HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: ned 21 srp 2019, 17:44. Pogledaj neodgovorene postove
Povijest KatoliĆØke crkve
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeęa tema
Autor Poruka
Daniel




Spol: muško
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: sri 21 srp 2004, 15:15
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Eseni su jedna židovska zajedinca, da ne kažem sekta, a templari su bili križarski red nastao u vrijeme križarskih ratova a ime su dobili po tome Å”to su bili smjeÅ”teni u blizini ruÅ”evina jeruzalemskog hrama. Da to je istina da su najveƦi broj vjeÅ”tica pogubili protestanti, prema najnovijim podacima, koji su znanstveno utemeljeni, 9 od 10 vjeÅ”tica pogubljeno je u protestantskim zemljama. najžeÅ”Ć¦i progoni bili su u Engleskoj, Nizozemskoj i protestantskom djelu NjemaĆØke. primjerice u katoliĆØkoj Irskoj pogubljenja vjeÅ”tica bila su izuzetno rijetka pojava. Kada se optužuje naÅ”u crkvu radi inkvizicije onda se najĆØeÅ”Ć¦e za primjer uzima Å”panjolska inkvizicija, ali se namjerno previĆ°a ĆØinjenica da je Å”panjolska inkvizicija imala vjerski karakter ali je bila državna institucija. naime nakon osloboĆ°enja Å panjolske od Maura (muslimana) 1492. godine pod vlaÅ”Ć¦u Å”panjolskih katoliĆØkih vladara Izabele i Ferdinanda naÅ”ao se veƦi broj muslimana, Židova i pokrÅ”tenih muslimana i Židova tzv. marana koje je budno pratila inkvizicija upravljana od Å”panjolskog dvora. U Å panjolskoj je postaojao i tzv. proces "auto da fe" (ĆØin vjere) kada bi se optuženi za krivovjerje javno pokajao i odbacio svoj nauk i tada je umje3sto njega spaljivana lutka obuĆØena u "sambineto" heretiĆØko odjelo. U katoliĆØkim zemljama najviÅ”e vjeÅ”tica i heretika spaljeno je ili ubijeno u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Crkvene vlasti nisu nikada izvrÅ”avale kaznu, to su radile svjetovne vlasti, crkvena lica su uglavnom sudjelovala u procesu i podizanju optužnice. Mora se imati na umu da je tada znaĆØilo biti iste vjere kao i vladar zemlje neka vrsta iskazivanja lojalnosti državi i vladaru tj. vladajuƦoj dinastiji. InaƦe najveƦi broj vjeÅ”tica nije spaljen ili ubijen u srednjem vijeku nego u 16. i 17. stoljeƦu.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
PostanoPostano: čet 22 srp 2004, 12:54
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Jadne baba roge! place

Nego, Ŕto mislite o Jeruzalemu, hoce li po vama ikad tamo zavladati mir, s obzirom na povijesno, a narocito vjersko znacenje tog grada za krscane, muslimane i zidove?
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Daniel




Spol: muško
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: sri 28 srp 2004, 8:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Da baŔ jadne, samo Ŕto nisu bile same baba roge, nego baba roŔci. Rolling Eyes
Na ovo tvoje pitanje je popriliĆØno teÅ”ko odgovoriti jer u jednome segmentu odgovora veƦ zalazi u predviĆ°anje buduƦnosti. ƈinjenica je da je Jeruzalem podjednako važan krÅ”Ć¦anima, Židovima i krÅ”Ć¦anima. O tome je vodila raĆØuna i vatikanska diplomacija kada je u vrijeme nastanka države Izrael predlagala da se grad jeruzalem, pogotovo njegova stara povijesna jezgra koju su tada kao i danas veĆØinom nastanjivali muslimani i krÅ”Ć¦ani te neÅ”to malo Židova, stavi pod upravu meĆ°unarodne zajednice. Nažalost politika i razni lobiji uĆØinili su svoje. Posljedice takve nerealne politke danas su oĆØite i preoĆØite. Ali ja osobno ne mislim da je Jeruzalem kljuĆØna toĆØka ili kljuĆØan problem u dogaĆ°ajima na Bliskom Istoku, problem je puno dublji i kompleksniji i zadire duboko u meĆ°unacionalne i meĆ°uvjerske odnose.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
nata




Spol: žensko
Postovi: 418
Lokacija: zadar
PostanoPostano: sub 02 tra 2005, 22:59
PostNaslov : Vjerovanje
Citiraj i odgovori

Molim ako netko zna (teolozi...sike?..ostali?.) koji se to dio u Apostolskom vjerovanju naziva filioque a mislim da je rijeĆØ o neĆØemu oko ĆØega su se sukobile neke struje u crkvi negdje oko 4. st.

Ja sam s vama u sve dane - do svrŔetka svijeta!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
nata




Spol: žensko
Postovi: 418
Lokacija: zadar
PostanoPostano: uto 05 tra 2005, 22:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ovdje izgleda sam pitaÅ” i sam odgovaraÅ”.

Evo, ja naŔla odgovor, pa ako nekoga zanima:

zapadna i istoĆØna (tj. kat. i pravos.) crkva izmeĆ°u ostalog nisu se složile oko definicije božanstva Duha Svetoga, naime, katoliĆØka smatra da on dolazi od Oca i Sina, a pravoslavna da on dolazi od Oca preko Sina.

Sporni dio je u Vjerovanju (formulirano 381.god.), gdje se kaže '..i u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca, koji izlazi od Oca (kasnije 1014.dodano na zapadu I SINA), koji se s Ocem i Sinom skupa ĆØasti i zajedno slavi..'

Dakle, iako su sve tri krÅ”Ć¦anske crkve priznale Ispovijest vjere, ovaj dio ('filioque') oĆØito je bio jedan od povoda za raskol, a i danas je predmet rasprava izmeĆ°u dviju crkava.

Ovo je izvuĆØeno iz raznih izvora, nadam se da nisam Å”to krivo prenijela.

Ja sam s vama u sve dane - do svrŔetka svijeta!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
PostanoPostano: sri 06 tra 2005, 12:11
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sorry Nato,zakasnih poglefdati temu pa da ti odgovorim..
Nego,zanima me,koliko obratite pozornost na kraju vjerovanja kada molimo za uskrsnuƦe tijela?
Jel vam se ĆØini da s etijelo nekako zapostavlja u razmiÅ”ljanjima,propovijedima..?
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
nata




Spol: žensko
Postovi: 418
Lokacija: zadar
PostanoPostano: sri 06 tra 2005, 19:08
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

mislim da da, možda zato Å”to nam je to teÅ”ko predoĆØiti, živa apstrakcija za naÅ”e male umove

Ja sam s vama u sve dane - do svrŔetka svijeta!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
fat drummer




Spol: muško
Postovi: 862
PostanoPostano: sri 06 tra 2005, 20:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

nata napisa:
Ovdje izgleda sam pitaÅ” i sam odgovaraÅ”.

Evo, ja naŔla odgovor, pa ako nekoga zanima:

zapadna i istoĆØna (tj. kat. i pravos.) crkva izmeĆ°u ostalog nisu se složile oko definicije božanstva Duha Svetoga, naime, katoliĆØka smatra da on dolazi od Oca i Sina, a pravoslavna da on dolazi od Oca preko Sina.

Sporni dio je u Vjerovanju (formulirano 381.god.), gdje se kaže '..i u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca, koji izlazi od Oca (kasnije 1014.dodano na zapadu I SINA), koji se s Ocem i Sinom skupa ĆØasti i zajedno slavi..'

Dakle, iako su sve tri krÅ”Ć¦anske crkve priznale Ispovijest vjere, ovaj dio ('filioque') oĆØito je bio jedan od povoda za raskol, a i danas je predmet rasprava izmeĆ°u dviju crkava.

Ovo je izvuĆØeno iz raznih izvora, nadam se da nisam Å”to krivo prenijela.


ok, al ovo meni zvuci totalno blesavo
raskol radi jedne rijeci i dogmatike
mudri su ti crkveni oci

I am a Jew. Hath not a Jew eyes? hath not a Jew hands, organs, dimensions, senses, affections, passions?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
nata




Spol: žensko
Postovi: 418
Lokacija: zadar
PostanoPostano: čet 07 tra 2005, 20:19
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

a Å”to ƦeÅ”, kad se hoƦeÅ” posvaĆ°ati, naƦi ƦeÅ” neki razlog

Ja sam s vama u sve dane - do svrŔetka svijeta!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 07 tra 2005, 21:10
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Nije raskol u Crkvi nastao samo zbog Vjerovanja. Da ne idemo sad daleko u povijest, evo o onom najznaĆØajnijem:

VELIKI ISTOƈNI RASKOL 1054.

GrĆØko-istoĆØne i latinsko-zapadne razlike su bile: liturgijske, disciplinske, crkveno-politiĆØke i dogmatske naravi. Konstantin IX. Želi sklopiti s papom savez protiv Normana. No carigradski patrijarh Mihajlo Cerularije uplaÅ”en da papa ne posegne u njegovu jurisdikciju sprijeĆØi približavanje, zaoÅ”trivÅ”i crkvene suprotnosti (osuda celibata, umetanje Filioque u Vjerovanje, zatvorio latinske crkve). Papa Å”alje svoje poslanike. Pregovori veƦ u poĆØetku zapinju.

Poslanici su se pozivali na Konstantinovu darovnicu, te na papin primat, traže primat rimske jurisdikcije. Patrijarh je ĆØastohlepan, ponosan i proraĆØunat, pa dopuÅ”ta da se pregovor razbije. Kardinal Humbert de Silva Candid pripravi bulu o izopƦenju, koju 16. 07. 1054. polaže na oltar u crkvi sv. Sofije. ZaprepaÅ”Ć¦uje da je po srijedi bio tragiĆØan nesporazum, ljudski promaÅ”aj i disciplinska pitanja, spor oko Filioque nije bilo srediÅ”nje pitanje. U to vrijeme papinska stolica je ispražnjena (tek 13. 04. 1055. izabran papa Viktor II.), tako da Cerularije nije ekskomunicirao papu ni Rimsku Crkvu, veƦ samo poslanike. No, rascijep je ostao nepremoÅ”Ć¦en sve do danas.

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 07 tra 2005, 21:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

A kome se da ĆØitati - evo i opÅ”irnije:

Rimska krÅ”Ć¦anska opƦina od samog je poĆØetka uživala veliki ugled u cjelokupnoj Crkvi, bila je najstarija, najveƦa i jedina apostolska Crkva na Zapadu. Utemeljiteljem Rimske Crkve oduvijek se smatrao sv. Petar. Biskup grada Rima imao je uvijek naroĆØito mjesto. Ono se temeljilo na ĆØinjenici da je on mogao u slijedu biskupa svoje apostolsko nasljedstvo izvesti neposredno od Petra. Izravna povezanost s apostolima i Pracrkvom davala je jamstvo ĆØistoƦe vjere. Kolika je bila uloga rimskog biskupa svjedoĆØi i ĆØinjenica da su se mnogi krivovjerci dolazili opravdati k njemu, mnogi borci za pravovjerje tražili su utoĆØiÅ”te upravo kod njega. U mnogim pravnim i disciplinskim problemima rimski je biskup imao zadnju i presudnu rijeĆØ. Kroz njega je "progovarao Petar".

1. Pitanje primata

Crkvena sjediÅ”ta obiĆØno su bila vezana za glavne gradove tj. metropole. Osim Rima, Crkva je imala joÅ” tri velika sjediÅ”ta: Aleksandriju, Antiohiju i Jeruzalem. Nicejski im je sabor (325.) dao ista vrhovniĆØka prava kakva je imao i Rim, s tim da je Jeruzalem dobio poĆØasno mjesto. Car Konstantin je 330. godine sjediÅ”te Rimskog carstva prenio iz Rima u Konstantinopol (danaÅ”nji Carigrad). PolitiĆØki znaĆØaj Rima polako je opadao.

ŽeleƦi dati glavni znaĆØaj novom glavnom gradu Carstva, car je carigradsku stolicu po ĆØasti stavio ispred Antiohije i Aleksandrije, odmah iza "starog" Rima. Napetosti izmeĆ°u Zapada sa centrom u Rimu i Istoka sa centrom u Carigradu pomalo su rasle, posebno kroz razliĆØite borbe protiv krivovjerja. Odlaskom cara iz Rima, uloga pape se znatno poveƦala jer je sada bio manje ovisan o carskom politiĆØkom utjecaju. Paralelno s tim, uloga carigradskog patrijarha sve se viÅ”e povezivala uz carsku politiĆØku vlast.

U politiĆØkom kontekstu, problem je nastao i glede jurisdikcije (crkvene nadležnosti) nad nekim podruĆØjima Crkve. Carigrad (nazvan "novi Rim") sve je viÅ”e dolazio do uvjerenja da je po ĆØasti i ugledu izjednaĆØen sa starim Rimom i da je stoga potrebno izjednaĆØiti ulogu pape i carigradskog patrijarha. Bila je to velika zabluda istoĆØne Crkve, jer se papinska služba nije temeljila na tome Å”to je Rim bio glavni grad Carstva, nego na ĆØinjenici da je papa nasljednik apostola Petra. Prema tome, padom Rima, njegova služba ne gubi na znaĆØaju jer nije politiĆØke naravi. Papa naravno nije mogao dopustiti da se znaĆØaj i važnost Petrove službe u Crkvi veže uz politiĆØke utjecaje i promjene glavnog grada Carstva. I dok se papinstvo oslobaĆ°alo carskog utjecaja, patrijarÅ”ijska služba sve se viÅ”e uz njega vezala. Kad su Normani poĆØeli Bizantu otimati južnu Italiju, koja je crkveno bila pod upravom carigradskoh patrijarha, bizantski je car htio sklopiti savez sa papom protiv Normana, no to je odluĆØio sprijeĆØiti patrijarh Cerularije bojeƦi se da Ʀe izgubiti crkvenu vlast u južnoj Italiji. Tada je odluĆØio izbaciti u prvi plan "teoloÅ”ke i disciplinske" razlike Istoka i Zapada.

2. TeoloŔke i disciplinske razlike

Patrijarh Cerularije poĆØeo je zatvarati latinske samostane i crkve u Carigradu te uputio nekoliko ozbiljnih prigovora Rimskoj Crkvi. Te razlike i danas se navode kao glavne razlike KatoliĆØke i Pravoslavne Crkve iako one u stvari i nisu razlike nego samo razliĆØite tradicije koje se meĆ°usobno ne sukobljavaju.

KoriŔtenje beskvasnog kruha u euharistiji

KrÅ”Ć¦ani na Istoku slavili su euharistiju kvasnim kruhom da bi se razlikovali od Židova koji su Pashu i dalje blagovali sa beskvasnim kruhom iako znamo da je Isus na Posljednjoj veĆØeri zasigurno blagovao i u svoje Tijelo pretvorio beskvasni kruh. Na Zapadu se krÅ”Ć¦ani nisu toliko osjeƦali ugroženi od Židova pa su zadržali Isusovu praksu koriÅ”tenja beskvasnog kruha. Ipak, vjera Istoka i Zapada ostala je ista: bio kruh kvasni ili beskvasni, on je stvarno Isusovo tijelo. Ta vjera zajedniĆØka nam je i danas (i pravoslavni imaju sakrament euharistije!). Isus je slavio Pashu beskvasnim kruhom Å”to je povijesno i ĆØinjeniĆØno sigurno. Stoga nam ovaj prigovor nije jasan.

Filioque

U Nicejsko-carigradskom vjerovanju Zapadana Crkva moli o Duhu Svetom: "Koji izlazi od Oca I SINA" (latinski "Filioque" znaĆØi "i Sina"). IstoĆØna Crkva reƦi Ʀe: "Koji izlazi od Oca". Zapadna je Crkva, radi razliĆØite filozofske terminologije, željela dodatno objasniti kako je Duh Sveti OĆØev i Isusov Duh Å”to naravno vjeruje i IstoĆØna Crkva. IstoĆØna je Crkva optužila Zapadnu da je odstupila od pravovjerja ubacivanjem ovog dodatka (Filioque), no sve je rezultat nerazumijevanja filozofskih izraza istoka i zapada. Papa je prije nekoliko godina zajedno sa carigradskim patrijarhom izmolio Vjerovanje BEZ dodatka "Filioque" pokazavÅ”i da nam je vjera ista unatoĆØ razliĆØitim izrazima i dodacima.

Celibat

IstoĆØna je Crkva prigovorila, i danas prigovara, Zapadnoj Crkvi Å”to za sveƦenike postavlja samo neoženjene muÅ”karce. To je disciplinska odredba Crkve, a ne biblijska nauka niti Božja zapovijed i mi smo toga svjesni, no ipak smatramo da Crkva ima pravo postavljati uvjete za svoje službenike i da je imala ozbiljne razloge za uvoĆ°enje obvezatnog celibata za sveƦenike. UnatoĆØ prigovorima na raĆØun celibata, IstoĆØna Crkva visoko cijeni celibat koji je kod njih rezerviran za redovnike (monahe). Oni su, radi svoga beženstva, i danas smatrani "viÅ”im klerom" za razliku od "obiĆØnih", oženjenih sveƦenika. Koliko je celibat na cijeni u IstoĆØnoj Crkvi, govori i ĆØinjenica da biskupi (episkopi) mogu biti samo neoženjeni sveƦenici! Zato ne razumijemo ovaj prigovor!

Izbacivanje poklika "Aleluja" u korizmi i doÅ”aÅ”Ć¦u

Ovo možemo nazvati doista sporednim i smijeÅ”nim prigovorom jer se radi o crkvenim tradicijama koje nemaju nikakvog utjecaja na vjeru. Zapadna Crkva izbacuje uskrsni poklik "Aleluja" u pokorniĆØkim vremenima koja su obilježena pokorom, kajanjem, ozbiljnoÅ”Ć¦u itd. pa stoga veselim usklicima baÅ” nema mjesta. IstoĆØna Crkva smatra da je vjera u Isusovo uskrsnuƦe trajno prisutna u Crkvi (pa i u pokorniĆØkim vremenima) i stoga radosni uskrsni poklik "Aleluja" mora odzvanjati tijekom cijele godine. Ponovno naglaÅ”avam, ovo je doista sporedna stvar i danas se gotovo nitko viÅ”e na nju ne obazire.

Nauka o ĆØistiliÅ”tu

IstoĆØna Crkva nema formuliranu nauku o ĆØistiliÅ”tu kao Å”to je ima Zapadna Crkva. Ipak, obje vjeruju da se molitvom može izmoliti Božje milosrĆ°e i oproÅ”tenje grijeha za one koji su preminuli. Naime, i Pravoslavna Crkva moli za svoje pokojne, prikazuje za njih euharistiju i time pokazuje da vjeruje u jedno meĆ°ustanje nakon smrti tj. u stanje u kojem preminuli ĆØovjek joÅ” nije "zreo" za vjeĆØnu sreƦu, ali je prema njoj usmjeren i jednom Ʀe je doživjeti. Upravo to je nauka Zapadne Crkve o ĆØistiliÅ”tu. Svojom praksom IstoĆØna Crkva, unatoĆØ prigovorima, pokazuje istu vjeru. Stoga nam ni ovaj prigovor nije jasan.

BezgreÅ”no zaĆØeƦe i uznesenje Blažene Djevice Marije

U novije vrijeme jedan od prigovora su i ove dvije dogme koje je papa proglasio puno stoljeƦa nakon naÅ”eg raskola. Niti ovaj prigovor ne možemo razumjeti drugaĆØije nego kao rezultat odbojnosti prema papinskoj službi. Upravo Pravoslavna Crkva izuzetno Å”tuje Mariju, s velikom joj se ljubavlju i poÅ”tovanjem obraƦa. Ona je za njih, kao i za nas, ĆØista od svakog grijeha, posveƦena, najsvetija meĆ°u ženama, i nakon zemaljskog života uživa slavu svoga Sina. Oni joj se obraƦaju kao kraljici ("vladarici"), majci Crkve, ĆØak i slave blagdan "Velike Gospe" (Marijinog uznesenja na nebo) pa stoga u praksi izražavaju upravo ono Å”to ove dvije katoliĆØke dogme i istiĆØu!

3. KonaĆØni raskol 1054. godine

Privremenih raskola izmeĆ°u Istoka i Zapada bilo je i u prijaÅ”njim stoljeƦima, od kojih je najpoznatiji bio 867. godine. Papa Nikola I odbio je priznati patrijarha Focija koji je na tu službu doÅ”ao nakon Å”to je s nje silom skinut njegov prethodnik Ignacije. Bijesan radi toga, Focije je izopƦio iz Crkve papu Nikolu. Kasnije je taj sukob izglaĆ°en, no tragovi su ostali.

Vratimo se na sukob sa Normanima oko južne Italije. Taj sukob i strah patrijarha da ne izgubi crkveni utjecaj u južnoj Italiji (koja je tada bila pod upravom Bizanta), potakao je papu Leona IX da poÅ”alje izaslanstvo u Carigrad. No pregovori od poĆØetka nisu iÅ”li dobrim smjerom, obje strane bile su tvrdoglave i uznosite. Izrevoltiran neuspjesima, posebno ĆØastohlepljem i proraĆØunatoÅ”Ć¦u patrijarha Cerularija, posve neoprezno i nepromiÅ”ljeno voĆ°a papinske delegacije kardinal Humberto de Silva Candida napisao je pismo izopƦenja i postavio je na oltar patrijarhove katedrale. Tako je raskol postao definitivna stvar do danas. Dogodilo se to 16. srpnja 1054. Bio je joÅ” jedan pokuÅ”aj sjedinjenja u vrijeme opasnosti od najezde islama, no on je brzo propao. Zapadna Crkva zadržala je naziv "katoliĆØka" (grĆØki "katholikos" znaĆØi "sveopƦi"), a IstoĆØna Crkva prozvala se "ortodoksnom" tj. "pravoslavnom" (grĆØki"ortodoksos" znaĆØi "pravovjeran") želeƦi time dati do znanja da Zapadna Crkva nije pravovjerna!

Å to nam je zajedniĆØko?

Možemo slobodno reƦi da je vjera KatoliĆØke i Pravoslavne Crkve istovjetna. Pravovjerje je definirano na prvih osam Sabora koje priznaju i KatoliĆØka i Pravoslavna Crkva: Prvi nicejski 325., Prvi carigradski 381., EfeÅ”ki 431., Kalcedonski 451., Drugi carigradski 553., TreƦi carigradski 681., Drugi nicejski 787. i ƈetvrti carigradski 870. Sve Å”to piÅ”e u Bibliji i Å”to su definirali ovi zajedniĆØki Sabori, zajedniĆØka je vjera KatoliĆØke i Pravoslavne Crkve. Obje Crkve imaju svih sedam svetih sakramenata, apostolsko nasljedstvo biskupa, Å”tovanje svetaca na ĆØelu sa Blaženom Djevicom Marijom, Å”tovanje svetih slika...

Å to nam je razliĆØito?

NaÅ”e meĆ°usobne razlike ne temelje se na vjeri ili shvaƦanju Božje rijeĆØi, nego na razliĆØitim tradicijama Istoka i Zapada, na razliĆØitim obiĆØajima i narodnim predajama. Razlike možemo uoĆØiti u vanjÅ”tini i one su u biti jedine razlike: razliĆØiti obredi, razliĆØita odjeƦa sveƦenika i izgled crkava, razliĆØiti umjetniĆØki naĆØini prikazivanja svetaca, neobavezan celibat za pravoslavne sveƦenike (redovnici i redovnice su u obje Crkve u celibatu), razliĆØiti kalendari i blagdani. U naÅ”im krajevima, naÅ”e meĆ°usobne razlike pojaĆØane su povijesnim i politiĆØkim nepravdama i loÅ”im iskustvima iz proÅ”losti te nacionalnim sukobima do novijih dana pa ih tako treba i shvatiti.

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
nata




Spol: žensko
Postovi: 418
Lokacija: zadar
PostanoPostano: čet 07 tra 2005, 21:26
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

To je toĆØno, vjerovanje nije bio jedini uzrok.
Dodajmo i to da se odnos zaoÅ”trava zbog novomisioniranih Slavena koji se nalaze na granici - pod ĆØiju kapu Ʀe oni pripasti? Jadni 'slavenski apostoli' Ɔiril i Metod doživljavaju gorku sudbinu jer su se naÅ”li u procjepu izmeĆ°u dvije vatre. TipiĆØna borba za vlast.

I da, Humbert je bio priliĆØno ohol kad je sebi dopustio da, oĆØito bez papine dozvole, uputi izopƦenje patrijarhu.

Ja sam s vama u sve dane - do svrŔetka svijeta!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Ycteris




Spol: muško
Postovi: 1093
Lokacija: tamo gdje sunce sije, kiŔa pada i ljubav Božja vlada
PostanoPostano: čet 07 tra 2005, 22:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Hvala klara, ovo je bilo malo duže ali baŔ zanimljivo! jako sretan

VeƦe ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNMICQ [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
PostanoPostano: pet 08 tra 2005, 12:23
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mislim da po životu i djelu pape, svi ti plodovi pa i sad kad ga nema (jeste li vidjeli patrijarhe Pravoslavne crkve kako su mu zahvalili na pogrebu) neƦe biti uzaludni i da Ʀe katolici i pravoslavni sce viÅ”e iƦi na zbližavanje a ne razdjeljenje!
Bog djeluje i kroz najnepremostivije razlike!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Ycteris




Spol: muško
Postovi: 1093
Lokacija: tamo gdje sunce sije, kiŔa pada i ljubav Božja vlada
PostanoPostano: pet 08 tra 2005, 13:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Njegov utjecaj za života je bio jako velik, ali sada nakon smrti Ʀe biti joÅ” veƦi!

VeƦe ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNMICQ [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 08 tra 2005, 13:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

DanaÅ”nji dan je pokazao plod njegovih napora i djela - takvo jedinstvo krÅ”Ć¦ana u molitvi, takvo pjevanje, Rim joÅ” do sada nije ĆØuo ni vidio od samog poĆØetka poĆØetaka ...

Iako su prognozirali pljusak, znala sam da od kiÅ”e (a kamoli od pljuska) neƦe biti niÅ”ta... Ta zar bi Nebo na danaÅ”nji dan plakalo... Moglo je eventualno koju suzu radosnicu ispustit...

uĆØiniti dobro, a zatim otiƦi bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
fat drummer




Spol: muško
Postovi: 862
PostanoPostano: sub 09 tra 2005, 11:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

eto, nema neke razlike izmedju nas i pravovjernih a kolko dugo se vec ne slazemo.... cccccc.....
ivan pavao drugi je umro prerano
cak i uz njegove napore trebalo bi tristo godina da se pomirimo
tak nam i treba kad smo ljudi

I am a Jew. Hath not a Jew eyes? hath not a Jew hands, organs, dimensions, senses, affections, passions?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Ycteris




Spol: muško
Postovi: 1093
Lokacija: tamo gdje sunce sije, kiŔa pada i ljubav Božja vlada
PostanoPostano: pon 11 tra 2005, 22:35
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

fat drummer napisa:
eto, nema neke razlike izmedju nas i pravovjernih a kolko dugo se vec ne slazemo.... cccccc.....
ivan pavao drugi je umro prerano

to Ʀemo joÅ” vidjeti, ja mislim da Ʀe upravo sad u spomen na ovog papu obje strane joÅ” viÅ”e radit na premoÅ”Ć¦ivanju razlika...

VeƦe ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNMICQ [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: SuŔak-Trsat
PostanoPostano: čet 12 sij 2006, 11:52
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ovo je nastavak ove teme:

Daniel

InaƦe naziv katoliĆØki dolazi od grĆØke rijeĆØi katholikos Å”to znaƦi sveopƦe, sveopƦi. Osim naÅ”e Rimske crkve taj naziv koriste i sve pravoslavne crkve ĆØime se želi pokazati da su te Crkve sveopƦe tj. da su otvorene navjeÅ”tanju EvanĆ°elja i da se nastavljaju na apostolsku baÅ”tinu. Pojam katoliĆØka crkva poĆØeo se upotrebljavati za zapadnu crkvu od velike shizme 1075. kada se do tada jedinstvena krÅ”Ć¦anska crkva podjelila na istoĆØnu i zapadnu. Dok se zapadna ccrkva razvijala relativno samostalno, istoĆØna je bila usko vezana uz državnu vlast i bizantskog cara Å”to je uvelike otežavalo Å”irenje krÅ”Ć¦anstva istoĆØnog obreda zbog toga jer su interesi crkve ĆØesto bili usko vezani uz interese države. istoĆØna crkva se nakon razdoblja ikonoklazma poĆØela zatvarati i postajati ortodoksna dok se zapadna crkva poĆØela viÅ”e otvarati i odgovarati na izazove vremena, kao Å”to se nestanak rimske vlasti na zapadu i provale poganskih barbarskih naroda. nakon raskola istoĆØna crkva je sebe nazvala Ortodoksna katoliĆØka crkva (pravoslavna je izraz koji se upotrebljavao na podruĆØju bivÅ”e Juge za crkve istoĆØnog obreda). Dok se Rimska crkva Å”irila i postajal uistinu sveopƦa, katoliĆØka, pravoslavne crkve su se usko vezale za naciju i teritorij i postale autokefalne, povezane obredima i sveopƦim (vesaljenskim) patrijarhom u Carigradu. Dosta za danas.

nata

Tko ĆØeka, taj doĆØeka ili strpljen-spaÅ”en.
Daniel, hvala na odgovoru.

Ovo prvi put ĆØujem:

Daniel (napisa):
nakon raskola istoĆØna crkva je sebe nazvala Ortodoksna katoliĆØka crkva (pravoslavna je izraz koji se upotrebljavao na podruĆØju bivÅ”e Juge za crkve istoĆØnog obreda).


A Å”to znaĆØi 'autokefalne' (Kefa je Petar???) ?
_________________


Daniel

Kefa je hebrejska (aramejska) rijeĆØ za stijenu kako je Isus nazvao apostola Å imuna Petra, kod nas je ta rijeĆØ doÅ”la u njezinoj grĆØkoj inaĆØici petros - stijena i mi smo od toga izveli osobno ime Petar. Autokefalno je atribut koji se u crkvenom kontekstu pridaje pravoslavnim crkvama koje su po svome ustrojstvu samostalne tj. radi se o nacionalnim crkvama na ĆØelu kojih se nalazi patrijarh a teritorijalna podjela jednaka j onoj katoliĆØke crkve: arhiepiskopije (nadbiskupije), episkopije (biskupije) i parohije (župe). Pravoslavne crkve povezane su zajedniĆØkom tradicijom i liturgijom a simboliĆØki ih povezuje osoba carigradskog patrijarha koji nosi naslov vesaljenskog (ekumenskog) patrijarha. Politika bizantskih careva i težnje carigradskih patrijarha za primatoma doveli su do javljanja teorije o "pentarhiji" tj. organiziranju tada jedinstvene krÅ”Ć¦anske crkve na pet patrijarÅ”ija na ĆØelu kojih bi se nalazili nezavisni (autokefalni) patrijarsi. To su terbale biti rimska, carigradska, antiohijska, jeruzalemska i aleksandrijska patrijarÅ”ija a iznad njih bi stajao opƦi sabor. kalcedonski sabor iz 451. godine odredio je da se granice crkava moraju podudarati s državnim granicama. Ovdje je udaren temelj "sabornosti i autokefalnosti" prvoslavnih crkava. Dakle na ĆØelu pravoslavne crkve, koja je ujedno ĆØesto i nacionalna crkva nalazi se patrijarh koji crkvom upravlja putem episkopa i crkvenih sabora. Na tim temeljima nsatale su od 11. st. autokefalne pravoslavne crkve koje su se s vremenom odvojile ispod jurisdikcije carigradskog patrijarha. Zapadna crkva razvijala se na drugaĆØijim temeljima tako da je ona i u teoriji i u praksi mogla postati katoliĆØka tj. sveopƦa.

Natty

Iako je ova tema ĆØesto na tapeti vrijeme je da ju opet malo razvijemo. NaÅ”eg dragog Daniela Ʀu zaposliti ali vjerujem da to njemu neƦe biti teÅ”ko.

Jedina godina koju znam je 1054 iz povijesti. Zanima me background tih dogaĆ°aja. ƈitala sam negdje da je uzrok raskola to Å”to je crkva u to doba prodavala oprost od grijeha te je tadaÅ”nja vlast debelo to koristila i to se sve Lutheru zgadilo. Crkva tada nije bila neki moralni autoritet, viÅ”e manje je uživala u blagostanju te zanemarivala "male ljude", a stajala ĆØvrsto uz vlast, bila joj podrÅ”ka i sama sudjelovala. E sad me zbunilo joÅ” neÅ”to, 1054 godine se dogodio raskol na ortodoksnu (piÅ”e grĆØku odn. istoĆØnu) i latinsku crkvu, a tek 1517 godine je nastala rimokatoliĆØka, luterijanska, prezbiterska i anglikanska. Gdje sad tu spadaju danaÅ”nji grko katolici. Ja sam mislila da oni imaju sve isto samo ne priznaju naÅ”eg papu.

arkandeo

Grko katolici su Katolici istoĆØnog obreda. Dakle priznaju Papu ali imaju istoĆØni obred, tj. slave misu na naĆØin na koji to rade Prevoslavci.
1054. godine je bio veliki crkveni raskol on nema veze s Martinom Lutherom.
_________________

Natty

Kako nema? Pa zar nije tipac zapiĆØio onih svojih 95 teza na neka vrata?

Ycteris

Nakon Luthera je nastala protestantska Crkva i to nema nikakve veze s raskolom 1054., zapravmo ako se ne varam to se desilo dosta kasnije. InaĆØe nazvali su ju "protestantska" po tome Å”to ej Luther na tom papiru napisao PROTESTIRAM zbog ovog i onog...
_________________

Daniel

Raskol iz 1054. podjelio je tada jedinstvenu krÅ”Ć¦ansku crkvu na istoĆØnu i zapadnu tj. na rimokatoliĆØku i ortodoksnu (pravoslavnu) i otada te dvije cekve imaju nezavisan razvoj. Martin Luter je 1517. na vrata WurtemberÅ”ke dvorske kapele prikucao 95 teza u kojima je progovorio o nekim zloupotrebama unutar crkve, od kojih je jedna bila i prodavanje oprosta, ali je ujedno i nekim svojim stavovima i tezama zaÅ”ao u krivovjerno shvaĆØanje crkve i nekih crkvenih disciplina. Do potpunog prekida Luthera sa katoliĆØkom crkvom i papom doĆØlo je kada je Luther 1520. godine zapalio painsku bulu i time otkazao posluÅ”nost papi. Nakon toga zapoĆØeli su vjerski sukobi izmeĆ°u katolika i pristalica nove vjere koja se od 1530. godine naziva protestantizam zbog protesta koji su uložili pristalice nove vjere na njemaĆØkom državnom saboru u Wormsu na kojemu je katoliĆØka veĆØina na ĆØelu sa carem Karlom V. nastojala suzbiti Å”irenje reformacije tj. protestantizma. Osim Lutherovog oblika reformacije ubrzo Ʀe se javiti jedan radikalniji oblik a to je kalvinizam. nazvan po pikardijcu Jeanu Calvinu, kalvinizam je nastao i razvio se u Ženevi i otuda se proÅ”irio na Nizozemsku, Francusku, Å vicarsku i MaĆ°arsku, a ksanije i na Å kotsku. Calvin je bio zagovornik predestinacije tj. preodreĆ°enja, Å”to je crkva joÅ” u ranijim stoljeƦima odbacivala kao heretiĆØko uĆØenje. Anglikanska crkva je nastala 1535. godine kada je papa odbio engleskom kralju Henriku VIII. dati rastavu braka od Katarine Aragonske kako bi se oženio svojom ljubavnicom Anne Boleyn. Stoga se Henrik proglasio glavom crkve u Engleskoj i tražio da mu se položi tzv. supermacijska zakletva kojom ga se priznaje jedinim poglavarom engleske crkve. Oni koji su to odbili bili su muĆØeni i ubijeni, kao Henrikov ptijatelj i veliki humanist Thomas Moore i biskup John Fisher, danas proglaÅ”eni svetima. U vrijeme Henrika vjera u Engleskoj je bila u svemu katoliĆØka od obreda na dalje osim Å”to je poglavar crkve bio kralj a ne papa za njegovih nasljednika u Anglikansku crkvu Ʀe se uvuƦi dosta elemenata kalvinizma i manje luteranstva.

Natty

Wow! To sve držiŔ u glavi ?! U moju ne stane niŔta osim praŔine i paukova

Hvala svima na odgovoru, a posebno Danielu na iscrpnosti.

Ovo mi je fascinantno za anglikansku crkvu, pojma nisam imala. Zanimljivo je kako su ti ljudi pristali na nekog samozvanog poglavara crkve i da ta crkva živi i danas.

Daniel



A kako živi to se vidi.

Ycteris

Natty (napisa):
Zanimljivo je kako su ti ljudi pristali na nekog samozvanog poglavara crkve i da ta crkva živi i danas.

Mogu vam reƦ da ne shvaƦam kako bi pravi vjernici mogli takvo neÅ”to prihvatiti.

Daniel



Pa i nisu to prihvatili tek tako, bilo je velikih i krvavih progona onih koji nisu htjeli položiti supermacijsku zakletvu tako su npr. londonski kartuzijanci privezani nogama za konje i potezani po ulicama Londona da bi im zatim oderali kožu i spalili ih. Nakon smrti Henrika VIII. u vrijeme njegova sina Edvarda VI. pokuÅ”alo se uspostaviti kalvinizam u Engleskoj ali to baÅ” nije iÅ”lo. Nakon smrti Edvarada VI. na prijestolje je doÅ”la Henrikova najstarija kƦer Marija, iz braka sa Katarinom Aragonskom, u njezino vrijeme provedena je rekatolicizacije Engleske i progonjeni su protestanti, zbog toga je u povijesti nazivaju Krvava Marija (Bloody Mary)ili Marija KatoliĆØka. Protetstantizam se u Engleskoj udomaƦio u vrijeme Marijine sestre Elizabete I. ali su pobune i otpori katolika, koji su bili brojni, bili ĆØesti. U XVII. st. Engleskom vlada Jakov II. Stuart koji je bio katolik te je zbog toga i svrgnut. Njegov predhodnik Karlo II. Stuart na samrti je prihvatio katolicizam i primio Sv. Sakramente po katoliĆØkom obredu.

merkat

Daniel odkud to vadis ?
Ima li neka knjiga kao povijest katolicke crkve il ?
Zna li netko da postoji neka knjiga o osnovama drugih religija iii usporedbama s nasom religijom ?

Daniel

Volim prouĆØavati crkvenu povijest. Upravo sam zavÅ”io jedan znanstveni rad vezan uz protureformaciju u Hrvatskoj. Ovaj dio povijesti mi je posebno interesantan, a da bi razumio XVI. i XVII. st. moraÅ” dobro poznavati i ranija razdoblja pa tako pamtim te stvari i brzo ih memoriram. A i Sike tu pomaže svojim iskustvom, iapk je on u svom viÅ”estoljetnom stažu dosta toga proživio i vidio.

nata

Meni se od te literature jako svidjela 'Kronika krÅ”Ć¦anstva' Mozaika knjiga. Iako neki kažu da nije iscrpna, kao nekome tko je recimo poĆØeo ĆØitati takve stvari meni je priliĆØno dobra, jer te vodi kronoloÅ”ki kroz dogaĆ°aje i objaÅ”njava njihovu pozadinu. I, naravno, ilustrirana je (to za nas koji volimo slikovnice).

MeĆ°u autorima su profesori koji su, ĆØini mi se, pripadnici svih triju krÅ”Ć¦anskih usmjerenja, pa se nadam da su dogaĆ°aji opisani objektivno.

A Ŕto vi mislite imamo li mi kao katolici pravo tvrditi kako je naŔa crkva jedina prava i ispravna, isto tako pravoslavni i protestanti? Možemo li povezati danaŔnje crkve sa crkvama koje Isus preko Ivana kritizira u Otkrivenju (hladnoj crkvi u Efezu, pokvarenoj crkvi u Tijatiri, oholoj crkvi u Laodiceji...


Natty



E sad Ʀu ja opet filozofirati

Da li imamo pravo tvrditi kako smo jedini pravi i ispravni ne znam. Nisam se nikada upuŔtala s nikim u razgovor o tome, no osobno mislim da doista jesmo no opet to misli pripadnik bilo koje religije.

A sad Å”to se tiĆØe povezivanja, kada bi ljudi prestali biti sebiĆØni i prestali se baviti politikom, kada bi spoznali ono Å”to nam je isto i na tome gradili zajedniÅ”tvo to je doista moguƦe.

JuĆØer sam proĆØitala Ispovijest ruskog hodoĆØasnika. Divna knjiga, to je pravoslavna duhovnost, neƦu sada prepruĆØavati sadržaj, to sam veƦ ukratko uĆØinila na Duhovnom akumulatoru, no ovdje sam htjela reƦi kako mi je ta knjiga joÅ” malo otvorila oĆØi, a time i srce...

Koliko ljubavi, žrtve, milosrĆ°a. Prekrasno neÅ”to. Doista su nam svi krÅ”Ć¦ani braƦa, ono Å”to nas dijeli polazi od ĆØovjeka...

Daniel

Pa ja duboko vjerujem da je KatoliĆØka crkva jedina prava apostolska crkva jer jedina posjeduje puninu KIristove objave. prema pripadnicima ostalih krÅ”Ć¦anskih religija nastojim se odnositi onako kako se odnosio papa Ivan Pavao II. koji je parvoslavne crkve nazivao "sestrinskim crkvama" dok je protestante nazivao "braƦom i sestrama u Kristu."

merkat

A Papa Benedikt je rekao za zidove da su nasa starija braca


Jos da nadjemo sa muslimanima zajednicki jezik....

Daniel

Pa mislim da smo na jako dobrom putu da se taj jezik naĆ°e. pogreb pokojnog pape mi je bio veliko svjedoĆØanstvo toga, posebno kada sam vidio predstavnike islamskih zemalja na njegovom sprovodu.

nata

Nije li Abraham taj koji nas zaista sve povezuje?

nata

Daniel (napisa):
Pa ja duboko vjerujem da je KatoliĆØka crkva jedina prava apostolska crkva jer jedina posjeduje puninu KIristove objave."


Kako to misliÅ”?

Daniel

Pa mi kada molimo apostolsko vjerovanje kažemo da vjerujemo u "jednu, svetu, katoliĆØku i apostolsku crkvu", jedini katoliĆØka crkva opravdava tu reĆØenicu vjerovanja. S druge strane ne mislim da su druge religije manje vrijedne, one takoĆ°er sadrže dijelove božanske objave ali samo katoliĆØka crkva ima puninu te objave.

merkat

Daniel (napisa):
Pa mi kada molimo apostolsko vjerovanje kažemo da vjerujemo u "jednu, svetu, katoliĆØku i apostolsku crkvu", jedini katoliĆØka crkva opravdava tu reĆØenicu vjerovanja. S druge strane ne mislim da su druge religije manje vrijedne, one takoĆ°er sadrže dijelove božanske objave ali samo katoliĆØka crkva ima puninu te objave.


Da to je i Benedikt XI rekao i ja u to vjerujem !

Daniel

Šteta da ovakva tema propadne. Evo jedno poticajno pitanje? Kako u gledate na ulogu Crkve u proŔlosti?

Daniel

Danas je umro rijeĆØki nadbiskup u miru msgr. Jospi PavliÅ”iƦ, osim Å”to je obavljao službu rijeĆØko-senjskog nadbiskupa pokojni nadbiskup bio je i važna povijesna liĆØnost. Naime, nadbiskup PavliÅ”iƦ je u poslijeratnim godinama spadao u krug istraskih narodnih sveƦenika koji su uz Božu MilanoviƦa najzaslužniji za povratak Istre, Rijeke i jadranskih otoka 1947. godine Hrvatskoj. Službu sveƦenika i biskupa obavljao je u vreijeme kada je na podruĆØju osloboĆ°enih i pripojenih krajeva trebalo obnoviti crkvenu hijerahiju i život u župama, od kojih se veƦina do 1945. nalazila u Italiji i bila na udaru faÅ”izacije. Pritom ne treba zaboraviti da mu je cijelo to vrijeme nad glavom visila avet socijalistiĆØkog ateizma i ateistiĆØke politike tadaÅ”njih vlasti. Ovo sve navodim u kratkim crtama iz razloga Å”to u veĆØeraÅ”njem Dnevniku smrt pokojnog nadbiskupa nije niti spomenuta, jer ne radi se samo o katoliĆØkom prelatu nego i o iznimnoj povijesnoj liĆØnosti koja je u mnogom zadužila hrvatski narod, pogotovo nas Primorce i Istrane.

Gospodine,kome da idemo?Ti imaÅ” rijeĆØi života vjeĆØnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Daniel




Spol: muško
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: sub 18 vel 2006, 9:53
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Dali je ujedinjenje krÅ”Ć¦ana moguƦe, ako uzmemo u obzir sve ono Å”to nas je u proÅ”losti spajalo i razdvajalo, i Å”to joÅ” danas ima utjecxaje na odnose meĆ°u krÅ”Ć¦anima?
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Ycteris




Spol: muško
Postovi: 1093
Lokacija: tamo gdje sunce sije, kiŔa pada i ljubav Božja vlada
PostanoPostano: ned 19 vel 2006, 9:57
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Pa zapravo, samo ujedninjenje krÅ”Ć¦ana je gledajuƦi realno praktiĆØki neizvedivo. Å to se tiĆØe nauĆØavanja tu dosta krÅ”Ć¦anskih Crkava ima uglavnom istu, razlika postoji u tradiciji, ali problem je u ljudima. ZaÅ”to je doÅ”lo i do prvog raskola? Jedni su htjeli bit glavni, drugi su htjeli ostat biti glavni i tak se odvojili pa su sad svaki svojima glavni. Ljudski ego kombiniran s moƦi je gadna stvar.

Cilje ekumenizma u ovim trenutcia nije doslovno povezati sve krÅ”Ć¦ane u jednu Crkvu po pitanju strukture, obiĆØaja i svega toga. Cilj je prvo prihvatiti jedni druge i biti složni, te tako svjedoĆØiti jedinstvo Crkve u duhu cijelom svijetu. To je ono Å”to je najvažnije.

VeƦe ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNMICQ [Vrh]
Daniel




Spol: muško
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: pon 20 vel 2006, 22:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ja sam miÅ”ljenja da su neki povijesni sukobi i predrasude iz proÅ”losti i te kako živi i da joÅ” danas utjeĆØu na odnose meĆ°u crkvama.Možda ti sukobi i nemaju viÅ”e neku važnost ali predrasude proizaÅ”le iz njih i te kako su žive.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Rainy




Spol: muško
Postovi: 71
Lokacija: ZGB....
PostanoPostano: pon 23 lis 2006, 22:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

evo, ovo su dva poglavlja iz moje maturalne.... oprostite na dužini, al ako nekog zanima..... inaĆØe sad piÅ”em i seminarski o križ. ratovima, pa sam malo prouĆØavao... ak je predugo moderatori slobodno izbriÅ”ite post

koriŔtena literatura:
WASSERMAN, James, Templari i asasini
JEDIN, Hubert, Velika povijest crkve III/1
JEDIN, Hubert, Velika povijest crkve III/2
LUCIUS- zbornik radova DruÅ”tva studenata povijesti Hrvatskih studija Ā«Ivan LuĆØiƦ- LuciusĀ» God. I., Sv. 1, Zagreb 2002.
MIROÅ EVIƆ, Å anjek, MijatoviƦ, Povijest za drugi razred gimnazije
OPƆA enciklopedija jugoslavenskog leksikografskog zavoda- 4. svezak. Å ANJEK, Franjo, Crkva i krÅ”Ć¦anstvo u Hrvata- 1. Srednji vijek
DOBRONIƆ, Lelja, Templari i ivanovci u Hrvatskoj,



2. Povijesna pozadina križarskih ratova


2. 1. Uvod u krÅ”Ć¦anstvo

Europska invazija na Svetu zemlju godine 1095. predstavljala je vrhunac politiĆØkog utjecaja krÅ”Ć¦anstva, koje se s pozicije nevažnog kulta unutar Rimskog Carstva izdiglo do takve moƦi da su podjednako kraljevi i seljaci drhtali pred njim. Od roĆ°enja Krista i nastajanja prvih Crkava na prostorima Bliskog istoka i Europe, pa sve do Ā«mraĆØnogĀ» Srednjeg vijeka, bilo je mnogo oscilacija i promjena u položaju krÅ”Ć¦anstva, od progona i muĆØeniÅ”tva do proglaÅ”enja krÅ”Ć¦anstva jedinom dopuÅ”tenom vjerom (Teodozije I Veliki). Od muĆØeniĆØke smrti Isusa Krista pa do formiranja Crkve kakvu poznajemo danas proÅ”lo je mnogo vremena. UnatoĆØ periodiĆØnim provalama nasilnih odmazdi tijekom iduƦa tri stoljeƦa, krÅ”Ć¦anstvo se munjevito Å”irilo umiruƦim Rimskim Carstvom. To bi stanje mogli smatrati posljedicom tog raspadanja, a ne uzroĆØnikom istog. Prve godine krÅ”Ć¦anstva bile su period kaotiĆØnog, eksperimentalnog i anarhistiĆØkog vjerskog stvaralaÅ”tva. S godinom 384. postojalo je u Rimu osamdeset razliĆØitih krÅ”Ć¦anskih sekti. U to vrijeme razvile su se odreĆ°ene hereze koje Ʀe kasnije imati znaĆØajnu ulogu u povijesti templara. UnatoĆØ velikom broju krÅ”Ć¦anskih sekti mnoge od njih bivaju uniÅ”tene, a s postepenim sazrijevanjem Crkva je iz zajednice vjernika, koji su sami birali sveƦenike i Ć°akone, prerastala u sve složeniji i zamrÅ”eniji organizam. Prema nekim procjenama, smatra se da je krajem treƦeg stoljeƦa u Rimskom Carstvu bilo skoro petnaest milijuna krÅ”Ć¦ana, ukupno dvadeset pet posto stanovniÅ”tva. Patrijarsi su biskupijama upravljali iz svojih sjediÅ”ta u Carigradu, Jeruzalemu, Antiohu (Antiohiji), Aleksandriji i Rimu. S vremenom se vlast Crkve postepeno premjeÅ”tala iz Jeruzalema, decentralizirajuƦi se sve viÅ”e. Tijekom drugog i treƦeg stoljeƦa Rim se pretvorio u najvažnije krÅ”Ć¦ansko srediÅ”te zapada. Rimski patrijarh bio je poznat kao Ā«papaĀ» ili Ā«otacĀ», a doktrinom je utvrĆ°eno da je Rimsku crkvu utemeljio Petar, kojem se Krist obratio kao Ā«stijeniĀ» na kojoj Ʀe biti podignuta Njegova crkva. Prema ovom tumaĆØenju rimski patrijarh trebao je suvereno vladati kao Kristov ovozemaljski namjesnik. Nakon Dioklecijanove podjele Rimskog Carstva krajem treƦeg stoljeƦa, izmeĆ°u IstoĆØnog patrijarha u Carigradu i Zapadnog u Rimu ĆØesto su u prvi plan izbijali žestoki sukobi. Do godine 300. Mala Azija prerasla je u vodeƦe srediÅ”te krÅ”Ć¦anstva, dok su veƦinu njenih stanovnika ĆØinili sljedbenici nove vjere. Godine 303. Armenija je postala prvom zemljom koja je krÅ”Ć¦anstvo primila kao državnu religiju. Crkveni sabor u Kalcedonu 451. godine proglasio je vlast biskupa u Rimu i Carigradu jednakom. UnatoĆØ ovom izjednaĆØavanju IstoĆØne i Zapadne crkve, kroz stoljeƦa Ʀe se voditi borba za vlast na ĆØelu Crkve.

2. 2. Rimsko Carstvo: propadanje i smrt

Na svom vrhuncu Rim se protezao preko cijelog europskog kontinenta, i dalje. ObuhvaƦao je Å panjolsku na zapadu i Britanske otoke na sjeveru, a na istoku se prostirao do najveƦeg dijela Male Azije. UnatoĆØ svojoj moƦi i veliĆØini, ustroju države koji se temeljio na republikanskoj vlasti, vojnoj disciplini i trgovaĆØkim sposobnostima, moƦ Rima je sa proglaÅ”enjem Rimskog Carstva (27. pr. Kr. Cezarov neƦak Oktavijan imenovan augustom- prestaje postojati Rimska Republika) sve viÅ”e poĆØela tonuti. Car se odvojio od senata Å”to mu uveƦava moƦ paralelno s postepenim uzmicanjem vladavine zakona i republikanskih naĆØela pred tiranijom. Izgubljena vitalnost i predavanje užicima karakteristiĆØni su za to razdoblje, Å”to se pokazalo dobrom prilikom za barbare iz rimskih provincija Ā«da ugrabe svoj dio plijenaĀ». Sklonost pobaĆØaju i ubijanje novoroĆ°enĆØadi dijelom su odgovorni za sve manji priraÅ”taj rimskog stanovniÅ”tva, tim viÅ”e Å”to se sve to dogaĆ°alo u vrijeme masovnog umiranja stanovniÅ”tva od žljezdane kuge u drugom i treƦem stoljeƦu. Carstvo je izmeĆ°u 250. i 400. godine izgubilo dvadeset posto stanovniÅ”tva. Germani osvajaju sve viÅ”e rimskih provincija i postaju njihovi veƦinski stanovnici, dok s druge strane diktature, ustanci, izdaje i pozivi na graĆ°anski rat sve viÅ”e pridonose politiĆØkom slomu rimske države. U to vrijeme krÅ”Ć¦anstvo se od teÅ”kih, osmogodiÅ”njih Dioklecijanovih progona uzdiže do statusa Ā«najpopularnijeĀ», carske religije, za vrijeme Konstantina. Konstantin krÅ”Ć¦anima daje mnoge privilegije i zemljiÅ”ne posjede, a i sam postaje krÅ”Ć¦anin. Godine 392. krÅ”Ć¦anstvo doživljava novi politiĆØki trijumf. Te godine Teodozije I Veliki donosi ukaz kojim zabranjuje poganstvo u Rimskom Carstvu. KrÅ”Ć¦anstvo postaje jedina dopuÅ”tena religija u Carstvu ĆØime mu je otvoren put da dosegne veliku politiĆØku moƦ. Za to vrijeme stanje u Rimu je katastrofalno, a brojna germanska plemena sve viÅ”e i viÅ”e razaraju veƦ ionako jadno Carstvo. Istovremeno, situacija u IstoĆØnom Rimskom Carstvu je mnogo bolja, a car Justinijan krÅ”Ć¦anstvo proglaÅ”ava jedinom vjerom Rimskog Carstva. UnatoĆØ dobrom stanju na Istoku nije mu poÅ”lo za rukom ujedinjavanje IstoĆØnog i Zapadnog Carstva, koje je na dva dijela podijelio joÅ” car Dioklecijan 286. godine. No, nakon 6. dugih stoljeƦa borbe krÅ”Ć¦anstva za položaj u Carstvu stižu nove nevolje. 622. godine prorok Muhamed osniva islamsku religiju, a problemi za krÅ”Ć¦ansku Europu tek poĆØinju.

2. 3. KrÅ”Ć¦anstvo u mraĆØnom srednjem vijeku

PoĆØetkom 6. stoljeƦa za Europu je poĆØelo novo razdoblje u povijesti- tzv. mraĆØni srednji vijek. U tom razdoblju, Rim koji je nekad brojio milijun stanovnika, do 550. godine imao ih je oko ĆØetrdeset tisuƦa. Srednjovjekovni život je bio surov i nemilosrdan. StanovniÅ”tvo je bilo siromaÅ”no, neobrazovano i politiĆØki nemoƦno, dok je pismenost bila rezervirana iskljuĆØivo za sveƦenstvo. Životni uvjeti su bili katastrofalni- vladale su mnoge bolesti i epidemije (kožne bolesti, uÅ”i, kuga) ĆØija su meta bili svi bez obzira na druÅ”tveni status. Nauka, medicina i književnost zamijenjene su magijom, praznovjerjem i vjerskim knjigama. Ishrana je bila izuzetno oskudna, a životna dob iznosila je u prosjeku trideset godina. Sukobi i ratovi sa skandinavskim, istoĆØnoeuropskim i germanskim plemenima, kao i sa muslimanima bili su ĆØesti. Rimska Crkva je predvodila sve one narode koji su se oslobodili vlasti Rimskog Carstva. U to vrijeme samostani su bili izvor pismenosti i znanja (90% ljudi koji su stekli pismenost od 600.-1100godine svoje su obrazovanje stekli u samostanima). ZahvaljujuƦi tome Crkva je imele veliku ulogu u opƦem stanju Europe srednjeg vijeka.

2. 4. Feudalizam

Feudalizam je gospodarski, ali i druŔtveni sustav koji je bio ustaljen u vrijeme srednjeg vijeka, u kojem su se neovisni seljaci, farmeri (slobodnjaci i kmetovi) vezali za krupnije centralizirane zemljoposjednike. Devedeset posto feudalne ekonomije bilo je poljoprivredno.

2. 5. Sveto Rimsko Carstvo i razvoj Europe

Nakon Å”to je pomogao papi Leonu III, Karlo Veliki, od tog istog pape, 800. godine biva proglaÅ”en Carem i Augustom Rimljana (taj naslov je do 426. godine bio rezerviran za istoĆØnog cara u Carigradu). Tim ĆØinom stvoreno je Sveto Rimsko Carstvo, a Crkva i država su napokon bile Ā«ujedinjeneĀ». U to vrijeme osniva se i Kraljevina Engleska. ZnaĆØajno je i to da prvi sukobi sa muslimanima zapoĆØinju upravo u ovom razdoblju. 711. godine Mauri okupiraju Å panjolsku i sljedeƦih 500 godina južna Å panjolska ostaje pod islamskom vlaÅ”Ć¦u. Sjeverna Å panjolska bila je utoĆØiÅ”te izbjeglih krÅ”Ć¦ana- Gota, Sveva, Berbera, Kelta i dr. 732. godine Karlo (Charles) Martel zaustavlja prodiranje muslimana u Francusku, a isto to uspijeva i Pipinu Malom 759. godine. U to vrijeme krÅ”Ć¦anska Å panjolska bila je siromaÅ”na i slabaÅ”na u odnosu na jug. Dodatne probleme stvaralo je politiĆØko nejedinstvo joÅ” viÅ”e pojaĆØano feudalnim ustrojstvom oslabljenog kralja i neovisnog i agresivnog plemstva. Narod je bio siromaÅ”an i neishranjen u glavnom zbog poljoprivredne neupuƦenosti. Reconquista (napori krÅ”Ć¦ana da istjeraju muslimane) potrajala je sve do 1492. godine kada krÅ”Ć¦ani osvajaju Granadu. Važno je spomenuti da je to na neki naĆØin poĆØetak križarskih ratova, odnosno prvi otpor muslimanima koji su se sve viÅ”e Å”irili na europski teritorije. Italiju su u ovom razdoblju obilježili sukobi plemstva, teritorijalna razjedinjenost i obuzdavanje papinstva Å”to je bilo izvor stalnih napetosti

2. 6. Na izlasku iz Srednjeg vijeka

Å to se 1000. godina približavala, to je srednjovjekovno gledanje na nastupajuƦi milenij bilo sve obojenije tjeskobom i strahom. Otkrivenje Sv. Ivana stavilo je naglasak na važnost tisuƦljetnog perioda. Govorilo se o istrebljenju zlih, ustoliĆØenju vladavine Sotone, o drugom Kristovom dolasku, uniÅ”tenju Zemlje, itd. A kad je 1000. godina proÅ”la relativno mirno strah je zamijenjen optimizmom. Europa se u 11. stoljeƦu napokon budi iz viÅ”egodiÅ”nje stagnacije, a to dokazuju i mnoga druÅ”tvena zbivanja ( krĆØenje Å”uma, upotreba vodenih mlinova, vodene pilane, izumljen konjski ular i stremen). TakoĆ°er se razvijaju gradovi koji postaju srediÅ”ta trgovine i zanatstva. Razvijaju se cehovi i trgovaĆØka druÅ”tva. Razvija se i trgovina morem, a Venecija, Genova i Pisa postaju meĆ°unarodna trgovinska srediÅ”ta zapadne Europe. Trgovinu morem, tj. pomorstvo opƦenito, unapreĆ°uju novi navigacijski instrumenti. Grade se crkve i samostani Å”to je odraz krÅ”Ć¦anskog sjedinjenja Europe i narastanja pobožnosti. HodoĆØaÅ”Ć¦a u Svetu Zemlju postaju sve popularnija, a takoĆ°er su bila dobra alternativa odlasku u zatvor (kao naĆØin okajanja grijeha). Bez obzira na starosnu dob, Europom i Bliskim Istokom hodoĆØastili su mnogi, od mladih do starih.

2. 7. Jeruzalem

Jeruzalem je bio omiljeno mjesto hodoĆØaÅ”Ć¦a srednjovjekovnih krÅ”Ć¦ana, no problem je bio porez koji su krÅ”Ć¦ani morali plaƦati muslimanima za siguran prolazak. Kako je Jeruzalem sve viÅ”e dobivao na znaĆØenju, tako je i frustracija zbog viÅ”estoljetne vlasti muslimana u Svetoj Zemlji i poreza (koji su ipak bili manji nego pod rimskom i grĆØkom vlaÅ”Ć¦u) sve viÅ”e rasla. Iako je Jeruzalem do sedmog stoljeƦa bio pod vlaÅ”Ć¦u krÅ”Ć¦ana, krÅ”Ć¦ani ga trajno gube 638. godine. I unatoĆØ dobrom postupanju muslimana prema Ā«narodima BiblijeĀ» (krÅ”Ć¦anima i židovima) želja za ponovnim vraƦanjem Jeruzalema u krÅ”Ć¦anske ruke sve viÅ”e raste.

2. 8. Carigrad i Bizantsko Carstvo

Carigrad, odnosno Konstantinopol, 330. godine posveƦen je kao prijestolnica Rimskog Carstva i viÅ”e od tisuƦu godina IstoĆØno Rimsko Carstvo bilo je obrambeni zid Europe od azijskih osvajaĆØa. Od petog do petnaestog stoljeƦa Carigrad je najveƦe trgovaĆØko i pomorsko ĆØvoriÅ”te svijeta. Bio je mjesto ogromne trgovinske i kulturne razmjene izmeĆ°u Europe i Svete Zemlje. Stanje nakon Prvog križarskog rata bilo je najneugodniji udarac bizantskim i bliskoistoĆØnim poslovnim interesima.

2. 9. IstoĆØno i Zapadno krÅ”Ć¦anstvo

Smatra se da su u Carigradu bile pohranjene najveƦe relikvije krÅ”Ć¦anske vjere (izmeĆ°u ostalog vjerovalo se da je sama Trnova kruna bila u Carigradu) Å”to je joÅ” viÅ”e populariziralo hodoĆØaÅ”Ć¦e kako u Svetu Zemlju tako i u Bizantsko Carstvo. To naravno nije odgovaralo rimskim papama koji su nastojali pridobiti Å”to veƦu vlast i autonomiju za katoliĆØku Crkvu. Uspon krÅ”Ć¦anstva u velikoj mjeri je olakÅ”an njegovim vezama sa državom (primjeri Konstantina i Karla Velikog). Situacija u IstoĆØnom Carstvu bila je drugaĆØija. Tu je religijska hijerarhija bila podvrgnuta caru, koji je bio priznat za predvodnika Crkve i koji je sam birao patrijarhe. PolitiĆØka neposluÅ”nost smatrala se svetogrĆ°em. Dolazilo je do mnogih sukoba IstoĆØne i Zapadne crkve, prije svega zbog doktrina oko kojih se nisu slagali, ali i oko pitanja tradicije (simbola, obreda). Nakon islamskih osvajanja Aleksandrije, Antiohije i Jeruzalema patrijarsi napuÅ”taju te gradove i na taj naĆØin patrijarh u Carigradu postaje voĆ°a IstoĆØne crkve, dok je rimski papa preuzeo nadzor nad Zapadom. Zbog politiĆØkih sukoba izmeĆ°u dvije strane netrepeljivost je sve viÅ”e rasla, a kulminirala je raznoraznim meĆ°usobnim ekskomunikacijama i naposljetku, konaĆØnim Velikim raskolom Rima i Carigrada 1054. godine. Godine 1081. bizantski car Aleksije Komnen se suoĆØio sa teÅ”kom vojnom situacijom, pogorÅ”anom turskim osvajanjem Jeruzalema 1076. godine i napredovanjem Turaka prema Carigradu. Stoga Aleksije 1095. godine (za vrijeme sabora u Piacenzi) moli pomoƦ od krÅ”Ć¦anskog Zapada, u zamjenu za pripojenje IstoĆØne crkve Zapadnoj- time je utrt put križarskim ratovima.

2. 10. Papinska reforma

Uz svoje bitke sa IstoĆØnom crkvom, papa Leon IX bio je zaokupljen uvoĆ°enjem reda i u Rimsku crkvu. Ulagao je velike napore ne bi li Crkvi povratio njenu pravu duhovnu ulogu, a papinstvu njegov ugled. Papa Grgur VII (1073,-1085.) bio je najzaslužniji za mnoge reforme katoliĆØke crkve, pa tako i za odluku Lateranskog sabora1057. godine, kojom je izbor pape preÅ”ao u nadležnost kolegija kardinala, a iz ruku njemaĆØkog cara i rimskog plemstva. Borio se protiv sveƦeniĆØkog braka i simonije, a do godine 1074. poĆØeo je propagirati ideju križarskih ratova. Njegovi ciljevi bili su: osloboditi Svetu Zemlju, zacijeliti Veliki raskol u Carigradu i ujediniti Europu.

3. Uzroci i povod križarskih ratova

3. 1. Uzroci

Mnogi neposredni (ali i posredni) uzroci križarskih ratova mogu se iÅ”ĆØitati iz Ā«Povijesne pozadine križarskih ratovaĀ», ali svejedno mislim da je važno predoĆØiti stanje uoĆØi samih križarskih ratova i razvoj dogaĆ°aja, kako u Europi tako i na Bliskom istoku, te u ovoj posebnoj cjelini ponovno istaknuti najvažnije uzroke križarskih ratova koji su obilježili jedno veliko razdoblje u povijesti.
Do 11. stoljeƦa na Bliskom istoku vlada izvjesna ravnoteža. Bizant pripada Maloj Aziji, egipatski Fatimidi upravljaju Sirijom, a bagdadski Abasidi vladaju u Iraku i Perziji. Sredinom 12. stoljeƦa sa sjevera u srediÅ”nji dio Azije dolaze Turci Seldžuci. PreuzevÅ”i vlast u Bagdadskom kalifatu 1055. godine, Turci Seldžuci napadaju Bizant. U bitci kod Manzikreta porazili su 1071. godine bizantsku vojsku voĆ°enu carom Romanom IV. Godine 1076. Seldžuci su osvojili Damask i zagospodarili Malom Azijom, Sirijom i Palestinom. Tim osvajanjima Seldžuci su doveli u pitanje mir u Palestini kamo od prvih desetljeƦa XI. stoljeƦa hodoĆØaste do Jeruzalema brojni krÅ”Ć¦ani u nadi da Ʀe na Kristovom grobu postiƦi oproÅ”tenje grijeha. Seldžuci takoĆ°er potiskuju grĆØki jezik i krÅ”Ć¦anstvo, te Å”ire islam i arapski jezik, a ubrzo poĆØinju i napadati krÅ”Ć¦ane koji su posjeƦivali sveta mjesta u Jeruzalemu i Betlehemu.
Tu je bio i niz drugih uzroka kao Å”to su: demografska eksplozija na Zapadu, nedostatak obradivih povrÅ”ina, glad (kroniĆØna pojava onog vremena), ekonomski napredak i potreba za proÅ”irenjem trgovine, poĆØeci ekspanzije talijanskih priobalnih republika (Venecije, Pise, Genove) na Mediteranu,ā€¦ Osim toga, Europom je od 1094. do 1095. godine harala neka straÅ”na epidemija (kuga?), pa je bijeg iz takve stvarnosti bio sasvim razumljiv.
No problemi nisu postojali samo na Istoku veƦ i na Zapadu, u Å panjolskoj, gdje su krÅ”Ć¦ani takoĆ°er bili primorani na defenzivu, potisnuti od Maura. Dodajmo k tome i uĆØestale, razne nebeske pojave, kao npr. meteori, kometi, sunĆØeve i mjeseĆØeve pomrĆØine, za vrijeme dok su na Zemlju udarale razne nepogode (suÅ”e, potresi) razumljivo je da je stanovniÅ”tvo bilo joÅ” jaĆØe uvjereno kako su križarski ratovi nužni. Naime, sasvim u srednjovjekovnom duhu bila je sklonost da se prirodne nevolje svake vrste povezuju s nepoÅ”tivanjem vjerskih zakona.
Ako svemu ovome dodamo joÅ” oproÅ”tenje grijeha i potencijalni ratni plijen za sudionike križarskih pohoda, razumljivo je da je odaziv meĆ°u puĆØanstvom bio izuzetno velik, te je premaÅ”io i oĆØekivanja samog pape.

3. 2. Povod

Uz mnoge uzroke, glavni povod križarskih ratova treba ipak tražiti u solidarnosti Zapada da pomogne krÅ”Ć¦anskom Istoku. PoÅ”to su Seldžuci postepeno zavladali gotovo cijelom Malom Azijom, car Aleksije Komnen I. zatražio je pomoƦ od zapadnjaĆØkih vitezova. U to vrijeme papa postaje Urban II. koji ubrzo nakon svoga izbora poĆØinje pregovore o uniji (sjedinjenju istoĆØne i zapadne Crkve), Å”to Aleksije objeruĆØke prihvaƦa u zamjenu za zapadnjaĆØku vojsku. Papa tog trenutka nije mogao poslati obeƦanu vojsku pa je Aleksije I. svoju molbu obnovio 1095. godine na saboru u Piacenzi, na kojem je Urban II. pozvao vitezove u obranu istoĆØne Crkve. Ali to je bila samo predigra u pravi povod koji je uslijedio 18. studenog 1095. godine (neki izvori spominju 25. studenog) u Clermont Ferrandu u Francuskoj. Na tom saboru (koncilu) papa poziva Zapad u rat protiv zajedniĆØkog neprijatelja ovim rijeĆØima: Ā«Neka odsada oni koji su se borili protiv vjernika u svojim privatnim ratovima okrenu oružje protiv nekrsta i tako do pobjede dovedu pravednu stvar. Neka oni koji su dosada bili razbojnici postanu vojnici Kristovi. Neka oni koji su se dosada borili protiv svoje braƦe i rodbine ubuduƦe upere oÅ”tricu svog oružja protiv barbara. Neka oni koji su se dosada tukli za bijednu plaƦeniĆØku zaradu postignu u pravednom ratu nagradu vjeĆØnuā€¦ Ā» A drugi kanon sabora u Clermont Ferrandu propisuje da Ʀe se Ā«svakome tko bude iÅ”ao u Jeruzalem, zbog pobožnosti i u cilju de se oslobodi Crkva Božja, da Ʀe mu se taj put uraĆØunati kao pokora za grijehe i propuste Ā». Tu je oružano hodoĆØaÅ”Ć¦e shvaƦeno kao nadomjestak za pokorniĆØki ĆØin u smislu uobiĆØajene tzv. redempcije. No, na taj se umjereni koncilski dekret vrlo vjerojatno nisu ni osvrtali u propovjedima o križarskom ratu, koje su se sad držale i sve viÅ”e izmicale crkvenom nadzoru, te obeƦavale križarima posvemaÅ”nji oprost, tj. oprost od svih kazni Å”to su mogli oĆØekivati od Boga u ovom ili onom svijetu.
Tako je križarski rat u oĆØima krÅ”Ć¦ana stekao neizmjernu vrijednost, a bojni krik Ā«Deus le voltĀ» (Bog to hoƦe) postala je krilatica križarskih pohoda koje viÅ”e nitko nije mogao zaustaviti.

dakle, literatura kaže da je ovako sve poĆØelo, e sad ako želite ima toga joÅ”...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Bernard




Spol: muško
Postovi: 192
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 24 lis 2006, 6:37
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Natty napisa:
Ajmo se malo vratiti na inkviziciju. Crkvi se predbacuje kako je pogubila gotovo 5 milijuna ljudi kroz tri stoljeƦa. Nedavno sam proĆØitala kako je jedan od povjesniĆØara istražio temu malo dublje te zakljuĆØio kako je pogubljeno oko pola milijuna ljudi od ĆØega je bilo 20% muÅ”karaca, kako su uglavnom svjetovne vlasti bile najodgovornije, zatim pravoslavci, a tek na kraju katolici. Sve se to odogravalo na podruĆØju Å vicarske, NjemaĆØke i Francuske.


Evo i mene. Ja proĆØitah da je inkvizicija pogubila 90 tisuƦa ljudi. Kolikogod to bila tragiĆØna brojka, ne može se usporediti s desetinama milijuna ljudi koje su komunisti pobili u gulazima i svojim logorima. Samo Staljin 20 milijuna. A upravo su oni najviÅ”e Å”irili mitove o straviĆØnim zloĆØinima inkvizicije.
Koliko vidim, u tim vremenima su krivovjerce smatrali ruÅ”iteljima priznatog božanskog poretka na zemlji i opasnoÅ”Ć¦u po postojeƦi ljudski poredak. SliĆØan strah je danas na Zapadu pred teroristima.
Mi promatramo tadaÅ”nje vrijeme iz danaÅ”nje perspektive pa nam se ĆØini ĆØudoviÅ”no kažnjavati nekoga zbog drukĆØijeg vjerskog uvjerenja ili zato Å”to se bavio magijom (ili bio samo sumnjiv). Tada nije bilo slobode vjeroispovjesti kao danas, a kraljevi su se smatrali zaÅ”titnicima božanskog poretka na zemlji. Njima bi naÅ”e danaÅ”nje druÅ”tvo izgledalo kao ĆØista anarhija.

Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Rainy




Spol: muško
Postovi: 71
Lokacija: ZGB....
PostanoPostano: uto 24 lis 2006, 11:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Bernard napisa:
Evo i mene. Ja proĆØitah da je inkvizicija pogubila 90 tisuƦa ljudi. Kolikogod to bila tragiĆØna brojka, ne može se usporediti s desetinama milijuna ljudi koje su komunisti pobili u gulazima i svojim logorima. Samo Staljin 20 milijuna. A upravo su oni najviÅ”e Å”irili mitove o straviĆØnim zloĆØinima inkvizicije.


kaj se tiĆØe gulaga i zloĆØina za vrijeme SSSR-a svi koje ova tema zanima mogu proĆØitati knjigu Karla Å tajnera- 7000 dana u Sibiru....
ispovijest dotiĆØnog autora o 20 godina provedenih u raznoraznim logorima diljem Sibira... inaĆØe on je bio jugoslavenski novinar koji se u krivo vrijeme naÅ”ao na krivom mjestu i tako zavrÅ”io na 20-godiÅ”njoj robiji...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš urešivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group