HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sri 20 ruj 2017, 2:12. Pogledaj neodgovorene postove
Kutak za umorne 2
Započni novu temuOva tema je zaključana: ne možeš uređivati postove niti odgovarati.
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 14 pro 2008, 12:32
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Riječ

Riječ je više od onoga što kažeš i zapišeš.
Riječ je ono što jesi.

I Riječ bijaše u Boga i Bog bijaše riječ.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Isus je ta Riječ!
Isus je riječ, ne samo po onome što govori i čini
nego prije svega po onome što jest.

Isus je Riječ Božja,
riječ koja je postala tijelom i krvi,
Božji odgovor na naša najdublja životna pitanja.

Isus je Riječ za vjernike i nevjernike.

Put, istina i Život,
Božja Ljubav koja je postala čovjekom.

NJEGA SLUŠAJ ,
a meni oprosti svaku riječ,
jer sve je već davno rečeno.



Phil Bosmans

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: vicky
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 19 pro 2008, 11:30
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Božićna priča


Kad su pastiri već odavno bili otišli, a u siromašnoj je štalici nastala tišina, podigne Dijete glavicu i pogleda prema vratima.Ondje je stajao dječak, zaplašen i stidljiv.
"Dođi bliže", reče Dijete ,"zašto se bojiš"?
"Zato što ti nisam ništa donio", reče dječak.
"A ja bih vrlo rado od tebe nešto dobio", reče Dijete u jaslicama.
Mali se stranac na to uzruja:
"Ja ništa ne znam! Ništa ne posjedujem!Kad bih nešto imao,dao bih ti...Evo."
I dječak je kopao po džepovima svojih starih hlača.
"Evo starog nožića kojega sam našao. Evo ti ga!"
"Ne", reče Dijete, "zadrži nožić. Ja od tebe želim nešto posve drugo.Tri stvari ..."
"Vrlo rado",reče dječak,"ali što?"
"Daruj mi svoju poslijednju sliku koju si nacrtao."
Dječak se zacrveni,bilo mu je neugodno.Da ni Marija ni Josip ne čuju,dječak se posve približi Djetetu:
"Ali slika je bila tako loša,da je nitko nije htio ni vidjeti."
"Upravo zato", reče Dijete u jaslicama "upravo zato hoću tu sliku.Donesi mi uvijek sve ono što se drugima na tebi ne sviđa, što druge u tvom životu ne zadovoljava."
"A onda", nastavi Dijete,"želim da mi daš svoj tanjur."
"Ali njega sam danas razbio,"zamuca dječak.
"Upravo zato ga hoću", reče Dijete. "Donesi mi uvijek sve ono što je u tvom životu slomljeno, da to opet zacijelim. I kao poslijednje, daj mi svoj odgovor roditeljima kad su te pitali kako si razbio tanjur."
Sada se dječak ražalosti i zamuca:
"Rekao sam da sam tanjur nehotice gurnuo sa stola, ali to je bila laž. Stvarno sam ga u ljutnji bacio na kameni pod."
"To sam htio znati", reče Dijete.
"Donesi mi uvijek sve zlo svoga života, svoje laži i uzmicanja, svoj kukavičluk i svoju okrutnost. Sve ću ih uzeti. Ti ih ne trebaš. Želim te razveseliti i oprostiti tvoje pogreške. Od danas možeš doći svakoga dana k meni."


W.Baudet

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 21 pro 2008, 7:51
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Poklon suze

Ne posjedujem ništa,
a posve sam zadovoljna.

Ipak suze peru moje umorne oči.
Primi ih Gospodine.
To je dar siromaha
koji Ti dariva ono što je njegovo.

Nad mojom glavom sja svjetlo Božje jasnoće.
Ja pripadam Tebi, Gospodine.

Blagoslivljam Te za svaku bol
koja me jedovela do Tvojih nogu,
Gospodine!
Hvala Ti.


.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 22 pro 2008, 7:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Biti sin


Tri žene htjele su donijeti vode sa zdenca. Nedaleko je na klupi sjedio starac i slušao kako žene hvale svoje sinove.
„Moj sin“, reče prva, „toliko je spretan, da mu nitko nije ravan.“
„Moj sin“, reče druga, „pjeva lijepo poput slavuja. Nema nikoga s tako lijepim glasom kao što je njegov.“
„A zašto ti ne hvališ svoga sina?“ upitaše treću ženu.
„On nema ništa tako posebno što bih mogla hvaliti.“

Žene napuniše posude i pođoše kući. Posude su bile teške, a izrađene ruke slabe.
Stoga žene zastadoše da isprave leđa. Tada im dođoše u susret tri dječaka.
Prvi se uspravi na rukama i nekoliko puta premetnu. Žene kliknuše: „Kakav spretan momak!“
Drugi zapjeva tako krasno kao da je slavuj i ženama se orosiše oči od ganuća.
A treći pritrča majci, podiže posudu i ponese je kući.

Tada se žene okrenuše starcu i zapitaše: „Što kažeš o našim sinovima?“
„Gdje su vaši sinovi?“ upita starac začuđeno. „Ja vidim samo jednoga jedinog sina!“



ŽV 14/95

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 23 pro 2008, 7:29
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Promijeni me!


Gospodine, zatvori me
u najdublju nutrinu
svoga Srca.
I kad se ondje nađem,
pali me,
čisti me,
žari me,
topi me,
sve dok Ti ne budeš
potpuno zadovoljan,
sve dok se ja
potpuno ne promijenim.



Teilhard de Chardin

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 24 pro 2008, 7:42
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Soba

U nekom stanju, između sna i jave, našao sam se u sobi. Tamo nije bilo ničega osim zida ispunjenog karticama kao onima iz knjižnica na kojima je pisalo sve što se nudi, poredano abecednim redom i tematski. Ali, ti kartotečni ormari koji su sezali od poda do stropa, izdesna nalijevo dokud je sezao pogled, imali su na sebi sasvim drugačije natpise.

Kad sam se približio zidu, pogled mi je pao na pretinac na kojemu je pisalo :"LJUDI KOJE SAM VOLIO".
Otvorio sam pretinac i počeo prelistavati kartice. Bilo mi je poznato svako ime, ali brzo sam zatvorio taj pretinac. Odjednom sam shvatio gdje sam!
Ta soba sa svim tim kartotečnim ormarima sadržavala je savršen sustav u kojemu je bila zapisana svaka pojedinost moga života. Svaki trenutak moga života bio je točno zabilježen; i velika i mala djela. Moje vlastito pamćenje nikad ne bi moglo pohraniti sve te informacije.
Prožimalo me čuđenje i radoznalost, pomješano sa strahom dok sam nasumce otvarao ormare i pretraživao njihov sadržaj. Neki su me obradovali i podsjetili na lijepa vremena. Drugi su u meni izazivali sram, pa i samo gađenje, tako jako da sam pogledao preko ramena da vidim promatra li me tko.
Natpisi su varirali od sasvim običnih svakodnevnih situacija, sve do neobičnih poput "KNJIGE KOJE SAM PROČITAO"; "LAŽI KOJE SAM IZREKAO", "UTJEHA KOJU SAM PRUŽIO", "STVARI KOJE SAM NAPRAVIO U LJUTNJI".

Zapanjila me količina stvari koje sam u životu napravio ili propustio učiniti. Zar je moguće da sam te tisuće kartica ispisao u 17 godina svoga života?! No, svaka je kartica potvrđivala istinu. Svaka je kartica bila ispisana mojim rukopisom. Na svakoj je kartici stajao moj potpis.
Stigao sam do pretinca sa natpisom "POŽUDNE MISLI"; i osjetio drhtaj kroz cijelo tijelo.
Obuzeo me osjećaj poniženja i bijesa, jer sam se uvjerio da su i takvi trenutci detaljno pohranjeni! Nitko ne smije vidjeti te kartice! Nitko ne smije saznati za tu sobu! Moram ih uništiti!"

Uzeo sam pretinac polako iz ormara i bacio na pod- nijedna kartica nije ispala. Pokušao sam ih podrapati, ali bezuspješno. Ugurao sam pretinac na svoje mjesto.

A onda sam ugledao pretinac na kojemu je pisao "LJUDI KOJIMA SAM PRENIO EVANĐELJE".
Ručka je bila svjetlija od ostalih, skoro nekorištena. Povukao sam ručku, a unutra je bilo tako malo kartica. Počeo sam jecati, tijelo mi se treslo od plača i boli, pao sam na koljena i zavapio :"Nitko ne smije saznati za tu sobu! Moram ju zaključati i sakriti ključ!"

Tada sam uplakanih očiju pogledao gore i ugledao Ga kako ulazi u sobu. Ne, samo On ne! Bilo tko, samo ne Isus! Bespomoćno sam Ga promatrao kako otvara ormare i čita kartice. Nisam mogao dočekati Njegovu reakciju. U tim trenutcima dok sam Ga promatrao, na licu sam mu vidio takvu žalost da me probadalo u srce. Intuitivno je prišao najgornjem ormaru. Zašto je morao pročitati svaku karticu?
Konačno se okrenuo prema meni i tužno me pogledao. Sagnuo sam glavu, sakrio lice i gorko zaplakao. Prišao mi je i zagrlio me. Mogao je toliko toga reći, ali nije rekao ni jednu riječ. Samo je sa mnom zaplakao. Onda je ustao i vratio se do zida ispunjenog ormarima. Počevši od jednog kraja sobe, otvarao je ormar za ormarom i na svakoj kartici ispisivao svoje ime preko mojega.

"Ne!"- povikao sam i potrčao prema Njemu. Sve što sam uspio izgovoriti bilo je "NE, NE!", dok sam Mu uzimao kartice iz ruku. Njegovo ime nije smjelo pisati na tim karticama.

No, ono je pisalo crvenim slovima, tako snažno, tako živo. Ime "ISUS" prekrivalo je moje ime. Bilo je ispisano krvlju. Nježno je ponovno uzeo karticu. Tužno se osmjehnuo i u trenu potpisao sve kartice. Začuo sam kako se zatvara zadnji ormar i kako se vraća k meni. Položio je svoje ruke na moja ramena i rekao :"SVRŠENO JE!"


Brian Keith Moore

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Magali
mod team



Spol: žensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 25 pro 2008, 22:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Sasvim drukčiji Bog

Božić je svetkovina Božje blizine s čovjekom. Bog, nevidljiv i dalek, postao je u Isusu iz Nazareta vidljiv i bliz, postao je jedan od ljudi. To što se Bog otkrio ljudima kao čovjek, što je postao vidljiv i dodirljiv, predstavlja i najozbiljniju krizu čovjekove predodžbe o Bogu. Promatrajući Dijete u betlehemskoj štali, čovjek pred Bogom ostaje zbunjen. Bog je naime, savršeno biće; stvoritelj vidljivog i nevidljivog svijeta; svemoguć i vječan. U Betlehemu ga, međutim vidimo kao sitno, malo stvorenje. Dolazi na svijet sa suzom na oku kao svako drugo dijete. Rađa se u najmizernijim okolnostima: za vrijeme jednog putovanja, na putu, kako to inače kažemo, u jednoj štali, u krajnjem siromaštvu, usred noći, u društvu vola i magarca, na rubu grada, prezren od ljudi.
U djetetu iz Betlehema susrećemo se, dakle, s Bogom koji je sićušno dijete, ovisno o ljudskoj pozornosti i pomoći. Bog je tu posve u čovjekovim rukama. Čovjek, međutim, vapi za jakim i silnim Bogom koji ga može zaštititi upravo od ljudske ruke, često tako hladne i tvrde. Traži Boga jačeg od sebe, iza ojeg se može skloniti, na kojeg se može pozvati, s kojim, ako ustreba, može zaprijetiti. Teško prihvaća Boga koji je jednako nemoćan kao i on sam. Prateći kasniju sudbinu Djeteta iz Betlehema, kriza predodžbe o Bogu postaje sve dublja i teža. Vrhunac krize je Isusova tragična smrt na križu i s njom povezano najdublje čovjekovo razočaranje nad Bogom koji može i umrijeti. Bog je, naime, počeo i završio u ljudskim rukama; predao se u ruke grešnika. TAkvog Boga čovjek ne može lako shvatiti; s njime se teško može pomiriti. No je li moguće vjerovati da je čovjek izmislio Boga koji može stati u njegove ruke i kojem može odrediti sudbinu? Zar ne bi čovjek, da može stvorio snažnijeg Boga?! Zašto je Bog tako slab i nemoćan? Isus je pun pitanja koja muče čovjeka u svim vremnima. I sva su toliko teška i tvrda da Bog jedini, ako hoće, može na njih odgovoriti. Najtjeskobnije od svih koja su ikada izrekla ljudska usta, je ono upućeno s križa: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" No na to pitanje Bog će božanski odgovoriti.
Smrt je, naime u Isusu postala i dio Božjeg iskustva. U smrti čovjek više nije sam. Zadnja riječ koju je Isus s križa izgovorio bila je: "Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj." Čovjek je po Isusovoj smrti na križu, srećom završio u Božjim rukama. Od tog trenutka smrt, prema kojoj se čovjek zaputio čim se rodio, ne znači više čovjekov beznadni kraj, nego trenutak u kojem je Bog konačno i potpuno prihvatio čovjeka, kad se čovjek zauvijek i nerazdruživo povezao s Bogom, tako da riječ o Bogu odsada uvijek znači i riječ o čovjeku, i obratno. Čovjekova povijest postala je time božanska; prolaznost je ušla u neprolaznost; Bog je postao čovjekova konačna budućnost. To što i danas slavimo Božić, nije li najočitiji znak da je Dijete iz Betlehema živo i da Bog u Isusu Kristu nije završio na križu?! Ne krije li se u tom slavlju velika i utješna istina o samom čovjeku?! Kako bi mogla, inače, Majka Terezija iz Kalkute, nakon što je gubavcu zavila ranu reći: "Danas sam dodirnula Krista!"

Antun Tamarut ml.

Ovo je upisano u knjizi života: Pod mojim nogama ocean buci. Vjetar puse oko mene, na Kristu, stijeni, temelj je moje nade, i moje sve. Usred bure da li si našao ovaj zaklon. Uhvati ovu mocnu ruku Isusa koji me je spasio...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 26 pro 2008, 6:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Smiješi se


I samo mali osmijeh na tvojim usnama veseli srce.
Smiješi se samome sebi…
sve dok ne primijetiš da je nestala tvoja uobičajena ozbiljnost.
Smiješi se samome sebi…
sve dok ne zagriješ svoje srce sjajem svog blistavog lica.
Onda …
Idi obasjavati svojim osmijehom.

Tvoj osmijeh ima zadatak da izvrši divno djelo za Gospodina.
Smiješi se zapuštenim licima.
Smiješi se žalosnim licima.
Smiješi se bolesnim licima.
Smiješi se svježim i mladim licima.
Smiješi se starim i naboranim licima.
Smiješi se svojoj obitelji i prijateljima.

Broji osmijehe koje je proizveo tvoj osmijeh u drugima tijekom jednog dana.
Taj broj će ti reći koliko puta si probudio
radost, zadovoljstvo, duh, hrabrost, povjerenje u srcima drugih.

Tvoj osmijeh može dati novi život, nadu i ohrabrenje
umornim, opterećenim, očajnim srcima.

Brate i sestro!
Tvoj osmijeh može biti početak obraćenja k vjeri.
Tvoj osmijeh može pripraviti put povratka jednog grešnika k Bogu.

Smiješi se i Bogu!
Smiješi se ljubaznim prihvaćanjem onoga što Bog odredi s tvojim životom.
Zaslužit ćeš da uživaš u gledanju Kristova sjajnog i nasmijanog lica,
koje će ti se smiješiti izvanrednom ljubavlju kroz svu vječnost.


kardinal Richard Cushing

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: lucija, Žan
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 13 sij 2009, 9:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Vozni red u nebo


Odlazak: svakoga trena.
Dolazak: kad Bog htjedne.
Brzi vlak-expres: Krsna čistoća, mučenička smrt.
Obični vlak: neizmjerno ufanje u Boga, izvršavanje dobrih djela (molitva, post, milostinja, istinsko obraćenje).
Izvanredni vlak (vozi vrlo rijetko samo u iznimnim slučajevima): Obraćenje u zadnjim trenucima života.

UPOZORENJE: povratnih karata ne izdajemo!

Djeca koja nisu došla do razuma voze se besplatno u naručju svete Majke Crkve.

Putnike molimo da sa sobom ne nose ništa osim dobrih djela,
jer mogu s prtljagom zakasniti ili se zaustaviti na predzadnjoj stanici.

Putna isprava za nebo mora imati žig posvetne milosti.

Čovjek danas mnogo putuje kojekuda.
Za svako putovanje on se dobro sprema.
Za ovo posljednje i najvažnije putovanje u nebo spremajmo se ozbiljnije.

ŽELIMO SVIMA SRETAN PUT!



izvor:kni

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: valentina, 5rich, Patrisha, Žan
valentina




Spol: žensko
Postovi: 149
Lokacija: Bjelovar
PostanoPostano: uto 13 sij 2009, 13:56
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Vjeruj
da trebaš dati svoj doprinos:
vjerojatno nećeš promijeniti tijek svijeta,
nećeš biti junak na internacionalnoj pozornici,
Ali tu gdje jesi,
Potrebna si ti, upravo takva
Kakva jesi. Vjeruješ li to?


Kad te nema…ostaje praznina.
To moraš vjerovati.
I prema tome se moraš ravnati.
Samo ako ti budeš stvarno ti,
Moći ćeš dati vrlo važan doprinos.

Ako tek igraš neke uloge…
Ako činiš što svi čine ili tek ono
što se od tebe zahtijeva, onda neće
manjkati nitko kad tebe nema jer će netko
Drugi preuzeti tvoju ulogu.

Ti si više od jedne uloge
Tko si ti?

Izvor: …jer ti si jedinstvena

"O, kada bih od svojega života mogao učiniti nešto priprosto i jednostavno,poput bambusove frulice koju Gospodin ispunjava glazbom!"
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailMSNM [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 26 sij 2009, 11:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Vjerovanje


Dnevno recite Vjerovanje da ga ne zaboravite.
Kada ustanete i kada se na san namjestite,
kažite svoje Vjerovanje.
Recite ga Bogu.
Ponovite ga samima sebi.
Ne stidite se ponavljati.
Ponavljanje je dobro da se ne ušulja zaborav.
Ne recite: "Rekao sam ga jučer, danas, svaki dan govorim. Dobro ga znam."
Ponovi svoju vjeru.
Pogledaj se. Neka ti je tvoje Vjerovanje kao zrcalo.
U njemu se vidi vjeruješ li sve što ispovijedaš da vjeruješ.
I veseli se svaki dan svojoj vjeri.
Neka ti je to tvoje bogatstvo, i to svagdašnje.
Neka je na neki način odijelo tvog uma.
Zar se ne odijevaš kada ustaneš?
Tako odjeni i svoju dušu ponavljajući svoje Vjerovanje.
Inače će je možda ogoliti zaborav.
Ostat ćeš gol. Bit će što kaže Apostol.
Neka je to daleko od tebe.
Pavao veli: Ako smo oplijenjeni, neka se ne nađemo goli (2 Kor 5,3).
Bit ćemo odjeveni u svoju vjeru.
Samo je vjera odijelo i oklop.
Odijelo je protiv zabune, oklop protiv suprotivštine.


sv. Augustin

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: fratar, Felicita
Jopica




Spol: žensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreč
PostanoPostano: pon 26 sij 2009, 19:12
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Stupi u mjesto svoje boli

Bol moraš izživjeti postupno i time joj oduzeti moć koju ima nad tobom.
Da, moraš stupiti u mjesto svoje boli, ali tek onda kad već imaš nešto čvrstog tla pod nogama.
Ako se u bol spustiš samo zato da je osjetiš u svojoj surovosti, kože te povući s puta kojim želiš ići.

Što je bol? Iskustvo da nisi dobio ono što si najviše trebao.
Mjesto praznine gdje žarko peče odsutnost ljubavi koju najviše želiš.
Teško se vraćati na to mjesto jer se tamo susrećeš sa svojim ranama kao i sa spoznajom da se ne možeš sam spasiti.
Toliko se bojiš tog mjesta da ga doživljavaš kao mjesto smrti.
Nagon da preživiš prisiljava te da bježiš iz njega i tražiš nešto drugo što bi ti davalo osjećaj domaćeg,
iako sam dobro znaš da to u svijetu ne možeš naći.

Moraš vjerovati da sadašnji doživljaj praznine nije nešto konačno,
da je na drugoj strani mjesto gdje te sigurno drže ruke ljubavi.
Dok nemaš pouzdanja u to mjesto s druge strane praznine,
ne možeš se bez opasnosti vraćati ka svojoj boli.

U mjesto boli moraš, dakle, stupiti sa sviješću da si u svome srcu već našao novo mjesto.
Već si okusio njegove plodove. Koliko si jače pustio korijenje u novom mjestu,
toliko ćeš biti sposobniji žaliti za starim mjestom i polako se oslobađati boli u njemu.
Ali ne možeš žaliti za nečim što nije umrlo.
Zato stare boli, navezanosti i želje koje su ti nekada toliko značile treba pokopati.

Oplakati moraš izgubljene boli da bi te mogle polako napustiti
i tako oslobođen moći ćeš u novom mjestu potpuno zaživjeti, bez tugovanja ili nostalgije.

Henri J.M. Nouwen: Unutarnji glas ljubavi

"Molitva" je poniznost čovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i veličinu Boga kojemu se obraća i kojemu se klanja na način da sve očekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: klara
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 28 sij 2009, 10:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Čovječanstvo te treba


Kad bi nota rekla:
ne stvara jedna nota glazbu... ne bi bilo simfonija.

Kad bi riječ rekla: ne ispunja stranicu jedna riječ… ne bi bilo knjiga.
Kad bi kamen rekao: ne čini jedan kamen zid... ne bi bilo kuća.
Kad bi kapljica vode rekla: ne može kapljica vode stvoriti rijeku… ne bi bilo oceana.
Kad bi zrno žita reklo: ne može se jednim zrnom zasijati polje… ne bi bilo kruha.
Kad bi čovjek rekao: ne spašava čovječanstvo jedna gesta ljubavi… nikad ne bi bilo ni pravde ni mira,
ni dostojanstva ni sreće na zemlji.

Kao što simfonija treba svaku notu...
Kao što knjiga treba svaku riječ...
Kao što kući treba svaki kamen...
Kao što oceanu treba svaka kapljica vode...
Kao što za žetvu treba svako zrno...
Tako cijelo čovječanstvo treba tebe, ovdje i sada, jedinog, jedinu,
i zato nezamjenjivog i nezamjenjivu!


Michel Quoist



.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: vicky
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 29 sij 2009, 4:41
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Dolazim Ti reći


Ponekad mi padne na pamet,
da Te ni za što više ne molim.
Kao dijete, dolazimTi
za svaku sitnicu.
Žao mi je što bolje ne znam,
ali drugačije ne mogu.
Zapravo, ja sam sam
i oslanjam se samo na se.
Ali,
da pripadam Tebi
i da si mi Ti više od svega
- to Ti svaki put iznova želim reći.



Franz Rudolf Geheis

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Jopica, Magali, mateja_p, fratar, Felicita, jelenkostimy, banana
Jopica




Spol: žensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreč
PostanoPostano: pon 02 vel 2009, 12:44
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Postavi granice svojoj ljubavi

Kada kod drugih ljudi udariš u granice (To ne mogu za tebe učiniti), osjećaš se dobačenim. Ne znaš prihvatiti činjenicu da ti ne mogu dati sve što od njih očekuješ. Želiš bezgraničnu ljubav, bezgraničnu pažnju i bezgraničnu darežljivost.
Dio svojih teškoća riješit ćeš ako postaviš granice vlastitoj ljubavi – nešto što do sada nisi nikada napravio. Daješ sve što ljudi od tebe traže i kada hoće više ti im daješ još više dok ne shvatiš da si iscrpljen, da te iskorištavaju i tobom manipuliraju. Tek onda kada budeš sposoban obilježiti vlastite granice, moći ćeš priznati, poštovati i čak sa zahvalnošću prihvaćati ograničenja drugih.
Pored ljudi koje voliš tvoje potrebe rastu i rastu dok ih s njima ne zasnuješ u tolikoj mjeri da su se praktički prisiljeni udaljiti ako hoće preživjeti.
Tvoj je veliki zadatak u tome da prihvatiš odgovornost za sebe, da znaš zadržati svoje potrebe unutar vlastitih granica i njima ovladati i u odnosu prema onima koje voliš. Istinska obostrana ljubav zahtijeva od čovjeka koji je sam svoj i sposoban je davati drugome a da se ne odrekne vlastitog identiteta. Ako dakle po jednoj strani želiš biti učinkovit u davanju, moraš po drugoj strani biti sposoban pobrinuti se za svoje vlastite potrebe, moraš naučiti svojoj ljubavi postaviti granice.

Henri Nouwen, Unutarnji glas ljubavi

"Molitva" je poniznost čovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i veličinu Boga kojemu se obraća i kojemu se klanja na način da sve očekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: klara, Magali
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 10 vel 2009, 9:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Oči duše


Ja znam, da je dan, da si ga Ti načinio,
da je Tvoj, da ga Ti odijeli od noći,
u kojoj sâm bijah i ne vidjeh
i ne čuh jer noć bijaše gluha,
dok Ti je ne osvijetli i ne razdijeli,
i ovaj dan darova.

Dobrota Tvoja noći svjetlila ostavi,
da tama ne bude zauvijek.

U danu što ga prostre, dopusti
sjemenu izrasti nezgaženo,
u ljubavi hranjivoj,
da se dijeli.

Usitni velike žudnje
koje nas odvode,
odakle se ne znamo,
odlutali,
bez Tebe vratiti.

Oholima od ukrasa zemnih,
Ti pokaži put osvijetljen,
ako je i trnjem izrastao,
daruj milost čistiti ga!

Daj nam roditi se ponovno,
vidjeti danju i noću!
Obnovi nas, vrati na Početak!

Ako ne vidimo kao nekad,
jer oko ne gledavši uvijek dobro,
umorno ostarje,
neka oči duše
riječi Tvojoj uzdignute,
ponizno,
bez sebe,
druge hrabreći,
budu vazda otvorene.
To bit će znak,
da nastanio si se među nama.



M. Donadini

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Jopica, antea
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 14 vel 2009, 7:45
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Male dragocjenosti


Dobročinstva koja ništa ne stoje,
ali su dragocjena u Božjim očima:

vedro lice u sivilu svakidašnjice.
Suzdržana šutnja kad zamjetimo tuđu pogrešku.
Riječ priznanja za uspješno dijelo suradnika.
Sitna usluga onom koji nas je ponizio.
Pošalica za božje miljenike, djecu.
Topao stisak ruke tužnome.
Strpljiv razgovor s nestrpljivima i dosadnima.
Pogled razumjevanja za čovjeka koji nosi skrivenu patnju.
Prijateljski pozdrav malom čovjeku.
Priznavanje vlastite slabosti.
Velikodušno priznavanje vlastite krivice.


Alfons Höfer

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 15 vel 2009, 9:31
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Slika Očeva


Na svoju sliku Bog je stvorio čovjeka.
Od zemlje tople, plodne, podatne i ljubavi svoje, Duha svoga, On ga je stvorio.
Na svoju sliku, na sliku ljubavi,
Otac je stvorio čovjeka, ljubljeno svoje dijete.
Stvorio ga je i uveo u svijet za njega pripravljen, dom dobro utemeljen.

Stvorio i povjerio mu povijest prostora i vremena.
Povjerio mu da živi punim bićem, da postojano diše iz dubine duše, iz dubine srca, u okrilju vječnosti.
I da dah Njegov ne zamre.
Povjerio mu je da i on rada život, da ga u svemu podržava.
Povjerio mu je da se kroz slijed naraštaja potvrđuje i obnavlja u ljubavi.
U svakoga je upisao, ljubavlju svojom urezao, ime svoje.
Svakoga je priznao svojim i, ma što bilo, nikoga se ne odriče.

Može čovjek zaboraviti Oca svoga, može u njemu ublijediti zapis ljubavi,
može se čovjek poniziti ohološću svojom,
Otac uz njega, u njemu ostaje prisutan kao strpljivi plamen
u ulju koje se ne umije odlučiti.
Ma kojim putovima, ma kojim bespućima čovjek pošao, ma kome položio prisegu,
ma kome podanikom postao, u njemu ostaje upisano ime Očevo.

I nema ničega što Očevo ime može izbrisati, istrgnuti iz njega.
Jer disati, čovjekom biti, moguće je samo u imenu Očevu.

I svakome je dano da se u nekom neslućenom trenutku suoči sa svojom tajnom,
sa tajnom ljubavi kojom je ljubljen.
Ona uvijek nalazi načina da se zrcali u njemu, da mu se otkrije, da iz njega zasja.

Slika Očeva povjerena čovjeku, slika je ljubavi, ljubavi koja vazda ide, vazda hrli u susret.
Jer Otac želi da djeca njegova žive ljepotu bratstva, ljepotu zajedništva i bliskosti.
Da životom svojim iskazuju prisutnost Njegovu,
utemeljenost nade koja je kao svjetiljka dana svakome srcu.

Dostojanstvo je čovjekovo upravo u tome: biti slika Očeva, biti srce Očevo.
Živjeti ovaj život kao baštinu Očevu,
živjeti u ovome svijetu kao baštini Očevoj,
zauzeto bdjeti za dragocjenost njihovu.

I biti Očev u svemu, biti Očev svakome.



Stjepan Lice

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 21 vel 2009, 18:54
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ima tragova koji putove preobrazuju u domove


Ima tragova koji putove preobrazuju u domove. Ugledaš li ih, tvoj korak postaje laganiji, hod opušteniji.
Nije čak nužno vidjeti ih. Dovoljno je znati da je netko čiju prisutnost osjećaš u duši, netko koga s ljubavlju pamtiš, tim putem prolazio.
I već te put ne dijeli od cilja kojemu si se uputio.

Ima tragova koji govore, koji, i bez tvoga znanja, razgovaraju s tvojom dušom. Njihova te rječitost krijepi, liječi ti rane na koje si pristao čim si se zaputio. Jer ne budu li tvoje noge izranjene, duša potresena, nisi upoznao svoj put. Nisi dotakao tragove za tebe ostavljene. Za tobom neće ostati tragovi koji bi, kada tome dode vrijeme, mogli udomiti nekoga tko za tobom ide.

Ima tragova koji su istodobno i put i dom. Ako se na putu kojim ideš zaustaviš, nisi ih razumio.
Oni svjedoče o hodu koji traje, o hodu povjerenom mnogima, znanima i neznanima.

O hodu koji valja nastaviti i samotan i obeshrabren i preko svake mjere iskušavan.
Jer on jača one koji su mu vjerni i nadahnjuje one koji za njima idu.

Ima tragova sazdanih od ljubavi. Sto su neugledniji, to su pouzdaniji. Oni umiju očuvati putove i za neslućena vremena i za ljude ranjena srca. Za ljude ljubavlju ranjena i obodrena srca. Svakome tragu sazdanom od ljubavi odazvat će se netko tko će svoj odraz prepoznati u njemu
I dodati mu duše.
I svjetlo se neće odijeliti od prašine na putu. Vatra u ognjištu ljudskoga doma neće utrnuti.

Ni ti nemoj uskratiti svoj korak.



Stjepan Lice

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 23 vel 2009, 10:29
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Klečanje


Što čini onaj koji se uzoholi?
Uspravi se, digne glavu, uzdigne pleća, želi povećati čitav svoj stas.
Sve na njemu govori: "Ja sam veći od tebe, ja sam viši nego ti !"
Tko je pak skroman, osjeća se malenim, prigne glavu, skloni ramena.
"Snizi se", ponizi se.
I to tim dublje, čim je veći onaj pred kojim stojiš; čim manje vrijediš u njegovim očima.

Gdje pak jasnije spoznamo kako smo maleni, nego onda kad stojimo pred Bogom?
Veliki Bog, koji je jučer bio kao danas i koji će biti do sto i tisuću godina.
On koji napunja svu sobu i svu kuću i sve mjesto i široki svijet i neizmjerni svemir.
Pred Njim je sve kao prah - Sveti Bog, čist, pravedan, beskrajno uzvišen...
Kako je velik... A ja tako malen!
Tako malen, da se s Njim uopće ni usporediti ne mogu; da sam pred Njim veliko ništa.
Tu svakom po sebi dođe da pred Njim ne smije stajati ponosito.
Čovjek "se ponizi", i svoj stas bi htio smanjiti, da ne izgleda tako ohol —
i gle, žrtvuje polovicu svoje visine: čovjek kleči.
Pa ako mu još nije dosta, još se nakloni.
Prignut kao da kaže: "Ti si veliki Bog, ja sam ništa!"

Kad poklekneš, nek ti to ne bude površna, prazna kretnja. Daj joj dušu!
A duša je poklekla u tome da se i u nutrini srce sa strahopoštovanjem pokloni Bogu.

Kad dakle ulaziš u crkvu ili iz nje izlaziš, kad prolaziš mimo oltara,
poklekni duboko do zemlje, polagano,
i s tobom nek poklekne sve tvoje biće, koje neka kod toga govori:
"O moj veliki Bože...!"
To je poniznost, to je istina koja će svaki put tvojoj duši dobro doći.



Romano Guardini

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 24 vel 2009, 9:44
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Podno križa


Podno Tvoga križa
u propetom smislu
i mukama
stojim
nijem
i nemoćan
Zemlja me k sebi vuče
Posve su potamnjela obzorja
Pritišće me mrak
Podno Tvoga križa
čovjek sam
bez svojih rješenja
i bez razložna temelja
bez svrhovitih
dodatnih pitanja
Podno Tvoga križa
još mi je ostala sućut i
bol nadanja



Anton Šuljić

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: teta Jeja
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 27 vel 2009, 8:43
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Nemoj u korizmu sam...


Okreni se, pogledaj
nije li djelo neko ostalo nedovršeno,
čeka li briga,
kasni li ljubav,
boli li bolest,
pred plačem jesi li vrata pritvorio?

Je li nekog srce zaboljelo
ranu gdje si ostavio otvorenu,
kuca li tuđa nevolja pod tvojim prozorom,
čuješ li je,
milost moli da hlad u tebi zasja,
čovjeka da ćutiš toplo.

Nemoj u korizmu za sebe,
učini to za drugog,
pomozi mu, nosi ga, podnosi,
vodi ga sa sobom
i neka ti je teret,
uzmi ga kao svog
neka vidi, uči,
čovjek se ne ostavlja.

Nemoj u korizmu sam
za sebe,
bez tereta djela.



M. Donadini

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Jopica
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 28 vel 2009, 12:07
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Molitva


Učini nas nemirnima, Gospodine,
kad zbog mnoštva stvari
koje posjedujemo
izgubimo žeđ za vodom života;
kad, zaljubljeni u ovo vrijeme na zemlji,
prestanemo sanjati o vječnosti;
kad dopustimo
da zbog napora u izgradnji nove zemlje
splasne vizija o novome nebu.
Prodrmaj nas, Gospodine,
da bismo postali smioniji
i odvažili se isploviti na otvoreno more,
gdje nam oluje tvoju svemoć objavljuju,
gdje zbog smanjene vidljivosti ne vidimo
kako na obali sjaju zvijezde.



Bienvenido Tudtud

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Jopica
MatejD




Spol: muško
Postovi: 33
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sub 28 vel 2009, 16:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

"Bol, trpljenje,
samo su Isusov poljubac -
znak da si se toliko približila Isusu
da te može poljubiti.
Stoga budimo radosni
kada se Isus udostoji poljubiti nas.
Nadam se da smo mu dovoljno blizu
da to može učiniti."


Bl. Majka Tereza

Vječna je ljubav Njegova!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: klara, sv.Franjo legenda
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 01 ožu 2009, 0:49
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Opraštanje


Pomozi mi, Gospodine, opraštati,
kao što Ti meni opraštaš:
– opraštati hitro, prije no što me zahvati uzbuđenje
– opraštati srcem, iskrenom voljom, ne tek riječima,
– opraštati potpuno, bez pridržaja i bez uvjeta;
– opraštati trajno, ne vraćajući se na staro;
– opraštati iskreno, kao da nikad nisam doživio uvredu i nepravdu;
– opraštati ponizno, s uvjerenjem da je meni više oprošteno;
– opraštati neumorno, brišući svaki trag.

Gospodine, pomozi mi opraštati,
da moje oproštenje bude slično Tvojemu.



Jean Galot

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: sv.Franjo legenda
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOva tema je zaključana: ne možeš uređivati postove niti odgovarati.

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group