HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: čet 21 ruj 2017, 23:02. Pogledaj neodgovorene postove
Križni put
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 12 ožu 2006, 13:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

kod mene u župi je Križni put petkom i nedjeljom, prije Mise
(a prije njega je Krunica) ...
koliko god sam svake godina bila na svakom Križnom putu
- danas idem tek prvi puta ove Korizme (zbog bolesti nisam) ...

koliko god mi bio drag tradicionalni način moljenja Križnog puta,
toliko volim i različita razmatranja,
poput onih Tomislava Ivančića ili fra Zvjezdana Linića ...
kad u prolazeći kroz Njegovu (i svoju) bol pronalazim Krista u sebi i sebe u Kristu ...

evo, danas sam isto našla jedno krasno razmatranje:

Znakovi naši svagdanji na putu križa

Gospodine, često sam ti obećao potpuno ti se predati. Još češće obećao sam ti biti vjeran. A, onda, kad si baš to od mene i očekivao – odustao sam, sklonio se i rekao da te ne poznam. Da, takav sam čovjek. Oprosti. No, ipak slijedim te danas – tebe čovjeka i Boga dok nosiš križ, pod njim padaš, dok srećeš majku, primaš Šimunovu pomoć i Veronikinim rupcem brišeš lice, dok imaš hrabrosti i nakon drugog pada podići se, čak i utješiti rasplakane žene, pa ponovno ustati, dok ti razgolićuju tijelo i pribijaju ruke, dok prolaziš kroz iskustvo smrti i na koncu spoznajem: doista, Sin si Božji. Nadajući se u Uskrs, evo Gospodine odmah krećem za tobom.

1. Čovjek
Uzevši lik čovjeka, postavši ljudima sličan, želiš Gospodine biti blizak onima radi kojih si došao. Čovjeku donijeti i pokazati mu što je ljubav. Ljubav koja se bez ustručavanja daje. Bolest, patnja, teškoće ljudskog bića bliske su ti na ovom putu, tvom putu križa. Ti Gospodine budi čovjeku u problemima utjeha, u radosti , a u nadi za vječnost – nagrada.

Prva postaja poziva nas na ustrajnost do kraja. Gospodin, koji je utjelovivši se postao čovjekom, neka nam u tome i pomogne.

2. Križ
Stvarnost ljudskog života neminovno nameće otajstvo križa kao činjenicu skritu pod tolikim teškoćama i životnim problemima. Gospodine, tek što su te osudili na smrt, navališe ti križ da bi te raspećem još više osramotili. Ta sramota više je i od boli što je nosi sama smrt. Otajstvo tvoga križa uči nas strpljivosti u prihvaćanju svakodnevnih problema.

Gospodin, koji pokoravajući se ljudskim zakonima vrši volju Božju, neka nam bude učitelj u podnošenju teškoća.

3. Pasti
Puka svakodnevica prisila nas ponekad da padnemo. A u odnosu s drugima često se srozamo u očima drugih ljudi. Kriste, tvoj pad i brzo ustajanje uči nas hrabrosti opraštanja u našim međuljudskim odnosima. Tvoj pad opominje nas da nitko ne bi trebao pasti u očima drugih, pasti u svojim djelima. No, ti nam i u takvim prilikama nudiš mogućnost ustajanja. Svakodnevno nas uči da je moguće ustati i iz životnih neprilika na bolji – vječni život.

Gospodin, koji je u ljudskoj slabosti pao na zemlju, neka nam pomogne ustati iz loših ljudskih odnosa.

4. Majka
Susret sa majkom oplemenjuje sve naše majke u poteškoćama odgoja. Marijino iskustvo boli koje je ponijela sa ovog susreta, potiče nas Gospodine na iskrenije poštovanje i ljubav prema majkama – nositeljicama života. Mač boli probada beskrajnu veličinu majčina srca. Proročanstvo se ispunilo. Proročanstvo je to koje nas opominje da majke trpe radi djece. Ti nas Gospodine trajno potiči da što manje nanosimo boli svim onim ljudima koji su nam osigurali život i dobar životni standard te dali da budemo ovo što jesmo.

Gospodin, koji je cijenio Marijino majčinstvo, neka majkama – nositeljicama života bude trajna nagrada.

5. Nemoć
Ljudska nemoć rezimirala bi možda novim padom zbog osjećajnog susreta sa majkom da u pomoć nije pritekao Šimun. Gospodine, prihvaćaš Šimunovu pomoć i tim činom oplemenjuješ sve koji olakšavaju drugima trenutke bolesti, nemoći i samoće. Tvoja nemoć osvjetljava nam naše ljudske nemoći, kazuje kako takvo stanje ne može imati zadnju riječ. Šimunov čin ohrabruje sve ljude. Gesta ljubavi prema tebi, trajno nas nadahnjuje u našim nastojanjima iskazivanja ljubavi.

Gospodin, koji prihvaća ljudsku pomoć u nemoći, neka nas trajno podiže u našim nemoćima.

6. Lice
Ljepota ljudskog lica Božji je dar svakom ljudskom biću. no, i taj dar naša ljudska slabost spremna je nagrditi ili uništiti sebi ili drugome. Ne treba nam puno da lošim riječima pljunemo nekome u lice. Gospodine, ovaj trenutak razmatranja zaustavlja nam pogled na tvome licu. Zločinačko srce nanijelo mu je ljagu u koju Veronika nije mogla slobodno i mirno gledati. Rubac s tvojim likom slika nam je ljubavi u kojem promatramo ljepotu lica tvoga i lica brata čovjeka.

Gospodin, kome na putu križa lice nagrdiše, neka nam pomogne navješćivati ovom svijetu ime Božje i otkrivati ljepotu lica čovjekova.

7. Hrabrost
Pojam hrabrosti vežemo uz tvoj drugi pad, Gospodine. Čovjeku - vjerniku tvoja hrabrost kojom ustaješ ohrabrenje je u životnim padovima. Hrabrosti da slobodno priznamo sve svoje padove, pogreške i slabosti naučio nas je tvoj drugi pad. Pouči nas ustrajnosti ustajanja iz pada u grijeh i pomozi nam u slabostima da uopće ne upadamo u prilike koje nas udaljuju od tebe. A tvoja milosrdna ljubav neka nam uvijek bude prilika hrabrog ustajanja.

Gospodin, koji je ponovno pao na putu našega spasenja neka nas pouči ustrajnosti obraćenja.

8. Žena
Gesta suosjećanja jeruzalemskih žena svjedoči o osjetljivosti koju samo žena može pokazati za patnju i bol bližnjega. Ta je gesta uvelike bila prisutna u trenutcima tvoje muke. Žene su se našle na putu križa i suosjećale s tvojom majkom želeći ublažiti tvoju bol. Tvoja ljubav, dajući ženi stvarateljsku mogućnost rađanja novog bića u suradnji s mužem, uzdiže ženino dostojanstvo, koje istini za volju mi ljudi često nepravedno pogazimo. Nauči i nas, Gospodine pokazivati iskrenu ljubav i poštovanje prema ženama i majkama.

Gospodin, koji blagoslivlje žene koje suosjećaju u njegovoj boli, neka i po nama trajno uzdiže njihovo dostojanstvo.

9. Ustati
Treći pad u sebi krije krajnji cilj svakog pada, a to je; ustati. Ovaj nas pad, Gospodine, ne iznenađuje. Jasna nam je tvoja bol koju sve do sada u sebi nosiš, ali iznenađuje nas tvoja spremnost ustati i nakon ovog najtežeg pada. Konac ovozemnog života i sramotna smrt na križu sve je bliža i potrebno je podnijeti još koji korak i obilje uvreda da se prinese prinos Ocu. Pouči nas ovim padom, Gospodine, da je moguće ustati i iz teškog grijeha i uskrsnuti nad sve padove u koje slabi padamo.

Gospodin, koji pridiže klonule, neka i nas ohrabri da je uvijek nakon pada moguće ustati.

10. Tijelo
Ova nas je postaja, Gospodine, uspela na Golgotu. Još jednom bacaš pogled na kraj za čiju si sudbinu i suzu ispustio, a sada i krv prolijevaš, njima za svjedočanstvo. Razmatramo ovog trenutka o ljudskom tijelu. Tijelo nas podsjeća na otajstvo tvog utjelovljenja. Ti, Gospodine, uzimaš ovu našu tjelesnost i posvećuješ ju. Učini nas Gospodine blagoslovom za braću koju susrećemo i obdari nas poštovanjem prema tijelu svakog čovjeka. Daj da u njima prepoznajemo tvoju sliku.

Gospodin, koji utjelovljenjem uzima naše ljudkso tijelo, neka nas i po otkupljenju pridruži slavi neba.

11. Ruke
Promatramo Gospodine mržnju koja doseže svoj vrhunac. Križ koji si nosio jeruzalemskim ulicama uz pogrde postaje sredstvo na koje te razapinju. Ruke, stvorene za kreativan rad, razapinju ih, ne znajući da tako grle i pozivaju svakoga tko iskreno zamoli: Gospodine, sjeti me se kada dođeš u Kraljevstvo svoje. Gospodine, raširenim rukama – tim molitvenim stavom, sve nas pozivaš na žarku molitvu, postojanu vjeru, ustrajniju nadu i djelotvorniju ljubav. Obdari nas spoznajom da je dobro djelo žrtvovati se za druge, po uzoru na otajstvo tvog raspeća.

Gospodin, koji razapetim rukama moli oproštenje, neka nam udijeli snagu trajnog opraštanja jedni drugima.

12. Smrt
S pijetetom, Gospodine, pristupamo otajstvu koje nam predstavlja ova postaja. Prinošenjem žrtve vlastitog života činiš novu Pashu. Otajstvo tvoje smrti uvijek razmatramo s divljenjem gledajući strpljenje kojim uzlaziš na križ. Svi ćemo mi proći iskustvo smrti, kad nas Otac pozove i od nas zatraži životno svjedočanstvo, u tim nam trenutcima pomozi da budemo pripravni. Tvoja molitva za one koji te progone, molba je Ocu za oproštenje tuđih grijeha. Otajstvom smrti i znakovitošću svoga križa obaspi nas mirom i blagoslovom.

Gospodin, koji umirući na križu oprašta svima i moli za progonitelje neka nam udijeli blaženi konac života.

13. Spoznaja
Razmatrajući pred ovom postajom, Gospodine, jasno nam se otkriva spoznaja koju u ime svih koji su te razapeli satnik priznaje i ispovijeda: doista, Sin si Božji. Svi mi priznajemo da često puta kaskamo u spoznaji tvoje ljubavi. Dok te spuštaju u krilo Marijino da oplemeniš sve majke koje u krilo primaju mrtva tjelesa svoje djece, blagoslovi i osnaži sve roditelje koji niti ne mogu pohoditi grobove svoje djece nestalih u toliko nepravednih ratova.

Gospodin, koji umire za spas svih ljudi, neka nas učvrsti u svim nastojanjima za vlastito spasenje.

14. Nada
Tišina groba nastala nakon silne grmljavine kojom se i sama priroda pobunila zbog ubojstva Spasitelja svijeta, ocrtava i naše misli pijetetom. No, nada koja se budi u čovjeku – vjerniku, nada je u slavu uskrsnuća. Nada u bolje sutra čovjeku je uvijek značila ohrabrenje za hod prema budućnosti. Ohrabri nas u spoznaji, Gospodine, da tvoj grob ima smisao jedino u svijetlu uskrsnog jutra, te nas osnaži u nadi da ćemo i mi uskrsnuti.

Gospodin, koji umrijevši za naše grijehe preuzima na se slabosti svijeta, neka nas oslobodi za život kod Oca.

Razmatrali smo, Gospodine, sramotni čin čovjeka – grešnika, koji po ovom otajstvu postaje čovjek – spasenik. Primi ovaj čin naše molitve kao ruku pomoćnicu kod pada, kao utjehu danu sa Veronikinim rupcem, kao sućut prikazan po činu jeruzalemskih žena. Neka ti naša vjera bude darom kao hvala za tvoje pashalno otajstvo, po kojem smo spašeni. Ohrabri nas u dobrim djelima svakodnevice. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Mash




Spol: žensko
Postovi: 817
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 12 ožu 2006, 13:36
PostNaslov : [duhovni] Križni put u Korizmi
Citiraj i odgovori

KRIŽNI PUT ISUSOV I KRIŽNI PUT NEROĐENIH


1. ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Osuđen sam na smrt,
prije nego što sam se rodio!
Nije me ljubav stvorila
i zato me nitko ne ljubi.

2. ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Na meni je prokletstvo
neželjenoga
i svi me proklinju.
Moram biti uklonjen.

3. ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Ja sam slučaj - nisam čovjek,
slučaj neželjene trudnoće,
zao slučaj
kojeg je lako odstraniti.

4. ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Tvoj susret, Gospodine, bio je bolan
- ali ja nemam majku da me oplakuje,
zatvoren sam u krilu žene
koja će me dati ubiti.

5. ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Tebi je jedan pomogao nositi križ
- meni nitko ne pomaže.
Liječnik će ženi dati narkozu
da ne bi trpjela kada ja budem umirao.

6. VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

O, kad bi i mene mogla jedna
Veronika utješiti u mojoj
bespomoćnosti! Zar nitko ne
zna moju ljudsku nevolju?
Zašto šute zakoni?
Zašto šute kršćani?

7. ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Dok sam ja ovako malen
može me se lako poslati u propast.
Moj otac računa koliko ću ga
koštati. Moja smrt je jeftinija,
pa ću propasti.

8. ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Nisu Ti, Isuse, pomogle uplakane
žene, one nisu mogle spriječiti
Tvoju smrt. Što meni koriste
zakoni kad moju smrt još i ozakonjuju.

9. ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Slučaj je jasan, moram pasti.
Planiranje čovječanstva je utvrdilo:
upravo za mene nema ni mjesta ni
kruha na velikoj zemlji. Moram umrijeti!

10. ISUSA SVLAČE

Tebi su kod razapinjanja uzeli
odjeću - ja još uopće nemam odjeću,
imam samo svoju kožu za koju će
me čvrsto zgrabiti!

11. ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Tebe su pribili na križ.
Mene će razrezati na komade
i sve komade dobro pobrojiti
da ne dođe do infekcije!

12. ISUS UMIRE NA KRIŽU

Ti umireš - i ja umirem.
Ti si nedužan - i ja sam.
Sjeti se, Gospodine, i mene
kad dođeš u kraljevstvo
vječnoga života.

13. ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Mrtav, mogao si mirovati u krilu
iz kojeg si bio rođen.Ali ja - ja sam samo prokletstvo,
- breme koje će teretiti savjest.

14. ISUSA POLAŽU U GROB

Ti dobivaš grob - a ja
kantu za smeće.
Čekat ću sudnji dan
i morat ću svjedočiti
protiv "roditelja".


(Dr. Richard Thalmann, župnik iz St. Gallena)

2. deseticu-koga si Djevice rodila (posebno molimo za nerođenu dječicu)

3. Zdravo Kraljice

4.zamolimo Gospodina i da se smiluje dušama u Čistilištu
te možda sutra za njih prikažemo neku makar malu žrtvu-neko
odricanje...

"Iskustvo nas uči
da je ljubav jaka i nesavladiva kao smrt"

papa Grgur IX. sv.Elizabeti

Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 12 ožu 2006, 13:37
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

evo, još jedno razmatranje ...
zbilja bih to htjela s vama podijeliti...

Križ ljubavi

Uvod
Slušajući apostola Pavla promatramo, Gospodine, tvoju ljubav prema čovjeku. On naime svjedoči:

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.


Ljubavi bezgranična, dobrostiva, velikodušna, Kriste, Gospodine naš! Korak po korak, riječ po riječ, želimo te slijediti na putu našega spasenja. Želimo od tebe učiti što je ljubav.

Prva postaja
Ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini

Donosi se presuda. Čovjeku, zvanom Nazarećanin. Presuda je to za koju su svi bili uvjereni da će biti pobjeda Zakona nad nekim tko se pravio Sinom Božjim. I donesena je; izgovorena jasno i glasno: kriv je. Kriv je jer se pravio Mesijom, jer je bio rušitelj dobrog subotnjeg običaja, donosio nekakav zakon ljubavi prema neprijateljima. I naizgled su pobijedili. Promatrajući sa strane i mi često pomislimo kako je presuda ove prve postaje tvog puta bila pobjeda nepravde. A ti, tebe šutnja ocrtava. Prihvaćaš osudu u ime bezgranične ljubavi. Ljubiš čak i čovjeka koji viće: raspni ga, raspni. Kao prijatelj istine za koju si uvjeren da će ipak na koncu imati posljednju riječ i vjerujući u proslavu kod Oca, ponizan polaziš na put kojemu je križ glavna oznaka. Križ je to koji će nam pokazati da ljubav nema granice. Tvoje raspeće koje se već sada, kod ove postaje nazire, simbol nam je ljubavi i primjer što sve ponekad valja pretrpiti za istinu.

Ti, koji nam obećaješ Duha Svetoga na nas uputi u svu istinu, pomozi nam u duhovskom išćekivanju istine.

Druga postaja
Ljubav ne traži svoje

Svaki je čovjek ljubomoran na svoja prava. Spreman je boriti se za njih bez obzira na druge. Zato nam je, Gospodine pomalo neshvatljiv tvoj unutarnji i vanjski – vidljivi mir dok ti se nepravedno nameće križ. I tom nam gestom pokazuješ što je ljubav. Ona ne traži svoje, svoja prava, nego prihvaća čak i nepravdu, ovaj put označenu kroz drvo križa. U tome se kao ljubav ponovno očituješ. Priznajemo ti danas da je uistinu velik čin ljubavi koju nam prezentira ova postaja, ali, znaš, nama ljudima i nije baš jednostavno nositi svoje životne križeve, i najčešće se bunimo kad nam se nametne bilo što protiv naših želja, prohtjeva i očekivanja. Čak teško prihvaćamo i osobe oko sebe koje često shvaćamo opterećenjem i križem u životu.

Ti, ljubavi Očeva, oplemeni naše životne križeve iskrom ljubavi sa svoga križa.

Treća postaja
Ljubav se ne hvasta

Kao ljudi tek smo prolaznici koji promatraju što se sve to zbiva oko čovjeka za kojega su svi govorili da se umišljeno pravi Sinom Božjim. A kao vjernici sa strahopoštovanjem pristupamo pojedinoj sceni Isusova križnog puta. I zato smo, Gospodine i u ovom trenutku ovdje dok se događa nešto neshvatljivo – ti padaš. Ti, koji si uzdizao. Sve i svakoga. Čini nam se da je tvoja božanska moć mogla križ prenijeti bez poteškoća, ali, zar ne, ljubav se ne hvasta – nosiš križ kao čovjek – i padaš. Ah, da hvastanje. Ako je doista u tome ljubav, onda slabo ljubimo, jer skloni smo hvastanju. I nažalost, ne toliko drugih kao što bi ti od nas očekivao, nego ponajprije samih sebe, svojih djela, uspjeha i ostvarenja. A ljubav, na koju nas pozivaš, ona se ne hvasta. Udjeljuj nam trajno takve ljubavi.

Ti, koji ljubav po tebi ostvarenu prikazuješ na slavu Oca, i nas uči takvoj ljubavi.

Četvrta postaja
Ljubav sve podnosi

Da, ljubav sve podnosi, jer kako drugačije objasniti ovo što se događa. Kojom bi drugom silnicom Marija - majka izdržala ovaj susret. Njezin majčinski duh i ovaj put spremno prihvaća vršiti Očev plan spasenja unatoč bolnom susretu. Možemo samo pomisliti koje sve slike Mariji u ovom trenutku prolaze u mislima. Previše je važnih događaja obilježilo njezin život od onoga trenutka kad je rekla: Evo službenice Gospodnje. No, ljubav sve podnosi. Ljubav majčinska i sinovska stopljene u ovom trenutku mole za ovaj naš svijet da prepoznamo svoje poslanje i vjerno ga vršimo. Zagovaraj nas, Majko kod svoga Sina da uvijek možemo podnositi sve što nam se nepravedno nameće. Uči nas takvoj ljubavi.

Ti, koji iz poslušnosti do konca nastavljaš vršiti volju Očevu, pomozi nam kad malakšemo.

Peta postaja
Ljubav se ne nadima

Dok promatra scenu ove postaje, čovjek nestabilne vjere lako može posumnjati u tvoje božanstvo. Tek si ustao i već opet malakšeš. Da nije u pomoć pritekao Šimun, možda bi ponovno pao. Šimun je bio tek promatrač svega što se događa. Vjerojatno nije ni razmišljao da bi ova smaknuća u petak bila nešto drugo, osim uobičajenih rimskih običaja. I tko zna o čemu je razmišljao, vjerojatno o uspjehu svoga truda na polju, kad ga prisiliše da uhvati gredu tvoga križa. Šimun ima čast olakšati težinu tvoga križa. Baš u toj njegovoj gesti tražimo ljubav koja se ne nadima – ne nameće, ali je itekako djelotvorna. Upravo pod tvojim križem događa se ono što si sam naviještao dok si govorio o ljubavi koja mora biti svojstvena tvojem učeniku, pa makar iskazana i samo čašom hladne vode darovane nekome. Šimun čini i više od toga. Uči nas o Šimunovoj nenametljivoj ljubavi.

Ti, koji prihvaćaš ruku pomoćnicu, učini nas spremnima na djelotvornu ljubav.

Šesta postaja
Ljubav je velikodušna

Glasovi ruganja sve su glasniji. Još i nama odzvanja u ušima ona galama; raspni ga, raspni. Pa zar je moguće, Gospodine, da među ovom svjetinom koja promatra tvoj hod do Golgote nema nikoga od onih koje si ozdravio, vratio u život, kojima si pomogao svojom velikodušnom ljubavlju. Da, velikodušna ljubav jasno ocrtava svaki tvoj korak i čin koji si učinio hodajući zemljom. Evo, ipak postoji netko tko je shvatio što si govorio. Evo žene, Veronike čija je velikodušna ljubav jasno vidljiva na licu i njezinom gestu. Nije mogla mirno promatrati grč na licu izranjeno šamarima, krvlju i suzama. Njezin rubac simbol nam je velikodušne ljubavi na koju si oduševljeno pozivao cijeli svoj život. Ona je shvatila, što mi tek moramo; u svakom izranjenom, krvavom licu prepoznati tvoj lik. Pomozi nam dok u Veronikinom činu ljubavi učimo biti velikodušni. Veronika je pokazala kako ljubav može biti domišljata, uči nas takvoj ljubavi.

Ti, koji se raduješ kad olakšavamo život drugima, učini od nas još velikodušnije apostole tvoje ljubavi.

Sedma postaja
Ljubav sve pokriva

Je li istina ovo što se događa? Opet padaš. Ti, postavljen na uzdignuće mnogima u Izraelu, klecaš pod gredama nemilosrdnog drveta. Mučilo križa ponovno te slomilo. No, ljubav, koaj sve pokriva, i ovoga trenutka i novi pad prekriti će plaštem hrabrosti te ponovno ustati. Zanimljiva je ustrajnost koja te vodi, nama pomalo nemoguća. U našem životu toliko je toga za što želimo da se izvede pravda. Ljutimo se na nepravdu, tjeramo mak na konac i kao da uopće ne posjedujemo ove tvoje ljubavi koja će i zlo prekriti dobrotom. Kao da uopće nemamo hrabrosti oprostiti i loše odnose prekriti svojom ljubaznošću, nego na uvredom uzvračamo uvredom, na psovku psovkom, a na udarac makar sa dva više. Nema ove tvoje ustrajne ljubavi koja će i pad u prašinu pokriti još jačom željom i nastojanjem da ustaneš. Molimo te stoga, kod ovog tvog pada da nas poučiš ljubavi koja će sve pokriti dobrotom.

Ti, koji od cilja ne odustaješ do konca, uči i nas toj ustrajnosti.

Osma postaja
Ljubav nije nepristojna

Ah, evo nekoga tko te razumije. Žene grada Jeruzalema, one koje su te slušale i upijale što si govorio ne mogu svojim očima vjerovati da se ovo doista događa. Onaj u kojega su polagale svoje nade, umire ne izvršivši misiju Kraljevstva o kojemu je govorio. Tvoja ljubav, Gospodine, nije nepristojna prema ovim ženama. Prihvaćaš njihove suze i ovu priliku koristiš da ih poučiš. Znaš dobro, one će te i ovom prilikom, kao i uvijek do sada, poslušati. Nisu one, istini za volju imale neke mogućnosti da im se čuje glas u društvu, ovo im je jedina prilika da ih se primijeti. Njihova ljubav nije nepristojna. To su pokazale ovom prilikom. One su one koje jedine primijete bol tvoje majke dok sina prati na stratište. Stoga, prihvaćaš njihove suze i oplemenjuješ ih upučujući ih da plaču i mole za oproštenje svojih grijeha. Taj čin nada im je u njihovo spasenje, koje si propovijedio, a one ga žele. Daj nam da gledajući suze ovih žena, i mi postanemo osjetljiviji na patnju drugih.

Ti, koji ljubiš sve koji pate, pomozi i svakome od nas u našim patnjama.

Deveta postaja
Ljubav sve vjeruje

Ako je išta prisutno na ovom križnom putu onda je to slabost, malaksalost, bol, i sve to uobličeno u jedan novi pad. Da, opet pad. No, tvoja očita ustrajnost ne da nam ni posumnjati da nećeš i kod ovog pada opet ustati. Evo, napokon prilike da i mi izrazimo svoju ljubav koja sve vjeruje. Naša ljubav prema tebi uvjerena je i vjeruje da nećeš ostati ležati nego da ćeš ustati. Još kad bi samo mogli vjerovati i u sami sebe da smo sposobni ustati iz toliko loših navika i loših odnosa sa drugima. Umnoži nam dar vjere u sami sebe, da možemo pobijediti napast, oduprijeti se lukavom zavodniku koji nam govori da je lagodan i bezbrižan put zapravo put do uspjeha. Tvoj križ znak nam je da se preko trnja, dolazi do zvijezda. Stoga nas učini čvrstima u životnim teškoćama da mognemo dospjeti slavi života s tobom.

Ti, čija ljubav prema ljudima sve vjeruje, učini našu ljubav sigurnijom te nam ne dopusti da ikad posumnjamo da dobro uvijek pobjeđuje.

Deseta postaja
Ljubav nije razdražljiva

Apostol naroda, Pavao, nabrajajući osobine ljubavi kaže kako ljubav nije razdražljiva. Nije teško shvatiti što je htio istaknuti, no, ipak postoje trenutci kada nam je takva ljubav neshvatljiva. Uvijek kad se radi o našem dostojanstvu, haljini našega srama, ne samo da se bunimo, nego smo itekako razdražljivi. Svoga dostojanstva ne damo. No, tvoje smo lako prodali. Tvoje dostojanstvo žele svući, a ne znaju za njegovu unutarnju dimenziju, kojoj si ti sam smisao i ostvarenje. U prilikama kad nas blate i rugaju se našem ljudskom dostojanstvu, uči nas ljubavi koja nije razdražljiva. Uči nas ljubavi strpljivoj da ne uzvraćamo istom mjerom. Ne dupusti da od onih koji se ponose kršćanskim dostojanstvom, bude onih koji će drugima njihovo dostojanstvo ugroziti.

Ti, koji ljubiš i u trenucima kad ti svlače odijelo, obuci i nas odijelom takve ljubavi.

Jedanaesta postaja
Dobrostiva je ljubav

Silno je dobrostiva tvoja ljubav, jer kako inače opisati ovaj tvoj mir dok ti, došavši na Golgutu razapinju ruke i noge na mučilo križa. Naše se biće uglavnom pobuni kad mu se čini nepravda, a ti, ti opraštaš i u ovom trenutku najveće nepravde čovječanstva. Promatramo svaki odjek udaraca od križ i pokušavamo dokučiti veličinu te dobrostive ljubavi. U trenutcima kada je bolno i promatrati ti izgovaraš riječi molitve. Oče, molio si, oprosti im. Svaki čovjek, promatrajući ovaj čin morao bi primijetiti to božansko u tebi – božansko koje oprašta ubojicama ubojstvo i sve zlo koje ti učiniše. Svi ćemo ti danas priznati kako je doista dobrostiva ta tvoja ljubav, ali kad nešto slično od nas zatražiš, znaj da smo slabi i da lako posustanemo. Ipak, uči nas dobrostivoj ljubavi koja će znati činiti dobro svima bez iznimke.

Ti, koji svijet grliš dobrostivom ljubavlju, učini i naša nastojanja da uvijek činimo samo dobro.

Dvanaesta postaja
Ljubav ne pamti zlo

Gotovo je. Zakon je izvršen. Buka i galama je utihnula i svi se povukoše da bi slavili Pashu. Žele slaviti ne znajući da ubiše pashalno janje. Promatrajući tu nepravdu, nema riječi koje bi ti znali, Gospodine, upraviti u ovom trenutku. Želimo šutjeti. Primi našu šutnju kao molitveni vapaj … Doista, istinska ljubav ne pamti zlo, nego i u ovakvim trenutcima oprašta. Takve ljubavi svi potrebujemo. Dopusti da tvoja smrt, prodere, kao nekoć nebesa i hramski zastor i naše zle čine i djela.

Ti, koji umireš za spas svijeta, udijeli nam da i naš svršetak života bude prožet ufanjem u dobrog Oca.

Trinaesta postaja
Ljubav ne zavidi

Što može reći čovjek dok promatra raspetog Boga. Da li potpasti pod utjecaj onih koji nam se rugaju govoreći: to li je vaš Bog? Ili je potrebno nadati se da ćeš ipak učiniti nešto i pokazati da je ljubav ipak uzvišenija od ljudske zavisti. Tvoja ljubav, koja ne zavidi, neka nam bude u sumnjama pouzdanje, u lutanjima sigurna luka, a u stanju kada mržnja nadvlada sve naše darivanje ljubavi neka nam bude utjeha u pobjedu dobra. Ovdje pod tvojim križem, molimo te Gospodine, da nas darivaš ljubavlju koja neće zavidjeti. Molimo te za sve koji sumnjaju u spasenjski dar tvoje ljubavi koja nas kod ovog križa zadivljuje i umnaža nam vjeru. Daj da nam i osnaži ufanje, usavrši ljubav te ponajviše ohrabri u navještanju Radosne vijesti.

Ti, čija nam je smrt zalog vječnoga života, učvršćuj nas u molitvi i djelima za vlastito spasenje.

Četrnaesta postaja
Ljubav se svemu nada

Smije li uopće postojati druga dimenzija ljubavi u čovjeku – vjerniku kod ove postaje osim ljubavi koja se nada. Nada se u uzdignuće palih, uzvišenje zgaženih, upokojenje nemilosrdno ponižavanih, uskrsnuće mrtvih. Takve nade ulijevaj nam u duh, da ne posustanemo kod svakodnevnih padova. Neka tvoja smrt preobrazi naše sebične pothvate, naše darivanje ljubavi oplemeni, a naš život učini boljim. Potrebna nam je tvoja pomoć dok god malakšemo u vjeri, dok god nemamo povjerenja u tvoje riječi. Sam si do ovoga trenutka koracao našim putovima, našim si cestama naviještao Evanđelje života i poruku nade. Ne dopusti da ikada zamukne radosni navještaj Evanđelja iz naših vjerničkih zajednica.

Ti, nado naša, usavršuj nam ljubav i pomozi da budemo dosljedni apostoli tvoje ljubavi, ovdje i sada.

Završetak
Mnogi govore o ljubavi. Daju joj raznolika tumačenja i šaroliko je opisuju. Ali, dok joj žele oristati istinski smisao, svi ostaju nedorečeni. Stoga, ti hvala, Kriste, što si životom posvjedočio da je istinska ljubav ona koja ne pozna granice u darivanju. Hvala ti za dar ljubavi, kojom unatoć svoje nedorečenosti uspijevamo čovjeku do sebe izgovoriti da ga volimo. Uči nas pravoj ljubavi, ti koji si sama ljubav. Bili ti ovi naši koraci za tvojim križem znakom ljubavi. Ti ih primi, preobrazi i naše osobe učini ljubavlju za druge, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Matej Glavica

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
sneni
isključen



Spol: muško
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Brač
PostanoPostano: ned 12 ožu 2006, 14:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

I. Matulić : prema M. Lövenstein
Uvod:
/kleknimo/:

Gospodine Isuse Kriste, klečimo pred tvojim križem na kojem si umro za nas. Oči vide izmrcvareno tijelo, bol i smrt. Umro si za svijet, umro si za nas, umro si za mene. Klečimo u dubokoj poniznosti i ljubavi pred tvojim križem.

/šutnja/

Evanđelje po Ivanu (Iv 16,16 – 21)

«Malo, i više me nećete više vidjeti; i opet malo pa ćete me vidjeti.»
Nato se neki od učenika zapitkivahu: »Što je to što nam kaže: ' Malo i nećete me vidjeti i opet malo pa ćete me vidjeti?' i 'Odlazim Ocu?'» Govorahu dakle: »Što je to što kaže 'Malo'? Ne znamo što govori.»
Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: «Pitate se među sobom o tome što kazah:
'Malo i nećete me vidjeti; i opet malo pa ćete me vidjeti. Zaista, zaista kažem vam, vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas, ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet.»

/šutnja/


Gospodine Isuse Kriste, poput učenika i mi mnoge stvari ne razumijemo.
Razmišljanje o tvom križu nas čini nesigurnima.
Vrijeme u kojem te ne vidimo, postaje nam sve duže.
Čujemo samo tvoju riječ:
patnja je početak novog života,
poput porođajnih bolova neke žene.
Predosjećamo radost koju nam daruješ
i nitko nam je neće oduzeti.
U vjeri ispovijedamo i priznajemo:
U smrti je život,
u križu je spas
Krist je pobjednik, kralj u vijeke vjekova.

ustanimo
Pjesma
KRIST KRALJ VLADA, KRIST POBJEĐUJE, KRIST KRALJ VJEČNO KRALJUJE !
/2 puta/

Prva postaja
Isusa osuđuju na smrt – O S U D A

Svijet je izrekao svoju osudu
Tko propovijeda u ime Božje i sam sebe proglašava Bogom – kriv je.
Tko postaje opasan za carsku vlast – kriv je.
Tko sumnja u pravila i siromasima naviješta spasenje – kriv je.
Obrazloženje je pronađeno, dokazi se konstruiraju, osuda se izgovara.
Za svijet je slučaj završen. Pilat pere ruke.
Ono što preostaje je samo razvoj događaja;
to se može prepustiti birokratima i vojnicima.
Isus šuti,
ne kao onaj koji je svjestan krivnje, nego suvereno.
Ne ponaša se kao osuđenik,
nego kao onaj kome osude ljudi ne mogu ništa učiniti.
Nosi trnje poput krune,
a plašt podrugivanja postaje mu kraljevska odjeća,
jer u tom ljudskom osuđeniku, pred ljudima, stoji Sudac svijeta.

/šutnja

Molimo zajedno: ISPOVIJEDAM SE BOGU SVEMOGUĆEMU…

/Pjesma/ JA SE KAJEM, BOŽE MILI


II. postaja

Isus nosi križ K R I Ž

Osuđeni je na svom posljednjem putu.
Natovarili su mu tešku gredu koju jedva vuče.
Putem se tetura, oslanja o zid, pada.
Za gledatelje je samo pitanje vremena kada će umrijeti.
I kad se sreo s majkom,
svjetskoj povijesti to nije bilo tako opasno.
Ljudi gledaju samo gubitnike,
oni koji su u njega vjerovali, velikim su dijelom pobjegli,
samo par žena na rubu puta,
među njima i njegova majka,
Za vjeru je Marija praslika Crkve.
Crkva gleda Krista na zadnjem komadiću križnog puta.
Sama Crkva trpi u ljudima
koji su progonjeni zbog svoje vjere,
nju se izruguje, jer se nije priključila osudi
koju je svijet izrekao nad onim koji nosi križ.
No, vjera vidi
da je Bog blizu onima koji moraju nositi svoj križ.
Crkva susreće svog Gospodina, ne u palačama mogućnika,
nego u onima koji su gladni,
u onima koji su siromašni i bolesni,
u onima koji su u zatvorima,
njima je Gospodin brat.
Tako tješi Gospodin svoju majku
i svoju Crkvu.

/šutnja/

Pjesma: POGLEDAJ GOSPODINE I SMILUJ SE!


III. postaja

Smrt na križu Ž R T V A

Konac – vani pred gradom,
ubrojiše ga među razbojnike
i umire sam.
Njegova majka pod križem
i samo jedan učenik, jedan od mnogih.
I par žena malo podalje.
To je sve što je ostalo od oduševljenog mnoštva od nedjelje.
Za svijet je važno jedno – uspjeh,
a ovaj ovdje je jamačno sve izgubio.
Za vjeru je ovaj uzdignut,
križ je prijestolje
na kojem se pojavljuje kralj slave.
Krist nije izbjegao patnju i smrt,
muke i boli nije ignorirao
i slabe nije odbacio,
nego se ubrojio u njihov broj
i sam uzeo na sebe križ.
U krvi na križu povezao je nebo i zemlju.
Križ je uzdignut kao znak,
ne sramote, nego pobjede.
Pod križem se okupljaju ljudi
svih jezika, puka i naroda
u novom savezu Boga s ljudima.

/šutnja/

/Šutnja/

Pjesma: O ISUSE JA SPOZNAJEM

IV. postaja
Isusa polažu u grob E U H A R I S T I J A

Za svijet je Gospodin mrtav
opasnost koju je on predstavljao je minula,
proroku su začepili usta, razapeli ga, ubili.
«Sada neka ga pokopaju», tako misle
i postave stražu pred grobom da ostane zatvoren.
No, Boga se ne može zadržati,
život se ne može pribiti
niti zatvoriti u grobove.
Do zubi naoružani vojnici bespomoćno će pasti na zemlju
pred onim koji stvara život.
Vjera ne vidi u grobu konac,
nego nadu.
U Gospodinu koji je na uskrsno jutro uskrsnuo
da se pokaže svojoj Crkvi, započelo je kraljevstvo
koje će se dovršiti na kraju vremena.
Tada će on doći suditi žive i mrtve.
I njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

/šutnja/

Pjesma KLANJAM TI SE SMJERNO

Završna molitva

/ kleknimo/

Gospodine Isuse Kriste, klanjamo se tvom svetom križu,
jer on nije konac, nego početak novog života,
ne zdvajanje, nego nada.
U tebi vidimo Oca nebeskoga,
s tobom očekujemo dolazak kraljevstva nebeskoga
i ne želimo ništa drugo, nego da se ispuni tvoja volja.
Ne molimo te da nas poštediš križa,
nego te molimo ono što nam je za život potrebno:
Božju snagu, Božju ljubav i Božju mudrost.
Grijeh ne smije ni nas, ni druge privezati uz prošlost,
niti nas smije zavesti u lažni sjaj,
koji će nas odvesti s puta pravednosti.

Zato ćemo sada otpjevati Očenaš držeći jedan drugog za ruke:

Gospodine, dopusti mi
da pokupim
kamenje i krhotine
da se ne bi moj prijatelj
ako mi se možda vrati, povrijedio
dopusti mi
maknuti ih s puta
da
i ja ne posrnem
ili pak padnem,
jer to sigurno moj prijatelj nije želio.
Gospodine, ne dopusti
da posrnem,
a ni on;
daj da maknem kamenje s puta Peter Boeckholt

Pjesma: KRALJICE NEBA RADUJ SE

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?
Čašu spasenja uzet ću i Ime Gospodnje prizvat ću.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 19 ožu 2006, 13:36
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

UVOD:

Gospodine Isuse Kriste. Mi, župna zajednica, mala živa stanica u tijelu Tvoje Crkve, naše biskupije šibenske, ispovijedamo svoju vjeru u Tvoju živu, osobnu nazočnost među nama. Klanjamo ti se i slavimo te Gospodine i Spasitelju naš. Vjerujemo da si s nama cijelim svojim (vazmenim) uskrsnim djelom, svojom riječju, svojom ljubavlju, milosrđem i opraštanjem, svojom molitvom. U tvojoj žrtvi predanja na križu susrećemo se sa Ocem i Duhom Svetim.., i jedni s drugima u našem župnom zajedništvu. Osjećamo se u Božjem zagrljaju. U tvojoj žrtvi križa ujedinjeni smo sa cijelom Crkvom, zemaljskom i nebeskom.

U ovoj godini župe u našoj Biskupiji, ovom molitvom križnoga puta želimo da u nama probudiš našu župnu pripadnost i zajedništvo Zato te želimo slijediti, slušati, učiti i nadasve s tobom moliti. Molimo te, otvori i oslobodi naše duše, misli, srca i osjećaje za tebe i jedni za druge. Želimo ovim postajama križnoga puta zajedno s tobom hodati i moliti za sve župne zajednice našega grada i biskupije. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

1. ISUS OSUĐEN NA SMRT
Poslije najvećeg Časa svoga života, kako je nazvao Zadnju Večeru u Jeruzalemu, kad je svojima pokazao kako ih ljubi do kraja : kad je oprao učenicima noge, učinio ih svojim svećenicima, ustanovio Euharistiju svoga tijela i krvi, dao im primjer i novu zapovijed ljubavi i naredio da sve to, u svim vremenima i narodima, čine njemu na spomen, Isus se uputio u vrt Getsemani u podnožju Maslinske gore. Tu se, bacivši se na zemlju, u krvavom znoju molio Ocu da ga, ako je moguće, oslobodi muke, ako ne, da se Njegova volja vrši. Te je noći Isus svojima uputio vapaj: "Bdijte i molite sa mnom!" Tu je od prijatelja Jude poljupcem izdan, uhićen, svezan, odveden pred Velikog Svećenika Kajfu, pa u sudnicu Pilatu. Optužen od svojih osuđen je na smrt kao Bogohulnik.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse. Odazivamo se tvome pozivu da s tobom bdijemo i molimo. Zahvaljujemo ti što ti i danas nama koji smo tvoji učenici i u ovoj našoj župi pereš noge, daruješ nam zajedništvo stola-oltara u tvome Tijelu i Krvi i želiš da te slijedimo u ljubavi, da u toj kršćanskoj ljubavi budeš prepoznatljiv među nama a mi prepoznati kao tvoji učenici. Molimo te, probudi nas, učvrsti nas u tvojoj ljubavi u zajedništvu naše župe, da tvoju smrt naviještamo a tvoje uskrsnuće slavimo. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

2. ISUS UZIMA NA SE KRIŽ
Izraelski narod se pred Pilatom odrekao Isusa: "Krv njegova na nas i na našu djecu!" Veliki svećenik i vijeće su zaključili da on nije Mesija, da se pravi Sinom Božjim, da ga treba maknuti iz svoje sredine i povijesti, da treba "umrijeti za narod". Pilat ga je dao privezati za kameni stup srama, izbičevati i okruniti trnovom krunom, iako je vidio da je nevin i da je Čovjek u koga bi se trebalo ugledati. Sramotno je "oprao ruke" i u zabrinutosti za svoju karijeru, u strahu od Cezara izrekao nepravednu osudu: smrt raspećem na križ. Isus je uzeo križ i s njime se uputio ulicama Jeruzalema prema Kalvariji izvan zidina Grada. A Grad je bio prepun ljudima što su došli svetkovati Pashu u čast Jahvi...

POMOLIMO SE:

Gospodine, ti i danas uzimaš svoj križ i nosiš ga ulicama našega grada, sela, moje župe... U njemu primaš, ali i (od)uzimaš naše nevjere, izdaje, kriva svjedočanstva, nepravedne osude, našu ljudsku (i vjerničku) nestalnost i prevrtljivost. I danas (među nama) gledaš onaj Petrov obzir, strah i zataju. I u ovim našim vremenima mnogi niječu tvoje Božansko poslanje. Htjeli bi te maknuti iz svojih ustava i zakona, izbrisati iz svoje povijesti i suvremenosti, gurnuti te da se izgubiš u mnoštvu... Hvala ti što ti i danas spremno i strpljivo uzimaš sve naše križeve i prolaziš našim ulicama, kroz našu župu, kroz našu nevjeru i sumnje. Molimo te, ne dopusti da te (mi tvoja Crkva) ne primijetimo, da u nevjeri, ili iz bilo kakvog straha ili obzira ne bismo, sebi i drugima možda rekli: "Ne poznam tog čovjeka!" On nije iz moje župe. Ne stanuje tu! A ti živiš s nama i kraljuješ, sada i po sve vijeke vjekova. Amen.

3. ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Sveta kršćanska tradicija sačuvala je uspomenu na tri Kristova posrtaja i pada na putu pod križem prema Golgoti. Crkva je pokušala u tim padovima prepoznavati svoje padove u kojima (kao da i) Krist, koji sa svojom Crkvom hoda kroz vrijeme i narode, posrće i pada. Krista se bolno dojmilo to što su ga mnogi njegovi napustili, pobjegli od njega i ostavili ga... I prije se to Isusu događalo. Mnogi su pošli za njim i pridružili se mnoštvu. Ali kad je govorio da je On "kruh za život svijeta i da nema života u sebi tko se s njime ne hrani" mnogi ga napustiše. Govorili su: "Tvrd je to govor!" I sada, na križnom putu spasenja, na putu za Život svijeta, mnogi ga njegovi napustiše i ostaviše...

I danas se mnogi (gotovo 90%) u našoj Crkvi i našoj župi krštenjem uključuju u Kristov put, ali potom se mnogi nikada svjesno i voljno ne uključe u zajedništvo s Kristom, ni u župi, ni nigdje. Pojave se za Prvu pričest, pa za krizmu, a potom (najčešće zbog pomanjkanja podrške i primjera svojih roditelja, kumova i župne zajednice, pa i župnika), napuštaju župnu zajednicu (mnogi zauvijek). Nikad se s Kristom uživo nisu ni susreli, niti su ga pravo upoznali. To je veliki pad mnogih krštenih, u našem narodu, gradu, župi...

POMOLIMO SE:

Gospodine, ti si trpio i plakao nad Jeruzalemom što u tebi nije spoznao dolazak Božjeg spasenja. Plačeš i zbog naše nevjere. Zahvaljujemo ti što ti ipak ostaješ među nama i što si spreman uvijek pružiti ruku, otvoriti srce, oprostiti i u svoje zajedništvo primiti svakoga posrnuloga i paloga. Molimo te da u našim župnim zajednicama nikoga ne osuđujemo ili odbacujemo, da nikome ne zatvorimo tvoja vrata, nego ostanemo otvoreni i spremni pomoći braći i sestrama da se podignu i vrate k Tebi, Crkvi i svojoj zajednici.. Tebi koji živiš i kraljuješ sada i posve vijeke vjekova. Amen.

4. ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
Isusu su bili najdraži osobni susreti s ljudima. Župa je povlašteno mjesto osobnog Kristovog susreta sa svakim imenom - oči u oči... uho na uho... srcem na srce... Najdraži susret bio mu je susret s Majkom onaj u Nazaretu, u Betlehemu, u Kani, ali naročito ovaj susret s Majkom na Križnom putu... Isus je na kraju svoga puta, s križa zaželio da Ona susreće sve njegove Sinove i Kćeri, da bude u svakoj njegovoj maloj (i velikoj) zajednici, u svakoj župi Majka i domaćica, da gleda i čuva i vodi brigu o svakom njegovom vjernika, usmjerava ga Kristu, da mu ga pomogne otkriti, prepoznati i njegovu Riječ čuti i poslušati, njegovo spasenje prihvatiti i živjeti.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, Ti si i u našu župu poslao svoju majku Mariju da nam bude majka, učiteljica i domaćica. Hvala ti što je zajedno s tobom i ona među nama, što kao brižna majka prva prepoznaje sve što nam nedostaje, sve naše potrebe, muke i boli, posebno one unutarnje, sakrivene od znatiželje svijeta.

Molimo Te daj nam one svoje sinovske ljubavi prema Mariji, da je poslušamo, da zajedno s njom možemo moliti da u našem životu, obitelji, narodu i svijetu, u našoj Crkvi bude sve po Tvojoj riječi, pa da se Ti Kriste, među nama nastaniš, prebivaš.., da nas vodiš kroz sve putove i Kalvarije života. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

5. ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Još jedan susret. Susret sa Šimunom iz Cirene. Kažu da nije od volje prihvatio da se izmorenom Kristu pridruži, da mu barem malo pomogne nositi križ. Bio bi radije stajao sa strane, kao promatrač... slušao što govore drugi... što govori i viče mnoštvo i onda pošao za svojim poslom. Tradicija nam prenosi da se Josip susreo s Isusovim pogledom iz bliza oči u oči... Taj ga je bliski susret počeo mijenjati... U Kristu, u njegovom strpljenju i ljubavi kojom je stajao pred tim strašnim prizorima mržnje i prezira, prepoznavao je Božju ljubav. Njegove su ruke sve snažnije prihvaćale Križ. Postajao je spreman da s Njime ići do kraja - sretan što postaje sudionik njegova spasenja..

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste. Ti znaš kako smo često u svojoj župi, Crkvi i gradu tek nijemi promatrači. Stojimo sa strane. Ne bismo se rado uključili u događanja - u život svoje župe, još manje prihvatili kakvu obvezu ili zadatak. Slušati sa strane, gledati, pa i kritizirati druge vjernike, one aktivnije, župnika, - to je mnogima lakše i uobičajenije.

Treba nam Gospodine susret s Tvojim pogledom, s tvojom žrtvom, ljubavlju. Treba nam osjetiti težinu tvoga Križa u križevima moje braće, moje Crkve, grada i naroda - moje djece, moje obitelji... Molimo te otvori nam oči i srce i duše za takav susret s tobom. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

6. VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
I ova je žena Veronika dugo oklijevala. .. Ljudski obzir što će reći toliki drugi, ovi oko nje. Doista, nije bilo lako izići naprijed, izići iz mase, iskoraknuti, ići Kristu u susret. Lice mu je bilo krvavo, oči krvavo crvene. Neki nutarnju glas i zov pozivao je, poticao da mu priđe sasvim blizu, da mu otare krvavo lice, da mu time šutke posvjedoči poštovanje, divljenje i spremnost da bude sudionik njegove muke i Križa... I baš joj je On dao snage da mu priđe i rupcem otare lice. Tradicija kaže da joj je Isus ostavio sliku svoga lica na njezinom rupcu. Kakav divan dar!
POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse, i u našoj je župi, župnoj zajednici (Crkvi) mnogo onih koji oklijevaju. Nemaju snage izići naprijed, iskoraknuti i Kristu koji i danas prolazi i nosi križ i žrtvenik, krvari u mnogim duševno ranjenima - djeci, mladima, roditeljima... Trebaš odvažne Veronike - one koji s Tobom pobjeđuju obzir i strah. One koji postaju spremni obrisati krv i suze, zaviti ranu, priskočiti u pomoć, utješiti, podići...

Molimo te da u našoj župi bude što više vjernika spremnih prići Ti bliže pa tvojom blizinom povijati i liječiti rane i brisati krvavi znoj mnogih koji duševno krvare i boluju i trebaju njihov rubac, ruku i srce. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

7. ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Krist je htio da njegova Crkva bude zajednica ljubavi. "Gledaj kako se međusobno ljube", govorili su pogani gledajući kako žive prvi kršćani u svojim zajednicama: "Po tome će vas ljudi prepoznati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge", govorio je Isus učenicima. Svaka bi župa trebala biti prepoznata najprije i prije svega po ljubavi, ljubavi prema Bogu, Sinu Njegovu Isusu Kristu i Duhu Svetom. Kad je u toj župnoj zajednici vjernicima Bog prvi i najvažniji, iz te ljubavi izvire međusobna ljubav, ljubav koja primjećuje (vidi) drugoga kao osobu, njegovu vrijednost i dostojanstvo, njegov križ i potrebe, pa se onda međusobno poznaju, pomažu i druže i križ jedni drugima pomažu nositi.

POMOLIMO SE:

Gospodine. Veliki posrtaji i padovi tvoje Crkve, župe... događaju se baš u onome što si ti htio da nam bude najvažnije ljubiti Boga i bližnjega.. Ti znaš da se hvalimo mnogim stvarima u svojoj župi: ljepotom svojih crkava, kipova, slika, zastava, fešta... Vrlo malo se hvalimo djelima ljubavi... Tu se događaju veliki kršćanski posrtaj i i padovi, "A ako ljubavi nema u našim kršćanskim zajednicama, ništa smo...", rekao bi sv. Pavao.

Molimo Te Gospodine - ulij u naše kršćanske zajednice, u naše župne uljanice ulja svoje ljubavi, one koju si ti na svom Križnom putu onako herojski živio, pokazivao i darivao i iz ljubavi prema nama se iz svih padova dizao. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

8. ISUS SUSREĆE JERUZALEMSKE ŽENE
Žene koje su gledale sve što se događalo na Kristovom križnom putu... nisu mogle zaustaviti suze sažaljenja i ogorčenja. Isus je zapazio te suze i zamolio, kako je samo On to znao da ne plaču nad njim - Usmjerava ih i pokazuje kako treba "plakati nad sobom i nad djecom svojom". Isus u na svom Križnom putu misli na najveće Očevo djelo - djelo ljudske obitelji čije zajedništvo je slika zajedništva Božanskih osoba. Obitelj je središnja Kristova briga u Crkvi, u župi. Htio je da svaka župa bude na sliku obitelji sa stolom, oltarom - žrtvenikom u njezinom središtu. Htio je da Kristova obitelj stvara nova ljudska bića, da im roditeljska ljubav bude odraz Božje ljubavi. Htio je da otac i majka budu prvi svjedoci i odgajatelji vjere na svoju djecu. Da svi drugi budu u službi (pomoćnici i potpora) roditeljima u njihovoj zadaći: odgajati dijete da s Bogom, Isusom Kristom i Duhom Svetim raste i sazrijeva u cjelovite ljude i kršćane.

POMOLIMO SE:

Gospodine, ti znaš koliko je roditeljska i obiteljska zadaća odgovorna i teška. Zahvaljujemo ti za obitelji naše župe, za sve brige i napore, ljubavi i žrtve otaca i majki - za njihove suze i muke u odgoju svoje djece. Molimo te da naši roditelji koriste, podržavaju i sudjeluju u vjeronauku svoje djece.., u školskom i još više u župnom u kojem djeca i mladi učiti živjeti zajedništvo s Tobom u župi, u Euharistiji, u svom rastu i ljudskoj izgradnji.

Molimo te i za vjeroučitelje, župnike, da svoju veliku zadaću odgojitelja u vjeri strpljivo, ustrajno i s ljubavlju ispunjaju - unatoč mnogim razočaranjima. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

9. ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Petar se na zadnjoj večeri zaklinjao na vjernost Kristu:"Neću te ostaviti pa i ako to svi učine." Do malo vremena isto se tako pred sluškinjom i stražarima zaklinjao da ne "pozna tog čovjeka Isusa Krista". Svi apostoli postupili su slično: Juda - sudionik večere postaje izdajica. Velika je tajna koju svaki vjernik u sebi nosi - tajna podijeljenosti između vjere i nevjere, odgovornosti i neodgovornosti - aktivnosti i pasivnosti - teorije i prakse, riječi (obećanja) i djela... Isusu je teško padala na srce ta podvojenost, farizejština - jedno govore (traže od drugih), a drugo čine... Tu se događaju veliki i teški padovi mnogih kršćana i u našoj Crkvi i župi.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, u ovom tvom (trećem) padu gledamo naše padove i u našoj župi, Crkvi.., kad jedno molimo (propovijedamo), a drugo činimo. Tvoja Crkva tako zasjenjuje tvoje lice i spasenje. Govorimo (kritiziramo, propovijedamo), a malo (ili ništa) ne činimo za spasenje svijeta. Veliki je manjak naše odgovornosti... spremnosti sudjelovati i žrtvovati i založiti se da tvoje zakone vršimo, tvoja načela ugrađujemo u svoj privatni i javni život. Krista (ni Crkvu) ne treba braniti, nego živjeti i dosljedno životom tebe i tvoj križ i Crkvu i zajedništvo s tobom živjeti i svjedočiti. Nije lako, pa posrćemo i padamo... Molimo te podigni nas iz naših rascjepa. i dvoličnosti... Daj nam snage za ono što si rekao: "Vaše. neka bude da, da, ne, ne. Što je više od toga od zloga je." Ti s nama živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

10. ISUSA SVLAČE
Svući osuđenika do gola, izvrgnuti ga sramoti, pokazati sve rane i modrice na njemu, bilo je najstrašnije poniženje."Za odjeću njegovu baciše kocku." A Isus nije nikoga nikada izvrgnuo sramoti, razgolio njegove mane i slabosti, ponizio bilo koga. Naprotiv, kad su mu doveli ženu grešnicu, rekao je: "Tko je od vas bez grijeha, ni ja te ne osuđujem. Idi, i ne griješi više." I Judu je u času izdaje nazvao: "Prijatelju, zašto si došao?" ... Isus nije omalovažavao grijeh, ali je opraštao i štitio grešnike - čak je i Oca molio :"Oprosti im, ne znaju što čine!" Kakvoga Krista svjedoči moja župa? Svjedočimo li ga, ogoljujemo ili sramotimo? Kockamo li se dobrim glasom svoga bližnjega?

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, i na našoj Kalvariji te svlače, izvrgavaju sramoti, psuju... U javnim medijima, novinama, TV emisijama, filmovima, romanima... gdje sve ne i na koje sve načine se obezvrjeđuje tvoje djelo, riječ, tvoja Osoba, tvoja Crkva, tvoji Sveti, tvoja Gospa, sve svetinje i vrijednosti kršćanske...

Molimo te, ne daj da upadnemo u zamku mržnje i osvete, u zamku vraćanja istom mjerom. Ne dopusti da se kockamo tvojim Križem, opraštanjem, ljubavlju. Ti znaš koliko smo tu slabi i ranjivi. Daj nam dostojanstvenu strpljivost, spremnost moliti za tvoje ogolitelje. .. Ne daj da se u našoj župi dogodi da te sramotimo. Jer ti si s nama sada i po sve vijeke vjekova. Amen.

11. ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Kristov Križ je bio sastavljen od dvije drvene grede - teške, grubo istesane grede. Jedna okomito i druga vodoravno - u obliku čovjeka kad raširi ruke. Krist je bio čavlima prikovan na takav Križ. To pribijanje Krista na Križ u obliku čovjeka raširenih ruku ima daleko veće i dublje značenje: Krist je raspećem utisnut (prikovan - vezan) u svakoga čovjeka - čovjeka koji na zemlji bespomoćno širi ruke - traži pomoć, zagrljaj, spas... Kristove razapete ruke su Božje raširene ruke čovjeku, Božji zagrljaj, Božji odgovor čovjeku koji traži Boga.
Raspećem se Bog vezao s čovjekom - rukom za ruku, srcem za srce... duša s dušom čovječjom. U Križu je Kristovom Bog ušao u puno jedinstvo s čovjekom, u zajedništvo života - daha. U Križu su svi ljudi postali jedno srce i jedna duša. Eto zašto je Krist na posljednjoj večeri molio: "Oče, da svi budu u nama jedno, kao što smo mi jedno - ja u tebi ti u meni - savršeno jedno."
Znadeš li gdje je središnji Križ tvoje župe? Tu si i ti u tome Križu. Zagledaj se, pronađi se, prepoznaj se.

POMOLIMO SE:

Gospodine, pomozi nam otkriti tajnu jedinstva s tobom i trajno zajedništvo moje župne zajednice u tajni tvoga raspela u mojoj Crkvi.

12. ISUS UMIRE NA KRIŽU
Križ usađen usred Golgote, usred kamene stijene. To je oltar - žrtvenik. Na njemu je Krist-žrtva sa svom svojom braćom i sestrama, ljudima i ženama, od prvoga Adama i Eve, pa do posljednjeg čovjek u ljudskoj povijesti... Na njemu su svi pad ovi i grijesi svijeta.., svi oni nesretni trenuci i događaji kad je čovjek pokušao graditi svoj svijet i sudbinu svoje povijesti bez Boga, protiv Boga, njegovih zakona i njegove ljubavi... Krist sada na njemu stoji kao živi most, kao pomirnica i poveznica zemlje i Neba, čovjeka i Boga.., stoji i moli: "Oče, oprosti im!" Krist koji stoji na Golgotskoj stijeni - oltaru, otvara nebo Božje i kaže: "Danas ćeš biti sa mnom u raju!" Krist sa žrtvenika križa viče iz svega glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj"... Predaje Duha ljubavi Božje s kojom nas je cijeli život darivao, u koju nas je uvodio, da bi nas sada, sa oltara križa, uveo u veliki Prijelaz, u veliku Vazmenu tajnu vječne i neraskidive, trajne ljubavi Božje. To je čudo Kristova umiranja na križu. Sve se to događa na (ovom) oltaru, stolu i žrtveniku Božjem. Eto, to je oltar moje župe. Na njemu se događa ta sveta Drama ljubavi, ta sveta Pasha, Vazam.., trajno vezivanje s Bogom i trajni ulazak svih ljudi u tajnu suživota s Bogom...

POMOLIMO SE:

Gospodine, klanjamo ti se na našem oltaru. I molimo te za sve naše župne zajednice da te vjernici tvoji otkriju, da te radosno susreću tu u svojoj sredini. Da s tobom žive veliku tajnu života u izobilju.Po Gospodinu našemu. Amen.

13. ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Ono što je Krist učinio na križu na Golgoti, ostaje za sva vremena njegov najveći dar za život svijeta. Taj dar života On dijeli svojima svakodnevno.., na poseban način nedjeljom, danom njegova uskrsnuća, na svakoj svetoj Misi.
Ali Krist treba suradnike svoga križa, svoje žrtve.., da plodove njegove skidaju s križa, raznose svijetom i dijele ljudima... Oni što su se sada okupili oko križa s Marijom; povjerovali su u njegovo djelo spasenja... Krist treba suradnike u svome djelu, u svojoj Crkvi (u svakoj župi), zajedno s Marijom... Josip iz Arimateje, Nikodem, Marija Magdalena, Satnik, mnoge žene tu okupljene, pitaju što treba učiniti, kako pomoći... Krist i u tvojoj župi treba suradnike svoga djela. Ne želi više sam... Tu je Gospa... Ali, gdje si ti? Pitaš li se, što ja mogu učiniti, za što se ja mogu zauzeti u župnim vijećima, u župnom Karitasu, kao dragovoljac, u liturgiji, u pjevanju, ministriranju, čitanju, u župnom vjeronauku, u župnim akcijama sa djecom, za mlade, za stare, bolesne, potrebne ljudske pomoći...

POMOLIMO SE:

Gospodine, hvala ti što sa svakim od nas računaš. Što svaki od nas može sudjelovati u raznošenju i darivanju tvojih spasonosnih djela ljubavi... Molimo te, probudi našu vjerničku zamrlost, zagrij našu vjerničku hladnoću i nezainteresiranost, oživi našu vjeru da bude djelatna i darežljiva. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


14. ISUSA POLAŽU U GROB
Uđi Gospodine u sva naša umiranja i grobove... u našem svijetu i narodu, u našem gradu i župi... Sve je više umiranja. Umire povjerenje i vjera u Tebe, u tvoju nazočnost, u tvoju blizinu, u tvoje spasenje i zaljubljenost u svakog čovjeka i ženu, dijete i mladost... Zbog toga umire vjera i povjerenje među ljudima i narodima..., u obiteljima..., u prijateljima... Umire pravo zajedništvo i u tvojoj Crkvi, i u našoj župi... Umjesto da nas Ti povezuješ, da se u Tebi osjećamo bliski, srodni..., istinski braća i sestre..., mi bezuspješno tek stojimo jedni kraj drugih..., često se ne prepoznajemo ni na ulici, ni u susjedstvu..., pokušavamo tražiti tek prolazne događaje i stvari koje nas tek povremeno i površno povezuju... Ne možemo se jedni na druge osloniti, osjetiti se sigurnima i podijeliti pravu kršćansku vjerničku radost života.

POMOLIMO SE:

Uđi Gospodine u sve naše grobove koje kopamo i tako često u sebi nosimo..., u koje se često zatvaramo pa ostajemo sami, osamljeni, nemoćni, slabi i nesretni... Okupljaj nas oko sebe, u našim župnim zajednicama. Ne dopusti da se od tebe odijelimo... Ispuni naše grobove uskrsnućem... Otvori nas Ocu i Duhu Svetomu. Otvori nas i približi jedne drugima... Učini naše župne zajednice izvorima radosti tvoga uskrsnuća. Koji živiš i kraljuješ, sada i po sve vijeke vjekova. Amen.


15. ZAVRŠNA MOLITVA
Uskrsli naš Gospodine... Želimo da nas ovo naše druženje s Tobom na postajama Križnoga puta, duhovno poveže sa svom našom braćom i sestrama župne zajednice i crkve naše Biskupije...
Molimo sada Oca da nas sve blagoslovi, u ime tvojih pet rana, po zagovoru majke tvoje, Gospe naše Marije, koju si nam s križa za majku darovao.

mons. Ante Ivas

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
davorseljan




Spol: muško
Postovi: 2572
Lokacija: sv. Petar Apostol Zagreb
PostanoPostano: sri 27 vel 2008, 9:44
PostNaslov : Misijski križni put
Citiraj i odgovori

Evo jedan križni put koji je napisala Drina Čavar koja je sada u misijama u Ekvadoru.

1. postaja

Isusa osudjuju na smrt, Isusa, koji je iz svog nebeskog bozanstva, sisao na zemlju, u covjecjem liku, u najskrominijim uvjetima, zapocevsi svoj ljudski zivot – u obicnim jaslicama...Da bi ga okoncao u najvecim mukama, na drvenom krizu, izranjena tijela, trnjem izgrebane glave, probodenih ruku i nogu, i na kraju – probodenog svog bozanskog milosrdnog Srca!

A Misionar odlucuje krenuti na svoj daleki put, u nesto novo, nepoznato...Umiruci svemu sto je prije zivio - svojoj domovini, obitelji, prijateljima, materinjem jeziku...Doslovno ostavlja svoj prijasnji zivot, da bi ga zamijenio jednom novom, tezom, siromasnijom stvarnoscu...Vlastitim djelovanjem osobno spasavajuci one vec skoro osudjene na smrt...

2. postaja

Isus prima na se kriz, i fizicki i psihicki, znajuci kakve ga sve muke cekaju, ali dobrovoljno pristajuci na sve, spreman i odlucan do kraja izvrsiti i ispuniti Ocevu volju!

Tako i Misionar stize na svoju misijsku postaju, presavsi dalek put – i fizicki i duhovno, dosavsi u uvjete puno skromnije od onih na koje je navikao, fizicki odvojen od svog dosadasnjeg zivota, primivsi na svoja spremna pleca nesto novo, sasvim drugacije, i puno teze...Vlastitom zrtvom spasavajuci druge, i noseci kriz – s njima i umjesto njih!

3. postaja

Isus prvi put pada pod krizem. Unatoc svoj dobroj volji i spremnosti, cak i Bogocovjeku – Isusu, Njegov kriz je pretezak, jer to nije samo drveni kriz – tu su i rane od bicevanja, ostro trnje oko cela i duboko u celu, ljepljive pljuvacke koje se slijevaju niz Njegove rane, teske rijeci i uvrede koje puno gore od hrapavog kriza, od bica i trnja ranjavaju Njegovu tankocutnu i bezazlenu dusu!

Ni Misionaru nije lako...Uz sve prakticne poteskoce na koje nailazi, fizicke krizeve, tu je i nerazumijevanje okoline: izdaja od strane najblizih, podsmjehivanje njegovim planovima, teske i lazne optuzbe da sve to cini iz vlastitog egoizma, za vlastitu korist, kako bi se dokazao i kako bi ga drugi hvalili...Osjeca se sam i napusten. Preispituje se, i pocinje sumnjati u sve...Gubi snagu...Pada! Svojom zrtvom, i svojim padovima, podizuci druge!

4. postaja

Isus susrece svoju svetu Majku. Lezeci na zemlji, nakon prvog pada, izmucen i iscrpljen – Isus podize svoj krvlju zamuceni pogled, od udaraca i samara oteklih ociju, i u prvim redovima uzavrelog mnostva – ugleda Mir, Blagost, Sucut – ugleda vlastitu svetu Majku...Nepomicnu i bolnu...Ali u pogledu Njenih blagih i suznih ociju – sva je Ljubav ovoga svijeta, sva Njeznost, sav Melem...Nestaju boli, iscjeljuju rane...I Njeno Srce je vec probodeno Macem preduboke Boli...Ali Njena snaga je veca cak i od Sinovljeve, a i od vlastite Boli...Ona nijednom nije pala, Ona je Utvrda i Oslonac, Ona je posljednje Utociste – jace od svih nasih boli...Ona je Majka! Majka Bozja i Majka nasa!

I Majka Misionareva...Koji daleko od svoje zemaljske majke, ali zajedno s njom, stezuci svoju krunicu dobiva novu snagu, i novi polet – za dalje, za naprijed! Unatoc svemu! Slijedeci svoju Zvijezdu, svoju Gospu! I pomazuci drugima da je ugledaju i susretnu...

5. postaja – Simun Cirenac pomaze Isusu nositi kriz

I doista – Ona pomaze! Nakon susreta s Njom, slijede novi susreti, nove milosti, novi blagoslovi...Udaraca kao da je doista sve manje...I uvrede kao da su utihnule...A stize i nova pomoc! Otkud bi se najmanje nadao...Slucajni prolaznik, skromni radnik – Simun Cirenac! Koji kao da preuzima ulogu sv. Josipa, koji vise nije tu...Nakon susreta s Majkom – jedan ocinski lik – sutljivi pomagac...

I Misionaru pomognu bas oni, kojima je zapravo on dosao pomoci...Uloge se na kratko mijenjaju, i zajednickim snagama, svladavaju se i najtezi krizevi...On spasava njih, a oni pomazu njemu!

6. postaja – Veronika pruza Isusu rubac

Susret s Majkom jos djeluje...Sada po novom, zenskom, sestrinskom liku – tajanstvene Veronike...Liku koji cak ne postoji u Evadndjeljima, ali i te kako zivo i stvarno postoji u nasoj svijesti, nasim srcima...Pa tko se od nas nije pozelio poistovjetiti s tom svetom zenom, olicenjem njeznosti, pretocivsi se u njen njezni dodir Kristova krvlju, pljuvackama i znojem orosena lica, osjetiti Spasiteljev dodir potpunog predanja, u Njemu najtezim trenucima, te primiti trajan biljeg Njegove zahvalnosti u tome posvecenom platnu, nasih dusa...

I Misionar doslovno ponavljajuci njenu gestu onima kojima je najpotrebnije i najteze, i sam svoje znojne i zuljevite ruke, svoje izranjeno srce i dusu, povjerava toj svetoj zeni, presonificiranoj u svakom dobrocinitelju iz domovine, svakome tko mu pruzi prakticnu, moralnu i molitvenu podrsku, ni sam ne znajuci kako bi se svakome osobno i pojedinacno zahvalio...Mozda kojom fotografijom iz misija...Na kojima se tako vjerno oslikava i Kristovo izmuceno lice...

7. postaja - Isus pada drugi put pod krizem

No, nove teskoce su tu! Unatoc svemu, kriz je i dalje pretezak! Isusovo izmuceno i iscrpljeno sveto tijelo, opet popusta...Uz bolan jauk, opet je potpuno na zemlji...Tko ce mu pomoci ovaj put?!

I Misionar ne moze dalje...Sva pomoc i podrska tako je jednokratna i tako kratko traje...On je dosao pomoci drugima, a sada je i sam toliko ovisan o tudjoj pomoci...I bez nje, ne moze dalje, opet posustaje i pada!

8. postaja – Isus tjesi jeruzalemske zene

Neke pobozne zene bespomocno, ali suosjecajno prate Isusa na njegovu tesku putu, oplakuju njegove boli...Ali On, objekt njihova oplakivanja, smoze snagu za novi obrat! I postaje subjekt njihove utjehe! Ima svoj ponos, i ne zeli njihovo sazaljevanje! Iako i sam na rubu snaga, sada zeli da se one zamisle i sazale nad samima sobom, nad svojim zivotima, obiteljima, djecom...Zadnji je trenutak da prestanu “obilaziti oltare”, i bespomocno lelekati, vrijeme je za promjenu, za obrat – za radikalno i potpuno nasljedovanje Krista, ne samo placuci nad Njegovim krizem, vec hrabro mu se prikljucivsi, noseci i svoje vlastite!

Ni Misionar ne zeli da ga pasivno i bespomocno sazaljevaju, ta on je dosao tjesiti druge, i konkretno im pomoci! Konkretna akcija je vaznija od jalovog sazaljevanja!

9. postaja - Isus pada treci put pod krizem

I Isus ponovo pada! Razocaran u sve, izdan od najblizih – prati ga samo par ucviljenih bakica...I sto mu je najteze, i vlastita Majka koja sve to mora gledati...Cini se kao da ih je i sam Bog napustio...A i smrt je tako blizu...

Koliko su svi ovi osjecaji bliski i poznati nasem Misionaru, cesto napustenom i izoliranom na rubu zivota, gdje je smrt tako ocigledna i stvarna, doslovno sastavni dio zivota...I kada se cini da nista nece uspjeti, i da su svi njegovi projekti tako daleko od Bozje volje...A i Marija kao da bolno i nijemo suti...

10. postaja – Isusa svlace

Isusa pred sam kraj, cak i svlace...Oduzimaju mu i zadnje sto ima, pokusavsi mu tako oduzeti i Njegovo dostojanstvo...Ali kao sto je vec bio ponizen i gol, rodjen u stalici, povijen u jaslicama – on i pri najvecim ponizenjima ostaje Preuzvisen, Svevisnji i Bog! Sto ga vise ponizavaju, to prepoznatljivija je sva Njegova uzvisenost i dostojanstvo...Kao sto i najmrklija noc, samo naglasava sav sjaj zvijezda...

I Misionara ponizavaju, i pljackaju, mozda cak i oni kojima je jos jucer pomagao prezivjeti, dijeleci s njima i vlastitu posljednju koricu kruha...Ili mu drugi oduzimaju njegove zasluge, prisvajaju njegova djela i uspjehe…Mogu mu uzeti sve, i njemu, i njegovim odrpanim siromasima, ali njihov ponos i dostojanstvo - njihovu stvorenost na sliku Bozju – nikada ne!

11. postaja

Isusa pribijaju na kriz! Nije jos bilo dovoljno muka, treba dozivjeti i vrhunac patnji, biti pribijen na vlastiti kriz, kojeg je sam uspio dovuci do samog cilja, do vrha Kalvarije!

Tako i za Misionara – patnje ne prestaju! Kriz nije nesto sto se moze uzimati i ostavljati po volji – treba biti prikovan za njega, potpuno srastao sa vlastitom boli, bas kao i oni kojima je dosao! I spreman proliti i posljednju kap krvi za one kojima je poslan!

12. postaja

Isus umire na krizu! Izgovarajuci 7 posljednjih rijeci:

1. Oce, oprosti im, jer ne znaju sto cine!
2. Boze moj, Boze moj, zasto si me ostavio!
3. Sine, evo ti Majke! Majko evo ti Sina!
4. Jos danas biti ces sa mnom u Raju.
5. Zedan sam!
6. Boze, u ruke tvoje, predajem duh svoj!
7. Svrseno je!

I Misionar se osjeca kao da svakodnevno izgovara ove rijeci, trajno predajuci svoje siromahe Mariji, i Mariju njima, tazeci njihove zedji svake vrste, oprastajuci, i moleci oprost za druge! Ili kao da ih i sam cuje od umiruceg Isusa, kako ih sapuce osobno njemu: kad se osjeca najteze, ostavljen i od samog Boga – kao da mu Isus trajno iznova predaje vlastitu Majku, kad se osjeca iscprljen i zedan na kraju snaga – kao da cuje Kristovo obecanje: “Jos danas ces biti sa mnom u Raju!”, te dobiva novu snagu, svakoga dana, umirati sam sebi, davati zivot za druge, davati Mariju drugima, uz spasonosni i okrepljujuci zaziv: “Boze, u ruke tvoje predajem duh svoj! U ruke tvoje predajem zivot svoj!”

13. postaja

Isusa skidaju s kriza. Izvrsio je svoje poslanje, u potpunosti ispunio Ocevu volju, u najtezim mukama dao svoj zivot za nas, za nase otkupljenje od grijeha, pa cak i mrtav dozvolio da mu probodu i samo Presveto Srce! I takvog – mrtvog, krvavog, izranjenog, izbodenog, ispljuvanog – konacno predaju u ruke Njegovoj Majci, precistoj Djevici, najbolnijoj sudionici i supatnici ovih najtezih trenutaka, kako bi se i sama okrvavila bozanskom Krvlju Presvetog Sina: krvava zajedno s Njim, ispljuvana zajedno s Njim – zrtvovana zajedno s Njim...Za sve nas!

A na kraju njegova zemaljskog puta, sa ili bez izvana vidljivih rana i pljuvacki, i tijelo nasega Misionara, izmuceno, izmozdeno, iscrpljeno, iscijedjeno i mrtvo, cak ne nalazi ni posmrtnu utjehu u krilu vlastite majke, cak ni vlastite domovine, vec i njega, zajedno sa svojim Sinom, u svojoj trajnoj Pieti, u vlastito krilo prima sama Nebeska Majka, dajuci i ovom svom sinu bozanski cjelov Vjecnosti, kao otajstvenu najavu novog zivota i zajednickog Uskrsa!

14. postaja

Isusa polazu u grob! U nijemoj tisini, s bozanskim Tijelom, pokopane su i posljednje ljudske nade, one nekolicine posljednjih koji su mu ostali vjerni...U zaglusujucoj boli, odaju mu posljednje pocasti, i polazu Ga u novi grob...I ne sluteci, osim mozda Marije, da je Njegovo mrtvo Tijelo, samo klica novog, preobrazenog Zivota, koji ce tako pobjedonosno granuti za sve nas, samo 3 dana kasnije!

Tako i mrtvo Misionarevo tijelo, u nekom skromnom grobu, daleko od vlastite domovine, samo trajno svjedoci o Kristovoj konacnoj pobjedi, cak i u tom dalekom, nama nepoznatom kraju, koji prije Misionareva dolaska mozda nije ni cuo za Uskrs! I kroz Vjecnost nadahnjuje i odjekuje svjedocanstvom o zivome Kristu – Pobjedniku i Pobjedonoscu svakom covjeku, stvorenu na Njegovu sliku – i najbogatijem i najciviliziranijem Europljanu ili Amerikancu, kao i najsiromasnijem, najzapustenijem i najgladnijem Afrikancu!

Drina Cavar,
Laik Misionar Milosrdja Udruge Zdenac,
Quito, 8. veljace 2008.
(u spomen na 10. godisnjicu pogibje
hrvatskog misionara fra Vjeke Curica u Ruandi)

U radu je spas.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 7:59
PostNaslov : Križni put
Citiraj i odgovori

bliži se početak Korizme,
molitva pobožnosti Križnog puta ...

čini mi se da ne bi bilo loše
na jednom mjestu imati riznicu
različitih molitvi Križnoga puta ...

u pripremi imam oko dvadesetak
pa ću nastojati svaki dan staviti barem jedan,
u nadi da će vam biti na pomoć i izgradnju ...

iako Križni put nije molitva "rezervirana" samo za Korizmu,
najčešće ga molimo (jedino) u tom vremenu ...

želim nam blagoslovljen i plodonosan
hod s Kristom i za Kristom ...


Zadnja promjena: klara; uto 17 vel 2009, 8:03; ukupno mijenjano 1 put.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: Jopica, Magali, BiTLorD
Anny




Spol: žensko
Postovi: 388
Lokacija: Slavonski Brod, Podvinje
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 8:02
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

sviđa mi se ideja

mislim da imam doma nešto što bi bilo interesantno Very Happy

Dami la mano, voglio restar per sempre insieme a Te
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 8:10
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ovaj Križni put napisan je u obliku kao da Isusa slušamo kako nam govori o svom križnom putu. Nije zamišljen samo za korizmu. On je svagdašnji hod. Prvi korak u molitvi ovog križnog puta je odlučiti se za molitvu i naći slobodno vrijeme šutnje i mira. Pustiti da nas natopi kao kiša žednu zemlju. Čim prihvatimo konkretnu situaciju koja je oslikana u postaji - susrećemo se s Isusom, sa sobom u Njemu i s Njim u sebi. On nas čeka tamo gdje je naš križ. Ulazi u svaki naš križ, uzima ga na sebe, ulazi u njega da nas oslobodi. Prihvaćanje patnje, trpljenja, boli, grijeha jest put oslobađanja. To je pobjedonosni hod. Patnja nije više odlazak u osamu, odlazak u besmisao...



UVOD
Isuse, želim te sresti. Povedi me za sobom. Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu riječ, hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao i ti: "Neka mi bude" i činim sve što mi Isus kaže. Oče, evo me. Želim ući u otajstvo tvoga sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje ti se vraća. Amen.


PRVI KRIŽ - PRIHVATITI OSUDU
Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili. Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali. Donedavno su me hvalili, divili se čudesima, čeznuli da me dotaknu i obećavali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene. Od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi. No, moji sugrađani prisiliše ga da me osudi.

Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit će te i osuđivati. To ne znači da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suđen. To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti. Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ zato oslobađa od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prijeći na moju stranu. Jer i mene su sudili i osudili. Ne brani se kad te sude. Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se! Ta osuda - to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest ćeš mene. Tada te više nitko neće moći osuditi.


DRUGI KRIŽ - PRIHVATITI SVAGDAŠNJICU
Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane. Mogao sam reći: nevin sam, zašto bih trpio No, prihvatio sam križ bez mrmljanja.

Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Možeš bježati od njega ili mu poći u susret. Ja sam ga prihvatio. Sad znaš gdje me možeš naći. Tvoja snaga nije u tome da bježiš. Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom. To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju. Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje - u prihvaćanju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.


TREĆI KRIŽ - IMATI HRABROSTI PASTI
Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti. Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan. Svi su gledali čudesa koja sam činio i divili mi se, a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog.

Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati. Na zemlji ne možeš biti drukčiji. Tu si zato da padaš i umreš. Jer "tko izgubi svoj život, naći će ga". Zašto se plašiš svojih padova? Zašto se bojiš gledati ljudima u oči kada si poražen, kada su drugi pametniji od tebe? Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu? Ti se boriš da bi ispao dobar. Pogledaj - kad pada, dolaziš k meni. Ne boj se! Pad nije kraj. Zašto tako tragično gledaš na padove? Pad je zato da mi postaneš bliži, da te podignem. Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice i bit ćemo skupa u pobjedi nad padovima i grijesima. Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.


ČETVRTI KRIŽ - RAŽALOSTITI ONE KOJE LJUBIŠ
Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš. Mogao sam izbjeći taj susret s majkom. Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao? Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik. Moja je majka sve to znala. Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči. To je križ - pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju.

Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole. Ne možeš ih očuvati od tuge. Nemoj odbijati taj križ. Naći ćeš me kada vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole. Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire. Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam. Kad je u njoj umrla i posljednja želja d uspijem, tad je zasjala njena vjera u punom sjsju. Prijatelja ćeš dobiti kad sve dobro na tebi umre. Tad vide samo tebe. Prihvati neizbježne sablazni. Prihvati to da smiješ razočarati. Naći ćeš tu mene i moju majku.


PETI KRIŽ - DOPUSTI DA TI SE POMOGNE
Svi su me prezreli. Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži. Krva i izranjen, potresen od susreta s majkom, kad sam očekivao ljubav, jednog su čovjeka prisilili da mi pomogne. Očekivao sam pomoć iz ljubavi i samilosti, a Šimuna su prisilili da mi ponese križ. To je križ - kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio. Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam.

I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu. I ja sam to dopustio, iako sam bio svemoguć. Dopusti da su drugi jači, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoć. To je križ i od njega ne možeš pobjeći. Shvati, to su vrata k meni. I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu. "Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha". Ne zaboravi!
Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Susrest ćemo se.


ŠESTI KRIŽ - ZNATI PRIMATI BEZ UZVRATA
Sve su mi oduzeli. I svi su me napustili. Ostao sam sam, bez ičega, na putu u smrt. Tada prilazi Veronika i priža mi rubac. Znaš li kako je to? Ganut sam, osjećam zahvalnost, a nemam čime uzvratiti. I dao sam joj: okrvavljeno lice utisnuto u rupcu.

Križ je dopustiti da ti ljude čine dobro, a nemati čime uzvratiti. Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio. Dopusti da ti ljudi čine dobro iako ih nemaš čime nagraditi. Dopusti da smiješ ostati dužan. Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe. Nauči primati dugove bez naplaćivanja. Bez trgovačkog duha. To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti. Tad mi dolaziš. Moj Otac daje, a da ne traži plaću. On je kao zdenac koji daje bistru, svježu vodu bez naplate i nikad se ne iscrpi. Kad si takav, tad si dijete moga Oca. Evo ti tvog šestog križa: da ne možeš Bogu uzvratiti svu njegovu ljubav, nego da budeš dijete koje uživa u očevoj i majčinoj dobroti.


SEDMI KRIŽ - PONOVNO PASTI
Jednom sam već pao. Svi su očekivali da ću biti jak. A onda sam pao iznova. Znao sam da će to užasnuti majku, izazvati bujicu rugla mojih neprijatelja, razočarati moje prijatelje. Moja je slabost sablaznila sve ljude. Pitali su: Je li to zaista Bog? Prihvatio sam taj križ. Otac je htio pokazati da je on u meni jači od svake sablazni.

Kad prvi put padneš - još imaš izgovor. Ali, kad si i drugi put poražen, onda ti svatko može reći da ništa ne vrijediš. Ti ćeš se opirati križu. Htjet ćeš se opravdavati i sve ispraviti. Ali, to te udaljava od mene. Jer time ne svjedočiš mene, nego sebe i svoje snage. Znaj da ćeš uvijek padati. Ali ja ću te podizati. Tada će reći: Gle, netko ga je podigao. Tvoj je sedmi križ da padaš i to priznaš. Ne plaši se pada, nego se okreni k meni. Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu. To je poraz tijela, a pobjeda duha.


OSMI KRIŽ - TJEŠITI ONE KOJI TEBE TJEŠE
Žene su me slušale, zavoljele su me i povjerovale mi. Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem. I nisu mogle shvatiti da sam osuđen. Plakale su zbog toga. Osjećale su da je time osuđen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio.

To je križ - pregorjeti svu muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca. Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje - to je tragedija. Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu. Tad sva tvoja utjeha dolazi od Boga. Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu. To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život. Ne dopustiti samosažaljenje. Kad budeš, izranjan i u bolima, druge tješio - tad ćeš me naći. Otvori ta vrata. Jer iza njih te čekam ja, da se na mene osloniš.


DEVETI KRIŽ - POTPUNO IZGUBITI
I treći put sam pao. Mislili su da je to moj potpuni poraz. I kad su svi pomislili da dalje ne mogu, ustao sam, uzeo križ i iznio ga na Golgotu. Može se i onda kada svi misle da je nemoguće.

Doći će trenutak kad će ti reći: "Ništa više od tebe, gotovo je!". I ti ćeš pomisliti: "Ne mogu više". Doći će čas tvoje potpune nemoći. To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš. Hoćeš li tada očajavati? Ne boj se. To su samo vrata da me ponovno nađeš. Kad više ne možeš raćunati na sebe, tad ćeš me naći. Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati. To je križ: potpuno izgubiti, do kraja biti napušten, kad više nitko na tebe ne računa, kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti. Taj te križ još snažnije vodi k meni i osposobljava da te pošaljem do kraja zemlje. Hoćeš lli prihvatiti taj križ? Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ja sam pobijedio svijet.


DESETI KRIŽ - DOPUSTITI DA TE RAZGOLITE
Dopustio sam da budem gol, da mi ljudi otmu i ono što je na meni najintimnije. Pustio sam da se zloća na meni dokraja iskali.

Uvijek ćeš htjeti imati samo za sebe bar mali komadić života i svijeta, gdje možeš biti sam, nešto što ne želiš da ljudi dodirnu, nešto što je samo tvoje, čega se čak i stidiš. Da imaš nešto što ne smiju vidjeti, jer bi te obeščastili. Čuvat ćeš i skrivati ro. Mislit ćeš da imaš pravo na to. Plašit ćeš se grijeha baš tu. Htjet ćeš pošto-poto sačuvati svoju intimu. Borit ćeš se za to. No, dođe trenutak kada to više ne možeš sačuvati. I kroz taj križ moraš proći. Ima situacija u kojima sve moraš predati, da više ništa nemaš svoga. I to ti oduzimaju. Daruj Bogu sve. Jedina netaknuta intima bit ćemo ti, Otac i ja.

Križ nije samo razgolićenost tijela. Još bolnije je kad ti razgolite dušu. Grijesi su te već odavno razgolitili. Uzmi taj križ i nitko te više neće moći ragolititi. Dopusti mom Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu. Uzalud se trudiš sačuvati svoju nevinost. Danas priznaj da si tu slab. To je deseti križ - križ stidljivosti, srama, križ straha da netko ne dozna kad padneš. Tu te čekam. Tada se nećeš bojati. Prihvati to da si slab, da nisi drugačiji nego što jesi. Tu ćemo se susresti.


JEDANAESTI KRIŽ - BITI PRIBIJEN NA SVOJ KRIŽ
Dok križ nosiš, još imaš mogućnost odbaciti ga. Ali, kada te jednom prikuju na njega, više nema odvajanja od križa.

Sad znaš - križ je tvoja sudbina do smrti. Eto, to je teško. Ti bi se htio osloboditi križeva, ali si pribijen na njih. To je mjesto na kojem se umire. Ljudi će te na njih pribijati. Hoćeš li se prestrašiti ili pouzdati u mene? Uzalud se trudiš da ih se oslobodiš. Na tebi je da napustiš tu uzaludnu bitku i da dođeš k meni. Tad ćeš umrijeti i početi živjeti. Ne boj se! Želim samo da se ne varaš očekujući dolazak nečega drugoga. Križevi ostaju do kraja i što prije umreš, to ćeš prije uskrsnuti, Što se prije prestaneš opirati - to ćeš me prije susresti. Zapamti taj jedanaesti križ. To je naš jedanaesti susret. Ja mu se radujem.


DVANAESTI KRIŽ - UMRIJETI NA KRIŽU
Smrt. Odlazim sa zemlje. Ali da živim, a ne da nestanem. Moja je smrt ispunjenje Očeve volje. I zato sam rekao: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." Dovršio sam Očev plan.

Ti misliš da je smrt kraj i zato se bojiš. Opireš se, dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka. Kad smrt prihvatiš - tad ćeš pobijediti. Tad ćeš me naći. Daleko sam dokle god se opireš smrti i moliš me da te od nje oslobodim. Shvati, u smrti ćeš me naći. Jer smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči. Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetal. To je ono što daje Otac. Dok se opireš smrti, ne nalaziš me. Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega. Zapravo, to je početak Života.


TRINAESTI KRIŽ - NE UŽIVATI PLODOVE SVOGA RADA
Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji. Ti si sjeme zaneka buduća vremena. A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku. Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti, a drugi beru plodove. Drugi beru radost i život. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ. Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha. Tek će te poslije smrti slaviti. TEk tada će te skinuti s križa. Vječnost ćeš živjeti bez križa, jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku - to je trinaesti križ. Hrabrost je to - sijati da bi drugi želi.
Ali, to sam ja koji ti idem u susret. To je uskrs.


ČETRNAESTI KRIŽ - OSTATI BEZ LJUDSKE NADE
Moji su prijatelji misli da su mi ukazali najveću počast stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo. To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam im rekao: To je samo za tri dana. Smrt ne vlada nada mnom.

Sjeti se da te grob plaši. Kada se zatvori grobni humak - više te nema. Kada iza tebe ne ostane ni najmanji trag - što ćeš tada učiniti? To je križ - izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti. Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan? Dok prelaiš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe - kako ćemo se naći? A upravo je to trenutak kada ću moći preobraziti tvoj život. To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće. Kako da se radujem grobu tvoje oholosti! Ti se još ne daš u taj grob, još se opireš umiranju svog života. Zato si mrtav. Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi, tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti. Ne boj se! Riječ je o mostu između tebe i mene. Smrt grijeha - radost je i zagrljaj mene i tebe. Najveličanstvenija eksplozija ljubavi. Ja sam prošao taj put i čekam te. Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje? Prije sam bio samo gost na zemlji. Tek sam sada gospodar. Predaj smrti ono što joj i te kako pripada. Nemoj više gledati na grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak. Neka umre tvoja oholost. Uskrsna zora već je na pomolu.


ZAVRŠETAK
Oče, hvala ti za ovaj križni put. Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti i poći za tvojim sinom. Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu! Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu.

Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo.
Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju.
Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost.

Oče, učini da se ostvari već danas i moj uskrs. Amen.



dr. Tomislav Ivančić

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 8:19
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Fra Zvjezdan Linić: Križni put


Uvodna misao
Mnogo je križnih putova u povijesti pojedinaca, obitelji i naroda. Ali samo je jedan križni put dokraja i savršeno ostvaren.
Ostvaren je u Isusu Kristu koji nas ljubljaše dokraja, do smrti na križu.Taj se put nastavlja u svim ljudima svih naraštaja. Nastavlja se u svim patnicima. Molimo križni put kako bismo se na putovima svoga života sjedinili s Isusom koji Put, Istina i Život.

Pomolimo se

Svi smo kršteni u tvoju smrt, Gospodine Isuse. Ali zaboravljamo što to znači. Ili ne želimo znati da smo time prihvatili križ svoga svakodnevnog života. Ti znaš, Gospodine, kako smo riječju spremni prihvatiti svaki križ, a kako smo djelom i životom nesposobni prihvatiti upravo ovaj konkretan križ koji nam danas, u osobnom svakodnevnom životu povjeravaš da ga nosimo. Daj da nosimo svoj križ za tobom, a ne da se hvalimo spremnošću da idemo za tobom. I Petar je bio spreman na sve, samo ne na ono što ga je čekalo! Neka i ovaj križni put, ova molitva koju želimo s vjerom obaviti, bude za nas škola života, škola križa.
Daj nam snage da na tom putu ne iznemognemo.


1. postaja: Isusa osuđuju na smrt
Isuse, svjetina oko tebe viče: "Raspni ga, raspni!" Pilat popušta zbog straha i ljudskog obzira. Presuđuje: "Ići ćeš na križ!"
Nepravedno si osuđen. Ti, jedini pravednik ovoga svijeta, nevini Jaganjac! Slušaš i šutiš. Gospodine, oprosti mi kad se sve u meni buni na neki krivi sud; kad mi se čini da me drugi nepravedno i krivo sude. Ti si jedini mogao punim pravom prosvjedovati na tu najveću nepravdu svijeta, a ipak si šutio. Želiš biti poslušan Ocu i ići dokraja.
Oprosti, Isuse, kad se u meni rađa osuda. Bližnjega krivo gledam. Često netko trpi zbog tvrdoće moga srca ili zbog mojih krivo izgovorenih riječi koje ranjavaju. Rekao si: "Što ste učinili, rekli, namjestili... jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!" Daj nam milost da nitko pokraj nas i poradi nas ne bude nevino osuđen i smaknut. Svjetina viče, Pilat popušta, a mene pitaš: "A ti, što ti kažeš?"


2. postaja: Isus prima na se križ
Rekao si, Isuse, da svoj život dragovoljno daješ i da ti ga nitko ne otima. Zato i križ dragovoljno primaš i nitko ti ga ne nameće.
I u drami svoje vlastite muke i smrti ti si slobodan i daješ svoj život. Ti se daruješ, tvoja muka i smrt žrtva je ljubavi, jer je to tvoj slobodan čin predanja u poslušnosti Ocu i u ljubavi za ljude.
Križ je oduvijek bio sramotno sredstvo muke i poniženja; bio je znak prokletstva. Ti si dragovoljno prigrlio križ. Time križ nije postao lakši, ali ga je lakše nositi. Tada on postaje znakom ljubavi. Od tog časa križ visi u našim crkvama, na raskrižjima putova, o našem vratu, u našim domovima.
Križamo se tako često i time posvećujemo vlastito tijelo. Križ je znak spasenja! Nauči nas, Isuse, prihvaćati križeve života. Daj da tim prihvaćanjem križeva života prestanemo biti ravnodušni ili buntovni patnici dostojni žaljenja, nego križonoše koji znaju da uvijek i na svakom mjestu mogu ljubiti slobodno i velikodušno.
Nauči nas prihvaćati križ i time svaku bol učiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud. Daj da odsada svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!


3. postaja: Isus pada prvi put pod križem
Tek što si krenuo, Gospodine, već posrćeš i padaš pod križem. Križ je težak, pritišće, boli. Vuče k zemlji. Poslušnost Ocu diže te i hrabri, daje ti snagu da ideš naprijed. Hvala ti, Gospodine, za svako oduševljenje kojim prihvaćamo svoje križeve i poteškoće života. Hvala ti za dodire milosti u predanju života i opredjeljenje za tebe u časovima dubokih iskustava susreta s tobom. Hvala ti za svaki susret s križem u svjetlu tvoje milosti i jakosti.
Molim te, Gospodine, pomozi nam da ne malakšemo kad se dogodi prvi pad nakon najljepših odluka i divnih iskustava novog života poslije krštenja ili sakramenta ispovijedi.
Molim te, Gospodine, za snagu da ne posumnjamo u ispravnost puta kojim smo za tobom krenuli kad se dogodi neki posrtaj i pad; ne dopusti da zaboravimo ljepotu milosti preporođenja.
Molim te, Gospodine, za novo rođenje nakon svakog iskustva pada i slabosti.
Jer, ljudski je pasti! Ali vjerujem da nas tvoja milost pridiže i hrabri!


4. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku
Isuse, jedino je tvoja Majka dorasla ovom času i svemu što se događa. Ona se pojavljuje na tvom križnom putu kao službenica i supatnica. Istom vjerom i ljubavlju kojom se predaje Božjim planovima u času navještenja ona je i sada ovdje, na tvom putu muke i križa.
Jedino je ona tu, na pravom mjestu, šutljiva i tiha, ali prisutna i puna ljubavi. Mač boli dodiruje i njezino srce, ali ono ostaje čisto za ljubav. Isuse, darovao si nam svoju Majku.
Ona je i naša Majka, Majka Crkve, Majka svih putnika, svih križonoša, svih patnika.
Ti si, Isuse, morao nastaviti nositi svoj križ i nakon susreta sa svojom Majkom. Ali, znao si: ona je tu!
Daj, Gospodine, da nikad ne zaboravimo da je Marija kao majka na svakom mjestu s nama, a osobito ondje gdje se nosi križ.


5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Ti bi, Isuse, došao do Kalvarije i da se nije pojavio Šimun Cirenac.
Ali, htio si da se pojavi i taj čovjek, htio si i pomoć čovjeka. To je tajna tvoje ljubavi i tajna one druge, vječne Očeve ljubavi. U djelu spasenja trebao je sudjelovati čovjek: počevši od onog najdivnijeg ljudskog stvora, od Marije, pa do svakog Cirenca na tvom životnom putu. Ovaj je bio prisiljen nositi križ s tobom, ali to mu je bilo spasonosno.
I mene trebaš. Znam da je to tako već od krštenja. Trebaš me da možeš i danas pružati svoje ruke i liječiti, njegovati, pridizati. Trebaš me kako bi i danas upravio riječ ohrabrenja onima koji više ne mogu, kojima je teško. Trebaš me da i danas dopreš onamo gdje je toliko potrebna vidljiva, opipljiva djelotvorna ljubav. Želiš da budem Cirenac, jer se kriješ u mnogima, u ljudima oko mene.
Ako se tome otimam, Gospodine, tada me prisili. Znam da će mi to biti spasonosno.


6. postaja: Veronika pruža Isus rubac
Isuse, uzeo si ovo naše ljudsko tijelo i imao si lice, pošteno i čisto. Svojim si se licem, tj. čitavim svojim bićem, okretao svima koji su te zvali, koji su te željeli čuti i vidjeti. Isuse, imao si divno lice! U ovom času to je lice iznakaženo, krvavo, popljuvano. Na njemu nema cara, privlačnosti, ljepote. Ali, to je tvoje lice! Veronika se usuđuje, među tolikim svijetom koji pogrđuje tvoje lice, otkriti ljepotu tog istog lica. Ostavljaš joj ga utisnutoga u taj čudesni rubac njezine ljubavi i srca. Molim te, Isuse, daj da ispravnim životom sačuvam u sebi i na svom licu odsjaj tvoga lica, jer stvoren sam na tvoju sliku.
Ne dopusti, Isuse, da sebičnošću ili krivim postupkom nagrdim lice svoga bližnjega, škodim njegovu dobru glasu; i daj mi hrabrosti da uzmognem s ljubavlju brisati ljage na licu bližnjega svoga! Daj mi, Isuse, da ne moram ustuknuti pred sjajem tvoga lica kad se konačno pojaviš u slavi!


7. postaja: Isus pada drugi put pod križem
Ti znaš, Isuse, kako smo obeshrabreni nakon ponovnog pada, ponovljenih slabosti. Ti znaš kako nas boli i kako smo poniženi kad i drugi mogu vidjeti da smo slabi, da ne znamo održati svečana obećanja, čvrste odluke, konačna opredjeljenja. Sve je to bolno. Svaki nas pad košta. Sve se teže dižemo. Ne vjerujemo ni samima sebi. Čini nam se da nam ni drugi više ne vjeruju. Isuse, ti koji uvijek daješ svakome novu životnu priliku, ti koji Petru vjeruješ i nakon trostrukog zatajenja, ti koji vjeruješ. Zakeju, Magdaleni, ženi zatečenoj u preljubu, ti koji vjeruješ svakom čovjeku i znaš da je milost jača od grijeha, molim te: daj nam snage da se pridignemo nakon ponovljenih padova; daj da opet vjerujemo da se, ako smo i stariji, možemo preporoditi i da smijemo opet odlučiti i započeti; daj da osjetimo da nam ti vjeruješ.
Jednako te tako molimo, Isuse, daj da ljudima oko sebe pružamo nove životne prilike. Neka nas nikad ne obeshrabri njihova nevjera, neka nas ne razuvjeri njihova slabost: ti si veći od našega srca.


8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Isuse, u vlastitoj boli, tjelesnoj i duševnoj, ne misliš na sebe. Sav svoj život služio si drugima, i sada svoju pažnju daruješ dragima, misliš na tuđe suze i boli. Ne želiš biti zarobljen sobom i svojim problemima, nego hoćeš živjeti dokraja za druge. Tako i u odnosu na žene koje ne mogu suzdržati suze videći teški prizor tvoje muke. One plaču nad tobom, a ti misliš na njih i na njihovu djecu. One ne mogu bez suza izdržati prizor koji potresa dušu, a ti želiš da i u tom času njihovo srce i njihov život usmjeriš prema spasenju. "Ne oplakujte mene! Oplakujte sebe, djecu svoju, ljude s kojima živite, bližnje kojima ne darujete ljubav.
Pogledajte sebe, svoj život, svoje djelovanje, svoje srce, svoju dušu. Oplakujte ono što je u vama izvor svakoga zla i grijeha, izvor nepravde i mržnje, izvor patnje i boli vaših bližnjih. Oplakujte grijehe svoje."
Gospodine Isuse, daj da i u meni pogled na tvoj križ izmami odluke obraćenja i suze pokore. Isuse, utješi i danas mnoge žene, sestre, kćeri koje su u domovinskom ratu izgubile svoje najbliže; utješi žene koje su ranjavane grubostima i sebičnostima svojih najbližih. Isuse, ohrabri žene da čuvaju svoje žensko dostojanstvo koje ih čini sposobnim za istinsku ljubav. Ohrabri ih da se nesebično predaju službi života i da se ne boje donositi novi život na svijet.

Sjetimo se Isusovih riječi i ponovimo ih:
Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!
Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago milosrdnima, oni će se sinovima Božjim zvati!


9. postaja: Isus pada treći put pod križem
Gospodine, ovo je tvoj treći pad na križnom putu. On je najbolniji, najteži. Nalaziš se nadohvat cilja, Kalvarije. Moraš naprijed, dokraja. Zato se dižeš i nastavljaš svoj hod.
Molim te, Isuse, za sebe i za sve kojima je križ težak, pretežak. Molim te za one koji padaju pod teretom križa, slabosti, očaja i beznađa. Molim te za one koji misle da više nema smisla, da nije vrijedno ponovno ustati, da je sve propalo. Molim te za one koji nemaju snage da se dalje bore te leže pod teretom vlastitih slabosti i zarobljenosti.
Molim te za sve koji očajavaju zbog teških okolnosti života, koji više ne vide izlaza. Molim te za one koji misle da je bolje prekinuti nit takvoga života i nalaze se u napasti samoubojstva.


10. postaja: Isusa svlače
Podnosiš poniženje i bol svlačenja. Skidaju s tebe odijelo ili ono što je još od dostojanstva na tebi ostalo. Stojiš prepušten ljudskoj bezosjećajnosti i pogledima. Tvoje tijelo postaje znakom. Isuse, darovao si nam tijelo. Ono je tvoj dar, ono je lijepo, stvoreno na tvoju sliku. Darovao si nam tijelo kojim možemo jedni drugima biti blizu, vidjeti osmijeh na licu, pružati si ruke prijateljstva i mira. Darovao si nam tijelo kojim možemo tebe slaviti i u kojem možemo prepoznavati divno djelo tvoje ljubavi. Oprosti, Isuse, kad vlastitostima svoga tijela ranjavamo jedni druge, umjesto da se usrećujemo! Oprosti, Isuse, kad u svom ili tuđem tijelu i njegovim oblicima ne otkrivamo tvoje djelo i kad ti prigovaramo za ovo i ovakvo tijelo kakvo imamo! Oprosti, Isuse, kad spolnost, koju si stvorio da bude u službi života i ljubavi, pretvorimo u sebično traženje užitka, čime ponizujemo sebe i ranjavamo druge! Oprosti, Isuse, što te ne proslavljujemo svojim tijelom!

Isuse, sačuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te!
Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjećaj za odgovornu ljubav...
Vrati bračnim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti...
Sačuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzdanih zabava i neodgovornih igara...
Čuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim naraštajima, molimo te.
Zaodjeni nas opet, Gospodine, u dostojanstvo i čistoću krsne haljine koju si nam povjerio u času kad smo postali djeca Božja!


11. postaja: Isusa pribijaju na križ
Gospodine, Isuse, tvoje tijelo pribijaju na križ. Potresan prizor. Više nećeš moći micati svojim rukama niti dodirivati one koji žele osjetiti tvoju blizinu, a ipak sada najviše činiš za sve nas i blagoslivlješ nas svojim raširenim i prikovanim rukama. Više nećeš moći napraviti svojim tijelom i svojim nogama ni jedan korak, jer noge su ti pribijene na križ, a ipak odsada ćeš biti najbliže svim potrebnima na čitavom svijetu. Tvoje razapinjanje blagoslov je svijetu. Hvala ti, Isuse, za ovaj čas i molim te:
za sve one koji pate na bolesničkim posteljama i koje ljudi smatraju teretom drugima;
za sve koji u svojoj nemoći i prikovanosti uz postelju misle da više nikome nisu od koristi;
za sve koji u sebičnim ekonomskim računicama ne vide vrijednost i blagoslov patnje, trpljenja, blagoslov nemoćnih i bolesnih!
Obrati nas, Isuse! Daj da tvojim očima prosuđujemo sebe i ljude oko sebe. Daj da te blagoslivljamo u svojim starcima i nemoćnima.


12. postaja: Isus umire na križu
Iz tvojih dubina izvirale su s križa riječi koje i danas potresaju svijet. Neka te riječi i mene potresu da ih osjetim u brojnim prilikama svoga života. U tvom vapaju: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" prepoznajem da si prisutan u svakom čovjeku u iskustvima duboke osamljenosti i tjeskobe. Svojom ostavljenošću na križu učinio si da više nikada nitko ne bude napušten. Htio bih te razumjeti, Isuse, i nasljedovati u svome životu dok doživljavam poteškoće s drugima i ponavljati tvoj vapaj kao poziv na praštanje i mir: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" Htio bih, Isuse, zaroniti u tvoju sućut i brigu za drugoga, kad u vlastitoj agoniji okrećeš glavu prema raskajanom razbojniku i kanoniziraš ga za prvoga sveca: "Još danas bit ćeš sa mnom u raju!" Želim, Isuse, da mi dadneš milost da u svakom času svog , života mogu vršiti volju Očevu i da na smrtnom času mogu ponoviti tvoje riječi predanja i ljubavi: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Mnogi su odlazili s Kalvarije bijući se u prsa, a satnik je začuđen ispovjedio: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"

Još jednom ponavljajmo sućutno i s vjerom svih sedam Isusovih riječi s križa:
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
Zaista, kažem ti, još danas bit ćeš sa mnom u raju!
Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti Majke!
Žedan sam!
Dovršeno je!
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!


13. postaja: Isusa skidaju s križa
Marijo, Majko Otkupiteljeva, obraćam se tebi: U ovom času ti si žalosna Gospa, dok na svom krilu držiš mrtvo tijelo svoga Sina. To je ono tijelo koje si u svom krilu začela, koje si rodila, koje si dojila i njegovala, koje si pratila na putovima života i dopratila do Kalvarije. Tijelo tvoga Sina. Nijedna majka nije tako ljubila svoje dijete, kao što si ti njega ljubila;
nijedna majka nije imala tako čisto srce, osjetljivo na bol i patnju kao što ga imaš ti! Zato si žalosna Gospa, zato si dostojanstvena Majka! Isuse, s križa si mi poručio: "Evo ti Majke!" Hvala ti! Želim da ona bude prisutna i u mojem umiranju, želim da moje tijelo počine na njezinu majčinskom krilu.


14. postaja: Isusa polažu u grob
Vjerujem, Isuse, u tajnu koju skriva tvoj grob. Vjerujem u smisao patnje, križa, umiranja. Vjerujem u tvoju smrt i uskrsnuće. Vjerujem da si za nas umro, da si za nas uskrsnuo! Vjerujem u život nakon groba, u vječnost nakon vremena, u radost nakon patnje i žalosti. Vjerujem u prekogrobni život, vjerujem u uskrsnuće tijela. Tvoj grob, Isuse, ostao je prazan. Snazi tvoga uskrsnuća, Gospodine, povjeravam sve grobove svojih, naših pokojnika. Znam da u tebi i po tebi žive. Snazi tvoga uskrsnuća i nadi koja zrači iz tvoga praznog groba povjeravam svoju smrt kao i sve druge časove života koji me upozoravaju na prolaznost i na umiranje. Snazi tvoga uskrsnuća povjeravam sve svoje nade i sve svoje želje i čežnje za punim i pravim životom. I vjerujem, Isuse, tvojoj riječi: "Tko jede tijelo Sina Čovječjega, živjet će zauvijek, neće umrijeti nikada!"
To je tajna vjere kojoj kličemo: Tvoju smrt, Gospodine... Tvoje uskrsnuće... Tvoj slavni dolazak...


Zaključna molitva
Gopodine Isuse! Tvoj sluga sveti Franjo molio te je često za dvije osobite milosti: da osjeti onu ljubav koju si ti osjećao kad si htio dokraja ljubiti, kad si htio dokraja trpjeti i za milost da na svome tijelu i duši osjeti barem malo od one boli koju si ti osjećao na svom putu križa i u svome umiranju.
Ne usuđujem se za to moliti. Osjećam da je to neizrecivo, veliko i teško. Svetom si Franji udijelio tu milost i njegovo je srce bilo zapaljeno serafskom ljubavlju, a njegovo je tijelo bilo obilježeno tvojim svetim ranama. Ipak, molim te, ražari nam srce svojom ljubavlju! Obilježi nam tijelo svojim ranama! Neka se na nama vidi da smo otkupljeni, da smo tvoji!
I daj: da po toj ljubavi, koju od tebe molimo, mnogi nađu tebe, izvor pravoga života! I neka bude još jednom svjesno i s vjerom prekriveno ovo moje tijelo i cijelo moje biće znakom svetoga križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podršku autoru ovog posta dali su: banana, Magali, antea
Jopica




Spol: žensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreč
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 9:40
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Heheheh,
upravo sam prošli tjedan pročačkala forum i izvukla sve križne puteve koje sam mogla naći,
da ih molim u korizmi.
Imam ih copi-pestano u wordu.
Poslat ću ti da pogledaš, možda si kojeg zaobišla, pa možeš dodati na forum.
Smile

"Molitva" je poniznost čovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i veličinu Boga kojemu se obraća i kojemu se klanja na način da sve očekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Anny




Spol: žensko
Postovi: 388
Lokacija: Slavonski Brod, Podvinje
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 19:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Isusa osuđuju na smrt

Evo čovjeka! Pilat pokazuje na Isusa i prepušta bijesnoj svjetini odluku što da učini s Njim. Pere ruke od svega, premda svjestan da je Isus potpuno nedužan. Nema hrabrosti, radi svojih sitnih interesa poduzeti prave korake, nego kukavički prepušta masi da ga osudi na smrt. Toliko puta u životu i sami nemamo petlje, okrećemo glavu, peremo ruke....Nije naš posao. Nek netko drugi odluči. Svaki put kad prođem kraj prosjaka misleći da mu i tako moja kuna neće promijeniti život, ja sam oprala ruke od njega. Svaki put kad vidim u svojoj sredini zlostavljanje, nepravdu i povučem se, ja perem ruke. Svaki put kad stavim bilo kakav svoj interes ispred istine, ispred pravednosti, svaki put kad ne iskoračim nego zastanem promišljajući što je za mene bolje, ja perem ruke. Ako vidim nekakvu akciju, skupljanje pomoći za bolesnog, za operaciju, za siromašnog i ne reagiram,misleći da je premalo ono što mogu učiniti, ja perem ruke. A možda i osuđujem na smrt. Svojim postupkom Pilat se nije oprao od krivice, on sudjeluje u istom činu sa tom masom.
Kad god ogovaram osobu koja nije prisutna, kad se suobličim s masom i osudim nečiji postupak, kad bilo koga povrijedim, u masi sam, a onaj kog ogovaram na mjestu je Isusa.
Toliko puta u životu osjetila sam i sama što znači biti osuđen, biti prognan, popljuvan, izložen porugi, nerazumijevanju, upiranju prsta u sebe. Teško je bilo nositi, podnositi svaki takav križ, bez Isusa. Nisam vidjela smisao niti poznavala obrazac po kojem mi je reagirati. Nisam poznavala onoga koji je stajao pred svojom osudom miran, poput janjeta, predan u ruke Očeve...
Počesto zaboravljam da nitko nema vlast učiniti mi ništa nažao bez volje Očeve. Danas imam Put, imam svog Isusa koji stoji miran, u volji svog Oca..

Isuse, miran pred Pilatom i svijetom
Ti primaš osudu, pravedan.
Do tvojih ušiju dopiru užasni krici,
Žeđ mase da te razapnu,
I stojiš
U volji svog oca,
Janje nedužno
Pomirnica Oca i nas grešnika.
Pomozi mi milosrdni i dobri
Da i ja naučim stajati mirna,
Prepuštena u svemu Ocu.
Pomozi mi Kriste
Da naučim ne biti dio mase,
Nauči me putu Križa.


Isus prima na se križ


Na izranjena, bičevima iskidana leđa, okrutne ruke nemilosrdno baciše preteški križ. Drvo križa zabija u Isusovu glavu ono trnje još dublje. Krv se slijeva niz njegove obraze, kosa je potpuno sljepljena od krvi i znoja. Neprepoznatljiv je. I sad još taj ogromni križ. Isus ga grli sa obje ruke. Isus ga prihvaća. Po njemu će spasiti svijet, pomiriti ljude sa svojim ocem, otkupiti nas...Ljubio nas je prije nego smo ga prepoznali, daleko prije, i dan danas ljubi one koji ga preziru, i čeka. Tako je čekao mene, dok bijah mlaka, i nosio je sa mnom sve moje križeve, a da nisam znala.
Evo mi putokaz. Prvo trebam prepoznati križ, zatim ga na svoja leđa primiti, bez obzira koliko on bio težak. Zatim ga trebam zagrliti, da bih ga lakše nosila. A onda koračati pod njim, dokle je volja Božja. Bog me po križu uči strpljenju, kroz trpljenje me održava budnom, čuva me od mlakosti i ravnodušnosti. Danas nemam nekih križeva. Maleni su, ne muče me mnogo. Ponekad sam križ sama sebi. Pokatkad se bojim svoje naravi, stah me odvajanja od svog Boga, strah me moje nezahvalnosti. A ne želim natrag, nikad više. Želim ostati uz Krista. Zato se ne bojim križa, koliki god da je. Moj Otac zna što mi pripada, što je za moju dušu potrebno. Koliko mogu, želim pomoći u nošenju križa Isusu, jer su moje ruke sada slobodne. A to mogu pod križevima mojih bližnjih.


Gospodine Isuse
Primaš objeručke križ naših grijeha.
Izranjen si i izmučen,
Ali ne žališ se, ne odustaješ.
Ti sam nosiš težinu svih.
I ja želim Kriste s tobom,
Hoću pod križ tvoj.
Ne želim proći ovim životom
Sačuvavši svoj život,
Jer gubeći ja ga stičem.
Kroz smrt se mora proći,
Neka me pod križem s tobom!


Isus pada prvi put pod križem


Već je previše izmučen. A put je tek počeo. Isus pada pod križem. Sve njegove boli oživješe. Sve rane se otvoriše. Strašna bol se širi ispaćenim tijelom, koje je cijelo jedna velika otvorena rana.
Isus je sam. U mnoštvu on je potpuno sam pod svojim preteškim križem. Ima li usamljenijeg čovjeka? Njegova majka srcem je uz njega, ali ne može mu pomoći. Ima li veće boli, gledati svoje dijete u mukama, i ne moći....učiniti sve za njega?
Padala sam i ja pod svojim križem, koji nikad nije bio velik, ni težak kao Njegov...A ipak sam bila slaba. Nikad nisam bila ni sama kao On, ni prognana ni prezrena. Sve je to bilo ništa prema Njemu. A dobar dio svojih patnji sam i zaslužila. Isus nije zaslužio, dobrovoljno je uzeo sve naše križeve. Isusov pad nije ostanak na tlu, On se podiže. Time nas poučava što nam je činiti kad padnemo - primiti opet svoj križ i nastaviti dalje.
Isus je pao pod svim križevima svakog čovjeka koji se ikad rodio. Ako si pao, on je s tobom pod križem. On je supatnik, on plače s tobom, on ustaje s tobom. Nema boli nijednog čovjeka koju Isus nije oćutio s njim.


Isuse moj
Bolan je tvoj pad,
U tvom padu svi su moji padovi.
Trpio si sa mnom
Kad mišljah da sam sama.
Uvijek si veći dio nosio ti nego ja.
Pomozi mi da ne zaboravim ustati
Jer padova će biti.
Pomozi mi da se sjetim tvoje muke
Kad je ustati preteško.
Smiluj se Isuse,
Slaba sam, padam pod najmanjim križem.


Isus susreće svoju žalosnu majku


Na ovom teškom putu, srca obuhvaćena najvećom boli, majka Isusova uspijeva mu prići. Njihove oči i srca se susreću. Njihova bol je zajednička, ista. Majka je nedjeljiva od Isusa. Pod svoje srce primila je njega, koji joj je darovan od Oca, i dopustila da joj cijeli život oblikuje. Bila je njegova majka, ali ujedno i njegova učenica. Služila mu u skrovitosti i poniznosti. Na ovom putu prema Golgoti nije imala privilegiju biti uz njega. Svjetina nije primjećivala njezinu patnju, kao ni onda kad je tražila smještaj da bi ga rodila. Kad nam umre najbliži, ljudi imaju obzira, dopuštaju nam barem da smo uz njega. I pokušavaju nam pomoći. Mariji nitko nije ublažio boli niti na taj način. Samo je Ivan bio uz nju, i žalosne žene koje su ljubile Isusa. Ali, masa ljudi nije učinila mjesta da bi majka cijelim putem bila blizu. To je povećavalo njezine boli. Što se događalo pri susretu majke i Isusa? Nisu izgovarali riječi. Njihova srca su toliko povezana da su pogledom isprepleli svoju bol. Majka je suotkupiteljica Kristova. Kolika je ljubav njezina prema ljudima, kad ih nije zamrzila niti gledajući svog sina ovakvog....To može samo svetost. A svetost je zapravo bezgranična ljubav. Majka gleda svog sina, koji je sav krvav, izranjen. Ona zna da je ovo žrtva za spas ljudske djece. Zato prihvaća svoju žrtvu, kao i na početku, kad je rekla svoje DA, kad je dodala; Neka mi bude po riječi Tvojoj. Od tada, njezin život je križni put. Marija je cijelim svojim životom ponavljala svoje DA. Kroz sve patnje i progonstva, siromaštvo i samoću, kroz svijest da će joj sin proći muke,a njezinu dušu probosti mač boli, kroz ovaj najbolniji susret provučeno je uvijek to njezino neopozivo DA. Nema natrag. Nema pitanja zašto. I ona je žrtva, i ona je janje nedužno za grijehe naše. Ne zaboravimo! Ne štedimo sebe, darumo se, kao Isus, kao njegova majka. Nasljedujmo ih!

Isuse premili
Susretoh te pod svojim križem.
Pogledao si na me
I ponudio mi spas.
Susretoh i majku tvoju
Jer gdje si ti, tu ej i ona
Gje ste vas dvoje, i ja želim biti.
Srce Isusovo i Srce Marijino
Ja vas ljubim, i molim da učinite
Srce moje po srcu svome.
I da nikad ne idem sama pod križem
Ngo da susrećem na posatajama
Soju majku i svog spasitelja.
Amen


Šimun Cirenac pomaže nositi Isusu križ


Šimun se nije sam ponudio nositi s Isusom križ. Prisiljen je, tuđi mu je križ nametnut. Vjerovatno mu je bilo i neugodno pred svijetom, biti pod križem s ovim osuđenikom na sramotnu smrt. Možda ga je i koji udarac od vojnika, namijenjen Isusu, dohvatio. Međutim, biti pod križem s drugim, to mijenja čovjeka. Cirenac sad nosi križ kao da ga je tražio. Cirenac je promijenjen mirnom ustrpljivošću kojom Isus podnosi svoju muku. Tko može susresti Gospodina a ostati nepromijenjen? Zaista susresti Gospodina, ne slušati o njemu, čitati o njemu, nego susresti ga oči u oči.... A najbolje ga susrećemo pod križem, noseći svoj i pomažući drugim ljudima u nošenju križa. I ta ljubav kojom vučemo križ s prijateljem će nas promijeniti u bolje ljude. Promjena se dakle događa putem, kroz krv i znoj, kroz udarac koji nas zadesi a nije namjenjen nama, nego našem prijatelju. Kad završimo križni put, bit ćemo zahvalni Bogu na križu koji nam je otvorio srce. Isus prihvaća pomoć, pa čak iako zna da ovaj čovjek ne prima njegov križ dobrovoljno. Primajmo i mi pomoć kad nam ustreba. I ne gledajmo motiv s kojim nam netko pomaže. Ako i nije ponukan sam od sebe, naša zahvalnost će promijeniti i nas i njega, naše prihvaćanje čovjeka takvog kakav jest, sa slabostima, kojih smo i sami prepuni.
Nemojmo misliti da nam pomoć ne treba, da možemo sami sve. Evo, Isus nas poučava da nije tako, potrebno je darovati čovjeka primanjem pomoći od njega. Upravo to je Isus učinio Cirencu, darovao ga je.

Pouči me Isuse
Biti ustrpljiva u podnošenju udaraca
Pouči me šutjeti kad bi moja narav govorila
Pouči me primiti pomoć i pružiti pomoć
Biti prijatelj i od drugog učiniti prijatelja svog
Dajući i primajući... ljubav


Veronika pruža Isusu rubac


Isus je iscrpljen. Od zadobivenih rana i uboda trnja, njegovo lice prekrito je krvlju. Gotovo da ne vidi hodati. Svaki udarac vojnika, svako posrtanje zabija dublje trnovu krunu i otvara novi mlaz krvi, što teče niz njegove obraze. Veronika gleda što se događa s Gospodinom Isusom. Želi mu olakšati patnju. Čini ono što može - uzima rubac i probija se kroz masu svijeta da mu obriše lice. Prilazi k njemu, ne gledajući što će se s njom dogoditi. Isus, kao i uvijek, dariva. Utiskuje trag svog lica i vraća rubac Veroniki....da može uvijek imati uza se trag Isusove velike žrtve. Isus, koji je dar, svakog dariva koji to želi. Veronika je prijatelj. Prijatelji malim sredstvima čine velike stvari. Prijatelj ne misli da je premalo ono što može učiniti, nego jednostavno to čini. I ne gleda hoće li biti shvaćen od okoline, ili možda osuđen zajedno s onim kojemu hita u pomoć. Ne zamara se ničim što je ljudima važno, srcem trči srcu koje ga treba. Prijatelj je odvažan, pokreće ga ljubav. Srcem lako proniče što njegovom prijatelju treba. Prijatelju nisu potrebne riječi, dovoljno je sagnuti se i pružiti nešto od sebe. Pruženim rupcem govori; "Evo me, tu sam za tebe, imaš me, s tobom sam, dajem ti što imam ma kako malo to bilo, i ne bojim se za svoj život dok trpim s tobom. Ne zanima me nitko osim tebe, i ništa izvan tebe, ni čast ni priznanja. Ne bojim se." A onaj potrebni, u svojoj muci, neimaštini i progonstvu nije bez ičeg, i on uvijek ima čim uzvratiti....otiskom svog lica, svog srca, svoje napaćene duše. Tim otiskom govori da prihvaća prijateljsku ljubav, da je čuva i nosi dalje sobom. Odvažnost čuva prijateljstvo. Sebedarje umnaža ljubav. Prijateljstvo zahtjeva rizik. Isus nas poučava o davanju, i o prijateljstvu.


Prijatelj daje sve što ima
Makar to bilo neznatno.

Trči prijatelju svom
Kroz bičeve, kroz udarce,
Kroz osude, kroz poruge.

Ne izdaje,ne ostavlja
Na traži sebe.

Tu je sav, bez zadrške,
Ne štedi se,zaboravlja na se
I razdaje se čitav.

I nikad ne požali
Pa i kad je prezren od svih,
Nikad ne požali što se razdao,
Jer vrijedna je prijateljska ljubav svake žrtve.

Ona preživljava čak i kad je pregažena
Od onog kome se dala,
Prijateljska ljubav besmrtna je
U srcu onog koji bezuvjetno voli,

Kao Isus.
Baš kao Isus.

Isus pada drugi put pod križem


Težak je korak. Noge klecaju. Buka razjarene, žedne mase zaglušuje ti uši.Od krvi ne vidiš puta pred sobom. Znaš samo da treba izdržati, da treba ljude spasiti. Ovaj put ima svoj kraj, ali upravo sad ti padaš, po drugi put. Drugi pad je još teži od prvog, jer si iscrpljeniji. Što sad misle oni koji su vjerovali....Vjeruju li još? Pobuđuje li im sumnju nedostatak snage u tvom tijelu? Ljuti li ih tvoj pad, ta toliko su nade polagali....Sjećaju li se uopće u ovim trenucima radosti kojom si im ispunjao srca, čudesa koja si činio za njih, hrane kojom si ih sitio? A ozdravljenja, a vraćanje Lazara u život...je li to stvarnost...A što misle oni koji su te doveli u ovaj položaj? Naslađuju li se misleći da su te pobijedili?
Shvaćaju samo žene koje plaču tiho.Samo one u svojoj boli, šutke idu za tobom.Tvoja majka prihvaćanjem trpljenja pokazuje smisao onima koji ga žele vidjeti. Ona se ne predaje očaju, i time čuva nadu onih koji sumnjaju. I tvoj ljubljeni dobri Ivan....samo ide za tobom, vjeran, tvoj do kraja.
Ti ustaješ i opet poučavaš svojim ustajanjem sve nas, kako se ne ostaje na tlu, nego se podiže bez obzira što je ustajanje teže nego prvi put.
Za nas si pao, zbog nas opet ustaješ i pokazuješ da je moguće.
Ljudi nas vole vidjeti uspravne i snažne. Razočaramo ih kad padnemo. Nisu to očekivali od nas. Kad me grijeh baci na pod, ili moja slabost, ili drugi ljudi, znam što mi je činiti. Ti si pao da bih ja znala. Ti si ustao da bih ja opet ustala. Sve za čovjeka. Sav za čovjeka.

Pomozi mi da ne zaboravim
Da iz svakog pada postoji izlaz.
Onaj tko je dolje nema drugog puta
Osim uprijeti snage i ustati.
Ruka je tvoja nada mnom dok ležim
I zove me da je prihvatim,
Da ne malakšem, ne očajavam,
Da se ne prepuštam malodušju.
Ustati sama od sebe ne znam,
Ali tvoja ruka je nada mnom,
Pomozi mi da ne zaboravim.


Isus tješi jeruzalemske žene


Bol ni sad ne mijenja Isusa, i sad vidi drugoga. U najvećem trpljenju čuje plač jeruzalemskih žena i tješi ih. Žao mu je njihove boli ali ih usmjerava nad čime one zaista trebaju plakati. To govori i svima nama. Grijeh je onaj koji je uprćen na Kristova leđa, grijeh svakog od nas. Vrijedi li da plačem nad tobom Isuse moj, dok grijeh ne skidam s duše svoje? Čime da te utješim Isuse moj, ako li ne promjenom srca svoga? Majka sv Augustina je gorke suze plakala nad lutanjima svoga sina, koji se tražio na krivim mjestima i upropaštavao svoju dušu.. Nije odustajala od njega, godinama je vapila od Boga da joj sin pronađe put. I dobila je od jednog biskupa utjehu: "Ne plači ženo, ne može propasti sin tolikih suza." I zaista nije propao, suze njegove majke bile su na njegovo obraćenje, po njezinim suzama postao je svet i on i njegova strpljiva majka. Plačimo nad sobom i nad djecom svojom, plačimo nad grijesima svojih prijatelja, koje ljubimo, i čija nas odvojenost od Boga treba boljeti kao da je vlastita. Ne može duša moja imati spokoj ako moja prijateljica tone. Ni moj put nije završen, dokle živim plačem pred tobom i tražim snagu, da te grijesima ne ranjavam. Mnoge sam ti boli zadala Isuse...Majka Marija plakala je nada mnom i ti si je čuo. Bijah mrtva a ti me pozva iz grobnice duše moje.

Majka

Kad dijete ne sluša
Majku boli, ali ne zamjeri.
Majka strpljivo čeka
Da ga prođe vrijeme
Otimanja njenoj ljubavi.
Majka trpi šutke
Njegova divljanja i traženja,
U strahu moli Boga
Da joj dijete pronađe put.

Majka pati kad dijete pati,
Prolazi s njim kroz njegove boli
Bez pitanja.
Majka poznaje srce svog čeda
Bez obzira na njegove mijene.

Majka je zahvalna za svaku toplu riječ
Svoje lutalice.
Majčino srce je tamo
Gdje joj je dijete.
Majčinu ljubav ne treba zaslužiti
Ona je bezuvjetna.

Majka suzama utire put
Koji će dijete u mraku pronaći.
Majka ne odustaje
U nadi protiv svake nade.
I pronalazi, i spasava
I Bogu dovodi.
Hvala ti Gospe
Hvala ti majko moja!

Isus pada treći put pod križem


Teret naših grijeha je pretežak. Isus pada i treći put. Ne ostaje na tlu, podiže svoj križ, jer nije mu mrijeti prije razapinjanja. Treba ispiti ovaj kalež do dna. U tom trećem padu rane se opet iznova povrjeđuju. Križ na leđa, iznova, iznova...Korak po korak, još malo...
Isus se muči pod križem...Njegove nas rane iscijeliše. Nije pod teretom svojih, nego naših grijeha. I oslobađa nas, svakog čovjeka koji prihvati spasenje Isus prihvaća, grli i spašava ovom svojom preteškom žrtvom. Ima li veće žrtve nego dati sama sebe?
A ja? Ja trpim samu sebe. Padam pod teretom svojih grijeha.

Susretoh te na raskrižju puteva i prihvatih ruku tvoju. Iz podzemlja si me izbavio, ubijelio haljine moje. Ali ne zadugo, Kriste moj, ne zadugo...Prljah je opet iznova, i padah pod križem svojih grijeha, pod teretom svojih slabosti kojima tako slabašno govorim "Ne". I prvi put, i drugi put, i treći put, i uvijek iznova padam Isuse. I spopada me tjeskoba i sram, i borim se s malodušnošću, koja mi drsko ispunja um i dušu, koja vrišti u mojoj nutrini; "Nisi dostojna, nisi dostojna."..
Slabosti moje vuku me ka dnu, i govore da ti se ne smijem usuditi približiti. I hoće da ruku ne prihvatim tvoju, da ne podižem oči k tebi....A znam, znam da ne želiš moj ostanak na tlu, i mukom savladavam sram svoj i trčim ispovjedniku, i kajem se i dolazim ti u zagrljaj. Podižem se. Nije lako, duša je uzdrmana, ali ti hoćeš mene, koja sam ništa. Dolazim ti, opet, opet, opet, ustajem i ne bojim se, jer u tvojoj sam ruci. A boli rana koju zadajem sama sebi i svom Bogu.


Probijati se do Tebe
Kroz draču svoje grešnosti,
Rušiti te zidove
Što se penju, penju
Najteže je Bože moj.
A bode drača,
I zidovi sputavaju dušu moju
Za let k Tebi.
Ništa sam,
U padu i ustajanju stalno sam,
Ali spoznajući svoju bijedu
Vidim Tebe
Koji si sve!

Isusa svlače

S tvog tijela skidaju odjeću, zaljepljenu za rane. Majka te gleda. Sveto tijelo izloženo je pogledima. Sve tvoje rane tu su. Možemo li ih ne vidjeti? Mogu li okrenuti glavu dok stojiš preda mnom, ti nevin, čist, bez riječi...Tvoj pogled vidi svakog čovjeka. Uzeše ti sve, dopustio si sve, pa i ovo najintimnije. Bože moj, učinio si se najmanjim od svih, najprezrenijim, ogoljenim do kraja. Pogled na tvoje tijelo posramljuje me. Ti si čistoća, a ja prljavština. A ti se ne kriješ. Stojiš i pogledom me pitaš koji je moj odabir. Isuse, ti me poznaš. Pred tobom sam ona koja jesam. Ti poznaš sva kriva nagnuća moga srca. Kad bih stala pred ljude ovako kao ti...kad bi me vidjeli...
Zastajem ovdje, ova postaja je najteža Isuse...Gledam tebe i vidim sebe...sasvim suprotnu tebi. A ipak me ljubiš, i za mene stojiš prezren...Ne čudim se Isuse, ne pitam se ono pitanje koje moja grešna narav hoće postaviti: "Kako su mogli"...Ne, odmah odbacujem to pitanje, jer ga uputiti trebam sama sebi. Kako sam mogla, kako mogu i danas, toliko puta te izdati, toliko puta....
Pomozi mi ....Želim svaki dan gledati ovaj prizor, ne skrivati pred sobom istinu. Pomozi mi da te ljubim više...pomozi mi Isuse. Preslaba je moja duša izraziti što ova postaja znači za mene i zbog čega je se toliko pribojavam..Ti znaš.


Nijema stojim
Ovaj trenutak me baca na tlo
Mizerija duše i tijela moga
Nije ti skrita Isuse
Vidim se dobro Isuse
Gledajući tvoje otvorene rane
Bože moj
Nijema sam
Ti sve znaš
Nemam što reći
Sve si dao
Sve kazuješ ovim činom
Ogoljelošću
Želim Isuse
Oprosti mi, oprosti mi, oprosti mi....
Pred tobom sam
Posramljena do kraja
Pomozi mi

Isusa pribijaju na križ


Probodoše ruke i noge tvoje....za opačine naše, Bože moj...i ti sad pozivaš u svoj zagrljaj raširenih ruku sve ljude. Nek ne bude uzaludna tvoja žrtva niti za jednog čovjeka. I moliš svog Oca da nam oprosti, jer ne znamo što učinismo. O Isuse, ljubav je tvoja neizmjerna. I majku svoju nam daješ, u ovim najbolnijim trenucima ne ostavljaš nas siročadi.


Dva razbojnika vise na križu, s obje strane Isusova križa.
Oba su zasluženo na križu, ali ga različito doživljavaju.
Onaj koji srcem proniče tajnu Boga, ne traži da ga Isus oslobodi križa. On želi da ga Isus ne zaboravi u svom kraljevstvu.
Svi imamo križ, i možemo birati; biti razbojnik ogorčen zbog svoje muke, ili onaj koji se spašava tražeći Kraljevstvo Božje.
Onaj koji nije prepoznao Krista, svejedno je ostao visjeti, dakle križa mora biti.
Ali, hoće li to biti križ spasa, na nama je.


Pomozi mi Kriste
Da ne odbacujem ogorčeno križ,
Jer križa mora biti.
Pomozi mi Kriste
Da se prihvaćanjem križa spasim!
Ne zaboravi me u Kraljevstvu tvome
I daj da stignem na mjesto
Koje si za me pripravio.

Isus umire na križu


Predao si svoj duh ocu. Nisi se odijelio od Njega ni u životu, ni u smrti. Nisi se udaljio, niti zažalio zbog svoje žrtve niti onda kad si na križu osjetio tjeskobu i usamljenost. I tada si Njemu vapio, pitajući Ga zašto si tako sam....
Dok sam pod križem, imam priajtelje koji mi pomažu nositi. Kad sam uzdignuta na križ, kad svi prijatelji odu, doalzi trenutak moje samoće.
U mojim težinama, Bože moj, sama sam. Nitko osim tebe ne može prodrijeti u dubinu moje duše, niti doprijeti tamo, ma koliko me ljubio. Postoje ti predjeli duše Bože, u koje ni jedno ljudsko srce ne može ući. Tamo si samo Ti, u mojoj samoći. Od tamo ti vapijem, Bože moj, zašto si me ostavio....Premda znam da nisam sama, da si uvijek prisutan, taj dio moje duše ponekad trpi samoću, bol koju ne može podijeliti s ljudima. I ma koliko mi željeli pomoći, ponijeti sa mnom, u tom dijelu križnog puta nije moguće...
Smrt Isuse...smrt tijela je nešto zajedničko svim ljudima. I taj dio si preuzeo, ničeg se nisi lišio, ništa zaobišao. Zaista, jednog dana doći će smrt moga tijela, duša će se odijeliti, tijelo će ostati beživotno. One oči koje su gledale više neće gledati. Neće biti smijeha, ni suza, ni topline u tom tijelu. Neću moći njime upravljati, bit će u rukama mojih bližnjih. Ja ću biti nemoćna učiniti bilo što. Oni će me spremiti za ukop, poleći u lijes, spustiti u grobnicu i otići. I to tijelo počivat će čekajući te. A duša...ona će nastaviti život. Vjerujem i molim se Isuse, da će moja duša ići tamo gdje žudim, zbog čega hodam ovom suznom dolinom...da ću naći odmora, ući u radost svoga gospodara. Tamo gdje nema suza, ni raspadljivosti, ni usamljenosti, ni plača, ni mojih padova....Do tada Isuse, mnoge smrti mi je proći, mnoga odricanja prihvatiti....Želim umrijeti sebi da bih živjela tebi, u tebi, po tebi, kako si mi pokazao svojim životom i svojom smrti. Bože, želim umirati svojoj volji, a prihvaćati tvoju, želim umrijeti svojim sebičnostima, a živjeti tvojoj volji.


Tko s tobom umire, s tobom će i živjeti!


Isusa skidaju s križa


Odvajaju tvoje tijelo od križa. Iz ruku i nogu izvlače čavle, s glave skidaju trnovu krunu. Takvo okrvavljeno, izmučeno tijelo polažu u ruke tvoje majke. Ona kleči, sva izmučena, sva stopljena s tobom i prima te u naručje. Majka boli, pomirena uvijek sa svojom sudbinom, upija u sebe svaku tvoju ranu. Vidi sve one koji će biti otkupljeni po tim svetim ranama. Poslušna do kraja, kao i ti, strpljiva, ponizna, mirna.
Ona te nikad nije imala. Rekavši svoje prvo Da, odrekla se svakog posjedovanja. I dok te tražila, a ti si u hramu naučavao, znala je da si Božji sin, a ona tvoja majka i službenica. I kad te mrtva položiše u njezino naručje, ni tada te nije imala. Tek za kratko, tek da prebroji tvoje rane, tek za kratko, da se oprosti od tebe i primi svoju samoću.
Nitko od nas nema svoju djecu. Dana su nam da ih uputimo u život, ali mi ne možemo letjeti umjesto njih, niti padati za njih. Kao što je Marija išla za tobom kad je trebalo, i odmicala se kad je to zahtjevalo tvoje poslanje, tako i mi majke trebamo uzmaknuti kad dođe vrijeme. Ljubav nikad nije posjedovanje. Nikad sebičnost, nikad vlastiti interes.
Ni druge ljude ne posjedujemo. Počesto se događa da ih želimo imati, da bi ih zapravo kontrolirali. Ponekad im i misli hoćemo znati. Čak smo razočarani ako ne misle kao mi. Ne ostavljamo prostora onome koga volimo. Ljubav se odmiče, ona hoće da ljubljeno biće diše. Gospa je savršeno ljubila. Bila je tu kad je potrebna i na način na koji je potrebna.
Ne možemo zaštititi nikog, od križeva, možemo samo ljubiti. Poput Marije.

Kad budem umrla, Majko primi me u naručje svoje!

Isusa polažu u grob

Rodio si se neprihvaćen od ljudi, uzalud je bilo kucanje, nitko da otvori...I odmah ti o glavi radiše, pa si morao, tako malen bježati. Prošao si neimaštinu, progonstvo, neprihvaćanje, neshvaćenost, muku tijela i tjeskobu duše. Na kraju životnog puta, kad si predao dušu Ocu, polegoše te u grob koji nije tvoj.
Što si imao Isuse? Nisi imao gdje nasloniti svoju glavu. Imao si najčešće samoću i neshvaćenost. Samo majka je razumjela i ljubila te, ne uplićući se u onaj dio tereta koji moraš ponijeti ti, za nas. Trpjela je još više, jer nije smjela pomoći, nije te mogla posluživati, hraniti te, odjevati, prati ti odjeću kako je naučila do početka tvog javnog djelovanja.. Božja volja bila je drukčija, a ona, sveta tvoja majka nije uzmicala, nije pitala zašto, niti se predavala očaju. Nije u njoj bilo grijeha.
Polegoše te u tuđi grob, i nestade s očiju svojoj majci.
Ja znam kako je kad ti najdražeg polože u grob, kad ga više nemaš blizu očima. Sjećam se, u povorci dok sam išla za njim, dok smo se penjali na brdo....htjela sam da vječno traje moj hod za tatom. Ne htjedoh ga dati zemlji. A opet je neznatna moja bol, jer okusih tek zalogaj gorkosti naspram Gospine boli.. Kad uzeše mog tatu od mojih očiju, otiđoše pomalo svojim kućama. Ostadosmo sami, shvatismo tada da je umro. I ti si ostala sama, sa svojim najbližima, i čekala....čekala....
Znala si da će uskrsnuti, da mu tijelo neće ugledati truleža.
Dobra majko, strpljiva majko....tješiteljice naša....Sve ste prošli za nas, nema tog ljudskog osjećaja koji vam je stran. Samo grijeh vam je stran.
Isuse, tebi nije bilo do grobnice. Poučavaš nas time da se ne vežemo za materijalno. Ma sve ćemo ostaviti. Radimo, rad spašava, činimo koliko možemo, i ne vežimo se za materijalno. Budimo slobodni.
Isuse, danas je veliki Petak. Uskrsnut ćeš treći dan i zemlju natapati milošću,i nikad nećeš prestati, dokle god je čovjek na zemlji. I mrtve ćeš obradovati, našim praocima otvoriti vrata Raja. Eto zašto se kršćanin prepoznaje po radosti.. Jer to si učinio za nas, za ljudsku djecu.I ne prestaješ pozivati na obraćenje srca, na prihvaćanje tvog dara Ljubavi. .
Neka te svi upoznaju, da bi radost u njima zaživjela. Izlij more svog milosrđa na sve nas.

Nema više tuge, Isuse,
Srest ćemo se moj stari i ja....
Svi ćemo biti jedno u tebi.
Naše korjenje je u Nebu,
Ti si učinio da znam.

Veliki je Petak....
Privuci me k svojoj muci
Da te ljubim do kraja...
Do groba,
Preko groba
Da se vinem
U radost moga Gospodara!



-emanuela-

Dami la mano, voglio restar per sempre insieme a Te
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Jopica




Spol: žensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreč
PostanoPostano: uto 17 vel 2009, 22:29
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Davore ono ti nije loša ideja, nadam se da će ludovi imati inspiracije i vremena.
ja još nisam odlučila da li ću stić i imati mogućnosti, ali ako bude mjesta i vremena , svakako bi sudjelovala.
Ima tu puno više boljih i izvrsnijih i učenijih od mene, pa bi rado čitala njihove potaje.
Ti na koje mislim znaju koji su jer smo u kontaktu pa zanju da ih volim čitati!
Nadam se će će se odvažiti.

"Molitva" je poniznost čovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i veličinu Boga kojemu se obraća i kojemu se klanja na način da sve očekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 18 vel 2009, 8:25
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

molitve i razmatranja Križnoga puta
koje (osim ovih napisanih na ovoj temi) možete pronaći na forumu

(razasute po različitim podforumima i temama,
da ih ne kopiram sad ponovno ovdje
- mislim da su dovoljni linkovi)
:


¤ Križni put nerođenih

¤ Marijin Križni put (T. Ivančić)

¤ Znakovi naši svagdanji na Putu Križa

¤ Križ ljubavi (Matej Glavica)

¤ Križni put (I. Matulić : prema M. Lövenstein)

¤ Križni put Šibenske biskupije (mons. A. Ivas)

¤ Misijski Križni put (Drina Ćavar)


pliz,
kad ćete postat razmatranja Križnoga puta,
provjerite postoje li već ista na forumu,
da se razmatranja ne ponavljaju ... Wink

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 19 vel 2009, 8:38
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put
(fra Miroslav Bustruc)



Uvodna molitva
Isuse, pratimo te na tvojem križnom putu zajedno s našom i tvojom majkom, pratimo te kroz naš osobni životni hod, ali i kroz hod našeg naroda od početka njegove kršćanske povijesti pa do danas.
Želimo otkriti tvoje beskrajno milosrđe, želimo mu se otvoriti u zahvalnosti za jubilejsku godinu, godinu milosti Gospodnje, godinu obraćenja i tvoje intenzivne prisutnosti. Daj nam da u tvojem križnom putu i tvojem križu prepoznamo svoj križni put i svoj križ, da ga zavolimo hodeći životnim putem na slavu tvoju, a na korist našu i naših bližnjih.
Amen.


I. POSTAJA: Isusa osuđuju na smrt
Prihvaćanjem nepravedne osude pravedni Sudac dijeli pomilovanje zbog grijeha pravedno osuđenima.
Gospodine životvorče, branitelju života, branitelju punine života, na smrt te osudio smrtni čovjek, čovjek koji je zloupotrijebio svoju vlast, i protiv vlastita uvjerenja, ali i zbog straha za svoj položaj, osudio je tebe na smrt nakon što je utvrdio i ustvrdio da si nevin. To je čak ponovio nekoliko puta.

Isuse, hvala ti što ne osuđuješ.
Hvala ti što nisi došao osuditi, nego spasiti. Hvala ti što si ljubav koja ljubi.
Hvala ti što prihvaćaš i nepravednu osudu, i ne odbacuješ i ne osuđuješ onoga tko te odbacio i osudio. Hvala ti što mi daješ snage da imam sućuti za druge, ali ne lažne sućuti.
Hvala ti što me sokoliš da imam snage podupirati život, a odupirati se (ne)kulturi smrti, odupirati se životnom besmislu, odupirati se svemu onomu što ugrožava život od trenutka začeća sve do prirodne smrti.
Hvala ti što si došao da život imamo, i to u izobilju da ga imamo. Pomozi nam da se zauzimamo za život u svim njegovim oblicima, ti koji si došao donijeti nam puninu života. Amen.


II. POSTAJA: Isus prima na se križ
Gospodine, hvala ti što si na sebe dragovoljno uzeo križ čovještva i čovječanstva, križ koji je blagoslovljeni spoj Očeve volje i ljudske nevolje.
Gospodine Isuse Kriste, nakon što si osuđen na smrt, i u skladu s time stavljen ti je na ramena križ, križ osude, križ sramote, križ odbacivanja, križ neprihvaćanja, ti si ga uzeo na sebe.
Znao si da je to cijena onoga što si poduzeo da bi s nas skinuo grijeh i vječnu osudu. Kako ja primam križeve svojega života? Kako ja prihvaćam sebe? Prihvaćam li se kao dar iz tvoje ruke ili se doživljavam samo kao opterećenje? Prihvaćam li druge kao dar iz tvoje ruke za suživot ili ih jedva podnosim?
Prihvaćam li sebe kao križ dragovoljno ili mrzovoljno? A kako druge? Jesam li spreman hrabro ponijeti svoj križ, jesam li spreman ustrajati u njegovu nošenju, pa makar prosudba i osuda od drugih ne bila pravedna, makar me ne cijenili, makar me ne poštovali. Gospodine, daj mi snage da u tvojem stavu prema križu koji je bio posljedica
nepravedne osude, križu koji ti je stavljen na ramena, prepoznam kako se postaviti prema vlastitu križu i prema križevima svoje braće i sestara. Amen.


III. POSTAJA: Isus pada prvi put pod križem
Kako se uči hodati? Padajući, zar ne?!
Gospodine, Isuse Kriste, dogodio se pad, tvoj pad koji je mnoge prenerazio i sablaznio. Pitali su se kako se to tebi može dogoditi. Pitao sam se kako se to meni može dogoditi. I postao sam svjestan da sam krhak čovjek, da sam grješan, da nisam jak. Spoznao sam da mi je grijeh otvorio oči za zlo, i zatvorio ih za dobro u meni i u drugima. Hvala ti što me tvoja milost obratila, hvala ti što sam ustao.
Hvala ti za padove i ustajanja mojeg naroda hrvatskog kroz trinaestostoljetnu povijest. Hvala ti na iskustvu padova tada kada smo se okretali samo sebi i svojim snagama, i hvala ti na pronalaženju vlastitog ja tada kad si ti ponovno došao u središte naše osobe i našeg života. Hvala ti za svaki pad koji nam je pokazao da nam nije mjesto na tlu, nego da nam je mjesto na nogama.
Hvala ti za svaku odlučnost da se izdignemo iz osobnih i nacionalnih grijeha, zabluda, promašaja. Gospodine, po Majci našoj, Kraljici Hrvata, donosimo ti rane svoje, rane svojih obitelji i svojega naroda. Donosimo ti cijelu našu osobnu i narodnu povijest. Liječi te rane, Isuse. Mi ti vjerujemo, liječniče i spasitelju cijelog čovjeka i svih ljudi. Amen.


IV. POSTAJA: Isus susreće svoju svetu majku
Bezglasna rječitost pogleda, koja svjedoči o dubini zajedničke boli.
Susreli ste se na putu, na križnom putu tvoje muke. Susret udruženih boli i združenih patnji. Bila je s tobom u radosnim trenucima tvojega života, a ne može te mimoići ni u ovim trenucima koji su bili dugi kao godine ili čak stoljeća i tisućljeća.
Hvala ti, Gospo žalosna, hvala ti što pratiš Isusa do kraja, hrabro, bez ostatka i suzdržanosti. Hvala ti što ti i mi smijemo povjeriti svoje boli, svoje muke, svoje poteškoće. Hvala ti što suosjećaš s nama, što si majka milosrđa, hvala ti što si pomoćnica kršćana.
Pomozi nam da i mi znamo jedni druge susretati i u boli kao i u radosti, da i mi znamo plodonosno suosjećati, plakati sa zaplakanima, smijati se s nasmijanima. Da znamo u svemu i u svakomu prepoznavati onoga koji je s nama zauvijek, a to je tvoj i naš Isus. Amen.


V. POSTAJA: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Šimuna Cirenca ne možeš naručiti, ali znaj ga prepoznati.
Prisilili su ga da ti pomogne nositi križ, i ti si to prihvatio. Poslije se, kaže nam predaja, njegova nedragovoljnost pretvorila u dragovoljnost jer prisilna dobrota obezvrjeđuje onoga koji je čini, a dragovoljna iz sebe ižaruje čar neodoljive privlačnosti.
Hvala ti, Šimune, što si htio pomoći. Isuse, hvala ti što nama u naše živote šalješ Šimune Cirence. Možda ih ne prepoznajemo, a možda ni oni ne prepoznaju što je to što rade kao ni zašto to čine. Daj da to prepoznamo kad pomažemo drugima, da znamo to
činiti iz ljubavi prema tebi, iz posvemašnjega predanja tebi. Da ne mrmljamo, da se ne tužimo na križeve, na poteškoće osobne, obiteljske, narodne. Hvala ti, Isuse, što si ti ponio križ našeg naroda kroz cijelu njegovu povijest, i hvala ti što smo osjećali blagodat pripadnosti tebi i Crkvi tada kada smo se znali i htjeli okrenuti do krajnjih dubina svojega bića tebi i Ocu nebeskom u Duhu Svetomu.
Otvori nam oči za ovaj sadašnji trenutak da ti znamo pripasti cijelim svojim srcem moleći i za druge pripadnike našeg naroda. Da prepoznamo ovaj trenutak milosti koji si namijenio našem narodu, a preko nas i drugim narodima. Amen.


VI. POSTAJA: Veronika pruža Isusu rubac
Dobro koje činiš uz cijenu odricanja nema cijene.
Veronika u prijevodu znači prava slika. Gospodine, mnoštvo koje te okruživalo bilo je neprijateljski raspoloženo prema tebi, ali bilo je i onih koji su te s ljubavlju slijedili. Došla je neka žena. Što je tražila: Pomoć za sebe, ili…? Obrisala ti je svojim rupcem znojno i krvavo lice.
Ti, koji si rekao da ni čaša hladne vode darovana potrebniku iz ljubavi prema tebi neće ostati nenaplaćena, pokazuješ da se sam držiš toga načela. Ostavio si utisnut svoj lik na njezinu rupcu. Ostavi, Gospodine, utisnut svoj lik u našim srcima, i daj da mi poput Veronike znamo brisati predrasude s lica naših bližnjih u svojim srcima i umovima. Da ih znamo gledati s ljubavlju, praštati im, biti im bližnjima, imati samilosti za pripadnike svojega naroda ponajprije, odricati se prestroga gledanja, odricati se neljubavi prema sebi i svomu, odricati se težnje da nas drugi vole više nego mi sebe, ili umjesto nas. Gospodine, na ovoj vjetrometini prostora i propuha naroda gdje se stoljećima nalazimo, daj nam ljubavi, prave ljubavi prema sebi i svojima jer to je uvjet da bismo mogli druge voljeti kao sebe.
Hvala ti što si dopustio da Veronika dođe i učini gestu ljubavi. Pomozi nam da svatko bude na svoj način Veronika u svojem svagdanjem životu. Amen.


VII. POSTAJA: Isus pada drugi put pod križem
Pad je pobjeda zemlje nad nebom, a ustajanje – neočekivana pobjeda neba.
Gospodine, tvoj križni put još nije dovršen. Evo, sada padaš drugi put. Težina, opterećenje čovječanstva, krivice, rane, ovisnosti, sve se to sručilo na tebe, i ti padaš, Gospodine. Ali time nas upozoravaš na duhovne padove, i upućuješ na to da ne možemo sami, da nam treba pomoć, izravna ili neizravna. Pokazuješ nam da drugi ne mogu sami bez nas i da traže pomoć.
Hvala ti što pad nije sve. Pad nam samo otkriva da se nalazimo na zemlji i da smo od zemlje, ali isto tako da ne pripadamo zemlji jer se dižemo na noge. “Za let si, dušo, stvorena!” Pozivaš nas da imamo srce i duh u nebu, a tijelo na zemlji. Da taj spoj stvoriteljske ljubavi Očeve, tvojega otkupljenja, i posvećenje Duha Svetoga u nama nađu svoj sretan suodnos.
Hvala ti na svim padovima našega života, ali i na ustajanjima. Hvala ti na svim bolestima, ali i na zdravljima. Hvala ti na svim bespućima, ali i na pronalaženjima pravoga puta. Hvala ti za osobna i narodna nesnalaženja, ali i pronalaženja izlaza. Ti si taj put, istina i život za svakoga osobno, za obitelj i za narod svaki. Ovoga trenutka
posebno ti zahvaljujemo za naš narod, bilo ovaj u Domovini, bilo onaj u iseljeništvu. Hvala ti što ga tvoja ljubav drži. Daj da ga potpomaže i naše zajedništvo. Amen.


VIII. POSTAJA: Isus tješi jeruzalemske žene
Nada najduže i najdublje tješi zato što joj se ne žuri umrijeti.
Gospodine, kakav obrat! One su počele tješiti tebe, a ti si nastavio tješiti njih. Ispravljao si njihovu krivu utjehu spram tebe. Rekao si da ti nisi predmet njihova žaljenja, nego one same i njihova djeca. Hvala ti što si smogao snage tješiti druge kada si i sam trebao utjehu. Hvala ti što i nas pozivaš da tako činimo. I hvala ti što nas ovdje oslobađaš potrebe da lažno tješimo, i lažno budemo utješeni.
Daj da imamo snage primiti utjehu i od onih od kojih to ne bismo htjeli primiti, te da znamo tješiti i onda i one kojima bismo najradije uskratili utjehu. Gospodine Životvorče, Duše Sveti, utjeho naša, hvala ti za sve utjehe u životu našem. Hvala ti što nas tješiš, Gospodine, da nam, kad god smo uz tebe, jamčiš da ne ćemo propasti. Hvala ti, Isuse, na svim utjehama u našim životima. Amen.


IX. POSTAJA: Isus pada treći put pod križem

Ne daj da padajući sustanemo. Daj da od drugih i od sebe ne odustanemo.
Gospodine, nakon ovog pada mnogi su odustali da ti više vjeruju. Potpuno su izgubili povjerenje u tebe. Mislili su: Zar je moguće da je to onaj kojega smo mi slijedili, zar je moguće da je to onaj koji je činio čudesa, koji je ozdravljao, koji je uspješno rješavao najnerješivije slučajeve, koji je liječio najteže i neizlječive bolesti?
A evo, ušao si u najtežu operaciju povijesti čovječanstva, operaciju oslobađanja od besmisla života, od nemoći da ljubimo i budemo ljubljeni, od nemoći da se prašta i prima praštanje, od nemoći ulaženja u svetost. Pao si, Gospodine. U tebi su pali svi naši grijesi, u tvojem su padu sadržani svi naši padovi. Odvraćamo svoje misli od naših padova jer mislimo kako se trebamo prikazivati u boljemu svjetlu, a ti nam kažeš da priznanje loših i onih tamnih strana naše osobnosti ne znači umanjivanje našeg rasta, nego upravo ulaženje u stvarnost toga da smo ljudi s dobrom i zlom u sebi.
Hvala ti što tvoja dobrota i tvoje povjerenje čine da se u nama sve više kristalizira tvoj lik, da ne živim više ja, nego ti živiš u meni, Isuse. Da živiš u svakome od nas osobno, u našim obiteljima i u našem narodu. Daj da se do kraja odlučimo za tebe dok ti zahvaljujemo na jubilejskoj godini tvoje milosti. Neka ovaj tvoj narod, narod hrvatski, ne zaboravi da je samo po tebi mogao i može biti predziđe kršćanstva. Neka tvoje povjerenje u nama ponovno probudi tu svijest i poslanje. Daj da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje. Hvala ti, Isuse, na povjerenju. Amen.


X. POSTAJA: Isusa svlače
Odjeni nas u čistoću ljubavi svoje, Gospodine!
Gospodine, i tu su ti sramotu nanijeli, ili su barem mislili da će ti je nanijeti svukavši s tebe i posljednji komadić odjeće, izvrgnuvši te ruglu. Htjeli su te obeščastiti, ali tvoj odnos s Ocem nije mogao ni time biti pomućen, tvoja povezanost s nama nije mogla ni
time biti prekinuta. Hvala ti što nas voliš i tada kada zloupotrebljavamo spolnost, hvala što čistoća tvoje ljubavi čini da nadilazimo sve što može obeščastiti našu vlastitu čistoću i čistoću spolnosti naših bližnjih.
Hvala ti, Isuse, što nas zaodijevaš odjećom obnovljene nevinosti srca, duha, duše i tijela, obnovljenim pogledom na život i suživot. “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.” (Psalam 51). Amen.

XI. POSTAJA: Isusa razapinju na križ

Dok se radi nas razapinjao, Isus je strelice praštanja, a ne mržnje, odapinjao.
Razapinju te, probijaju tvoje ruke i noge. Razapet si, visiš između neba i zemlje u groznim mukama. Ali ne odričeš se ljubavi prema onima koji su to napravili. Ljubavlju se suprotstavljaš njihovoj mržnji. “I najmanja snaga ljubavi veća je od najveće snage razaranja” (J. Ratzinger). “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!”
Hvala ti, Isuse, što ti znaš što činiš kad praštaš, a praštaš jer ljubiš. Ali drugoga puta nema. Da je postojao neki drugi put u puninu života, ti bi ga odabrao. Očito, put ljubavi jedini je put, ali ta se ljubav mora dokazati kroz dimenziju križa da bi joj se povjerovalo i vjerovalo.
Hvala ti što te ništa ne može rastaviti od ljubavi prema nama. Pomozi nam da i s nama bude isto. Da i nas ništa ne može rastaviti od ljubavi prema tebi i prema braći. Daj da ljubimo tada kada mržnja napada, daj da praštamo tada kada se čini da je praštanje kukavištvo i kada bismo od takve zahtjevnosti ljubavi najradije htjeli pobjeći.
Daj nam blagoslov svojega križa za koji si zajamčio: U ovom ćeš znaku pobijediti. Ako dopustiš da križ u tebi pobijedi sve ono što mu se suprotstavlja, u tom ćeš znaku pobijediti i pobjeđivati. Amen.


XII. POSTAJA: Isus umire na križu
Kad te na križ patnja pribija, duša se uz Boga privija, makar se iz grudi krik muke izvija.
Gospodine, nisi mogao ostati vječno razapet između neba i zemlje. Tvoje su muke bile veoma intenzivne, ali ipak ograničena trajanja, i uslijedila je smrt, otkupiteljska smrt. Hvala ti, Gospodine, što si ostao vjeran poslanju koje ti je Otac namijenio, a to je da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.
Hvala ti što si snagom ljubavi ušao u smrt koja je bila posljedica mržnje i pristajanja na razaranje, na sljepoću, na bijeg, na strah, na prekid rijeke života s izvorom. Hvala ti što te smrt nije mogla pobijediti, iako se činilo da si zapravo ti gubitnik. Hvala ti što te zlo nije moglo pobijediti, iako su mnogi mislili kako si pravi nemoćnik, da uopće nisi onaj za koga si se predstavljao.
Hvala ti što si uzeo sve sablazni, sva kriva očekivanja, sva razočaranja naša i svu beznadnost života bez Duha, i to unio u grob, unio u smrt i ubio smrt, ubio grijeh, pobijedio Zloga. Hvala ti što si ti bio smrt smrti. Hvala ti što i nas pozivaš da umiremo grijehu, da umiremo zlu, da umiremo svemu negativnomu kako bi se u nama rodilo ono dobro i vrijedno za što se isplati živjeti, ali i za što se isplati umrijeti, ako zatreba.
Hvala ti što si prvi prokrčio put spasenja i pozvao nas da idemo za tobom, početnikom i dovršiteljem naše vjere. Hvala ti, najbolji prijatelju i jedini Spasitelju i Otkupitelju,
jedini posredniče između neba i zemlje, između Boga i čovjeka. Hvala ti, Bogočovječe, Isuse Kriste. Amen.


XIII. POSTAJA: Isusa skidaju s križa
Svećenik kao žrtva na oltaru ruku Majke cijeloga svijeta.
Gospodine, ti nisi sišao s križa, tebe su skinuli s križa. Ako je istina da se 90% kršćanskih molitava sastoji od rečenice: Od križa oslobodi nas, Gospodine, onda je isto tako istina da ta molitva ne može biti uslišana jer ti ne oslobađaš od križa, nego po križu.
Sam si pokazao kako se to radi. I hvala ti što si časno dovršio svoju životnu utrku. Tvoje je mrtvo tijelo u Marijinu naručju, u naručju one koja te ljubila više od ikoga, koja je znala suosjećati s tobom u svim tvojim situacijama: i uspjehu i neuspjehu, i odbacivanju i prihvaćanju, i očaranju i razočaranju.
Ona ima sućuti za one koji su napravili to okrutno djelo ubojstva Bogočovjeka. Hvala ti, Majko, što si s nama u najtežim trenucima naših života, kada se oni ne mogu niti izreći, ali se osjećaju, kada duboko pogađaju temelje našeg bića. Hvala ti što si uz nas u mogućim i nemogućim trpljenjima. Hvala ti, majko žalosna. Hvala ti za nadu, vjeru i ljubav u Isusa i u ono što je Otac namijenio učiniti po njemu za naš spas.
Hvala ti na tvojem suotkupiteljskom poslanju i njegovu potpunu ostvarenju na razini potpuno otkupljenoga stvorenja. Molimo te da se i nas sjetiš “sada i na času naše smrti”. Amen.


XIV. POSTAJA: Isusa polažu u grob
U grob se ne pokopava život, nego smrt koja je zarez, a ne točka rečenice života.
Gospodine, u taj su grob neprijatelji položili nade, velike nade. Mislili su da je to kraj tvojega života, da prestaju smetnja i prepreka za njihove živote, za njihove ambicije. Prihvatio si i tu sablazan da sve ide redovnim tijekom. Nije bilo čudesna oslobađanja s križa kako su očekivali prijatelji, pobornici i simpatizeri tvoji. I evo, polažu te u grob koji je unajmljen?! Naizgled završetak, poraz. Ostavljaš dojam potpuna gubitnika, razočaravaš i prijatelje i neprijatelje.
Hvala ti na grobovima svih milih i dragih našeg roda i naroda iz nedavnog i prijašnjih ratova, redovnih i izvanrednih smrti, naglih, pripravnih i nepripravnih. Hvala ti što si posvetio grobove svih koji u te vjeruju i što ova počivališta ljudskih tijela bude nadu u uskrsnuće.
Hvala ti što su grobovi privremeni smještaji. Hvala ti što smrt nije kraj. Hvala ti što si i ti umro i pokazao kako smrt nije strašilo, nego sestra, kako je nazva sveti Franjo Asiški. Hvala ti na prijelazu, na novom rađanju, koji, s jedne strane, označuje smrt, a, s druge, život koji se nezaustavljivo nastavlja. Amen.


XV. POSTAJA: Gospodin slavno uskrsnu
Drame Velikog petka zaplet uskrsnućem doživljava rasplet.
Ono što ni tvoji najbolji učenici nisu mogli ni u snu sanjati, iako si im o tome govorio na javi, da ćeš uskrsnuti, to se dogodilo. Pojedinačno si se i skupno susretao s onima koji su bili otvoreni za tu poruku, iako ne odmah. Trebalo je i vremena, kao što pokazuje slučaj dvojice na putu u Emaus.
Trebalo je vremena da im se otvori srce, da se zapali čežnja, da se prvotno razočaranje pretvori u novo očaranje, u novo oduševljenje. Jer «trebalo je da Sin čovječji sve to pretrpi», a udružen sa Sinom Božjim to i nadvlada, da se ostvari i dogodi spasonosno trpljenje. Hvala ti na radosti uskrsnuća. Hvala ti što si ti pobjednik nad grijehom, zlom, Zlim i svakom bolešću. Hvala ti što od tebe počinje budućnost koja ničim ne može biti zaustavljena jer si razorio sve prepreke.
Hvala ti što ostaješ i dalje s nama kao uskrsli Gospodin sa znakovima svoje muke koje uskrsnuće nije izbrisalo, nego ih je samo preobrazilo. Hvala ti na svakom našem uskrsnuću iz bijede, pakla, jada, grijeha, surovosti, neotkupljenosti. Hvala ti na tvojoj i našoj Majci koja je na osobit način bila sudionica tvojega uskrsnuća, koja nas otvara za sve blagodati uskrsnuća. Hvala ti, uskrsli pobjedniče, što tvoju pobjedu nitko i ništa ne može osporiti. Neka se u nama događa rascvat uskrsnuća, rascvat duhovnog života, procvat obraćenja, procvat i rast novog čovjeka, novog Adama i nove Eve, novoga čovječanstva. Hvala ti na budućnosti koja se otvorila toliko da je ni svi zasuni ovisnosti, grijeha, mraka i zla više ne mogu zatvoriti.
Hvala ti na svjetlu koje obasjava sve pozemljare, koje se iz tvojega smrtnog tijela po uskrsnuću razlilo na svu povijest ljudsku i svu povijest našeg roda i naroda. Hvala ti što se uskrsnuće probijalo ispod zajedničkih i pojedinačnih mračnih nataložina u našoj povijesti. Hvala ti za moj narod, Gospodine, koji je tvoj dar ovim prostorima. Hvala ti na ovim prostorima koji su tvoj dar mojem narodu. Daj da budemo tvoj znak, znak osporavan, ali i uspravan. Budi blagoslovljen, Gospodine, po svojem uskrsnuću i blagoslovi nas njime. Amen.


Završna molitva
Gospodine Isuse Kriste, s tobom i tvojom Majkom zajedno smo išli tvojim i našim križnim putem. Sjećali smo se naših križnih putova kroz povijest. Podsjećao si nas kako nam valja ići tim putem jer je uzak i strm put koji vodi u život, a širok i lagodan put koji vodi u propast.
Hvala ti što nam otkrivaš istinu o našem životu, istinu o Bogu i čovjeku, o svemiru, o ljudskoj sudbini iza koje stoji Očeva nakana da nas beskrajno usreći ako se otvorimo njegovu planu. Hvala ti što je to ljubav koja stoji iza našega stvaranja, ljubav koja stoji iza našeg otkupljenja, što je to ljubav koja stoji iza našeg posvećenja. Hvala ti što je moguće biti tvoj i tada kada se pitamo koliko je onih koji idu za tobom. Tebi nije važan broj, nego kroj, ali ipak došao si svima.
Daj da naša ljubav bude toliko širokogrudna da nikoga ne isključuje iz svojega djelokruga. Ljubimo svakoga, pa i neprijatelje, jer znamo: Svi su djeca Božja. Mi to znamo, a svojom ćemo ljubavlju i njima pomoći da to doznaju. Usadi u nas misao kako nam valja na najbolji mogući način proživjeti ovaj život da bismo svi zajedno s tobom i s onima koji su ti na ovoj zemlji htjeli služiti i ostali ti vjerni do zadnjega daha svojega života uživali u vječnosti. Amen


Zadnja promjena: klara; sub 21 vel 2009, 7:56; ukupno mijenjano 1 put.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 21 vel 2009, 8:14
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put


1. postaja: Isusa osuđuju na smrt

Koliko je potrebno da čovjeka osude na smrt? Sigurno duge raspre, tajna šaputanja, ogovaranja, ljutnja. Sigurno ta vatra netrpeljivosti dugo tinja. Nosio je snažnu Riječ, živio jasno i povučeno, poučavao kao Onaj koji zna kako, zašto. Osjetili su tu nadmoć osobe koja je niknula iznenada, osobe neugledna i siromašna podrijetla (tek Davidove loze), poznavali su mu roditelje, samozatajne ljude bez osobite slave. Ta je osoba činila čudesa, ozdravljala, podizala. Hrabrila. Tješila, opraštala grijehe, krivnju brisala….Osjetili su Isusovu nadmoć i svoju nemoć. A prepoznali su i svoj mračni trenutak moći: Izaberimo Barabu! On je manje zlo. Nikome se ništa neće dogoditi ako oslobodimo Barabu: možda koja pljačka ili razbojstvo, ali Opasnoga treba maknuti sa scene. Moćnoga treba neutralizirati da ne uznemiruje savjest! Bolje žrtvovati jednog pravednoga, nego da moramo išta mijenjati. Neka bude sve kao prije. Dozlogrdilo im Njegovo razotkrivanje. A smislili su dobar plan. Pilat će Ga osuditi, da sve izgleda čisto, nevino. Nije važno što i Pilat pere ruke. Sve je već dogovoreno. I odvija se po planu.

Pomolimo se:
Hvala ti, Gospodine, za sve iskrene i poštene nasljedovatelje Tvoje riječi i istinske zaljubljenike u Tvoja pravila igre. Klanjam ti se u ljudima koji te traže, žele i čeznu za tobom. Očuvaj nas od krvi nedužnoga: da nikada nikoga ne osudimo na smrt lošim govorom, ponižavanjem, omalovažavanjem tuđeg značaja ili postignuća. Molim Te, daj da se radujemo bratu čovjeku i svakom njegovom uspjehu.


2. postaja: Isus prima na se križ
Neobičan prizor: bez protivljenja i opravdavanja Isus prihvaća natovarenu gredu. Oblio ga je znoj jer zna što ga čeka, ali On se predaje toj stvarnosti bez oklijevanja i ne traži krivca. Kakve li duboke razlike između čovjeka i Boga! Mi se bojimo svake, najmanje kazne. Bojimo se da će drugi saznati da smo pogriješili, da smo slabi, da nismo uspjeli, da nešto ne možemo. Skrivamo se, glumimo, a kad nas otkriju, opravdavamo se, uzmičemo, tražimo krivca, nudimo izlike…Nerado podnosimo odgovornost života.

Pomolimo se:
Divni Isuse, uvijek iznova odlučujem ne opravdavati se za svoje slabosti niti tražiti smilovanje od ljudi. A onda opet potrošim sate smišljajući pravi izgovor: onaj koji će biti dobar ljudima i prihvatljiv savjesti. Od danas iskreno želim prestati se skrivati, želim prihvatiti izazove i ponijeti križ koji je tako besprijekorno oblikovan za mene. Ljubav je Tvoja tako bezgranična i neobjašnjiva da okus njezin naziremo tek kad šutke prihvatimo križ, svakoga dana iznova, jednostavno. Molim Te, Pomozi da rastem u jednostavnosti i da hodam u sigurnosti Tvojih koraka.


3. postaja: Isus pada prvi put pod križem
Ponekad nas sruši teret života. Čini se da nema izlaza, ne možemo dalje. Posustajemo, padamo. Dobro je naći snage, dići se i krenuti dalje. A što ako nevolja traje? I pritišće? Nerijetko se nakon prve nevolje sruči još jedna lavina. Čudimo se kako se to može preživjeti. A najviše bole osude i komentari: dobio je što je zaslužio, nije trebao toliko raditi, zašto se miješao u ono što nije nužno…. Boli ako nema čovjeka koji bi opravdao, oprostio, zavolio….

Pomolimo se:
Hvala ti, Gospodine, za padove. Tako sigurno znamo da nam bez Tebe nema života. Da bez Tebe ne živimo. Samo vegetiramo. Spavamo, ustajemo, jedemo, pijemo, i dalje žeđamo i gladni smo i umorni i pretovareni brigama i teretima života. Molim te da u svakoj nevolji, ali i sreći, gledamo Tebe i crpimo snagu za život, jer Život si Ti.


4. postaja: Isus susreće svoju svetu majku

Majke postoje i čudo su Božje ljubavi. Neobične, lijepe, tople, odlučne i nježne. U slučajevima krajnje napuštenosti i beznađa, majke su tu. Majka znači život, pobjedu nad smrću, snagu novog početka. Biti majkom je povlastica dostojna kraljica. Čudesno je pronositi taj život u sjaju i bijedi, u siromaštvu i bogatstvu.
Teško je gledati neuspjeh svoga djeteta, ali ljubav ne treba argumente. Ljubavlju valja zaogrnuti vlastito dijete i dati mu iskustvo i snagu Božjeg prihvaćanja i pečat postojanja koji je čisti dar.

Pomolimo se:
Molim te za šutljivost i poniznost. Osnaži me sposobnošću prihvaćanja i zahvaljivanja za dobro i zlo. Hvala ti na blagoslovu djecom. Hvala na radosti i žalosti, padovima i poniženjima. Hvala što Ti jesi.


5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Svakodnevno možemo sresti izranjenog Isusa koji treba pomoć. Krvavu, osramoćenu, prezrenu, izruganu osobu nerado primamo. Nekako osjećamo prezir i stid. Ne želimo biti u blizini gubitnika. Što ako nas netko vidi? Zar smo i mi pristaše takvih jadnika? Koliko smo puta otkrenuli glavu od potrebnoga? Udaljili se od Isusa? Prepustili ga njegovoj patnji? Kazali: imam dosta svojih briga. Šteta. Propustili smo priliku biti u Isusovoj blizini.

Pomolimo se:
Gospodine, koji znaš izvor i smisao patnje, učini me susretljivom i suosjećajnom s onima koji trebaju samilosti. Najčešće sam taj patnik upravo ja. Željan pažnje, prihvaćanja, razumijevanja, praštanja. Potrebit zagrljaja, opravdavanja, ljubavi. Taj pogled i susret s Ranjenim osnažit će mene, podići me iz bijede nezadovoljstva, depresije, straha, nepovjerenja. Podići nekoga iz blata znači sebe uzdići do lica Gospodinova. Molim Te,učini me spremnim, Gospodine, uvijek iznova za dobro.


6. postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Veronika je bila hrabra žena. Isus je osuđen, prijatelji mu se razbježali, glavari ga se svećenićki odrekli, svjetina ismijala. Tko želi biti viđen u društvu onoga koji je osuđen na strašnu smrt? Ona se ne boji sramote, poruge ni osude. Istupa iz mnoštva i pruža Isusu rubac. Što li je pri tom mislila? Možda ju je preplavio osjećaj nemoći, a tjerana željom da učini nešto, da pomogne i olakša Isusu. I nudi mu ono što trenutno ima kod sebe: čisti, bijeli rubac.
Isus je zahvalan i velik, čak i u bijedi i patnji koju proživljava: nema u njemu gorčine, prezira ni osvetoljubivosti. Samo Ljubav za čovjeka, za ovu samilosnu ženu. Daje joj odraz svoga lica.

Pomolimo se:
Gospodine, molim te da u trenucima ostavljenosti, boli i patnje ne okrivljujemo druge ljude, da ništa od ljudi ne očekujemo, nego da strpljivo prihvaćamo i zahvaljujemo. I da tražimo Ljubav čistu.


7. postaja: Isus pada drugi put pod križem

Kao da nije dovoljno poniženja! Izrugivanje, sram, upiranje prstom. A sve to temeljem lažne optužbe. Razdire to čovjeka i oduzima snagu. Osjećaj: nikome ne značim, čemu koračati. Znoj, teret, ostavljenost, dovode do novoga pada. Jednima na porugu i ismijavanje, drugima na spasenje.

Pomolimo se:
Gospodine, učini nas toliko suosjećajnima i osjetljivima da nikoga ne osuđujemo, nikome se ne rugamo, jer nikada ne znamo punu istinu. Molimo Te, Zamijeni nam srca kamena ljudskim srcem.


8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Žene imaju osjećaj za nepravdu i suosjećanja s onima koji pate. Žene imaju snagu zauzeti se za dobro, za nevoljnika, patnika. I one jeruzalemske žene nisu mogle ništa drugo do gledati, suosjećati, plakati, nadati se da će se odluka, još u posljednjem trenutku, promijeniti.
Isus opet ne propušta priliku poučiti, ostaviti oporuku: Ne plačite! Hodajte uspravne, u ljubavi, noseći nježnost i toplinu koju vam je Bog u srca utisnuo. Uzmite tu brižnost i pažljivost i zaogrnite njome djecu svoju. Ona trebaju plašt prihvaćanja, blizine, nježnosti, dobrote, darivanja, snagu stvaranja - ljubav samu. Raširite velikodušno krila svoje ljubavi i dijelite velikodušno, kao što ste velikim obdarene.

Pomolimo se:
Divni Isuse, hvala za dar ljubavi i osjetljivosti za drugoga. Produhovi nas, da u svakom trenutku sreće ili žalosti, dolazimo najprije k Tebi. Molim Te, pomozi da naše odstupanje ili djelovanje bude najprije začeto u tišini, da donesemo plod.


9. postaja: Isus pada treći put pod križem
Mučno je gledati Isusa pod teretom ljudske zloće. Kao da nema kraja patnji, boli, mučenju. I još jedno posrnuće, pad, novi smijeh, novi dokaz nemoći Što li su učenici mislili nego: propalo je. Ovaj je imao snažnu Riječ, a sada je evo, sve propalo. Ili: niti ovaj nije Mesija, ovakva sramotna smrt sigurno nije određena Spasitelju svijeta.
A Isusovo posrtanje, padanje i mučno ponovno ustajanje ima poruku: ustaj čovječe, iz blata svojih lutanja, stranputica, opterećenosti, ropstava, ovisnosti, bježanja, grijeha. Ustani kada misliš da više ne možeš. Ustani kada si rezigniran, kad si razočaran sobom, kada sam sebi više ne možeš oprostiti ponovni pad. Znaj: Isus se dizao za tebe, opravdao te i otkupio, jedina je dužnost prihvatiti Milost, zagrliti Ljubav i postati Čovjekom.

Pomolimo se:
Hvala ti za proživljen i treći pad pod teretom križa. Ne daj da ikada zaboravimo da se unatoč ostavljenosti i poruzi ljudi, moramo dići i potražiti Tvoju ruku. Vodi nas Duhom ustrajnim, da ne klonemo nikada, molimo te.


10. postaja: Isusa svlače
Nema milosti za osuđenika. Obespravljen, nepravedno osuđen, sada još i potpuno ponižen. Haljinu strgnuše s tijela i podijeliše je, bacivši kocku. Ima li kraja bezočnosti, bezosjećajnosti, otuđenosti od čovjeka koji trpi?

Pomolimo se:
Sačuvaj nas Gospodine, okrutnoga iživljavanja. Molim Te, Probudi u nama suosjećanje za patnika, da osjetimo poziv priskočiti u pomoć.


11. postaja: Isusa pribijaju na križ
Došao si do kraja puta. Nitko ne odustaje od nauma. Presuda je izrečena, vojnicima je dužnost izvršiti presudu do kraja. Zdušno zabijaju čavle. I mi se lako okomimo na onoga koga društvo prokaže kao drugačijeg, manje vrijednog, obilježenog. Nitko i ne pita što je istina. Samo vadi nove argumente protiv Njega. Čuju se nove mane, propusti, razlozi zbog kojih je zaslužio osudu i smrt. Nitko ni ne pomišlja na priliku za život. Svi se slažu: smrt je zaslužio.

Pomolimo se:
Kada bismo bili čisti, sve bi nam bilo čisto, sve bismo znali opravdati, sve mogli oprostiti. Molimo te za čistoću srca, za život bez grijeha, za predanost Tebi.


12. postaja: Isus umire na križu
Zadnji trenuci patnje. Agonalna borba. U tome je čovjek posve sam. Mora proći prolazom iz kojega povratka nema. Bilo bi lakše da se osjetio priznatim, voljenim, prihvaćenim. Isus umire kao otpadnik društva, kao neprijatelj, neshvaćen, kao gubitnik. Prijatelji mu se razbježali, posakrivali se od straha da i njih ne uhapse. Nigdje čovjeka. Majci je srce slomljeno zbog sinovljeve patnje. Ona zna istinu, ali ne može vjerovati da Sin mora umrijeti tako strašnom smrću. Razbojnik jedini ima blagu riječ: Sjeti me se Isuse, kad dođeš u raj. Isus mu uzvraća: Spašen si, čovječe, još danas si sa mnom u raju.

Pomolimo se. Čudesni Isuse, pomozi da i ja poželim biti u Tvome kraljevstvu, danas i u svakoj prilici, molimo te.


Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
Valjda su se znatiželjnici razbježali. Svi su se uvjerili: umro je. Završeno je. Samo najbliži ostaju i brinu za beživotno tijelo.

Pomolimo se.:
Molim te za šutnju, da tišina i govor budu rječitiji od riječi, da imaju snagu podići, oplemeniti i učiniti život podnošljivim.


14. postaja: Isusa polažu u grob
Čovjek neki, Josip iz Arimateje, zatražio je dozvolu da Isusa pokopa. I dobio je dopuštenje Pilatovo, uredio tijelo prema običaju svoga vremena i pokopao ga. Žene su vidjele mjesto, sjedile su ondje i još valjda nisu vjerovale što se dogodilo. Zbog straha od prijevare, poslali su stražare na vrata groba. Kao da to išta znači onomu koji gospodari životom! Zasigurno, nastupa prostor slobode, nezaustavljive rijeke slobode.

Pomolimo se:
Koliko znakovitosti u tvom ulasku u grob. Hvala za tu sliku odvajanja od tijela, prestanka djelovanja ograničenosti vremenom i prostorom i ulaska u svijet beskrajnoga. Molimo Te, pomozi da znamo umirati nevažnomu i živjeti Radost.



(MŠ)

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pon 23 vel 2009, 10:51
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put
(samostan Poljud)


Uvodna molitva
Gospodine Isuse Kriste, želim sada ići za tobom u duhu na tvojem putu trpljenja.
Otvori mi oči i takni mi srce da da uvidim i postanem svjestan
kako je velika tvoja ljubav prema meni, da se čitavom dušom obratim tebi.
Tvoj put boli neka mi bude škola u svakom trpljenju.


I. Isusa osuđuju na smrt

Pomozi mi, Isuse, biti slobodan u osamljenosti, pred osudom,
pred prijetnjom i lažima,
da mogu zajedno s tobom nositi dio boli svijeta i vremena
u koje si utkao moj životni put.


II. Isus prima na se križ
Ojačaj me, Isuse, svojom rukom koja prihvaća križ
da se ostavim bjegova, prkosa, nestrpljivosti i samosažaljenja.
Učini me spremnim za prihvaćanje križa, ma kakav on bio.
Tako će se znati da Tvoj križni put živi u svakome od nas koji te slijedi u slobodi.


III. Isus pada prvi put pod križem
Okrijepi, Isuse, moju nutrinu za podizanje iz padova.
Daj da zaboravljam i praštam zaplitanja i podsmijeh
dok ne stignem na odredište koje si mi namijenio.


IV. Isus susreće svoju svetu Majku

Isuse, blagoslovi moju ljubav da osjeti bol
i učini je dostojnom sudjelovanja u boli svijeta i čovjeka
i bit ću sličan tvojoj Majci.


V. Šimun Cirenac pomaže Isusu

Daj mi, Isuse, prozreti nepravdu učinjenu slabom i ugroženom čovjeku.
Daj da budem pomoćnik takvom i svakom tko treba moja leđa,
jer je križ podijeljen na dvoja ili troja leđa mnogo lakši,
premda uvijek ostaje križ.


VI. Veronika pruža Isusu rubac
Isuse, neka moja savjest uvijek bude osjetljiva
na zavođenje koje me salijeće kroz mišljenje, ponašanje i mentalitet svijeta,
i daj mi sposobnost i slobodu iskoraka, pa makar me to stajalo muke.
Znam da će tako tvoje lice ostati biljegom i zalogom vječnosti.


VII. Isus pada drugi put pod križem

Uza sve što se događa u tebi,
tvoja volja, Isuse, podiže tvoje palo tijelo i ideš dalje.
Pomozi mi da snagom duha i volje dižem svoje tijelo
i nastavim svoj put za tobom.


VIII. Jeruzalemske žene oplakuju Isusa
Dopusti mi, Isuse, da se tvojom snagom u sebi znadem odvojiti od sebe,
nadići sebe i uputiti se ka čovjeku kojem sam potreban više nego sebi
i učinit ćeš me svojim vjernim učenikom.


IX. Isus pada treći put pod križem
Blagoslovi, Isuse, moje vrijeme, snage i pažnje koje poklanjam patniku
i učini me prisutnim u patnjama svijeta
da bih mogao baštiniti one darove vječnosti
koje može roditi samo pravednikova bol.


X. Isusa svlače
Obuci me, Isuse, odjećom duha
i ojačaj u opredjeljenju za vrednote neba,
da svoju bijedu i golotinju mogu prihvatiti s mirom.
Neka iza mene ostane samo mir i blagoslov koji su odjeća Tvoje vječnosti.


XI. Isusa pribijaju na križ
Snagom svoga križa, osposobi me, Isuse,
za darivanje sebe bez interesa.
Tvoje raširene ruke i pribijenost na križ, n
eka mi budu nadahnuće za misli i djela
da bih svoj život mogao učiniti darom iz ljubavi.
Tako ću biti posve svoj i posve tvoj.


XII. Isus umire na križu

Isuse, ojačaj moju vjeru, da prihvati potrebu smrti.
Neka moja vjera ostane čvrsta
na putu za tvojim svijetlim tragom koji si ostavio ti,
kada si pao u zemlju i umro da bi nam darovao plod - život vječni.


XIII. Isusa skidaju s križa

Znam, “za sebe si nas stvorio, o Bože,
i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi”.
Ništa ne smijemo zadržati kao trajan posjed osim svoje povezanosti s Tobom.
Tek u Tebi imam sve - pa i ljude koje sam volio ili volim.
Tek iza potpune odijeljenosti ti ćeš biti sve u svemu
- Bog moj i sve moje.


XIV. Isusa polažu u grob

Snagom svog posvemašnjeg siromaštva radi Kraljevstva nebeskog,
preobrazi me, Isuse.
Neka Tvoj sveti grob pomogne moje duhovno preporođenje,
i Tvoj će križni put uroditi najdragocjenijim plodom
za koji si položio život.


Završna molitva
Neka žarka i slatka ljubav prema tvojoj ljubavi, Gospodine,
očisti moj um od svega što je pod nebom,
da mogu umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi,
jer si se ti udostojao umrijeti iz ljubavi prema mojoj ljubavi.
Amen.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 27 vel 2009, 8:18
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put (fra I. Mikić)


UVOD
U ime Oca...
Isuse Kriste, zato jer si bio čovjek i živio na ovoj zemlji, njom prošao čineći dobro
– i ti si morao proći svoj križni put.
Ti si učio i govorio da pšenično zrno pavši na zemlju mora umrijeti da bi donijelo rod.
Taj zakon vrijedi za tebe i za svakoga tvog vjernika, za svakoga koji te želi slijediti.
Hvala ti što danas smijemo razmišljati tvoj križni hod, hod tvoje ljubavi našom zemljom. Bez tvoga puta bili bismo sami na bespućima života. Daj nam vjere u ovom hodu križnoga puta da budemo bogatiji na svojim križnim putovima. Po tvome putu križa neka i naš život postane ljubav.



1. POSTAJA: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Isus se nalazi pred ljudskim sudom. On koji je rekao: tko će mi od vas dokazati grijeh – sada i ne može i ne želi dokazivati svoju pravednost. Isus je ne dokazuje – on je jednostavno živi - sada na jedini mogući način: ŠUTNJOM. Teško je stajati pred ljudskim sudom. Teško je stajati i kad smo nevini, a još teže nam je stajati kad nismo nevini i kad su oni koji nas osuđuju zaista u pravu. Tada se ne možemo braniti i još samo jedno želimo, a to je: da se sve to što prije završi.

Isuse Kriste, ti si bio osuđen nevin za mene i za nas grešnike. Ti nisi trpio svoje zlo nego moje i naše zlo, zlo cijeloga svijeta. I zlo onih koji nas sude i osuđuju. Ti nam daj milosti i snage da budemo tvoji i da mi nikada nikoga ne sudimo i ne osuđujemo.
Amen.


2. POSTAJA: ISUS PRIMA NA SEBE KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Križ je nerješiva zagonetka kršćanstva. Križ je prihvaćanje tuđega zla na sebe. Križ je jedini mogući odgovor na zlo svijeta. Zato će Pavao govoriti o ludosti i sablazni križa. Onaj tko prihvaća križ – čini se da ga je i zaslužio. Inače bi se borio protiv križa. Lako je nositi križ na zlatnom lančiću. Ali križ o kojem govori Isus i kojega on prvi u povijesti čovječanstva prihvaća – to je nešto što nema nikakve ljudske logike. Ako postoji apsurd – onda je to križ!

Isuse Kriste, zahvaljujemo ti za tvoje prihvaćanje križa. Hvala ti što je tvoja ljubav bila takva da može prihvatiti i nositi križ. Ti nam daj milost da i mi prihvatimo križ, da prihvatimo s ljubavlju na sebe tuđe zlo i u sebi živimo tvoje umiranje i patnje. Ne dopusti da ikada odbacimo čovjeka koji nam nanosi zlo. Daj nam milosti da se i mi – kao Pavao – možemo hvaliti i ponositi tvojim križem.
Amen..


3. POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Evanđelja nam nigdje ne govore o Isusovim padovima pod križem. No, kršćanska pobožnost i kršćanska molitva u ovim postajama razmišlja više o kršćaninovu padu u grijeh. A Krist je došao pobijediti i zlo grijeha. Zato je dobro i potrebno shvatiti da smo grešnici. Ako to shvatimo onda ćemo daleko lakše izlaziti na kraj s grijesima drugih ljudi. Ali padamo i griješimo osobito po tome što gledamo tuđe grijehe, a lako prelazimo preko svojih grijeha.

Isuse Kriste, ti si jedini bez grijeha, jedini koji bi imao pravo osuditi i odbaciti nas grešnike. Ali tvoj nam križ neprestano govori da si došao upravo poradi nas ovakvih: ne osuditi, nego oprostiti i spasiti.
Amen.


4. POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Što ima ljepše od susreta s dragom osobom? Što ima ljepše od susreta s takvom majkom koja je imala tako jedinstvenu ulogu u povijesti svoga sina? – Ali što može biti tužnije od ove situacije koja ljubljenoj osobi donosi toliko razočaranja? Bio je to susret boli koja prodire do najdubljih dubina. Teško je reći kome je u ovome susretu teže: Majci Mariji koja je mogla veličati Boga jer je majka ovoga Sina – ili Isusu koji kao najveći neprijatelj čovječanstva mora šutke proći pokraj majke.

Isuse Kriste, Sine Božji i Sine Marijin! Ti sam znadeš kako nam je ponekad teško, mučno i bolno susresti dragu i ljubljenu osobu. A mi smo sami često krivi za to. Smiluj nam se i daj nam milost da uvijek ostanemo u ljubavi prema svojim najbližima.
Amen.


5. POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
U nošenju križa svatko je najprije sam. Pa i onda kad nam netko pomaže – on je zapravo samo čovjek sa strane, bez obzira je li natjeran ili iz ljubavi. U takvim situacijama čak i ne smijemo drugoga opteretiti svojim križem i svojom situacijom. Kad je u pitanju križ – svatko je u biti sam, jer križ je slobodni i osobni izbor. Ipak smijemo osjetiti blizinu drugoga. Smijemo dopustiti da nam drugi u nošenju križa bude bliz. Isto tako moramo shvatiti da smo mi drugima potrebni osobito onda kad križ opterećuje njihov život. Jedno je čovjeku u takvim situacijama pomoći, a nešto je sasvim drugo nekome još otežati njegovu muku.

Isuse Kriste, prvi nositelju križa! Daj nam strpljivosti u križevima života i daj nam smisla i ljubavi da drugima u njihovim križevnim situacijama možemo biti blizi i pomoći im na križnome putu.
Amen.


6. POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Šimun je bio prisiljen pomoći. Tako nam govore evanđelja. Nigdje se u evanđeljima ne govori o Veronici. Ali kršćanska pobožnost osjeća sućut prema Isusu i među rasplakanim ženama želi prepoznati jednu koja pomaže Isusu da obriše lice. Po licu prepoznajemo čovjeka. Isusovo lice bilo je iznakaženo ljudskom zloćom. Veronika želi da Isusovo lice ponovno zasja u svojoj ljepoti, veličanstvenosti i dostojanstvu. Ali Isus – uvijek preobražen – i na brdu preobraženja i na brdu križnoga puta – svojim licem razotkriva Božju ljubav. Ne znamo je li veći na gori preobraženja očitujući svoje božanstvo, svoju slavu, ili njegovo znojno i krvavo lice u solidarnosti sa svim patnicima ovoga svijeta.

Isuse Kriste, tvoje preobraženo lice i u božanstvu i u patnji neka i nas preobrazi da i mi budemo solidarni u patnji našega svijeta.
Amen.


7. POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Svakome od nas dogodi se pad – a onda se trgnemo i opametimo. Ali što ako nam se opet dogodi pad? Tada počinjemo mrziti i osuđivati sebe. A pogotovo druge: nakon ponovnog pada oni više nemaju šansu pred nama. – Tako mi razmišljamo. A Isus razmišlja sasvim drugačije. On je došao spasiti grešnika a ne oprostiti tek jedan grijeh. Došao je čovjeku ponovno i ponovno otvoriti i darovati mogućnosti – a ne pred čovjekom zatvoriti vrata novoga Božjega života.

Isuse Kriste, daj da budemo tvoji učenici i tvoji nasljedovatelji u opraštanju i uvijek ponovnom prihvaćanju čovjeka. Pomozi nam da iz svoga zla uzdignemo pogled prema tebi koji si na sebe uzeo naše zlo i zlo svega svijeta.
Amen.


8. POSTAJA: ISUS TJEŠI ZAPLAKANE ŽENE
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Isusov susret s majkom Marijom prošao je na jedan jedini mogući način: u šutnji, ali i u susretu srdaca. Ovaj susret je sasvim drugačiji, a on izvire i svoju dubinu dobiva iz Isusovog poslanja. Sam je govorio: blago ožalošćenima i zaplakanima – oni će se utješiti. I sada, ovdje, na svome križnome putu, Isus ostaje Krist: on ožalošćenima i zaplakanima donosi utjehu. I još više od toga: on sam jest njihova utjeha! Ali Isus nije u iluziji. On zna da njime otpočinje križevna povijest. I ove će žene imati svoj križ. I svaki njegov vjernik imat će svoj križ. Ali od sada svaki križonoša zna da je tim putem prošao Isus Krist.

Isuse Kriste, utjeho žalosnih, ti imaš riječi života, ti si uvijek smirio nemirno i tjeskobno čovjekovo srce. Ti si imao osjećaja za ljudsku patnju. Budi s nama u našim križevnim situacijama i neka nas tvoja riječ utješi i ohrabri.
Amen.


9. POSTAJA: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Sveti nam Pavao govori o velikoj unutarnjoj borbi, o dva zakona u svom tijelu, o tome da mu ide htjeti dobro – ali ne i činiti dobro. Možda je naša situacija takva da smo gotovo nepopravljivi grešnici. U takvoj situaciji možemo početi očajavati i misliti da je s nama gotovo i da smo propali. A može nas ta situacija grijeha učiniti takvima da se sa grijehom olako mirimo. Ne valja ni jedno ni drugo. Isus nije uzalud nosio križ. Ali prihvatimo ozbiljno već jednom da ga je nosio za nas i da se njegovo spasenje mora u nama dogoditi.

Isuse Kriste, toliko si nas ljubio da si za nas prihvatio poniženje. Kroz tvoj se križ dogodila čudesna razmjena: na tebe pade naše zlo da bismo mi bili očišćeni i obnovljeni. Hvala ti na tome daru!
Amen.


10. POSTAJA: ISUSA SVLAČE
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Prvi čovjek našao se gol u grijehu. Otada je golotinja teška i mučna za čovjeka. Ona predstavlja za čovjeka najveće poniženje. Isusu nisu mogli dokazati nikakvu krivnju. Ali su ga zato mogli prikazati i pokazati krivim i poniziti ga time što mu svlače odijelo. Zao čovjek uvijek želi drugoga raskrinkati i dokazati mu zlo. Ostaje i tajna i pitanje: s kojim pravom? Zato je sam Bog prvoga čovjeka odjenuo da bi mu vratio njegovo dostojanstvo. A isto to Isus govori i u svojoj prispodobi o milosrdnom Ocu koji sinu daje prvotnu haljinu . Možemo li iz ove postaje naučiti ljudima priznati i vratiti njegovo dostojanstvo?

Isuse Kriste, ti nisi došao ni slomiti ni uništiti čovjeka. Ti si bio pažljiv prema čovjeku koji nije mogao sakriti svoju golotinju, svoj grijeh, svoju slabost. Neka nas tvoja ljubav zaodjene i dade nam snage i hrabrosti da i mi druge zaodjenemo ljubavlju i praštanjem.
Amen.


11. POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Biti pribijen na križ. To nitko ne može učiniti sam sebi. To uvijek čine drugi. Ovdje se nalazimo pred najdubljom tajnom ljudskoga zla koje ide do kraja, do samoga pribijanja na križ. Time se zapravo samo očituje slabost onih koji to čine. I onda i danas. Ali mi znamo da je Stari zavjet prepun tekstova koji nam govore o likvidaciji pravednika. Kojeg li paradoksa: onaj koji je prošao zemljom čineći dobro, završava život pribijen na križ da više ne čini dobro! Ali – taj pribijeni i na križu jest Krist, i na križu moli zagovornu molitvu, a jadniku uz sebe daruje spasenje.

Isuse Kriste, znao si što te čeka i nisi promijenio način svoga djelovanja da ti se sve ovo ne bi dogodilo. Ti ostaješ vjeran svome poslanju. Tako, pribijen i uzdignut, ti nas privuci k sebi da iz tvoje blizine možemo i mi prolaziti zemljom čineći dobro.
Amen.


12. POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Sveti Pavao nam je zapisao da je Isus bio poslušan do smrti, smrti na križu. Isus je išao i došao do kraja. Ništa nam ne bi značio njegov život da je proživio 70-ak godina i onda umro. Ovako – umro je u naponu snage, umro je za svoje ideale, za ono što je propovijedao, umro je vjeran Bogu Ocu i čovjeku. Ovako se umire samo iz ljubavi. Isusova ljudska egzistencija prošla je ono najdublje iskustvo koje nam se nameće: iskustvo Božje odsutnosti! Zato je Isus molio: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?! Ali ta egzistencija doživjela je i svoj vrhunac u povjerenju i u predanju završava svoj život moleći: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Isuse Kriste, umrli na križu! Ti si prošao svu apsurdnost života, sve do u samu smrt. Bio si nam bliz životom i svojom dobrotom, a sada si nam postao bliz i svojom smrću. Daj nam snage izdržati sve apsurdnosti života i milost predanja svoga života u Očeve ruke.
Amen.


13. POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Do Isusove smrti na djelu su bili Isusovi neprijatelji. To su oni koji se bave tzv. važnim poslovima. I takvim se mislima žele opravdati od svoje nepravde. – Sada nastupaju Isusovi prijatelji. Do sada su bili nemoćni. Isusova riječ o prihvaćanju križa učinila ih je nemoćnima i vezala im ruke da ne učine kakvo zlo. Sjetimo se situacije kad su Isusa uhvatili i kad je Isus rekao Petru: djeni mač u korice! To je logika križa. Sada Isusovi prijatelji promatraju prvoga čovjeka koji je istinski nosio križ. Nezasluženo – i upravo zato istinski! Možda sada počinju shvaćati Isusove riječi o nošenju križa?!

Isuse Kriste, tvoje je mrtvo tijelo bilo položeno u krilo one od koje si primio to tijelo. Marijina bol u ovom trenutku bila je najdublja. Ali vjerojatno i duboka unutarnja radost jer si se do kraja dao. Daj nam milost da znademo doživjeti snagu tvoju ljubavi.
Amen.


14. POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te...
Isusa su po židovskom običaju položili u grob. Svjedoci su bili malobrojni Isusovi prijatelji. Još mu mogu samo to učiniti. Za ovaj čin polaganja u grob tijelo je Isusovo bilo pomazano još za njegova života u Betaniji. Učinila je to Marija, Lazarova sestra. Ne znajući značenje svoga čina, Marija pomazuje za ukop onoga koji joj je brata iz groba dozvao u život! Kako je Isus bio tankoćutan i nježan! Već izdaleka osjeća i proživljava svoj ukop!

Isuse Kriste, i ti si bio u čamotinji groba. I u tebi je zrno života moralo umrijeti da bi donijelo novi život. Daj nam milost da shvatimo da se po muci i smrti dolazi do slave uskrsnuća.
Amen.


ZAVRŠETAK
Isuse Kriste, zahvaljujemo ti na ovom razmišljanju i molitvi, zahvaljujemo ti što smo u duhu mogli pratiti tebe na križnome putu. Udijeli nam hrabrost za istinitiji kršćanski život i onda kada moramo proći križnim putem. Jer i za nas je Očeva volja da na zlo svijeta odgovorimo ljubavlju i praštanjem - jer to znači prihvatiti i nositi svoj križ!
Tako neka bude!
Amen!



fra Ivan Mikić

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: ned 01 ožu 2009, 1:51
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put: Primi me, Isuse


Molitva:
Primi me ovoga puta, Gospode, primi.
Ne odbaci me molim Te.
Dokradi se u moje srce i ostani.
Ne želim ponoviti one dane praznine bez Tebe,
neka se završe u prašini.
Neka se život moj sada otvori svjetlu,
zauvijek budan i oprezan.
Ne znam što me to zatvara i koja me obećanja
primame da se smucam uokolo, tamo amo,
putovima, preko livada.
Prinesi sada svoje lice sasvim blizu mome srcu
i predaj mi poruku svoju.
Mnogi grijesi, mnoge izdaje još potajice
vrebaju u mome srcu.
Ali ne odbaci me zbog toga nikad više.
Gospode, očisti ih svojom vatrom.


1. Osuda
Isuse, osuđen si apsolutno nevin.
Kad osudim ili sam na pragu vrata da pristupim dvorani
gdje se formira povorka gorljivih sudaca za pravdu po mjeri
vlastite uskoće, nezadovoljstva i povrijeđenosti,
daj mi vidjeti u liku stvorenja Tvoje nevino lice, a osjetiti u srcu vlastitu
nedoraslost i grešnost.
Prvi put sada postajem i uvijek iznova Tvoj mi stav ovdje govori -
kako je veliko ostati miran, očima opraštati, srcem u tome prihvaćati,
rukama ne doticati, a nogama čvrsto stajati i slušati osudu koja govori o
svemu što nisam.
Jesi li se ovdje ipak nadao da će se nešto preko noći promijeniti?
Poslanje Ti je bilo jasno, ljubio si do kraja,
a s ljudske strane što si mogao očekivati: oči pune mržnje i dvoličnost?!
Daj mi učiti od tvoje ostavljenosti, da se nije oslanjati na ljude.
I još nešto: kad se budemo gledali, ne daj da me vlastito nepraštanje i
svetost Tvoga pogleda zaslijepi.
Zapostavljanje svih mojih moći nek mi dokaže da moja snaga ovisi samo o Tebi
i da su ovo dani kada sam bespomoćna, ali od Tebe nikad napuštena.


2. Križ
Kad horizonta nema, a vrat je sagnut k zemlji, ostaje samo vertikala duha
dok tjeskoba viče iznutra i širi ruke da zagrle patnju - tu ponudu
za preobrazbu života.
Budući da je horizontala tu, još bih htjela u te svoje smucave korake
ugraditi dodir što ga nudiš odozgor.
I dok pada to blago vertikale, što mi preostaje nego hvatati ga da bar nešto ne propadne.
Premda ne znam put toga križa sastavljenog od moje zemaljštine i Tvoje svevidnosti,
u grču pristajem, jer još ne upoznah radosno razapinjanje.
I još onaj strah u pitanju: "Hoće li mi pristajati križ?" samo je prolazan,
jer već samo ugledan križ ne dopušta ništa drugo, nego udomljenje,
pa makar ono moralo biti u pokretima otpornih ruku i usiljena lica.
A vjerodostojnost prihvata - o njoj znamo samo Ti i ja!
Ja koja dvoumim nad podrijetlom križa i gledam mu izvorište
u bijesu glinenih posuda koje, premda ostarjele od sumornosti podruma,
zadržaše još jednu sposobnost: širiti uokolo svijest o isključivom postojanju horizontalnih greda
koje nisu odljepljive od smračenog uma čovjeka bez vjere -
da je križ nosivi teret, doduše trajno prisutan na leđima i u srcu.
Sve ono što me dijeli od Tebe, a žudi za otkupljenjem,
dopusti mi prihvatiti kao križ kojeg valja nositi iako je potpuno nerazumljiv.
Molim Te, neka samo ruke budu dovoljno raširene,
a srce spremno na samo jednu mogućnost - sve izgubiti.


3. Neophodan je prvi pad
Jedino s onim što postaje dio osobnosti pada se zajedno. Pa zašto si na
početku pao Isuse?
Za umornost još nije vrijeme, težina je odmjerena voljom Očevom,
slobodan si i pun ljubavi u kojoj si i prihvatio to drvo naše nevjere.
Ovaj put kojeg gazim s Tobom želi mi otvoriti oči za bitnosti srca,
stoga mi ovo stajanje, dok se dižeš, poručuje da hoditi Tvojim putem
znači odmjeravati autentičnost u padu i to odmah nakon preuzetnosti
sa željom u mislima da sam spremna nositi križ do kraja vlastitim silama.
Ta oholost i samodostatnost ljudskog u meni bila je dovoljna da Te sruši na koljena.
Oslobodi me gluhoće i tuposti onih trenutaka koji kao posljedice opterećuju dušu
nakon svojeglavog hoda,bez svijesti u tvoju nazočnost.
Po ovom padu oslobodi me od preuzetnosti, spremi moje srce za Tvoje naume,
jer često padam zbog uskoće moga životnog plana, skučenosti, straha
pred ljudima,
a i Tobom -da ćeš previše tražiti u tom prvom padu.
Po njemu me pozivaš da Ti se približim bivajući sve svjesnija Tvoje nazočnosti.
Molim Te, da pod lupom vječnosti promatram događaje svoga života i života mojih bližnjih,
kojih je jedini put podizanja ljubav
i da nikad ne budem uzrokom nevjere u Providnost, Tebe,
tako dalekog Boga koji si mi po ljubavi Sina bliz.


4. Susret
Što ti je Isuse obuzimalo misli kada si na putu umiranja sreo oči pune ljubavi?
Ona koja Te je prihvatila mišlju i životom, sada stoji pred Tobom
i u šutnji prepoznaje "Tvoj čas".
Nakon prvog pada i poništenja, Bog šalje ususret najintimnije biće
da i ono sudjeluje na Putu.
Poslije onog prvotnog neraspoloženja zbog neuspjeha,
evo prilike za još jedno čišćenje -
priuštiti voljenom biću gledanje vlastitog životnog promašaja.
Ovaj me susret uči gledati u oči najmilijem biću onda kada
je anulirana svaka vrijednost moga života, posla i postojanja
ili kad su drugi uspjeli u meni probuditi pristajanje uz ljudski sud
nevrijednosti.
Uči me, Gospodine, vjerovati u ljubav bližnjega
premda sa svog dlana nemam što dati doli suzu od krivih nadanja,
neodmjerenih očekivanja i straha u nepostojanost ljubavi bez uzvrata.
Dok križ pronalazi sve udobnije mjesto na ramenu,
nek me ovo stajanje uči podizati oči i prepoznavati razumijevanje bez riječi.
Marijo, uči me prihvaćati ljude koji iznenade zaboravom i krutošću.


5. Nesustegnuta ruka
Taj Šimun je sasvim iznenada i na silu upao u procesiju do Lubanje,
uhvaćen k tome po povratku s uobičajenog posla,
zato ne stojimo veličajući njega.
Težina križa koju je dobio na leđa milosno je ozračje Isusove blizine
i ne može Šimun biti izgubljen, ta hodi za Isusom.
Šimune, nisi postavljao pitanja, premda je pomoć tek posljedica
neugodnog približavanja posrnulom Nositelju.
Pomozi mi, Isuse, obuhvatnije promatrati život u svagdanu,
blagoslivljati one koji naočigled guraju druge živote bliže križu,
ta nisu ni svjesni kako po patnjama drugih uprisutnjuju Tebe.
A u nekom drugom položaju, pod križem,
uči me prihvaćati pomoć i od neznanca koji nesustegnute ruke
ne pita: "Dokle ovako?".


6. Doticaj
Tvoje Lice najvjernije oslikava patnju. Na tom Licu smiješano je
sve:
naše pljuvanje na Tvoju volju, odguravanje ljubavi, odbrojavanje
sekundi u predanju,
učinci naše pravednosti, osude zbog položaja, strah od odbačenosti,
egoizam u povrijeđenosti, obeščašćenje svetoga;
što se slijeva u paletu kojom teče život jači od svega toga -
krv Pravednika, bespridržajno predanje, raspoloživost za sve
da bi se toj zemljanoj paleti pridružila svetost.
I uvijek ćeš iznova slikati svoj lik na platnu onoga
tko je spreman doticati te milosrđem u bratu
i vjerovati da je u toj boli, krvi i iznakaženosti Bog na djelu.
Pa kad me bude opet svladavala patnja, tvoje Lice nek me pouči
ne zaboravljati kroz život ostavljati samo uspomenu na Tebe.
Neka moja bol upotrijebi samo one boje koje su nužne
da bi drugi u stvorenju prepoznali Tebe, bez primjesa.
A ova žena, koja je u euforiji gomile imala platno, poručuje
samo jedno - uvijek je pogodan trenutak za uprisutnjenje Krista patnika.


7. Iznenađujući pad
U misli da je križ baš dobro "sjeo" na leđa,
eto iznenađenja koje pod nogu podloži kamen. Dno je tu.
To je ono padanje kojem je uzrok neobuzdanost, nerazboritost,
učestalost prilika, opetovanost dužnosti i predanje bez ljubavi.
Nakon pružene pomoći i donekle vjerodostojne Tvoje slike u patnji
opet se pada kada ovo potonje dobije kruti okvir, nesklon korekturi.
To je nedoraslost iznenađenju i ponovno potonuće zbog uhodanosti i uvježbanosti,
te nespremnosti za svakodnevno uobličavanje križa.
Ovo stajanje u kojem odjekuje: "Zar opet ja?" a od ljudi:"Znali smo mi to!"
praktični je ateizam na djelu, dok se drugi put ne padne
i ne sruši boga "iskrojena" našim metrom.


8. Sažaljenje
A što drugo očekivati nakon što drugi put razočaraš okolinu u vlastitom
neuspjehu.
Sažaljenje nije pomoć, nego pogled uperen u patnju bez oslonca na vjeru,
prašak smrti za radost, sputanost za daljnji hod,
a ne pomaže ni najmanje onom koji pati, još ga više okreće kaljuži,
podrezuje mu polet srca i onesposobljava ga za let vjere.
Ipak, ova postaja ima u sebi neki polog iskustva
koje oslobađa srce za mogućnost skrivene patnje.
Sada taj križ sve više pronalazi mjesto iznutra,
a zar se i može drugima učiniti razumljivim pojedinac
koji za ludost križa nema drugog razloga doli ljubav.
Ta nitko ne može znati kakav je križ bližnjega,
ponekad ga je i moguće probati nositi
no svakoga boli njegovo rame.
Ovdje je preokret - Patnik postaje Tješitelj.


9. Pad u očaju
Drugi su učinili svoje i ne mogu više pomoći, samo smo Bogu do kraja
razotkriti.
Sada još preostaje ovo padanje u očaju i potpunoj napuštenosti.
Neosnovano je upirati pogled u ljude, jer ih treći put razočaravaš,
još je nerazboritije tražiti krivca vani, jer se tada vraćaš na prvu postaju,
nelogično je prigovarati Bogu, jer je Ljubav i
znači da nisi krenuo na drugu postaju;
ne možemo sve znati i objasniti kada u napadu nevjere
padne život pod križem.
Razlozi su iznutra samo kao dokaz da je za podizanje
tu jedna sasvim snažna Ruka kojoj je jedini smisao postojanja privlačenje sebi.
Onda kad je sve rečeno i ne nalazi odjeka -
vrijeme je radosti, jer sve je odstranjeno, ostaje samo slabost,
pala pod pritiskom očaja i Tvoja ruka.


10. Nemoć
Ustajanje nakon trećeg pada dobar je povod ljudima da te prozovu
čudakom,
a kao takav postaješ osoba trajnog razotkrivanja.
I sve što držimo svojim, polako odmiče iz naših ruku.
Mogla je ta haljina biti tkana i cijeli život, kad se u jednom trenutku postaje gol.
Materijali tih haljina toliko su jedinstveni da na koncu u teškoći
prepoznaješ razotkrivenog vlasnika.
Sve što skriva bijedu, nezrelost, nedoraslost,
koje stavljamo na mjesta umišljenih manjaka
za potpuno priljubljenje uz križ, su ometala.
A ljudima je užitak gledati razotkrivanje,
jer ga malo tko podnosi s Bogom u suglasju.


11. Rane
Možda nas na vlastitom putu još uvijek zavarava misao
da će ova agonija stati, zato i hodimo s rezervom.
Svako stajalište je samo korak bliže Bogu
i ne može se križ nositi do beskraja,
dolazi trenutak kada je nužno postati jedno s križem,
da on pristane uz svaki dio tijela.
Da bude otisak onog što su ruke doticale i sebično zadržavale,
opirući se pozdravu raširenih ruku
i sjena putova kojima su noge gazileskrivajući tragove.
Rane pritom zadobivene, pozivi su na jačanje volje, misli i osjećaja.
Moje stranputice već su utopljene u ranama koje si nevin zadobio i u ljubavi ih izdržao,
jer po njima križ Te je na ovoj postaji ponio.
Smiluj mi se onda kada se opirem sjedinjenju s križem u razumu,
srcu i djelovanju.


12. Umirati
Prepustiti se križu ove postaje znač danomice umirati, ali u
Gospodnjoj blizini,
da spasonosna snaga križa izazove u meni odgovor predanja, u ljubavi,
ma kakav bio Božji plan do dovršenja,
osloboditi se straha i prihvatiti nužnost tjelesne smrti.
U samoprijegoru si otkupio sve, izvršio Volju, proroštva i Pisma,
te prignute glave predao duh koji preobražava naš put k Tebi.
Gospodine, predanim duhom na kalvarijskoj žrtvi
osnažuj me do dovršenja hodočašća
i tada progovori posljednju riječ nad mojim životom.


13. Tišina
Onog dana kad se svako biće odvoji od križa s kojim je sjedinjeno do
smrti,
započinje beskrajna ljepota života za one koji su na njemu nosili Tebe.
I kada posljednji put dotaknem tijelo koje je premda manje od križa
nosilo život i ljubav u vidljivost,
daj mi vjerovati da dotičem novi početak.
Ne moći izmijeniti riječ, doticati hladnoću,
a ipak iza sklopljenih očiju gledati i osluškivati predanje;
ovdje smo najmanji, predani u ruke bližnjih, apsolutno prepušteni,
bez moći prigovora i opovrgavanja, nekad tako u snazi,
a sad potpuno onemoćali i bez zahtijeva.
Još jednom, Marijo, zagrli tijelo Sina,
a po njemu obamrla tijela izgubljenih sinova predanih beznađu.
Na ovoj postaji Djevice, uči me grliti Boga koji šuti,
vidljivog Boga samo u bližnjima,
grliti ali ne zadržavati,
voljeti slobodno beskrajnu tišinu i tako osluškivanjem u srcu govoriti:
"Vjerujem Ti Bože ljubavi koji si Sina predao u naše grešne ruke!"
Ovdje je nužno pustiti tijelo kojem je grob uvijek spreman,
makar ono potražilo posljednje prebivalište iznenada,
ta nama je uvijek iznenada!


14. Odložiti

Tu se odlaže teret kojeg nevjera potencira,
a tek ono što može biti zakopano može biti i preobraženo.
Po Tvojoj milosti ono što umire dobiva snagu punine života,
a ja nisam uvijek spremna odložiti.
Molim Te za snagu u čekanju kada je sve učinjeno i pokopano,
ta ovo je još jedno počivanje na posljednjem stajalištu do Tebe.
Tu me čekaš Ti, da pružiš ruku kao poziv na hod bez stajanja.



Molitva:
Trajno ćemo hoditi s Tobom ako ostanemo mirni kada svi izgube glavu,
sačuvamo povjerenje kad svi sumnjaju, a pritom se ne umorimo čekajući,
ako znamo prihvatiti pobjedu i poraz,
sakupiti sva svoja dobra i staviti ih na kocku,
izgubiti i početi ponovno ispočetka,
ako mirno pokupimo ostatke razbijenog cilja i ustrajemo kada sve zastane.

Hvala, Gospodine, što ne prestaješ čekati!

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 03 ožu 2009, 8:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Dječji križni put


1. postaja: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Kad su osuđivali Isusa nisu se sjetili da je on pomogao drugima i da je ozdravljao ljude iako su mnogi od njih to znali jer su pratili njegov život. Zanimljivo je kako ljudi mijenjaju stavove, padaju pod utjecaj te gube hrabrost kada bi se trebali zauzeti za istinu.
Isuse, molim Te pomozi nam da ne osuđujemo one koji nisu krivi. Oprosti nam što smo Tebe osudili.


2. postaja: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Isusu je suviše stalo do nas da bi odbio svoju smrtnu presudu, a i bio je toliko žalostan da bi učinio čudo sa se spasi, a možda se i nije htio spasiti. Ponio se "junački" i sam je nosio križ, iako je sve to mogao izmijeniti.
Dragi Isuse, nadam se će moja molitva olakšati Tvoj križ koji si primio na sebe koji je pun naših grijeha.


3. postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Križ je bio nemilosrdno težak. Isuse, Ti si zbog nas nosio teški križ, zbog naše ljudske krivnje. Svaka pomoć bi dobro došla, ali je nema, svi su Te optuživali i stali vikati. Svi su Te optuživali, a Ti si im učinio toliko dobra. Ljudi koji su bili oko Tebe nisu znali da si Ti Isuse nada i ufanje koje se budi u svakom čovjeku.
Isuse, molim Te pomozi mi da budem što bolja i da ne budem kao oni ljudi oko Tebe. Pomozi mi da svakom čovjeku budem u stanju pomoći. Daj mi hrabrosti da svakome oko sebe mogu biti oslonac.


4. postaja: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Isuse, znam da Ti je bilo teško nositi križ i na njemu umrijeti, a da ni za što nisi bio kriv. Sigurno Ti je bilo lakše kada si vidio da su tu ljudi koji su uz Tebe, a mislim da je Tebi bila najvažnija Tvoja majka. Ona Ti je bila sigurno velika potpora jer te pratila do samoga kraja. Ipak, prava majka nikad ne napušta svoju djecu, pa ni Tvoja Tebe.
Dragi Isuse, drago mi je što je u svemu što si doživio bilo i nešto dobro - susret s Tvojom majkom. Ostani i Ti uz nas do samoga kraja. Tebi je velika potpora bila Tvoja majka, a Ti budi nama.


5. postaja: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Kako su bile snažne ruke Šimuna Cirenca kada je preuzeo križ sa tvojih leđa koji je pun naših grijeha. Pomogao Ti je nositi križ kad Ti je pomoć najviše trebala. Šimun Cirenac nije dopustio da mu ruke budu privijene uz tijelo te da nepomično stoji dok Isusu treba pomoć, već je ispružio ruke i prišao Ti u pomoć.
Dragi Isuse, nama treba pomoć kada se osjećamo usamljeni, kad nas je strah. Tada se uvijek nađe netko tko će nam pomoći. Ako u blizini nema nikoga da nam pomogne, uvijek se tu nađe Tvoja pomoć jer nam Ti pomažeš u svakoj prilici i kad se najmanje tome nadamo.


6. postaja: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Ta žena koja je kročila pred Tebe i obrisala Ti lice, jako Te je voljela i žudila je da Ti da svoj rubac. Narod je vikao i svašta dobacivao, a ona se mirno i tiho progurala kroz njih i dala Ti je rubac na kojem je kasnije ostao Tvoj lik.
Isuse, molimo Te da dođeš među nas i da budemo hrabri, da Ti pružimo svoj život kao što Ti je hrabra Veronika pružila svoj rubac.


7. postaja: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Isusu je bilo lakše kad nije bio sam, kada su mu pomagali Šimun i Veronika. Ali, oni nisu cijelo vrijeme uz njega. Teško mu je samom, više ne može podnijeti težinu križa i po drugi put pada.
Isuse, hvala Ti što si trpio svu tu bol radi nas i naših grijeha. Molimo Te, daj nam snage da u trenucima kad posrnemo pod svojim križem skupimo snage da se uzdignemo.


8. postaja: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Dok je padao, mučio se, nisu ga pitali kako je. Samo su ga tjerali na križ! Znao je da mora ići dalje! Stradao je, žrtvovao se za nas, samo zbog nas grešnika. Neki su ljudi vidjeli što radi, nisu bili slijepi poput onih ljubomornih, oholih ljudi. Pokušao je smiriti narod, uspio je! Svi su vjerovali u njega, ipak je vjera najvažnija!
Isuse, pokaži nam kako da zahvaljujemo, da budemo zahvalni za sve dobro što nam se pruži. Pomozi nam da pružimo utjehu onima kojima je potrebno i da nama pruže utjehu kad nam to treba!


9. postaja: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Gledam u Isusa i mislim… Kako ljudi mogu biti tako nepravedni? Tako optuživati i kažnjavati druge zbog istinske vjere. Da sam bila tamo pritrčala bih i pomogla, ali tko ima više snage od Tebe da se ponovo uzdigne.
Isuse, Gledajući Tebe Isuse kako pod križem posrćeš, molim Te da nikada ne budemo takvi da na druge stavljamo križ nepravde.


10. postaja: ISUSA SVLAČE
Vojnici su dokazali kako ljudsko srce zna biti bez osjećaja i milosrđa. Skinuli su s Tebe odjeću, za nju bacali kocku i ostavili Te bez odijela i dostojanstva čovjeka.
Isuse, molimo Te da poštujemo svakog čovjeka, njegovo dostojanstvo i gledamo ga kao Tvojeg brata.


11. postaja: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Ja stojim i gledam i ne mogu vjerovati kako je Isusu ispred mene. Jednostavno sam zgrožena tim neljudskim ponašanjem rimskih vojnika koji ga pljuju, tuku. Ne mogu zamisliti kako se Isus osjeća. Sigurno užasno. Katkad mislim i osjećam krivicu da sam to nekako mogla spriječiti.
Isuse, žao mi je što si toliko propatio zbog nas. Željela bih da ljudi više paze jedni na druge. To te molim od sveg srca.


12. postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU

Isuse! Svaki put kada molim križni put, osjećam se kao da sam i bila na Tvom križnom putu. Visio si na tom velikom drvenom križu. Tvoje lice je bilo izmučeno i krvavo. Ti se nisi predao, iako si umirao, molio si za sve ljude, nas grešnike. Oprostio si nam što smo Te svojim grijesima doveli čak i do gorke smrti na križu.
Isuse! Znam da sam grešnik i da zbog svakog moga grijeha patiš. Svaki put kada sagriješim i sjetim se Tvog nevinog lica na križu, pokajem se. Molim Te za mir u svijetu. Ne dopusti da nevini ljudi pate zbog tuđih grijeha, kao što si i Ti Isuse patio.


13. postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Isusovo tijelo više nije na križu, ali njegov duh tamo vječno ostaje da nas podsjeća na patnju koju je za nas prošao. Patnja njegove majke dok drži beživotno tijelo svoga sina na rukama neizmjerna je.
Dragi Isuse, ublaži boli mnogih obitelji koje su izgubile svoje najdraže i najbliže. Daruj im vjeru da smrću ne završava naš život.


14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB
Učenici su zamolili Poncija Pilata da dopusti sahraniti Isusa. Josip i Nikodem, Tvoji učenici, smatraju da zaslužuješ biti pokopan kao čovjek. Ti nisi zločinac i neprijatelj ljudi i zato te prijateljska ljubav sahranjuje.
Dragi Isuse, molimo Te, pomozi nam da nikada ne zanemarimo naše drage pokojne kao što Josip i Nikodem nisu zanemarili Tebe.


ZAVRŠNA MOLITVA

Isuse, od srca Ti zahvaljujemo što si nas spasio od grijeha. Ali ljudi i dalje griješe i ne shvaćaju tvoju patnju i bol. No Ti, Svevišnji, sve opraštaš. Tvoj križni put je kao škola koja nas poučava da budemo Tvoji vjerni učenici. Isuse, naš nebeski Učitelju, nikada ne želimo zaboraviti Tvoj križni put po kojem smo dobili vječni život i spasenje. Hvala ti na mukama podnesenima za vas.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 03 ožu 2009, 8:56
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put spasenja (Herbert Madinger)


Molitva prije Križnog puta
Isuse, dolazim sada k tebi
i želim zajedno s tobom ići tvojim križnim putem.
Pomozi mi da nosim svoj križ.
Oslobodi me nepodnosivog.
Isuse, sada te trebam, jer ti si moj Spasitelj.
Jer osim tebe nema nikoga,
koji bi me mogao spasiti od moje nevolje.
Oduzmi mi onaj križ koji će me uništiti,
i daj mi svoj križ, koji će me blagosloviti.
Isuse, ti si na sebe uzeo naše slabosti
i ponio naše bolesti (Mt 8,17).
Ponesi sada i moju patnju i moju bolest.
Isuse, uzdam se u tebe.
Sam po sebi nemam nikakvu snagu.

Ako sam nosim križ, klonut ću.
Ali tvoja ljubav daje mi snagu!
Ako svoje oči upravim prema tebi, dolazi snaga u moje srce.
Isuse, ti si izvor moje snage.
Ojačaj me sada, kada idem tvojim križnim putem.



1. postaja: Isus je na smrt osuđen (Sramota)
Isuse, svijet te je osudio. Odbacili su te kao varalicu, kao običnog zavodnika naroda, kao lažnog Mesiju. Javno su te proglasili zločincem, koji zaslužuje smrtnu kaznu. I nije bilo nikoga koji bi te branio. Popljuvali su te, izvrgli su te poruzi, i udarali po glavi.

Isuse, i mene su odbacili i osudili, istjerali su me i nisu me prihvatili. Gospodine, ne mogu duže podnositi sramotu! Strah me je zlih ogovora ljudi i njihove osude. Isuse, spasi me od njihovog prezira, njihove mržnje, i spasi me od sramote!

"Dijete moje, nemoj se plašiti! Jer ja sam na sebe preuzeo tvoju sramotu. Nosim ju na svojim ramenima Ocu. Uzimam ju s tvojih pleća i preuzimam ju na sebe. Ti si slobodan! Raduj se! Ništa ti se neće dogoditi! — Ali ako me ljubiš, pođi sa mnom mojim putem i uzmi moju sramotu na sebe. Moja sramota je tvoja slava! I moje poruge su tvoja kruna. Moja sramota ti može pomoći, ona je blagoslov i sjaj. Dijete moje, slijedi me i podijeli sa mnom svoju sramotu!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


2. postaja: Isus uzima križ na svoja ramena (Nepravda)
Isuse, kolika ti je u nebo vapijuća nepravda nanesena! Oslobodili su ubojicu i buntovnika Barabu, tebi su međutim natovarili na ramena smrtonosni križ, križ pod kojim si posrtao, — kakva strahovita nepravda.

Isuse, i meni su nanijeli nepravdu! I moja se duša propinjala i bunila. Nisam duže mogao podnositi nepravdu. U meni je ključala pobuna, nisam nalazio mira. Gospodine, ova će me nepravda slomiti! Pomozi mi, Bože moj, da moj život ne propadne!

"Dijete moje, pogledaj na mene i ohrabri se. Bog će ti pribaviti pravdu! Ne plaši se nepravde, koju ti ljudi nanose. Ti nosiš svoj križ za tuđu krivnju! Primi taj križ s ljubavlju. Jer tko prima križ, prima i mene, Raspetoga. Uzmi moj križ, to je tvoj najveći blagoslov."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


3. postaja: Isus po prvi puta pada pod križem (Očajanje)

Isuse, sada ležiš na zemlji, u prašini. To je kao totalna propast. To je početak one tame, koja te je pritisla, i u kojoj prizivaš: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Isuse, i moja je duša slomljena. I u meni je sve tako tamno, tako mrtvo. Obuzima me očajanje. Moja duša se više ne može uzdići do nade. Više ne mogu svoj pogled podići Ocu i govoriti mu u povjerenju. Isuse, ja ne znam više, nadam li se još tvojoj pomoći. Isuse, možeš li još pomoći jednom očajniku? Pomozi mi, Isuse, jer osim tebe nemam nikoga drugog! Pomozi mi da se izbavim iz tame i očajanja.

"Dijete moje, šaljem ti svog anđela, koji me je jačao na Maslinskoj gori. On će i tebe ojačati i podići te sa zemlje. Tvoja duša je sada iscrpljena sve do smrti. Ali ja sam na sebe preuzeo tvoju iscrpljenost. Ne plaši se tame, jer ja sam tvoje svjetlo. Ne plaši se svoje slabosti, jer ja sam tvoj život. Prepusti mi svoju patnju. Ja ću te obnoviti."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


4. postaja: Isus susreće svoju majku (Napuštenost)

Isuse, u trenutku tvoje najveće napuštenosti, došla je k tebi tvoja Majka. Snaga te je napuštala, tvoji prijatelji su te napustili, ostavili su te i bezbrojni ljudi, kojima si propovijedao. Čak te je prividno napustio i tvoj nebeski Otac. Sada si potpuno sam, sam sa svojim križem sramote. To je kao duboki, mračni ponor, u koji ćeš biti bačen. Potpuna napuštenost.

Isuse, i mene muči ta duboka, duboka napuštenost. Tko ide stvarno sa mnom? Tko me stvarno sluša? Komu su poznate rane moje duše? Isuse, to je najstrmiji put u mom životu: ta napuštenost! Ona zasijeca u moju dušu poput noža. Isuse, dođi k meni!

"Dijete moje, dao sam ti svoju vlastitu Majku. Ona je bila uz mene u mojoj najstrašnijoj napuštenosti. Ona je i uz tebe u tvojoj najstrašnijoj napuštenosti. Jer za to ju je moj Otac pozvao i poslao: da bude majka napuštenih! Ona je uz tebe. Ona moli za tebe. Njene oči gledaju na tebe kao što su gledale i na mene. Njeno srce ti pripada. Njeno srce ima snagu da ispuni tvoju usamljenost. Pouzdaj se u nju!"

Marijo, majko napuštenih, budi uz mene!
Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ (Silom nametnuti križ)

Isuse, ti si Šimuna Cirenca čudesno blagoslovio! Iako je on samo slučajno stupio na scenu, iako su ga morali prisiliti, ti si njemu i njegovoj obitelji poklonio tako veliku milost! Oba njegova sina postali su istaknuti priznavatelji Krista, koji su čitateljima Markovog Evanđelja bili poznati: Aleksandar i Ruf.

Isuse, daj mi da i meni nametnuti križ donese blagoslov. Uvijek se bunim, kada se prividno slučajno nametne križ patnje. Često ne mogu pravo povjerovati da je to nametnuti slučaj, nego moja zla sudbina. Isuse, daj da spoznam da taj križ dolazi od tebe! I pretvori mi taj križ u blagoslov!

"Dijete moje, rekao sam ti: 'Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom'. Križ nije tvoj neprijatelj. Tvoj križ je znak da ideš sa mnom. Prihvati svoj križ s ljubavlju. Tako ćeš biti moj omiljeni učenik."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


6. postaja: Veronika pruža Isusu rubac (Pomoć puna smilovanja!)
Isuse, moja duša traži Boga. Gdje ga mogu naći? Kao što jelen čezne za izvorom voda, tako moja nutrina čezne za Božjom ljubavi, za njegovom blizinom. Bože moj, zašto si tako skrovit? Zašto preda mnom kriješ svoje lice?

"Dijete moje, uči od Veronike! Ona je prokrstarila cijeli Jeruzalem da bi našla mene, svoga Gospodina i Boga. Tada me je ugledala: krv se slivala po mom osramoćenom licu. Prišla mi je, uzela svoj ubrus za otiranje znoja i obrisala krv s mojih očiju i znoj s mog čela. Tada sam utisnuo svoje lice u njeno srce i ostavio obris svog lica na njenom ubrusu. To želim i tebi učiniti, ako postupiš kao Veronika. Ako ugledaš lice puno patnje i suza, tada pomozi pun smilovanja! Tada ću utisnuti svoje lice u tvoju dušu i moje će lice svijetliti nad tobom".

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


7. postaja: Isus po drugi put pada pod križem (Potištenosti)
Isuse, ti si po drugi put pao na zemlju. Nisi se više protiv toga mogao braniti. Bilo je to kao da te je neka ogromna šaka pritisnula na zemlju i nije ti dala da se opet podigneš.

Isuse, i ja često prolazim tako: neka tamna tuga pritišće me na zemlju. To je potištenost od koje se ne mogu braniti. Ona mi oduzima svu snagu duše. Gospodine, što mogu učiniti protiv toga? Mogao bih od boli plakati u svojoj duši. Ali u meni je sve kao mrtvo. Čak ni za plač nemam više snage. Isuse, Spasitelju, reci mi jednu riječ!

"Dijete moje, sada ležiš u grobu, isto kao i ja nekada. Ali ti ćeš uskrsnuti, kao i ja nekada. Slavi Gospodina, jer i ti ćeš jednom pjevati od radosti! Ti me ne osjećaš, ali ja sam uz tebe. Ti me ne osjećaš, ali ja te ljubim i ne odvraćam svoj pogled od tebe. Samome sebi se činiš kao zgaženi crv. Ali ustraj! Jer ja ću te spasiti i uzeti k sebi! Tada ćeš ti sjediti na mom prijestolju i jesti za mojim stolom. Tada u tvojim očima više neće biti suza!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


8. postaja: Isus susreće plačuće žene (Križni put posljednjeg vremena)
Isuse, ti si plačućim ženama rekao: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom". Jer ti si vidio one dane, u kojima će nad zemljom izbiti velika nevolja: "Jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom". Gospodine, što ćemo činiti u ono doba bezbožnosti? Kako ćemo ustrajati u vjeri, kada će svuda oko nas vladati prezir Božjih zakona i kada će srca ljudi biti okorjela?

"Dijete moje, vi ste tek na početku porođajnih bolova. Ali vidjet ćete vrijeme, kada ćete morati čvrsto zagrliti moj križ. Inače nećete moći opstati u vjeri. Idete ususret vremenu vaše pobjede. Ali to će biti pobjeda na križu, isto tako kao i kod mene. — Bdijte i molite u svako doba da biste se mogli odhrvati onomu što će se dogoditi. Bdijte i molite! Tada ću vam dati snagu iz visine. Bdijte i molite! Tada će vaša srca klicati od radosti."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


9. postaja: Isus pada treći put pod križem (Propast)

Isuse, ti si pod teretom križa bio slomljen. Gospodine, i meni je često teret života pretežak. Tada dolazim u napast da sve odbacim. Znam da to nije ispravno. Ali što mogu učiniti protiv toga? Isuse, možeš li mi pomoći?

"Dijete moje, otvori mi svoje srce i pokloni mi svoje povjerenje! Vjeruj u to da ću ti pomoći. Pouzdaj se u mene, tada ću učiniti ona čudesa koja sam vam obećao. Ako mi pun vjere i povjerenja otvoriš svoje srce, mogu te obdariti, jačati, i ispuniti svojim Duhom. Pouzdaj se u mene! Tada ću ti otvoriti jedna vrata, koja nitko više neće moći zatvoriti. Ne odbacuj svoju nadu. Jer tko napusti povjerenje, tomu ništa ne mogu dati. Ako izdržiš i ustraješ, sve ću ti dati!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


10. postaja: Isusu oduzimaju odjeću (Čistoća)

Isuse, osramotili su te do krajnjih granica. Oduzeli su ti dostojanstvo i čast. Gospodine, to se dogodilo, jer ljudi nisu sačuvali svoje vlastito dostojanstvo i ne cijene ga ni kod bližnjega. Gospodine, koliko se zla događa, kada čovjek postane rob svojih opačina. Koliko patnje dolazi po čovjeku, koji se ne želi svladavati, i dolazi pod vlast zla. Isuse, pomozi mi da se izborim za čistoću srca!

"Dijete moje, samo oni koji imaju čisto srce gledat će Boga! Samo čistim srcima mogu se objaviti. Samo čista srca mogu krstiti Duhom Svetim i ognjem. Cilj vašeg života je ljubav, koja dolazi iz čistog srca, dobre savjesti i neprijetvorne vjere. Donesi dobar rod u svom životu po ljubavi, radosti i miru. Tada će nebeski Otac očistiti tvoje srce, da donese još više roda. Obrati mi svoje srce i ostani u meni! Tada ću te načiniti čistim. I ti ćeš sjati kao sunce."

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


11. postaja: Isusa pribijaju na križ (Nepodnosiva patnja)

Isuse, kako si mogao podnijeti nepodnosivo? Čvrsto su te vezali i pribili na križ. Nisi se više mogao micati i jedva si još mogao disati. I tada strašna tama između 6. i 9. ure, ali i unutrašnja napuštenost.
Isuse, pomozi mi! Jer i meni je poneki put nepodnosivo. I ja sam često bio čvrsto vezan i pribijen uz svoje dužnosti, boli i nevolje. Tada je moja duša zazivala:"Gospodine, ne mogu više!". Gospodine, što da činim, kada postane nepodnosivo?

"Dijete moje, nikada ti Bog nije tako blizu kao u onim strašnim satima, kada visiš na svom križu. Moli Oca, kao što sam ga ja molio da uzme kalež od mene! Ali ne tvoja, nego njegova volja neka se vrši. Ako ti Otac daje tako veliki križ, tada će ti on dati i snagu da taj teret nosiš za mnoge ljude. Tada će mnogi po tebi postići spasenje. Slavi Oca radi njegove ljubavi!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


12. postaja: Isus umire na križu (Vjeruj u Božju ljubav!)
Isuse, ti si svoj život predao za mene. Za mene si prolio svoju krv. Ja vjerujem u tvoju ljubav, jer: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje". Pa ipak, Gospodine, poneki put osjećam se tako daleko od tvoje ljubavi, tako daleko od Bogav tako nespašen i izgubljen. Isuse, odakle to dolaziš? Što treba da učinim da bih iz svega srca mogao vjerovati u tvoju ljubav?

"Dijete moje, što bih još više mogao učiniti za tebe? Ne plaši se svojih grijeha. Jer na ovom križu vidiš moju krv, 'koja se za vas prolijeva'. Ovo je moja krv, koja će se proliti za oproštenje grijeha. Za oproštenje tvojih grijeha. Vjeruj u tu dragocjenu krv. Ona te čisti od svih grijeha. Nemoj se plašiti. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike, tebe. Ako se osjećaš napuštenim od Boga, tada dođi k meni, pod ovaj moj križ i zazovi Boga iz ponora tvoje krivnje. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


13. postaja: Isusa skidaju s križa (Trenutak tvoje smrti)
Isuse, tvoja te je Majka s tolikom ljubavlju uzela u svoje ruke, kao da je cijelo tvoje mrtvo tijelo položeno u njeno krilo. S punim srcem je sudjelovala u tvojoj patnji. Mač je probo njeno srce, kada su vojnici kopljem proboli tvoje srce. Isuse, hoćeš li me u trenutku moje smrti tako srdačno primiti u svoje ruke?

"Dijete moje, kada ćeš naučiti pouzdavati se u mene? Ja ću biti prisutan, kada se budeš vraćao u Očevu kuću. Ja ću ti biti pomoćnik kod Oca, tvoj zagovornik. Kao što je mene moja majka držala u svojim rukama, kada je moje mrtvo tijelo bilo položeno u njeno krilo, tako će ona i tebe primiti u svoje ruke. Ona bez prekida moli za tebe, jer je i tvoja majka. Preporuči joj se u smrtnom času!"

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za mene u času moje smrti!
Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.


14. postaja: Sveto tijelo Isusovo polažu u grob (Ljubav je križni put)

Isuse, zahvaljujem ti, što grob nije kraj svega! Zahvaljujem ti, što život nije besmislen, i što nas ne vodi u ništavilo. Grob nije samo oranica, u koju sjemenka pada i umire. Ali ako umre, ona donosi bogati rod. Isuse, ti si pomogao da moj život donosi rod! Ti si pomogao da živim u svjetlu vjere, da djelujem po ispravnoj savjesti, i da ljudima dokazujem ljubav. Ti si mi pomogao da moj život donese bogati rod! Tko u tebe vjeruje, ima vječni život. Isuse, slavim te, što si mi poklonio život s tobom!

"Dijete moje, ljubav je put koji sve nadilazi. Kada bih posjedovao svu snagu vjere, i mogao premještati bregove, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa. Ljubav nikada ne prestaje. Stoga ćeš uvijek živjeti! Živi u vjeri, živi u nadi, živi u ljubavi! Ali najveća je među njima ljubav. Ostani u mojoj ljubavi! Tada ćeš donijeti bogati rod za vječnost. Ljubi ljude, kao što sam ih ja ljubio. Tada će tvoj rod zauvijek ostati. Ta ljubav je križni put. Ali on će te voditi do uskrsnuća!"

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelomu svijetu!
Amen.



Molitva poslije Križnog puta

Isuse, hvala ti za tvoj križni put.
Ti si išao tim putem prije nas,
da mi na našem križnom putu ne zakažemo.
Isuse, hvala ti, što ideš sa mnom na mojem križnom putu.
Ti mi olakšavaš da nosim terete.
Isuse, hvala ti, što si mi pokazao blagoslov križnog puta.
Ti si mi otvorio oči za mudrost križa.
Tvoj križ ima snagu, da očisti moje srce,
da moj život promijeni i očisti ga.
Hvala ti, Isuse, za tvoj križ!
Jer pod tvojim križem nalazim mir,
oproštenje i domovinu.
Isuse, Razapeti, moli za mene!
Amen.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 12 ožu 2009, 11:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put (p. Niko Bilić)


Pristup
Gospodine, Tajni, Veliki i Dobri! Izvorni i završni Ljubitelju naš! Tvoj Sin Isus Krist došao je u ovaj naš svijet i uzeo na sebe patnje ljudskog života. U svom pravom ljudskom životu prihvatio je sve ono što i nas tišti, muči, zastrašuje, uznemiruje, sve što nam je preteško i što nam ne dopušta da u miru i radosti živimo. Ti si naš Stvoritelj, Ti hoćeš da živimo; Ti sâm si naš Spasitelj koji nas oslobađa za puninu našeg vlastitog osobnog života.
Pratit ću križni put Isusa Krista. Ne činim to ni zato da uživam u mukama patnika ni zato da mrzim neprijatelja. Nego, Ti, Gospodine, otvori mi oči srca da rastem u sposobnosti za pravu ljubav prema sebi, prema svim drugima ljudima i cijelom svijetu – i prema Tebi, tajni i potpuni Ljubitelju moj!


Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt
Pilat sjedi i pere ruke. Gdje je tu sud? Svećenici i vjerski službenici koji su bili na vlasti u Jeruzalemu htjeli su se riješiti Učitelja Isusa i smislili su urotu. Izručili su ga rimskog okupatorskoj vlasti jer oni ne žele preuzeti odgovornost. Pilat ne nalazi krivice pa se ni on ne drži odgovornim te želi okrivljenoga natrag predati.
Isus Krist doživljava sudbinu tolikih koji su nepravedno optuženi i osuđeni. Vikači parola i ljudi u gomili odlučuju u njegovu smaknuću. Nije to sudska pravda, to je ozakonjeni kriminal koji satire nevinoga; nitko osobno ne preuzima odgovornost, a čovjeka šalju u smrt.

Gospodine Dobri, Oče nebeski! I mene su često krivo shvatili, i ja doživljavam nepravdu. I prema sebi često nepravedno postupam i krivo se optužujem za ono za što ne nosim odgovornost. Daj mi snage, jer Ti hoćeš da živim.
Kad mi je duša povrijeđena, kad osjećam uvrede koje mi drugi nanose, daj mi snage da izdržim! Ako me i moja savjest pogrešno optužuje, Ti znaš sve. Ti si moj pomoćnik. Daj mi svoga Duha da iziđem iz sebe, da saslušam pa razumijem i drugu stranu te da krivo ne osuđujem ni druge ni sebe.




Druga postaja: Isus prima na se križ
Razapinjanje na križ jedan je oblik smrtne kazne, namijenjen razbojnicima i poraženim neprijateljima. Isusu je dosuđena kazna i on je predan u ruke izvršiteljima. Eto što Isus Krist doživljava: izručen je na milost i nemilost mnoštvu zavedenih i podivljalih.
Podložnim slugama bez vlastitog obraza stalo je do toga da se izvrše kruti ljudski zakoni. To su ljudi koji Gospodina ne prepoznaju, ne priznaju njegovo dostojanstvo koje ima već kao pravi čovjek, i ne prihvaćaju njegovo naviještanje o Bogu koji je naš Otac i koji ljubi ovaj svijet.
Osuđeniku su sav organizam i psiha izmučeni nakon neprospavane, tjeskobne noći Velikog Četvrtka u grčevima i vapajima. Nije bilo teško unaprijed naslutiti u što je upao. Znao je što mu spremaju. Napravili su od njega političkog zločinca i neprijatelja naroda. Više mu nema spasa. Razapet će ga. Ubit će ga. Čeka ga smrt.

Gospodine, Oče nebeski! I ja od svoga začeća primam na se križ svojih strahova, mržnje i svih negativnih osjećaja. Uzimam na se sve ono u meni što me muči i želi razoriti. Budi Ti moja snaga da ne posustajem, nego da se izborim za puninu svog ljudskog života s Tobom.



Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem
Počelo je to već u Betlehemu. Rodio se u štali, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu: već kao novorođenče suočen je s hladnoćom noći – noći prirode i noći ljudskog neprihvaćanja i odbacivanja. I sada Isus osjeća do u dubinu svoju nemoć.
Nema snage. Gotovo je. Pada. – Kako i ne bi! Tjeskobna noć, ludi sudski proces, bičevanje. To je previše. Ljudski organizam ne može više, sile kojima čovjek raspolaže izdaju. Isus Krist pao je pod svojim križem.

Oče nebeski, Bože koji kraljuješ! Već kao malom djetetu i u moj su život dolazile stvari koje su mi bile preteške. Znalo se dogoditi da me ne samo stvarni događaji, nego i slike u mašti i strašni snovi nemilosrdno progone. Sve je to ostavilo biljeg u mom duševnom razvoju.
Često mi je život donosio zadaće koje su nadilazile moje sile. Ni duševna muka za koju mi se činilo da će me satrijeti nije mi nepoznata. Tvoj Sin pao je pod križem. I ja padam, pomozi mi.




Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku
Ako dijete doživi uspjeh, majka je duboko sretna s njime. A Rabi Isus, evo, doživljava potpun životni neuspjeh, propast karijere. Kako se osjeća Marija, Majka Isusova? Iskusila je zacijelo ono najstrašnije što jedna pobožna majka može doživjeti: njezino dijete javno su proglasili bogohulnikom, prokleli ga i osudili.
Kolike su dvojbe i sumnje mogle biti u njoj? Na koju će stranu ona stati? Zacijelo je pogledala sinu ravno u oči i pitala se: hoće li mi se srce slomiti. Na početku ju je uplašio i posve zbunio Božji glasnik Gabrijel, sad je potpuno zbunjuje njezin vlastiti sin.

Oče nebeski, uzvišeni Darivatelju života! I za me je moja majka prva osoba s kojom sam bio najdublje životno i duševno povezan. Ona me je nosila devet mjeseci pod svojim srcem, rodila me, hranila me, njegovala i brinula se za me. Pomozi mi da dođem do jasnih osjećaja prema svojim roditeljima koji su Tvoji bliski suradnici u projektu mog osobnog života.
Blagoslovi i potakni Duhom sve ljude koji imaju svoju djecu: neka roditelji svojom brigom i odgojem zbilja podupiru i bodre djecu u njihovu vlastitom životu, a ne sputavaju ih i ne koče.




Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Jesu li se Isus Nazarećanin i Šimun Cirenac ovdje prvi put susreli? Isus je naviještao radosnu novost o tome da Bog kraljuje, Isus je liječio ljude od bolesti i oslobađao ih od zlih duhova, družio se s njima u slavlju – na svadbi, na gozbi. Bio je prorok koji je bodrio na odvažnost pred budućnošću, gladne je nahranio čudesnim umnažanjem kruha, pomagao je ljudima da se obrate od svojih grijeha i da se vrate k Bogu.
Sad on ostaje sam, bez pomoći. Kao da je on sâm neki grešnik i otpadnik. Izopćen je, anatematiziran. Kao što oholost može zatvoriti čovjeka u samoću, tako to može i križ i osuda drugih ljudi učiniti. Sad je Isus kao zadnji odbačen razbojnik ili prosjak. Mi vapimo “Smiluj se!” – tko će se njemu smilovati?

Oče nebeski, Izvore života i istine! Tvoj Sin Isus postao je veliki Šimun nama ljudima. Ušao je u moj život da prijateljuje sa mnom, da me poučava, da me vodi i podupire u mojoj osobnoj životnoj zadaći.
Želim se posve otvoriti njegovu Duhu pa da i ja budem apostol ljubavi i drugim ljudima pomognem, koliko god mogu, nositi njihov križ. Daj mi snage za takav život!




Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac
Usred vreve, buke i razularenih sadističkih osjećaja zbiva se neposredan osobni susret. Dvoje ljudi se susreće. Ona ga prepoznaje: to je Isus – muž boli, ispaćen. Može li on još njezin pogled osjetiti, prepoznaje li On nju?
Veronika nije opterećena i sputana optužbama i rugalicama koje se nasilnički izriču, nego prepoznaje čovjeka patnika. Želi ublažiti njegovu bol. Kao nježna i brižna medicinska sestra, hrabro, usred svjetine, prilazi Isusu koji je iscrpljen i krvari – od bičeva, od trnja na glavi, od pada pod križem. Sliku koju ona pritom dobiva nikad neće zaboraviti.

Oče nebeski, Bože veliki i dobri! Koliko puta je mene pratio osjećaj da me nitko ne razumije ili da mi se rugaju. U mojoj duši bila je prava muka, bilo zbog drugih osoba ili stvari bilo zbog mojih vlastitih tjeskoba. Čak i prema ljudima koji me iskreno vole i žele mi pružiti pomoć kadikad mi je srce puno nepovjerenja i sumnje.
Daruj mi nježno srce da se usudim iskreno priznati i svoj i tuđi osjećaj ljubavi. Ne daj da ga grubo ugušim i odbacim. Utisni i meni u dušu Tvoj lik da poput Veronike imam smjelosti bez obzira na sve pogledati čovjeku u lice i prepoznati tko je on.




Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem
Pa moralo se tako dogoditi. Organizam mu je izmučen, u glavi nema više potrebne bistrine, srce je preopterećeno gubitkom krvi i otežanim disanjem. Sve je u njemu užareno, a oni navalili taj ogroman, očajnički težak komad drveta na njega.
Isus Krist cijelog je života nastojao pomoći ljudima da se oslobode od onoga što ih muči i proganja, ublaživao je njihove boli i jade, spasavao ih iz nevolje. – Sada je sâm posve opterećen, u krajnjoj nevolji, doživljava potpuni slom. Na zemlji je.

Bože pravi i živi, Tješitelju i Podizatelju moj! Kad padnem, ne ostavljaj me! Kad se osjećam potpuno rastrgan i srušen, osokoli me! Kad trpim zbog ljubavi ili zbog mržnje, daj da osjetim Tvoj dodir i Tvoj zagrljaj!
Kad mi treba prijateljska ruka, ne skrivaj se, Gospodine! Kad žarko čeznem za Tvojom milinom i utjehom, budi tu!




Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Muškarci su često takvi: Vole velike riječi, stvaraju ozbiljne javne procese, vode ratove, prepuštaju se snažnom osjećaju u nekom navijačkom slavlju ili u nemilosrdnom okrutnom izrugivanju. A žene su kadre izravnije vidjeti u srce, prepoznati bol, suosjećati.
Što im Isus poručuje? “Nije moja muka i patnja ono što treba oplakivati. Ovo je moj put ljubavi do kraja. A vi gledajte na ono što vas muči i pritište, na svoje grijehe i optužbe kojima sami sebe optužujete – to uredite.
Bog vas poziva na radost. Gledajte na vaše krive postupke koji vas odvode od prave ljubavi, na vaše terete s kojima vi morate izići na kraj. To rješavajte. Odrecite se svojih zamišljaja i tvrdokornih vlastitih mišljenja i tražite istinu. Vi sâmi, osobno, u pitanju ste. To je vaš život koji vam Bog daje.”

Oče nebeski, Bože koji suosjećaš s nama! Iskreno mi je žao za sve moje postupke kojima sam narušavao i dovodio u pitanje svoju povezanost s Tobom i s ljudima oko sebe. Daj mi osjetljivo srce koje ima smisla za prave potrebe – moje i mojih bližnjih. Otvori me za pravu ljubav prema ljudima po kojoj ću neprestano nalaziti Tebe.



Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Triput znači potpuno. Isus gubi sve snage. To je čovjek koji je došao do dna. Sasvim slomljen pod teretom vlastitog životnog križa. Tu čovjek ne pita za krivce i uzroke, nego traži zadnju slamku za koju će se uhvatiti da dođe do kraja te grozne muke koju proživljava.
Nema tu više uzvišenih, pobožnih osjećaja za svete stvari, ni razmišljanja ni odlučivanja – samo patnja. Dok je on radio, davao je ljudima da vide, da progovore, da mogu čuti. Sad on sâm, satrven od boli, ne može više ni vidjeti, ni govoriti ni slušati. Kao da je sam opsjednut nekim zloduhom. Ništa drugo više ne osjeća – samo bol i potpunu nemoć.

Bože, Snago moja! Od samog početka mojega života primio si me u svoje ruke. U svemu što proživljavam, u svemu što sam do sada poduzimao i što mi se činilo ispravnim, a i u svemu što mi se činilo pogrešnim – Ti si taj koji mi daje da živim i da mogu raditi.
Ti, Gospodine, budi moj jedini životni voditelj ubuduće i pravo mjerilo po kojem ću se ravnati!




Deseta postaja: Isusa svlače
Isus je dao sve od sebe. On je u svakom svom djelu bio osobno nazočan, osobno se zalagao, svim srcem. Koliko puta u Evanđelju čitamo Isusov “Ja sam!”: svjetlo, život, vrata, kruh, dobri pastir… Sada mu doslovno sve oduzimaju, svlače ga.
Večer prije toga sastao se sa svojim najbližim prijateljima. Gorljivo je želio blagovati Pashu s njima. Tamo je rekao: “Ovo je moje tijelo”. Sada on to svoje tijelo predaje. Tu je njegovo tijelo bez ikakve maske i bez obrane, bez ikakva sjajnog ukrasa, bez ikakva svetog znaka i ljudskog odlikovanja, obnaženo – golo tijelo. “Evo: čovjek!” rekao je prije Pilat.

Bože, Stvoritelju duha i materije! Ti si oblikovao tijelo čovjekovo i udahnuo u nj dah života. U svom tijelu imam svoj život. Moja želja za ugodnošću i zadovoljstvom ponekad me zbunjuje i muči pa osjećam svoju slabost i nemoć. Potrebna mi je pomoć drugih ljudi. Ne smijem se zatvoriti u svoju sebičnost.
Ljudsko tijelo često je izvor nerazumijevanja i optuživanja, nepravde i prezira, izrabljivanja i poigravanja sudbinom drugih ljudi. Čuvaj nas i daj nam pravi stav prema svim darovima koje si Ti stvorio i nama povjerio na upravljanje.




Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ
Nije to sud i pravda – ovdje se smišljena nepravda izvršuje. Riječ ima nasilje, mučila, vojska, čekić i čavli. Koliko puta u povijesti Bog koji je ljubav postaje žrtvom ljudske lažne, razaračke pravde?
Isusu Kristu, Sinu Božjem, razrušili su ugled, opovrgli svako njegovo ljudsko pravo, sad mu mučitelji oduzimlju i posljednju slobodu. Pribijaju ga. Gotovo je. Isus mora ostaviti svoj posao pomaganja ljudima, mora odustati od velikog projekta naviještanja Božje ljubavi – obješen, razdiran najstrašnijim bolima. Kad je čovjek razapet na križ onda sve izgleda besmisleno, kao da je Bog daleko.

Bože, Stvoritelju moj! U meni se može javiti prikriveni, duboki strah da ću se potpuno izgubiti, strah da bi me nešto moglo uništiti. U mojim osjećajima živi tjeskobna sumnja – kao da sam ja zaključni gospodar svoje zbiljnosti.
Kad sebe doživim kao pravu opasnost, oslobodi me od te tjeskobe, ne dopusti da je u sebi skrivam kao razornu moć koja me plaši i uznemiruje. Pokaži mi svjetlom svoga Duha Istine da nema nijedne sile u cijelom stvorenom svijetu koja bi mogla zaustaviti ili prekinuti Tvoju ljubav prema meni kojom mi Ti – svojom slobodnom Odlukom – daješ da ja postojim i osobno živim.




Dvanaesta postaja: Isus umire na križu
Neprijatelj Božji, napadač životvorne ljubavi, veliki protivnik koji je već davno, nakon krštenja na Jordanu, u samoći divljine, ušao u Isusov život da razori njegov put i da ga uništi – slavi sada svoju pobjedu. Nije Isus Krist zbog neke mračne svemirske sile morao umrijeti na križu, nego smo mi ljudi donijeli tu presudu. Terorizam i mučenja, ubojstva i ratovi – ne nastaju sami od sebe.
Prije nego izdahnu, Isus je molio i vapio, izgovarao je riječi oproštenja. Zadnjom snagom predao se u ruke Očeve. Prošao je put tolikih koji umiru u mukama, osuđeni da su hulili na Boga, zlostavljeni i izvrijeđani kao da ih je Bog odbacio. Izjednačio se s onima koje mi držimo prokletima. Kad vojnici vidješe da je mrtav, jedan od njih kopljem probode njegovo Srce koje je bilo gorjelo od ljubavi prema Bogu i ljudima i cijelom svijetu.

Bože, Oče nebeski, Ispunjenje moga života! Daj mi da naučim što jasnije razlikovati između onoga što ja u svom slabom znanju nazivam grijehom i onoga što je zbilja pravi grijeh u Tvojim očima. Oslobodi me krivih strahova i daruj mi zdravu moć prosuđivanja da gledam na sebe i na svijet onako kako Ti gledaš.
Tvoje je volja za mene da izgrađujem ispravan osjećaj vlastite vrijednosti i samopouzdanje i da živim. I u svom srcu – kad bolje pogledam – nalazim veliku vatru ljubavi za Tebe i za svaku ljudsku osobu. Pomozi mi da je na pravi način iskoristim.




Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
“Ovo je sin moj – ljubljeni!” proglasio je svečano Otac nebeski u prelijepim viđenjima, u divnim uzvišenim trenucima mistične molitve na rijeci Jordanu i na Gori Preobraženja. Sada mrtvo tijelo ljubljenog Božjeg Sina Isusa polažu u krilo njegove Majke Marije.

Vječni, Neshvatljivi i sasvim Uzvišeni Gospodine! Djevica Marija prihvatila je smrt vlastitoga Sina. Budi jakost i utjeha svim majkama koje iz mnogobrojnih razloga gube svoju djecu koju su rodile ili koja još nisu rođena. Svaku majku boli odvajanje od njezine djece – Ti ih hrabri.
I meni daruj snage da bez mržnje i pogrešnog optuživanja prihvatim svoje tjelesne i duševne bolesti i svako teško raspoloženje koje mi moj vlastiti život donosi: sve ono što je nalik umiranju.
Gospodine, daj da moja vjera bude u službi mojeg života! Ne dopusti da se u meni ugasi nada i pouzdanje kad mi je to najpotrebnije.




Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob
Pred vlastitim grobom životni put je zaokružen. Mnogi ljudi u času dolaska smrti u snažnom doživljaju vide ono pravo svjetlo koje je rasvjetljivalo i vodilo njihov život. Vjerojatno se vrlo često događa da tek tu čovjek prepozna i razumije tko je on.
Na grobu Isusovu je početak: Josip Arimatejac i Nikodem prije su se bojali otvoreno doći k Isusu i samo su ga potajno štovali. Oni prvi poduzimlju nove korake u pravi život. Tu na grobu počinje uskrsna nedjelja. Mi, njegovi učenici, sjećamo se i nećemo zaboraviti ono što je Isus činio i što je govorio. Sâm je rekao: samo na kratko vrijeme odlazi, a onda će opet biti s nama – proslavljen, uskrsli, puni milosti i slave Božje. “Ja sam s vama u sve dane” – kazao je. Božje spasenje dolazi i ne zaostaje!

Gospodine Posvudašnji, Sveznajući i Svemogući! Ti poznaješ tajnu smrti. Moja smrt koja će jednom doći nije neka neizmjerno strašna stvar s kojom prestaje sve, nego je samo jedna od nevolja koje mi moj život donosi i pred kojom osjećam strah. Umiranje je dio mog osobnog života. Ako počnem pravo živjeti moći ću u miru umrijeti.
Jednom si mi pri mom začeću dao da postanem i budem. Isto tako daj mi da prepoznam i shvatim kako moj život s Tobom nikada ne prestaje pa da od danas ubuduće uvijek živim gledajući na cjelinu svog ljudskog života: jednom je s Tobom započeo i kod Tebe nikad nema kraja.




Zaključak
Oče nebeski, Bože koji imaš i daješ život! Tvoj Sin Isus došao je na svijet da bismo imali puninu života. Govorio nam je riječi koje je čuo od Tebe, zato da bi naša radost bila potpuna. On je položio svoj život, ne svoju smrt, za svoje prijatelje. Cijeli život ih je ljubio i dao nam primjer. Mi smo kao jeruzalemske žene. Ne moramo oplakivati muke Isusove nego se divimo neshvatljivoj ljubavi Tvojoj, a Ti nam daj snage da se oslobodimo od grijeha. Ne smiješ nas ostaviti! Ne napuštaj nas kad nam je teško!
Ne molimo se zato da bismo potvrdili i ukrutili svoju tjeskobu i strah nego zato da nas Ti zbilja utješiš. Nikad naš grijeh nije veći od Tvoje volje da mi živimo, pa i onda kad umiremo. Izlječitelju naš, izliječi naše duše od svega što nas steže i razara. Pomozi nam da spremno prihvatimo radosnu budućnost koju je Isus Krist objavio našem svijetu kad je prije gotovo dvije tisuće godine uskrsnuo od mrtvih. Bože, koji živiš!



p. Niko Bilić, S. J.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sub 21 ožu 2009, 7:09
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

.



što zaista nitko nema još neku molitvu i razmatranje Križnog puta
kojeg bi mogao podijeliti s nama?






.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Anny




Spol: žensko
Postovi: 388
Lokacija: Slavonski Brod, Podvinje
PostanoPostano: sub 21 ožu 2009, 8:39
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

imam ja ali mi se ne da toliko pisati odjednom
jedino ako može svaki dan po jedna postaja?

Dami la mano, voglio restar per sempre insieme a Te
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: sri 08 tra 2009, 12:41
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Križni put



Uvodna molitva
Gospodine Isuse Kriste, raspeti i uskrsli moj Spasitelju, Ti si me svojom smrću i uskrsnućem otkupio i oslobodio ropstva grijeha. Tvoja muka ispunja me zahvalnošću i duhovnom radošću, jer mi je zaslužila da se mogu ponovno radovati kao dijete Božje i tvoj brat.

Gospodine, molim Te da i današnje moje razmatranje o Tebi, kako nosiš svoj križ i kako umireš za me, razbudi u meni iskreno kajanje za grijehe, te zahvalnost i radost što sam tvojom smrću i uskrsnućem otkupljen. Pomozi mi da ova pobožnost bude za mene izvor duhovne snage, da u teškoćama ne sustanem, nego da vjeran Tebi uvijek i svuda širim tvoju božansku dobrotu i ljubav!


1. postaja: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Pilat je Isusa osudio na smrt. Ne zato što bi bio krivac, nego zato jer su ga se njegovi neprijatelji željeli riješiti.
Gospodine, dok slušamo ovu nepravednu osudu nad tobom, molimo Te za sve one koji doživljuj sličnu osudu.
Molimo Te za sve tvoje vjernike, a posebno za mladež, progonjene i osuđivane samo zato što pripadaju tebi.
Molimo Te za sva nevina bića koja ubijaju prije negoli mognu ugledati svjetlost dana, a osuđuju ih na smrt samo zato da oni, koji su im trebali biti roditelji, mogu bez njih bezbrižnije živjeti i više uživati.
Molimo Te i za ostavljene, koje njihova okolina smatra suvišnima u ovome svijetu i teretom u njihovim potrebama.
Molimo Te da i mi ovako mladi i puni snage izdržimo ako nas kada zatekne osuda slična tvojoj. Budi uz nas u tim trenutcima kako bismo zajedno s tobom mogli klicati: "Oče, budi volja tvoja!"


2. postaja: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga."
Isuse, Ti znaš da nije lako prihvatiti svoj križ, ali ti si ga prigrlio. Stoga te molimo, primi i prihvati i nas ovakve kavi jesmo – sa svim našim manama i slabostima, te nam daj snage kako bismo mogli izvršiti svoje životno poslanje i dnevne obveze.
Na putu do Tebe susrećemo različite prepreke. Ponekad radije idemo za onim što se nama sviđa, što je zabavno, što ne zahtjeva napor i odricanje.
Ali, ovaj križ koji je stavljen na tvoja ramena, na naša ramena, poziva nas da budemo hrabri i odvažni.
Isuse, pomozi nam da budemo onakvi kakvima nas Ti želiš i pomozi na nositi naš križ.



3. postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Isuse, mi zamišljamo i tražimo nekakav mali ili veći kamenčić koji je uzrokovao tvoj prvi pad. Ali, to nije sve. Smatramo da imaš i dovoljno snage da ustaneš i poneseš taj križ do mjesta gdje ćeš biti razapet.
Nije te srušila slaboća tijela niti nekakvi kamenčić. Srušio te je osjećaj osamljenosti.
Na tvom licu gotovo se moglo pročitati: "Gdje su oni koje sam nahranio i ozdravio?"
Nekad su bili sretni s tobom i slijedili su te, a sada su na suprotnoj strani. Sada te obaraju pod križem.
Ali, tvoja ljubav je jača. Jača i od naše nezahvalnosti koja te srušila. Ti se pridižeš i opraštaš, te nastavljaš put.
Gospodine, podaj nam duh molitve - da što češće molimo i za naknadu svih onih uvreda koje su izrečene za tebe, za sav onaj prezir i svu onu osamljenost koju si osjetio u tom trenutku.



4. postaja: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Nemoguće je izreći ono što je Isusova i naša Majka tada osjećala. Međutim, što je Isus osjećao? Ljubav – svakako, ali isto tako i dužnost da se mora ispuniti Pismo: "I tebi će samoj mač boli probosti srce."
Na svom životnom putu susretat ćemo rodbinu, prijatelje, znance pa i tuđince koji će nas svojim riječima i djelima odvraćati od tebe i tvojega puta, Gospodine. Pomozi nam da se u tim trenutcima ne damo zavesti, već daj da shvatimo kako naša ljubav prema tebi mora biti veća i jača od ljubavi prema ljudima makar ona bila velika i čista. Daj nam snage da u Tvojoj ljubavi druge ljubimo.


5. postaja: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Vojnici, vidjevši da Isus više ne može sam nositi križ, pa da se ne bi dogodilo da umre prije raspeća, prisile nekoga čovjeka imenom Šimun da mu ponese križ.
Blago tebi Šimune. Kristov križ sada postaje tvojim križem. Doista, prisilili su te, nisi htio prihvatiti tu sramotu. Ali kad si se susreo s krvavim i izmučenim Kristovim licem, nisi više mogao odbiti.
Danas su mnogi ljudi potrebni pomoći, lijepe riječi, zajedništva, pažnje, ljubavi. Mnogo je patnika, bolesnika, ucviljenih, napuštenih, siromašnih, gladnih i umirućih. Ti Kriste patiš u svakome od njih. Tvoj izmučeni pogled gleda i nas danas iz svakoga od njih i očekuje pomoć.
Kriste patniče, koji trpiš zbog naše oholosti i taštine, daj nam milosti da znamo prepoznati i priteći u pomoć bližnjemu u nevolji. Daj nam svoga Duha da ne gledamo samo na sebe i svoje potrebe već da nam na prvom mjestu budeš ti koji si potreban naše pomoći u bratu čovjeku.


6. postaja: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Veronika se uz silan napor uspjela nekako probiti kroz glasno mnoštvo koje je pratilo Isusa. U tom mnoštvu bilo je onih koji su pljuvali na njega, nazivali ga pogrdnim imenima, ismijavali ga. Takvi nisu znali što zapravo čine, nimalo nisu suosjećali s Kristom koji je cijeli izranjen i ispaćen.
Veronika je drugačija. Ona suosjeća s Kristom. Zna da je riječ o Pravedniku kojeg su nepravedno osudili, a sada ga odvode i u smrt. Čim ga je ugledala tako prašnjava i krvava lica gorko je zaplakala te bolna srca, unatoč prijetećem i strogom pogledu rimskih vojnika, neustrašivo mu prišla te obrisala njegovo sveto lice: lice Boga – koji nam kroz patnju i u konačnici kroz smrt pokazuje svoju vječnu i najveću ljubav te lice čovjeka – koji nas uči kakav bi zapravo čovjek trebao biti u svojoj biti; lice koje nas uči pravom sinovstvu Božjem.
Isuse, daj nam da po milosti Božjoj znamo postupati kao Veronika: prići i pomoći bližnjemu onoliko koliko mu zapravo možemo pomoći; suosjećati te podijeliti s njim njegovu patnju i bol kao što je to i Veronika učinila u odnosu prema tebi dok si trpio noseći preteški križ.
U tom svom činu Veronika nas je naučila i pravom smislu kršćanstva – ljubiti brata čovjeka kako bismo ljubili Boga. Budimo toga svjesni i svakodnevno to živimo.


7. postaja: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Kako je grozno padati, međutim pad nije slom ni kraj. U padu shvaćam da sam slabo stvorenje, da sam doista glinena posuda, da sam moćan onoliko koliko sam u zajedništvu s Tobom, da sam snažan onoliko koliko se prepuštam Tebi da me ispuniš svojom božanskom snagom. I znam da samo u suživotu s Tobom bivam velik. Postajem jači kad se oslobodim oholosti, kad priznam da sâm sebe ne mogu podignuti i kad spoznam da trebam Tebe.
Ma, ne znače li i Tvoji padovi na putu prema Golgoti da me razumiješ i kada padam? Da razumiješ moju slabost i nejakost? Molim te, Gospodine, budi uza me. Pridigni me iz mojih padova i tako očituj svoju slavu. Nauči me odvikavati se hvatanja slamki spasa na koje me privikla moja oholost i pomozi mi da se i u svojim padovima prepustim i oslonim na Tebe koji me jedini možeš podignuti i povesti, makar šepao, prema zori uskrsnuća.


8. postaja: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Gospodine, unatoč boli i žeđi koje prožimaju tvoje napaćeno tijelo još jednom pokazuješ koliko ti je stalo do čovjeka. Dok nosiš teški križ za nas, ne misliš na sebe, nego tješiš jeruzalemske žene koje su plakale za tobom.
Molimo te za sve bolesne i napuštene, povrijeđene i prognane da i njih utješiš. Pomozi i nama da se ne oslanjamo na ljudsku utjehu nego da tražimo tvoju snagu. Budi s nama u našim kušnjama i trapljenjima. Obdari i nas milošću da možemo druge tješiti i tebi u njima služiti.


9. postaja: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Zašto padaš po treći put? Zašto dopuštaš da ti se jedni rugaju, a drugi te samilosno gledaju i žale?
Svjetina koja je išla za tobom i koja je bila žedna tvoje krvi nakon tvojega trećeg pada ostala je u kolebanju: s jedne strane zlurado zadovoljstvo zbog tvoje slabosti, a s druge strane, strah da ne bi možda izdahnuo te ne će moći uživati u tvom razapinjanju.
Da. Kruha i igara. Takvi su ljudi u svako doba.
Samo zašto je za nas često tuđi pad i bijeda najslađa igra?
Istina, tvoja muka i tvoj pad, Isuse, u nama izazivaju samilost i pobožne osjećaje. No, prema padovima naših bližnjih često znamo biti posve okrutni. U tome se najsablasnije očituje bijeda naše pale naravi zbog koje ti i treći put padaš da bi je podigao i da bi je spasio.Znam da je malo, ali jedino što ti možemo reći jest: Hvala ti Isuse! i Smiluj nam se!
Daj da osnaženi tvojim padom iz kojega žari tvoja ljubav budemo uistinu bližnji i samilosni prema našoj braći koja po tko zna koji put padaju pod teretom života.


10. postaja: ISUSA SVLAČE
Isus – nevini Jaganjac Božji, stidljivo čedo Majke Djevice naočigled nemilom mnoštvu svučen je do gola. Na sebi ima samo veličanstveni zastor ozbiljnosti i stidljivosti. Njegovo izranjeno i krvavo tijelo izloženo na Kalvariji najvažniji je spomenik savršene pobjede duha nad tijelom.
Gospodine, daj da naši nazori o tijelu budu u skladu s tvojim nazorima. Da čuvamo čast svoga tijela i tijela svakoga ljudskog bića. Da nikada ne smetnemo s uma da je tijelo raspadljivo i prolazno, a duh neraspadljiv i vječan te da je ljudsko tijelo hram Duha Svetoga.


11. postaja: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Promisli kako oštrim čavlima pribijaju na križ svete Isusove ruke koje su ljudima učinile toliko dobra!
Promisli kako mu pribijaju noge koje su koračale jedino za ljudsko spasenje!
To nije bila samo fizička bol. Isus pati i u duši te osjeća veliku napetost.
Isuse, Tvoja patnja za mene je ispit savjesti: pomažem li onima koji pate, onima koji se ne mogu snaći u životu, onima koji su odbačeni od bližnjih i društva; ohrabrujem li one koji su zbog vjere pribijeni na križ života?
Gospodine, daj mi snage da mogu ovaj život stvarno proživjeti u zajedništvu s Tobom te da, barem malo, ublažim bol koja vlada svijetom.


12. postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU

Kriste, tebi slavnome i svake časti dostojnome kralju narod je uz porugu pripravio neslavno i nedostojno prijestolje – križ. No, ti si ga učinio slavnim i spasonosnim za sve. O njemu je ispjevano mnogo pohvala – jer to je tvoje prijestolje s kojeg si pobijedio smrt i zavladao dušama koje se nazivaju i diče tvojim imenom.
Evo nas pred tobom, Gospodine, klečimo pred tvojim prijestoljem i pitamo te što si ti učinio tako veliko, a što mi trebamo činiti u svojim teškoćama.
Odgovaraš nam i poučavaš nas: "Ja sam vam ostavio primjer da svima opraštate, kao što sam i ja sam učinio. Križ neka vam ne bude prepreka, nego pomoć u opraštanju."


13. postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Marija koja je primila maleno, živahno dijete Isusa, sada prima mrtvo, beživotno tijelo svoga Sina. Srce koje je kucalo pod srcem Majke utihnulo je u naručju poslušne ljubavi. Samo Marijina suza prekriva golo tijelo, predajući se potpuno svome Sinu. Ona u boli, ali i u nadi iščekuje ponovni susret vjerujući da Bog pobjeđuje kroz patnju.
A ja danas obavijen velom Euharistijskoga misterija susrećem toga Isusa – Pobjednika koji u svojoj žrtvi razotkriva misli mnogih srdaca.
Razotkrivam li i ja svoje srce Isusu u ispovijedi i primam li ga s ljubavlju u svetoj pričesti u svoje naručje?
Gospodine Isuse Kriste, daj da Tvoje Tijelo primamo čista srca u vjeri da Ti, naš izbavitelj, živiš i pozivaš nas na gozbu vječnog života.


14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB
Dođe i Nikodem koji je prije k Isusu došao, donese oko sto litara smirne pomiješane s alojem. Tada uze Isusovo tijelo, oviše ga povojima s miomirisima kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je bio razapet, bijaše vrt, a u vrtu nov grob. Tu ukopaše Isusa.
Isus veli: "Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod! Tko mrzi svoj život na ovom svijetu sačuvat će ga za život vječni. Tko mi hoće služiti neka me slijedi. Gdje budem ja ondje će biti i moj sluga. Duša mi je na smrt potresena i što da kažem? Oče izbavi me od ovoga časa? Ali, radi ovoga časa sam i došao. Oče proslavi ime svoje!"
Isuse, tvoji prijatelji položili su te u grob i tako su učinili sve što je bilo u njihovoj moći. No, ti si uskrsnuo treće dan.
I ja bijah ukopan svojim grijesima. Molim te, pomozi i meni da uskrsnem i sačuvam milost za život vječni.



ZAVRŠNA MOLITVA

Uskrsli Gospodine,
Ti si me svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem poučio,
da i moja patnja nije tamna i prazna slučajnost,
kojoj se uzalud opirem.
Gorka je, ali dolazi od Oca nebeskoga
koji me bezgranično ljubi.
Određena je da mi donese spasenje,
ako je nosim s pouzdanjem u Boga
i s ljubavlju prema Njemu.
Ako je sjedinim s tvojim patnjama
za otkup i spas svijeta.
Tada, makar morao i trpjeti,
Ti ćeš me ispuniti duhovnim mirom i nadnaravnom radošću.

Pomozi mi, Gospodine, da to nikada ne zaboravim,
posebno ne onda kada dođe vrijeme tjeskobe i kušnje.
Amen!



bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group