Nositi se sa smrĂ¦u

Mara

Eto, pribliĹľava se korizma, a onda i veliko trodnevlje. Veliki petak ima svoju posebitost u suĂ¨avanju s jednom jezivom, ali i blagoslovljenom smrti. A kako mi gledamo na smrt? Danas su je prepune novine i TV, ali je prognana iz obitelji. Smrt bliĹľnjih se ne dogaĂ°a u okruĹľju obitelji, nego uglavnom u bolnici. Osim toga, postale su Ă¨este nasilne smrti.
Imamo li snage biti uz umiruĂ¦eg, jesmo li kada bili u takvoj situaciji? Kako se nositi s odlaskom nekoga tko nam je drag?
Ja sam osobno ostala bez sestre prije 8 godina, ali mi vrlo Ă¨esto nedostaje. No, s tom sam boli nauĂ¨ila Ĺľivjet.

Zlatousta · Spol: Postovi: 66 Lokacija: Zadar

Imamo snage. Meni i mojoj sestri je naĹˇ tata umro na rukama.
Zahvaljujem Bogu na tome, jer ne znam kako bih imala snage Ĺľivjeti da je kojim sluĂ¨ajem umro u bolnici sam i bez naĹˇe ljubavi koja ga je ispratila Ocu.

nata · Spol: Postovi: 418 Lokacija: zadar

da, imamo snage, jer onda kad ga najviĹˇe trebamo, Isus je tu. to nisu samo prazne rijeĂ¨i.

Coje · Spol: Postovi: 1208 Lokacija: Buzet

Gdje se god pojavi kriĹľ moĹľemo biti sigurni da je Isus u blizini. Ipak, treba imati vrlo jaku vjeru da u trenutku smrti najbliĹľih ostanemo prisebni. Bio sam na dosta sprovoda i rijetko sam se kad osjeĂ¦ao smireno ili radosno.

Nisam doĹľivio da mi je itko blizak umro pred oĂ¨ima ili na rukama. Nemam tog iskustva. Zato imam iskustvo razgovora s ljudima koji su u svirepim Ĺľivotnim situacijama izgubili djecu. Tu rijeĂ¨i ne pomaĹľu - da su ne znam koliko jake. Djelotvorna je samo blizina, toplina suosjeĂ¦anja.

Upravo takve situacije nas dovode najbliĹľe Bogu - jer on jedini ima prave rijeĂ¨i - On jedini moĹľe dati snagu Ă¨ovjeku koja mu je potrebna u takvim trenucima. Cool

Mara

Premda imam priliĂ¨no blisko iskustvo smrti, uvijek ostajem bez rijeĂ¨i kada treba tjeĹˇiti. Ja sama ne doĹľivljavam smrt suviĹˇe traumatiĂ¨no, premda manjak osobe moĹľe biti straĹˇan, ali znam da to nije kod drugih tako. Eto, suoĂ¨it Ă¦u se s uĂ¨enicama koje su izgubile mamu. Iako sam to veĂ¦ dosta puta proĹˇla, ponovo sam bezt rijeĂ¨i. I Ĺˇto sam starija to je bezglasnost dublja.

morales · Spol: Postovi: 21 Lokacija: Rijeka

uhhh...moram priznati da sam se rastuzio citajuci vase misli.tesko je to,bez obzira koliko ja bio siguran u svoju vjeru,u zivot vjecni,u milost bozju...bio sam na x sprovoda i niti ja nisam osjetio neki spokoj,mir,samo tugu i nemir.to ne treba cuditi,niti opravdavati--mi smo ipak samo ljudi...

ljudi koji su izgubili nekog bliznjeg,nekog voljenog,zive dalje noseci uspomene preko kojih pokojnici zive...nema tu patetike,nema stereotipa,to je jednostavno tako.

o smrti ne razmisljam cesto,prepustam se zivotu,lakse je tako.puno lakse

Mara

Hm, provela sam zadnje mjesece sa umiruĂ¦om sestrom - umirala je od tumora na mozgu i gledala kao polagano nestaje. MuĹľ mi je umro na rukama nakon Ĺˇto sam ga pokuĹˇala reanimirati do dolaska hitne pomoĂ¦i. Umrlo mi je 4 roĂ°aka u zadnjih 5 godina. Prije dosta godina mi je kĂ¦i 4 dana visila izmeĂ°u Ĺľivota i smrti. Umrla mi je vrlo draga prijateljica, Ĺˇogor...
Jasno da sam o smrti imala prigode i potrebe i razmiĹˇljati i moliti.

Natty · Spol: Postovi: 1001 Lokacija: Rijeka

Kada se iz takvih situacija crpi snaga, tada je ta snaga nepobjediva. Isus je pobijedio smrt i uĂ¨inio smrt dijelom Ĺľivota. PretproĹˇle godine umro je meni drag prijatelj. Isplakala sam se na sprovodu kao kiĹˇna godina, to je rastanak (plakala sam i kad mi je sestriĂ¨na otputovala u Australiju), ali to nije nestanak. Poslije sam osjetila mir. Imamo pravo plakati za naĹˇim dragima, na kraju krajeva, mislim da je bolesno reĂ¦i da moramo osjeĂ¦ati radost na sprovodima. I Isus je plakao za Lazarom, zar ne?

Mara

Ne bih se sloĹľila. Jer osjetiti radost da je zavrĹˇena muka nekog tko umire od raka a ti ga voliĹˇ...

sike · Spol: Postovi: 3435 Lokacija: SuĹˇak-Trsat

SlaĹľem se s Natty da je sprovod viĹˇe prilika da oplakujemo pokojnika ali ne na naĂ¨in da ga viĹˇe nema, veĂ¦ ta tuga koja je pomijeĹˇana s nadom, radoĹˇĂ¦u u Uskrs..

Daniel · Spol: Postovi: 927 Lokacija: Rijeka

Koliko sam si ja puta tom rekao, koju mislost imamo mi krĹˇĂ¦ani Ĺˇto vjerujemo u uskrsnuĂ¦e. SjeĂ¦am se kada mi je umrla nona s kojom sam bio jako blizak, bila mi je kao druga mama, izmeĂ°u ostalog me i odgojila, njenom smrĂ¦u sam jako puno izgubio ali niti u jednom trenutku se nisam zapitao "zaĹˇto baĹˇ ona BoĹľe" ili "zaĹˇto sada BoĹľe", vjerovao sam onda kao i sada da Ă¦emo se ponovno vidjeti, a da mi je sada potrebno moliti za nju jer znam da Ă¦e ona sigurno mliti za mene.

Natty · Spol: Postovi: 1001 Lokacija: Rijeka

ljudi moji, ja moram neĹˇto podijeliti s vama. Ja sam juĂ¨er po prvi puta doĹľivjela misao na smrt kao radosnu misao.

Mislim, Ĺľalosna bi bila zbog onih koje moram ostaviti, ali niĹˇta to nije naspram radosti koju susreĂ¦em u trenutku smrti.

MoĹľda sad izgledam luda, moĹľda i jesam, al to je moje trenutno stanje duha. jako sretan

Mara

Ne, draga moja, to mi je vrlo normalno, barem za onoga tko doista vjeruje svojim biĂ¦em. Jer normalno se radovati potpunom ulasku u radost koja je blizina OĂ¨eva i konaĂ¨no dovrĹˇenje puta, dolazak kuĂ¦i.

dodododoprecjednik · Spol: Postovi: 313 Lokacija: Zagreb

ja osobno nisam imao previse doticaja sa smrcu...
"najblizi" doticaj sam imao prosle godine na marsu kada je poginuo svima nam poznati dado...
tad me to jako,jako potreslo (toliko da sam jedno vrijeme morao bit vani na zraku jer u busu nisam mogao bit), ali sam opet na neki cudan nacin bio radostan jer znam da je par dana prije njegove smrti primio potpuni oprost u porcijunkuli i da je on sad sigurno uz Isusa, Franju, Klaru i sve ostale... i da negdje gore moli za nas i cuva nas...
puno puta ga se sjetim...cesto nevezano uz bilo sta, samo mi dode neka lijepa uspomena o njemu...
isto tako, kad smo se s tog marsa vratili u zg jedan bus je isao do njegovih izrazit sucut...susret s njegovom mamom je jedan susret koji ce mi zauvijek ostat zapisan u srcu... ulazili smo jedan po jedan i kad sam ja njegovoj mami izrazavao sucut, lagano sam ju zagrlio a ona me jako stisla i samo kroz suze i plac govorila moj dado, moj dado... nevjerojatno je to bol izgubit nekog dragog, a kako tek mora bit majci izgubit sina kojeg je 9 mjeseci nosila pod svojim srcem...
kad sam izasao iz njene kuce zaplakao sam kao kisna godina... istovremeno i zbog tuge i suosjecanja prema njegovoj obitelji ali i zbog radosti...
a kasnije na Misi, poslije pricesti kad sam sjeo u klupu isto sam jako zaplakao jer mi je do glave doslo:covjece,pa on vise nikad nece stajat sa mnom u redu za primit Pricest... a opet, na drugi nacin mu zavidim...jer isti onaj Isus kojeg ja primam u Euharistiji, on ga gleda oci u oci...

to mi je bio najblizi susret sa smrcu i duboko me potresao...

ivana-vt · Spol: Postovi: 13 Lokacija: Virovitica, Zagreb

meni je baka umrla prije Uskrsa i to mi je bio veliki Ĺˇok, jer koliko god smo to oĂ¨ekivali jer se veĂ¦ duĹľe vrijeme borila s boleĹˇĂ¦u, ne umanjuje Ă¨injenicu da Ă¦e mi nedostajati. i upravo je to ono zbog Ă¨ega sam ja bila tuĹľna i joĹˇ dandanas znam zaplakati kad je se sjetim. Ali takoĂ°er znam da je ona sada kod Isusa i da ju viĹˇe ne boli...to mi je najveĂ¦a utjeha jer bilo je teĹˇko gledati ju u bolovima a ne moĂ¦i joj pomoĂ¦i...zato joj je Dragi Bog pomogao i HVALA Mu i SLAVA na tome.

sike · Spol: Postovi: 3435 Lokacija: SuĹˇak-Trsat

Danas je 13 godina da je Gospodin uzeo mog oca..Nekako sam miran,ne samo sada nego i zadnjih godina..kad nekako dublje doĹľivljama vjeru,a time i smisao Ĺľivota pa i smrti,shvaĂ¦am da mi Bog viĹˇe daje razloga za zahvalnost nego tugu

Po tom Ă¨ovjeku me je Bog dao ovome svijetu,po njemu me nauĂ¨io nebrojenim vrijednostima,iako ne kao vjernik veĂ¦ kao dobar Ă¨ovjek..
Kako mi ga je darovao tako ga je odluĂ¨io i uzeti k sebi,jer jedino njemu pripada..
Siguran sam da Bog uzme nekoga kad shvati da je misija te osobe na zemlji zavrĹˇila makar se Ă¨esto nama tako ne Ă¨ini,misleĂ¦i uvijek da joĹˇ nije doĹˇao naĹˇ Ă¨as ili Ă¨as naĹˇih bliĹľnjih..

100% sam siguran da je od '93.zapoĂ¨ela njegova misija kod Boga,misija da nas zagovara..

Znam da je sad kod Njega..
osjeĂ¦am da smo povezani i dalje,baĹˇ kako smo bili do tada na ovom putu prema Ocu..

banana · Spol: Postovi: 1501 Lokacija: Rijeka

Sjetih se sada jedne meni drage bakice...
Meni i seki je bila zamjenska baka. Kako je dok smo bile male mama radila, tata 'lutao' svim djelovima Lijepe naĹˇe, jedna baka bila u NjemaĂ¨koj, a druga isto tak radila ona se ponudila da nas Ă¨uva jedno vrijeme dok naĹˇi ne nabave novce da nas mogu slati u vrtiĂ¦..
Sa toliko ljubavi nam je pomagala. Igrala se samnom i sekom, radila nam kolaĂ¨e, hranila nas, uspavljivala...
Uvijek mami uskakivala u pomoc...
Ali jednog danĂ¨eka morali smo otiĂ¦i iz stana do njezinoga, premjestiti se u drugi dio toga djela grada.Ăesto smo ih posjecivali, radovali se sa njima, a seka i ja rado sluĹˇale njezine priĂ¨e...Kada smo i taj stan bili prisiljeni napustiti te otiĹˇli u drugi dio grada sve manje smo svracali kod njih...Uvijek im u svemu bili zahvalni, zvali se za BoĹľiĂ¦e, Uskrse, roĂ°endane...

Prolazile su godine da baku AnĂ°elu nisam vidjela, da se nisam Ă¨ula sa njom. Bila se dosta teĹˇko razboljela...
I jednoga ljetnoga dana dok sam bila u posjeti baki u drugoj drĹľavi stiĹľe hitni poziv. Na telefon se javlja mama...
NaĹˇa dragu baku AnĂ°elu bolest sve viĹˇe troĹˇi te ima osjecaj da se bliĹľi svome kraju, a jedna od posljednjih Ĺľelja joj je da nakon toliko godina vidi mene i seku..
Slijedeceg dana sjeli smo u auto te dojurili do moga grada...
UĹľassno me bilo strah uĂ¦i kroz vrata kroz koja sam prije rado utrĂ¨avala. Nisam znala Ĺˇto da oĂ¨ekujem. Govorili su mi mnogi da ju je leukemija izmuĂ¨ila, da je ostala bez kose, da leĹľi u krevetu...
SkupivĹˇi snage sa mamom i sekom zakoraĂ¨ila sam u taj staniĂ¦ prisjeĂ¨ajuĂ¦i se igara sa vrtnim patuljcima i nasmijeĹˇenog lica bake AnĂ°ele..
U maloj sobici u krevetu leĹľala je ispaĂ¨ena. Vjerojatno je primjetila da me je uĹľasno strah te me pozvala k sebi i uhvatila za ruku. Ali nije to viĹˇe bio onaj snaĹľni stisak moje treĂ¦e bake...
Jednostavno nisam znala Ĺˇto reci, gutala sam knedle i sjedila trudeĂ¦i nabaciti koji osmijeh. Kada mi je uzvratila shvatila sam da je to joĹˇ ona ista baka AnĂ°ela.. Na njezin upit priĂ¨ala samo joj o Ĺˇkoli, prijateljima, sestri..
Za par dana sasvim neoĂ¨ekivano listajuĂ¦i po Novome Listu ugledala sam poznato lice ali na neĹľeljenom mjestu â€“ u osmrtnicama. Duugo sam buljila u njega i onda sa nevjericom pozvala mamu...
Baka AnĂ°ela nas je napustila...

Bilo je to moj prvi susreti sa smrĂ¦u poznate mi osobe. Iako sam bila par godina mlaĂ°a pogodila me Ă¨injenica da je viĹˇe nikada neĂ¦u vidjeti, a i ona da je tako jakoo Ĺľeljela vidjeti seku i mene...
A i suze dede Paje mi je bilo teĹˇko gledati..

sike · Spol: Postovi: 3435 Lokacija: SuĹˇak-Trsat

Jel vas potiĂ¨u na razmiĹˇljanje o ovoj temi juĂ¨eraĹˇnji i danaĹˇnji blagdan?

JuĂ¨er smo opet pjevali i molili na groblju..unatoĂ¨ jakoj kiĹˇi,buri i hladnoĂ¦i..to mi je jedan od najljepĹˇih dogaĂ°aja u godini..

Ne znam,groblje me tako smiruje..lijepo si je posvjestiti da smo mi doista PUTUJUĂ†A Crkva koja je juĂ¨er vapila za pomoĂ¦ NEBESKOJ Crkvi(svecima)a danas Ă¦e moliti za TRPEĂ†U Crkvu(duĹˇe u Ă¨istiliĹˇtu).
Kad si samo posvjestimo tu povezanost izmeĂ°u nas onih koji su veĂ¦ u slavi i koji trebaju naĹˇu pomoĂ¦..

bodul · Spol: Postovi: 62

Bojite li se vi umriti? I jeste li ikad razmiĹˇljali kako je to umirati? utapa se

Zvijezda · Spol: Postovi: 185 Lokacija: Zagreb

Kad sam bila mlaĂ°a Wink

sama pomisao na smrt me tjerala u strah jer mi je u glavi bila misao: A Ĺˇto ako se nakon Ĺˇto me pokopaju probudim u grobu?! Shocked

Danas se moje razmiĹˇljanje ipak razlikuje od toga jer imam viĹˇe pouzdanja u Boga i kad si u mislima pribliĹľim trenutak smrti poĂ¨injem ozbiljnije promiĹˇljati o svom Ĺľivotu.
Mislim da kad bih, tj. kad bismo se Ă¨eĹˇĂ¦e sjetili smrti da bismo kvalitetnije Ĺľivjeli, ne iz straha nego iz ljubavi prema Onome koji nam je Ĺľivot i podario i koji nas Ă¨eka u vjeĂ¨nosti! anĂ°eo

Mara

Ne ne bojim se. Kao dijete sam dva puta bila blizu smrti od bolesti. Za mene je smrt odlazak kuĂ¦i, Ocu. MoĹľda se malo bojim umiranja, vezanosti uz neke cijevi, bolnici, ali same smrti ne.

logica · Spol: Postovi: 402 Lokacija: Zagreb

Jutros u 5 sati me probudio veliki DUM!
Ispred moje kuĂ¦e se dogodila prometna nesreĂ¦a.
Iz sobe sam mogla vidjeti oba auta te
osobu kako se trese leĹľeĂ¦i na cesti.
Sjurila sam niz stepenice u potrazi za telefonom
kako bih nazvala hitnu. Nastojala sam se pribrati
i objasniti Ĺˇto se dogodilo iako nisam znala neĹˇto puno.
Sjatilo se puno policije, stigla je hitna, kasnije i vuĂ¨na sluĹľba
i trajalo je to dugo. Naravno da viĹˇe nisam mogla zaspati.

Nije prvi put da sam pozvala hitnu, nije prvi put da se
prometna nesreĂ¦a dogodila u mojoj ulici, blizu moje kuĂ¦e.
U zadnja 2 tjedna bile su joĹˇ dvije lakĹˇe.
Jutros su sve bili mladi ljudi.
Nije sudjelovao nitko meni poznat ali me priliĂ¨no potresla.
Ne znam Ĺˇto se dogodilo s osobom koja je leĹľala na cesti.
Bila je pri svjesti i vikala da niĹˇta ne vidi...
Tako lako moĹľemo izgubiti Ĺľivot.

Koliko je Ă¨ovjek ohol!
Ăujem vozaĂ¨a kako govori kako je vozio oko 80-90km/h
(a ograniĂ¨enje je 40!) i da je Ĺľenska luda, pojavila se niotkud!
Ăekaj malo, ako je noĂ¦ i nije gust promet, kako sad vrijede
druga pravila i ograniĂ¨enja?

Vjerujem da moĹľe biti guĹˇt brzo vozit,
i ja sam se znala spuĹˇtati biciklom niz nizbrdicu
naravno, bez Ĺˇtitnika, ali to nije razborito.
Dovoljan je kamenĂ¨iĂ¦ ili malo ulja na cesti da izgubim ravnoteĹľu.

KaĹľe jedna izreka:
Tvoj anĂ°eo Ă¨uvar ti neĂ¦e drĹľati volan
ako budeĹˇ vozio kao vrag!

Jole · Spol: Postovi: 302 Lokacija: Velika Gorica - Zagreb

smrt i nije tako strasna koliko svi govore da je...da li se ja bojim? mislim da ne, jer znam da je to kraj na ovozemaljskom svijetu, ali zivot se nastavlja u zajednici s Bogom i ostalim dusama koje su nas napustile prije...upravo iz tog razloga ne smijemo bit tuzni kad netko umre, jer ako smo tuzni, tada smo sebicni, jer nama ta osoba fali! trabali bi biti sretni znajuci da ce ta osoba imati tu cast biti uz Boga, biti u vjecnosti i da cemo se opet jednom s njom sresti, a kada to bude, biti ce to zauvijek!

banana · Spol: Postovi: 1501 Lokacija: Rijeka

Ja baĹˇ ne razmiĹˇljam previĹˇe o smrti...
Eh, ali bi voljela kada bih kao vi ovdje mogla reĂ¦i da je se nikako ne bojim Embarassed

. Ali toliko puta sumnjam u stvarĂ¨ice milijun puta jednostavnije od smrti.. a isto toliko je i onih stvari sa kojima se ne bi ''gore'' baĹˇ mogla pohvaliti... Embarassed

Nekak, sama pomisao na smrt mi pobuĂ°uje neki Ă¨udan feeling, dolazi milijun pitanja, javlja se velika znatiĹľelja... Nije to neki veliki strah jer kad umrem nema nekog povratka Laughing

, moĹľda neka tuga Ĺˇto Ă¦e i lutanju ovom zemljicom doĂ¦i kraj...
Istina, trebala bi se moĹľda radovati tome trenutku, trenutku istine, susreta sa Gospodinom..
Ma nije da se ja ne bi radovala ali nekak bi Ga radije malo povukla za rukav i zamolila za 'joĹˇ malo ostajanja na zemlji' Rolling Eyes

Ne bojim se smrti kao kraja ovozemaljskog Ĺľivota veĂ¦ njenog tako Ă¨esto 'nenajavljenog' dolaska, ne imanja nekog pravila...
Umiranje !? Bojim se da ono ne bude u veelikim bolovima ili da ne budem u komi, vezana za aparate i tak... Rolling Eyes

Znam da moja baka gotovo svakodnevno moli za ono Ĺˇto ona podrazumijeva pod 'lakom smrti'... Wink

Nekak, jooĹˇ veĂ¦i strah mi ulijeva pomisao na smrt, umiranje bliĹľnjih.. place

Srki · Spol: Postovi: 1384 Lokacija: Rijeka-Trsat

Ja se bojim. Mislim da je to ljudski.
Nekako Ă¨esto razmiĹˇljam o tome,mada ne bih trebao.