HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: pon 25 ruj 2017, 15:11. Pogledaj neodgovorene postove
Nositi se sa smrću
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: sub 18 vel 2006, 18:06
PostNaslov : Nositi se sa smrću
Citiraj i odgovori

Eto, približava se korizma, a onda i veliko trodnevlje. Veliki petak ima svoju posebitost u sučavanju s jednom jezivom, ali i blagoslovljenom smrti. A kako mi gledamo na smrt? Danas su je prepune novine i TV, ali je prognana iz obitelji. Smrt bližnjih se ne događa u okružju obitelji, nego uglavnom u bolnici. Osim toga, postale su česte nasilne smrti.
Imamo li snage biti uz umirućeg, jesmo li kada bili u takvoj situaciji? Kako se nositi s odlaskom nekoga tko nam je drag?
Ja sam osobno ostala bez sestre prije 8 godina, ali mi vrlo često nedostaje. No, s tom sam boli naučila živjet.

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Zlatousta




Spol: neodređen
Postovi: 66
Lokacija: Zadar
PostanoPostano: sub 18 vel 2006, 21:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Imamo snage. Meni i mojoj sestri je naš tata umro na rukama.
Zahvaljujem Bogu na tome, jer ne znam kako bih imala snage živjeti da je kojim slučajem umro u bolnici sam i bez naše ljubavi koja ga je ispratila Ocu.

Put do raja, o zar je uzvodno do kraja?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
nata




Spol: žensko
Postovi: 418
Lokacija: zadar
PostanoPostano: čet 02 ožu 2006, 22:33
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

da, imamo snage, jer onda kad ga najviše trebamo, Isus je tu. to nisu samo prazne riječi.

Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Coje




Spol: muško
Postovi: 1208
Lokacija: Buzet
PostanoPostano: pet 03 ožu 2006, 17:07
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Gdje se god pojavi križ možemo biti sigurni da je Isus u blizini. Ipak, treba imati vrlo jaku vjeru da u trenutku smrti najbližih ostanemo prisebni. Bio sam na dosta sprovoda i rijetko sam se kad osjećao smireno ili radosno.

Nisam doživio da mi je itko blizak umro pred očima ili na rukama. Nemam tog iskustva. Zato imam iskustvo razgovora s ljudima koji su u svirepim životnim situacijama izgubili djecu. Tu riječi ne pomažu - da su ne znam koliko jake. Djelotvorna je samo blizina, toplina suosjećanja.

Upravo takve situacije nas dovode najbliže Bogu - jer on jedini ima prave riječi - On jedini može dati snagu čovjeku koja mu je potrebna u takvim trenucima. Cool Cool Cool

http://www.kumi.hr
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: pet 03 ožu 2006, 19:11
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Premda imam prilično blisko iskustvo smrti, uvijek ostajem bez riječi kada treba tješiti. Ja sama ne doživljavam smrt suviše traumatično, premda manjak osobe može biti strašan, ali znam da to nije kod drugih tako. Eto, suočit ću se s učenicama koje su izgubile mamu. Iako sam to već dosta puta prošla, ponovo sam bezt riječi. I što sam starija to je bezglasnost dublja.

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
morales




Spol: muško
Postovi: 21
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: pet 03 ožu 2006, 20:42
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

uhhh...moram priznati da sam se rastuzio citajuci vase misli.tesko je to,bez obzira koliko ja bio siguran u svoju vjeru,u zivot vjecni,u milost bozju...bio sam na x sprovoda i niti ja nisam osjetio neki spokoj,mir,samo tugu i nemir.to ne treba cuditi,niti opravdavati--mi smo ipak samo ljudi...

ljudi koji su izgubili nekog bliznjeg,nekog voljenog,zive dalje noseci uspomene preko kojih pokojnici zive...nema tu patetike,nema stereotipa,to je jednostavno tako.

o smrti ne razmisljam cesto,prepustam se zivotu,lakse je tako.puno lakse
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: sub 04 ožu 2006, 7:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Hm, provela sam zadnje mjesece sa umirućom sestrom - umirala je od tumora na mozgu i gledala kao polagano nestaje. Muž mi je umro na rukama nakon što sam ga pokušala reanimirati do dolaska hitne pomoći. Umrlo mi je 4 rođaka u zadnjih 5 godina. Prije dosta godina mi je kći 4 dana visila između života i smrti. Umrla mi je vrlo draga prijateljica, šogor...
Jasno da sam o smrti imala prigode i potrebe i razmišljati i moliti.

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Natty




Spol: žensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: pet 17 ožu 2006, 9:23
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Kada se iz takvih situacija crpi snaga, tada je ta snaga nepobjediva. Isus je pobijedio smrt i učinio smrt dijelom života. Pretprošle godine umro je meni drag prijatelj. Isplakala sam se na sprovodu kao kišna godina, to je rastanak (plakala sam i kad mi je sestrična otputovala u Australiju), ali to nije nestanak. Poslije sam osjetila mir. Imamo pravo plakati za našim dragima, na kraju krajeva, mislim da je bolesno reći da moramo osjećati radost na sprovodima. I Isus je plakao za Lazarom, zar ne?

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: pet 17 ožu 2006, 14:03
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ne bih se složila. Jer osjetiti radost da je završena muka nekog tko umire od raka a ti ga voliš...

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: pet 17 ožu 2006, 14:11
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Slažem se s Natty da je sprovod više prilika da oplakujemo pokojnika ali ne na način da ga više nema, već ta tuga koja je pomiješana s nadom, radošću u Uskrs..

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Daniel




Spol: muško
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: pon 20 ožu 2006, 12:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Koliko sam si ja puta tom rekao, koju mislost imamo mi kršćani što vjerujemo u uskrsnuće. Sjećam se kada mi je umrla nona s kojom sam bio jako blizak, bila mi je kao druga mama, između ostalog me i odgojila, njenom smrću sam jako puno izgubio ali niti u jednom trenutku se nisam zapitao "zašto baš ona Bože" ili "zašto sada Bože", vjerovao sam onda kao i sada da ćemo se ponovno vidjeti, a da mi je sada potrebno moliti za nju jer znam da će ona sigurno mliti za mene.

Bog moj i sve moje.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Natty




Spol: žensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: pet 05 svi 2006, 6:50
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ljudi moji, ja moram nešto podijeliti s vama. Ja sam jučer po prvi puta doživjela misao na smrt kao radosnu misao.

Mislim, žalosna bi bila zbog onih koje moram ostaviti, ali ništa to nije naspram radosti koju susrećem u trenutku smrti.

Možda sad izgledam luda, možda i jesam, al to je moje trenutno stanje duha. jako sretan

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: pet 05 svi 2006, 7:38
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ne, draga moja, to mi je vrlo normalno, barem za onoga tko doista vjeruje svojim bićem. Jer normalno se radovati potpunom ulasku u radost koja je blizina Očeva i konačno dovršenje puta, dolazak kući.

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
dodododoprecjednik




Spol: muško
Postovi: 313
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 05 svi 2006, 9:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ja osobno nisam imao previse doticaja sa smrcu...
"najblizi" doticaj sam imao prosle godine na marsu kada je poginuo svima nam poznati dado...
tad me to jako,jako potreslo (toliko da sam jedno vrijeme morao bit vani na zraku jer u busu nisam mogao bit), ali sam opet na neki cudan nacin bio radostan jer znam da je par dana prije njegove smrti primio potpuni oprost u porcijunkuli i da je on sad sigurno uz Isusa, Franju, Klaru i sve ostale... i da negdje gore moli za nas i cuva nas...
puno puta ga se sjetim...cesto nevezano uz bilo sta, samo mi dode neka lijepa uspomena o njemu...
isto tako, kad smo se s tog marsa vratili u zg jedan bus je isao do njegovih izrazit sucut...susret s njegovom mamom je jedan susret koji ce mi zauvijek ostat zapisan u srcu... ulazili smo jedan po jedan i kad sam ja njegovoj mami izrazavao sucut, lagano sam ju zagrlio a ona me jako stisla i samo kroz suze i plac govorila moj dado, moj dado... nevjerojatno je to bol izgubit nekog dragog, a kako tek mora bit majci izgubit sina kojeg je 9 mjeseci nosila pod svojim srcem...
kad sam izasao iz njene kuce zaplakao sam kao kisna godina... istovremeno i zbog tuge i suosjecanja prema njegovoj obitelji ali i zbog radosti...
a kasnije na Misi, poslije pricesti kad sam sjeo u klupu isto sam jako zaplakao jer mi je do glave doslo:covjece,pa on vise nikad nece stajat sa mnom u redu za primit Pricest... a opet, na drugi nacin mu zavidim...jer isti onaj Isus kojeg ja primam u Euharistiji, on ga gleda oci u oci...

to mi je bio najblizi susret sa smrcu i duboko me potresao...

Hvaljen budi, Gospodine moj....
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
ivana-vt




Spol: žensko
Postovi: 13
Lokacija: Virovitica, Zagreb
PostanoPostano: uto 27 lip 2006, 15:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

meni je baka umrla prije Uskrsa i to mi je bio veliki šok, jer koliko god smo to očekivali jer se već duže vrijeme borila s bolešću, ne umanjuje činjenicu da će mi nedostajati. i upravo je to ono zbog čega sam ja bila tužna i još dandanas znam zaplakati kad je se sjetim. Ali također znam da je ona sada kod Isusa i da ju više ne boli...to mi je najveća utjeha jer bilo je teško gledati ju u bolovima a ne moći joj pomoći...zato joj je Dragi Bog pomogao i HVALA Mu i SLAVA na tome.

K meni dođite svi koji ste umorni, i odmor dat ću vam.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: sri 18 lis 2006, 13:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Danas je 13 godina da je Gospodin uzeo mog oca..Nekako sam miran,ne samo sada nego i zadnjih godina..kad nekako dublje doživljama vjeru,a time i smisao života pa i smrti,shvaćam da mi Bog više daje razloga za zahvalnost nego tugu

Po tom čovjeku me je Bog dao ovome svijetu,po njemu me naučio nebrojenim vrijednostima,iako ne kao vjernik već kao dobar čovjek..
Kako mi ga je darovao tako ga je odlučio i uzeti k sebi,jer jedino njemu pripada..
Siguran sam da Bog uzme nekoga kad shvati da je misija te osobe na zemlji završila makar se često nama tako ne čini,misleći uvijek da još nije došao naš čas ili čas naših bližnjih..

100% sam siguran da je od '93.započela njegova misija kod Boga,misija da nas zagovara..

Znam da je sad kod Njega..
osjećam da smo povezani i dalje,baš kako smo bili do tada na ovom putu prema Ocu..

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
banana




Spol: žensko
Postovi: 1501
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: uto 31 lis 2006, 12:49
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sjetih se sada jedne meni drage bakice...
Meni i seki je bila zamjenska baka. Kako je dok smo bile male mama radila, tata 'lutao' svim djelovima Lijepe naše, jedna baka bila u Njemačkoj, a druga isto tak radila ona se ponudila da nas čuva jedno vrijeme dok naši ne nabave novce da nas mogu slati u vrtić..
Sa toliko ljubavi nam je pomagala. Igrala se samnom i sekom, radila nam kolače, hranila nas, uspavljivala...
Uvijek mami uskakivala u pomoc...
Ali jednog dančeka morali smo otići iz stana do njezinoga, premjestiti se u drugi dio toga djela grada.Često smo ih posjecivali, radovali se sa njima, a seka i ja rado slušale njezine priče...Kada smo i taj stan bili prisiljeni napustiti te otišli u drugi dio grada sve manje smo svracali kod njih...Uvijek im u svemu bili zahvalni, zvali se za Božiće, Uskrse, rođendane...

Prolazile su godine da baku Anđelu nisam vidjela, da se nisam čula sa njom. Bila se dosta teško razboljela...
I jednoga ljetnoga dana dok sam bila u posjeti baki u drugoj državi stiže hitni poziv. Na telefon se javlja mama...
Naša dragu baku Anđelu bolest sve više troši te ima osjecaj da se bliži svome kraju, a jedna od posljednjih želja joj je da nakon toliko godina vidi mene i seku..
Slijedeceg dana sjeli smo u auto te dojurili do moga grada...
Užassno me bilo strah ući kroz vrata kroz koja sam prije rado utrčavala. Nisam znala što da očekujem. Govorili su mi mnogi da ju je leukemija izmučila, da je ostala bez kose, da leži u krevetu...
Skupivši snage sa mamom i sekom zakoračila sam u taj stanić prisječajući se igara sa vrtnim patuljcima i nasmiješenog lica bake Anđele..
U maloj sobici u krevetu ležala je ispačena. Vjerojatno je primjetila da me je užasno strah te me pozvala k sebi i uhvatila za ruku. Ali nije to više bio onaj snažni stisak moje treće bake...
Jednostavno nisam znala što reci, gutala sam knedle i sjedila trudeći nabaciti koji osmijeh. Kada mi je uzvratila shvatila sam da je to još ona ista baka Anđela.. Na njezin upit pričala samo joj o školi, prijateljima, sestri..
Za par dana sasvim neočekivano listajući po Novome Listu ugledala sam poznato lice ali na neželjenom mjestu – u osmrtnicama. Duugo sam buljila u njega i onda sa nevjericom pozvala mamu...
Baka Anđela nas je napustila...

Bilo je to moj prvi susreti sa smrću poznate mi osobe. Iako sam bila par godina mlađa pogodila me činjenica da je više nikada neću vidjeti, a i ona da je tako jakoo željela vidjeti seku i mene...
A i suze dede Paje mi je bilo teško gledati..

Bog moj i sve moje!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNM [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: čet 02 stu 2006, 13:54
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Jel vas potiču na razmišljanje o ovoj temi jučerašnji i današnji blagdan?

Jučer smo opet pjevali i molili na groblju..unatoč jakoj kiši,buri i hladnoći..to mi je jedan od najljepših događaja u godini..

Ne znam,groblje me tako smiruje..lijepo si je posvjestiti da smo mi doista PUTUJUĆA Crkva koja je jučer vapila za pomoć NEBESKOJ Crkvi(svecima)a danas će moliti za TRPEĆU Crkvu(duše u čistilištu).
Kad si samo posvjestimo tu povezanost između nas onih koji su već u slavi i koji trebaju našu pomoć..

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
bodul




Spol: muško
Postovi: 62
PostanoPostano: sub 04 stu 2006, 20:38
PostNaslov : Smrt
Citiraj i odgovori

Bojite li se vi umriti? I jeste li ikad razmišljali kako je to umirati? utapa se

A isto ćeš umriti!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Zvijezda




Spol: žensko
Postovi: 185
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 05 stu 2006, 9:31
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Kad sam bila mlađa Wink sama pomisao na smrt me tjerala u strah jer mi je u glavi bila misao: A što ako se nakon što me pokopaju probudim u grobu?! Shocked
Danas se moje razmišljanje ipak razlikuje od toga jer imam više pouzdanja u Boga i kad si u mislima približim trenutak smrti počinjem ozbiljnije promišljati o svom životu.
Mislim da kad bih, tj. kad bismo se češće sjetili smrti da bismo kvalitetnije živjeli, ne iz straha nego iz ljubavi prema Onome koji nam je život i podario i koji nas čeka u vječnosti! anđeo

Mi smo želje Boga spuštene do zemlje. (A.B.Šimić)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: ned 05 stu 2006, 14:02
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ne ne bojim se. Kao dijete sam dva puta bila blizu smrti od bolesti. Za mene je smrt odlazak kući, Ocu. Možda se malo bojim umiranja, vezanosti uz neke cijevi, bolnici, ali same smrti ne.

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
logica




Spol: žensko
Postovi: 402
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 05 stu 2006, 18:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Jutros u 5 sati me probudio veliki DUM!
Ispred moje kuće se dogodila prometna nesreća.
Iz sobe sam mogla vidjeti oba auta te
osobu kako se trese ležeći na cesti.
Sjurila sam niz stepenice u potrazi za telefonom
kako bih nazvala hitnu. Nastojala sam se pribrati
i objasniti što se dogodilo iako nisam znala nešto puno.
Sjatilo se puno policije, stigla je hitna, kasnije i vučna služba
i trajalo je to dugo. Naravno da više nisam mogla zaspati.

Nije prvi put da sam pozvala hitnu, nije prvi put da se
prometna nesreća dogodila u mojoj ulici, blizu moje kuće.
U zadnja 2 tjedna bile su još dvije lakše.
Jutros su sve bili mladi ljudi.
Nije sudjelovao nitko meni poznat ali me prilično potresla.
Ne znam što se dogodilo s osobom koja je ležala na cesti.
Bila je pri svjesti i vikala da ništa ne vidi...
Tako lako možemo izgubiti život.

Koliko je čovjek ohol!
Čujem vozača kako govori kako je vozio oko 80-90km/h
(a ograničenje je 40!) i da je ženska luda, pojavila se niotkud!
Čekaj malo, ako je noć i nije gust promet, kako sad vrijede
druga pravila i ograničenja?

Vjerujem da može biti gušt brzo vozit,
i ja sam se znala spuštati biciklom niz nizbrdicu
naravno, bez štitnika, ali to nije razborito.
Dovoljan je kamenčić ili malo ulja na cesti da izgubim ravnotežu.

Kaže jedna izreka:
Tvoj anđeo čuvar ti neće držati volan
ako budeš vozio kao vrag!

Ti me rukom svojom nosiš, o Bože moj.
Gledam, ime moje piše na dlanu tvom.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Jole




Spol: muško
Postovi: 302
Lokacija: Velika Gorica - Zagreb
PostanoPostano: ned 05 stu 2006, 18:42
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

smrt i nije tako strasna koliko svi govore da je...da li se ja bojim? mislim da ne, jer znam da je to kraj na ovozemaljskom svijetu, ali zivot se nastavlja u zajednici s Bogom i ostalim dusama koje su nas napustile prije...upravo iz tog razloga ne smijemo bit tuzni kad netko umre, jer ako smo tuzni, tada smo sebicni, jer nama ta osoba fali! trabali bi biti sretni znajuci da ce ta osoba imati tu cast biti uz Boga, biti u vjecnosti i da cemo se opet jednom s njom sresti, a kada to bude, biti ce to zauvijek!

"Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce" (Mt 6,21).
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNM [Vrh]
banana




Spol: žensko
Postovi: 1501
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: uto 07 stu 2006, 18:45
PostNaslov : Re: Smrt
Citiraj i odgovori

bodul napisa:
Bojite li se vi umriti? I jeste li ikad razmišljali kako je to umirati? utapa se


Ja baš ne razmišljam previše o smrti...
Eh, ali bi voljela kada bih kao vi ovdje mogla reći da je se nikako ne bojim Embarassed Wink . Ali toliko puta sumnjam u stvarčice milijun puta jednostavnije od smrti.. a isto toliko je i onih stvari sa kojima se ne bi ''gore'' baš mogla pohvaliti... Embarassed Rolling Eyes
Nekak, sama pomisao na smrt mi pobuđuje neki čudan feeling, dolazi milijun pitanja, javlja se velika znatiželja... Nije to neki veliki strah jer kad umrem nema nekog povratka Laughing , možda neka tuga što će i lutanju ovom zemljicom doći kraj...
Istina, trebala bi se možda radovati tome trenutku, trenutku istine, susreta sa Gospodinom..
Ma nije da se ja ne bi radovala ali nekak bi Ga radije malo povukla za rukav i zamolila za 'još malo ostajanja na zemlji' Rolling Eyes Laughing
Ne bojim se smrti kao kraja ovozemaljskog života već njenog tako često 'nenajavljenog' dolaska, ne imanja nekog pravila...
Umiranje !? Bojim se da ono ne bude u veelikim bolovima ili da ne budem u komi, vezana za aparate i tak... Rolling Eyes
Znam da moja baka gotovo svakodnevno moli za ono što ona podrazumijeva pod 'lakom smrti'... Wink

Nekak, jooš veći strah mi ulijeva pomisao na smrt, umiranje bližnjih.. place

Bog moj i sve moje!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNM [Vrh]
Srki




Spol: muško
Postovi: 1384
Lokacija: Rijeka-Trsat
PostanoPostano: uto 07 stu 2006, 22:49
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ja se bojim. Mislim da je to ljudski.
Nekako često razmišljam o tome,mada ne bih trebao.

Vjeruj u ljubav u dobru i zlu
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group