HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretranik Pretranik lanstvo lanstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: pet 18 lis 2019, 22:00. Pogledaj neodgovorene postove
Nositi svoj križ
Zaponi novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedea tema
Autor Poruka
sike




Spol: muko
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: et 15 ruj 2005, 20:52
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Veliki su oni ljudi koji priznaju da im je križ pretežak i trebaju potrebu drugih..To znaèi koraèati za Isusom:pasti i onda odluèiti se ustati,pa makar uz pomoæ Šimuna i Veronike..
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Srki




Spol: muko
Postovi: 1384
Lokacija: Rijeka-Trsat
PostanoPostano: sub 17 ruj 2005, 20:49
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Svakako to stoji. Iako mi treba primjer da bih shvatio.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muko
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: sub 17 ruj 2005, 21:22
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Srki,imaš primjer u samom sebi..
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Zita




Spol: ensko
Postovi: 512
PostanoPostano: pon 03 lis 2005, 21:08
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

MANJI KRIŽ

Èovjek je, noseæi svoj križ, hodao izmeðu ljudi koji su nosili svoje križeve.
Svi ljudi išli su u svom hodu prema raju. Križevi su bili razlièiti, ali svi su bili
veoma teški, nezgrapni, veliki, dugaèki. Èovjek je odluèio skratiti svoj križ
i u tome je uspio. Od tada mu je život bio lakši, manje se muèio u hodu i
brže je išao.
I tako su najzad svi došli pred vrata raja. Pred samim vratima raja èekalo
ih je iznenaðenje: duboka provalija. Tada su ljudi polagali svoje križeve
preko provalije tako da bi ih oslonili na jednu i drugu liticu provalije, i potom
su, prelazeæi svaki preko svoga križa, ulazili u raj.
Ali križ onoga èovjeka bio je - prekratak.
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Natty




Spol: ensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: uto 04 lis 2005, 10:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Heh, ja jedva izlazim na kraj sama sa sobom, tak da sam najoèitiji primjer kako je èovjek sam sebi križ... Shocked

Ipak znam da me taj križ iz dana u dan èini boljom osobom, a Veronike i Šimuni dolaze na razne naèine kroz razne ljude, neke prepoznamo odmah, neke tek kasnije doðu napamet koliko su pomogle...

A Zita ova tvoja prièica je mrak Wink

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Dara




Spol: ensko
Postovi: 490
Lokacija: RIJEKA
PostanoPostano: uto 04 lis 2005, 13:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

nebojmo se ponjeti sav teret naseg kriza jer uvijek cemo imati simune cirence koji ce nam pomagati ga nositi....Gospodin zna da smo hrabri i On jke snama
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Daniel




Spol: muko
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: ned 13 stu 2005, 19:29
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Malo sam ovih dana èitao u Evanðelju odlomak o križnom putu, zanimljivo je to što sam uvidio da su cijelo vrijeme uz Isusa Marija, Ivan i Marija Magdalena. Kada umire na križu oni su tu. Bog nas nikada ne ostavlja same pa ni onda kada smo u agoniji. Iako su Isusa ostavili skoro svi, pa i njegovi apostoli, ovo troje je do smrti bilo uz njega. Tko je s Bogom nije sam.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
smješko




Spol: ensko
Postovi: 814
PostanoPostano: ned 13 stu 2005, 20:03
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

u mom životu je to pokazano na gro primjera veæ.....nikad me Bog nije ostavio samu,On je uvijek uz mene,ali uvijek mi je poslao i nekog od ljudi na èijem ramenu sam se isplakala,ruke koje su me èvrsto zagrlile...možda i èesto to nije osoba koju ja oèekujem,ali ona osoba koju mi Bog pošalje ispadne još puno puno bolje riješenje!!!! u mom životu se stvarno Gospodin veæ mnogo puta pokazao kolko je velik i presretna sam zbog toga,stvarno sam dijete sreæe koliko me voli Otac(a i svakog od nas)!!!!!
Zato svaki križ koji doðe znam da æe uz Gospodina to na dobro doæ i da æu uvijek dobit dovoljno snage za svaku prepreku,tugu....

LJUBAV UVIJEK POBJEÐUJE!!!!
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
fratar




Spol: muko
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: ned 13 stu 2005, 20:11
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

smješko napisa:
... On je uvijek uz mene,ali uvijek mi je poslao i nekog od ljudi na èijem ramenu sam se isplakala,ruke koje su me èvrsto zagrlile...

Meni je èini se poslao ljude s ovoga foruma, jer uistinu u dosta teškim trenutcima ovdje sam naišao na ljude koji su mi uistinu pomogli i kojima sam zahvalan više nego što sam to u moguènosti iskazati pa je stoga i ovaj post vrsta zahvale svima vama koji ste bili uz mene kad nikog drugog nije bilo, HVALA!

Bog nas nikada ne ostavlja same, samo ga mi èesto ne primjeèujemo u našim životima, a onda kada to shvatimo poželimo se nikada odvojiti od Njega, bar ja tako mislim jako sretan

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveæa je meðu njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
smješko




Spol: ensko
Postovi: 814
PostanoPostano: ned 13 stu 2005, 20:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

fratre baš dok sam èitala tvoj post kod prijateljstva zadnji sam si pomislila......ma fratre eto oni ljudi koje si oèekivao da budu uz tebe nisu tada bili,bilo ti je teško,njih nije bilo,još su samo otežali.Ali eto zato ti je Bog poslao nekog drugog i ne valja biti tužaan zato.Možemo zapravo zahvaljivat što nas Bog pokušava zapravo malo riješiti naše navezanosti na odreðene ljude. Kako li je lijepo samo biti slobodan od drugih,navezanosti na druge!!!!! Možda baš zato i jer si oèekivao od tih ljudi nešto se samo još više zakompliciralo!!!!Ne valja po meni previše oèekivat od ljudi jer se uvijek možemo razoèarat!Imajmo više vjere i zahvala za Boga jer svako Njegovo djelo itekako ima smisla!!!!!!!
Jer Velik je,èini djela velika....

LJUBAV UVIJEK POBJEÐUJE!!!!
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Daniel




Spol: muko
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: pet 18 stu 2005, 8:40
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Vidim da svi èesto u postovima spominjemo kako nismo dobili onu pomoæ od ljudi od kojih smo je oèekivli, što nas je zatim razoèaralo ali nam je Bog uvijek nekoga poslao. Baš dok sam èitao neke postove poèeo sam razmišljati o tome "Bože koliko je puta od mene netko oèekivao pomoæ a ja to nisam vidio." Odmah sam si postavio pitanje u èemu sam to zakazao. Znate, nije vam draga spoznaja da ste možda i vi jednom bili ta osoba koja je zakazla u tome da pomogne nositi križ svome bližnjemu. Definitivno je to stvar na kojoj treba proraditi, o kojoj treba razmišljati i za koju treba moliti. place
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
ucenik




Spol: muko
Postovi: 103
PostanoPostano: pet 02 pro 2005, 18:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Evo baš èitam ovu temu koja mi je u zadnje vrijeme jako bliska. A opet i tako daleka.

Stoji ono što se ovdje pisalo da Bog šalje Šimune i Veronike, stoji da Bog ne daje križ koj je pretežak, a opet situacija može biti i tako drugaèija.

Što ako su razne situacije (mogu se gledati i kao križevi) ostavile ogromne posljedice iza sebe, ostavile rane (mogu se nazvati i kompleksima) koje sad utjeèu na osobu i sad ta osoba nije u stanju prihvatiti pomoæ drugih ljudi (nije u pitanju oholost nego kronièna zatvorenost - godinama si nosio križ sam jer naprosto nije bilo nikoga da ti pomogne (Isus i Marija su naravno bili tu)) i sad kad si okružen Šimunima i Veronikama jednostavno nema šanse da se otvoriš, da prihvatiš pomoæ (jer eto jednostavno to je tvoj problem koji ostaje na tebi da ga riješiš i nema smisla optereæivati druge sa njim).

Što ako u svemu tome tvoj križ postane pretežak jer su jednostavno neka prijašnja iskustva(križevi - prihvaæeni i pro(e)življeni kroz molitvu) kao neki katalizatori i pojaèala križ radi kojih križ doživljavaš puno težim nego on stvarno jest. Što kad uz sve to vjera poène živjeti ne iz srca, nego iz razuma. Kad sve u tebi vrišti neæu više trpjeti, dosta je, ali svjestan si da ima smisla samo za Isusom iæi. Kad si svjestan one izreke (mislim da je od Majke Tereze) da nam Isus dolazi najbliže upravo u križu.

Onda nadalje kad više nisi za križ ni siguran da li je to Božja kušnja, da li je to posljedica tvojih pogrešaka, da li je Božja volja ili posljedica toga što nisi znao na vrijeme prepoznati Božju volju (ili ju možda nisi mogao u svojoj slabosti prihvatiti na vrijeme).

I onda se poèeneš pitati o smislu patnje. I naravni odgovor se nameæe da ima smisla trpjeti jer i Isus je trpio. Ali zašto je Isus trpio? OK. stoji objašnjenje zato da bi nama bilo lakše kada trpimo da se njemu približimo, ali opet koja je to ljubav koja je onomu kojega najviše voli priuštila takvu patnju.

Pogotovo mi je tu u mislima onaj stih iz pjesme Klanjam ti se smjerno kad kaže "I kap njena što može svijet da spasi cijel".

Ako je bila više nego dovoljna ta jedna kap, zašto je postala rijeka.

OK. Kad gledamo koja je to kolièina ljubavi kad si spreman sve to dati za drugoga to je veliko, ali zašto je sve to bilo potrebno.

A da ne kažem da onda od Boga gotovo poèneš oèekivati uvijek nešto novo bolno. I znaš da je to krivo razmišljanje, ali uvijek iznova naðe naèin da se prišulja u tvoje misli. A unatoè tom razmišljanju nešto te uvijek iznova vuèe k Njemu po još iako to znaèi još boli.

I onda dobiješ dojam da sva ta patnja nije bitna jer æe imati svoj kraj u uskrsnuæu, ali nije dovoljno rezignirano èekati da proðe i doðe uskrsnuæe nego ju zaista moraš prihvatiti. Jer preskoèeni život, proživljen (odraðen) pitanje je da li vodi do uskrsnuæa (vodeæi se onom misli: kakav život, takva smrt, kakva smrt, takva vjeènost).

A onda opet i sa druge strane uzmimo primjer križa kao predmeta. Ne znam da li ste kada pokušali nositi kakav konkretni poveæi križ, ali puno ga je lakše nositi, ako ga staviš na rame i èvrsto prigrliš jer onda on postaje dio tebe i stabilniji si, a ako ga onako na pola držiš reda radi poène po tebi "plesati" i vrlo brzo te svega nažulja i postane pretežak.

Ali tu je opet to pitanje kako prihvatiti nešto što toliko boli (mislim da u konaènici i nije bitno kakve je vrste ili težine križ nego na koji naèin te pogaða - svatko od nas je drugaèiji i nikome od nas neki križ neæe biti jednako težak).

Lijepo ste napisali tu sve one razloge zašto prihvatiti križ i da to ima smisla, ali kad doðeš u situaciju da ti je dosta i da jednostavno osjeæaš da ne možeš dalje i kad poèneš Boga moliti ne za aspirin nego ozdravljenje, a on šuti ili ga ti jednostavno ne èuješ.

Kad povuæi se u tišinu i razmatranje nije najpametnija stvar jer si u ranjenosti previše otvoren napasti zloga koji takve trenutke jako dobro koristi kako bi te zarobio i udaljio od Isusa. Kad doðeš u situaciju da "èuješ" Isusa kako ti govori ne gledaj u sebe, u svoje probleme, pogledaj u mene, a tebe bol, situacija toliko guši da mu jedino možeš reæi da ne možeš i moliti ga za strpljivost.

I toliko je primjera koji ti pokazuju da je On taj koji uvijek pobjeðuje, ali to ti doðe kao da bolesniku kažeš da æe ozdraviti, da ga više neæe boljeti. Pitanje koliko æe utjehe naæi u tome. Mislim da to dosta ovisi o tome kakvu bol osjeæa. Ako je rijeè o neèemu bolnom, ali podnošljivom ipak osjetiš nadu, ali ako te recimo glava boli toliko da bi ju razbio o zid samo da prestane boljeti mislim da ti tu ne bi (ni)malo pomogla èinjenica da æe proæi. Tim više što to proæi nema vremensku odrednicu.

Isto tako mislim da me nitko neæe uvjeriti da je Isus sa radošæu nosio svoj križ. Bio je Bog, ali bio je i èovjek. To što je prihvatio križ to ne znaèio da ga je htio prihvatiti, ali Oèeva volja bila je iznad svega. Ali Getsemanski vrt itekako govori o tome koliko je i Isusu samom teško pao njegov križ.

A onda i ono što sam negdje vidio da je neko dijete napisalo da je ljubav - biti pribijen na križ i moæi se osloboditi izrekavši par rijeèi, a unatoè tome ostati tiho visiti na križu.

I možda je to u neku ruku i problem. Da li je svaka teška situacija u mom životu križ ili je možda posljedica ne prepoznavanja Božje volje za mene.
To sam negdje prije èitao da nas Bog neæe nikada ostaviti i onda kad krenemo putem koji On nije planirao za nas. I onda æe biti uz nas, ali tada æe naš put biti puno teži.

I sad je to pitanje. Kad je situacija takva da je posljedica tvoje ili tuðe odluke. Da li je to križ ili neprepoznavanje Božje volje za tu konkretnu situaciju? I kad imaš takvu situaciju da li bi prava stvar bila probati promijeniti to (to možeš (ponekad) barem kad je u pitanju tvoja odluka) ili reæi: "Bože to je tvoja volja". I jednostavno èekati da doðe Klavarija.

Da li prihvatiti križ znaèi reæi OK i dalje kroz život nastaviti sa radošæu ili što?

Jer ponekad jednostavno izgleda tako kao da više ništa nema smisla.
A onda se sjetiš one pjesme "Uz tebe svaki korak moj ima smisao.."

I kad se sve to u isto vrijeme vrti u tebi. Kao da si neki kamen istovremeno i vruæ i hladan. Da li je to onda u kombinaciji mlako ili pred raspadanjem zbog dva vrlo suprotna temperaturna stanja? Da li to Bog od tebe želi uèini pijesak (pustinjski pijesak nastaje upravo velikim temperaturnim razlikama od poroznih stijena) kako bi te lakše oblikovao, usmjeravao i postavio na veæem podruèju?

Najgore je kad moraš prihvatiti nešto za što nisi do kraja siguran ni da je križ ni Njegova volja, ne znaš kako prihvatiti, još manje koliko æe trajati ili kamo vodi.

I tu je onda pitanje da li vjeruješ dovoljno da prerežeš konac na kojem ti visi život (prièa o planinaru koji je imao nezgodu i ostao u magli visiti na konopcu i molio Boga da ga spasi i ovaj mu je rekao ako mi vjeruješ prereži konop na kome visiš, a ujutro su planinara našli smrznutog kako visi pola metra od zemlje).
Kad ti nije ništa jasno, ne vidiš dalje od svoga nosa (u buduænost) i sve što se dogaða boli i zarobljava te. Da li si spreman reæi Isuse vjerujem, prerezati konop poletjeti (pasti) u nepoznato uz povik: "Isuse volim te".

Što ako je to ono što osjeæaš da bi trebalo, toènije što ti iskustvo i razum govore, ali srce jednostavno koèi bolje od Brembo koènica (koristi ih Porsche). Što onda?

Ne zamjerite na ovako nabacanim mislima. Dosta je toga što se vrti po glavi.
Question Question Question Question Question Question Question Question Question Question Question Question Question Question Question Question place Embarassed place Embarassed place Embarassed Question Question Question Question
P.S. oprostite i na duljini posta tek sad kad sam ga išao pregledati sam shvatio koliko je dugaèak
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Mash




Spol: ensko
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 02 pro 2005, 22:44
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Citat:
Ne zamjerite na ovako nabacanim mislima. Dosta je toga što se vrti po glavi.

P.S. oprostite i na duljini posta tek sad kad sam ga išao pregledati sam shvatio koliko je dugaèak


Hvala ti za ovo tvoje iskreno svjedoèanstvo…. I Bogu hvala! jako sretan

Mogla bih ti sada puno pisati (na žalost vrijeme mi ne dopušta više…), ali
osvrnut æu se samo na par tvojih misli…

vjerojatno prolaziš u životu neko teže razdoblje… koje oèito traje veæ dulje vrijeme…
zato si tako pun pitanja, pun možda èak i briga i strahova- što æe biti dalje, kako dalje…
i tada se u sve pokušava uvuæi i sumnja..
sumnja i umor koji najèešæe poèinju pitanjima:
«a što ako….» npr. što ako sam u neèemu fulao, donio možda neku krivu odluku ili krenuo nekim krivim putem , a da to uopæe nisam ni primijetio… i niz takvih i sliènih pitanja…
sumnja i umor raðaju onu jednu otrovnu trunèicu- nepouzdanje… Confused

no, evo, hvala Bogu kako i sam na puno mjesta zakljuèuješ- uvijek se iz nova vraæaš Ocu…
i usprkos nerazumijevanju zašto je nešto tako kako je i dalje ostaješ uz Njega…
sigurna sam da ti je poznata životna prièa o Jobu – kako je silno patio, a bio je pravednik,stalno uz Gospodina…
no, takoðer prolazi slièno razdoblje kao i ti- kada križ poprilièno oteža, a da ti više uopæe nije jasno zašto se to dešava…

no, nekako uvijek zaboravimo da Gospodin želi da budemo sretni i radosni i to ne na silu…
uvijek se prisjetim kada mi doðu teške situacije- da znam da je Gospodinova ljubav za mene veæa od i jedne ljubavi bilo koje meni bliske osobe na ovome svijetu…
dakle, ako znam koliko me silno moji roditelji vole i ako sam sigurna da mi oni nikada ne bi uèinili ništa loše, ništa što bi me povrijedilo, pa koliko je onda tek Ljubav Gospodnja velika! (a sigurno je veæa od ove koju imaju moji roditelji za mene)!
Dakle, znam da mi Gospodin ne bi uèinio nešto što bi me povrijedilo, nešto što ne bi bilo na moje spasenje, kako god da taj križ bio težak i nerazumljiv na «prvi pogled».

Citat:
Što ako su razne situacije (mogu se gledati i kao križevi) ostavile ogromne posljedice iza sebe, ostavile rane (mogu se nazvati i kompleksima) koje sad utjeèu na osobu i sad ta osoba nije u stanju prihvatiti pomoæ drugih ljudi


Potrebna je molitva za svaku ranu, èak i najmanju…
potrebno ih je sve predati u Rane Isusove, na Njegov Križ…
da ih On ozdravlja svojim Svetim Duhom, svojom Presvetom Krvlju, svojom Milošæu…
I potrebna je vjera!
Vjera da je Njemu sve moguæe, da je On zaista tu sa nama kada molimo, da nas zaista èuje, da su naše rane i Njegove, da su naše suze i Njegove..
Potrebno je moliti za sve što je bilo uzrokom tih rana bilo za situacije bilo za osobe koje su nam ih nanijele svojim ponašanjem…
potrebno je željeti oprostiti onima koji su nas povrijedili..
i možda , iako još ne možemo u dubinama svojim oprostiti takoðer moliti Gospodina da On sam to èini u nama, da nas On vodi u tome, da nam da snagu!
Sve Tebi Gospodine predajem i ruke , molim Te nosi me…
lijeèi me da mogu ponovno ljubiti èovjeka, osobe koje mi šalješ u život da mi pomognu…
Ti me Gospodine otvaraj za drugog, jer ja sam nisam sposoban i nisam siguran niti da li to želim,
ali se u Tebe pouzdajem i vjerujem da me sada Ti nosiš! Ne bojim se više, jer sa mnom si Ti kojem je sve moguæe i kako si sam rekao da dolaziš èim zazovemo Tvoje Ime, evo ja Te sada zovem da doðeš i da me nosiš! Želim da me ljubiš i ja želim ljubiti Tebe!

Dakle, potrebno je vjerovati da kada Njemu sve staviš u ruke da je to zaista tako i da On vodi i nema više straha…
Naravno, napasti su tada jake i žele nas uvjeriti strahovima i ostalim da tome nije tako…
No, kada ih skužiš- ne obaziri se, to predaj Njemu na križ i samo vjeruj!

Citat:
Što kad uz sve to vjera poène živjeti ne iz srca, nego iz razuma. Kad sve u tebi vrišti neæu više trpjeti, dosta je, ali svjestan si da ima smisla samo za Isusom iæi. Kad si svjestan one izreke (mislim da je od Majke Tereze) da nam Isus dolazi najbliže upravo u križu.


Pa vjera ni nije stvar osjeæaja… što mnogi misle krivo- da je!
Vjera je iskljuèivo stvar razumske odluke i volje!
Bog nam je dao srce i um, oboje da koristimo!
Dakle, kada nema osjeæaja, uvijek ostaje razum…
iako je jako lijepo da je oboje spojeno…
No iz srca zna izaæi svašta… tako i napasti udaraju na osjeæaje i može biti zaista razdoblje krize kada želimo osjeæati ono nešto posebno- Duha Svetoga, no na žalost ne osjeæamo ama baš ništa, nego neku tupost…
to je slièno jednostavnom primjeru- evo NED i umoran si ,
nikakav i baš ti se ne da iæ na Misu… no, znaš da ako ne odeš da je to težak grijeh… i možda u prvi mah to èiniš samo zato što znaš da je to grijeh ako ne odeš, no na kraju shvatiš da su sve to napasti…
Zli djeluje na svim razinama na kojima može…

Treba moliti da nam rane, križevi postanu Blagoslov, da nam postanu shvatljive – da se u njima Gospodin još više proslavi, da nas upravo one još više približe Gospodinu, a ne suprotno!
I samo æe se dogodit trenutak kada æemo shvatiti smisao križeva, težine.. da to nije zato što nas Bog zbog neèega kažnjava…
I tek tada shvaæamo da sve te muke, patnje, pa i napasti kada nas muèe- da su Blago!
Da, pravo Blago- iako prije to nikada ne bi tako ni mogli gledati, jer sve što smo vidjeli i osjetili je bila velika težina križa…
vidjeli smo samo tu težinu, samo mali djeliæ onoga što Križ jest!
I shvaæamo polako paradoks… prije tako neshvatljiv…

Shvaæamo da trpljenje možemo prikazivati za duše, za obraæenja duša, za duše u Èistilištu, kao naknadu i žrtvu za sve uvrede koje se svakodnevno nanose Gospodinu i Njegovoj Majci…
da mi postajemo ti koji svojim trpljenjem postajemo utjeha Gospodinu… jer, On nas poziva i Marija nas poziva da molimo, da molimo za njihove rane…

Citat:
Ali zašto je Isus trpio? OK. stoji objašnjenje zato da bi nama bilo lakše kada trpimo da se njemu približimo, ali opet koja je to ljubav koja je onomu kojega najviše voli priuštila takvu patnju.

Ako je bila više nego dovoljna ta jedna kap, zašto je postala rijeka.

Isto tako mislim da me nitko neæe uvjeriti da je Isus sa radošæu nosio svoj križ. Bio je Bog, ali bio je i èovjek. To što je prihvatio križ to ne znaèio da ga je htio prihvatiti, ali Oèeva volja bila je iznad svega. Ali Getsemanski vrt itekako govori o tome koliko je i Isusu samom teško pao njegov križ.


Tu si malo u krivu! Isus je imao slobodnu volju i mogao je odbiti svu tu Muku koju je otrpio, zaista je mogao, bilo je dovoljno samo da kaže da tako želi…
i ono sotonsko smeæe Ga je napastovalo baš na to- da ne trpi toliko, jer da i sam zna da to nije potrebno, da je dovoljno da tako poželi,
da može i na drugi –lakši naèin spasiti èovjeka…

No, ne… On je otrpio sve, ali zaista SVE!
Otrpio je strašnu fizièku muku, bièevanje, rane na tijelu, udarce, pljuvanje, kamenovanje, pribijanje èavlima na križ, tetanus, trovanje, umiranje svih organa, bio je Živa Rana!
No, ono što mu je još bolnije bilo- bila je ona unutarnja Muka- jer u Sebi je trpio svaki, ali SVAKI èovjekov grijeh i opaèinu i svu njihovu gadost, da bi nas u potpunosti mogao otkupiti!
I da, mogao je izabrati puno lakši naèin, ali nije…
zašto nije, On zna!
Osim toga sada i na ovaj naèin nitko ne može reæi da Isus nešto nije otrpio ili proživio!

I tko nas onda bolje razumije od Njega?!
«Nije sluga veæi od Gospodara», ako su Njega progonili i nas æe…

I da.. bio je radostan, jer kako ne bi bio- kada jedino zbog èega i je trpio je bilo da spasi èovjeka, da spasi život duše… Jedino je za to i živio na ovome svijetu, zato je i došao…
Nikada neæu zaboraviti da se ,da bi bar malo utješio svoju jadnu Majku koja je sa Njim istu muku proživljavala svakog trena, onako jedva nasmiješio, ne bi li joj na taj naèin dao do znanja da je On Pobjednik! Da bi je bar malo utješio.. bio je to najbolniji osmijeh… i one oèi…
Oèi samog Neba i Ljubavi….

Citat:
Lijepo ste napisali tu sve one razloge zašto prihvatiti križ i da to ima smisla, ali kad doðeš u situaciju da ti je dosta i da jednostavno osjeæaš da ne možeš dalje i kad poèneš Boga moliti ne za aspirin nego ozdravljenje, a on šuti ili ga ti jednostavno ne èuješ.

ali ako te recimo glava boli toliko da bi ju razbio o zid samo da prestane boljeti mislim da ti tu ne bi (ni)malo pomogla èinjenica da æe proæi. Tim više što to proæi nema vremensku odrednicu.


Ima vremensku odrednicu… ima je… i Bogu hvala da je ima…
Jer, tamo gdje vremenske odrednice nema je- Nebo…
U Èistilištu nema vremena ovog koje je nama znano i ne znaš koliko dugo æeš trpiti…
Ovdje na ovome svijetu bar znaš.. i zato èesto poželim da mogu ovdje otrpiti što više, jer bar znam da ima rok trajanja…
iako, istini za volju, teško je ponekad to željeti…
Ali, onda opet ostaje molitva… i vjera u Njegovu Ljubav!

Citat:
I možda je to u neku ruku i problem. Da li je svaka teška situacija u mom životu križ ili je možda posljedica ne prepoznavanja Božje volje za mene.
To sam negdje prije èitao da nas Bog neæe nikada ostaviti i onda kad krenemo putem koji On nije planirao za nas. I onda æe biti uz nas, ali tada æe naš put biti puno teži.

I sad je to pitanje. Kad je situacija takva da je posljedica tvoje ili tuðe odluke. Da li je to križ ili neprepoznavanje Božje volje za tu konkretnu situaciju? I kad imaš takvu situaciju da li bi prava stvar bila probati promijeniti to (to možeš (ponekad) barem kad je u pitanju tvoja odluka) ili reæi: "Bože to je tvoja volja". I jednostavno èekati da doðe Kalvarija.


Hmm…. Puno pitanja…
probaj moliti na naèin da Mu sve to kažeš, baš onako kako te muèi, sve po redu iskreno kao prijatelju…
Reci Mu da ti je teško, da ništa ne razumiješ, da ti se ne sviða ta Njegova Volja, da si umoran i da jednostavno više ne vidiš od silnih križanja kojim putem, da ne znaš što trebaš èiniti!
Da se želiš konaèno malo od svega odmoriti! Sve Mu reci!
Bez brige èuje On!
I nemoj se bojati da ti neæe odgovoriti! Wink

Imam dojam kao da stano èekaš što æe se slijedeæe loše desiti…
kao da si od svih rana veæ postao tako programiran da samo èekaš- koja je slijedeæa bol na popisu?!
Zato i èekaš umjesto radosti , osmijeha, ljubavi- Kalvariju…

Da, svatko æe od nas proæi svoju kalvariju ili ju prolazi…
Ali, ovisi sve u koji ju kontekst stavimo…
da li æe ona bit u sadržaju- težina, muka, bol, umor…. (što vjeroj. i hoæe, jer je to prirodno…), no pitanje je da li æemo je htjeti tog trena, kada æe se dogaðati, staviti u sadržaj- radost, nada, spas duša i moje duše, sav Njegov do posljednjeg trena , do posljednjeg daha…

Nikada neæu zaboraviti koju je Kalvariju prolazila moja prijateljica koja je umrla pred godinu dana od raka na mozgu… to su bile prestrašne muke i bolovi, samo je ona znala koliko joj je bilo teško…
No, bila je nevjerojatna, od samog poèetka je svoju Kalvariju- svoju bolest- prihvatila sa osmijehom, sa neopisivim optimizmom, sa vjerom, slaveæi Gospodina do kraja i sjedinjujuæi se sa Njim postavši na kraju kao i On- Živa Rana!
Ona je jednostavno živjela život svakog trena iako je umirala!

Ljetos sam upoznala jednu èasnu sestru u Meðugorju… na jednom Klanjanju sam osjetila poticaj da joj priðem i kažem kako je Gospodin u njoj velik…
U poèetku sam pomislila: «ma, ne mogu nepoznatoj ženi samo tako doæi i to reæi..»
No, to je bilo jaèe i na kraju sam otišla do nje, rekla sam joj to i upoznale smo se… prekrasan susret…
Nakon par dana smo se ponovno susrele… rekla mi je da sam ja krivo mislila da je ona iz reda Terezijanki (fulala sam, jer imaju sliène opravice) , rekla mi je da ta plava trakica (zbog koje sam i fulala) koju nosi- nosi, jer ide na kemoterapije, i skinut æe je èim to sve završi…
Ono što je mene oduševilo je što ja prema njenom ponašanju, osmijehu, nekoj èudesnoj snazi koja iz nje izlazi- nikada ne bih rekla da ide na bilo kakve kemoterapije niti da je uopæe bolesna!

Znam jako dobro kako je to kada si iznemogao od svih križeva, kada si umoran iznutra i kada ne znaš ni sam što bi… pogotovo kada ne znaš koju bi odluku trebao donijeti…

No, isto tako, znam da bez borbe nema ništa! Pa , ako se pitaš oko bilo èega bi li se trebao boriti da bude bolje ili samo èekati i govoriti- Bože, ovo je Tvoja Volja- tada æu ti sasvim sigurno reæi-
BORI SE!
Daj sve od sebe (naravno uvijek ne kršeæi pri tom Božje zapovijedi, dakle u Èistoæi) i tek nakon svega, kada znaš u sebi , u svojoj savjesti da si uèinio sve- tada tek možeš sa pravom reæi- Ovo je Tvoja Volja i neka bude tako!
I nikada ne zaboravi da Gospodin želi da budemo sretni!


Citat:
Što ako je to ono što osjeæaš da bi trebalo, toènije što ti iskustvo i razum govore, ali srce jednostavno koèi bolje od Brembo koènica (koristi ih Porsche). Što onda?


Eh… ni sam ne znaš koliko se ovo pitanje i na mene odnosi…
Toèno kužim što pitaš…
Ne znam… nisam još otkrila odgovor na to… mnogi æe reæi: idi za srcem!
No, evo… stavimo Gospodina u to naše srce i tada èujmo kamo nas On vodi!
Taj Njegov glas sigurno neæemo fulati, jer je dovoljno jasan, jak, i tada dopustimo da doðe i do uma probijajuæi se kroz sva moguæa iskustva, jer uvijek postoje i iznimke
Uvijek nam u molitvi progovara… i vjerujem da æe taj Njegov glas na kraju postati dovoljno glasan da ga i èujemo iznad svih drugih kvazi-glasiæa koji se javljaju i taj Njegov pokušavaju nadjaèati!
A i ako poðemo za krivim, On æe nas vratiti, jer u sebi neæemo imati onaj Mir- sve dok ne uèinimo kako On zna da je za nas najbolje! Upravo taj Mir ili nemir nam je veliki znak…

Ne znam jesam li ti išta pomogla… i meni lete misli, pa je isto post i dug i možda nepovezan… Embarassed Embarassed
Moje isprike za dugi post!

U mojim si molitvama i evo-želim ti da se odmoriš u Njemu, i da kreneš u borbu!
Bog neka te èuva i prati, neka ti bude Milostiv i neka ti podari Mir!

BTB
hm hm hm hm

"Iskustvo nas uèi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"

papa Grgur IX. sv.Elizabeti

Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
jzekic




Spol: neodreen
Postovi: 261
Lokacija: Kaštel Lukšiæ
PostanoPostano: sub 03 pro 2005, 21:31
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Na kraju, kad èovjek razmisli, sam Gospodin je naš najveæi Šimun Cirenac, On je pastir što je mene i tebe nosio u svom naruèju baš onda kad nam je bilo najteže, a mi smo poput janjeta, što se puno bezumnosti koprca nastojeæi pobjeæi iz sigurnosti koju nam Božja prisutnost pruža. Lijeopo je i sveto kad je èovjek èovjeku Šimun Cirenac a ne vuk kako to kaže poslovica, no kada su ljudi i poput vukova prema nama, Gospodin je obeæao da ostaje uz nas do kraja svijeta. O kako bi bilo lijepo kada bi se više ljubili, da barem malo više slièimo Bogu... On nam je to dao - nažalost toliko rijetko dijelimo taj dar s drugima. Gdje su ljubav i prijateljstvo ?! Zar u uspuhanom trku za zemaljskim dobrima, trci za neiskrenim darovima!? Gdje je onaj dar ljubavi koji smo dužni pokloniti, ne samo svojim bližnjima, nego svima?! Gdje su ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog! Dali æemo otvoriti svoja srca, iscrtana križevima, kako bi doša Bog da ih uzme, i zauzvrat nam ostavi ljuba, kaš najvjeriniji i najbolji darivatelj!

Ja sam glasnik Velikoga Kralja poslan na raskršæa života, gozbi da vjeènoj dovodim goste, da svijetu kažem što je ljepota.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
Daniel




Spol: muko
Postovi: 927
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: ned 04 pro 2005, 10:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ljudi mogu li vas nešto zamoliti. tuzan Postovi su vam prekrasni ali dajte budite malo sažetiji. Više od pola sata sam ih èitao. Stvarno su super ali ovako dugi... Wink jako sretan
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Mash




Spol: ensko
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 04 pro 2005, 13:38
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Laughing Laughing joj, Daniel, pa lijepo smo se i Uèenik i ja isprièali za dugi post Cool
i ne moš na dugi post odgovorit kratko, bar ne ja Embarassed Embarassed jako sretan

aj, nastojat æu sažimat svoje misli, obeæajem Exclamation Wink

BVB

"Iskustvo nas uèi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"

papa Grgur IX. sv.Elizabeti

Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
fratar




Spol: muko
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: ned 04 pro 2005, 15:43
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sad sam uhvatio malo vremena i proèitao ova dva dugaèka posta i rasplakao sam se jer do sam èitao uèenikov post, vidio sam sve što mi se dogaðalo u zadnje dvije godine, ista pitanja koja sam i sam postavljao i na koja nisam nalazio odgovor,..... ali odgovor na sva pitanja bio je bliži nego što sam oèekivao, isto tako i puno dalji. Ja vam neznam reæi odgovor na sva ova pitanja, ali mogu reæi iz osobnoga iskustva da æe svi odgovori doæi, možda ne danas, možda ne suttra, a možda ni za dvije godine koliko je meni trebalo ali svakako na sva pitanja odgovore æemo dobiti pa i Job ih je dobio koji je zaista bio jako iskušavan do samoga kraja ali mu je na kraju sve sedmerostruko vraæeno! Odgovor se ne nalazi u prošlosti i sadašnjosti nego u našem sljedeæem koraku,.... kao što se i sami rekli, odgovore èesto ne prepoznajemo ali to je samo zato što možda još nije vrijeme da ga prepoznamo no isto tako iz iskustva govorim kad ga jednom prepoznamo onda i sve ostalo što se dogaðalo ima smisla i sve se složi kao jedne velike puzle!

Nadam se da ovo što sam napisao ima imalo smisla jako sretan naš život je jedna velika puzla i kadkad je dosta teško naæi sve komadiæe te puzle i staviti ih na odgovarjuæe mjesto jer ponekad svi izgledaju isto, ali uvijek naðemo onaj pravi koji nam može otvoriti pogled i prema nekoliko sljedeæih komadiæa iste puzle koji æe na kraju dovesti do prekrasne cjeline! Wink

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveæa je meðu njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
petra




Spol: neodreen
Postovi: 15
Lokacija: dalmacija
PostanoPostano: ned 04 pro 2005, 16:08
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ucenik napisa:

Što ako je to ono što osjeæaš da bi trebalo, toènije što ti iskustvo i razum govore, ali srce jednostavno koèi bolje od Brembo koènica (koristi ih Porsche). Što onda?



Bila sam toliko puta u sliènim situacijama. U toj zbrci i tami ne pomaže ni molitva, ni razum, ni srce...jednostavno se osjeæaš kao Isus u Getsemaniju, ostavljen i sam.

Tada sam se prepuštala šutnji. Ujutro bih rekla Gospodinu: evo, predajem se u Tvoje ruke; èini sa mnom što god hoæeš! - i to bi bila jedina moja molitva.

Nije to bilo prepuštanje 'sudbini', apatija, rezignacija, veæ jednostavno - èekanje u tišini. Poput djeteta.

Nekad sam èekala danima, nekad bi utjeha došla neoèekivano i brzo. Ali bi došla.

Pokušaj tako. Vjerno èekaj u tišini. Isus nas ne ostavlja i kad se èini da Ga uopæe nema.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muko
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: ned 04 pro 2005, 16:47
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Lijepo petra da si se vratila.. jako sretan
Prekrasan je ovaj forum upravo zbog ovakvih razmišljanja..hvala vam svima!
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Mash




Spol: ensko
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 04 pro 2005, 22:02
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

petra napisa:

Bila sam toliko puta u sliènim situacijama. U toj zbrci i tami ne pomaže ni molitva, ni razum, ni srce...jednostavno se osjeæaš kao Isus u Getsemaniju, ostavljen i sam.

Tada sam se prepuštala šutnji. Ujutro bih rekla Gospodinu: evo, predajem se u Tvoje ruke; èini sa mnom što god hoæeš! - i to bi bila jedina moja molitva.

Nije to bilo prepuštanje 'sudbini', apatija, rezignacija, veæ jednostavno - èekanje u tišini. Poput djeteta.

Nekad sam èekala danima, nekad bi utjeha došla neoèekivano i brzo. Ali bi došla.

Pokušaj tako. Vjerno èekaj u tišini. Isus nas ne ostavlja i kad se èini da Ga uopæe nema.


Hvala ti na ovome... došlo je u pravi èas!
BTB

"Iskustvo nas uèi
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"

papa Grgur IX. sv.Elizabeti

Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
ucenik




Spol: muko
Postovi: 103
PostanoPostano: pon 05 pro 2005, 17:07
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Hvala vam svima na lijepim i poticajnim mislima koje daju èovjeku onaj toliko potreban pozitivan balans kada se bori sa negativnostima kako bi èitava situacija prevagnula u pozitivno.

Smile
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
petra




Spol: neodreen
Postovi: 15
Lokacija: dalmacija
PostanoPostano: uto 06 pro 2005, 14:07
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mash napisa:

Nekad sam èekala danima, nekad bi utjeha došla neoèekivano i brzo. Ali bi došla.

Pokušaj tako. Vjerno èekaj u tišini. Isus nas ne ostavlja i kad se èini da Ga uopæe nema.

Hvala ti na ovome... došlo je u pravi èas!
BTB


Pa eto, to je to. Bog nam se obrati jednostavnim rijeèima, kad se najmanje nadamo i od koga ne oèekujemo. On je radost, On je mir i nikad nas ne ostavlja.
Sjetim se u ovakvim prilikama uvijek stihova iz Puste zemlje T.S.Eliota:

"Tko je taj treæi što uvijek ide uz tebe?
Kad brojim ovdje smo samo zajedno ti i ja
ali kad pogledam naprijed niz bijelu cestu
uvijek je tu još netko što ide uz tebe..."

Inspirirani su iskustvom jedne polarne ekspedicije, koja je izgubljena lutala ledenom pustinjom i 'vidjeli' su uvijek sa sobom još jednog èovjeka u smeðem ogrtaèu kako ide s njima i vodi ih, tako da su pronašli put.

Isus je taj drugi ili treæi koji nas vodi i kad toga nismo svjesni.
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
petra




Spol: neodreen
Postovi: 15
Lokacija: dalmacija
PostanoPostano: uto 06 pro 2005, 14:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ucenik napisa:
Hvala vam svima na lijepim i poticajnim mislima koje daju èovjeku onaj toliko potreban pozitivan balans kada se bori sa negativnostima kako bi èitava situacija prevagnula u pozitivno.

Smile


Vjerujem da ti je Isus po Sv. Nikoli poslao dar mira i sigurnosti.


Bog te blagoslovio!
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
fratar




Spol: muko
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: uto 06 pro 2005, 22:50
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Upravo sam se sjetio jedne pjesme Stjepana Lice koja meni inaæe uvijek u teškim trenutcima daje nadu, a vjerujem da bi se i vama mogla svidjeti jako sretan

Jedini put

Evo
idem pred tobom,
dijete moje,
svakom stopom tvojega puta
pomna srca prolazim
po raskržjima ti ostavljam svjetiljke
da ti kažu kamo ti valja poæi
o, da ih prolaznici i vjetrovi ne pogase

idem pred tobom, dijete moje,
svaku bol i svaku radost
što na tebe èeka
svom dušom pronièem
i svaki osmijeh, svaki muk, suzu, pjesmu
svako odmorište i èežnju cjelivam,
kako bi stobom bili mudri, kako bi ti bili krilati

kad bih te i samo stope tvojega puta poštedio
kad bih te i samo jedne rane slobodio,
dijete moje,
to ne bi bila ljubav
ta time bih te onemoguæio
da dorasteš do sebe
da ispuniš svoj život
i uðeš u svijetlo

nije malo što se od tebe traži,
djiete moje,
a ja ti nemam što dati do svoje ljubavi
i ne umijem ti reæi
koliko æe te ona grijati
u odveæ studenim noæima
koliko jaèati meðu odveæ tvrdim rukama
koliko krijepiti posred bešæutna vremena

ali kamo god išao
i ma što ti se zbilo,
dijete moje
htio bi da znaš
da ja idem pred tobom
i da je sve kroza što prolaziš
povijest i mojega života
i da je ljubav,
premda je kadkad bolna,
jedini put


Stjepan Lice

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveæa je meðu njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 14 sij 2006, 21:44
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ima perioda kada mi se èini ne da nosim križ,
veæ da imam na leðima èitavu katedralu ...

i znam se u tim periodima i te kako "svaðati" s Njim ...
pogotovo kada se dogaða nešto za što smatram da
ne zaslužujem da bude na takav naèin ...

kad izgleda kao da se sve urotilo protiv i kad na svim
fontama kola idu nizbrdo ...
pa i onda kad nekome pružim ruku, a ona ostane prazna,
kad umijesto osmijeha dobijem grub pogled i rijeèi koje bole ...
a onda nakon poèetne ljutnje zahvalim na tome ...
jer shvaæam sve te grube rijeèi kao nešto na izgradnju ...
pa se èovjek nakon nekog vremena nauèi kako se s time nositi,
kako podnositi udarce, a ostati strpljiv i blag,
ali i kako i kada biti oštriji, a ostati u Ljubavi,
jer i On je ponekad prevrtao stolove u hramu ...
a znam da je On sa mnom jer nakon svega u meni nema
ni trunke ljutnje ni gorèine ...
znam da me kroz sve to Njegova ljubav mijenja ...
možda æe ostati pokoji ožiljak u srcu,
ali ipak æe plodova biti više nego ožiljaka ...

a mudar je, zna da smo ipak samo ljudi kojima treba topla,
prijateljska rijeè bez obzira koliko se Njemu utjecali,
pa nam eto - pošalje Šimune i Veronike ...

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Zaponi novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne moe otvarati nove teme.
Ne moe odgovarati na postove.
Ne moe ureivati svoje postove.
Ne moe izbrisati svoje postove.
Ne moe glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group