HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: pet 22 ruj 2017, 20:40. Pogledaj neodgovorene postove
Meditacije
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 19 ožu 2006, 0:14
PostNaslov : Meditacije
Citiraj i odgovori

kao što samo ime teme govori: mjesto za meditativne tekstove ... Wink
testove koji su vezani uz retke iz Evanđelja ...

***

Izjeda me revnost za dom tvoj.

(Iv 2, 13-25)


Po žrtvi svoga Sina,
učinio si nas, Gospodine,
svojim hramom, živim i svetim.
No, mi radije odlazimo u hram rukotvoren;
radije te tražimo u blijedim likovima,
u žrtvama i prinosima.
Daleko smo od hrama
kojeg si sazdao u nama
- kao da nemamo snage u njega ući.
Da, zapriječili smo si put,
zazidali smo vrata svoga hrama,
jer te pokušavamo štovati izvan sebe,
izvan svoga života, negdje drugdje...
Želimo ti darovati dio svoga vremena,
doći k tebi, u tvoj hram,
ali ne dopuštamo ti da boraviš u nama,
jer se bojimo biti hram.
Razori, Gospodine, zidine
koje priječe da se trajno nastaniš u nama.
Istjeraj iz nas duh trgovanja
kojim pokušavamo kupiti tvoju milost.
Nastani se u nama, trajno, zauvijek,
i daj da budemo tvoj dostojan hram,
sveti, trajno i zauvijek. Amen.



Zadnja promjena: klara; ned 19 ožu 2006, 11:20; ukupno mijenjano 2 put/a.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 19 ožu 2006, 0:36
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

„Kad osvanu dan, iziđe Isus i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.“ (Lk 4,42)

Tako je činio Isus. Trebao je trenutke predaha, povlačenja u samoću da bi bio s Ocem i još prisutniji čovjeku.

U našem vremenu i svijetu trči se, juri, govori gotovo bez prestanka. Nesuvremenim se smatra onaj tko nastoji da jedan cijeli dan ili određene sate ne govori. Pa ipak, to nam je potrebno kao kruh.

Šutjet će tko želi postići da njegova riječ pogodi, da djeluje, da rasvjetljuje. Odriče se govora onaj tko želi govoriti samo ono što je prije jasno čuo.

U ovo jutro želim se sabrati, „poći na samotno mjesto“, ući u vlastito srce i moliti:

„Gospodine, mnogo mojih riječi
potječe od moje taštine.
Govorim mnogo
jer precjenjujem svoju vrijednost.
A želio bih
da moj sud bude milostiv,
moja odluka oprezna,
moj odgovor odmjeren.
To ću postići samo tako
da moja riječ izlazi iz šutnje.
Želio bih da moja riječ
drugim ljudima bude pravedna.
Želio bih da ih ne uvrijedi,
ne ponizi, ne obeshrabri.
Svojim riječima želio bih liječiti,
želio bih čistiti,
stvarati mir i snagu davati.
To ću ostvariti samo ako ne
izgovorim sve
što mi na pamet padne.
Nije blizu ono što je korisno reći;
ono je daleko.
Želio bih šutjeti jer mi treba šutjeti
da dočekam
dok moja riječ ne dođe izdaleka,
kako bih je čuo i mogao reći.
Gospodine,
moja riječ nije dovoljna.
Šutjet ću da naučim
razlikovati tvoju riječ od svoje.
Jer, želio bih biti tvoja usta,
a ne moja.
Daj mi svoju riječ.“

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 20 ožu 2006, 6:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
(Ps 51,12)


Kao kršćani pozvani smo obratiti se.
Hoćemo li uspjeti ovih dana, gledajući svemoć križa u nemoći Isusova prikovanoga tijela,
otkriti smisao svih naših bolesti i bolesnika, svih nemoćnih i starih?

Isus je najviše učinio za nas kada više ništa nije mogao činiti svojim rukama i nogama.
Predano prihvaćanje patnje i patnika izazov je za ljubav.
Bilo bi divno kada bi nas pogled na križ oplemenio i ohrabrio za prihvaćanje patnje u vlastitom životu
i za radosno služenje patnicima i onima koji za sebe više ništa ne mogu učiniti.

Shvatimo da u vlastitoj nemoći možemo u svjetlu vjere učiniti neizrecivo puno.
Potrebna nam je u tome snaga Isusova križa i svjetlo njegova Duha.
Tada ćemo više cijeniti patnike oko sebe, a i sami se nećemo bojati
onoga što svakako postupno dolazi: vlastite bolesti i nemoći.
Znat ćemo tada da će uvijek biti onih koji radi Isusove ljubavi
mogu oplemeniti vlastito srce u nesebičnom služenju dokraja.

Molitva
Bože, ovo sveto vrijeme Korizme prolazi brzo.
Ušao sam u njega sa strahom,
Ali i s velikim očekivanjima.
Nadao sam se velikom napretku,
Snažnom obraćenju, istinskoj promjeni srca;
Želio sam da Uskrs bude dan pun svijetla,
Da niti sjenka tame
Ne ostane u mojoj duši.
No znam da nisi došao svojima
S grmljavinom i sijevanjem.
Čak su i sv. Pavao i sv. Franjo
Prošli kroz veliki mrak
Prije nego su vidjeli tvoje svjetlo.
Daj da budem zahvalan za tvoj nježni put.
Znam da radiš.
Znam da me nećeš ostaviti samog.
Znam da me ražaruješ za Uskrs –
Ali na način koji odgovara mojoj prošlosti
I mojem temperamentu.

Molim te da ova posljednja tri tjedna,
U kojima me pozivaš da uđem potpunije
U tajnu tvoje muke,
Unesu u me veću želju da te slijedim
Na putu koji si mi pripravio
I da prihvatim križ koji si mi dao.
Daj mi umrijeti želji
Da sam biram svoj vlastiti put i određujem svoj vlastiti križ.
Ne želiš od mene stvoriti heroja
Nego slugu koji te voli.

Budi sa mnom sutra i u danima koji dolaze,
I daj mi iskusiti tvoju nježnu prisutnost.
Amen.


učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 21 ožu 2006, 11:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
(Ps 25, 4-9)


Ljudi traže cijeli svoj život
na mnogim putovima,
zaobilaznicama, stranputicama
čvrsto mjesto, zavičajnu luku,
stol i kruh i vino, srce i nježnu ruku,
tihu prisutnost, koja ostaje
i kad riječi utihnu.

Ali život također uči
da su ljudi jedni drugima
tek usputne luke,
pristaništa na određeno vrijeme,
koliko god izgledalo lijepo.

Ljudi traže,
svjesno ili nesvjesno,
snažnu struju
da ih prenese na drugu obalu,
u konačnu luku,
gdje će biti zauvijek sigurni.

Bog: luka puna svjetla i ljubavi.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: uto 21 ožu 2006, 13:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ajmo ljudi,pomognimo Klari s meditacijama,a ovdje ima mjesta za ona razmatranja koja imaju veze s tekstom iz Svetog Pisma,ostalo trpajte pod Kutak za umorne

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: uto 21 ožu 2006, 21:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Evo jedne lijepe kratke meditacije, samo klikni na link =>Gospodine, što hoćeš da učinim? Wink

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 22 ožu 2006, 10:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

opet vezano uz današnje čitanje ...

Vi ste svjetlost svijeta…
svjetiljka –na svjećnjaku, da svijetli svima u kući…

(Mt 5, 14.15)

Razmišljam…
"Ja sam svjetlost svijeta," rekao si.
I izabrao najneobičniji svjećnjak
da s njega svijetliš.
KRIŽ.
Govoriš : "Vi ste svjetlost svijeta…"
Moram li birati svjećnjak
ili ga Ti već izabra za me?
KRIŽ.
Misao odbija ponudu
(ta i s drugog se mjesta može
svijetliti – mudruje)
srce prihvaća, jer zna
jedino tako
jedino s tog prijestolja
može sipati dostatnu svjetlost
da se vide dobra djela i da
Otac bude proslavljen.

Bojažljivo prihvaćam
uputu srca,
radost se izli iz grudi
jer svjetlost svijetli
a svjetiljka je
Jaganjac!

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 23 ožu 2006, 5:35
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,
ne, neće ožednjeti nikada:
voda koju ću mu ja dati
postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.
(Iv 4,14)

S vodom može svaka pustinja procvasti.
Bez vode se sve suši,
sve umire.
Ako u pustinji negdje nađeš vodu,
potraži izvor, oazu.

Čovjekova je oaza u ljubavi.
Ljubav je izvor svih oaza.
Ako u pustinji života
naiđeš negdje na ljubav,
pravu ljubav,
pođi tada zajedno s tom ljubavlju.
I doći ćeš do izvora svake ljubavi,
do Boga,
velike oaze vremenitosti i vječnosti.

Voda je život. Ljubav je živa voda.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 24 ožu 2006, 5:34
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Blago čovjeku koji trpi kušnju:
prokušan, primit će vijenac života…
(Jak 1,12)


Kako si dobar, Gospodine
Ti znaš naše međe i poštuješ ih.
Ne prelazi ih ni patnja ni radost.
A tako bismo htjeli
radost veliku, patnju nikakvu.
Kao da patnja i radost nisu jedno
u Tebi.
Ti znaš naše međe.
Ne daješ ni više ni manje
no što podnijeti možemo.
Kako si dobar, Gospodine!

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 24 ožu 2006, 5:38
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom,
svim umom svojim i svom snagom svojom.
(Mk 12,30)


Nije potrebno uvijek biti u crkvi da bi bio s Bogom. Možemo od našeg srca načiniti oratorij u koji se od vremena do vremena povlačimo kako bismo se družili s njim u poniznosti, skromnosti i ljubavi. Svatko je sposoban za tako prisan razgovor s Bogom, netko više, netko manje. Poznato mu je što mi možemo učiniti. Počnimo dakle. S naše strane vjerojatno očekuje samo velikodušnu odlučnost. Imajmo hrabrosti.

Znam da za pravo vježbanje (u Božjoj prisutnosti) srce mora biti slobodno od svih drugih stvari, jer Bog će sam posjedovati naše srce; i jer ga ne može potpuno posjedovati a da prije ne bude od svega oslobođeno, tako isto ne može u njemu djelovati i činiti ono što mu je po volji, dok ne bude oslobođeno za njega.

Samo se na Boga oslanjati, a u Bogu s ljubavlju prihvaćati sve ljude i sve stvari. Živjeti u Božjoj prisutnosti, dakako, znači živjeti u čistoći srca, jednostavnosti i u potpunom prihvaćanju njegove volje. To zaista zahtjeva izbor, odluku i veliku hrabrost. To je znak istinske svetosti.

Molitva

Dragi Bože, jednom si rekao:
“Volja je Onoga koji me poslao
da ne izgubim nikoga od onih
koje mi je dao.”
Ove riječi su izvor utjehe danas.
Pokazuju da činiš sve
Da me zadržiš u svojoj ljubavi.
One pokazuju
Da si ti uistinu došao na ovaj svijet da mene spasiš,
Da me oslobodiš spona zla i grijeha,
I da me odvedeš u Očev dom.
One objavljuju da je tvoja volja
Da se borim protiv snažnih sila
Koje me vode od tebe.
Gospodine, želiš me sačuvati, računaš na mene,
Boriš se za me, štitiš me, pomažeš mi, potpomažeš me,
Lakšaš me, i ponazočuješ me Ocu.
Uistinu je tvoj božanski posao da me ne izgubiš!
A opet sam slobodan.
Mogu se odijeliti od tebe,
I ti mi nikad nećeš oduzeti tu slobodu.
Koje čudo ljubavi,
Koja tajna božanske milosti!
Molim te, Gospodine, da se slobodno opredijelim za tvoju ljubav
Da ne budem izgubljen za te.
Amen.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 25 ožu 2006, 9:03
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zdravo, milosti puna,
Gospodin s tobom!
(Lk 1, 26-38 )


S navještenjem što ga Gabrijel upućuje Mariji u Božje ime počinje prava pravcata kršćanska novost što postavlja ženu u najviše i nedostiživo dostojanstvo. Takvo što tadanja hebrejska duša kao ni suvremena grčko-rimska civilizacija nije mogla ni pomisliti. Anđeo je pozdravlja tako uzvišenim riječima koje ulijevaju strahopoštovanje: „Haire! Ave! Raduj se! Zdravo!" Tako se na zemlji oglašuje prvi put mesijanska radost. O Ti, Keharitomene, Zamilovana, Milosti puna! U tim je riječima već označena Imakulata, Bezgrješna u otajstvenoj punini svojega božanskog izabranja, obučena u sjajnu svjetlost.

„Gospodin s Tobom!" Bog je s Marijom koja je izabrani član ljudskoga roda da postane majka onoga koji će se zvati i biti Emanuel, to jest S-nama-Bog. Od sada će zauvijek, bez pokajanja i bez opoziva, Bog biti zajedno s čovječanstvom. Danas je postao s čovječanstvom jedno da ga spasi i da mu daruje svoga Sina, Otkupitelja. Marija je živo i konkretno jamstvo te spasiteljske nazočnosti Božje u čovječanstvu.

Papa Ivan Pavao II.


Majko šutnje i poniznosti,
ti živiš izgubljena i nađena u moru bez dna
Otajstva Gospodnjega.
Ti si raspoloživost i prihvatljivost,
Ti si plodnost i punina,
Ti si pažnja i skrb za braću...
Daj da shvatim da šutnja nije nehaj za ljude,
već vrelo snage i zračenja;
nije zatvaranje, nego otvaranje srca,
razvijanje krila;
i da uzmognemo rasipati bogatstvo,
moramo ga prije zgrnuti.
Svijet se davi u moru rastresenosti,
a nije moguće ljubiti braću rastresenim srcem.
Učini da shvatimo da je apostolat bez šutnje otuđenje;
i da je šutnja apostolata: udobnost.
Ogrni nas plaštom šutnje
I udjeli nam snagu Tvoje vjere,
visinu Tvoje Nade i dubinu tvoje ljubavi.
O divna majko šutnje!


Ignacio Larranga

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 26 ožu 2006, 9:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne…
(Iv 3, 14-21)


U nama duboko skriven je grijeh,
i ranu njegova ugriza još zaliječili nismo
jer - ne odrekosmo se grijeha.
On u nama još je.
Ne htjedosmo objesiti ga na stup,
jer razapeti grijeh znači priznati svima
da grijehom smo ranjeni.
Ne raspevši grijeh, on raspeo je nas.
A ti, Gospodine,
dade raspeti sebe, za nas,
da grijeh naš razapneš,
da zatreš snagu ugriza njegova
i zamamnost što opet nas plijeni.
Hvaljen budi, Gospodine,
što pogled vjere u križ na kojem ti si raspet
vraća život stvoru svakom.
Daj nam prigrliti križ
i kad ne budemo znali
da on lijek je ranama našim,
i kad teret njegov pretežak nam bude.
Daj nam prigrliti križ,
iz ljubavi što ti na njemu raspet si.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 27 ožu 2006, 0:05
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!
(Iv 4, 46-50)


Isusov put poniženja, bolan kakav jest, najradikalniji je Božji pokušaj da nas uvjeri da nam je sve za čim čeznemo, uistinu dano. Od nas traži vjeru u tu ljubav. Riječ “vjera” često se shvaća kao prihvaćanje nečega što ne možeš razumjeti. Često se kaže: “To i to je neobjašnjivo, jednostavno moraš u to vjerovati.” Međutim, kada Isus govori o vjeri, on u prvom redu podrazumijeva bezuvjetno vjerovanje da si voljen, tako da možeš napustiti svaki krivi put do ljubavi. Zato Isus kaže Nikodemu da ćemo, kroz vjeru u Božju ljubav koja k nama silazi, biti oslobođeni tjeskobe i nasilja i da ćemo naći vječni život.

Tajna Božje ljubavi nije u tome da nam je on oduzeo bol, nego prvenstveno da je želi podijeliti s nama. Iz te božanske solidarnosti proizlazi novi život. Isus je potaknut ljudskom boli prema novom životu. Bog je naš Bog, Bog živih. U njegovoj se božanskoj utrobi uvijek iznova rađa život… Prava radosna vijest je da Bog nije daleki Bog, Bog kojeg se treba bojati ili ga izbjegavati, Bog osvete, nego Bog koji je ganut našim bolima i sudjeluje u potpunosti u ljudskoj borbi.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 30 ožu 2006, 7:53
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Kako biste vjerovali,
Kad tražite slavu jedni od drugih,
A slave od Boga jedinoga ne tražite?
(Iv 5, 44)


Postoji Božja slava, prava slava koja vodi u život. A postoji ljudska slava, uzaludna slava koja vodi u smrt. Kroz cijelo svoje Evanđelje Ivan nam pokazuje kako smo zavedeni da dajemo prednost uzaludnoj slavi umjesto slavi koja dolazi od Boga.

Ljudska slava je uvijek povezana s nekim oblikom natjecateljskog duha.
Ljudska slava je rezultat mišljenja da si bolji, brži, ljepši, moćniji ili uspješniji od drugih.
Slava koju svijet daje je slava koja proizlazi iz usporedbe s drugima da si korisniji.
Što su bolji naši rezultati na životnoj ljestvici, primamo više slave.
Ova slava usmjerava prema gore. Što se više penjemo na ljestvici uspjeha, više slave skupljamo.
Ali ta ista slava također stvara našu tamu.
Ljudska slava, temeljena na natjecanju, vodi u rivalstvo; rivalstvo nosi u sebi početak nasilja; a nasilje je put u smrt.
Tako ljudska slava dokazuje da je uzaludna, kriva, smrtonosna slava.

Bog, u svojoj beskrajnoj mudrosti, izabrao je da nam se objavi ne kroz natjecateljski duh, nego kroz milosrđe, što znači, kroz patnju s nama. Bog je izabrao put sniženja. Svaki puta kada Isus govori o biti slavljen i davati slavu, uvijek upućuje na svoje poniženje i smrt. Isus kroz križni put daje slavu Bogu, prima slavu od Boga i objavljuje Božju slavu nama. Slava uskrsnuća nikada ne može biti odvojena od slave križa. Uskrsli Gospodin nam uvijek pokazuje svoje rane.

Tako Božja slava stoji u suprotnosti prema ljudskoj slavi. Ljudi traže slavu uzdižući se. Bog objavljuje svoju slavu poniženjem. Ako uistinu želimo vidjeti slavu Božju, moramo se sniziti s Isusom. To je najdublji razlog zašto živjeti u solidarnosti sa siromašnima, ugnjetavanima i opterećenima. To su oni kroz koje nam se Božja slava pokazuje. Oni nam pokazuju put do Boga, put spasenja.

Molitva

Kako sam često ovaj tjedan živio
A da nisam davao dovoljno pažnje
Pokori, postu i molitvi?
Kako sam često propustio
Duhovne plodove ovog vremena
A da čak nisam toga svjestan?
A kako mogu uopće pravo slaviti Uskrs
Bez održavanja Korizme?
Kako se mogu u potpunosti radovati tvojem uskrsnuću
Kada izbjegavam sudjelovati u tovjoj smrti?
Da, Gospodine, moram umrijeti –
S tobom, kroz tebe, u tebi –
I tako postati spreman prepoznati te
Kada mi se ukažeš u svojem uskrsnuću.
Tako puno u meni treba umrijeti:
Lažnim privrženostima, pohlepi i ljutnji,
Nestrpljivosti i škrtosti.
O Gospodine, tako sam okrenut sebi,
Zabrinut za sebe, svoju karijeru, svoju budućnost,
Moje ime i budućnost, ime i ugled.
Sada jasnije spoznajem kako sam malo umro s tobom,
Uistinu sliedio tvoj put i bio mu vjeran.
O Gospodine, učini ovo korizmeno vrijeme
Različito od drugih.
Daj da te ponovno pronađem.
Amen.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 01 tra 2006, 8:42
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Meni je štit Bog
koji spasava čestita srca.
(Ps 7, 2-3.9-12)


I kad svi odu
napuštajući svoja mjesta u srcima voljenih,
ti ostaješ, Gospodine.

I kad pustoš zamijeni radost
u predvečerje nada,
ti ostaješ, Gospodine.

I kad se svijet promijeni,
a prijatelji iščeznu na svome putu,
ti ostaješ, Gospodine.

I kad na obzorju za sva očekivanja
čista praznina blista,
ti ostaješ, Gospodine.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 02 tra 2006, 7:09
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Eto, u toj tišini skriven ja - list,
oslobođen vjetra,
više se ne brinem ni o jednom prolazećem danu,
jer znam da će svi proći.
("Pjesma o skrivenom Bogu")


"Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti." podsjeća na istinu o prolaznosti zemaljskog života: sve prolazi i osuđeno je na odumiranje. Hodočastimo ovim svijetom i putnici smo koji ne mogu zaboraviti svoje istinsko i posljednje predodredenje: nebo. Jer ako i jesmo prah i u prah se trebamo pretvoriti, ipak ne prestaje sve. Čovjek, stvoren na sliku i priliku Božju, predodređen je za život vječni. Isus, umirući na križu, otvorio je svakom čovjeku pristup u nj.

Ljudski život je prijelaz. Nije to život potpuno zatvoren između dana rođenja i dana smrti. Otvoren je konačnom ispunjenju u Bogu. Svatko od nas bolno proživljava zatvaranje života, granicu smrti. Svatko od nas nekako je svjestan toga da se čovjek ne nalazi u tim granicama bez ostatka, da ne može umrijeti bez ostatka.

Krist je izvršio temeljni preokret u shvaćanju života. Pokazao je daje život prijelaz, ne samo preko granice smrti, nego i u novi život.

Bez vjere u Boga smrt je lišena bilo kakve utjehe. Jer se sukladno Njegovoj volji smisao smrti temelji na tome da bismo makar u tom važnom trenutku svog života posve povjerovali u Njegovu ljubav, bez bilo kakvih drugih jamstava osim jednog - Njegove ljubavi. Kako bismo mu inače mogli izraziti svoju nepokolebljivu vjeru, nadu i ljubav!

Sama smrt je utjeha! I tako naviru na usta uvijek aktualne riječi sv. Augustina:
"Stvorio si nas za sebe i nemirno je srce naše dok se u Tebi ne smiri."


Papa Ivan Pavao II., Iz "Autobiografije"

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 02 tra 2006, 21:41
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.
(Iv 12, 20-33)


Ići za tobom, Gospodine,
nije moguće od polovice puta.
Potrebno je krenuti od samoga početka,
od iskustva zrna što u zemlji umire.
Potrebno je umrijeti životu starom
da bismo se rodili za novi.
Tu prvu polovicu puta, put umiranja,
kao da bismo preskočit htjeli.
Htjeli bismo činiti dobro,
htjeli bismo biti zrelo klasje za druge.
Ali da bismo mogli biti klas,
nužno je proći putem zrna
koje biva bačeno i zaboravljeno,
nekorisno i neprimijećeno.
U zrnu umrlom rađa se klas.
Oprosti Gospodine za sve uzalud rasuto zrnje,
i za ono ljubomorno čuvano u šakama našim.
Daj nam snage umirati životu starom,
ko' zrnje u zemlji,
da bismo dospjeli do klasja života novog.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 03 tra 2006, 4:47
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!
(Iv 8, 1-11)


Grješnik nikada ne smije kamenovati grješnika.
Vjernik nikada ne smije kamenovati grješnika.

Kada Isusov učenik baci kamen na grješnika,
u isti čas potpisuje otpusnicu od Isusova puta.

U ruci drže kamen samo oni koji ga imaju u srcu.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 03 tra 2006, 12:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

«Blagoslivljaj dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo.»
(ps 103)


Pred tvojim sam licem zbunjena, Gospodine.
Srce govori, ali usne miruju jer su riječi srca neizgovorive.
To su riječi klanjanja, ali i riječi straha,
riječi predbacivanja i riječi opraštanja.
Rijetke su, međutim, riječi blagoslivljanja.
Neka ipak više ne bude tako, Gospodine moj i Bože moj!

Danas te želim blagoslivljati za cijelo vrijeme života
u kojemu nije bilo mjesta za takve riječi.
Želim blagoslivljati tvoje sveto ime, «ime nad svakim imenom»,
ime u kojemu nam je jedinom spasenje i sloboda.
Ime je to kakvog nema ni nebo ni zemlja,
ime u kojem nam se obnavlja i raste snaga za život,
ime u kojem je snaga za ustrajnost u svemu što je dobro, časno i pošteno.
Jer ime je tvoje sveto i zato neka je blagoslovljeno u mom životu:
neka je ime tvoje, Gospodine blagoslovljeno u mojim mislima,
u mojim riječima i cijelom mojemu nastojanju.

Učini me takvom da svi koji me vide ili čuju, slave tvoje sveto ime.
Blagoslivljam tvoje sveto ime svim srcem svojim, svim umom svojim i
svom snagom svoje malene ljubavi.

Neka tvoje ime bude blagoslovljeno u onima kojima još nije sveto,
u onima koji ga koriste u psovci ili zastrašivanju drugih.
Neka ime tvoje, Gospodine bude blagoslovljeno u onima koji ga se boje
više nego što ga ljube.
Neka ime tvoje bude sveto u onima koje lako zaboravljamo
ili ne nalazimo vremena za njih.

Blagoslovljeno ime tvoje i neka bude na spasenje onima
koji tebe ne poznaju,
u onima koji na tebe zaboravljaju ili te stavljaju sa strane na putu života.
Blagoslovljeno ime tvoje i u mladima koji misle da mogu
sami nositi teret odrastanja.
Blagoslovljeno ime tvoje u svim odgojiteljima, psiholozima i psihijatrima
koji se više oslanjaju na svoje znanje nego na tebe.
Neka je blagoslovljeno i sveto ime tvoje u svim svećenicima
koji u tvoje ime uzimaju ljudima krivicu grijeha njihovih.
Blagoslovljeno ime tvoje u svim odlutalima
koji su svoja srca okrenuli od tebe.
Blagoslovljeno ime tvoje također u svim raskajanim povratnicima,
u svim krštenicima, Gospodine Isuse, Sine Boga živoga.

Neka svetost i veličinu i spasenjsku snagu tvoga imena upoznaju svi istinski tražitelji istine i mira na zemlji.
Neka se tvome svetom imenu poklone sve čiste duše na zemlji
i svi dusi spašenih s anđelima na nebu.
Jer tvoje je ime najsvetije od svih imena pod nebom.
U tvome je svetom imenu, Isuse, naše vječno spasenje.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 04 tra 2006, 4:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ako ne budete vjerovali da Ja Jesam,
umrijet ćete u svojim grijesima.
(Iv 8, 21-30)

Prije dvije tisuće godina
vukao se jedan čovjek
ulicama jednog grada
s križem, osuđen na smrt,
izrugan i izudaran.

Ali mu je ipak uspjelo,
za sva vremena, pa i danas,
dovesti ljude do razmišljanja
o najdubljem smislu
njihova bitka.

Pokušaj ovoga tjedna prije Uskrsa
pustiti svaki dan u svoj život
bar jedan trenutak tišine
i sabranosti.
Opazit ćeš
koliko je to blagotvorno.
Osjećat ćeš se više čovjekom.

Kako iskorijeniti zlo? Praštanjem!

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 05 tra 2006, 10:57
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Upoznat ćete Istinu, a Istina će vas osloboditi..
(Iv 8, 31-42)

U dubini srca svakog čovjeka živi želja i čežnja za susretom, za istinskim susretom s Bogom. Jednako bismo tako htjeli živjeti u istini s čovjekom. Ali sunce na nebu našeg zajedničkog života, istinskih međuljudskih odnosa, zamračuje oblak nepovjerenja, magla nepoštenja, sumnje i pretvaranja. Sunce u našem životu zaustavljaju zidovi, visoko podignuti između ljudi, nevidljivi, neugodni zidovi neprihvaćanja, straha koji nas udaljuje od čovjeka jer nam je nevjeran. Teško vjerujemo riječima koje laskaju, a iza kojih se skriva dvoličnost, zloba, a možda čak i mržnja, i upravo smo zbog toga tako daleko jedni drugima, makar živimo jedni pokraj drugih. Nismo jedni s drugima jer nam nedostaje istina i život u istini.

Uputit ćemo se na put za istinom. Mnogo nam se toga nudi pod pojmom istine, a počesto otkrijemo da je laž. Svatko ima svoju istinu koju brani pod svaku cijenu. Tako se ljudi dijele prema djelićima svojih istina i kritiziraju jedni druge. Kritike, istina, mora biti, ali postoji zdrava i bolesna kritika. Prava kritika otkriva čir ispod površine, ali i traži lijeka. Ona je hladan tuš koji pospješuje cirkulaciju krvi, ona je životno potrebna. Bolesni kritičar, međutim, ne donosi novog života, jer je sam mrtav. On sapinje svaki pokret i posvuda koči.

Potrebno je analizirati svoju kritiku. »Kritiziraš li druge, grupe i društva, događaje i odnose, ljude i prilike, jer voliš ljude, jer ti je stalo do njihova blagostanja, jer želiš novi život? Onda se ne boj, nego kritiziraj. Tvoja će kritika donijeti blagoslov. Polazi li tvoja kritika od ideoloških pretpostavki? Je li pokretana kratkovidnošću, ljubomorom i mržnjom? Želi li rušiti, raniti, dotući? Tada si bolesni kritičar, specijalist za rušenje, koji iza sebe ostavlja samo razvaline« (Phil Bosmans).

Dobra je samokritika, jer dovodi do samospoznaje, djeluje oslobađajuće i štiti od razočaranja. Samokritika je teška. Najdublje oslobađanje temelji se u kritičkom promatranju vlastite osobe. Ljudi prilaze jedni drugima s predrasudama. S pristranih pozicija sipaju nemilosrdnu kritiku na glavu drugih. Ekstremne skupine bespoštedno kritiziraju sve druge, ali same ne trpe nikakve kritike na svoj račun i u vlastitim redovima. Kritika bez samokritike bijeg je pred samim sobom i pred vlastitom odgovornošću. Stoga se trebam pitati: s čime još nisam raščistila? Zašto sam tako žučljiva i neuravnotežena prema drugima?

Tko promatra u ogledalu svoje vlastito lice, možda će otkriti zašto se uporno suprotstavlja stanovitim ljudima ili skupinama. Budem li nešto poštenija prema sebi, imat ću i za druge više razumijevanja.

Stoga mi se valja naći u istini, otkriti Istinu i u njoj ostati, jer »istina će nas osloboditi«.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 06 tra 2006, 14:30
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ako tko drži riječ moju, sigurno neće nigda vidjeti smrti.
(Iv 8, 51-59)

Morali bismo umrijeti, kad ne bismo gledali na Tebe koji, kao nekim čarom, pretvaraš svaku gorčinu u slast: Tebe na križu u tvom kriku, u najvećoj tjeskobi, u potpunoj nedjelatnosti, u živoj smrti, kada si, iskusivši njen ledeni dah, prosuo svu svoju vatru na zemlju i, postavši potpuno mrtvilo, izlio svoj beskrajni život u nas koji ga sada živimo u opojnosti.

Dostatno nam je vidjeti kako smo Ti slični bar malo, i da ujedinjujući svoju bol s Tvojom, prikažemo je Ocu. Da bismo imali Svjetlo, Ti si izgubio vid. Da bismo baštinili jedinstvo, iskusio si odijeljenost od Oca. Da bismo posjedovali mudrost, ti si postao "neznanje". Da bismo se ponovno odjenuli nevinošću, ti si se učinio "grijehom".

Da bi Bog bio u nama, Ti si se osjetio od Njega udaljenim.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 08 tra 2006, 7:22
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Krist postade poslušan do smrti,
smrti na križu.
(Fil 2, 8 )


Svatko ima svoj križni put. Poznati su nam križni putevi našeg naroda. Brojni su osobni križni putevi koji su drugima nepoznati. Svi se oni oslanjaju na križ Isusa Krista. Bogočovjek Isus iz Nazareta je prvi prošao križnim putem, ušao u sve tegobe, boli i nepravde, podmetnuo lice da ga ćuškaju i pljuskaju, dopustio da ga ismijavaju i obezvređuju, kleveću i lažu protiv njega, podmetnuo svoj život da bi naš oživio, te tako postao oslonac svakom patniku, uzor križnih puteva, pomoćnik i ponos svih koji pate, sigurna nada u sjajan smisao patnje.

U patnji je najpotrebnije zadržati povjerenje u smisao. Postoji Bog. On je znao za patnju kad je stvarao čovjeka. On je solidaran sa svakim patnikom. Nakon Isusove patnje ljudska patnja postaje privilegij. Po patnji se produbljuju naši životi, patnja nas skreće s površnih puteva i utvrđuje korijene naših života, preobražava mišljenje i otvara odlučnost za nove inicijative i nove puteve. Patnja angažira misao i volju, čini nas sposobnima osjetiti boli drugih, očvrsnuti pleća noseći vlastiti križ. No patnja nas povezuje s Isusom Kristom, čini nas solidarnima s njime i sa svakom jedinkom ljudske povijesti. Patnjom ulazimo u prijateljstvo s Isusom, patnjom postajemo njegovi prijatelji u njegovim najtežim prilikama. Patnja najdublje sjedinjuje čovjeka i Boga.

Patnja nas otkida od sitnih ciljeva, oslobađa od samosažaljenja, postavlja nam egzistencijalna pitanja, traži odgovor koji je smisao svega. Kroz patnju čovjek je sposoban upoznati Boga, njegovu prisutnost. Patnja nas uči gubiti, ne zaustavljati se na sitnim dobicima, ne plakati za neuspjesima zbog prezira i osame. Patnja otvara vrata iza kojih možemo vidjeti smisao života, postati filozofski produbljeni, doći do mističkih dubina. Patnja može iskopati talente književnih i umjetničkih sposobnosti, misaonih puteva i stvaranja novih inicijativa u društvu i prijateljstava s patnicima.

Patnja nas odvezuje od svijeta, od ljudi, od kratkotrajnog ljudskog života. Patnja nas ponese visoko iznad svega, pokaže besmisao malih ciljeva, neukusnost laži i sažaljenja, težnji za sitnim pohvalama i kratkotrajnim uspjesima. Tako patnja postaje blagoslov. Ona može osloboditi od ovisnosti i ropstva, a istovremeno voditi u visine i u dubine. Tako u visinama svojega duha dokučujemo riječ Božju, Sveto pismo nam postaje jasno i transparentno. Odlazeći u dubine susrećemo Duha Svetoga koji vodi u dubinu našega duha, našega bića i naših čežnji.

Tako nas križni putevi vode sve do uskrsnuća. Oni su svjedoci da bez umiranja malim ciljevima nema dospijeća do trajnih ciljeva.

Dobro je poći u crkvu i tu poći s Isusom od postaje do postaje križnoga puta: od podlih svjedoka, preko izrugivanja i niskih udaraca, sve do njegove smrti. Ne smijemo zaboraviti poći do petnaeste postaje križnog puta, do uskrsnuća. Bez uskrsnuća patnja nema smisla. Bez ozdravljenja operacija je besmislena. Bez ljubavi i praštanja suze nemaju smisla

Danas se prošeći svojim križnim putem...

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 08 tra 2006, 7:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj!
Ezek 37,26-27

Boga se ne može u potpunosti razumjeti; on ne može biti obuhvaćen ljudskim razumom. Istina izmiče našim ljudskim mogućnostima. Jedini način boljeg shvaćanja je neprestano isticanje naših ljudskih granica “imati” ili “držati” istinu. Ne možemo objasniti Boga niti njegovo postojanje u povijesti. Kadgod poistovjetimo Boga s nekim određenim događajem ili situacijom, mi se igramo Bogom i izvrćemo istinu. Jedino možemo biti vjerni u potvrdi da nas Bog nije napustio nego nas poziva usred neopisivih besmislenosti života. Vrlo je važno biti duboko svjestan ovoga. Velika je i podmukla kušnja sugerirati sebi ili drugima gdje Bog radi a gdje ne, kada je prisutan a kada nije, i nitko, niti jedan kršćanin, niti svećenik, niti redovnik, nema posebnu spoznaju Boga. Bog ne može biti ograničen niti jednim ljudskim konceptom ili predskazanjem. On je veći od našeg razuma i srca i savršeno slobodan objaviti se gdje i kada on to želi.

Možemo čvrsto zatvarati oči i sklapati ruke, ali Bog govori samo kada on to želi. Kada ovo spoznamo, naša žurba, napori, potezanja postaju prilično smiješni. Ponekad djelujemo poput djeteta koje kad zatvori oči misli da može odagnati svijet.
Kada sve učinimo kako bismo načinili prostor za Boga, još uvijek je Bog taj koji dolazi na svoju osobnu inicijativu. Ali mi imamo obećanje na kojem temeljimo našu nadu: obećanje njegove ljubavi. Tako naš život može upravo biti iščekivanje, ali strpljivo čekanje i s osmjehom. Tada ćemo, zaista, biti iznenađeni i puni radosti i zahvalnosti kada on dođe.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 08 tra 2006, 21:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

CVJETNICA

Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"
Mt 21,6-9


On gleda mimo cijele ove buke i kretanja na ono što je pred njim: mučno putovanje izdaje, muke, raspeća i smrti. Njegove oči vide što ne može vidjeti nitko drugi oko njega; njegovo visoko čelo odražava poznavanje stvari koje su izvan domašaja bilo čijeg shvaćanja. Prihvaćanje je sjetno, ali smireno. Unutar ljudskog srca je kolebljivost, ali i beskrajno sažaljenje. Duboka je svijest o neizrecivoj boli koju će propatiti, ali i snažna odlučnost da se izvrši volja Božja. Iznad svega, postoji ljubav, beskrajna, duboka, dalekosežna ljubav rođena iz neslomljive intimnosti s Bogom i koja doseže sve ljude, gdjegod da su sada, gdje su bili ili će biti. Nema ništa što on ne zna u potpunosti. Nema nikoga koga on ne bi u punini ljubio.
Svaki put kad pogledam Krista na magarcu, podsjetim se da me on vidi sa svim mojim grijesima, krivnjom, i sramotom i da sam voljen njegovim potpunim praštanjem, milosrđem i samilošću.
Biti s njim je molitva. Gledam i gledam i gledam i znam da on vidi dubine moga srca; i ne moram se bojati.

Radost i žalost rođene su u isto vrijeme, obje uskršavaju iz takvih dubina tvoga srca da ne možeš naći riječi kojima bi izrazio emocije u potpunosti.
Ali upravo ovo intimno iskustvo u kojem je svaki djelić života dodirnut djelom smrti može nas dovesti do granica egzistencije. To se može dogoditi ako gledamo naprijed iščekujući dan kada će naša srca biti ispunjena savršenom radošću, radošću koju nam nitko neće moći oduzeti. Dopustite mi dakle da razmišljam o iščekivanju, prvo o iščekivanju kao strpljivosti, a zatim o iščekivanju kao radosti.

Molitva
Svemogući Bože,
Danas iskazujemo štovanje Kristu u njegovoj pobjedi.
Pjesmama hvale
Pratimo ga u njegov sveti grad;
Daj da možemo stići
Po njemu u nebeski Jeruzalem
Koji živi i kraljuje s tobom u vjekove.
Amen

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group