3, 18 ).

Svaka duša u èistilištu gladuje i žeða za Bogom. Osjeæa se kao u tamnici. Vapije za našom pomoæi kako bi što prije stigla k Bogu. Što god uèinimo dobra za duše u èistilištu, Isusu Kristu èinimo (Mt 25,35). Duše u èistilištu žele nam dobro i sreæu. U Nebu æe nas zagovarati kod Boga. To æe uèiniti u znak zahvalnosti za dobro koje mi njima èinimo...

Poticaj

Gdje nam je ljubav, ako ne ljubimo svoje bližnje,
roditelje, braæu i sestre, prijatelje,
koji trpe u èistilištu?
Trebamo ih ljubiti i èiniti im dobro kao što sebe ljubimo,
kao što Isus nas ljubi.
Uz našu pomoæ duše u èistilištu prije æe se osloboditi muka
i stiæi u svjetlo Božje.
Duše u èistilištu su naši bližnji koje trebamo ljubiti.
Imamo istog Oca na Nebesima
i za istu sreæu ns Nebu smo stvoreni.
Ne oglušimo se na njihov zov za pomoæ.
Molimo za njih dok smo na zemlji.
Ljubimo se meðusobno sa svima na zemlji ,
sa svima u Nebu i s onim èistilištu.

Molitva

Predobri Bože, koji èiniš da sve bude dobro
onima koji Te ljube i koji ljube svoje bližnje,
koji su u potrebi,
zahvaljujem Ti na tome.
Hvala Ti što me potièeš na bratsku ljubav.
Hvala Ti, Bože, za zajedništvo svetih na Nebu,
za zajedništvo duša u èistilištu
i za zajedništvo nas koji smo na zemlji.
Hvala ti na pomoæi i nadahnuæima
da pomažemo jedni drugima,
da se tako ostvaruje Tvoje kraljevstvo.
Ti si nas stvorio za svoje kraljevstvo.
Bože, neka po Tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru!


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 13 stu 2006, 8:39
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

13. studeni
Trinaesti dan
NEPRESTANO MISLI NA SVOJE POKOJNIKE


Kaže se: daleko od oèiju, daleko od srca. Lako se zaboravlja. Žalosno je što se zaboravljaju oni s kojima smo živjeli. Žalosno je što lako zaboravimo na svoje roditelje, najbliže iz obitelji ili prijatelje. Mnogi zaboravljaju na dobro koje su primali od onih koji odoše na drugi svijet. U radu i muci zaslužili su ono što ostade živima. Zaokupljeni svojim brigama i poslovima sve to zaboravljamo. Èesto i ne pomislimo na naše pokojnike koji nas ostaviše, ne misleæi na njihovu muku u èistilištu i na njihovu vjeènu sreæu. Sreæom, Crkva nas opominje da ne zaboravimo svoje mile i drage, nego da ih se što èešæe sjetimo u svojim molitvama i u dobrim djelima.

Naši pokojnici oèekuju od nas da molimo za njih, da èinimo dobra djela za njih, da im pomognemo da se izbave iz tamnice èistilišta.

Za dobro koje su za nas uèinili ili ostavili, dužni smo im biti zahvalni i pomoæi im ublažiti njihovu glad i žeð za Bogom, od kojega su odijeljeni u èistilištu. Ne zaboravimo na rijeèi Isusove: „Budite savršeni kao Otac vaš nebeski“ (Mt 5, 48 ). Ne možemo biti savršeni kao Bog, ali moramo stalno težiti za dobrom u svemu svom životu. Biti vjerni Bogu i pomagati bližnje. Kako one na zemlji, tako i one u èistilištu.

Poticaj

Ne smijemo zaboraviti na muke
koje proživljavaju naši dragi pokojnici.
Oni su u velikoj potrebi pa ih moramo pomoæi.
Sveti Franjo Saleški zapisao je:
“Zaboravljamo na svoje pokojnike,
a oni su nas ljubili i dobro nam èinili
dok su bili na ovom svijetu“.
Zaista, mnogi nakon sprovoda svojih bližnjih
više ne misle na njih.
Ako ne želimo trpjeti nakon svoje smrti zbog manjka ljubavi,
oživimo uspomenu na svoje pokojnike
i pomažimo im svojim molitvama
i drugim dobrim djelima.
Kad se oslobode iz èistilišta i stignu u Nebo,
vratit æe nam svojim zauzimanjem kod Boga.
I Bog æe nam platiti ...

Molitva

Bože, molim te da mi oprostiš
što sam zaboravio (zaboravila) svoje najbliže
koji trpe muke u èistilištu.
Zbog mog nehaja i zbog mojih briga zemaljskih
zaboravih one koji odoše na drugi svijet
i naðoše se u mukama u tamnici èistilišta.
Pomozi mi, Bože, da ih odsad redovito sjeæam
u svojim molitvama.
Moji pokojnici su mi pokazivali svoju ljubav na zemlji,
žrtvovali svoje vrijeme za me
i brinuli se za moje dobro.
Bože, neka po Tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 14 stu 2006, 18:33
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

14. studeni
Èetrnaesti dan
MOLITVA KAO POMOÆ
DUŠAMA U ÈISTILIŠTU


Molitva je prvo i najjednostavnije sredstvo kojim se može pomoæi dušama u èistilištu. Molitva je najlakše sredstvo, jer svatko može moliti. Siromasi i bogataši, bolesni i zdravi, slabi i jaki, mala djeca kao i odrasle osobe. U korist duša u èistilištu može se moliti u bilo koje vrijeme dana ili noæi i bilo gdje.

Molitva je iskreno usmjerenje prema Bogu. Za molitvu nema nikakve zapreke ili udaljenosti.

Kako se može dogoditi da netko oplakuje svoje mrtve, a zna da im molitva može olakšati nevolji u èistilištu, a da ne moli za njih? Više koristi moliti za mrtve nego plakati za njima ili stavljati im cvijeæe na grobove.

Bog rado gleda vjernika koji misli na svoje mrtve, jer prakticira ljubav, iskazuje ljubav bližnjima, a time i Boga ljubi. „Tko ljubi brata svoga, ostaje u svjetlu“ (1 Iv 2,10).

„Ako obdržavamo Božje zapovijedi i èinimo ono što mu je drago, dat æe nam što god zamolimo“ (1 Iv 3, 22).

Majka Crkva nas je nauèila tako jednostavne molitve za pokojnike:
“Pokoj vjeèni daruj im Gospodine i svjetlost vjeèna neka im svijetli. Poèivali u miru“.
„Bože, neka po Tvom milosrðu duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.“

Crkva nas pozivlje da rado molimo Psalam 130: Iz dubine vapijem k Tebi, Gospodine
u korist mrtvih:

Ps 130
1 Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
2 Gospodine, èuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!
3 Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko æe opstati?
4 Al' u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.
5 U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda rijeè.
6 Duša moja èeka Gospodina
više no zoru straža noæna;
više no zoru straža noæna
7 nek' Izrael èeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrðe
i obilno je u njega otkupljenje;
8 on æe otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Poticaj

Nikakve koristi nema za duše u èistilištu
ako samo za njih plaèemo.
One trebaju našu pomoæ,
one trebaju našu molitvu.
Bogu smo draži kada molimo za pokojne,
jer ljubimo bližnjega u nevolji.
Brinimo se za sreæu svojih pokojnih
i molimo za njih.
Time æemo pokazati da ih zaista ljubimo.

Molitva

* Oèe naš nebeski, o kome ovisimo i prema kome idemo,
Neka se sveti ime Tvoje.
Neka Te slave sveci u Nebu, duše u èistilištu
i oni koji su još na zemlji.
Nek te slave jednim srcem, jer ti si SVET, SVET, SVET,
Bog Stvoritelj svega svijeta.
Nebo i zemlja puni su slave tvoje.

* Neka Tvoje Kraljevstvo doðe,
nek se Tvoja ljubav razlije u svim srcima.
neka istina i život i svetost i milost,
pravda, ljubav i mir budu svuda na djelu.

* Neka bude volja Tvoja kako na Nebu tako i na zemlji,
da budemo sjedninjeni s Tvojim Sinom
i neka nas Duh Isusov ispuni svojom ljubavlju.

* Kruh naš svagdanji daj nam danas.
Ne samo kruh koji hrani tijelo za život zemaljski,
nego i Kruh Tvoje Rijeèi, hranu Tvoje Rijeèi,
da imamo život u punini, hranu duha, srca i tijela.

* Oprosti nam naše grijehe kako i mi opraštamo
grijehe onima koji su nas uvrijedili i zlo nam nanijeli,
jer si dobar i pun milosrða.
Pomozi dušama naših milih i dragih koje se nalaze u èistilištu,
da se izbave i stignu k Tebi u Nebo èim prije.

* Ne dopusti da nas napasti nadvladaju pa da živimo bez Tebe,
oslonjeni samo na ovaj svijet.
Izbavi nas od Zloga, kneza ovog svijeta,
da budemo samo Tvoji sada i uvijeke.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 14 stu 2006, 23:38
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

15. studeni
Petnaesti dan
SVETA MISA KAO SREDSTVO POMOÆI
DUŠAMA U ÈISTILIŠTU


Kad je Isus na Veliki Èetvrtak pretvorio kruh i vino u Svoje Tijelo i Svoju Krv, rekao je apostolima: „Ovo èinite meni na spomen!“. Znaèi, prikazujte sv. Misu na moju uspomenu.

U Sv. Misi mi se sjedinjujemo s otkupiteljskim èinom Isusa Krista koji tim èinom spasava èovjeèanstvo. Sva Crkva na zemlji, u èistilištu i u Nebu sjedinjena je tim èinom.

U svakoj Misi mi smo u zajedništvu s Isusom i Njegovim Mistiènim, Tajanstvenim Tijelom: sveci u Nebu, duše u èistilištu i ljudi dobre volje na zemlji.

U svakoj Misi Krv Isusa Krista daje se za sve ljude na otpuštenje grijeha, nastavlja èistiti duše kojima je potreba na ovom i na drugom svijetu. Jaganjac Božji odnosi grijehe svijeta.

U svakoj Misi želja za sjedinjenjem s Isusom ostvaruje se sve više. Isusova milost odsijeva svjetlom koje obuhvaæa sve duše dobre volje i sve nas više povezuje s Bogom i jedne s drugima.

Što se Misa više prikazuje u iskrenoj i dubokoj molitvi, više Božje milosti prodire u nas i poput sunca ižaruje svoje zrake oko nas. Dakle, bezbrojne duše u èistilištu bivaju osvijetljene Kristovim svjetlom, koji ih èisti sve više bez prestanka, sve do njihova ulaska u slavu, a u toj slavi nebeskoj, svatko stvorenje biva potpomognuto Kristovim svjetlom i slavom.

Misa je najuspješnije sredstvo za pomoæ dušama u èistilištu. S Kristom, po Kristu i u Kristu, s ovog svijeta prelazimo Ocu koji nas je stvorio, otkupio i posvetio i koji æe nas proslaviti ako se budemo dali voditi od Krista.

U sv. Misi uskrsli Krist prisutan je meðu nama koji se okupljamo u Njegovo ime (Mt 18,20), hrani nas svojim Tijelom slavnim i svojim Krvlju slavnom, koja èisti i krijepi i oživljava. Uzdignut sa zemlje, svojim mukom, uskrsnuæem i uzašašæem privlaèi sve k sebi (Iv 12, 32). Privlaèi duše u èistilištu, èisti ih i razveseljuje što imaju takvog Spasitelja koji ima moæ i snagu da im pomaže stiæi u Nebo nakon oèišæenja. Svaka Misa djeluje na duše u èistilištu kao posebna Kristova pomoæ, da iz tame èistilišta sretno prispiju u vjeèno svjetlo.

Jedan crkveni nauètelj tvrdi da nakon svake Mise velik broj duša napušta èistilište i radosno leti prema Nebu. U jednom rimskom samostanu nalazi se slika koja predstavlja sv. Bernarda koji prikazuje sv. Misu i duše koje izlaze iz èistilišta i sretne ulaze u Nebo. Zato molimo posebno za duše u èistilištu za vrijeme svake Mise u spomenu na mrtve.

Prikazujuæi sv. Misu sv. Æiril Jeruzalemski veli da moleæi za one koji su preselili s ovog svijeta na drugi da njihove duše dobivaju mnogo milosti od sv. Mise. Prikazujuæi Bogu Isusa Krista, Njegova Sina, koji je umro u mukama za naše grijehe, milosrdan je za njih i za nas.

Sv. Bonaventura savjetuje da se prièešæujemo rado ako nemamo smrtnog grijeha, jer primamo u Prièesti Isusa Krista. Isus u Misi je uspješno sredstvo za pokoj vjeèni duša u èistilištu.

Poticaj

U svakoj misi mislimo na velièanstveno djelo
koje se dogaða u nevidljivosti.
Korisno za nas i za naše pokojne.
Molimo u Misi za sve one koje nosimo u svom srcu,
za njihovu pravu i neprolaznu sreæu s Bogom.
Molimo žarko u Misi za naše pokojnike,
kad god doðemo na Misu.
Nastojmo da se prikazuju Mise za naše pokojne
što je moguæe æešæe.

Molitva

Gospodine Bože, koji si toliko ljubio svijet
da si dao svoga vlastitog Sina da po Njemu
spasiš svijet od tame, od kneza ovoga svijeta,
da se svijet spasi i da doðe u svjetlo
kako bi postigao život vjeèni.
Isus je došao da imamo život u obilju.
Gospodine Bože, podaj život vjeèni svima.
Nama, koji putujemo prema Tebi u vjeri
te našim pokojnicima u èistilištu,
koji silno žeðaju za puninom tvoje ljubavi.
Bože, neka po Tvom milosrðu
Duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: et 16 stu 2006, 8:28
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

16. studeni
Šesnaesti dan
MILOSTINJA KAO POMOÆ
DUŠAMA U ÈISTILIŠTU


Milostinja je krepost, koji preporuèuje sam Bog, jer se u milostinji pokazuje naša ljubav za bližnjega koji se nalazi u nevolji. Milostinja je ugodna Bogu. „Tko je milosrdan prema siromahu, uzajmljuje Bogu“ – tako se veæ u Starom Zavjetu isticalo. Isus nam govori da što god èinimo drugima koji su gladni, žedni, bez odjeæe, koji su osamljeni ili u nevolji – da Njemu èinimo. Jer je On povezan životno sa svakim (Mt 25,40).

„Milostinja oslobaða od smrti, milostinja èisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i èine pravednost, napunit æe se Života“ (Tob 12, 9).

„Tvoje molitve i dobroèinstva uziðoše pred Boga živoga kao žrtva podsjetnica,“ reèe Anðeo Gospodnji stotniku Korneliju u Cezareji (Dj 10,4).

Sveti Pavao nas pozivlje da se brinemo za potrebe svetih (Rim 12,13). Duše u èistilištu na putu su svetosti. Milostinja koja se daje u njihovo ime i da im se ublaže muke, vrlo im je korisna. Sveti Toma Akvinski govori da milostinja ima snagu zadovoljštine veæu od molitve, jer daje jaèu snagu i osigurava uspjeh. Novac za život, kruh, koji se daje nekome koji je u nevolji na zemlji ili s namjerom da koristi duši u èistilištu, pred Bogom ima veliku vrijednost. Milostinja oslobaða duše iz èistilišta i približava ih prijelazu u Nebo.

„Blago onome koji misli na siromaha i nevoljnika: u dan nevolje Bog æe ga spasiti. Gospod æe štititi takvoga i živa saèuvati, sreæu mu dati na zemlji i neæe ga predati na volju dušmanima. Gospod æe ga okrijepiti na postelji boli, bolest æe mu okrenuti u snagu“ (Ps 41, 2-4).

Milostinja æe nam biti od koristi i nakon smrti. „Zgrèite sebi blago na Nebu, gdje ga ni moljci ni rða ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu“ (Mt 6, 20).

Papa sv. Leon milostinju nazivlje „otkupljenjem duša u èistilištu“. Lijep je obièaj u nekim krajevima da se prigodom sprovoda daje obilna milostinja potrebnima. I sv. Augustin hvali dijeljenje milostinje s namjerom da Bog skrati ili olakša muke dušama u èistilištu. Sveti Ivan Zlatousti piše kako se dijele siromasima obilne milostinje da bi se okoristile duše u èistilištu.

Poticaj

Ne budimo škrti sa svojim dobrima.
Prigodom smrti neæemo ništa od toga ponijeti sa sobom.
Žrtvujmo i svoje vrijeme za siromahe, posjeæujmo bolesnike,
bdijmo s umiruæima, saslušajmo onoga koji trpi,
štitimo siroèad,
Tko obilno sije, obilno æe i žeti.
Bog ljubi onoga tko rado dariva (vidi 2 Kor 6-9).

Molitva

Gospodine Bože,
koji ljubiš onoga koji rado daruje i pomaže siromahe,
pomozi nam da budemo darežljivi u pomaganju siromaha.
Daj nam dobro srce, milosrdno srce,
kao što bijaše Srce Isusa Tvoga Sina,
koji nam je dao primjer da èinimo isto kao i On,
žrtvujuæi i život za našu braæu,
jer nema veæeg znaka ljubavi
od žrtvovanja vlastitog života za bližnjega.
Bože, neka po Tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 17 stu 2006, 8:36
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

17. studeni
Sedamnaesti dan
TRPLJENJE KAO SREDSTVO ZA POMOÆ
DUŠAMA U ÈISTILIŠTU


Sveti Ivan Zlatousti veli, pozivljuæi nas: „Pomažimo duše u èistilištu svime što nam zadaje muku. Zasluge živih Bog primjenjuje rado mrtvima.“

Prorok Izaija unaprijed je iznio smisao Kristovih muka. On piše: „Prezren bijaše, odbaèen od ljudi, èovjek boli, vièan patnjama, od koga svako lice otklanja, prezren bijaše, odvrgnut. On je naše boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opaèine naše njega satriješe. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane izlijeèiše.“ (Iz 53, 3-5).

Isus nevin plaæa veliki dug za griješnike. Umire za krivce, daje zadovoljštinu za grijehe svijeta. Isus reèe: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33).

Sveti Pavao upozorava govoreæi: „Kad s Njim (Isusom) trpimo, s Njim æemo biti i proslavljeni“ (Rim 8,17).
Kristov uèenik mora nositi svoj križ. (Lk 9, 23).
Križ bolesti, nerazumijevanja, žalosti, neizbježne muke na ovom svijetu.
U mukama budimo strpljivi, veli sv. Pavao. (2 Tim 4,5).

Naš život je borba na zemlji u sve dane života. Mi smo poput zrna žita posijana u zemlju, koje donosi život. Sve te naše muke mogu se prikazati za duše u èistilištu, da im se skrate i ublaže muke. Svi smo povezani jedni s drugima. Kao vjernici znamo da s milošæu Božjom izgraðujemo novi svijet, jer naše muke pomažu naše pokojnike u nevolji.

Poticaj

Naše patnje pomažu dušama u èistililštu,
kad uz njih prikazujemo i zasluge Kristove,
koji je svojom Krvlju otkupio svijet. (Heb 12,14)
Naše muke, povezane s Njegovom Krvlju,
donose veliku korist našim pokojnicima.
Upamtimo da muke našeg sadašnjeg vremena
nisu ništa prema slavi koja se ima oèitovati u nama,
veli sv. Pavao (Rim 8, 18 ).
„Koji siju u suzama, žanju pjevajuæi“ (Ps 125, 5-6).

Molitva

Isuse Kriste, znamo da nam treba nositi križ
i tako Tebe slijediti
kako bismo stigli k Ocu nebeskom.
Trebamo biti Tvoji pravi uèenici.
Znamo da naše muke sjedinjene s Tobom
i prikazane Ocu nebeskom
imaju otkupiteljsku vrijednost za nas osobno,
kao i za našu braæu na zemlji i za one u èistilištu.
Daj nam strpljivost u kušnjama
i uvjerenje za korist tih muka za dušu.
Pomozi nam, da trpimo, živeæi povezani s Tobom,
kako bismo jednog dana stigli tamo,
gdje neæe biti više ni suza, ni muka, ni kušnji.
Da stignemo u Tvoje Kraljevstvo.
Bože, neka po Tvom milosrðu,
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 18 stu 2006, 9:31
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

18. studeni
Osamnaesti dan
DJELA POBOŽNOSTI
KAO SREDSTVO ZA POMOÆ
DUŠAMA U ÈISTILIŠTU


Crkva preporuèuje neke pobožnosti što ih vjernici obavljaju, da se utvrde u vjeri i da pomognu dušama u èistilištu. Te pobožnosti pomažu da se sve više povezujemo s Kristom, potièu nas na ljubav prema Bogu i bližnjemu, na èašæenje Djevice Marije, potièu nas da se što više brinemo za duše u èistilištu. Tim pobožnostima Crkva je dodijelila mnoge oproste.

KRUNICA je najèešæa od tih pobožnosti. U toj molitvi na èast Djevice Marije spominju se rijeèi koje je izgovorio Anðeo Gabrijel, a odnose se na Utjelovljenje Isusa Krista pod Srcem Djevice Marije (Lk 1, 28 ) pa rijeèi koje je izgovorila Marijina roðakinja Elizabeta koja je blagoslivljala Mariju jer je pristala na poziv da postane Majka Isusa Krista – Boga koji dolazi na svijet kao Èovjek, da spasi svijet, èovjeèanstvo (Lk 1, 42). U molitvi Krunice razmišlja se o Tajnama naše svete vjere. O Tajnama: radosnim, žalosnim i slavnim Isusa i Marije, o putu koji vodi do spasenja ljudi svih vremena. U životu nas prate radosti, žalosti i slava. Najviše žalosti. Treba iæi za Kristom na putu koji vodi Ocu nebeskom (Iv 14,6), koji je svjetlo života (Iv 8, 12) uz pratnju Djevice Marije. Duše u èistilištu su ukljuèene i povezane s tim putem, a pomažu im naše molitve.

KRIŽNI PUT jest put kojim je hodio bolno i muèno Isus, da bi èovjeèanstvo pomirio s Ocem nebeskim, kojega su ljudi grozno vrijeðali, ali ljudi odbaciše Isusa i prirediše mu strahovitu Muku sve do raspeæa na Križu. Taj put spasenja pokazuje nam Dobrotu Božju i zloæu ljudsku. Tim putem slijedimo Krista živeæi na ovom svijetu, želeæi biti vjerni Bogu i Kristovu Evanðelju (Mt 16,24 ; Lk 21, 12-13). Razmišljajuæi o Kristovoj muci postajemo svjesniji da je èovjeèanstvo povezano: duše u èistilištu su povezane s nama koji živimo na zemlji, jer Isus je trpio za sve nas. Križni put se obièno obavlja u Korizmi, ali može se obavljati u svako doba i u svako vrijeme. Obièno u crkvi, gdje postoje na zidovima slike koje prikazuju razne postaje sve do smrti Kristove.

OPROSTI se daju u povezanosti s nekim pobožnostima: hodoèašæa, posjeti crkvama, pobožna djela ili molitve u korist dušama u èistilištu što ih crkva preporuèuje, da se skrate i ublaže njihove muke. Da se dobiju oprosti treba biti u stanju milosti (bez teškog, smrtnog grijeha) te ispuniti odreðene uvjete od Crkve (ispovijed, Prièest i odreðene molitve). Oprosti znaèe opraštanje vremenitih kazni za oproštene grijehe. Nauk o oprostima temelji se na snazi koji posjeduje Crkva: Tebi æu dati kljuèeve kraljevstva nebeskoga pa sve što god svežeš na zemlji, bit æe svezano i na na nebesima i što god odriješiš na zemlji bit æe odriješeno i na nebesima. Tako Isus reèe Petru (Mt 16, 19). Temelje se na zadovoljštivni koju je Isus prikazao Ocu nebeskom svojom mukom i smræu (1 Pt 3, 18 ) i na zajednoštvu, opæinstvu svetih – vjernika na zemlji, duša u èistilištu i svetaca na nebu (1 Kor 12, 26).

HEROJSKO DJELO LJUBAVI u korist duša u èistilištu jest dar i dragovoljni prinos, slobodni prinos što ga èinimo po svim svojim dobrim djelima u korist duša u èistilištu i dobrim djelima koja drugi uèine za nas prije ili poslije naše smrti. Sve prepuštamo Bogu po Djevici Mariji, moleæi da Bog s tim rasporeðuje kako hoæe u korist duša u èistilištu, da se izbave iz èistilišnih muka.

Poticaj

Budimo spremni
tim jednostavnim sredstvima
pomagati dušama u èistilištu.
Crkva je vjekovima preporuèivala
ta djela pobožnosti
u korist vjernih mrtvih.

Molitva

Isuse, Ti si svojim životom i gorkom mukom
otkupio svijet od carstva tame.
Želiš nas obogatiti svojom milošæu obilno,
da tim bogatstvom usreæujemo duše naših pokojnika
svaki put kad razmišljamo o
Tvojoj muci i smrti na Križu.
Po molitvi upuæenoj Tvojoj Svetoj Majci
pomažeš nam da što sviše budemo obasjani
radosnim, žalosnim i slavnim tajnama
Tvoga i Marijinog života
koji nas prati do ulaska u raj.
Zahvaljujuæi tim molitvama daješ nam oproste,
koje možemo iskoristiti za naše spasenje
i za dobro duša u èistilištu.
Isuse, molim Te da blagosloviš moja nastojanja i želje,
da sve to èinim na slavu Tvoju i spasenje moje duše.
I na korist vjernih mrtvih koji trpe u èistilištu.
Djevice Marijo, utjeho žalosnih,
pomozi mi da dobrim djelima pomažem
svima koji trpe u èistilištu,
a napose dušama svojih roditelja, braæe i sestara,
prijatelja i dobroèinitelja.
Bože, po Tvom milosrðu,
neka duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 19 stu 2006, 9:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

19. studeni
Devetnaesti dan
SLAVA BOŽJA


Prvi razlog koji nas potièe da pomažemo dušama u èistilištu jest slava Božja. Kad duše iz èistilišta izaðu jednom iz njega i doðu u Nebo, slavit æe Boga sa svecima i anðelima zbog sreæe do koje ih je Bog doveo. U Nebu sveci i anðeli slave Boga, ljube Boga ... Bogu je posebno drago naše zauzimanje da se ublaže i skrate muke dušama u èistilištu – veli sv. Augustin.

„Slava je Božja živi èovjek,“ rekao je sv. Irenej. Èovjek koji živi u punini božanskog života i koji nalazi svoju sreæu u Bogu, jer smo stvoreni za Boga i nemirno je srce naše dok se ne smirimo u Bogu, govorio je lutalac Augustin nakon svoga obraæenja. Slava Božja obasjat æe sve duše koje stignu u Nebo.
„Slava Božja na vrhuncu brda (Sinaja) bijaèe oèima Izraelaca kao vatra koja sažiže“ (Izl 24, 17).

Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku (Post 1, 26) i mi dolazimo k njemu, vraæamo se k njemu (Iv 13, 3), u njegovo kraljevstvo i bit æemo sudionici slave koja æe se oèitovati na nama (1 Pt 5, 1). Pozvani smo u njegovu vjeènu slavu (1 Pt 5, 10).

Slava Božja, Bog u objavi svoga velièanstva, u svojoj sili i moæi, u sjaju svoje svetosti, u sili svoga biæa. Bog pokazuje svoju slavu po svojim znakovima i po svojim sudovima u korist svojih slugu, koji priznaju i dive se njegovoj slavi.

Sve duše u èistilištu razvit æe se potpuno u slavi Božjoj. Kao cvijet na suncu. Priznajæi Boga, nalazeæi u Bogu svoju svrhu, svoj cilj i svoju pravu sreæu, svoj slavni dobitak u Bogu.

Poticaj

Vrlo je važno da budemo svjesni vrijednosti
molitve i naših dobrih djela u korist duša u èistilištu,
jer u pravom smislu sudjelujemo radeæi za slavu Božju.
Tako se duše mogu sve više uzdizati k Bogu,
kojeg æe hvaliti i slaviti u Nebu,
radujuæi se njegovoj slavi,
koja æe ih rasvijetliti i napunjati neizmjernom radošæu.
Boga slavimo po svemu što èinimo u korist duša
koje trpe u èistilištu.

Molitva

Bože, stvorio si nas za svoju slavu
i naše srce se ne smiruje dok ne stigne k Tebi
i dok se u Tebi ne smiri za svu vjeènost.
Èuvaj u mom srcu brigu za Tvoju slavu.
Da radim stalno da i duše u èistilištu
postignu smirenje u Tebi, u Tvojoj slavi.
Bože, neka po Tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.



Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 20 stu 2006, 10:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

20. studeni
Dvadeseti dan
LJUBAV ISUSA KRISTA


Drugi razlog da trebamo pomagati dušama u èistilištu jest ljubav Isusa Krista, koji je sam objava ljubavi Božje. „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoga Sina da ne pogine nitko koji u Nj vjeruje, nego da ima život vjeèni“ (Iv 3, 16).

Isus ljubi duše u èistilištu koje je otkupio cijenom svoje krvi (Otk 5,9). Svaka duša u èistilištu može reæi: „Sin Božji ljubio me i predao samog sebe za mene“ (Gal 2, 20).
„Njegova slavna Krv èisti nas od svakoga grijeha“ (1 Iv 1,7). Isus ljubi duše u èistilištu posebno zato jer Ga nikad više ne mogu uvrijediti i jer su Mu zahvalne te duše na spasenju koje im je pribavio, unatoè tome što moraju trpjeti da postignu oèišæenje u potpunosti da bi mogle stiæi u Nebo.

Svaka duša u èistilištu pripadnica je Kristova Tijela mistiènoga, Tajanstvenoga (Ef 5, 30). U svojim mukama svjesne su kako ih Isus pozivlje: „Doðite k meni svi koji ste umorni i optereæeni i ja æu vas opkrijepiti“ (Mt 11, 28 ). Usmjerujuæi se k Isusu, unatoè svojoj muci, imaju utjehu i nutarnju podršku što znaju da idu prema nebeskoj sreæi, zahvaljujuæi Isusu koji „uzdignut sa zemlje sve ih više privlaèi Sebi“ (Iv 12, 32).
U svojoj žeði za Nebom, znajuæi da dolazi kraj njihovim mukama, usmjeruju se prema Isusu koji gasi njihovu žeð sa sigurnošæu da æe biti s Njim u Nebu (Iv 7, 37). Tko ljubi duše u èistilištu, ljubi Isusa koji je dao svoj život za njih, otkupivši ih svojom dragocjenom krvlju (1 Pt 1, 18 ). Ljubiti Isusa znaèi pomagati duše u èistilištu da im se ublaži glad i žeð za Isusom, da im se olakša muka, osamljenost, jer Isus reèe: „Što ste god uèinili mojoj najmanjoj braæi, meni ste uèinili“ (Mt 25, 40). Duše u èistilištu žeðaju za Bogom, gladuju za Bogom, za susrete s Bogom. Žaloste se zbog grijeha koje su okajavale u životu, ali još trebaju vremenitu kaznu za njih nadopuniti. Moraju još trpjeti bog manjih grijeha dok ne zadovolje Bogu za njih u èistilištu. Isus je rekao. „Ovo je moja zapovijed, da ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 15, 12). Ljubiti duše u èistilištu i pomagati ih, to znaèi ispuniti zapovijed ljubavi koju Isus traži. „Tko ima moje zapovijedi i èuva ih, taj Me ljubi“ (Iv 14, 21).

Poticaj

Nastojmo da u nama bude isto mišljenje kao u Isusu Kristu (Fil 2,5).
„Žrtvujmo svoj život za braæu, jer je Krist dao svoj život za nas.
Ljubimo ih djelom i istinom.
Kako ljubav Božja može biti u nama,
ako uživamo u dobrima ovoga svijeta,
a zatvaramo svoje srce i ne pomažemo braæi u nevolji“ (1 Iv 3, 16-17).
Sve što želimo da drugi uèine nama kad budemo u èistilištu,
èinimo i mi dobro dušama u èistilištu.
Što više budemo ljubili bližnje, više ljubimo Isusa.
Ako ljubimo one koje su u nevolji,
pokazujemo da ljubimo Isusa (Iv 13, 35).

Molitva

Gospodine Isuse, poslan od Oca.
Ti želiš da Te ljubimo više nego roditelje, braæu i sestre,
kako bismo bili dostojni Tebe.
Hvala Ti što si nam dao svoga Duha ljubavi.
Po svojoj Muci oslobodi duše iz èistilišta
i uèini da budu dostojne slave svetaca u Nebu.
Budi im pomoæ, pozovi ih što prije
u vjeènu sreæu u svom kraljevstvu.
Bože, neka po Tvom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Natty




Spol: ensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: uto 21 stu 2006, 8:44
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

21. studeni
Dvadeset i prvi dan
DOBROTA KRISTOVE MAJKE MARIJE


Ne samo da je Djevica Marija, Kristova Majka, Majka utjelovljene Rijeèi, Isusa Krista, nego je i Majka cjelokupnog Tijela Kristova, Tajanstvenog Tijela Kristova, kojega je Isus Glava, Glava Crkve ( Kol 1,18 ). Mi smo svi pripadnici toga Tijela (Ef 5,30): duše u Nebu, duše u èistilištu i mi na zemlji.

Na Križu nas je Isus povjerio svojoj Majci (Iv 19,26). Marija je naša duhovna Majka. Marija, koja je puna milosti ( Lk 1,28 ). Ona se majèinski brine za nas na zemlji i za duše u èistilištu i želi da sve privede što bliže svome Sinu Isusu. Kao u Kani Galilejskoj, vodi brigu o svakome od nas.

Sveti Bernardin govorio je: "Ne samo da želi pobjedu Crkvi na zemlji, nego je i zaštitinica dušama u èistilištu. Nakon uznesenja na Nebo, Marija nastoji osloboditi svoje vjerne sluge iz èistilišta."

Sveti Vinko Fererski govori slièno: "Kristova Majka Marija vodi brigu za duše, koje trpe u èistilištu. Imajmo veliko pouzdanje u Djevicu Mariju. Utjeèimo se Mariji posebno molenjem Krunice s namjerom da po Mariji pomognemo dušama u èistilištu."

Sveti Šimun Stock vidio je kako mu Kristova Majka pruža Škapular, a nekoliko godina nakon njegove smrti, pobožni Papa Ivan XXII. vidio je Mariju u sjaju i u karmelskoj odjeæi, koja mu je obeæala: "Koji nose karmelski škapular, pa stignu u èistilište, doæi æu kao Majka prve subote nakon smrti takvih osoba, potražiti takve i odvesti ih u vjeènu sreæu".

Marija nadahnjuje žive na zemlji da mole za duše u èistilištu , podsjeæajuæi ih da bolje shvate da smo u zajedništvu jedni s drugima u Kristu (Ef 4,25)

Poticaj

Molimo, da nam Kristova Majka bude prisutna na smrtnom èasu i da nam
doðe u èistilište, da nas tješi. Ona je Majka milosrða. Molimo stalno Mariju
kako za se tako i za drage pokojnike. Tko se god bude utjecao Majci
Mariji, ona ga neæe napustiti.

Molitva

Pozdravljam Te, Marijo, majko milosrða, puna milosti, Bog je s Tobom.
Uvijek si èinila što je Bogu drago. Ti si blagoslovljena meðu ženama, jer
Tebe Bog izabra da se utjelovi Njegova Rijeè pod Tvojim srcem. Isus je
plod utrobe Tvoje, koji je odsjev ljubavi Oèeve za nas. Ti si Vrata
nebeska...

Sveta Marijo, Majko Boga i Majko naša, moli za nas. Ti si utoèište
griješnika, utjeha žalosnih. Bila si podno Križa Isusova. Vidiš bijedu u
svakom èovjeku. Budi nam milosrdna Majka kad se god u nevolji pomolimo Tebi.
Moli Isusa, da nam oprosti grijehe , kojima smo ga
uvrijedili. Grijehe, kojima smo Tebe vrijeðali. Moli za nas sada, jer smo u nevolji.
Prati nas kako si Isusa pratila sve do Njegove smrti na Križu. Moli
za nas posebno na èasu smrti naše. Kraljice Neba, Kraljice Anðela,
Kraljice mira, tješi duše u èistilištu koje pate, èekajuæi ulazak u Nebo.
Pomozi im, da budu strpljive u svojim mukama. Pomozi nam svima, da
Te slijedimo do sretnog dolaska u vjeènu sreæu. Ocu, Sinu i Duhu
Svetomu!

Bože, neka po Tvom milosrðu duše vjernih mrtvih poèivaju u miru!


Litanije za duše u èistilištu

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Žan
mod team leader



Spol: muko
Postovi: 2638
Lokacija: u Isusovom zagrljaju
PostanoPostano: et 23 stu 2006, 8:31
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

22. studeni
Dvadesetdrugi dan
RADOST NEBA


Anðeli nebeski i sveci mnogo se zanimaju za naš napredak na putu k Bogu, bilo da smo još na zemlji ili u èistilištu. Njihova radost bit æe potpuna kad svi stignu u slavu Božju. U njihovoj radosti u kojoj slave Boga, s Kristom su i zauzimlju se za nas koji još živimo na zemlji i za duše u èistilištu koje trpeæi èistilišne boli kroèe prema Bogu. Sjedinjeni s Isusom, sveci stalno nastoje pomagati nas na zemlji kao i duše u èistilištu. Anðeli se zauzimlju za nas na zemlji, da se na nama ostvari Božji nacrt, da se svi usmjerimo prema Bogu i da doðemo u slavu Njegovu. O tome svjedoèi knjiga Otkrivenja: „Da svi slavimo Boga: Aleluja! Slavimo Boga! Spasenje i slava i moæ Bogu našemu! ... Hvalite Boga našega sve sluge Njegove, svi koji se Njega bojite i mali i velike... Radujmo se i klièimo i slavu dajmo, jer doðe svadba Jaganjèeva (Otk 19,1 : 5-7).

Pomažuæi dušama u èistilištu pomažemo im uæi u Nebo gdje svi anðeli radosno pjevaju: „Amen! Blagoslov i slava i mudost i zahvalnica i èast i moæ i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen“ (Otk 7, 12). I svi povikaše: „Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i èast i slava i vlast u vijeke vjekova!“ (Otk 5, 13). Pomažuæi dušama u èistililštu, ne samo da slavimo Boga nego razveseljavamo sve na Nebesima.

Jedan za sve i svi za jednoga: to je zakon zajedništva. Svi stanovnici nebesa rade na tome, da se spase svi stanovnici na zemlji i sve duše u èistilištu. Anðeo èuvar svakoga od nas posebno je aktivan. Ne zaboravljajmo se utjecati svom anðelu èuvaru ...

Poticaj

Buduæi da smo povezani jedni s drugima
tvorimo jedno Tijelo,
razveseljujemo svece i anðele u Nebu
i kad sami napredujemo u dobru i kad pomažemo
dušama u èistilištu koje još trpe, da što prije stignu u Nebo.
Vrlo su važne naše misli, rijeèi i djela
za Tajanstveno Tijelo Kristovo.
Naše molitve razveseljuju Nebo.
Svako dobro djelo ih veseli.


Molitva

Gospodine Bože, koji si nas stvorio za svoju slavu
i da budemo povezani jedni s drugima
zahvaljujemo Ti na dobroti.
Uèini da budemo dostojni Tebe po našoj vjernosti Tvojoj milosti,
da postignemo radost što se približavamo s anðelima i svecima Tvojim
slavu Ti pjevati u sve vijeke.
Hvala ti na pomoæi koju nam pružaju sveci,
hvala ti na zaštiti Tvojih svetih anðela
koje si odredio da nas èuvaju i s kojima æemo jednom
živjeti s Tobom u sve vijeke vijekova.
Amen.

Bože, neka po Tom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

Po ovom æe svi znati da ste moji uèenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge!
(Iv 13, 35)
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
Natty




Spol: ensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: et 23 stu 2006, 8:56
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

23. studeni
Dvadeset i treæi dan


Smrt kojeg èlana obitelji, nestanak kojeg prijatelja, naša vlastita smrt, sve nas to potièe da razmišljamo o smislu našeg života. Odakle sam, kamo idem, tko sam? To su pitanja, koja postavljamo sebi u životu bilo rjeðe, bilo èesšæe.

"Samo je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za Njega. I jedan je Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu" (1 Kor 8,6). Sve dolazi od Boga i svi se moramo vratiti k Bogu. Pravi razlog našeg života jest u tome da živimo za Boga: "Doista, ako živimo, Gospodinu živimo. Živimo li, dakle, ili umiremo, Gospodinovi smo" (Rim 14,8 )

Stjecati bogatstvo na ovoj zemlji, skupljati zemaljska dobra, to ne služi nièemu, jer nakon smrti ništa od toga neæemo odnijeti. Sve moramo ostaviti. Bolje je obogatiti se u Bogu (Lk 12,21), te biti svjesni da naša djela imaju vrijednost, ako su uèinjena za spasenje duše: "Ili jeli ili pili ili bilo što radili, sve èinite na slavu Božju" (1 Kor 10,31).

Bog ima svoj nacrt za nas: "Bog želi da se svi ljudi spase i doðu do spoznanja istine (1 Tim 2,3). Spasiti se znaèi živjeti za Boga i u Njegovoj pristutnosti. Isus, svojom rijeèju, svojim djelom rasvjetljuje nas, zanosi nas da Ga slijedimo i idemo k Ocu, darujuæi nam život po Božanskom Duhu: "Ja sam put, istina i život" Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Iv 14,6).

"Volja je Oca moga da tko god vidi Sina i vjeruje u Njega, ima život vjeèni i ja æu ga uskrisiti u podljednji dan" (Iv 6,40). Odijeljeni od Boga ne možemo doæi k Njemu našim vlastitim snagama zbog naših grijeha, koji nas zasljepljuju i oslabljuju. Treba nam pomoæ Božja, objavljena po njegovoj Rijeèi utjelovljenoj u našem tijelu, a to je Isus. "Ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed" (1 Iv 3,23). Dakle, moramo razvijati život u vjeri u Isusa Krista, držati se njegoa nauka kako bismo mogli slijediti Krista u svjetlu i ljubiti se meðusobno kako što je on nas ljubio. Svega svoga života, Isus je neodoljivo bio usmjeren na svoga Oca nebeskoga. Sav Isusov život bijaše usmjeren prema Ocu nebeskom, koji æe ga uskrisiti, i zato "tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen" (Rim 10,13).

Moramo biti ustrajni u našoj vjeri u Boga, u našu nebesku nadu i u ljubav Božju i bližnjega, jer "tko ustraje do kraja, taj æe se spasiti" (Mk 13,13) unatoè nestalnostima i nesreæama, koje æemo susretati.

S ovoga svijeta æemo iæi u nebo ili èistilište ili pakao, prema tome što izaberemo.

Polagat æemo raèun kod Boga za primljene talente od Njega i o naèinu, kako smo se njima služili (Mt 25,14-28 ). Moramo biti spremni da se pojavimo kod Boga, da bdijemo: "Bdijte, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi (Mt 24,42-44), da saèuvamo živu vjeru, djelotvornu ljubav, prisutnu nadu, jer ne znamo dana ni èasa, kad æe nas Bog pozvati k sebi.

Poticaj

Neka nas smrt naših bližnjih opominje,
jer æemo jednog dana i mi umrijeti.
Nastojmo iz svakog smrtnog sluèaja sve više,
da naša vjera bude što jaèa na putu prema Bogu,
jer Bog je naš jedini i pravi cilj, istinita svrha, vjeèna sreæa,
za koju nas je stvorio Stvoritelj.
U svakom dogaðaju prisutna je milost Božja,
koja nas privlaèi k sebi da živimo u Njegovoj prisutnosti,
sretni što nas Bog ljubi i želi nas spasiti.
Kad bi duše u èistilištu mogle doæi na zemlju, živjele bi
sigurno bolje nego što su živjele prije smrti.
Na nama je da poradimo, da stignu što prije u raj.

Molitva

Gospodine Bože, Uèitelju života, Gospodaru života i svega,
mi znamo da dolazimo od tebe i da se vraæamo k tebi, izvoru života.
U Tebi imamo život. Èuvaj nas i nadahnjuj, da budemo zahvalni na životu,
koji si nam dao u svojoj dobroti.
Pomaži nam, da poštujemo život vlastiti i tuði.
Hvala Ti za sva rasvjetljenja, koja si nam dao po Isusu Kristu.
Po Tvojoj milosti "sinovi smo Božji i subaštinici" Tvoga predragoga Sina,
Isusa, Spasitelja našega.
Hvala Ti, Bože, za osigurano spasenje naše braæe u èistilištu!
Amen

Bože, neka po Tom milosrðu
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 24 stu 2006, 6:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

24. studeni
Dvadeset i èetvrti dan
KLINIÈKA SMRT


Zadnjih godina mnogi se zanimaju za proživljena iskustva nekih osoba koje nastradaše u saobraæajnim nesreæama, prigodom operacija te ih proglasiše klinièki mrtvima (prekinuto disanje, prestao rad srca, aktivnost mozga nikakva).

Povraæene na život, te osobe izvješæuju što su doživjele u svom kratkom prolazu kroz nadsvijet. Njihova svjedoèanstva skoro su ista. Uglavnom ih ovdje donosimo:
- nakon nesretnog sluèaja èuo sam jaku zvonjavu ... nešto što slièi na školsku zvonjavu (truba koja navješæuje sud: Mt 24,31 ; 1 Kor 15,52).
- u èasu sudara sav moj život doðe pred moje oèi, od roðenja pa dalje. Kao u filmu, sve sam gledao.
- nisam gledao samo što sam èinio, nego i moje misli. (usporedi radnike koji ureðuju raèune sa svojim gospodarom: Mt 25,19. Sve iz našeg života zapisano je i bit æe suðeno: Otk 20,12).
- gledao sam ljude oko svoga tijela, neki su nastojali da me ožive, razumio sam što su govorili, znao sam što misle.
- imao sam drukèije tijelo, prozirno, duhovno (usporedi 1 Kor 15, 44). Zatim sam kao silom odvuèen u neki tamni hodnik ... sebe promatram u dubokoj dolini, koja bijaše vrlo tamna (usporedi: smrtna tama).
- vidio sam osobe vrlo žalosne, deprimirane, potištene, snuždene, uplašene, smetene, kao da su gledale prema zemlji. Mnogo ih bijaše ...
- jedna majka pokazala se svojoj djeci i svojoj majci koji ostadoše na zemlji. Izgledala se kao da svima želi razjasniti neke stvari, kako treba sve drukèije uèiniti nego što ih èine. Izmijeniti naèin života. Želi ih usmjeriti drugim putem, da bolje iskoriste svoj život na zemlji: Nemojte živjeti kao ja, da vam se ne dogodi kao što se meni dogodilo. Èinite dobro drugima. (usporedi: zloèesti bogataš i siromašni Lazar. Dolina suda).
- izašavši iz tunela, našao sam se u svjetlu. Gledao sam veliko mnoštvo, osobe koje su mi bile poznate odavno i koje prijeðoše na drugi svijet. Prepoznao sam svoju baku i staru kolegicu iz razreda te druge prijatelje. Svi su izgledali radosni. Doðoše da mi pomognu. Sve mi je izgledalo lijepo. (usporedi: mnoštvo koje je sv. Ivan gledao u Nebu, Otk 7,9)
- svjetlo koje me je rasvjetljavalo sa svih strana, èisto poput kristala, a dolazilo je od biæa koje je sama ljubav, neopisiva, privlaèna. (usporedi: Bog je svjetlo, Bog je ljubav: 1 Iv 4, 8; kristalno more izvire od Boga Otk 4, 3-6).
- to svjetlo, biæe, pitalo me o ljubavi, kako sam živio i kako sam se odnosio prema drugima. Jesam li vodio brigu o bližnjima, gladnima, siromašnima, bez odjeæe, jesam li im pomagao (usporedi: Kristova zapovijed ljubavi prema bližnjima – Iv 15,12 ; Mt 25,35).
- opazio sam veliki grad. Stanovnici koji su u njemu bili su radosni. Veliko svjetlo blještalo je na sve strane. Èula se ugodna glazba. Sve je izgledalo velièanstveno, sreæa i ljubav se vidjela svuda (usporedi: Novi Jeruzalem – Otk 21 ; Otk 2, 10-11 ; Otk 22, 1-2)
- jedan glas reèe mi: Tvoj èas nije došao. Trebaš se vratiti. Nisi dovršio svoj posao na zemlji.
- kad sam došao k svijesti, odluèio sam se obratiti, promijeniti svoj život na bolje. Osjetio sam da sam nakon odluke bio ispunjen novim duhom. Vodit æu brigu o drugima, o bližnjima. Shvatio sam da je naše tijelo kao zatvor, a smrt kao osloboðenje iz tamnice. (usporedi: sv. Pavao rado bi ostavio svoje tijelo i otišao k Bogu – 2 Kor 5, 8 ).

Poticaj

Doæi æe èas kad æu morati umrijeti.
Tko zna, možda doživim slièno iskustvo poput spomenutih osoba?
Ova svjedoèanstva mogu me potaknuti
da živim što je moguæe bolje,
da bih onda prispio sigurno u svjetlo Božje.
Mogu mnogo uèiniti još za one koji se muèe u èistilištu.
I uèinit æu uz Božju pomoæ.


Molitva

Gospodine Bože, pomozi mi da misleæi na pokojne
bolje usmjerim svoj život prema sretnoj vjeènosti
te da što više poradim za osloboðenje duša u èistilištu,
da im se skrate muke
pa da što prije stignu k Bogu za koga su stvorene.
Bože, neka po Tvom milosrðu
Duše vjernih mrtvih poèivaju u miru.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 25 stu 2006, 10:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

25. studeni
Dvadeset i peti dan
UKAZANJA DUŠA IZ ÈISTILIŠTA


Svati Toma Akvinski tvrdi da se duše iz èistilišta ponekad ukazuju nekim osobama na zemlji, tražeæi njihovu pomoæ. Ova ukazanja èešæa su u životu svetaca. Te duše govore o svetosti, o pravdi i o Božjem milosrðu. Govore o težini grijeha, govore kako grijesi zapraljaju dušu, èine je ogavnom i odurnom pred Bogom ...

Evo nekoliko primjera tih ukazanja tijekom vjekova:
- u 2. st. sv. Perpetua u svom zatvoru u Kartagi (sjev. Afrika) ugledala je u viðenju svog malog brata Dinokrata koji je umro od raka na licu. Trpio je u èistilištu, bio žedan uz blizi izvor vode te zamolio sestru da se moli za nj, da mu se muke ublaže i skrate. Sv. Pertpetua molila je mnogo za brata pa je naskoro doživjela novo viðenje i vidjela da je njezin brat sretno prešao u Božje kraljevstvo
- u 6. st. sveti Grugur Veliki pripovijedao je kako se ukazao kardinal Paskazije svetom Germainu, biskupu iz Kapue, a izgledao je kao siromah. Rekao je da mora trpjeti, moleæi od biskupa da moli za njega da mu se skrate muke pa æe mu biti zahvalan. Svetac je molio i doživio novo ukazanje da je kardinal završio svoju pokoru u èistilištu.
- u 7. st. sv. Beda èasni, monah, govori o èovjeku koji je iznosio kako u èistilištu ima mnogo duša koje trpe, jer su na zemlji odgaðale svoje obraæenje
- u 12. st. sv. Bernard i jedan njegov redovnik vidjeli su dušu jednog pokojnog redovnika koji je slabo opsluživao redovnièko pravilo i nije za to èinio pokoru na zemlji pa se mora muèiti u vatri èistilišnoj. Sv. Bernard i njegov redovnik molilli su i postili i prikazivali Mise za tog redovnika u èistilištu. Taj se ponovno javio i ustvrdio kako su mu sv. Mise najviše pomogle da se izbavio iz muka.
- u 13. st. sv. Dominik doživio je ukazanje jedne djevojke. Osuðena od Boga na èistilište, ali se izbavila potpomognuta mnogim izmoljenim krunicama.
- u 14. st. sv. Brigita Švedska više je puta opazila duše iz èistilišta koje su molile njezinu pomoæ. Svetica je za njih mnogo molila i èinila pokoru. Jednog dana èula je glas anðela koji je govorio: Blago onome koji pomaže dušama u èistilištu svojim molitvama i dobrim djelima!
- u 16 st. Sveta Terezija Avilska dobila je jednu kuæu za svoje redovnice od Bernardina de Mendoze. Darovatelj je umro, ali bijaše iz èistilišta osloboðen nakon prve Mise koja se za njega prikazala.
- u 17. st. sv. Marija Margareta Alacoque vidjela je dok bijaše u molitvi pred Presvetim Oltarskim Sakramentom jednu osobu u èistilišnoj vatri, a ta osoba bijaše redovnik benediktinac. Duša tog benediktinca reèe svetici kako je na zemlji više gledao svoj osobni interes nego na slavu Božju, previše držao do svog ugleda, nija imao dosta ljubavi prema svojoj redovnièkoj braæi, previše su ga privlaèila stvorenja. Molio je sveticu da moli za nj, jer se mnogo muèi u èistilištu. Nakon nekog vremena ponovo se njegova duša ukazala svetici, ali radosna, jer se oslobodila muka i prešla u Božje Kraljevstvo.
- u 18. st. sv. Pavao od Križa doživio je ukazanje jednog sveæenika koji mu reèe: nalazim se u èistilištu, jer nisam ispravljao pogrješke na koje ste me upozoravali, nalazim se u oceanu vatre. Zamolio je sveca za pomoæ u molitvi i drugim dobrim djelima. Doživio je svetac novo ukazanje - duša tog sveæenika prešla je u Nebo.
- u 19. st. sv. Gemma Galgani doživjela je ukazanje jedne redovnice koja je tražila pomoæ jer se muèi u èistilištu. Gemma se odazvala molbi. Nakon toga, doživjela je novo viðenje: duša redovnice uz pratnju anðela èuvara radosno ulazi u Nebo.

Poticaj

Iskoristimo ta ukazanja duša iz èistilišta.
O njima govore i drugi primjeri:
Sv. Franjica Rimska iz 15. stoljeæa,
Sv. Katarina Ðenovska iz 16. stoljeæa,
Sveta Veronika Guiliani iz 18. stoljeæa,
zatim èasna službenica Božja Ana Katarina Emmeric iz 19. st.
Moramo nastojati pomagati duše koje su muèe u èistilištu,
a te duše bit æe nam zahvalne na našoj pomoæi
kad stignu u Nebo.


Molitva

Gospodine Bože, molimo Te da po našim molitvama
i zaslužnim djelima i pokorama
pomogneš dušama u èistilištu,
da se oslobode tamnice i da prijeðu k Tebi
u Kraljevstvo svjetla, života i ljubavi.
Misleæi na naše roditelje i prijatelje koji umriješe,
pomozi im da što prije zadovolje za svoje dugove
i prijeðu k Tebi u Nebo.
Bože, po Tvom milostrðu, neka
duše vjernih mrtvih poèivaju u miru
Amen.


Litanije za duše u èistilištu

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Zaponi novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne moe otvarati nove teme.
Ne moe odgovarati na postove.
Ne moe ureivati svoje postove.
Ne moe izbrisati svoje postove.
Ne moe glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group