 |
 |
Autor |
Poruka |
Mara

Spol: 
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, BraĆØ
|
Postano: sub 18 vel 2006, 18:06
Naslov : Nositi se sa smrƦu |
|
|
Eto, približava se korizma, a onda i veliko trodnevlje. Veliki petak ima svoju posebitost u suèavanju s jednom jezivom, ali i blagoslovljenom smrti. A kako mi gledamo na smrt? Danas su je prepune novine i TV, ali je prognana iz obitelji. Smrt bližnjih se ne dogaða u okružju obitelji, nego uglavnom u bolnici. Osim toga, postale su èeste nasilne smrti.
Imamo li snage biti uz umiruƦeg, jesmo li kada bili u takvoj situaciji? Kako se nositi s odlaskom nekoga tko nam je drag?
Ja sam osobno ostala bez sestre prije 8 godina, ali mi vrlo èesto nedostaje. No, s tom sam boli nauèila živjet. |
|
Ljubi i èini Ŕto hoæeŔ |
|
|
 |
Zlatousta

Spol: 
Postovi: 66
Lokacija: Zadar
|
Postano: sub 18 vel 2006, 21:06
Naslov : |
|
|
Imamo snage. Meni i mojoj sestri je naÅ” tata umro na rukama.
Zahvaljujem Bogu na tome, jer ne znam kako bih imala snage živjeti da je kojim sluèajem umro u bolnici sam i bez naŔe ljubavi koja ga je ispratila Ocu. |
|
Put do raja, o zar je uzvodno do kraja? |
|
|
 |
nata
Spol: 
Postovi: 418
Lokacija: zadar
|
Postano: čet 02 ou 2006, 22:33
Naslov : |
|
|
da, imamo snage, jer onda kad ga najviŔe trebamo, Isus je tu. to nisu samo prazne rijeèi. |
|
Ja sam s vama u sve dane - do svrŔetka svijeta!!! |
|
|
 |
Coje

Spol: 
Postovi: 1208
Lokacija: Buzet
|
Postano: pet 03 ou 2006, 17:07
Naslov : |
|
|
Gdje se god pojavi križ možemo biti sigurni da je Isus u blizini. Ipak, treba imati vrlo jaku vjeru da u trenutku smrti najbližih ostanemo prisebni. Bio sam na dosta sprovoda i rijetko sam se kad osjeæao smireno ili radosno.
Nisam doživio da mi je itko blizak umro pred oèima ili na rukama. Nemam tog iskustva. Zato imam iskustvo razgovora s ljudima koji su u svirepim životnim situacijama izgubili djecu. Tu rijeèi ne pomažu - da su ne znam koliko jake. Djelotvorna je samo blizina, toplina suosjeæanja.
Upravo takve situacije nas dovode najbliže Bogu - jer on jedini ima prave rijeèi - On jedini može dati snagu èovjeku koja mu je potrebna u takvim trenucima.  |
|
http://www.kumi.hr |
|
|
 |
Mara

Spol: 
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, BraĆØ
|
Postano: pet 03 ou 2006, 19:11
Naslov : |
|
|
Premda imam prilièno blisko iskustvo smrti, uvijek ostajem bez rijeèi kada treba tjeŔiti. Ja sama ne doživljavam smrt suviŔe traumatièno, premda manjak osobe može biti straŔan, ali znam da to nije kod drugih tako. Eto, suoèit æu se s uèenicama koje su izgubile mamu. Iako sam to veæ dosta puta proŔla, ponovo sam bezt rijeèi. I Ŕto sam starija to je bezglasnost dublja. |
|
Ljubi i èini Ŕto hoæeŔ |
|
|
 |
morales

Spol: 
Postovi: 21
Lokacija: Rijeka
|
Postano: pet 03 ou 2006, 20:42
Naslov : |
|
|
uhhh...moram priznati da sam se rastuzio citajuci vase misli.tesko je to,bez obzira koliko ja bio siguran u svoju vjeru,u zivot vjecni,u milost bozju...bio sam na x sprovoda i niti ja nisam osjetio neki spokoj,mir,samo tugu i nemir.to ne treba cuditi,niti opravdavati--mi smo ipak samo ljudi...
ljudi koji su izgubili nekog bliznjeg,nekog voljenog,zive dalje noseci uspomene preko kojih pokojnici zive...nema tu patetike,nema stereotipa,to je jednostavno tako.
o smrti ne razmisljam cesto,prepustam se zivotu,lakse je tako.puno lakse |
|
|
|
|
 |
Mara

Spol: 
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, BraĆØ
|
Postano: sub 04 ou 2006, 7:55
Naslov : |
|
|
Hm, provela sam zadnje mjesece sa umiruæom sestrom - umirala je od tumora na mozgu i gledala kao polagano nestaje. Muž mi je umro na rukama nakon Ŕto sam ga pokuŔala reanimirati do dolaska hitne pomoæi. Umrlo mi je 4 roðaka u zadnjih 5 godina. Prije dosta godina mi je kæi 4 dana visila izmeðu života i smrti. Umrla mi je vrlo draga prijateljica, Ŕogor...
Jasno da sam o smrti imala prigode i potrebe i razmiŔljati i moliti. |
|
Ljubi i èini Ŕto hoæeŔ |
|
|
 |
Natty

Spol: 
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
|
Postano: pet 17 ou 2006, 9:23
Naslov : |
|
|
Kada se iz takvih situacija crpi snaga, tada je ta snaga nepobjediva. Isus je pobijedio smrt i uèinio smrt dijelom života. PretproŔle godine umro je meni drag prijatelj. Isplakala sam se na sprovodu kao kiŔna godina, to je rastanak (plakala sam i kad mi je sestrièna otputovala u Australiju), ali to nije nestanak. Poslije sam osjetila mir. Imamo pravo plakati za naŔim dragima, na kraju krajeva, mislim da je bolesno reæi da moramo osjeæati radost na sprovodima. I Isus je plakao za Lazarom, zar ne? |
|
Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote. |
|
|
 |
Mara

Spol: 
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, BraĆØ
|
Postano: pet 17 ou 2006, 14:03
Naslov : |
|
|
Ne bih se složila. Jer osjetiti radost da je zavrŔena muka nekog tko umire od raka a ti ga voliŔ... |
|
Ljubi i èini Ŕto hoæeŔ |
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: pet 17 ou 2006, 14:11
Naslov : |
|
|
Slažem se s Natty da je sprovod viŔe prilika da oplakujemo pokojnika ali ne na naèin da ga viŔe nema, veæ ta tuga koja je pomijeŔana s nadom, radoŔæu u Uskrs.. |
|
Gospodine,kome da idemo?Ti imaŔ rijeèi života vjeènoga! |
|
|
 |
Daniel

Spol: 
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
|
Postano: pon 20 ou 2006, 12:21
Naslov : |
|
|
Koliko sam si ja puta tom rekao, koju mislost imamo mi krŔæani Ŕto vjerujemo u uskrsnuæe. Sjeæam se kada mi je umrla nona s kojom sam bio jako blizak, bila mi je kao druga mama, izmeðu ostalog me i odgojila, njenom smræu sam jako puno izgubio ali niti u jednom trenutku se nisam zapitao "zaŔto baŔ ona Bože" ili "zaŔto sada Bože", vjerovao sam onda kao i sada da æemo se ponovno vidjeti, a da mi je sada potrebno moliti za nju jer znam da æe ona sigurno mliti za mene. |
|
Bog moj i sve moje. |
|
|
 |
Natty

Spol: 
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
|
Postano: pet 05 svi 2006, 6:50
Naslov : |
|
|
ljudi moji, ja moram neŔto podijeliti s vama. Ja sam juèer po prvi puta doživjela misao na smrt kao radosnu misao.
Mislim, žalosna bi bila zbog onih koje moram ostaviti, ali niŔta to nije naspram radosti koju susreæem u trenutku smrti.
Možda sad izgledam luda, možda i jesam, al to je moje trenutno stanje duha.  |
|
Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote. |
|
|
 |
Mara

Spol: 
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, BraĆØ
|
Postano: pet 05 svi 2006, 7:38
Naslov : |
|
|
Ne, draga moja, to mi je vrlo normalno, barem za onoga tko doista vjeruje svojim biæem. Jer normalno se radovati potpunom ulasku u radost koja je blizina Oèeva i konaèno dovrŔenje puta, dolazak kuæi. |
|
Ljubi i èini Ŕto hoæeŔ |
|
|
 |
dodododoprecjednik

Spol: 
Postovi: 313
Lokacija: Zagreb
|
Postano: pet 05 svi 2006, 9:20
Naslov : |
|
|
ja osobno nisam imao previse doticaja sa smrcu...
"najblizi" doticaj sam imao prosle godine na marsu kada je poginuo svima nam poznati dado...
tad me to jako,jako potreslo (toliko da sam jedno vrijeme morao bit vani na zraku jer u busu nisam mogao bit), ali sam opet na neki cudan nacin bio radostan jer znam da je par dana prije njegove smrti primio potpuni oprost u porcijunkuli i da je on sad sigurno uz Isusa, Franju, Klaru i sve ostale... i da negdje gore moli za nas i cuva nas...
puno puta ga se sjetim...cesto nevezano uz bilo sta, samo mi dode neka lijepa uspomena o njemu...
isto tako, kad smo se s tog marsa vratili u zg jedan bus je isao do njegovih izrazit sucut...susret s njegovom mamom je jedan susret koji ce mi zauvijek ostat zapisan u srcu... ulazili smo jedan po jedan i kad sam ja njegovoj mami izrazavao sucut, lagano sam ju zagrlio a ona me jako stisla i samo kroz suze i plac govorila moj dado, moj dado... nevjerojatno je to bol izgubit nekog dragog, a kako tek mora bit majci izgubit sina kojeg je 9 mjeseci nosila pod svojim srcem...
kad sam izasao iz njene kuce zaplakao sam kao kisna godina... istovremeno i zbog tuge i suosjecanja prema njegovoj obitelji ali i zbog radosti...
a kasnije na Misi, poslije pricesti kad sam sjeo u klupu isto sam jako zaplakao jer mi je do glave doslo:covjece,pa on vise nikad nece stajat sa mnom u redu za primit Pricest... a opet, na drugi nacin mu zavidim...jer isti onaj Isus kojeg ja primam u Euharistiji, on ga gleda oci u oci...
to mi je bio najblizi susret sa smrcu i duboko me potresao... |
|
Hvaljen budi, Gospodine moj.... |
|
|
 |
ivana-vt

Spol: 
Postovi: 13
Lokacija: Virovitica, Zagreb
|
Postano: uto 27 lip 2006, 15:16
Naslov : |
|
|
meni je baka umrla prije Uskrsa i to mi je bio veliki Ŕok, jer koliko god smo to oèekivali jer se veæ duže vrijeme borila s boleŔæu, ne umanjuje èinjenicu da æe mi nedostajati. i upravo je to ono zbog èega sam ja bila tužna i joŔ dandanas znam zaplakati kad je se sjetim. Ali takoðer znam da je ona sada kod Isusa i da ju viŔe ne boli...to mi je najveæa utjeha jer bilo je teŔko gledati ju u bolovima a ne moæi joj pomoæi...zato joj je Dragi Bog pomogao i HVALA Mu i SLAVA na tome. |
|
K meni doưite svi koji ste umorni, i odmor dat Ʀu vam. |
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: sri 18 lis 2006, 13:17
Naslov : |
|
|
Danas je 13 godina da je Gospodin uzeo mog oca..Nekako sam miran,ne samo sada nego i zadnjih godina..kad nekako dublje doživljama vjeru,a time i smisao života pa i smrti,shvaæam da mi Bog viŔe daje razloga za zahvalnost nego tugu
Po tom èovjeku me je Bog dao ovome svijetu,po njemu me nauèio nebrojenim vrijednostima,iako ne kao vjernik veæ kao dobar èovjek..
Kako mi ga je darovao tako ga je odluĆØio i uzeti k sebi,jer jedino njemu pripada..
Siguran sam da Bog uzme nekoga kad shvati da je misija te osobe na zemlji zavrŔila makar se èesto nama tako ne èini,misleæi uvijek da joŔ nije doŔao naŔ èas ili èas naŔih bližnjih..
100% sam siguran da je od '93.zapoĆØela njegova misija kod Boga,misija da nas zagovara..
Znam da je sad kod Njega..
osjeæam da smo povezani i dalje,baŔ kako smo bili do tada na ovom putu prema Ocu.. |
|
Gospodine,kome da idemo?Ti imaŔ rijeèi života vjeènoga! |
|
|
 |
banana

Spol: 
Postovi: 1501
Lokacija: Rijeka
|
Postano: uto 31 lis 2006, 12:49
Naslov : |
|
|
Sjetih se sada jedne meni drage bakice...
Meni i seki je bila zamjenska baka. Kako je dok smo bile male mama radila, tata 'lutao' svim djelovima Lijepe naŔe, jedna baka bila u Njemaèkoj, a druga isto tak radila ona se ponudila da nas èuva jedno vrijeme dok naŔi ne nabave novce da nas mogu slati u vrtiæ..
Sa toliko ljubavi nam je pomagala. Igrala se samnom i sekom, radila nam kolaĆØe, hranila nas, uspavljivala...
Uvijek mami uskakivala u pomoc...
Ali jednog danĆØeka morali smo otiƦi iz stana do njezinoga, premjestiti se u drugi dio toga djela grada.Ćesto smo ih posjecivali, radovali se sa njima, a seka i ja rado sluÅ”ale njezine priĆØe...Kada smo i taj stan bili prisiljeni napustiti te otiÅ”li u drugi dio grada sve manje smo svracali kod njih...Uvijek im u svemu bili zahvalni, zvali se za BožiƦe, Uskrse, roưendane...
Prolazile su godine da baku Anðelu nisam vidjela, da se nisam èula sa njom. Bila se dosta teŔko razboljela...
I jednoga ljetnoga dana dok sam bila u posjeti baki u drugoj državi stiže hitni poziv. Na telefon se javlja mama...
NaŔa dragu baku Anðelu bolest sve viŔe troŔi te ima osjecaj da se bliži svome kraju, a jedna od posljednjih želja joj je da nakon toliko godina vidi mene i seku..
Slijedeceg dana sjeli smo u auto te dojurili do moga grada...
Užassno me bilo strah uæi kroz vrata kroz koja sam prije rado utrèavala. Nisam znala Ŕto da oèekujem. Govorili su mi mnogi da ju je leukemija izmuèila, da je ostala bez kose, da leži u krevetu...
SkupivŔi snage sa mamom i sekom zakoraèila sam u taj staniæ prisjeèajuæi se igara sa vrtnim patuljcima i nasmijeŔenog lica bake Anðele..
U maloj sobici u krevetu ležala je ispaèena. Vjerojatno je primjetila da me je užasno strah te me pozvala k sebi i uhvatila za ruku. Ali nije to viŔe bio onaj snažni stisak moje treæe bake...
Jednostavno nisam znala Ŕto reci, gutala sam knedle i sjedila trudeæi nabaciti koji osmijeh. Kada mi je uzvratila shvatila sam da je to joŔ ona ista baka Anðela.. Na njezin upit prièala samo joj o Ŕkoli, prijateljima, sestri..
Za par dana sasvim neoĆØekivano listajuƦi po Novome Listu ugledala sam poznato lice ali na neželjenom mjestu ā u osmrtnicama. Duugo sam buljila u njega i onda sa nevjericom pozvala mamu...
Baka Anưela nas je napustila...
Bilo je to moj prvi susreti sa smræu poznate mi osobe. Iako sam bila par godina mlaða pogodila me èinjenica da je viŔe nikada neæu vidjeti, a i ona da je tako jakoo željela vidjeti seku i mene...
A i suze dede Paje mi je bilo teŔko gledati.. |
|
Bog moj i sve moje! |
|
|
 |
sike

Spol: 
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
|
Postano: čet 02 stu 2006, 13:54
Naslov : |
|
|
Jel vas potièu na razmiŔljanje o ovoj temi juèeraŔnji i danaŔnji blagdan?
Juèer smo opet pjevali i molili na groblju..unatoè jakoj kiŔi,buri i hladnoæi..to mi je jedan od najljepŔih dogaðaja u godini..
Ne znam,groblje me tako smiruje..lijepo si je posvjestiti da smo mi doista PUTUJUĆA Crkva koja je juĆØer vapila za pomoƦ NEBESKOJ Crkvi(svecima)a danas Ʀe moliti za TRPEĆU Crkvu(duÅ”e u ĆØistiliÅ”tu).
Kad si samo posvjestimo tu povezanost izmeðu nas onih koji su veæ u slavi i koji trebaju naŔu pomoæ.. |
|
Gospodine,kome da idemo?Ti imaŔ rijeèi života vjeènoga! |
|
|
 |
bodul

Spol: 
Postovi: 62
|
Postano: sub 04 stu 2006, 20:38
Naslov : Smrt |
|
|
Bojite li se vi umriti? I jeste li ikad razmiŔljali kako je to umirati?  |
|
A isto æeŔ umriti! |
|
|
 |
Zvijezda

Spol: 
Postovi: 185
Lokacija: Zagreb
|
Postano: ned 05 stu 2006, 9:31
Naslov : |
|
|
Kad sam bila mlaða sama pomisao na smrt me tjerala u strah jer mi je u glavi bila misao: A Ŕto ako se nakon Ŕto me pokopaju probudim u grobu?!
Danas se moje razmiŔljanje ipak razlikuje od toga jer imam viŔe pouzdanja u Boga i kad si u mislima približim trenutak smrti poèinjem ozbiljnije promiŔljati o svom životu.
Mislim da kad bih, tj. kad bismo se èeŔæe sjetili smrti da bismo kvalitetnije živjeli, ne iz straha nego iz ljubavi prema Onome koji nam je život i podario i koji nas èeka u vjeènosti!  |
|
Mi smo želje Boga spuŔtene do zemlje. (A.B.Šimiæ) |
|
|
 |
Mara

Spol: 
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, BraĆØ
|
Postano: ned 05 stu 2006, 14:02
Naslov : |
|
|
Ne ne bojim se. Kao dijete sam dva puta bila blizu smrti od bolesti. Za mene je smrt odlazak kuæi, Ocu. Možda se malo bojim umiranja, vezanosti uz neke cijevi, bolnici, ali same smrti ne. |
|
Ljubi i èini Ŕto hoæeŔ |
|
|
 |
logica

Spol: 
Postovi: 402
Lokacija: Zagreb
|
Postano: ned 05 stu 2006, 18:18
Naslov : |
|
|
Jutros u 5 sati me probudio veliki DUM!
Ispred moje kuƦe se dogodila prometna nesreƦa.
Iz sobe sam mogla vidjeti oba auta te
osobu kako se trese ležeæi na cesti.
Sjurila sam niz stepenice u potrazi za telefonom
kako bih nazvala hitnu. Nastojala sam se pribrati
i objasniti Ŕto se dogodilo iako nisam znala neŔto puno.
Sjatilo se puno policije, stigla je hitna, kasnije i vuèna služba
i trajalo je to dugo. Naravno da viŔe nisam mogla zaspati.
Nije prvi put da sam pozvala hitnu, nije prvi put da se
prometna nesreƦa dogodila u mojoj ulici, blizu moje kuƦe.
U zadnja 2 tjedna bile su joŔ dvije lakŔe.
Jutros su sve bili mladi ljudi.
Nije sudjelovao nitko meni poznat ali me priliĆØno potresla.
Ne znam Ŕto se dogodilo s osobom koja je ležala na cesti.
Bila je pri svjesti i vikala da niŔta ne vidi...
Tako lako možemo izgubiti život.
Koliko je ĆØovjek ohol!
Ćujem vozaĆØa kako govori kako je vozio oko 80-90km/h
(a ogranièenje je 40!) i da je ženska luda, pojavila se niotkud!
Ćekaj malo, ako je noƦ i nije gust promet, kako sad vrijede
druga pravila i ograniĆØenja?
Vjerujem da može biti guŔt brzo vozit,
i ja sam se znala spuŔtati biciklom niz nizbrdicu
naravno, bez Ŕtitnika, ali to nije razborito.
Dovoljan je kamenèiæ ili malo ulja na cesti da izgubim ravnotežu.
Kaže jedna izreka:
Tvoj anðeo èuvar ti neæe držati volan
ako budeÅ” vozio kao vrag! |
|
Ti me rukom svojom nosiŔ, o Bože moj.
Gledam, ime moje piŔe na dlanu tvom. |
|
|
 |
Jole

Spol: 
Postovi: 302
Lokacija: Velika Gorica - Zagreb
|
Postano: ned 05 stu 2006, 18:42
Naslov : |
|
|
smrt i nije tako strasna koliko svi govore da je...da li se ja bojim? mislim da ne, jer znam da je to kraj na ovozemaljskom svijetu, ali zivot se nastavlja u zajednici s Bogom i ostalim dusama koje su nas napustile prije...upravo iz tog razloga ne smijemo bit tuzni kad netko umre, jer ako smo tuzni, tada smo sebicni, jer nama ta osoba fali! trabali bi biti sretni znajuci da ce ta osoba imati tu cast biti uz Boga, biti u vjecnosti i da cemo se opet jednom s njom sresti, a kada to bude, biti ce to zauvijek! |
|
"Gdje ti je blago, ondje Ʀe ti biti i srce" (Mt 6,21). |
|
|
 |
banana

Spol: 
Postovi: 1501
Lokacija: Rijeka
|
Postano: uto 07 stu 2006, 18:45
Naslov : Re: Smrt |
|
|
bodul napisa: |
Bojite li se vi umriti? I jeste li ikad razmiŔljali kako je to umirati?  |
Ja baŔ ne razmiŔljam previŔe o smrti...
Eh, ali bi voljela kada bih kao vi ovdje mogla reæi da je se nikako ne bojim . Ali toliko puta sumnjam u stvarèice milijun puta jednostavnije od smrti.. a isto toliko je i onih stvari sa kojima se ne bi ''gore'' baŔ mogla pohvaliti...
Nekak, sama pomisao na smrt mi pobuðuje neki èudan feeling, dolazi milijun pitanja, javlja se velika znatiželja... Nije to neki veliki strah jer kad umrem nema nekog povratka , možda neka tuga Ŕto æe i lutanju ovom zemljicom doæi kraj...
Istina, trebala bi se možda radovati tome trenutku, trenutku istine, susreta sa Gospodinom..
Ma nije da se ja ne bi radovala ali nekak bi Ga radije malo povukla za rukav i zamolila za 'joÅ” malo ostajanja na zemlji'
Ne bojim se smrti kao kraja ovozemaljskog života veæ njenog tako èesto 'nenajavljenog' dolaska, ne imanja nekog pravila...
Umiranje !? Bojim se da ono ne bude u veelikim bolovima ili da ne budem u komi, vezana za aparate i tak...
Znam da moja baka gotovo svakodnevno moli za ono Ŕto ona podrazumijeva pod 'lakom smrti'...
Nekak, jooŔ veæi strah mi ulijeva pomisao na smrt, umiranje bližnjih..  |
|
Bog moj i sve moje! |
|
|
 |
Srki

Spol: 
Postovi: 1384
Lokacija: Rijeka-Trsat
|
Postano: uto 07 stu 2006, 22:49
Naslov : |
|
|
Ja se bojim. Mislim da je to ljudski.
Nekako èesto razmiŔljam o tome,mada ne bih trebao. |
|
Vjeruj u ljubav u dobru i zlu |
|
|
 |
|
|
Ne moe otvarati nove teme. Ne moe odgovarati na postove. Ne moe urešivati svoje postove. Ne moe izbrisati svoje postove. Ne moe glasovati u anketama.
|
|
Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group
|