HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: pon 25 ruj 2017, 15:07. Pogledaj neodgovorene postove
Kutak za umorne 2
Započni novu temuOva tema je zaključana: ne možeš uređivati postove niti odgovarati.
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 05 srp 2006, 12:03
PostNaslov : Kutak za umorne 2
Citiraj i odgovori

lipi moji, lipe moje ...
evo nastavka kutića u kojeg ste rado svraćali ...
skupilo se prilično tekstova (priča, pjesama)
pa radi lakšeg praćenja otvaramo novi ...
ipak, kako se ne bi ponavljalo već napisano,
bacite pogled na sadržaj svih objavljenih tekstova
prvog i drugog Kutka za umorne ...

kada stavljate priču ili pjesmu,
ipak provjerite je li to isto već netko postao prije vas ...

s vremena na vrijeme
tema će se pročišćavati od tekstova koji se ponavljaju ...

dijelite s nama poticajne tekstove ...
možda pričica koju ste ovdje ostavili
nekome uljepša ili olakša dan ...
i izmami osmijeh na lice ...

BVB*

zaljubljeni

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 05 srp 2006, 12:05
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sretan čovjek vidi dalje od obzora

Neki čovjek putovao k velikoj kući. K posljednjoj postaji svih ljudi. Promatrao je ... i promatrao. Uz put je bilo mnogo toga: ptice pjevice i veselo cvijeće. Pjevao je i smijao se s njma. Zaustavljao se kraj zaplakane djece, plakao s njima i otirao im suze. Sve je skupljao u svom srcu. A ruke je držao slobodne, da bi njima mogao mahati, milovati ili svirati frulu.
- Nije li ovaj siromašak? - govorili su ljudi.
- Nisam li bogat? - mislio je on sam.
Tako on dođe na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog sam mu otvori .
- Tebe sam već više puta vidio - reče čovjek. - U pticama, cvijeću, u nasmijanim ljudima. Nisam li te vidio da plačeš u suznim očima djece?
Bog samo reče: - Uđi!
U velikoj je kući pjevao zbor:
- SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA


Drugi čovjek putovao k velikoj kući. K posljednjoj postaji svih ljudi. Nosio je teške kovčege. Sve što je na putu otkrio, htio je imati i zadržati... Ruke su mu bile preslabe da to sve prihvate.
- Biti bogat znači biti sretan! - naučio je. Svakog dana brojio je svoje kovčege da vidi nije li uz put što izgubio. Uvijek je brižno pazio da se ne spotakne o kamenje ili da se ne sklizne po travi. Tako su mu oči bile potpuno zaposlene.
Tako dođe on na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog mu sam otvori.
- Zašto mi ne pomogneš? - reče čovjek.
- Ne mogu sam sa svom ovom prtljagom na vrata!
Nije prepoznao Boga. Mislio je da je vratar. Dade mu napojnicu i pomisli u sebi:
- Što ću ja ovdje, zapravo?
- Da, što hoćeš ti ovdje, zapravo? - reče Bog. - Mi se uopće ne poznajemo.
U velikoj kući pjevao je zbor:
- SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA!

Ovaj čovjek nije shvatio pjesmu.
Ne shvaća je ni danas.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
.bubamara.




Spol: žensko
Postovi: 233
Lokacija: Bistra
PostanoPostano: sub 08 srp 2006, 22:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Gospodine, daj da mirno primim sve što mi donese današnji dan i da se potpuno predam Tvojoj svetoj volji.
Upućuj me i pomaži svakog časa u toku ovog dana.
Bilo kakve vijesti dobijem nauči me da ih primim mirno i s čvrstim uvjerenjem da sve biva po Tvojoj svetoj volji. Upravljaj mojim mislima i osjećajima u svim djelima i riječima.
Ne dopusti da u nepredviđenim slučajevima zaboravim da sve biva po Tvom dopuštenju.
Nauči me da se pravilno odnosim prema svojim roditeljima i svojim bližnjima, da nikoga ne razljutim i ožalostim.
Gospodine, daj mi snage da podnesem umor današnjeg dana i sve što se u toku dana dogodi.
Upravljaj mojom voljom i nauči me da se molim, da vjerujem, da se nadam, da trpim, da praštam i volim.
Amen

... s Tobom želim poć ... srce
... i ostati s Tobom zauvijek... in love


zaljubljeni
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNMICQ [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 09 srp 2006, 11:44
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Čovjek da budem
(Božje čežnje u meni)

Bože moj,
htio bih biti čovjek
koji je shvaćen i prihvaćen.
Htio bih biti čovjek koji pred sobom ima cilj
za koji se isplati živjeti.
Htio bih biti čovjek
koji posjeduje ono što nije privremeno,
ono što se ne može izgubiti.
Htio bih biti čovjek koji je voljen
bez sebičnosti i zarobljavanja.
Htio bih biti čovjek koji smije ljubiti,
a da ta ljubav ne bude odbačena.
Htio bih biti čovjek koji je skriven u ljubljenom biću
i koji je zato radostan što živi.
Htio bih...

Tomislav Ivančić

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Žan
mod team leader



Spol: muško
Postovi: 2638
Lokacija: u Isusovom zagrljaju
PostanoPostano: ned 09 srp 2006, 17:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Daj što Ti hoćeš,
koliko hoćeš i kad hoćeš.
Radi sa mnom kako Ti se sviđa,
ali tako da Te možemo prepoznati u Tvom djelu.
Stavi me gdje hoćeš
i postupaj sa mnom po miloj volji.
U Tvojoj sam ruci.
Radi sa mnom što hoćeš.

Tvoj sam sluga.
Na sve sam spreman.
Ne želim živjeti sebi
nego Tebi,
i to potpuno
i Tebe dostojno.

Toma Kempenac

Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge!
(Iv 13, 35)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
Žan
mod team leader



Spol: muško
Postovi: 2638
Lokacija: u Isusovom zagrljaju
PostanoPostano: ned 09 srp 2006, 21:36
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Gledati Isusa? Pa ja onda nisam zaslužila umrijeti!

Iznimnu snagu za dalje mi daje ova pomisao... Dati se do kraja, cijeli svoj život, svaku sekundu, svaki dah, da bi zaslužio neku milost na kraju svega... Al koliko god se trudio, moje zasluge neće bit dovoljne, jer sam premalen da bih zaslužio nešto tako veliko i uzvišeno, tako sveto - gledati Isusa... Ali Njegova neizmjerna i nesebična Ljubav daje to nedohvatno svakom čovjeku... Što čovjeku preostaje nego da pokaže svojim životom da to istinski želi, da se daje svega, da i ono malo što je kadar učiniti za života pretvori beskrajnom Ljubavlju u vječno bogatstvo i ispunjenje - gledati Isusa...

Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge!
(Iv 13, 35)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 09 srp 2006, 22:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ljubi me kakav jesi!

Isus:

Poznajem tvoju bijedu, borbe i nevolje tvoje duše, nedostatke i nemoć tvoga tijela. Znam tvoju krhkost i lomnost, tvoje grijehe, i svejedno ti kažem: Daj mi svoje srce.
LJUBI ME KAKAV JESI…

Ako čekaš da budeš anđeo kako bi se prepustio ljubavi, nikad nećeš ljubiti. Iako si plašljiv, preuzeo si obvezu prakticirati vrline. Iako često upadaš u one grijehe koje ne bi želio više činiti,
NE DOPUŠTAM TI DA ME NE LJUBIŠ.

Ljubi me kakav jesi. U svakom trenu i u bilo kojoj situaciji, u gorljivosti ili suhoći, u vjernosti ili nevjernosti, ljubi me…kakav jesi…Hoću ljubav tvog siromašnog srca.
AKO ČEKAŠ DA BUDEŠ SAVRŠEN, NEĆEŠ ME NIKADA LJUBITI.

Zar ja ne bih mogao stvoriti od svakog zrna pijeska po jednog anđela blistavog čistoćom, plemenitošću i ljubavlju? Nisam li ja svemoguć? I ako mi se sviđa ostaviti na ništa ona predivna bića i više voljeti siromašnu ljubav tvoga srca, nisam li ja gospodar svoje ljubavi? Pusti me da ljubim, hoću tvoje srce.
S VREMENOM ĆU TE SIGURNO PROMIJENITI, ALI ZA SADA TE LJUBIM TAKVOG KAKAV JESI…

DANAS STOJIM NA VRATIMA TVOGA SRCA kao prosjak: ja, Kralj kraljeva. Kucam i čekam; požuri mi otvoriti. Nemoj trnuti svoju bijedu: kad bi ti poznavao savršeno svoje siromaštvo, umro bi od bola.

RAČUNAM NA TEBE, DARUJ MI RADOST…
Ne brini se ako ne posjeduješ vrline; dat ću ti svoje. Kad budeš morao trpjeti, dat ću ti snage. Dao si mi ljubav, dat ću ti da znaš ljubiti više no što možeš sanjati… Ali sjeti se…
LJUBI ME KAKAV JESI…

DAO SAM TI SVOJU MAJKU; DOPUSTI NEKA PROĐE, dopusti neka prođe sve iz njezinog srca - tako čistog. Bilo što da se dogodi, nemoj čekati biti svet kako bi se prepustio ljubavi, jer me ne bi ljubio nikada.

Idi…
LJUBI ME KAKAV JESI!

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
sneni
isključen



Spol: muško
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Brač
PostanoPostano: pon 10 srp 2006, 16:19
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ovo nađoh u pripremama za nedjeljnu propovijed

Dragi brate Franjo

Često promatram ljude u njihovoj svagdanjici. Što jedan drugom govor, Kako idu, kako se smiju ili rade. Što jedu, kako se odijevaju, kakvo lice pokazuju, kako se odnose prema djeci, životinjama, okolišu.
I upravo kod svagdanjih stvari koje čini svaki čovjek dolazi životna istina. O gle, tad oučavah kod ljudi često pakao, ponor bez dna: oholosti, mržnje i straha pustinju izvitoperenosti, nemira, besmisla,.
Zašto se teško bračnom partneru smiješiti, s njim prijateljski razgovarati, radosno mu otvoriti vrata pomoći mu kad odlaže kaput.
Zašto je teško dijete strpljivo slušati i na njegovih stotine pitanja rado odgovarati, shvatiti njegovu nespretnost i pomoći mu umjesto ga kažnjavati, rado dopustiti mu da i samo pomaže u kućnim poslovima.
Zašto je teško starim roditeljima. pružiti ruku, voditi ih, slušati njihove duge priče koje smo bezbroj puta čuli, podnositi njihove navike, poštovati njihovu ljubav prema nekoj staroj stvari i poštovati njihov način razmišljanja.
Zašto je teško podnositi one nedorasle, njihove grubosti ne stavljati na vagu, razmisliti o njihovoj kritici i odgovoriti, pokloniti im povjerenje, njihove probleme uzeti ozbiljno.
Zašto je tako teško biti uvijek prijateljski, pun ljubavi, spreman pomoći. U najmanju ruku dati lijepu riječ, prijateljski pogled? Osjećati sa drugima, prihvatiti ga onakvim kakav jest.
Zašto je teško biti poput oca, majke, sestre, brata? Biti poput tebe, brate Franjo, biti za druge, u malenkostima svagdašnjice, tako da dođe više radosti, više smisla, više sreće u životu.
Tebe gledati i biti drukčiji. To želim ljudima i sebi.
Tvoj brat Fritz
Freidrich Giglinger/ Folfgang Heiss, Lieber Bruder Franz

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?
Čašu spasenja uzet ću i Ime Gospodnje prizvat ću.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
sneni
isključen



Spol: muško
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Brač
PostanoPostano: uto 11 srp 2006, 10:00
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

želja za putovanjem

Uvijek onda, kad ljubav nije potpuno dovoljna
želim ti, velikodušnost.
Uvijek onda, kad razumljivo, misliš na osvetu
želim ti hrabrost oproštenja.
Uvijek onda, kad te spopadne nepovjerenje,
želim ti korake povjerenja.
Uvijek onda kad poželiš više imati
želim ti bezbrižnost ptica nebeskih.
Uvijek onda, kad se ljutiš zbog gluposti drugih,
želim ti srdačni osmijeh.
Uvijek onda kad izgubiš ritam,
želim ti duboko disanje.
Uvijek onda, kad se misliš predati
želim ti snagu za sljedeći korak.
Uvijek onda, kad se osjećaš da su te napustili Bog i svijet
želim ti neočekivani susret i zvonjenje na kućnim vratima.
Uvijek onda, kad ti je Bog daleko,
želim ti njegovu osjetljivu blizinu.

nepoznati autor

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?
Čašu spasenja uzet ću i Ime Gospodnje prizvat ću.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
melani




Spol: žensko
Postovi: 65
PostanoPostano: uto 11 srp 2006, 11:31
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

PRIČA O DRUGOM

Dvojica su odlučila poći. Ponijeli su sobom svoje svjetiljke i krenuli na put za koji su znali da će biti dug i sav život. Nakon nešto puta reče prvi: » Mnogo je još puta pred nama. Tko zna hoćemo li ikada dospjeti do njegova kraja? Odlučio sam, prije no što bude prekasno, vratit ću se. « Drugi mu odgovori: » Zašto odustaješ? Tek si krenuo. Ako se vratiš, izgubit ćeš sve što je pred nama. A, osim toga, kome ćeš se vratiti? Ondje nema više nikoga i nitko te ne čeka. «
Reče prvi: » Zar da čitav život idem? Ne, ja ću se radije vratiti i živjeti u miru. Ovdje sam gladan, a tamo me čeka obilje hrane. Dočekat ću starost i umrijeti kao što umiru gotovo svi, u noći, dok ću spavati, a drugi neće ni osjetiti. « Drugi mu odgovori: » Ja ću nastaviti sam. Možda i neću prevaliti sav put, no, učiniti ću sve da dođem što bliže i da svoju svjetiljku odnesem što dalje. To što ću ići, davat će smisao mom životu. Na kraju puta pouzdano netko čeka i vjerujem da me treba. Ako mu ništa drugo nemam dati, mogu makar sav život ići k njemu. Bit će toplije umrijeti u njegovoj blizini, a i moja će mu blizina, možda dati topline. «
I pođoše svaki na svoju stranu. Nakon mnogo vremena i mnogo puta, drugi zastade umoran. Dok se opirao o štap, svojim je slabim očima gledao uz i niz put kojim je išao. Reče: » Star sam i malo je dana pred mnom. A toliko, puta koliko sam prešao, još je pred mnom. Ne. Neću dospjeti. Daleko sam i odande otkuda idem i odande kamo idem. Umrijeti ću, a da nisam učinio ništa. Neće mi biti toplo, niti sam dao topline. « Jedan glas, koji mu progovori iz blizine, učini da protrne. Glas reče: » Nisi daleko. Stigao si. Onog dana kad si krenuo k meni, krenuo sam k tebi. Tražio si me, a i ja sam tebe tražio. I sada, kad smo se sreli, zauvijek ćemo biti zajedno. I jer si osjetio što znači putovati, jer si osjetio život, saznat ćeš da smrt nije istina. «
Stjepan Lice

Uzmi svoju svjetiljku i svijetli ! Danas, sutra, prekosutra,….nije važno samo svijetli…
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 14 srp 2006, 6:06
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zahvala Gospodinu

Gospodine, zahvaljujem Ti za proteklu noć.
Ponovno sam skupio novu energiju za ovaj dan s njegovim zadacima.
Zahvaljujem Ti što me ljubiš i blagoslivljaš
i što ideš zajedno sa mnom kroz ovaj dan.
Daj mi sve vidjeti novim očima.
Zahvaljujem Ti što mi ponovno darivaš komadić moga života.

Danas smijem ponovno činiti dobro,
obavljati svoje dnevne zadaće,
radovati se životu,
doživljavati ljepotu prirode,
primati od Tebe mnoge darove,
susretati se sa svojim bližnjima,
dijeliti s njima radost i trpljenje,
zračiti srdačnost,
pomagati i graditi povjerenje.

Paul Haschek

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 15 srp 2006, 9:40
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Svi ljudi traže sreću,
Ali većina zaboravlja gdje su njeni korijeni i gdje je mogu naći.
Duboka sreća dolazi od Boga. Jer sreća je uspješan život.
Ali taj život uspijeva samo onda ako se držimo zakona života, kojeg je Bog usadio u našu dušu.
Živi s Bogom i živi prema njegovim zapovijedima, tada ćeš u životu postići uspjeh.
To će te usrećiti u tvojoj nutrini.

Većina ljudi traži danas brzu sreću, sreću odmah, opipljivu sreću trenutka.
Oni traže užitak i uvijek sve snažnije podražaje, sve intenzivnije osjećaje trenutka.
Ali na taj način dospijevamo na rub života.
Jer radost osjećanja traje samo kratko, traži uvijek nove promjene i sve jače podražaje.
Na kraju ostaje: ništa, samo praznina i razočaranje.

Ako želiš sreću, moraš postupiti kao zemljoradnik:
on radi na dugi rok, strpljivo baca sjeme, čeka kroz dugu zimu, dok usjevi ne niknu i donesu plodove.
Kada dođe žetva, radost je velika.
Sreća je kao drvo koje desetljeća raste i sazrijeva.
Odluči se na život s Bogom!
Tada će ti mnogo toga polaziti za rukom:
u braku, kod djece, u obitelji i zajednici, u pozivu i na radnom mjestu, u molitvi i u vjeri.

Herbert Madinger

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 15 srp 2006, 16:34
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Patnja

- Bože - zavapi čovjek – zašto nas kroz naše dane darivaš tolikom patnjom?
- I patnja je cijena ljubavi – sućutno odgovori Bog.
Ona oblikuje i produbljuje duše.
A posuda duše u koju stane mnogo patnje
može primiti i barem jednako toliko,
pa i mnogo, mnogo više ljubavi.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 17 srp 2006, 8:52
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Nisam ga nikada čula govoriti,
ali ćutim da je On u meni, svakoga trenutka.
On me vodi i nadahnjuje što treba reći ili činiti...
Uz božanski časoslov, koji nisam dostojna moliti,
nemam hrabrosti prisiliti se na traženje lijepih molitava u knjigama:
od toga me boli glava, ta ima ih tako lijepih...
i onda je sve jedna ljepša od druge.
Ne bih bila u stanju sve moliti, a budući da ne znam koju bih izabrala,
pravim se djetetom koje ne zna čitati
pa govorim dragom Bogu posve jednostavno ono što mu želim reći,
bez lijepih fraza,
i On me uvijek razumije.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 21 srp 2006, 9:40
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Činiti dobro

Da ne bismo posustali činiti dobro i postajati dobrima,
dobro valja činiti radi Boga
pa će se i opaki komentari i zlonamjerna tumačenja dobra
kao i nezahvalnost zbog učinjena dobra
moći tretirati kao duhovni trening tipa napasti ili kušnje.
"Dobrim svladavaj zlo", i ne boj se zla.
Kad se, naime zlu ne daje važnosti,
ono se urušava u samo sebe, i tako ne narušava dobro...

fra Miroslav Bustruc

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
banana




Spol: žensko
Postovi: 1501
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: pet 21 srp 2006, 13:56
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

TITANIC

Svi smo mi putnici Titanica, a da to ne znamo. Ono što se dogodilo na palubi tog broda odražava čovjekovu sklonost da ne prihvaća stvarnost.

Govorili su:"Ovaj brod ne može potonuti." U stvarnosti su mislili:"Mi nikada nećemo umrijeti."

U tom smislu je "TITANIC" metafora neizbježnosti smrti.
10.04.1912. krenuo je iz Southhamptona tada najveći brod na svijetu s ciljem da što je moguće brže stigne u New York i time sruši vremenski rekord prelaska Atlantika.
Na ovom 269 metara dugačkom oceanskom divu poput jedanaesterokatnice nalazilo se 2200 ljudi. Među njima su bili i mnogobrojni iseljenici, koji su rezervirali mjesta u trećem razredu u želji da u Americi započnu novi život.
Drugi razred su zauzeli trgovci, a u prvom su noćili neki istaknuti ljudi koji su se ubrajali u najbogatije ljude na svijetu. Nevjerovatno luksuzan i dobro opremljen i opskrbljen, plovio je ovaj moderan brod za koji se vjerovalo da ne može potonuti. Na brodu nije bilo raketa za signalizaciju opasnosti jer se smatralo da su suvišne, a isto tako manjkalo je brodova za spašavanje.

Sigurnost broda i poznati iskusni kapetan Smith bili su garancija bezbrižnog putovanja. Drugi brodovi upozoravali su radio vezom na ledenjake kad je Titanic od Newfoundlanda bio udaljen 400 morskih milja, međutim ova su upozoravanja ignorirana.
Posljednje upozorenje je došlo s broda udaljenog samo 19 milja sjeverno i nasukanog među ledenjacima, a s tog broda je stiglo tako glasno upozorenje da je radiotelegrafist sa Titanica ljutito odgovorio: "Daj čovječe zašuti. Imam posla!"

Nekoliko sati kasnije, u 23:40, dogodilo se nešto, sa čime nitko nije računao: ledenjak se zabio u Titanic i proparao ga. Dok se u salonima i dalje sviralo i plesalo, kapetan i arhitekt su nakon inspekcije broda prvi naslutili dolazeću katastrofu. Radiotelegrafisti su u 00:15 sati počeli grozničavo odašiljati pozive upomoć brodu koji se nalazio u blizini, međutim telegrafist je noću isključio radio i otišao na spavanje. Tako je kapetan Smith zapovijedio da se odašalje internacionalni signal za poziv u opasnosti SOS (save our souls).

Putnicima je rečeno da obuku prsluke za spasavanje. Na malobrojne brodove za spasavanje ukrcani su djeca i žene i spušteni su u more, dok su mornari s napunjenim pištoljima, brinuli za to da na brodu ne izbije panika i da se neovlašteni muškarci ne ukrcaju na brodove za spašavanje. Milijuneri su nudili milijun dolara, drugi svoje imanje na mjesto na brodu, na što su putnici trećeg razreda odgovarali podrugljivim osmjehom.

Dok se Titanic već poprilično naginjao, svirači su još uvijek izvodili Boogie-Woogie. Zborovođa tad međutim uze dirigentski štapić po posljednji put u ruke i naredi sviračima da zasviraju koral: "Sve smo bliže tebi, moj Bože..."
Mnogi su bili potreseni i u zanosu zapjevali s njima, neki su molili, drugi bježali ili zbijali sarkastične šale. Neki engleski lord se pojavio u svom najboljem fraku u pratnji svog butlera; htjeli su se rastati od života na dostojanstven, plemićki način. Neka žena nije htjela ući u bord za spašavanje jer je htjela umrijeti pored svog muža.
Neki su provaljivali u kantinu i opijali se, a drugi su se pripremali na samoubojstvo. Malobrojni koji su mislili da se radi o bezazlenoj vježbi, shvatili su da se varaju kad je kapetan preko mikrofona jasno rekao: "Brod tone! Posado i oficiri Titanica, niste više u službi!
Izvršili ste svoju dužnost, pokazali ste se Britancima! Nek se spašava ko može! Neka Bog bude s vama!".

Oko 02:00 sati podigla se još jednom, na nekoliko minuta, krma broda, da bi onda brod konačno zauvijek potonuo. "Carpathia" je žurno pristigla i uspjela spasiti 706 ljudi, dok je 1503 čovjeka umrlo u ledenom moru.


Naš život sliči posljednjem putovanju Titanica. Mi putujemo kroz život samopouzdani, bezbrižni, ponosni i puni planova. Brinemo se za zabavu, potiskujemo pomisao na opasnost, jer sebe smatramo nepobjedivim "titanima". Ne osvrćemo se na upozorenja, dapače ona izazivaju ljutite reakcije, kad neki postanu previše uporni sa svojim i nerviraju nas svojim propovijedima.
Bog nam preko "radija" šalje signale da bi nas upozorio na "ledenjak" na horizontu. Ali mi reagiramo razdraženo poput radiotelegrafista Titanica: Začepi! Imam posla! A onda se odjednom nađemo u bezizlaznoj situaciji.

Najprije pokušavamo potisnuti zloslutne misli, dok nismo prisiljeni pogledati činjenicu u oči: Beznadežno smo izgubljeni i nesposobni da pomognemo sami sebi. Trebamo pomoć. Uzaludno je pitanje: Kako Bog sve to može dopustiti? Stojimo pred odlukom, jer se više ne radi o filozofiranju, već o životu i smrti. Možemo na sve načine bježati od stvarnosti.
Možemo sami sebi dokrajčiti život.
Možemo dostojanstveno u odijelu i kravati krenuti u susret neizbježnom...
ili možemo, možda po prvi put, razmišljati o Bogu i vječnosti i zapomagati: Save our sols (spasi naše duše).

Kao što ovaj poziv upomoć nije ostao neuslišan, već je pomoć pristigla, tako se ni molitva Bogu neće odbiti o strop. Bog već dugo čeka vaše zapomaganje. Bog nam je odavno stavio na raspolaganje brod za spašavanje.
Za njega nema razlike među ljudima. Pred njim je svaki ljudski život jednako vrijedan i svatko ima iste šanse biti spašen. Ali u brod za spašavanje morate ući osobno i zato što ste to vi odlučili.

( ne znam autora )

Bog moj i sve moje!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNM [Vrh]
sneni
isključen



Spol: muško
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Brač
PostanoPostano: ned 23 srp 2006, 9:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Pastiru, gdje si, sve nam nedostaje?

Pastiru, gdje si, sve nam nedostaje?
Zelene livade se pretvoriše u suhe pustinje,
bistre vode mira postale su neupotrebljive baruštine koje nisu za piće.
Tko nas vodi, pastiru?
Glad i žeđ više ne možemo utažiti,
prašina nam tjera dušu iz tijela.
Osjećamo da lutamo krivim putima.
Pogrešne tračnice, jer ti više nisi s nama.

Tvoj pastirski štap, tvoj stup od ognjenog oblaka
koji nam davaše pouzdanje nestao je u praznini i pustari.
Nema potpore, nema utjehe.

Sve nam postaje neprijateljsko,
priroda i okoliš, narodi koji nas okružuju.
Naše ruke i stolovi su prazni, ostavljeni,
nitko nam uljem ne maže ranjene glave,
pehar nam je do vrha ispunjen i prelijeva se od unutarnjeg nemira.
Tvoja milost, tvoja dobrohotnost
koje su nas vodile u našim danima,
su pretvorene u noći pune mržnje,
odbacivanja koje nas progoni.

Gospodine Bože, naš Pastiru,
smijemo li se vratiti u tvoju kuću,
u tvoju zemlju i tu se skloniti,
zauvijek i svagda,
u svim danima i noćima našeg života?
Jacobs Immanuel: Izrael – zemlja protivnosti

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?
Čašu spasenja uzet ću i Ime Gospodnje prizvat ću.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 25 srp 2006, 10:12
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Trpljenje

Trpljenje se uništava trpljenjem,
i ako čovjek sve pretrpi,
slobodan je od svega
i tada mirno živi u Kristu,
a to znači: u pravoj radosti i miru.
A tko bježi pred trpljenjem,
nikada neće biti oslobođen njega.

Biskup Keppler

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 27 srp 2006, 9:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Život je Božji dar,
koji nam je predan da iz njega načinimo nešto korisno.
Život je poziv,
nešto za što smo odgovorni.
Kad na kraju naših dana budemo pozvani na posebni sud,
kako kaže Sveto Pismo,
Bog će nam suditi prema tome što smo s tim darom učinili.

Werner von Braun

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Žan
mod team leader



Spol: muško
Postovi: 2638
Lokacija: u Isusovom zagrljaju
PostanoPostano: pet 28 srp 2006, 12:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Molila sam te, Gospodine, snagu za uspjeh,
a ti si me učinio slabom da naučim slušati.
Molila sam te za zdravlje kako bih mogla učiniti velike stvari,
a dobila sam bolest da naučim još bolje stvari.
Molila sam te za bogatstvo da budem sretna,
a umjesto njega dobila sam siromaštvo kako bih rasla u mudrosti.
Molila sam te za snagu kako bi me drugi cijenili,
a primila sam slabost kako bih osjećala potrebu za tobom.
Molila sam te za prijateljstvo da ne budem sama,
a dao si mi srce da ljubim i volim svoju braću.
Molila sam te za sve ono što bi me moglo razveseliti u životu,
a ti si mi dao život kako bih se mogla radovati stvarima.

Ništa nisam imala od onoga što sam molila,
a dobila sam ono čemu sam se nadala.
Kao da su moje neizrečene molitve potpuno uslišene.
Ovdje sam najbogatija od svih ljudi.
Hvala, Gospodine!

(Lucia Scalfi)

Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge!
(Iv 13, 35)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
andjela




Spol: žensko
Postovi: 20
PostanoPostano: ned 30 srp 2006, 14:34
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

VRABAC KOD PSIHIJATRA

"Sljedeći, molim!" - reče psihijatar i začudi se kad ugleda jednog vrapca kako ulazi u ordinaciju. No, on brzo dodje sebi i pozdravi vrapca tako što mu se nakloni i uze u svoju veliku ljudsku ruku desno krilo pacijenta.
"Što vas dovodi k meni?" - upita doktor pokušavajući sakriti zaprepaštenje.
"Gospodine doktore", reče vrabac i sleti na stolicu za pacijente. "Vjerujem da mi još samo vi možete pomoći."
"Pa, vidjet ćemo," reče doktor, "recite, gospodine vrabac, zašto dolazite k meni?"
Vrabac obori glavu i pogleda jednim okom u profesora. "Zovem se Franjo. Moja majka je vrlo poštovala sv. Franju Asiškog, zato mi je dala to ime. Ona je bila vrabica sa sela i ja sam na selu odrastao, ali kasnije, nakon njezine smrti, preselio sam u grad, htio sam više vidjeti, više učiti...i sad sam vrlo nesretan."
"Znači gradski život vam ništa ne doprinosi?", upita profesor.
"Život u gradu je dobar, u osnovi i nije ništa drugo nego život na selu. Teškoće koje ne mogu svladati su i ovdje iste kao i tamo." Zatim vrabac duboko uzdahnu i nastavi dalje:" Moja majka je bila jako vesela. Voljela je svaki dan i cijeli svoj život. Brinula se za naše dobro, imali smo uvijek dovoljno za jelo, ali ona bi imala vremena i da cvrkuće s drugim vrabicama, da leti po svijetu i da nas uči nove pjesme. Ja sam mislio da je to normalan način života, jer ona nam je često pričala o nekom čovjeku koji je rekao: Nebeski Otac nam uvijek daje dovoljno za jesti i mi se ne trebamo brinuti. I ja se nisam nikada brinuo, letio sam tamo kuda sam htio, pjevao sam kako sam htio, zastao sam tamo gdje sam želio jer sam znao da Otac brine o meni. Medjutim što sam više upoznavao druge vrapce, to sam više shvaćao da sam ja drugačiji od ostalih. To me dosad nije smetalo jer su mi svi zavidjeli na mojoj radosti. Ja živim rado i želim svima reći kako je lijepo biti na ovom svijetu. U povjerenju, ja sam poznat kao skladatelj mnogih novih vrapčijih pjesama." A onda mali Franjo utonu, pun jada i nevolje u svoju stolicu i ispriča dalje:"Sad sam upoznao jednu vrabicu koja mi se jako sviđa. Za mene je važno što ona misli, a ona misli kao i mnogi drugi - Mora se misliti na budućnost, štedjeti i skupljati crve, graditi veliko gnijezdo (po mogućnosti s terasom) za cijelu budućnost. To me je učinilo jako nesigurnim. Ona je rekla da ne spoznajem pravo znakove vremena, da se moram prilagoditi drugima, cijeli svijet se brine za budućnost, a ja nisam sasvim normalan što ovako živim. Zato i jesam ovdje kod vas, gosp. doktore, i ja bih želio postati normalan, ali nikako ne mogu zaboraviti kako sam dosad sretno živio, bez ikakvog tereta i u potrazi za novim uvijek sam bio sretan, a sad to uopće nisam. Možete li mi pomoći gosp. doktore?"
Prođe duži moment šutnje.
"Ne", reče profesor najblaže što je moguće da ne bi malog Franju previše iznenadio. "Ne, ja vam ne mogu pomoći zato što vam zavidim."
"Zavidite?! Meni?!", upita Franjo.
"Da. Vidite, u mojoj praksi razgovaram svakodnevno s ljudima koji su izabrali drugi put, koji misle kao i vaša vrabica. Većina njih je već sagradila gnijezdo za svoju budućnost. I zbog samog truda i napora su zaboravili na smijeh i pjevanje. Zaboravili su gledati dalje od ruba svog gnijezda, zaboravili su da je svijet velik i pun lijepih stvari. Oni se trude da njihovo gnijezdo bude sve veće i raskošnije, a ljute se na svoju djecu koja u velikoj radoznalosti sjede na rubu gnijezda i pokušavaju odatle odletjeti. Moram vam iskreno reći da nije za nas ljude jednostavno imati povjerenja u jednog Oca. Previše smo mi djeca svog vremena i uz to previše volimo sigurnost i udobnost. Zato vam zavidim na toj snazi da živite u vanjskoj nesigurnosti, a u unutarnjoj radosti. Ja vam mogu dati samo jedan savjet - ostanite takvi kakvi jeste, vaša vrabica će moći od vas mnogo naučiti." Profesor pogleda Franju preko ruba svojih naočala, a Franjo spusti glavu i pokuša sakriti radost u svojim okruglim očima.
"Znači da sam sasvim normalan?!", morao je još jednom upitati i uz to se zacrveni.
"Zavidno normalni!", potvrdi profesor i uzdahnu dok je ispraćao vrapca Franju do vrata.

Gospodin je hrid života moga
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Zita




Spol: žensko
Postovi: 512
PostanoPostano: uto 01 kol 2006, 11:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

MOLITVA RAČUNALA

"Gospodin je pastir moj..." Ps 23 (22), 1


Gospodin je programer moj,
sistem mi neće pasti.
U hard discu srca moga instalirao
je software svoj.

Sve njegove naredbe su
user-friendly meni.
Njegov me direktorij vodi
do pravog filea,
na slavu imena Njegova.
Usprkos svemu, skroliram kroz
probleme života svoga,
ne bojim se bugova ni virusa,
jer on je backup moj,
njegov me password štiti.
Preda mnom menu priprema
na oči hackerima onim.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane kompjuterskog života moga
i moj će se file s Njegovim spojiti
i bit će saved zauvijek.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 03 kol 2006, 19:40
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Srebrna cesta
II. odlomak

Ti znadeš i sam,
da svjetove nosiš u
samom sebi,
i da na dnu duše
sja jato zvijezda,
ponori se ruše
i - ako hoćeš -
oluji prkosiš olujom,
koja u tvom bilu huji.

Izađi u noć.
Pjevat će slavuji
u crnom grmlju.
Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti
bijela zvijezda sjati.

I ako hoćeš,
ti ćeš za trenutak
vidjeti Boga,
što te cestom prati.

Gustav Krklec

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
andjela




Spol: žensko
Postovi: 20
PostanoPostano: pet 04 kol 2006, 11:03
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Tko sam ja?

Bez prestanka mi se obraćaš i pitaš me:"Što ti kažeš, tko sam ja?"
Ti si onaj koji me ljubi do života koji ne svršava.
Ti mi otvaraš nesiguran put, ali i ideš preda mnom..
NE koje je u meni, iz dana u dan pretvaraš u DA.
Ne tražiš od mene samo mrvicu, nego cijeli život.
Ti si onaj koji dan i noć moli u meni, a da ja ne znam kako.
Moje mucanje je molitva:
da te samo zovem imenom:"Isuse!"
Ti si onaj koji mi svakog jutra stavlja na prst prsten nađenoga
sina, prsten srčanosti.
Ti si me neumorno tražio.
Zašto sam opet oklijevao i tražio vremena da se pobrinem za svoje stvari?
Nakon što sam stavio ruke na plug, zašto sam se nakraju osvrnuo?
Nisam skoro ni shvatio, da pomalo postajem nesposoban slijediti te.
Pa ipak, kad te nisam vidio, ljubio sam te.
Ti si mi ponavljao:Živi ono malo što u evanđelju razumiješ.
Objavljuj moj život ljudima.
Zapali oganj na zemlji...Slijedi me!
I jednog dana sam shvatio: Ti si htio da odlučim i da se više ne vraćam.
(brat Roger iz Taizea)

Gospodin je hrid života moga
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 09 kol 2006, 9:28
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Postoji vrijeme kad se svjetiljka puni uljem i vrijeme kad se ulje troši;
postoji vrijeme u kojem se gradi most između života i smrti
i vrijeme u kojem se ne može nadodati
više niti jedan kamen u tom mostu;
postoji vrijeme u kojem se pale svjetla
i vrijeme u kojem ne možemo više zapaliti niti jednu luč.

Mudar je onaj čovjek koji razaznaje ta vremena.
Onaj tko ih ne prepoznaje čini kobne propuste.

Kad dođe čas tame (bolesti, patnje i smrti)
i kad budemo trebali uzeti svjetiljku u ruke i proći sami kroz taj tunel,
hoće li biti dovoljno ulja u njoj? Hoće li izdržati?

Tada je kasno tražiti prodavača,
a vremena više neće biti.
Sada je čas puniti uljem svjetiljku života.

Fra Ante Grbeš

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOva tema je zaključana: ne možeš uređivati postove niti odgovarati.

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group