HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: uto 12 pro 2017, 0:54. Pogledaj neodgovorene postove
Meditacije
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 11 svi 2009, 10:32
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Pred Presvetim


Klečimo, Gospodine, pred oltarskim sakramentom svete Crkve,
pred sakramentom novog i vječnog Božjeg saveza s rodom otkupljenih.
Upiremo pogled u te, Gospodine, među nama nazočnim tijelom i krvlju,
tijelom i dušom, boštvom i čovještvom.

Klanjamo ti se, blagoslivljamo te, zahvaljujemo ti.
Kao što si među nama, tako naviještaš svoju smrt:
noć svijeta u kojoj si bio izdan od nas i našega grijeha;
prolaz svijeta kroz smrt u nijemu Božju tajnu;
žrtvu u kojoj smo svi mi žrtvovani, predani Bogu,
oteti sebi i sami u prolazu,
sami obuzeti nevidljivim plamenom Duha
što u izgaranju svijeta svijet čuva, posvećuje i u Bogu spašava.

Klečimo, Gospodine, pred tvojim sakramentom
koji nas združuje s tobom, s tobom, Sinom i vječnom Riječi Očevom,
s tobom, Sinom čovječjim.

Blagujemo li ovaj kruh, ostajemo u tebi i ti u nama.
Blagujemo li tebe, preobrazuješ nas u se; rastu vjera, ufanje i ljubav.
Imamo li udjela u tebi, kruše života i zalogu slave,
onda smo mnogi jedno tijelo;
onda blagujemo osudu svoje sebičnosti
ili moć ljubavi koja oslobađa, ujedinjuje i sve sabire.

Kad te kao sveta zajednica podižemo kao žrtvu novoga Saveza,
kad te blagujemo, naviještamo tvoju smrt, dok ne dođeš;
tada obnavljaš među nama i s nama otajstvo svoje smrti.
Kršteni smo u otajstvo tvoje smrti.
Kad god primamo ovaj sakrament,
ispovijedamo tajnu tvoje smrti, koja je život.
Kruh si za nas u istini,
ti koji si postao nazočnan u svojoj vlastitoj riječi,
i uistinu si Riječ, u kojoj Otac svake istine iskazuje sebe od vijeka do vijeka.
Živi u nama, koji te blagujemo, kao sveti nemir za svom istinom,
kao neumoljivost vrhovne Istine u svakoj ljudskoj istini.
Kao što je ovaj kruh znak punine i ujedno veo vječne Riječi
u ovome svijetu sjena i slika, tako neka bude i ljudska istina
što je spoznajemo i priznajemo u svome životu
znak i obećanje vječne Istine, koju se jednoć uzdamo gledati licem u lice.

Kada te primamo, dođi k nama kao ona Istina koja je u svakoj istini.
Dođi k nama kao nada vječne Istine, koja je vječna ljubav.
U oltarskom otajstvu tvoje je čovještvo zalog
koji nas povezuje s tvojim boštvom.
Tvoje nas čovještvo dodiruje i posvećuje.



Karl Rahner

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 12 svi 2009, 7:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Molitva pred Presvetim


Dolazim pred Tebe
kao prazna posuda bez ljepote i sjaja.

Kroz moje pukotine
često iscuri sadržaj Tvoje milosti
koju mi neprestano daješ.

Ali Ti me ne ostavljaš,
već mi daješ hrane da zacijeliš moje rane,
da se tako posuda moga života napuni do vrha.

Dolazim pred Tebe
da se Tvojim siromaštvom obogatim...

Dolazim pred Tebe kao prosjak
znajući da me nećeš otjerati
s praga svoga milosrđa
gdje dijeliš onima
koji vjeruju u Tvoju prisutnost.

Vjerujem Gospodine
da se u jednostavnosti kruha
krije neizmjerno bogatstvo Tvoje ljubavi
i da silno želiš da se obogatim Tvojim siromaštvom.

Gospodine, molim te jedno...

Molim te samo jedno.
Učini me dostojnom Tvoje ljubavi
koja mi se svednevice daruje.

Neka moja posuda bude odraz
Tvoje ljepote i sjaja.



s. Karla Ivančić

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
teta Jeja
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1297
Lokacija: Zg DD
PostanoPostano: sri 13 svi 2009, 7:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
(Iv 15, 5)


''Bez mene ne možete učiniti ništa!'' - posvješćuješ nam danas, Gospodine.

A mi smo uvjereni kako toliko dobra činimo ne gubeći ni djelić vremena.

Usuđujemo se reći da ''puno činimo''.

Tom našem ''puno'' ti suprotstavljaš svoj pravorijek - ''ništa''.

Sve što činimo, pa taman i nadvisivalo snage naše, ako je bez tebe - ništa je.

Da, puno toga možemo bez tebe, ali sve što je bez tebe- ništa je.

Doista najumornije ruke nisu žuljevite ruke, nego prazne ruke - one koje čineći puno ne donose ništa.

Ko suha su grana koja trsu snagu odnosi ne donoseć'ploda.

Blagoslovi, Gospodine, žuljeve naše i daj nam snagu života svog da djela naša plodom tvojim urode. Amen.

katolici.org

Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tamu moga srca
i daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu i savršenu ljubav, osjet i spoznaju,
o Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 21 svi 2009, 10:23
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mariji


Sveta Djevice, Majko vječne Riječi,
koja je sišla u naše tijelo i našu kob,
ženo, koja si u vjeri i svojem blagoslovljenom krilu začela Spas svih nas,
ti Majko svih otkupljenih, ti što trajno živiš u Božjem životu,
nama bliska, jer su nam najbliži oni koji su s Bogom združeni.

Hvalom otkupljenih častimo vječno Božje milosrđe koje te je otkupilo.
Kad si počinjala biti, već te je pretekla posvetna milost.
Ta milost, koju Bog nikad ne opoziva, nije ti dala da joj se otmeš.
Prošla si putom sve ovozemaljske djece;
uske staze što naoko tako besciljno vijugaju ovim vremenom,
putove običnosti i smrtnih bolova.
No to bijahu putovi Božji, staze vjere i tvoga bezuvjetnoga:
"Neka mi bude po tvojoj riječi."

U trenutku koji nikada neće minuti, nego ostaje zauvijek,
tvoja je riječ bila riječ čovječanstva,
i tvoje "Da" amen svega stvorenja na Božje neopozivo Da.
I ti zače u vjeri i u svome krilu onoga koji je ujedno Bog i čovjek,
Stvoritelj i stvor, blaženstvo bez mijene i kobi
i gorka kob predana smrti ove Zemlje:
Isusa Krista, našega Gospodina.

Nama na spasenje rekla si "Da", za nas si rekla svoj Fiat,
kao žena našega roda za nas si primila i svojim krilom i ljubavlju zakrilila
Onoga u čijem je Imenu jedino spasenje na nebu i na zemlji.
Tvoje "Da" ostalo je zauvijek.
Nikad ga nisi porekla - pa ni onda kada se u životnoj povijesti i smrti tvoga Sina
očitovalo tko je zaista bio onaj koga si začela:
jaganjac Božji, koji je na se uzeo grijehe svijeta,
Sin čovječji, koga je mržnja našega grešnog roda na Boga pribila na križ
i - Svjetlo svijeta - gurnula u tamu smrti, koja bijaše naša vlastita sudbina.

Ti si, Djevice sveta, kao druga Eva i majka živih
stajala podno Spasiteljeva križa, tog pravog drveta spoznanja dobra i zla,
pravog drveta života.
S tobom je stajalo otkupljeno čovječanstvo, Crkva, pod križem svijeta
i primila plod otkupljenja i vječnog spasenja.

Blagoslovljena Ti među ženama.


Karl Rahner

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 23 svi 2009, 11:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Vjerovati bez 'ali'…


....sve u ovom životu prolazi: i mladost i ljepota, recesija odnese novce,
stres uništi zdravlje i čovjek odjednom shvati da su mu snage klonule,
a ono što je mislio da je dohvatio, rasprši se poput balona od sapunice.
Nerijetko tada nastupa veliko razočaranje nad životom, ljutimo se na sve
- od Boga na niže, nikako više pronaći izgubljeni mir i zadovoljstvo.

Slično nam se događa i kada nas iznenada dohvati bolest,
kada nam je brak u krizi, kada izgubimo posao ili nas zadesi neka druga nevolja.
S pravom ili ne, ljutimo se što više nije sve tako ugodno i udobno,
što više ne možemo biti bezbrižni.
Srditi smo kada nam netko ili nešto pokvari planove
i kada nam se ne ostvari ono što smo si zamislili.

Kako si se, Marijo, Ti nosila s činjenicom da su Tvoji planovi često bivali promijenjeni?
Jedno si planirala i nadala se, a sasvim se nešto drugo dogodilo.
Na početku je život kakvim si ga Ti zacrtala promijenio Bog,
a na kraju se umiješala ljudska zloća u službi Zla.
Bog je po Tebi svijetu dao Spasitelja, ali ga ljudi nisu prepoznali,
nego su ga prezreli i odbacili.
Kako li si bolno proživljavala ono što je kasnije ljubljeni učenik Tvojega Sina
izrekao riječima: 'Svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.'

Kako je starac Šimun okrutno pogodio rekavši dok si prinosila svoga Sina
kao dijete u Hramu:
'Mač boli probost će Tvoju dušu, da se razotkriju namisli mnogih srdaca.'
Što si proživljavala, Marijo, promatrajući izdaju jednoga od učenika,
lažne iskaze zlonamjernih svjedoka, ismijavanje, mučenje i sramoćenje
svoga Sina?

Vjerojatno jedna od najtežih stvari koje se mogu dogoditi čovjeku
jest kad roditelj promatra kako mu dijete umire.
A Ti si proživjela upravo to.
Promatrala si ga poniženog, zgaženog, izdanog i odbačenog.
Oči su vam se susrele dok je izmučen nosio križ
i svaka rana na njegovom tijelu Tebe je pekla i boljela.
Ništa nisi mogla, doli po tko zna koji puta ponoviti ono što si rekla
i anđelu u Nazaretu: 'Neka mi bude po tvojoj riječi!'

Koliko god je to bilo teško tada u Nazaretu,
sada u Jeruzalemu bilo je daleko teže.
Tada si Bogu rekla 'DA' za nešto nepoznato i nerazumljivo,
ali što Te ispunilo neizmjernom srećom.
No, sada gledaš svoga Sina koji umire.
Kako se s tim pomiriti, kako to prihvatiti i još u svemu tome gledati
ispunjenje Božjega plana. To može zaista samo snažna vjera.
Vjera koja nama tako često nedostaje, Marijo.

Nismo sposobni ili možda spremni u vjeri prihvaćati stvari i događaje svoga života.
Grčevito se držimo za ono što imamo i kao da se bojimo da bi nam Bog to mogao oduzeti.
Kao malo dijete koje se boji da mu ne oduzmu najdražu igračku.
Bojimo se izazova koje život stavlja pred nas,
bojimo se iskoraka koji možda Bog traži od nas.
Ma, vjerujemo mi Bogu, ali…
Uvijek taj 'ali' zbog kojega se često vrtimo u mjestu,
bojeći se novoga dana i onoga što bi on mogao donijeti.

Marijo, Tebe koja si prošla tjeskobu i muku umiranja svoga Sina,
molimo da nam izmoliš postojanost vjere, i u onim najtežim trenucima života.
Pomozi nam da svoje povjerenje stavimo u Boga.
Da u životu napravimo ono što je u našoj moći,
ali istovremeno uvijek računamo s Bogom.
I onda kada nam se čini da se naš svijet ruši i kada se bojimo za budućnost,
pomozi nam da ne očajavamo,
nego oslonjeni na Boga hrabro idemo naprijed.
Amen.


vlč. Robert Šreter
izvor: hkr

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 01 lip 2009, 9:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Pronađi ljepotu u kolažu života


Isuse, čujem kako nam govoriš:

Dragi moji,
slamaju vas velike životne teškoće i borbe.
Ali, što više vaših slomljenih dijelova imam - bolje vas mogu upotrijebiti.
Tako se nastavlja proces lomljenja, jačanja i rasta vjere.
Lomim vas da bih vas mogao uporabiti puno, puno bolje.

Stvaram kolaž vaših života – kolaž slomljenih dijelova
koji su proizašli iz vaših teškoća, bitki i grešaka.
Što više dopuštam da budete slomljeni,
bolje mogu ispuniti Svoj plan u vašem životu.

Taj kolaž nije namijenjen da bude lijepa slika kojoj će se ljudi diviti.
To je kolaž na staklu kroz koje prolazi Moje svjetlo.
To svjetlo će sjati kroz vaše dijelove i otkriti ljepotu boja
te pridodati svjetlost i dubinu životima onih koji će slijediti vaše stope.

Svaka kušnja koja vas uznemiri je nova boja,
novi crtež na staklu vašeg života.
Svaka poteškoća je novi slomljeni dio
kojeg mogu upotrijebiti za Moju slavu preko vas.
Da ne dozvoljavam te poteškoće, postojale bi rupe u Mom crtežu.
Te poteškoće upotpunjuju Moj rad u vama.

Možda mislite da bi vaš život bio jednostavniji bez tih borbi.
Bez njih, izgubili biste dijamant iskustva,
a drugi oko vas priliku da vide Moj sjaj odražen u vama.

I Ja sam bio “čovjek boli, vičan patnjama”.
Poznajem tugu, patnju i suze. Bio sam u svačemu iskušan kao i vi.
Moja iskustva na Zemlji bila su drukčija od vaših,
ali ako pogledate Moj život - uvidjet ćete kolaž na Mom staklu.

U Mom životu puno je komadića teških iskustava,
patnji, iskušenja, žalovanja i suza,
koje je Moj Otac svojim rukama pretvorio
u prekrasni i veličanstveni prikaz nade, hrabrosti, vjere i nadasve - ljubavi.

Podignite glavu i pogledajte u prozor koji prikazuje Moj život
i Moja iskustva na Zemlji.
Vidjet ćete da sam prošao sve kušnje kroz koje i vi prolazite.

U Mojim očima vaši životi su prelijepi.
Znam da je staklo oštro za vaše ruke
i da polomljeni dijelovi paraju vaša srca,
ali dajte ih Meni i Ja ću ih postaviti na pravo mjesto.
Uokvirit ću ih u Svoju savršenu volju i neće više boljeti.
Kad ti komadići budu u Mojim rukama i kad ih vidite kako ih Ja vidim,
bit ćete oslobođeni boli koju ste osjećali na početku.

Uzdignite pogled!
Dok gledate prema gore, vidjet ćete stvari onako kako ih Ja vidim.
Ugledat ćete Moje svjetlo kako svijetli kroz vaš život,
pretvarajući svaku nevolju u viziju ljepote i savršenstva...

...dopustite da vas kolaž Mog života osnaži.



.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: teta Jeja
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 04 lip 2009, 6:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Molitva za Riječ


Riječ je Božji dar. Jednom ćemo o tome polagati račun.
Riječju se duša s dušom povezuje, riječju se uzajamno "objavljujemo".
Nemamo prava šutjeti, ali govorenje je odgovorno.
Zato svoje riječi važimo pred Božjim pogledom.

Duša se ne bi mogla pokazati, kad bi joj oduzeli riječi.
Nepoznanica nam je maleno dijete u kojem je duša još tijelom prekrivena.
I sva se obitelj raduje, kad se postepeno, riječ po riječ,
misao po misao, njegova duša oslobađa i otkriva pred njima.
Naprotiv - sva kuća stoji zdvojna do uzglavlja umirućeg,
slušajući napeto njegove posljednje riječi;
On odlazi, ogrće se šutnjom.
I dok mu najbliži pobožnom potresenošću zaklapaju oči,
a usne mu se koče - o njegovoj duši ne znaju više ništa.

Riječ je milost Gospodine!
I nemam prava šutjeti iz oholosti, iz kukavičluka,
nemarnosti ili od straha pred naporima.
Drugi imaju pravo na moje riječi, na moju dušu;
Jer ja sam dužan prenositi tvoju poruku.
Nitko im drugi osim mene, Gospodine, to neće moći kazati.

Izgovoriti rečenicu, možda kratku, ali posve prožetu mojim životom!
Ne smijem se odreći te dužnosti.
A riječi, kojima ja dajem život, moraju biti riječi istine.
Riječ koju širim mora biti živa riječ
bogata svime što je moja duša sabrala o tajnama čovjeka.
Riječi koje dijelim morale bi Boga prenositi
jer usne koje si mi darovao, Gospodine, zato su da bi izricale moju dušu;
Ona te poznaje i pokušava shvatiti.

Gospodine, oprosti mi ono što sam loše govorio;
Oprosti mi dane kada sam svoja usta opoganio i isprazne riječi prosipao:
zle riječi,
kukavičke riječi,
riječi u kojima Ti nisi mogao biti.
Budi uza me kad trebam govoriti na nekom skupu,
sudjelovati u nekoj diskusiji,
razgovarati s braćom, sestrama.
Daj mi nadasve, Gospodine,
da moje riječi budu sjeme i da se oni koji prihvaćaju moje riječi
mogu nadati bogatoj žetvi.


.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 09 lip 2009, 5:39
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Tijelovo


Gospodine, vjerujem da si ovdje.
Vjerujem da si ovdje za mene.
Vjerujem da me čekaš i da uvijek žudiš biti sa mnom.

Posebno ti želim, Gospodine, zahvaliti
danas za ovu tajnu u kojoj otkrivam tvoju predanu ljubav.
Stojim pred tvojim predanim Tijelom.
Predao si se za mene, dao si sve što si bio, što si imao.
Smatrao si me vrijednim svoga predanja ljubavi.
Prolio si svoju krv za mene.
Cijenu svoga života utkao si u moje spasenje. Hvala ti!

Predao si se za mene, mislio si na mene.
Neprestano misliš i raduješ se meni.
Sve mi to govori ovaj posvećeni kruh koji postaje tvojim
Tijelom.
Hvala ti što se, ti Gospodine, i danas za mene daješ,
što si ustanovio ovaj sakrament upravo zato da mogu i danas osjetiti
kako je tvoja ljubav živa, trajna, potpuna.
Hvala što si se za mene dao, premda nisam dostojan.
Hvala što se daješ za mene i u mojim nevjernostima, mojim slabostima i u mojim bolestima.

Danas bih htio, Gospodine, samoga sebe izručiti, tebi se ponovno predati.
Davno, na krštenju izrečeno je predanje moga života. Rekli su to drugi.
Htjeli su da već kao dijete pripadam tebi. Krsni je savez s tobom sklopljen.
Ipak, danas, sa svim promašajima i slabostima, s nevjerama krsnom savezu,
danas se ponovo želim izručiti tebi. Hvala ti što me primaš.
Drugima sam već dojadio, drugi mi više ni ne vjeruju,
a ti me uvijek iznova prihvaćaš, ti mi vjeruješ.

Dajem ti se danas, Gospodine.
Predajem ti svoje tijelo i krv, predajem ti svoj kruh i vino,
predajem ti svoj rad i odmor, predajem ti svoje uspjehe i neuspjehe,
predajem ti samoga sebe u svemu što jesam i što nisam uspio.
Prihvati me, Gospodine! Primi me ovakva kakav jesam.
Primi me opet, iznova, jer to živo želim.
Samo sam u tebi i s tobom sretan.
Primi me, Gospodine, i u nesavršenosti moga predanja.
Posebno ti predajem i svoje planove i želje, svoje navike i navezanosti.
To često želim zadržati za sebe, a ti ipak želiš od mene sve.
Posebno ti također predajem ono što u sebi čuvam. To su moji grijesi, moje slabosti.
To su skrivene mane i promašaji kojih se i sam stidim,
za koje ne bih htio da itko sazna, koje sam htio zaboraviti.
Želim ti i to danas dati, jer mi govoriš da sve tebi pripada,
da si umro za mene cijeloga, za sav moj život, da me potpuno otkupiš.
Osjećam kako bi me htio ozdraviti svojim predanjem
kako bih se mogao radovati svojem životu uvijek, u svim okolnostima.

Prepuštam se tebi, moj Gospodine!
Uzmi me, prihvati me!
Želim da „ne živim više ja, nego da u meni živiš TI“!



prema: Z. Linić, Moliti sa sv. Franjom, 1994.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 11 lip 2009, 13:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori


Hvala za dar Euharistije



Znam da me, Ti, nebeski Učitelju, pratiš na mom životnom putu.
Osjećam blizinu Tvoje ruke u danima radosti i žalosti,
uspjeha i neuspjeha koje si mi darovao.

U danima života znam zahvaliti za dobra koja od Tebe primam,
za ljubav i brigu koje nisu uvijek zaslužene.
Znam zahvaliti i za trenutke na koje nisam baš računao.

No, ne sjećam se kada sam Ti posljednji put zahvalio
za Tvoju prisutnost pod prilikama kruha i vina.
Pod prilikama jednostavnih i svakodnevnih namirnica
ostaješ vidljivo prisutan u svijetu, u sve dane,
do njegova posljednjeg jutra ili večeri!

Euharistija je potvrda Tvoje ljubavi i žrtve za svakog čovjeka.

Svakog dana uviđam da bez nje ne bih mogao živjeti po zamisli Tvoga Oca
utisnutoj u moje srce u trenutku moga početka.
Ona je izvor snage za život.

Dolazim bez straha da u Euharistiji budem zajedno s Tobom,
nebeski Učitelju, s Tvojim Ocem i braćom i sestrama koji me okružuju
i kojima pripadam po milosnoj vodi krštenja.
Dolazim sa svojim molitvama, svojim čežnjama, radostima i žalostima,
kako bih dobio snagu za život ispunjen Bogom.

Hvala Ti, Isuse, za dar Euharistije
po kojoj mogu spoznati što znači biti čovjek
po stvoriteljskoj ruci Oca nebeskog.
Hvala Ti, Isuse, za dar Euharistije u kojoj učim biti Tvoj vjerni učenik!
Hvala Ti, Isuse, za dar Euharistije u kojoj me Duh Sveti prosvjetljuje
i jača za naviještanje Tvoga Evanđelja!
Hvala Ti, Isuse, za dar Euharistije!
Ona otvara vrata Neba svakom čovjeku, već na zemlji!



Josip Šimunović

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 13 lip 2009, 12:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

26 I govoraše im: Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................(Mk 4, 26-34)



Dobri Isuse!
Sjeme klija, raste. Ni ratar ne zna kako.
Prepušta se tijeku vremena i zakonu života što si ga ti utkao u biljke.

Ja bih htio znati kako; htio bih vidjeti plodove svoga truda svakog dana;
htio bih pratiti rast svojih mogućnosti
i tako iz dana u dan živjeti u nekoj sigurnosti.

Ti mi to ne daš.
Jamčiš mi svoju zaštitu i pomoć; daješ mi sve što mi je potrebno za život.
Ali tajnu života zadržao si za sebe.
Dovoljno je da ja živim u tebi i iz tebe.

Katkad nas iznenadi sjeme riječi.
Katkad tako mala riječ može učiniti čudesne stvari.
Imamo iskustva u našim ljudskim odnosima.
Nikada ne možemo predvidjeti zakonitosti djelovanja pojedinih riječi.
Često bez neke posebne namjere izgovorimo riječ, misao,
a ona odjekne duboko u srcu nekoga tko nas je čuo.
Odjekne dublje i plodonosnije nego što smo to sami pomišljali!

Često neoprezno izgovorena negativna riječ
prouzroči silna razaranja u duši našeg bližnjega.
Ni tu nismo u stanju pratiti sve što je riječ u mogućnosti proizvesti.

Tvoja je riječ, Isuse, životvorna. Nijednu riječ nisi izgovorio u prazno.
Zato su ljudi visjeli o tvojoj riječi.
Osjećali su da izlazi iz tvog srca,
da iza svake tvoje riječi stojiš ti čitavim svojim bićem
i da se mogu povjeriti svjetlu te riječi.
Zato su tvoje riječi bile kratke, jednostavne, ali su pogađale ljudska srca.

Da, Isuse, upravo je tvoja riječ bila malena,
sićušna kao gorušičino zrno, kao sitno sjeme.
Međutim, razasla se u srcima slušatelja i postala je stablom.
Na tom stablu, na zajednici tvojih apostola kojima si tumačio svoje prispodobe,
gnijezdit će se drugi koji će ih slušati, ptice nebeske tvoga kraljevstva,
mi, koji danas na apostolsku riječ vjerujemo,
koji njihovo vjerovanje ispovijedamo.
To je silno stablo, sposobno ugnijezditi čitav svijet!

Takvo je tvoje kraljevstvo! Za njega se ne treba bojati.
Ono će rasti, makar ne znamo kako!
Omogući svojom dobrotom
svakome od nas da se nađemo u tom kraljevstvu,
na tom razgranatom stablu, privučeni tvojom riječju.



fra Zvjezdan Linić

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 20 lip 2009, 7:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

.

Žeđam za tobom

Gle, stojim na vratima i kucam...
(Otk 3, 20)




Istina je. Stojim na vratima tvoga srca, dan i noć.
I onda kada ne slušaš i kada sumnjaš da bih to mogao biti Ja,
Ja sam tamo.
Iščekujem i najmanji znak tvoga odgovora, čak i najtiši poziv koji će Mi dozvoliti da uđem.

I želim da znaš da Ja dolazim kad god Me pozoveš - uvijek, bez sumnje.

Dolazim tiho i neprimjetno, s beskrajnom moći i ljubavlju, donoseći mnoge darove Svoga Duha.
Dolazim sa Svojim milosrđem, sa Svojom željom da oprostim i izliječim, i s ljubavlju većom od tvoga shvaćanja
- ljubavlju koja je velika kao ljubav koju sam primio od Oca.
"Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas...".
Dolazim s vatrenom željom da te utješim i da ti dam snage, da te podignem i povijem tvoje rane.
Donosim ti Svoje svjetlo, da rastjeram tvoju tamu i tvoje sumnje.
Dolazim sa Svojom snagom da mogu nositi tebe i svo tvoje breme;
sa Svojom milosti, da dodirnem tvoje srce i promijenim tvoj život;
i mir ti Svoj darujem da umirim tvoju dušu.

Poznajem te u cijelosti - znam sve o tebi. Svaku vlas na tvojoj glavi sam izbrojio.
Ništa u tvome životu nije nevažno za Mene.
Slijedio sam te godinama u uvijek sam te ljubio, čak i u tvojim lutanjima.
Znam sve tvoje probleme. Znam tvoje potrebe i tvoje brige. Da, znam sve tvoje grijehe.
Ali, ponovno ti kažem da te ljubim - ne zbog onoga što jesi ili nisi učinio -
ljubim te zbog tebe samoga, zbog ljepote i dostojanstva koje ti je Moj Otac dao,
stvorivši te na Svoju sliku.
To je dostojanstvo koje si često zaboravio, ljepota koju si okaljao grijehom.
Ali ja te ljubim onakva kakav jesi, i prolio sam Svoju Krv da bih te pridobio nazad.
Ako me samo zamoliš s vjerom.
Moja će milost dotaći sve ono što trebam promijeniti u tvome životu;
i Ja ću ti dati snage da se oslobodiš grijeha i njegove razarajuće snage...

Znam što je u tvome srcu - znam tvoju usamljenost i tvoje rane - odbačenost, osude, poniženja.
Sve sam to ponio prije tebe i sve sam to ponio za tebe,
tako da možeš podijeliti sa Mnom Moju snagu i pobjedu.
Znam posebno tvoju potrebu za ljubavlju - kako žudiš za ljubavlju i pažnjom.
Ali kako si često uzalud žudio, tražeći tu ljubav sebično,
pokušavajući ispuniti prazninu u sebi prolaznim zadovoljstvima s još većom prazninom grijeha.
Žudiš li za ljubavlju?
"Dođite k meni svi vi koji ste žedni..." Ja ću te zadovoljiti i ispuniti.
Žudiš li za pažnjom?
Brinem o tebi više nego što možeš zamisliti - do toga da sam umro na križu za tebe.

Žeđam za tobom.
Da, to je jedini način kojim mogu opisati Svoju ljubav prema tebi. ŽEĐAM ZA TOBOM.
Žeđam da te ljubim i da budem ljubljen od tebe - toliko si Mi dragocjen. ŽEĐAM ZA TOBOM.
Dođi k Meni i Ja ću ispuniti tvoje srce i izliječiti tvoje rane.
Učinit ću te novim stvorenjem i dati ti mir, čak i u svim tvojim kušnjama. ŽEĐAM ZA TOBOM.
Nikada ne smiješ sumnjati u Moje milosrđe, Moje prihvaćanje tebe, Moju želju da ti oprostim,
Moju čežnju da te blagoslovim i da živim Svoj život u tebi. ŽEĐAM ZA TOBOM.

Ako se osjećaš nevažnim u očima svijeta, to uopće nije važno.
Za Mene na cijelom svijetu ne postoji nitko tko Mi je važniji od tebe - ŽEĐAM ZA TOBOM.
Otvori Mi srce, dođi k Meni, žudi za Mnom, daruj Mi svoj život - i dokazat ću ti koliko si važan Mome Srcu.
Zar ne shvaćaš da Moj Otac već ima savršen plan kako promijeniti tvoj život, i od ovog trenutka?
Vjeruj Mi, moli Me svaki dan da dođem i preuzmem nadzor nad tvojim životom i Ja ću to učiniti.
Obećavam ti pred Svojim nebeskim Ocem da ću činiti čudesa u tvome životu.
Zašto bih to učinio? Zato što ŽEĐAM ZA TOBOM.
Sve što tražim od tebe je da Mi se potpuno predaš. Ja ću učiniti sve ostalo.

Već sada vidim mjesto koje je Moj Otac pripremio za tebe u Mom kraljevstvu.
Zapamti da si u ovome životu hodočasnik, na putu kući.
Grijeh te ne može nikada zadovoljiti niti ti dati mir koji tražiš.
Sve ono što si tražio izvan Mene ostavilo je još samo veću prazninu u tebi,
zato se nemoj navezivati na prolazne stvari ovoga života.
Ali prije svega, ne bježi od Mene kada padneš. Dođi k Meni bez odlaganja.
Kad Mi predaš svoje grijehe, daješ Mi radost da budem tvoj Spasitelj.
Ne postoji ništa što ne mogu oprostiti i izliječiti; stoga dođi i olakšaj svoju dušu.
Bez obzira koliko daleko odlutao, bez obzira koliko Me često zaboraviš,
bez obzira koliko križeva moraš nositi u svome životu,
postoji nešto što želim da zapamtiš, nešto što se neće nikad promijeniti:
ŽEĐAM ZA TOBOM. Ovakvim kao što jesi.
Ne moraš se promijeniti da bi vjerovao u Moju ljubav, jer će te upravo tvoja vjera u Moju ljubav promijeniti.

Ti Me zaboravljaš, ali Ja te tražim svakog trenutka - stojim na vratima tvoga srca i kucam.
Je li ti teško u to povjerovati?
Zato pogledaj na križ, pogledaj Moje srce koje je bilo probodeno za tebe.
Zar nisi razumio Moj križ?
Tada poslušaj ponovno riječi koje sam s njega izgovorio
- zato što one jasno govore zašto sam sve ovo pretrpio za tebe:"ŽEDAN SAM..." .
Da, žeđam za tobom - kao što psalam koji sam molio kaže o Meni:
"Tražio sam nekog da me ljubi i nisam našao nikoga..." .
Cijeli tvoj život tražio sam tvoju ljubav - i nikada te nisam prestao ljubiti i čeznuti za tvojom ljubavlju.
Pokušao si puno toga u svojem traganju za srećom;
zašto Mi ne pokušaš otvoriti svoje srce, upravo sada, više nego ikada prije?

Svaki put kada otvoriš vrata svoga srca, svaki puta kada Mi se približiš,
čut ćeš Moj glas, iznova i iznova, ne ljudskim riječima, već u duhu:
Bez obzira što si učinio, ljubim te zbog onog što jesi.
Dođi k Meni sa svim svojim jadima i grijesima, sa svojim teškoćama i potrebama
i sa svom svojom čežnjom da budeš ljubljen.
Stojim na vratima tvoga srca i kucam...
Otvori Mi, jer ŽEĐAM ZA TOBOM...


.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
teta Jeja
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1297
Lokacija: Zg DD
PostanoPostano: pon 22 lip 2009, 9:03
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Izvadi najprije brvno iz oka svoga!
(Mt 7, 5)


Danas si mi (konačno!) dao uvidjeti da je u MOM oku pravo veliko brvno.

I da mi se zbog „zauzetosti“ oka vid pokvario, pa sad istražujem tuđe oči povećalom,
onim velikim, pa mi stoga travčica, trunić i izgleda tako velik.

Molim:

Sada kada si mi dao milost da vidim to „brdo jada“ u mom oku,
molim za milosni dar da ta istina siđe i u moje srce.

Da mi misli promijeniš.

Misli, mišljenje, stav, prema sebi i prema drugome.

Neka ovo, što sam milošću Tvojom spoznala,
ne bude samo puka istina koju otkrih, nego neka od danas, od sada,
moj život dobije novu putanju (silaznu - za me; uzlaznu - za bližnje)
da Ti konačno počnem naličiti i da konačno mogu reći:
ja sam kršćanka, ja sam Isusova!


M. Marina OSB

Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tamu moga srca
i daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu i savršenu ljubav, osjet i spoznaju,
o Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
teta Jeja
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1297
Lokacija: Zg DD
PostanoPostano: pet 26 lip 2009, 14:34
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ako hoćeš, možeš me očistiti. (Mt 8, 1-4)


Vjera nije neka simpatija prema Isusu, to nije neka dobrohotnost ili samo formalna pripadnost njegovoj Crkvi.

Vjera nastaje kad učinimo prvi korak u onome što nam on kaže.

On kaže Petru i Andriji: "Pođite za mnom!", i oni to čine. Ostavljaju mreže i polaze za njim.

On kaže Petru: "Izvezi na pučinu i baci mreže za lov." Petar se najprije nećka, a onda to učini i tad se događa čudo.

Paraliziranom čovjeku kojeg su spustili kroz krov pred Isusa da ga izliječi on kaže:
"Zapovijedam ti, uzmi svoju postelju i idi svojoj kući!" Ovaj odmah ustaje, uzima svoju postelju i odlazi.

Treba poslušati Isusa.

Da bismo Isusu povjerovali, potrebno je uvijek načiniti prvi korak, a onda će on dati milost da možemo i dalje koračati u vjeri.

On zapovijeda tvojim grijesima, on zapovijeda tvojoj smrti,
on zapovijeda tvojoj bolesti.

Neka tvoja duša čuje tu njegovu zapovijed i neka je posluša.

Nakon što si dobio ono za što si molio, nikad ne zaboravi vratiti se Gospodinu i zahvaliti.

Ne samo riječima nego opet učini neko dobro djelo, obećaj mu da ćeš kroz mjesec ili dva mjeseca moliti,
disciplinirano živjeti, učiniti neki post, nešto promijeniti u svom životu na dobro.

Budi kao deseti gubavac koji dolazi i zahvaljuje.

Samo zahvalni čine sljedeći korak da bi ih Bog mogao uslišati i učiniti im sve što traže.

dr. Tomislav Ivančić

Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tamu moga srca
i daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu i savršenu ljubav, osjet i spoznaju,
o Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: lucija, vicky, Jopica
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 30 lip 2009, 5:22
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Moj Bog


Pitaš me:
– gdje je Bog tvoj? Pokaži mi pa ću vjerovati!

Ne mogu te uzeti za ruku i povesti do podnožja Njegova prijestolja
i pokazati veličinu i snagu svog Boga,
ne mogu te odvesti pred Njega da bi ga mogao očima vidjeti i rukama dodirnuti,
ali to mi i nije potrebno.

Da ti dokažem da moj Bog živi i da jest, da je silan i snažan,
mudar i dobar, da je snaga, radost, i smisao svega stvorenog,
reći ću ti što trebaš činiti.

Otvori svoje srce, zaustavi korake i gledaj:
pomlađene krošnje mirisnih šuma, iz kojih nevidljive ptice umilno pjevaju,
sunce se k’o zlatno tkanje u grane zapliće, bez vjetra listi treperi,
u rosi šarena duga, vodama plutaju oblaci,
sićušne bubice zemljom vrve, cvijeće raskošnih boja od odora carskih,
bezdani ponora od najdubljih misli dublji,
vrhunci planinski pod nebom, gotovo nedokučivi…
– je li to mogla ljudska ruka stvoriti?
Ima li i u jednom čovjeku snage za djela tako velika i tako lijepa?
Nije li preslaba ljudska ljubav i da već stvoreno od propasti sačuva?

Samo jedan, samo Bog moj,
sve to zbog nas i za nas načini, jer on je STVORITELJ!

Pogledaj kad gasne dan: sunce se istopi nezaustavljivo
i sve zavije tama gusta, teška; kad nabujale rijeke prijete,
kad plamen pogubni proguta i kuće, i drveće, i ljude, i zemlja pusta ostaje
– tko može novi nam, nakon svega, darovati dan?
Samo jedan, samo Bog moj,
u zoru sigurnom rukom na nebo sunce upravlja, vode u korita vraća,
dahom oživljava klonulo, jer on je ŽIVOT!

Zagledaj se u oči djetinje: čistije su od najbistrijih voda izvorskih,
od mora dublje, prostranije od stepa – u njih stane i u njima živi čitavo nebo široko;
prava je veličina, vjeruj, u malenom.
I Bog moj jednom je bio dijete,
i sada u svakom djetetu živi, jer on je i ČOVJEK!

Vidi, život nam bore donosi, ramena teretom sagiba,
trnovite staze koracima podastire i sve je tek patnja, borba, posrtanje, padanje
i na kraju puta čeka nepodmitljiva, neumitna – smrt!
Misliš li da je tu kraj?
Na sreću, smrt je tek vrata u pravu domovinu, u zagrljaj mog Boga,
koji je Stvoritelj, i Čovjek, Život i Vječnost,
ali iznad svega, moj Bog je LJUBAV!

Čudesna, neizreciva, vjerna, nepresušna, ljubav savršena
– po njoj smo svi ljubljeni, svi Ocu djeca mila!
Po toj velikoj ljubavi mog Boga izlazi sunce i kiše rose svakom stvorenju,
pjevaju ptice i žubore vode svakom biću;
ona je i u snazi groma i u dašku lahora,
ona radost zemljom prosipa i život daje u izobilju…
I trebam li ti više govoriti?

Otvori svoje srce, neka se moj Bog i u njemu trajno nastani
i neka odsad On, koji je jedini odgovor na svako pitanje,
svojom ljubavlju o svemu ti zbori!


.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 04 srp 2009, 7:43
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Molitva za novi dan



s navodima iz knjige 'Portreti' Side Košutić



Kako da ti zahvalim za dane kojima me darivaš?
U svakome od njih tvoja je ljubav preobilna i na neslućene načine
dosjetljiva.
Tvoji darovi, pretičući i nadopunjujući jedni druge,
neizrecivo premašuju sve čemu bih se mogao domisliti, sve što bih mogao poželjeti.
Hvala ti za svaki dan moga života. Hvala ti za novi dan koji započinje.
Htio bih u svemu proživjeti dragocjenost njegovu,
u svemu se dragocjenosti njegovoj odazvati.

Stoga daj mi, o Bože, moći da činim svakome času što tražiš njime Ti.
Znam da se tvoja ljubav i kroz bol zauzima za život, za ljepotu i sreću
njegovu.
Hvala ti za sve čime mi govoriš, za sve što mi povjeravaš.
Hvala ti što mi vjeruješ.

Stoga daj mi, o Bože, moći da dostojno snosim bol kojim mi govoriš Ti.
Oslobodi me pitanja koja umaraju.
Oslobodi me svega što zbunjuje korake moje, što zahvalnost moju stišava.
Jer samo zahvalnost otvara moje srce svemu čime mi progovaraš.

Stoga daj mi, o Bože, moći da ne povrijedim dostojni izražaj ljubavi kojom govoriš Ti.
Hvala ti što me na tolike načine potičeš da uporno razotkrivam
zbog čega si poželio život, zbog čega si poželio čovjeka.
Ti postojano nosiš povijest ljudsku. S ljubavlju si ponio i osudu njegovu.

Stoga daj mi, o Bože, moći da umijem sačuvati suze nad nesmiljenim sudom ljudskim.
Ti bdiješ nad bezazlenošću čovjekove duše.
Uvijek nalaziš načina da dotakneš ono djetinje u zaboravljenim njezinim dubinama.
Hvala ti što sve izvodiš na dobro za djecu čovjekovu.

Daj mi, o Bože, moći da budem dostojan srca djeteta.
U svakome danu, u svakome susretu propituješ čistoću moju,
spremnost da se u svemu odzivam poticajima tvojim.
Hvala ti što predano razgrćeš nanose mojih slabosti i nedosljednosti.

Daj mi, o Bože, moći da dostojno kajanje oživljuje ruke moje,
a vi dani ne odlazite prebrzo, dok se ne sporazumijemo.
Hvala ti što tvoja ljubav u meni obnavlja snage kada posustanem
i kada me umor moj želi otrgnuti od predanosti tvojoj volji.
Uz mene si i kada moj vid, kada moja duša ne umije uočiti
dovoljno svjetla na putu kojim prolazim.

Daj mi, o Bože, moći da zadržim vesla što tjeraju moj čamac k tamnoj neizvjesnosti.
U meni i oko mene sve uvijek iznova oživljavaš.
Hvala ti što me uporno potičeš da s tobom gradim novi svijet.
Svijet koji će znati udomiti mnogovrsno sjeme tvoje ljubavi.

Daj mi, o Bože, moći da dostojno sačuvam nadu kojom govoriš Ti.
Nadom svojom svjedočim ti da ti se ni u čemu neću uskratiti.
Nadom svojom govorim ti da ću u tvome imenu koračati.
Hvala ti što je moja nada tvoj govor mome uzdrhtalom srcu.

Daj mi, o Bože, moći da se dostojno obraćam danima kojima govoriš Ti.
Ti i šutnjom svojom, i boli neizdrživom brižno govoriš.
Svime skrbiš o miljenicima svojim.
I kada te ne razumijem, ti me k sebi privijaš.
Ti od mene tražiš samo da ti dopustim da me ljubiš.

Daj mi, o Bože, moći da dostojno zahvalim za bolove kojima govoriš Ti.
Jer ljubav razumije da je u čovjekov hod i nespojivo uključeno.
Razumije da ljubav obuhvaća i ono što čovjek naizgled ne može doseći.
I zato ti hvala što tvoja nježnost progovara i kada sve umukne.

Daj mi, o Bože, moći da sačuvam proljetne cvjetove u studenim danima.
Hvala ti što mi iskazuješ beskrajno povjerenje
i povjeravaš mi najdragocjenije od svega što si stvorio — srce ljudsko.
Sebe samoga. Hvala ti jer time mi svjedočiš da si me zauvijek odabrao.

Daj mi, o Bože, moći da dostojno primim srca koja ljubim.
Jer — na moja će vrata kucati dani budućnosti,
o kako rado bih se dostojno odazvao svima.



Stjepan Lice


.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 12 srp 2009, 0:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Poče ih slati dva po dva...
(Mk 6, 7-13)



Ti kažeš: "Ja govorim Bogu, a On ne odgovara".
Varaš se. On te odvijeka poziva na razgovor sa sobom.

Sva ljudska povijest obilježena je pokušajima i nastojanjima Boga
da uđe u razgovor s čovjekom.
"Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio po prorocima,
na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio je po Sinu" (Hebr 1, 1-2).

Ako se žališ na šutnju Boga, to je zato što ne slušaš glas Evanđelja.
U Evanđelju Bog stupa s tobom u razgovor.
Odgovori mu.
Na taj način možeš saobraćati sa živim Isusom Kristom.

Sreća onoga tko ljubi jest u tom da se postepeno
sve više otkriva ljubljenome.
Tako se i Bog, koji je ljubio ljude beskrajnom ljubavlju,
njima otkriva u Svetom pismu.
On se raduje tome da nam se povjerava.

Slušaš li pažljivo ono što ti povjerljivo govori Isus Krist?



Michel Quoist

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: teta Jeja
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 24 srp 2009, 19:57
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega...
Ne klanjaj im se niti im služi - govori Gospodin.
(Mt 13, 18-23)




Gospodine,
pripremi moje srce, moj duh, osjećaje i dušu za sebe.
Stvori šutnju u meni i kad bude posve mirno;
ispuni, Bože, šuteću prazninu svojom nazočnošću,
svojim blagim svjetlom, svojom mudrošću i ljubavlju.

S disanjem probudi u meni slutnju svoje nazočnosti,
dok mi ne postane znanje i uvjerenje.

Odmori me u svojoj šutnji bez slika i maštanja.
I kad, Gospodine, izmaknem vremenu,
daj da čujem poruku, riječ,
koja će u pravo vrijeme u meni donijeti plod.




Otto Gillen

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 27 srp 2009, 0:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ipak im taj grijeh oprosti...
(Mt 13, 31-35)



Nemoguće je u životu ne biti slab.
Nemoguće se uvijek održati na nogama, ne proplakati,
ne osjetiti samosažaljenje i muku, ne upasti u depresiju,
nemoguće je ne naljutiti se, ponekad ne baciti koplje u trnje,
ne doživjeti mračne trenutke,
kad ti se čini da su ti svi ljudi neprijatelji i da život nema smisla.

No, ne samo da dođu takvi trenuci,
nego ti smiješ biti slab.

Slabost je trenutak kad te Bog zove
da podigneš ruke k Njemu i vikneš:
Oče bez tebe dalje ne mogu.

Pad je trenutak milosti i ako je Bog dopustio da padneš,
On ima neki veći cilj, veći razlog zbog kojeg je to dopustio.

Na tebi je da ga upitaš zašto
i kreneš u ono novo prema kojemu ti je otvorio vrata.

Važno je, međutim, ne ostati ležati
nego se dignuti i ići naprijed.

Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš,
oprostiš sebi i drugima
i kreneš još odlučnije naprijed.



T. Ivančić, 'Povratak nade'

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: little_angel, Jopica
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 29 srp 2009, 0:15
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Da Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji.
(Iv 11, 19-27)



Uskrsnuće se događa sada, u ovome trenutku.
-Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

Trebam se opredijeliti sada.
Trebam već sad ući u zajedništvo s Tobom.

Trebam sad i ovdje živjeti kao tvoja prijateljica
i družiti se s Tobom kroz molitvu, sakramente i djela ljubavi,
kako bi se to prijateljstvo moglo nastaviti i u vječnosti.

Trebam, zajedno s Martom, reći:
- Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji,
Onaj koji dolazi na svijet.

Gospodine, vjerujem.

Vjerujem da moja bolest nije na vječnu smrt, nego na slavu Božju,
da se po njoj proslaviš Ti, Sin Božji.

Ne bojim se smrti jer vjerujem da si ti uskrsnuće i život,
i da živeći u prijateljstvu s Tobom neću umrijeti nikada.

Vjerujem da će čitav moj život, pa i moja zemaljska smrt,
kad za nju dođe vrijeme, biti na slavu Božju.

Tako neka bude!

Amen!

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
teta Jeja
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1297
Lokacija: Zg DD
PostanoPostano: čet 06 kol 2009, 6:48
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Meditacija Majke Terezije o pozivu


Jesam li uistinu svjesna dara života i milosti primljene na krštenju?

Koliko se često tijekom dana obraćam Kristu u svojoj nutrini?

Jesam li svjesna posebnosti poziva koji sam primila i živim li život izabrane među mnogima?

Odričem li se doista svijeta i živim li doista za Boga?

Jesam li spremna otvoriti vrata Kristu kada zakuca na moje srce?

Postoji li veza između mojega rada i posvećenosti Bogu u liturgiji i klanjanju?

Radim li jednostavno ono što rade i drugi?

Jesam li sretna u onome što radim?

Jesam li sretna kada radim protiv volje?

Jesam li sretna kada se odričem stvari koje mi se sviđaju?

Odgovaram li vjerno svojemu pozivu?

Je li moj odgovor ispunjen vjerom?

Sjetim li se poziva i onda kada sam s nekim tko mi se ne sviđa?

Dajem li se voditi ljubavlju koju Duh Sveti odašilje u moje srce?

Jesam li svjesna prisutnosti Duha Svetoga u svojemu životu?

Je li moj život kao i Kristov potpuna predanost?

Slušam li pomno Njegove poticaje?

Amen.

Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tamu moga srca
i daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu i savršenu ljubav, osjet i spoznaju,
o Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Magali
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 13 kol 2009, 6:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu?
(Mt 18, 33)



Opraštaj ljudima!

Opraštaj im sasvim iskreno i izričito im reci
"Želimo jedan drugoga ispravno shvatiti."

Tko oprašta, taj doista drugome nešto daje.

Oprosti, tako ćeš drugoga osloboditi njegovih potajnih strahova.

Oprosti!
Tako drugome poklanjaš svoje srce, priklanjaš svoje uho,
pružaš mu oslonac, hrabrost i sigurnost.

Oprosti! Tako ćeš drugome pružiti životnu snagu.

Jer zajedništvo je kao krvotok u našem organizmu:
Ako je jedan ud izdvojeni ne prima više krv, gubi svoju životnu snagu.

Ako drugoga opet primiš u zajedništvo sa samim sobom,
on se više neće osjećati odbačenim, ne više izdvojenim...

Pravo opraštanje proizvodi duboku unutarnju radost;
pravo opraštanje je svečanost, koja je nalik na svečanost prilikom
povratka izgubljenog sina.

Pretvori opraštanje u pravu svečanost.




Herbert Madinger

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Magali
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 21 kol 2009, 15:47
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.
( Iv 6, 68 )



Isuse, tebi su prigovorili da je tvrda besjeda što je govoriš.
A nitko nije govorio kao ti, nitko nije pogađao u srce kao što si ti, Isuse, znao.
Govorio si jasno i otvoreno.
Tvoja riječ mogla je nekoga i pogoditi, ali prije svega tvoja je riječ bila izvor života i radosti.
Ove su riječi Duh i život.

O mnogim riječima ovisimo, mnogo toga nam se čini važno,
a tako smo katkad gluhi za tvoju riječ.

Mnogi su te ostavili nakon tvojih riječi o euharistiji.
Kada si govorio druge riječi, makar su izgledale čudne i nesvakidašnje, ljudi su ih prihvaćali.
Bile su to riječi ozdravljenja, čudesne riječi stišavanja oluje ili oproštenja.
Međutim, sada, dok govoriš o kruhu života,
dok ljudima nudiš sebe kao hranu, oni to odbijalju, ne prihvaćaju.
Čovjek od tebe, Isuse, želi samo neku uslugu,
ali ne želi potpuno prijateljstvo s tobom, ne želi se sjediniti s tobom.
To je za nas ljude previše.
Bojimo se toga i mi danas, kao i oni ljudi koje si onda susretao.

I danas nam postavljaš pitanje:
"Želite li i vi otići? Zar vas to sablažnjava?
Zar ni vi danas ne prihvaćate moju ponudu ljubavi?
Zar me ni vi ne razumijete?
I vama danas nudim isti kruh po kojem ćemo biti zajedno.
Zašto se toliko bojite jedinstva sa mnom?"

Da, Isuse, i mi se danas bojimo.
Pretvorili smo blagovanje tvoga kruha, svetu pričest, u običnu pobožnost.
Mnogi se ni ne pričešćuju. A oni koji se pričešćuju kao da te shvaćaju.
Zadovoljavaju se time da te prime kao pobožnu utjehu.
Nikako da se sjedine s tobom, da počnu živjeti tvojim životom.

Gospodine Isuse, mi smo ovdje. Ne želimo otići. Mi ni nemamo kamo.
Razočarali su nas drugi ljudi koji nam se nude kao prosvjetitelji,
kao spasitelji čovječanstva. Nemamo kome otići.

Ti nas još nikada nisi razočarao. Međutim, mi tebe jesmo.
Mi ne odlazimo, ali niti ne ostajemo duboko povezani s tobom.
Mi se ipak izmotavamo.
Pričešćujemo se, ali se ne hranimo tobom, tvojim životom.
Poslije pričesti kao da se ništa ne mijenja.

Isuse, ne želimo otići.
Ali učini da ostanemo s tobom i uz tebe!
Učini nas pravim učenicima koji će se potpuno otvoriti tebi,
prihvatiti tvoju ljubav i prijateljstvo kao temelj novoga života.
Nahrani nas sobom!



fra Zvjezdan Linić

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 25 kol 2009, 19:12
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zahvalnost i nada

Gospodine,
u ovom trenutku zahvalnosti
nastojim prepoznati veličinu dara vremena.
Nastojim spoznati da je vrijeme dar,
da sve što mi se događa, što nalazim u svijetu,
nije slučajnost nego milost koja mi se daruje.

Taj dar u kojem živim,
pomaže mi razumjeti da i cijeli život jest darovanost,
primanje dara i uzdarje.

Primi, Gospodine,
moju zahvalnost za taj veliki dar,
dar ispunjen nadanjem i iščekivanjem.

Postoje, Gospodine trenutci
kad ne prepoznajem darovanost vremena,
kad se prema njemu odnosim kao da je moje postignuće,
kao da je u mojim rukama i naumima.
Pokušavam imati vrijeme, njime gospodariti, kupovati ga,
uskraćivati ga drugima i čuvati ga samo za sebe.
A tada upadam, da i ne znam,
u robovanje vremenu, u robovanje prolaznosti
koja ostaje iza nas.

I tako svakodnevno umirem zajedno s vremenom,
kao ljudi koji nemaju nadu.

A ti si nam dao nadu, Veliku nadu,
u kojoj možemo radosno hoditi
kroz vrijeme i kroz svijet.

Hvala ti, Gospodine, na daru nade
koja nam dopušta da ostanemo u vremenu,
na daru koji nas na krilima vremena
nosi naprijed, prema vječnosti.
Amen.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 28 kol 2009, 8:36
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Bijeda grijeha


Evo me opet pred tobom, Bože moj,
sveti i pravedni, istiniti i vjerni, čisti i dobri.
Kad preda te stupam, moram poput Mojsija pasti preda te
i s Petrom uzviknuti: Idi od mene, jer sam grešan čovjek.

Znam, samo jedno ti zapravo mogu reći: da mi se smiluješ.
Potrebno mi je tvoje veliko milosrđe, jer sam grešnik.
I kao grešnik nisam dostojan tvoga milosrđa.
Ali u meni je ponizno pouzdanje i tražim tvoje bezrazložno milosrđe,
jer još nisam izgubljen, nego kao čovjek ove zemlje
nosim u sebi čežnju za nebom tvoje dobrote
i rado sa suzama radosnicama primam bezrazložni dar tvoga smilovanja.

Gospodine, pogledaj moju bijedu.
Kome da se uteknem ako ne tebi?
Kako da sebe podnesem, ako ne s mišlju da me podnosiš,
ako ne s iskustvom da si još prema meni dobar?
Vidi moju bijedu. Pogledaj svoga slugu, mlitava i jogunasta, površna.
Pogledaj na moje tvrdo srce:
ono ti daje samo najnužnije, umjesto da se raspe u tvojoj ljubavi.
Pogledaj moje molitve: kako su samo mrzovoljno i zlovoljno obavljene
i ponajčešće mi je srce sretno kad može iz razgovora s tobom
prijeći na što drugo.
Pogledaj moj rad, mukotrpan, iznuđen svakodnevnom prisilom,
rijetko ponikao iz vjerne ljubavi prema tebi.
Poslušaj moje riječi: rijetko su to riječi samozatajne dobrote i ljubavi.

Pogledaj Bože: pred tobom ne stoji veliki grešnik, nego samo mali.
Čovjek u koga je i sam grijeh malen, ubog i svakodnevan,
čija su volja, srce, sjetila i snage u svakom pogledu osrednji
- čak i u zlim djelima.

Ali, Bože moj, kad se pravo nad tim zamislim, duboko se preplašim.
Nije li baš to što moram o sebi reći svojstvo mlakih?
I zar nisi ti rekao da ti je draži hladan nego mlak?
Nije li moja osrednjost krinka iza koje se kriju najgore stvari,
samo da ostanu neprozrene,
iza koje krije se sebično i kukavičko srce,
ono kojemu su velikodušnosti i širina nepoznate?

Smiluj se mome siromašnom srcu,
ti, Bože velikodušnosti, ljubavi, blažene rasipnosti.
Daj ovom sirotom srcu, suhom srcu, svoga Svetog Duha, da ga on preobrazi.
Tvoj Duh neka zapali strah u srcu, strah pred tvojim sudovima, samo da se prene!
Neka ga On ispuni strahom i trepetom,
samo da otrese sa sebe mrtvačku ukočenost beznadnosti i rezignacije!
On neka ga učini poniznim i raskajanim,
samo da ga ispuni čežnjom za tvojom svetošću i povjerenjem u moć tvoje milosti!

Tvoj Duh neka pohodi moje srce svetim kajanjem, koje je početak nebeskoga života.
On neka ga pohodi pouzdanjem u nepobjedivu snagu tvoga Branitelja,
koji sokoli, razigrava, veseli i osmjeljuje srca u tvojoj službi.
Samo ako mi dadneš svoju milost, osjetit ću da mi je ona potrebna.
Samo dar tvoga smilovanja daje mi da spoznam i priznam da sam jadan grešnik.
Samo tvoja ljubav daje mi hrabrosti da zamrzim na se, a da ne očajavam.

Ti si se nada mnom smilovao, sveti Bože.
Tvoj je Sin za me žrtvovao svoje tijelo. Zato smijem zazvati tvoje milosrđe.
On je okusio smrt, plaću grijeha. Zato ne trebam zdvajati u grešnim tminama svoga života.
Štujem otajstvo koje naviješta smrt Gospodnju dok ponovo ne dođe.
Zato mogu spokojno podnijeti nemoć tijela i mrcvarenje grijeha.
S Raspetim se sve promijenilo, tama u svjetlo, smrt u život,
pustoš osame u puninu blizine, nemoć u moć.
Po sakramentu u kojem Raspeti i Uskrsli postaje život za me,
molim te, Oče smilovanja i Bože svake utjehe:
smiluj mi se, o Bože, po prevelikom smilovanju svojem.
A moje će ubogo srce veličati tvoju dobrotu u vjekove.
Amen.



Karl Rahner

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 07 ruj 2009, 5:22
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću...
Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas,
prianjajući uz njega...
(Lk 9, 23-26)



Da bi bio sretan, moraš se osloboditi mnogih stvari.
Između ostaloga moraš se osloboditi svoje sebičnosti,
svoje bolesne tvrdoglavosti, svoje pohlepe.

Ali kako?

Ne smiješ činiti nikakve lude stvari.
Običan svagdanji život tvoj je najbolji učitelj.

Uvijek isto, ista lica, isti poslovi.
Ista svakodnevna ljutnja, neibježne trzavice.
Uvijek iznova želje koje se ne ostvare.
Uvijek iznova nesporazumi i neuspjesi.

Sve će te to izbrusiti kao dijamant.
To boli - znam - i katkada ne ide.

Ali nema drugoga puta do nutarnjega mira
osim puta koji prolazi u sjeni križa.


To je uskrsni put do uskrsnuća, do radosti.



Phil Bosmans

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: teta Jeja
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group