HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: čet 23 stu 2017, 14:55. Pogledaj neodgovorene postove
"Duhovna suhoća"
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: sri 11 lis 2006, 20:58
PostNaslov : "Duhovna suhoća"
Citiraj i odgovori

Već dosta dugo me mući nešto što mnogi od nas zovu duhovna suhoća ili nekim slićnim nazivom tj. neam snage za molitvu, molim tek toliko da bi izmolio nešto, a sve to nekako gotovo bezvoljno.... a uz sve to osjećm strahovito veliku potrebu za molitvom i duhovnom obnovom, a što god poduzo u vezi toga traj vrlo kratko i sve krene iz početka...
Kako se boriti s tim, što učiniti da se ponovno približim Bogu na taj načn da me molitva oduševlja, da se osijećam nekako ispunjenije bliže Bogu ... da ta "suhoća" nestane???

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sri 11 lis 2006, 21:11
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mislim da u životu svakoga čovjeka dođu takva teža razdoblja, razdoblja kako ti to zoveš "duhovne suhoće". Molitva je najjače oružje u takvim situacijama. Ma koliko besmislena bila, ma koliko ti se činila ispraznom katkad, treba uvijek ustrajati, treba hrabro izdržati te kušnje. Jer one su tu da bi nas učinile jačima u vjeri. I nemojmo zaboraviti otvoriti srce drugima, svakoj osobi koja nam priđe, nemojmo zaboraviti prepoznati nešto dobro u njoj, prepoznati Isusa u osobama oko nas... Također davati drugima sebe, darivati im ono dobro u nama, donositi radost u nečije srce, oprostiti nekome..mislim da nas te naizgled male stvari mogu približiti onoj najvećoj Ljubavi... Upornost i ljubav čine čuda.. Wink

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
Natty




Spol: žensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: čet 12 lis 2006, 7:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Preporučila bih ti Ivana od Križa - Uspon na brdo Karmel. U prvom dijelu knjige naveliko se o tome raspravljava i objašnjava tu Tamnu noć kako ju naziva. Moj je recept, jer svi to s vremena na vrijeme prolazimo, moliti stelovite molitvice tijekom dana, misliti na Njega u svemu što radim, a onda to nekako prođe. Jednostavno odjednom osjetim radost. Eh da, i uvijek molim Isusa da On mene ne ostavi kad sam već ja spremna tako lako Njega ostaviti. jako sretan

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: čet 12 lis 2006, 21:05
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Natty napisa:
Eh da, i uvijek molim Isusa da On mene ne ostavi kad sam već ja spremna tako lako Njega ostaviti. jako sretan

Da, nažalost, tako je lako ostaviti njega i jednostavno pobjeći... a tada sve ude nizbrdo tuzan pokušat ću nabaviti tu knjigu, jer predugo me već ovo muči, hvala vam na savjetima,... nadam se da ću uspjeti to pobijediti Smile

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
Zvijezda




Spol: žensko
Postovi: 185
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 13 lis 2006, 5:59
PostNaslov : Re: "Duhovna suhoća"
Citiraj i odgovori

fratar napisa:
Već dosta dugo me mući nešto što mnogi od nas zovu duhovna suhoća ili nekim slićnim nazivom tj. neam snage za molitvu, molim tek toliko da bi izmolio nešto, a sve to nekako gotovo bezvoljno.... a uz sve to osjećm strahovito veliku potrebu za molitvom i duhovnom obnovom, a što god poduzo u vezi toga traj vrlo kratko i sve krene iz početka...
Kako se boriti s tim, što učiniti da se ponovno približim Bogu na taj načn da me molitva oduševlja, da se osijećam nekako ispunjenije bliže Bogu ... da ta "suhoća" nestane???


Ma ne boj se! Ta suhoća ti je samo znak da duhovno rasteš, osobito zato što se ne želiš zadržati u tom stanju. To je dobro za tebe iako ti se to sada uopće tako ne čini.

Vjerojatno znaš da naš molitveni i duhovni život nije u osjećajima, nego u želji biti Bogu što bliže i potpuno se prepustiti Bogu da on odluči dokle će to tako biti.

Evo, ja baš čitam knjigu Conrada de Meestera "Prazne ruke" u kojoj autor opisuje duhovni rast sv. Male Terezije na osnovu njezinih spisa. Mislim da bi ti mogla biti od velike pomoći upravo zato što je i ona prošla tu "fazu" suhoće u svom duhovnom životu.

Da previše ne duljim, ona u molitvi ništa ne osjeća, osjeća čak da ju je Bog napustio, ali u jednom trenutku i to predaje Bogu jer ima povjerenje u njega da on baš tada želi njezinu vjeru i njezino srce, da mu da i to "ništa" ako on tako želi. Govori da ne vidi cilj, da se osjeća kao u tunelu koji vodi do tog cilja, zna da prema njemu ide i zna da je Isus prati, ali oko nje je tama. Samo je pitanje trenutka kad će je Isus izvesti iz tunela, dovesti do cilja.

Dakle, ona vjeruje iako ništa ne osjeća! Vjeruj i ti iako se osjećaš suh kao pustinja, vjeruj da Bog tako želi i da će te on preko toga učiniti još jačim! Na kraju tunela, na vrhu brda sja sunce! Samo hrabro! BTB!

Mi smo želje Boga spuštene do zemlje. (A.B.Šimić)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: ned 15 lis 2006, 11:15
PostNaslov : Re: "Duhovna suhoća"
Citiraj i odgovori

Zvijezda napisa:

...
Da previše ne duljim, ona u molitvi ništa ne osjeća, osjeća čak da ju je Bog napustio, ali u jednom trenutku i to predaje Bogu jer ima povjerenje u njega da on baš tada želi njezinu vjeru i njezino srce, da mu da i to "ništa" ako on tako želi. Govori da ne vidi cilj, da se osjeća kao u tunelu koji vodi do tog cilja, zna da prema njemu ide i zna da je Isus prati, ali oko nje je tama. Samo je pitanje trenutka kad će je Isus izvesti iz tunela, dovesti do cilja.

Dakle, ona vjeruje iako ništa ne osjeća! Vjeruj i ti iako se osjećaš suh kao pustinja, vjeruj da Bog tako želi i da će te on preko toga učiniti još jačim! Na kraju tunela, na vrhu brda sja sunce! Samo hrabro! BTB!


Mislim da je baš u tome moj problem tj. ovo što sam u citatu podebljao, na tome moram jako poraditi - na povjerenju u Boga! Činjenica je da bi neko izašao iz tunela mora kroz njega krenuti bez straha, jer ako ostanem samo stajati ukočen od straha neću nikada iz njega izači,....
Hvala na ovim riječima ohrabrenja, sad samo treba krenuti kroz tunel i nači izlaz uz njegovu pomoč! jako sretan

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: ned 15 lis 2006, 11:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Frale,duhovna suhoća nije ništa neprirodno,vidiš,mučila je i neke od najvećih svetaca Crkve..
Ne bih na to gledao kao na nešto negativno,ili ne daj Bože,kaznu,već jedno milosno vrijeme kad imamo priliku zavući s eu podrume svoje duše i u njima dati odgovor Bogu:gdje smo i što smo u odnosu prema Njemu.To je onda prilika za novi početak,za kretanje u život s novom snagom u sebi

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Zvijezda




Spol: žensko
Postovi: 185
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pon 16 lis 2006, 6:09
PostNaslov : Re: "Duhovna suhoća"
Citiraj i odgovori

fratar napisa:


Mislim da je baš u tome moj problem tj. ovo što sam u citatu podebljao, na tome moram jako poraditi - na povjerenju u Boga! Činjenica je da bi neko izašao iz tunela mora kroz njega krenuti bez straha, jer ako ostanem samo stajati ukočen od straha neću nikada iz njega izači,....
Hvala na ovim riječima ohrabrenja, sad samo treba krenuti kroz tunel i nači izlaz uz njegovu pomoč! jako sretan


Evo, još mi je nekoliko misli došlo u glavu razmišljajući o duhovnoj suhoći, povjerenju i predanju Bogu...

Prvo i najvažnije u svoj tvojoj muci je to da ni pod koju cijenu ne odustaneš od molitve, a pod molitvom ne mislim čak ni to da ti Njemu moraš nešto govoriti ili čekati da On tebi nešto kaže, možeš jednostavno doći pred svetohranište i sjediti. Vjeruj mi da će se tvoje stanje popraviti, ali nemoj odustati ako to ne bude tako brzo, sve će doći na svoje. Iako tako možda ne misliš, on je sada više uza te nego bilo kada. Kažeš da je tvoj problem potpuno povjerenje i predanje. Misliš da On to ne zna?! Ali On ima potpuno povjerenje u tebe i zna da nećeš odustati. To je tvoj rast, ne možeš ga ni pobrzati ni izbjeći. To je kao, npr. da smo u zemlju posijali neko sjeme, recimo grah Wink , mi ga zalijevamo, nadgledamo, iščekujemo kad će iz zemlje izići klica. Eto, tako i Bog - stavio nas je u zemlji da rastemo, zalijeva nas svojim milostima i blagoslovom, miluje svojim pogledom, mi to ne vidimo i ne osjećamo, oko nas je tama, bojimo se jer smo u zemlji, ali doći će dan kad ćemo izići iz zemlje, jer to je prirodni tijek rasta. Samo hrabro! Rasti! Bit ćeš lijepa biljka! A tek kad biljka urodi plodovima!!! cvijetak

Mi smo želje Boga spuštene do zemlje. (A.B.Šimić)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: sub 21 lis 2006, 14:00
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Zahvaljujem vam svima, jer zaista ste mi pomogli u ovih par postova i polako napredujem kroz ovaj "tunel"!

Neka ovdje ne bude kraj ovoj teme, mnoga vaša iskustva o "duhovnoj suhoći" ili slično mogu puno pomoći ljudima koji kroz slično prolaze,... stoga ne dajte da tema umre, napišite svoje iskustvo i možda baš vaš primjer nekome da poticaj da nastavi kroz taj već spomenuti tunel Wink

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 15 ožu 2007, 14:08
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ali kad tako često pomješamo osjećaje i razum u našem odnosu prema Bogu. Osjećaji i neka oduševljenost pršte na nekim dužim križnim putevima, susretima, u nekim velikim hodočasničkim mjestima gdje taj neki sveti mir jednostavno ispunja zrak. I onda se čovjek vrati kući, u svoju kolotečinu, i polako splasne ta oduševljenost. Katkad nam ti osjećaji gotovo potpuno nestanu, ostave nas same i prazne sa nama samima.
I onda nam ostaje razum. Najbolje rečeno - vjera u Boga. Ali što kad osjećaš da i ona iščezava? Kad osjećaš da je preteško povjerovati da je On doista ovdje, uz nas... uz tebe... uz mene. Kada ti neka teška suhoća obuzme dušu.
Kako ići protiv toga, kako vratiti tu vjeru, osjećajima? Ili je lakše vratiti osjećaje vjerom? Jer možda bi tada ipak taj naš odnos prema Bogu bio na čvršćim temeljima.

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: čet 15 ožu 2007, 14:44
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Pa nije nužno vjeru živjeti osjećajima. Isustva zanosa su privilegirani trenuci koji takvi trebaju i biti. Ni mistici nisu uvijek živjeli na "špicu". To zgodno izgleda kad se poveže s onim kod Isusova uznesenja: "Ljudi, Galilejci, što stojite i gledate u nebo.." Put je takav kakav jest, a vjera je najživllja kad čovjek od nje nema užitka a ipak vjerom uz Boga prianja.

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 15 ožu 2007, 19:11
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mara napisa:
Pa nije nužno vjeru živjeti osjećajima. Isustva zanosa su privilegirani trenuci koji takvi trebaju i biti.

Slažem se da nije nužno. Ali ponekad dođu razdoblja kad je vjeru teško živjeti bilo čim. Čovjeku je teško čak i vjerovati... I zato su ti privilegirani trenuci ono što čovjeka spašava. Ali sve to kratko traje, jer osjećaji su nesiguran oslonac kada je najpotrebnije, kada je najteže... I što tada učiniti, kako da čovjek stekne onu vjeru koju je prije u sebi nosio, a sada mu se čini tako nedostižna... Confused

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: čet 15 ožu 2007, 19:53
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Vjera se oslanja na HOĆU. Tada ostaje vjerujem, smiluj se mojoj nevjeri!

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 16 ožu 2007, 19:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Da, čvrsta želja je ono što mora u nama živjeti. Ne smijemo dopustiti da nam to hoću ishlapi. I kada nam se čini da je najteže, i kada vjeru doživljavamo u mrvicama. Kada postoji to - hoću vjerovati, hoću osjetiti Božju blizinu, hoću svoj život predati Njemu u ruke... tada je sve drugačije. I može krenuti na bolje koliko god se nemoguće činilo. I kada je sve u nama umrlo, ne smijemo dopustiti da umru nada i volja.

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: sub 17 ožu 2007, 23:37
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

ja moram priznati da se baš i ne slažem u potpunosti s ovim,... ja sam baš na ajmo reći izlazu iz duhovne suhoće koja trajala dosta dugo, no meni u tome nije pomoglo "ja hoću vjerovati" nego nego "ja vjerujem" čak i u trenucima kada sam sumnjao, govorio sam si "ja vjerujem" Wink

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
Mara




Spol: žensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Brač
PostanoPostano: ned 18 ožu 2007, 8:47
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

To je to, tvoja je volja bila na djelu.

Ljubi i čini što hoćeš
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
little_angel




Spol: žensko
Postovi: 2001
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 18 ožu 2007, 18:56
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Da, zapravo si time pokazao to svoje - hoću. Uostalom, ima hoću i neću. Nema nešto između... Wink A to tvoje svakako nije bilo - neću Cool Ajme što sam luda zeleni

Možda nas ta suhoća često zna pritisnuti, ali ju izrazitije osjećamo onda kada joj podlegnemo, kada dopustimo da nas pritisne nekakva sumnja. Ali baš kao što je sike rekao, nije ona nešto isključivo negativno. Mislim da postoji upravo zato da učvrsti našu vjeru, da oživi naš život. Samo moramo biti strpljivi i pričekati da stvari dođu na svoje mjesto.

I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika
a svi Tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: pon 26 ožu 2007, 23:04
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ovdje Magivek govori o Jobu, mislim da se taj post može povezati i s ovom temom.
Knjiga o Jobu je vrlo interesantna i poticajna i za vrijeme svoje duhovne suhoće sam često razmišljao o Jobu i njegovom ustrajanju u vjeri. jako sretan

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
MatejD




Spol: muško
Postovi: 33
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 10 tra 2007, 17:52
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mnogi sveci su radije molili u duhovnoj suhoći nego kada su bili u radosti. Tada duša moli ne radi radosti i sreće koja je ispunja u molitvi već radi Boga i radi susreta s njime. Molitva u suhoći pred Bogom ima daleko veću vrijednost nego kada je lagana. tada se ustvari naša molitva pročišćuje i prelazi u novi stupanj, novi stupanj ljubavi. vrlo je važno ne rastresti se kada se duša nađe u takvu stanju. potrebno je biti strpljiv i posvetiti Bogu u cijelosti vrijeme koje smo mu odlučili dati.

Vječna je ljubav Njegova!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
lujo2




Spol: neodređen
Postovi: 28
PostanoPostano: pon 15 lis 2007, 6:52
PostNaslov : ŠTO ČINITI U VRIJEME DUHOVNE ZAPUŠTENOSTI?
Citiraj i odgovori

ŠTO ČINITI U VRIJEME DUHOVNE ZAPUŠTENOSTI?

Ne reagiraj instinktivno! Naprotiv, zastani i reci Gospodinu:

Ti si Gospodar svijeta i povijesti!
Ti si Gospodar mog života!
Ti si Gospodar ove moje zapuštenosti!
Ti si dopustio da u nju uđem!
Ti ćeš me kroz nju provesti!
Ti ćeš me iz nje izvesti!
Ti si dopustio da uđem u ovu zapuštenost kako bi mi pokazao tko sam i zašto te trebam.
Ti želiš da uvidim svoju grešnost i svoju nemoć.
Ti želiš da Te s pouzdanjem zamolim za pomoć.
Ti ćeš me izvesti iz ove zapuštenosti kao pobjednicu.
Učinit ćeš to vrlo brzo.
Darovat ćeš mi novu utjehu i uvesti me u veće zajedništvo sa sobom.
Da bi to mogao, tražiš i moju suradnju:
Da ne donosim nove odluke, već da čvrsto ustrajem kod starih.
Da više pažnje posvetim molitvi.
Da povjerujem da mi daješ potrebnu milost, iako mi uskraćuješ utjehu.
Da se učvršćujem u suprotnim mislima i raspoloženjima.

Preuzeto s: http://www.palotinci.hr/
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Luka7




Spol: muško
Postovi: 153
PostanoPostano: pon 15 lis 2007, 12:41
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

I ja sam imao razdoblje intenzivnije molitve nakon koje je došla suša. I na početku suše sam mislio kako je ta suša skroz loša stvar, ali sam na kraju suše tek shvatio da mi je upravo ona dala pravi uvid u snagu molitve. Jer kad sam intenzivnije molio, nije mi bilo teško činiti dobro, a kad sam bio u fazi suše, vidio sam da sam bez molitve skroz slab i nemam snage činit dobro. Tako da na kraju ta suša i nije bila toliko loša lekcija. Smile Nadam se da ti je ovo barem malo pomoglo.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Natty




Spol: žensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: uto 16 lis 2007, 6:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

U zadnje vrijeme duhovnu suhoću doživljavam kao opomenu da skrećem s puta. Kao priliku da pogledam svoj riječi, svoja djela, misli i prepoznam u njima oholost, ljudsku ili duhovnu. I uhvatim se ukoštac sama sa sobom.

Pitanje je što je doista duhovna suhoća meni. Nemogućnost molitve, ili ne osjećam Boga. Mislim da griješim u tome što pokušavam svjesnošću dokučiti Boga, onoga kojeg svjesnošću ne mogu spoznati. Da pokušavam osjećati (radost, tugu, bol, dodir, bilo što). A upravo bi trebalo pristupiti molitvi bez čuvstava. Tjelesno moram postati neosjetljiva kako bih došla u dodir sa samim Duhom koji prebiva u meni. To ne znači odreći se svega, to znači spoznati pravu svrhu onoga čega sam rob. Tolike su prepreke, mogu ih samo uz Božju milost prijeći.

I ako se samo podređujem zakonima, a ne Ljubavi onda sam mrtva, ne razlikujem se od zakonodavaca Isusovog vremena na zemlji. U tome je dakle bit u onome "umrijeti zakonu, roditi se Ljubavi". Postati dijete Božje, savršeno slobodno. Ali u ljubavi i iz ljubavi.

A ja jesam doista vrlo često mrtva...

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
davorseljan




Spol: muško
Postovi: 2572
Lokacija: sv. Petar Apostol Zagreb
PostanoPostano: uto 16 lis 2007, 11:02
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Često sam u duhovnoj suhoči.
Pokušavam da tih trenutaka bude što manje, da Bog bude pristutan i u svakom trenutku mu zahvaljumem.

U radu je spas.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Kristijan




Spol: muško
Postovi: 251
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 21 lis 2007, 12:38
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Citat:
...možeš jednostavno doći pred svetohranište i sjediti.


To ja radim kada mi se ne da pričati, razmišljati, kada ne želim jer sam iz ovog ili onog razloga ljut, tužan, sam... Uglavnom, kada se osjećam "nedostojnim" razgovarati s njim jer mi tisuću misli odvraća pozornost, kada mi molitva djeluje potpuno glupo i neučinkovito...

Odem u crkvu i kažem Mu da ću malo tu sjediti, u tišini misli, koliko uspijem. Želim Mu reći da, iako sam ljut i gubim vjeru u snagu molitve, još uvijek Ga volim i da će me to proći... I bude bolje... Zato ovaj savjet smatram veoma korisnim!! Very Happy

"Pulsate et aperietur vobis!" (Mt 7,7)
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNM [Vrh]
Jeremy




Spol: muško
Postovi: 42
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: sub 27 lis 2007, 10:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Duhovna suhoća, pustinja ili tamna noć, također treba shvatiti kao milost i priliku da ojačamo svoju vjeru. Nije vjera samo padanje u zanos, vjera mora biti naš odgovor Isusu da smo s njime i onda kada možda ne osjćeamo Njegovu prisutnost, kada nam ne ide sve lako. Vjera nije samo feeling božanskog oko sebe, ona je život, odluka i ustrajnost. A u suhoći kao da nam se ostavlja izbor, kao da nam se postavlja pitanje - koliko zbilja želiš ići za mnom?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group