HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sub 15 pro 2018, 11:12. Pogledaj neodgovorene postove
Nositi svoj križ
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: pet 07 sij 2005, 14:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Jučerb smo na susretu razgovarali na temu trpljenja i naučio sam nešto novo od Jelene:molimo za svoju vjeru i Božju volju a ne za svoju volju da bude! tada će nam svaki križ imati smisao i neće biti pretežak.
A, vjerujem, barem jedan Šime iz cirene ili negdje bliže će se već naći u blizini..
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 09 sij 2005, 22:53
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ponekad mi se čini da nosim veći križ nego što mogu, mada znam da nam Bog nikada ne daje više nego što možemo nositi. Često su mi govorili : "Koga Bog više ljubi - tome daje veći križ" (a ja bih ponekad znala uputiti pogled prema nebu, nasmijati se i kroz šalu Mu reći: "Čuj, a da me malo manje ljubiš?"). Željela bih podijeliti s vama nešto što pročitah prije par dana:

Ljubav i teške terete lako nosi.
Tko voli - čini puno dobrog i onda kad je teško. Ljubav želi davati i dijeliti, opraštati, podnositi, pomagati.
Tko Boga voli, čini dobro i onda kad je za to potrebno veliko svladavanje:
"Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije Me dostojan" (Mt 10,38 )
"Ako dakle hoće ići za mnom, neka se odrekne samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi" (Mt 16,24)
Tko ne ljubi, uvijek samo kruži oko vlastitog Ja.
Zato ne vidi svog bližnjeg i ne čuje i ne osjeća njegove potrebe.
Pomozi ljudima nositi njihov teret. Čini dobro pa i onda kada ti teško pada.
Drži se Božjih zapovijedi i onda kad se moraš jako savladavati. Tako s Isusom prolaziš njegov Križni put i tako ćeš s Isusom i uskrsnuti.
Gospodine, povedi i nas na svoj put!

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: sri 12 sij 2005, 13:50
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Prelijepo Klara!Doista je ljubav jedini izvor snage za nošenje i najtežih križeva koje imamo! Drago mi je što ima ljudi kao ti,pa te blagoslivljam i nadams e da ti i svi mi možemo malo pridržati križ da te ne zgnječi! A vjerujem da neće jer te On doista ljubi!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 12 sij 2005, 23:50
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Neće me zgnječit, žilava sam ti ja, a i On je sa mnom... Često smo skloni jadikovati nad samima sobom, a zaboravljamo na žrtvu. Žrtva je živjeti odgovorno. A to znači odvažiti se odabirati "najslađe jarmove" (Jaram je moj sladak, a breme moje teško - kaže nam). Žrtva je svojevoljno prihvatiti neminovnosti, jer svaki bijeg ili polovično prihvaćanje onoga što ionako mora biti - nepotrebna je muka i nevolja. Žrtva je smoći snage sebe spasiti od nepotrebne patnje, ako imamo mogućnost da se te patnje oslobodimo. Često zaboravljamo da je žrtva Isusa Krista dosljedni čin njegove ljubavi. To je bio jedini preostali način da dođe do cilja zbog kojeg se utjelovio. Nije se Bogu baš išlo na križ. On je više puta i na više načina pokušavao čovjeka privesti pameti - ali kad nije išlo - onda je išao do kraja. Kristov križ simbol je najrazboritije žrtve najradikalnije ljubavi.

A gledajući tu nevjerojatnost Božje ljubavi, u čovjeku se rađa potreba da mu zahvali i uzvrati ljubavlju. Ali, tako da to bude konkretno, da ga košta. I onda iz TAKVE pobude čovjek prihvaća ono što inače ne bi morao prihvaćati.

Kad strpljivo prihvatimo nositi svoj križ dešava se čudesna stvar - križ počinje nositi nas...

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: čet 13 sij 2005, 13:37
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Klara,zbog ovakvih razmišljanja i svjedočenja kao što su tvoja,isplati se bit na ovom forumu jer to nam je hrana za svaki dan.Bez da djelimo iskustva i posvjedočimo si i najteže križeve koje imamo,ne možemo ni mi sami dalje.
Posebno mi se sviđa ova tvoja zadnja rečenica da kad strpljivo prihvatimo nositi svoj križ onda križ počinje nositi nas.
I sviđa mi se kako razmišljaš o žrtvi.
Jednostavno sam ostao bez teksta! Shocked
Svaka ti čast i nema predaje!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 13 sij 2005, 13:45
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Da me opet neki ne bi "razapinjali" - nisam onaj komentar o čitanju napisala da bi me neki hvalili... no, lijepo je za čut da nekom ipak nešto znače tvoja promišljanja... a, ništ, onda ću pisat i dalje... možda to barem nekome bude poticaj da se malo dublje zagleda u sebe, baci pogled u svoju nutrinu, jer to je ono što tako rijetko radimo i nastojimo to izbjeći koliko god je moguće - susresti se sa samim sobom... Sa Njime u sebi i sa sobom u Njemu...

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: čet 13 sij 2005, 13:47
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Razmišljaj uvijek da je to OBOGAĆENJE drugih a ne vlastito hvalisanje!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Ycteris




Spol: muško
Postovi: 1093
Lokacija: tamo gdje sunce sije, kiša pada i ljubav Božja vlada
PostanoPostano: čet 13 sij 2005, 16:15
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Klara, baš su ti zanimljiva razmišljanja, ja pozorno pratim sve što napišeš, kao što je Sike rekao, ostao sam bez teksta! Samo nastavi tako! jako sretan

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNMICQ [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 14 sij 2005, 14:22
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ajd, onda nastavljam... Ono što mi se trenutno stalno mota po mislima je pitanje:"Što za svakoga od nas zapravo znači pojam nositi svoj križ?". Kroz godine dođoh do zaključka da svatko poima drugačije pa su tako neki skloni od običnih, svakodnevnih problemčića napraviti dramu i vikati da dalje ne mogu. I pate do u beskonačnost... A patnja nije ništa drugo do rezultat raskoraka između želja i mogućnosti... Neki jednostavno kao da uživaju biti ucviljeni. No, dobro, patnja je patnja, bez obzira jesmo li ju sami prouzročili ili ne. Najgore je to što želimo jedno, a posve drugo činimo. Čini mi se da je najveća i najdublja vrijednost Isusove žrtve - ne tek prinošenje Ocu boli koji su mu drugi zadali, već prinošenje boli koju je sam sebi zadao zbog nemoći da snažnije u NJ kao čovjek vjeruje. Koliko smo li samo puta i mi uputili isti krik: "Bože moj, zašto si me ostavio?". A zaboravljamo ili ne želimo spoznati da su nam nevolje dane kako bismo nešto naučili, dobri ishodi su samo nagrada... da su strah i bol dobre pouke. Onaj tko ih iskuša, otkriva svijet, a ponajprije sebe sama...

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: čet 10 ožu 2005, 13:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Koja vas postaja križnog puta posebno dirne? Znam da su sve posebne, ali sigurno ima koja posebna..
Gledajući Pasiju, kao cjeli Isusov križni put, posebno me oko srca stislo kad je sreo svoju Majku..
Ali jaka mi je ona sa Šimunom i Veronikom - to mi je nekakva bit, pomagati drugima u nošenju njihovog križa

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
arkandeo




Spol: muško
Postovi: 513
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 10 ožu 2005, 13:25
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Isus tjesi jeruzalemske zene.

Mislim da ta postaja govori kako je moguce unatoc svojem krizu pomagati drugima. Bez obzira koliko tesko bilo breme naseg kriza pozvani smo da pomazemo drugima u nosenju njihovog kriza.

Tko je kao Bog?
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 10 ožu 2005, 13:40
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Hm... moram priznati - svaki put neka druga, ovisno o "stanju" u kojem se sama nalazim iznutra... Jedan od križnih puteva kojeg volim moliti je onaj Tomislava Ivančića "Pođi za mnom". Nadam se da mi nećete zamjeriti na prepisivanju jednog meni vrlo dragog dijela:

OSMI KRIŽ
To je križ - pregorjeti svoju muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragična je sljepoća i tvrdoća srca. Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje - to je tragedija. Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu. Tad sva utjeha tvoja dolazi od Boga. Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu. To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život. Ne dopusti pad u samosažaljenje. Kad budeš, izranjen i u bolima, druge tješio - tad ćeš Me naći. Otvori i ta vrata! Jer iza njih te čekam Ja, da se na mene osloniš.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 10 ožu 2005, 21:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ovaj Križni put napisan je u obliku kao da Isusa slušamo kako nam govori o svom križnom putu. Nije zamišljen samo za korizmu. On je svagdašnji hod. Prvi korak u molitvi ovog križnog puta je odlučiti se za molitvu i naći slobodno vrijeme šutnje i mira. Pustiti da nas natopi kao kiša žednu zemlju. Čim prihvatimo konkretnu situaciju koja je oslikana u postaji - susrećemo se s Isusom, sa sobom u Njemu i s Njim u sebi. On nas čeka tamo gdje je naš križ. Ulazi u svaki naš križ, uzima ga na sebe, ulazi u njega da nas oslobodi. Prihvaćanje patnje, trpljenja, boli, grijeha jest put oslobađanja. To je pobjedonosni hod. Patnja nije više odlazak u osamu, odlazak u besmisao...

UVOD
Isuse, želim te sresti. Povedi me za sobom. Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu riječ, hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao i ti: "Neka mi bude" i činim sve što mi Isus kaže. Oče, evo me. Želim ući u otajstvo tvoga sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje ti se vraća. Amen.

PRVI KRIŽ - PRIHVATITI OSUDU
Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili. Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali. Donedavno su me hvalili, divili se čudesima, čeznuli da me dotaknu i obećavali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene. Od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi. No, moji sugrađani prisiliše ga da me osudi.

Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit će te i osuđivati. To ne znači da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suđen. To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti. Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ zato oslobađa od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prijeći na moju stranu. Jer i mene su sudili i osudili. Ne brani se kad te sude. Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se! Ta osuda - to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest ćeš mene. Tada te više nitko neće moći osuditi.

DRUGI KRIŽ - PRIHVATITI SVAGDAŠNJICU

Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane. Mogao sam reći: nevin sam, zašto bih trpio No, prihvatio sam križ bez mrmljanja.

Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Možeš bježati od njega ili mu poći u susret. Ja sam ga prihvatio. Sad znaš gdje me možeš naći. Tvoja snaga nije u tome da bježiš. Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom. To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju. Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje - u prihvaćanju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.

TREĆI KRIŽ - IMATI HRABROSTI PASTI

Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti. Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan. Svi su gledali čudesa koja sam činio i divili mi se, a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog.

Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati. Na zemlji ne možeš biti drukčiji. Tu si zato da padaš i umreš. Jer "tko izgubi svoj život, naći će ga". Zašto se plašiš svojih padova? Zašto se bojiš gledati ljudima u oči kada si poražen, kada su drugi pametniji od tebe? Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu? Ti se boriš da bi ispao dobar. Pogledaj - kad pada, dolaziš k meni. Ne boj se! Pad nije kraj. Zašto tako tragično gledaš na padove? Pad je zato da mi postaneš bliži, da te podignem. Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice i bit ćemo skupa u pobjedi nad padovima i grijesima. Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.

ČETVRTI KRIŽ - RAŽALOSTITI ONE KOJE LJUBIŠ

Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš. Mogao sam izbjeći taj susret s majkom. Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao? Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik. Moja je majka sve to znala. Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči. To je križ - pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju.

Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole. Ne možeš ih očuvati od tuge. Nemoj odbijati taj križ. Naći ćeš me kada vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole. Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire. Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam. Kad je u njoj umrla i posljednja želja d uspijem, tad je zasjala njena vjera u punom sjsju. Prijatelja ćeš dobiti kad sve dobro na tebi umre. Tad vide samo tebe. Prihvati neizbježne sablazni. Prihvati to da smiješ razočarati. Naći ćeš tu mene i moju majku.

PETI KRIŽ - DOPUSTI DA TI SE POMOGNE

Svi su me prezreli. Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži. Krva i izranjen, potresen od susreta s majkom, kad sam očekivao ljubav, jednog su čovjeka prisilili da mi pomogne. Očekivao sam pomoć iz ljubavi i samilosti, a Šimuna su prisilili da mi ponese križ. To je križ - kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio. Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam.

I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu. I ja sam to dopustio, iako sam bio svemoguć. Dopusti da su drugi jači, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoć. To je križ i od njega ne možeš pobjeći. Shvati, to su vrata k meni. I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu. "Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha". Ne zaboravi!
Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Susrest ćemo se.

ŠESTI KRIŽ - ZNATI PRIMATI BEZ UZVRATA

Sve su mi oduzeli. I svi su me napustili. Ostao sam sam, bez ičega, na putu u smrt. Tada prilazi Veronika i priža mi rubac. Znaš li kako je to? Ganut sam, osjećam zahvalnost, a nemam čime uzvratiti. I dao sam joj: okrvavljeno lice utisnuto u rupcu.

Križ je dopustiti da ti ljude čine dobro, a nemati čime uzvratiti. Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio. Dopusti da ti ljudi čine dobro iako ih nemaš čime nagraditi. Dopusti da smiješ ostati dužan. Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe. Nauči primati dugove bez naplaćivanja. Bez trgovačkog duha. To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti. Tad mi dolaziš. Moj Otac daje, a da ne traži plaću. On je kao zdenac koji daje bistru, svježu vodu bez naplate i nikad se ne iscrpi. Kad si takav, tad si dijete moga Oca. Evo ti tvog šestog križa: da ne možeš Bogu uzvratiti svu njegovu ljubav, nego da budeš dijete koje uživa u očevoj i majčinoj dobroti.

SEDMI KRIŽ - PONOVNO PASTI

Jednom sam već pao. Svi su očekivali da ću biti jak. A onda sam pao iznova. Znao sam da će to užasnuti majku, izazvati bujicu rugla mojih neprijatelja, razočarati moje prijatelje. Moja je slabost sablaznila sve ljude. Pitali su: Je li to zaista Bog? Prihvatio sam taj križ. Otac je htio pokazati da je on u meni jači od svake sablazni.

Kad prvi put padneš - još imaš izgovor. Ali, kad si i drugi put poražen, onda ti svatko može reći da ništa ne vrijediš. Ti ćeš se opirati križu. Htjet ćeš se opravdavati i sve ispraviti. Ali, to te udaljava od mene. Jer time ne svjedočiš mene, nego sebe i svoje snage. Znaj da ćeš uvijek padati. Ali ja ću te podizati. Tada će reći: Gle, netko ga je podigao. Tvoj je sedmi križ da padaš i to priznaš. Ne plaši se pada, nego se okreni k meni. Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu. To je poraz tijela, a pobjeda duha.

OSMI KRIŽ - TJEŠITI ONE KOJI TEBE TJEŠE

Žene su me slušale, zavoljele su me i povjerovale mi. Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem. I nisu mogle shvatiti da sam osuđen. Plakale su zbog toga. Osjećale su da je time osuđen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio.

To je križ - pregorjeti svu muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca. Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje - to je tragedija. Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu. Tad sva tvoja utjeha dolazi od Boga. Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu. To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život. Ne dopustiti samosažaljenje. Kad budeš, izranjan i u bolima, druge tješio - tad ćeš me naći. Otvori ta vrata. Jer iza njih te čekam ja, da se na mene osloniš.

DEVETI KRIŽ - POTPUNO IZGUBITI

I treći put sam pao. Mislili su da je to moj potpuni poraz. I kad su svi pomislili da dalje ne mogu, ustao sam, uzeo križ i iznio ga na Golgotu. Može se i onda kada svi misle da je nemoguće.

Doći će trenutak kad će ti reći: "Ništa više od tebe, gotovo je!". I ti ćeš pomisliti: "Ne mogu više". Doći će čas tvoje potpune nemoći. To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš. Hoćeš li tada očajavati? Ne boj se. To su samo vrata da me ponovno nađeš. Kad više ne možeš raćunati na sebe, tad ćeš me naći. Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati. To je križ: potpuno izgubiti, do kraja biti napušten, kad više nitko na tebe ne računa, kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti. Taj te križ još snažnije vodi k meni i osposobljava da te pošaljem do kraja zemlje. Hoćeš lli prihvatiti taj križ? Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ja sam pobijedio svijet.

DESETI KRIŽ - DOPUSTITI DA TE RAZGOLITE

Dopustio sam da budem gol, da mi ljudi otmu i ono što je na meni najintimnije. Pustio sam da se zloća na meni dokraja iskali.

Uvijek ćeš htjeti imati samo za sebe bar mali komadić života i svijeta, gdje možeš biti sam, nešto što ne želiš da ljudi dodirnu, nešto što je samo tvoje, čega se čak i stidiš. Da imaš nešto što ne smiju vidjeti, jer bi te obeščastili. Čuvat ćeš i skrivati ro. Mislit ćeš da imaš pravo na to. Plašit ćeš se grijeha baš tu. Htjet ćeš pošto-poto sačuvati svoju intimu. Borit ćeš se za to. No, dođe trenutak kada to više ne možeš sačuvati. I kroz taj križ moraš proći. Ima situacija u kojima sve moraš predati, da više ništa nemaš svoga. I to ti oduzimaju. Daruj Bogu sve. Jedina netaknuta intima bit ćemo ti, Otac i ja.

Križ nije samo razgolićenost tijela. Još bolnije je kad ti razgolite dušu. Grijesi su te već odavno razgolitili. Uzmi taj križ i nitko te više neće moći ragolititi. Dopusti mom Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu. Uzalud se trudiš sačuvati svoju nevinost. Danas priznaj da si tu slab. To je deseti križ - križ stidljivosti, srama, križ straha da netko ne dozna kad padneš. Tu te čekam. Tada se nećeš bojati. Prihvati to da si slab, da nisi drugačiji nego što jesi. Tu ćemo se susresti.

JEDANAESTI KRIŽ - BITI PRIBIJEN NA SVOJ KRIŽ

Dok križ nosiš, još imaš mogućnost odbaciti ga. Ali, kada te jednom prikuju na njega, više nema odvajanja od križa.

Sad znaš - križ je tvoja sudbina do smrti. Eto, to je teško. Ti bi se htio osloboditi križeva, ali si pribijen na njih. To je mjesto na kojem se umire. Ljudi će te na njih pribijati. Hoćeš li se prestrašiti ili pouzdati u mene? Uzalud se trudiš da ih se oslobodiš. Na tebi je da napustiš tu uzaludnu bitku i da dođeš k meni. Tad ćeš umrijeti i početi živjeti. Ne boj se! Želim samo da se ne varaš očekujući dolazak nečega drugoga. Križevi ostaju do kraja i što prije umreš, to ćeš prije uskrsnuti, Što se prije prestaneš opirati - to ćeš me prije susresti. Zapamti taj jedanaesti križ. To je naš jedanaesti susret. Ja mu se radujem.

DVANAESTI KRIŽ - UMRIJETI NA KRIŽU

Smrt. Odlazim sa zemlje. Ali da živim, a ne da nestanem. Moja je smrt ispunjenje Očeve volje. I zato sam rekao: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." Dovršio sam Očev plan.

Ti misliš da je smrt kraj i zato se bojiš. Opireš se, dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka. Kad smrt prihvatiš - tad ćeš pobijediti. Tad ćeš me naći. Daleko sam dokle god se opireš smrti i moliš me da te od nje oslobodim. Shvati, u smrti ćeš me naći. Jer smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči. Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetal. To je ono što daje Otac. Dok se opireš smrti, ne nalaziš me. Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega. Zapravo, to je početak Života.

TRINAESTI KRIŽ - NE UŽIVATI PLODOVE SVOGA RADA

Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji. Ti si sjeme zaneka buduća vremena. A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku. Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti, a drugi beru plodove. Drugi beru radost i život. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ. Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha. Tek će te poslije smrti slaviti. TEk tada će te skinuti s križa. Vječnost ćeš živjeti bez križa, jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku - to je trinaesti križ. Hrabrost je to - sijati da bi drugi želi.
Ali, to sam ja koji ti idem u susret. To je uskrs.

ČETRNAESTI KRIŽ - OSTATI BEZ LJUDSKE NADE

Moji su prijatelji misli da su mi ukazali najveću počast stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo. To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam im rekao: To je samo za tri dana. Smrt ne vlada nada mnom.

Sjeti se da te grob plaši. Kada se zatvori grobni humak - više te nema. Kada iza tebe ne ostane ni najmanji trag - što ćeš tada učiniti? To je križ - izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti. Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan? Dok prelaiš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe - kako ćemo se naći? A upravo je to trenutak kada ću moći preobraziti tvoj život. To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće. Kako da se radujem grobu tvoje oholosti! Ti se još ne daš u taj grob, još se opireš umiranju svog života. Zato si mrtav. Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi, tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti. Ne boj se! Riječ je o mostu između tebe i mene. Smrt grijeha - radost je i zagrljaj mene i tebe. Najveličanstvenija eksplozija ljubavi. Ja sam prošao taj put i čekam te. Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje? Prije sam bio samo gost na zemlji. Tek sam sada gospodar. Predaj smrti ono što joj i te kako pripada. Nemoj više gledati na grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak. Neka umre tvoja oholost. Uskrsna zora već je na pomolu.

ZAVRŠETAK
Oče, hvala ti za ovaj križni put. Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti i poći za tvojim sinom. Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu! Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu.

Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo. Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju. Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost.

Oče, učini da se ostvari već danas i moj uskrs. Amen.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
merkat




Spol: muško
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 10 ožu 2005, 22:52
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Lijepo Klara, trudis se, samo se nemoj opustiti Laughing Laughing Laughing
Na jednom drugom forumu jedna forumasica je spomenula da je nas kriz, kriz nasega spasenja. Malo sam se zamislio i razmislio o svome krizu i shvatio koliko je to istinito.

Što će mi život bez vjere ?
Što će mi vjera bez života ?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 11 ožu 2005, 0:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Fra Zvjezdan Linić: Križni put


Uvodna misao
Mnogo je križnih putova u povijesti pojedinaca, obitelji i naroda. Ali samo je jedan križni put dokraja i savršeno ostvaren.
Ostvaren je u Isusu Kristu koji nas ljubljaše dokraja, do smrti na križu.Taj se put nastavlja u svim ljudima svih naraštaja. Nastavlja se u svim patnicima. Molimo križni put kako bismo se na putovima svoga života sjedinili s Isusom koji Put, Istina i Život.

Pomolimo se

Svi smo kršteni u tvoju smrt, Gospodine Isuse. Ali zaboravljamo što to znači. Ili ne želimo znati da smo time prihvatili križ svoga svakodnevnog života. Ti znaš, Gospodine, kako smo riječju spremni prihvatiti svaki križ, a kako smo djelom i životom nesposobni prihvatiti upravo ovaj konkretan križ koji nam danas, u osobnom svakodnevnom životu povjeravaš da ga nosimo. Daj da nosimo svoj križ za tobom, a ne da se hvalimo spremnošću da idemo za tobom. I Petar je bio spreman na sve, samo ne na ono što ga je čekalo! Neka i ovaj križni put, ova molitva koju želimo s vjerom obaviti, bude za nas škola života, škola križa.
Daj nam snage da na tom putu ne iznemognemo.


1. postaja: Isusa osuđuju na smrt

Isuse, svjetina oko tebe viče: "Raspni ga, raspni!" Pilat popušta zbog straha i ljudskog obzira. Presuđuje: "Ići ćeš na križ!"
Nepravedno si osuđen. Ti, jedini pravednik ovoga svijeta, nevini Jaganjac! Slušaš i šutiš. Gospodine, oprosti mi kad se sve u meni buni na neki krivi sud; kad mi se čini da me drugi nepravedno i krivo sude. Ti si jedini mogao punim pravom prosvjedovati na tu najveću nepravdu svijeta, a ipak si šutio. Želiš biti poslušan Ocu i ići dokraja.
Oprosti, Isuse, kad se u meni rađa osuda. Bližnjega krivo gledam. Često netko trpi zbog tvrdoće moga srca ili zbog mojih krivo izgovorenih riječi koje ranjavaju. Rekao si: "Što ste učinili, rekli, namjestili... jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!" Daj nam milost da nitko pokraj nas i poradi nas ne bude nevino osuđen i smaknut. Svjetina viče, Pilat popušta, a mene pitaš: "A ti, što ti kažeš?"

2. postaja: Isus prima na se križ

Rekao si, Isuse, da svoj život dragovoljno daješ i da ti ga nitko ne otima. Zato i križ dragovoljno primaš i nitko ti ga ne nameće.
I u drami svoje vlastite muke i smrti ti si slobodan i daješ svoj život. Ti se daruješ, tvoja muka i smrt žrtva je ljubavi, jer je to tvoj slobodan čin predanja u poslušnosti Ocu i u ljubavi za ljude.
Križ je oduvijek bio sramotno sredstvo muke i poniženja; bio je znak prokletstva. Ti si dragovoljno prigrlio križ. Time križ nije postao lakši, ali ga je lakše nositi. Tada on postaje znakom ljubavi. Od tog časa križ visi u našim crkvama, na raskrižjima putova, o našem vratu, u našim domovima.
Križamo se tako često i time posvećujemo vlastito tijelo. Križ je znak spasenja! Nauči nas, Isuse, prihvaćati križeve života. Daj da tim prihvaćanjem križeva života prestanemo biti ravnodušni ili buntovni patnici dostojni žaljenja, nego križonoše koji znaju da uvijek i na svakom mjestu mogu ljubiti slobodno i velikodušno.
Nauči nas prihvaćati križ i time svaku bol učiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud. Daj da odsada svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!

3. postaja: Isus pada prvi put pod križem

Tek što si krenuo, Gospodine, već posrćeš i padaš pod križem. Križ je težak, pritišće, boli. Vuče k zemlji. Poslušnost Ocu diže te i hrabri, daje ti snagu da ideš naprijed. Hvala ti, Gospodine, za svako oduševljenje kojim prihvaćamo svoje križeve i poteškoće života. Hvala ti za dodire milosti u predanju života i opredjeljenje za tebe u časovima dubokih iskustava susreta s tobom. Hvala ti za svaki susret s križem u svjetlu tvoje milosti i jakosti.
Molim te, Gospodine, pomozi nam da ne malakšemo kad se dogodi prvi pad nakon najljepših odluka i divnih iskustava novog života poslije krštenja ili sakramenta ispovijedi.
Molim te, Gospodine, za snagu da ne posumnjamo u ispravnost puta kojim smo za tobom krenuli kad se dogodi neki posrtaj i pad; ne dopusti da zaboravimo ljepotu milosti preporođenja.
Molim te, Gospodine, za novo rođenje nakon svakog iskustva pada i slabosti.
Jer, ljudski je pasti! Ali vjerujem da nas tvoja milost pridiže i hrabri!

4. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

Isuse, jedino je tvoja Majka dorasla ovom času i svemu što se događa. Ona se pojavljuje na tvom križnom putu kao službenica i supatnica. Istom vjerom i ljubavlju kojom se predaje Božjim planovima u času navještenja ona je i sada ovdje, na tvom putu muke i križa.
Jedino je ona tu, na pravom mjestu, šutljiva i tiha, ali prisutna i puna ljubavi. Mač boli dodiruje i njezino srce, ali ono ostaje čisto za ljubav. Isuse, darovao si nam svoju Majku.
Ona je i naša Majka, Majka Crkve, Majka svih putnika, svih križonoša, svih patnika.
Ti si, Isuse, morao nastaviti nositi svoj križ i nakon susreta sa svojom Majkom. Ali, znao si: ona je tu!
Daj, Gospodine, da nikad ne zaboravimo da je Marija kao majka na svakom mjestu s nama, a osobito ondje gdje se nosi križ.

5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Ti bi, Isuse, došao do Kalvarije i da se nije pojavio Šimun Cirenac.
Ali, htio si da se pojavi i taj čovjek, htio si i pomoć čovjeka. To je tajna tvoje ljubavi i tajna one druge, vječne Očeve ljubavi. U djelu spasenja trebao je sudjelovati čovjek: počevši od onog najdivnijeg ljudskog stvora, od Marije, pa do svakog Cirenca na tvom životnom putu. Ovaj je bio prisiljen nositi križ s tobom, ali to mu je bilo spasonosno.
I mene trebaš. Znam da je to tako već od krštenja. Trebaš me da možeš i danas pružati svoje ruke i liječiti, njegovati, pridizati. Trebaš me kako bi i danas upravio riječ ohrabrenja onima koji više ne mogu, kojima je teško. Trebaš me da i danas dopreš onamo gdje je toliko potrebna vidljiva, opipljiva djelotvorna ljubav. Želiš da budem Cirenac, jer se kriješ u mnogima, u ljudima oko mene.
Ako se tome otimam, Gospodine, tada me prisili. Znam da će mi to biti spasonosno.

6. postaja: Veronika pruža Isus rubac

Isuse, uzeo si ovo naše ljudsko tijelo i imao si lice, pošteno i čisto. Svojim si se licem, tj. čitavim svojim bićem, okretao svima koji su te zvali, koji su te željeli čuti i vidjeti. Isuse, imao si divno lice! U ovom času to je lice iznakaženo, krvavo, popljuvano. Na njemu nema cara, privlačnosti, ljepote. Ali, to je tvoje lice! Veronika se usuđuje, među tolikim svijetom koji pogrđuje tvoje lice, otkriti ljepotu tog istog lica. Ostavljaš joj ga utisnutoga u taj čudesni rubac njezine ljubavi i srca. Molim te, Isuse, daj da ispravnim životom sačuvam u sebi i na svom licu odsjaj tvoga lica, jer stvoren sam na tvoju sliku.
Ne dopusti, Isuse, da sebičnošću ili krivim postupkom nagrdim lice svoga bližnjega, škodim njegovu dobru glasu; i daj mi hrabrosti da uzmognem s ljubavlju brisati ljage na licu bližnjega svoga! Daj mi, Isuse, da ne moram ustuknuti pred sjajem tvoga lica kad se konačno pojaviš u slavi!

7. postaja: Isus pada drugi put pod križem

Ti znaš, Isuse, kako smo obeshrabreni nakon ponovnog pada, ponovljenih slabosti. Ti znaš kako nas boli i kako smo poniženi kad i drugi mogu vidjeti da smo slabi, da ne znamo održati svečana obećanja, čvrste odluke, konačna opredjeljenja. Sve je to bolno. Svaki nas pad košta. Sve se teže dižemo. Ne vjerujemo ni samima sebi. Čini nam se da nam ni drugi više ne vjeruju. Isuse, ti koji uvijek daješ svakome novu životnu priliku, ti koji Petru vjeruješ i nakon trostrukog zatajenja, ti koji vjeruješ. Zakeju, Magdaleni, ženi zatečenoj u preljubu, ti koji vjeruješ svakom čovjeku i znaš da je milost jača od grijeha, molim te: daj nam snage da se pridignemo nakon ponovljenih padova; daj da opet vjerujemo da se, ako smo i stariji, možemo preporoditi i da smijemo opet odlučiti i započeti; daj da osjetimo da nam ti vjeruješ.
Jednako te tako molimo, Isuse, daj da ljudima oko sebe pružamo nove životne prilike. Neka nas nikad ne obeshrabri njihova nevjera, neka nas ne razuvjeri njihova slabost: ti si veći od našega srca.

8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

Isuse, u vlastitoj boli, tjelesnoj i duševnoj, ne misliš na sebe. Sav svoj život služio si drugima, i sada svoju pažnju daruješ dragima, misliš na tuđe suze i boli. Ne želiš biti zarobljen sobom i svojim problemima, nego hoćeš živjeti dokraja za druge. Tako i u odnosu na žene koje ne mogu suzdržati suze videći teški prizor tvoje muke. One plaču nad tobom, a ti misliš na njih i na njihovu djecu. One ne mogu bez suza izdržati prizor koji potresa dušu, a ti želiš da i u tom času njihovo srce i njihov život usmjeriš prema spasenju. "Ne oplakujte mene! Oplakujte sebe, djecu svoju, ljude s kojima živite, bližnje kojima ne darujete ljubav.
Pogledajte sebe, svoj život, svoje djelovanje, svoje srce, svoju dušu. Oplakujte ono što je u vama izvor svakoga zla i grijeha, izvor nepravde i mržnje, izvor patnje i boli vaših bližnjih. Oplakujte grijehe svoje."
Gospodine Isuse, daj da i u meni pogled na tvoj križ izmami odluke obraćenja i suze pokore. Isuse, utješi i danas mnoge žene, sestre, kćeri koje su u domovinskom ratu izgubile svoje najbliže; utješi žene koje su ranjavane grubostima i sebičnostima svojih najbližih. Isuse, ohrabri žene da čuvaju svoje žensko dostojanstvo koje ih čini sposobnim za istinsku ljubav. Ohrabri ih da se nesebično predaju službi života i da se ne boje donositi novi život na svijet.

Sjetimo se Isusovih riječi i ponovimo ih:
Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!
Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago milosrdnima, oni će se sinovima Božjim zvati!

9. postaja: Isus pada treći put pod križem

Gospodine, ovo je tvoj treći pad na križnom putu. On je najbolniji, najteži. Nalaziš se nadohvat cilja, Kalvarije. Moraš naprijed, dokraja. Zato se dižeš i nastavljaš svoj hod.
Molim te, Isuse, za sebe i za sve kojima je križ težak, pretežak. Molim te za one koji padaju pod teretom križa, slabosti, očaja i beznađa. Molim te za one koji misle da više nema smisla, da nije vrijedno ponovno ustati, da je sve propalo. Molim te za one koji nemaju snage da se dalje bore te leže pod teretom vlastitih slabosti i zarobljenosti.
Molim te za sve koji očajavaju zbog teških okolnosti života, koji više ne vide izlaza. Molim te za one koji misle da je bolje prekinuti nit takvoga života i nalaze se u napasti samoubojstva.

10. postaja: Isusa svlače

Podnosiš poniženje i bol svlačenja. Skidaju s tebe odijelo ili ono što je još od dostojanstva na tebi ostalo. Stojiš prepušten ljudskoj bezosjećajnosti i pogledima. Tvoje tijelo postaje znakom. Isuse, darovao si nam tijelo. Ono je tvoj dar, ono je lijepo, stvoreno na tvoju sliku. Darovao si nam tijelo kojim možemo jedni drugima biti blizu, vidjeti osmijeh na licu, pružati si ruke prijateljstva i mira. Darovao si nam tijelo kojim možemo tebe slaviti i u kojem možemo prepoznavati divno djelo tvoje ljubavi. Oprosti, Isuse, kad vlastitostima svoga tijela ranjavamo jedni druge, umjesto da se usrećujemo! Oprosti, Isuse, kad u svom ili tuđem tijelu i njegovim oblicima ne otkrivamo tvoje djelo i kad ti prigovaramo za ovo i ovakvo tijelo kakvo imamo! Oprosti, Isuse, kad spolnost, koju si stvorio da bude u službi života i ljubavi, pretvorimo u sebično traženje užitka, čime ponizujemo sebe i ranjavamo druge! Oprosti, Isuse, što te ne proslavljujemo svojim tijelom!

Isuse, sačuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te!
Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjećaj za odgovornu ljubav...
Vrati bračnim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti...
Sačuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzdanih zabava i neodgovornih igara...
Čuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim naraštajima, molimo te.
Zaodjeni nas opet, Gospodine, u dostojanstvo i čistoću krsne haljine koju si nam povjerio u času kad smo postali djeca Božja!

11. postaja: Isusa pribijaju na križ

Gospodine, Isuse, tvoje tijelo pribijaju na križ. Potresan prizor. Više nećeš moći micati svojim rukama niti dodirivati one koji žele osjetiti tvoju blizinu, a ipak sada najviše činiš za sve nas i blagoslivlješ nas svojim raširenim i prikovanim rukama. Više nećeš moći napraviti svojim tijelom i svojim nogama ni jedan korak, jer noge su ti pribijene na križ, a ipak odsada ćeš biti najbliže svim potrebnima na čitavom svijetu. Tvoje razapinjanje blagoslov je svijetu. Hvala ti, Isuse, za ovaj čas i molim te:
za sve one koji pate na bolesničkim posteljama i koje ljudi smatraju teretom drugima;
za sve koji u svojoj nemoći i prikovanosti uz postelju misle da više nikome nisu od koristi;
za sve koji u sebičnim ekonomskim računicama ne vide vrijednost i blagoslov patnje, trpljenja, blagoslov nemoćnih i bolesnih!
Obrati nas, Isuse! Daj da tvojim očima prosuđujemo sebe i ljude oko sebe. Daj da te blagoslivljamo u svojim starcima i nemoćnima.


12. postaja: Isus umire na križu

Iz tvojih dubina izvirale su s križa riječi koje i danas potresaju svijet. Neka te riječi i mene potresu da ih osjetim u brojnim prilikama svoga života. U tvom vapaju: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" prepoznajem da si prisutan u svakom čovjeku u iskustvima duboke osamljenosti i tjeskobe. Svojom ostavljenošću na križu učinio si da više nikada nitko ne bude napušten. Htio bih te razumjeti, Isuse, i nasljedovati u svome životu dok doživljavam poteškoće s drugima i ponavljati tvoj vapaj kao poziv na praštanje i mir: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" Htio bih, Isuse, zaroniti u tvoju sućut i brigu za drugoga, kad u vlastitoj agoniji okrećeš glavu prema raskajanom razbojniku i kanoniziraš ga za prvoga sveca: "Još danas bit ćeš sa mnom u raju!" Želim, Isuse, da mi dadneš milost da u svakom času svog , života mogu vršiti volju Očevu i da na smrtnom času mogu ponoviti tvoje riječi predanja i ljubavi: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Mnogi su odlazili s Kalvarije bijući se u prsa, a satnik je začuđen ispovjedio: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"

Još jednom ponavljajmo sućutno i s vjerom svih sedam Isusovih riječi s križa:
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
Zaista, kažem ti, još danas bit ćeš sa mnom u raju!
Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti Majke!
Žedan sam!
Dovršeno je!
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

13. postaja: Isusa skidaju s križa

Marijo, Majko Otkupiteljeva, obraćam se tebi: U ovom času ti si žalosna Gospa, dok na svom krilu držiš mrtvo tijelo svoga Sina. To je ono tijelo koje si u svom krilu začela, koje si rodila, koje si dojila i njegovala, koje si pratila na putovima života i dopratila do Kalvarije. Tijelo tvoga Sina. Nijedna majka nije tako ljubila svoje dijete, kao što si ti njega ljubila;
nijedna majka nije imala tako čisto srce, osjetljivo na bol i patnju kao što ga imaš ti! Zato si žalosna Gospa, zato si dostojanstvena Majka! Isuse, s križa si mi poručio: "Evo ti Majke!" Hvala ti! Želim da ona bude prisutna i u mojem umiranju, želim da moje tijelo počine na njezinu majčinskom krilu.

14. postaja: Isusa polažu u grob

Vjerujem, Isuse, u tajnu koju skriva tvoj grob. Vjerujem u smisao patnje, križa, umiranja. Vjerujem u tvoju smrt i uskrsnuće. Vjerujem da si za nas umro, da si za nas uskrsnuo! Vjerujem u život nakon groba, u vječnost nakon vremena, u radost nakon patnje i žalosti. Vjerujem u prekogrobni život, vjerujem u uskrsnuće tijela. Tvoj grob, Isuse, ostao je prazan. Snazi tvoga uskrsnuća, Gospodine, povjeravam sve grobove svojih, naših pokojnika. Znam da u tebi i po tebi žive. Snazi tvoga uskrsnuća i nadi koja zrači iz tvoga praznog groba povjeravam svoju smrt kao i sve druge časove života koji me upozoravaju na prolaznost i na umiranje. Snazi tvoga uskrsnuća povjeravam sve svoje nade i sve svoje želje i čežnje za punim i pravim životom. I vjerujem, Isuse, tvojoj riječi: "Tko jede tijelo Sina Čovječjega, živjet će zauvijek, neće umrijeti nikada!"
To je tajna vjere kojoj kličemo: Tvoju smrt, Gospodine... Tvoje uskrsnuće... Tvoj slavni dolazak...

Zaključna molitva
Gopodine Isuse! Tvoj sluga sveti Franjo molio te je često za dvije osobite milosti: da osjeti onu ljubav koju si ti osjećao kad si htio dokraja ljubiti, kad si htio dokraja trpjeti i za milost da na svome tijelu i duši osjeti barem malo od one boli koju si ti osjećao na svom putu križa i u svome umiranju.
Ne usuđujem se za to moliti. Osjećam da je to neizrecivo, veliko i teško. Svetom si Franji udijelio tu milost i njegovo je srce bilo zapaljeno serafskom ljubavlju, a njegovo je tijelo bilo obilježeno tvojim svetim ranama. Ipak, molim te, ražari nam srce svojom ljubavlju! Obilježi nam tijelo svojim ranama! Neka se na nama vidi da smo otkupljeni, da smo tvoji!
I daj: da po toj ljubavi, koju od tebe molimo, mnogi nađu tebe, izvor pravoga života! I neka bude još jednom svjesno i s vjerom prekriveno ovo moje tijelo i cijelo moje biće znakom svetoga križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 14 ožu 2005, 20:22
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

I sjetih se što na sličnu temu veli Cesarić:

Neko sa svojim bolom ide
k'o sa otvorenom ranom:
svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi,
i ne da mu prijeći
u suze i riječi.
Radije ga skriva i tvrdo ga zgusne
u jednu crtu na kraju usne...

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Sunce




Spol: žensko
Postovi: 75
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 15 ožu 2005, 20:43
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

"If you have a cross to bear, you may as well use it as a crutch" Moloko

I gave You my trust, and You took me out of the dark rain...
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 20 ožu 2005, 1:05
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Neizbježnost križa

Križ je realnost
u svakome ljudskom životu.
Ali sve manje ljudi
izlazi s njime na kraj.

Više ga ne prihvaćaju,
ne mogu ga podnijeti.

A ipak, izbora nemaš.

Ili ćeš nositi svoj križ,
ili će te križ satrti.
A nosit ćeš ga moći
jedino ako naučiš
shvaćati smisao i zadaću križa.

Križ će te vratiti natrag k tvojoj istini,
k onoj pravoj mjeri siromašna,
slaba, ranjiva,
malena ljudskoga djeteta.

Križ je kao antena
preko koje ti Bog šalje svoju poruku.
Pogledaj na križ Velikoga petka.
On te neće osloboditi tvoga trpljenja,
ali će te otkupiti
od besmislenosti trpljenja.

Pobrini se dobro za svoje tijelo, ali se prije svega pobrini za svoje srce i svoj duh.

Phil Bosmans

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
pingi




Spol: žensko
Postovi: 1243
Lokacija: nebu pod oblacima
PostanoPostano: ned 20 ožu 2005, 16:49
PostNaslov : ...
Citiraj i odgovori

Dobar dan, dobri ljudi!

Voljela bih se i ja malo uključiti u ovu vašu temu. Kad razgovaramo s nekim o križu u životu, on će obično reći: joj, nemoj tu temu, opet nešto pesimistično. Zapravo, ljudi vrlo malo razgovaraju u tome. I premalo shvaćaju kako križ može biti pročišćavajuć... Tuđa patnja i teškoće ih ne zanimaju, a tako je mnogo ljudi pored nas, u našoj blizini koje možda i ne zapažamo, a koji trebaju nečiju - našu pomoć, pa makar to bio samo razgovor. Trebaju nekoga da bude pored njih, nekog s kim bi mogli podijeliti svoje teškoće... Rolling Eyes
Mislim da smo mi kao kršćani tu najviše pozvani. Nekako mi se čini da smo u današnje vrijeme (kada neke totalno drukčije vrijednosti isplivavaju na površinu) pomalo i zaboravili što znači biti "tu za drugoga". Radije gledamo sebe i ne zamaramo se time što možda netko pored nas prolazi križni put. Mi, kršćani, sretni smo što imamo vjere i Oca na našoj strani. Ali mnogo je onih koji ne poznaju ono što mi znamo, onih koji ne nalaze izlaza iz teških situacija...
Dajmo, okrenimo se malo oko sebe i pogledajmo malo bolje one koji nas okružuju. Jer možda je njima njihov križ pretežak i jednostavno trebaju mene i tebe da im poput Šimuna pomognemo nositi ga. Ne odustajmo. Jer kroz Šimuna Isus je na neki način dao za primjer svima nama kako trebamo priskočiti u pomoć kada je to nekom potreba...
Oprostite, ja sam se malo raspisala i odužila!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
merkat




Spol: muško
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 20 ožu 2005, 19:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Danas je receno: " Ili cemo biti Juda ili Simun " , vrijeme je da se opredijelimo...vremena su takova da nam mlakost i ravnodusnost je najgora opcija...

Što će mi život bez vjere ?
Što će mi vjera bez života ?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: pon 21 ožu 2005, 12:23
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Lijepo rečeno Pingi i Merkat!
Doista je vrijeme takkvo kad će nas naš križ ili uzdignut k Bogu ili satrijet,pa ako nosimo svoj križ s povjerenjem u Boga, križ će nam bit "perce" i dat će nam zapravio snagu,nutarnju i vanjsku,da pogledamo oko sebe i ugledamo kako druge križ pritišće.
Ako ne možemo biti Šimun,budimo Veronika - ta, isto je! Isusu u nekome od naših bližnjih treba i naš rubac da obriše svoje znojno i krvavo čelo.
Tako mala stvar ta rubac u očima svijeta a pomogla je Sinu Božjemu da nastavi dalje..
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
arkandeo




Spol: muško
Postovi: 513
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pon 21 ožu 2005, 12:33
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ima jedna prica vezana uz kriz.
Dosao covjek kod Svetog Petra i zamolio ga da mu zamjeni kriz. Sv. Petarga odvede do jedne ogromne dvorane pune krizeva. Kaze mu ostavi svoj ovdje kraj vrata i uzmi kojega hoces. Tako krene covjek uzme prvi kriz stavi na rame i vidi taj ga zulja. Krene do slijedeceg i taj mu je bio pretezak. Slijedeci mu je bio preglomazan, slijedeci mu nije stao na rame i tako ide on od kriz do kriza i nijedan mu se ne svida. Na kraju dode do jednoga stavi ga na rame i taj mu je odlicno pasao kao da je napravljen za njegovo rame. Kaze on Sv. Petru uzet cu ovoga, a Sv. Petar mu odvrati pa to ti je onaj kriz koji si ostavio kad smo dosli.

Tko je kao Bog?
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 21 ožu 2005, 13:15
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Strpljivost, "sljepoća", "gluhost"... Često nemamo strpljenja za taj svoj križ, nekako nam se uvijek čini da je drugima lakše nego nama... Zaista su rijetki oni koji nose svoj križ s osmijehom na licu i ne jadikuju. Samo, onda u očima okoline ispadaju kao ljudi koji nemaju nikakvih problema, ono "ptičice pjevaju, teče med i mlijeko". No, kad netko nosi križ u tišini, strpljivo, čak i s radošću - onda mu i nije toliko bitno što drugi misle...

Sjetih se sad jedne molitvice (samo jednog dijela): "Bože, daj mi strpljivosti da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, snagu da promijenim ono što mogu promijeniti te mudrost da to dvoje razlikujem..."

Evanđelje uz 4. korizmenu nedjelju ponukalo me da razmislim o tome koliko smo mi slijepi i gluhi za druge, za sebe... Gluhi za druge, a slijepi za sebe. Gluhi smo kad treba čuti poziv drugoga, kad nam se drugi obraća s nekom molbom ili potrebom ili tek želi s nama pričati, a mi smo zabavljeni sobom i svojim problemima. Tada slušamo površno, nagluho, s pola glave i s vrlo malo (a katkad i nimalo) srca. Slijepi smo za sebe, za svoje nedostatke (poneki odu u drugu krajnost pa u velikom samosaželjenju postaju slijepi za svoje kvalitete). Kroz prste gledamo, zažmirimo na jedno oko, na svoj život, a ako smo osobito samilosni napravimo to i nad tuđim. Jednom riječju - ni sljepoća ni gluhoća nam nisu strani...

I ko što Sike reče - ako već ne možemo biti Šimun ljudima oko sebe, budimo barem Veronika...

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
merkat




Spol: muško
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pon 21 ožu 2005, 15:09
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sike, Arkonja, Klara...da je ova tri posta jedan covjek napisao nazvao bi to " hat trick " ! Wink

Što će mi život bez vjere ?
Što će mi vjera bez života ?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 21 ožu 2005, 22:34
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

... kapljice čine ocean... jako sretan

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group