Kutak za umorne 3

angelous

mene je dirnulo... Very Happy

Svi mi ovisimo jedni o drugima na različite načine, nije li tako? Ovisimo o mesaru, o pekaru, o proizvođaču žarulja. Obostrana ovisnost.

Tako je to s nama! ... Ali, biti psihološki ovisni jedni o drugima - osjećajno ovisiti jedni o drugima - što li bi naposljetku to imalo značiti? To znači ovisiti o drugom čovjeku s polazišta sreće. Razmišljajte katkada o tome. Naime, razmišljate li o tome, onda će sljedeće što ćete učiniti - bili toga svjesni ili ne - biti zahtjev da i drugi ljudi doprinesu vašoj sreći. Tada će uslijediti slijedeći korak: strah - strah zbog gubitka, zbog otuđenja, zbog povlačenja, zbog obostrane kontrole.

Savršena ljubav ne zna za nikakav strah. Tamo gdje vlada ljubav nema nikakvih potraživanja, nikakvih očekivanja, nikakvih ovisnosti. Ja ne tražim da me ti učiniš sretnim; moja sreća nije utemeljena u tebi. Kad bi me jednoga dana ostavio, ne bi me to iznenadilo; ja uživam u tvome društvu iznad svake mjere, ali ne dopuštam da me to sputava. Uživam u drugovanju s tobom, ali se ne želim vezati samo za to. Ono u čemu ja zapravo uživam nisi ti, to je nešto mnogo uzvišenije od mene i od tebe.

To je nešto što sam otkrio, neka vrsta sinfonije, neka vrsta orkestra koja u tvojoj prisutnosti odzvanja predivnom melodijom, međutim tvojim odlaskom ne prestaje taj orkestar svirati. Sretnem li nekoga drugog, odzvanja neka nova melodija, koja je također predivna. Pa i kad ostanem sam, orkestar dalje svira. Njegov repertoar je velik te on nikad ne prestaje svirati...
Anthony de Mello

(preuzeto s KNI-a)

klara

Između blaženstva i prokletstva

Dok idem putem spram Cezareje neke u vječnosti,
Ti kao uzgred pitaš, što mislim o Tebi.
Petar u meni s oduševljenjem Ti izlane: "Ti si pomazanik!",
a samo malo dalje, nakon rečenice-dvije o muci i smrti,
taj isti Petar nesmotreno Te vuče na stranu i odvraća od nauma.

Dokle ću, Gospode,
iz Tvojih ustiju slušati "Blago tebi!" i "Odlazi od mene!"?
Dokle ću biti boj između blaženstva i prokletstva?

Razapinjanje između tih skrajnosti moja je Golgota
s koje Ti darujem to što još imam od života.
Svoj križ nosim,
premda je Cezareja već davno u magli nestala.

.

Zita · Spol: Postovi: 512

Podsjetnik

Htio bih te podsjetiti na toliko toga što se, moguće, i podrazumijeva.

Htio bih te podsjetiti da sunce vazda sja nad tobom -
i kada ga oblaci, pa i tmine, zakrivaju.
Htio bih te podsjetiti da je Božja ruka prostranija od svih
tvojih dana i snova.
I da je evanđelje najprisnija svjetiljka na svim čovjekovim putovima.
Da je u njemu odgovor na svako ljudsko pitanje,
pa i na ono na koje odgovora nema.

Htio bih te podsjetiti da nije dobro išta grčevito držati,
bilo u ruci, bilo u duši.
I da, isto tako, nije dobro išta olako ispustiti iz ruke ili duše.

Htio bih te podsjetiti da vedrina tvojeg bića, osim ako ti na to ne pristaneš,
ne treba biti podložna tmurnim vremenima koja te zadese.
I da dobrom voljom, postojanošću njezinom,
možeš preobraziti ne samo sebe, nego i svijet u kojem živiš.

Htio bih te podsjetiti na smijeh koji živi u tebi.
I na blagi osmjeh, suzu, šutnju i tišinu.
I oni su tvoj govor, bit će i rječitiji od tvojih riječi.
Budi po njima blizak svakom koga ti Bog pošalje.

Htio bih te podsjetiti da je ljudski potruditi se da nikoga ne povrijediš ili raniš.
Jer svijet je odveć izranjeno mjesto
da bi mu se lakomisleno smjela pridodati ijedna rana.

Htio bih te podsjetiti da smisao tvojih dana nije u tome
da se samo pridodaju u nizu nalik jedan na drugi.
Da bi svaki htio biti jedinstven.
I da bi te svaki htio oplemeniti u tvojoj ljudskosti;
da bi ti svakog svojom ljudskošću mogao oplemeniti.

Htio bih te podsjetiti na okrepljujuću snagu zagrljaja.
Da sav život živiš u Božjem zagrljaju;
i da u svoj zagrljaj spremno i skrbno udomiš one do kojih ti je stalo.
I doživiš blagoslov njihova zagrljaja.

I molim te da i ti mene na sve to - i ne samo riječima - podsjećaš.

Stjepan Lice

Felicita · Spol: Postovi: 121 Lokacija: Zadar

HVALA NEPRIJATELJU

Katkad neizmjerno zaželim da se pomirim s neprijateljem,
samo da mu zahvalim za dar bola kojim me je ranio.
Sve dotle sam se opajala slatkom varkom
da je sve dobro što imam i što mi još valja steći.
Al dođe on.
Podlo me ismije. Prevrta i porazbaca sve moje blago,
ne znajući ni sam koliko mi ga je otkrio,
te sam sabrala i s još većom ljubavi pohranila
ono što je najdragocjenije.
O, hvala ti, neprijatelju,
za taj dar bola.
Bez tebe nikad ne bih znala kolika je vrijednost onoga što imam
i što mi još valja steći.

Sida Košutić

klara

Pomirenje, proljeće srca

Ti, koji bi ne obazirući se natrag htio slijediti Krista,
hoćeš li se pripremiti za put pomirena srca i usred najjačih napetosti?
Kakva smisla ima kod svakog nesporazuma istraživati tko je imao pravo, a tko krivo?
Tvoje će se namjere možda krivo tumačiti.
Ako te krivo sude radi Krista, oprosti. Osjećat ćeš se neusporedivo slobodnim.
U uvijek ponovnom opraštanju veličina je ljubavi.
Čitaj iznova zadnju Kristovu molitvu: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine".
Ti ne opraštaš zato da bi drugoga promijenio, nego jednostavno zato da bi slijedio Krista.

Ne promatraj bližnjega u jednoj životnoj fazi, nego u svim razdobljima njegova života.
Traži čistoću srca. Izbjegavaj manevarsku spretnost.
Ne koristi nikada nemir drugoga čovjeka kao polugu kojom ćeš ga,
manipulirajući njegovu savjest, navesti da uđe u tvoje videokruge.
Da bi se oslobodio Napasnika, slavi Krista sve dok ne osjetiš spokojnu radost.
On poziva na radost, a ne na iznemoglost.

U svakoj dobi imaj vjerski polet. U dnevnom sivilu njegovu vedrinu, pa i veselje.
Ne uzdiši, nego u svakom trenutku sve uloži u Njega, sve pa i tijelo istrošeno od umora.

Za evanđelje pomirenje se ne odgađa:
"Ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe,
ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj!"

"Hajde najprije!", a ne: "Odgodi za kasnije!"

Ali gdje naći žar ljubavi koja izmiruje? Gdje?

Sretan onaj koji idući njegovim stopama stigne do vrhunca suosjećanja:
"Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone."

Ako ljubimo samo one koji nas ljube, ne činimo ništa neobično.
Krist nije potreban da bismo dotle dospjeli jer je i nevjernik kadar toliko učiniti.

Obraćenje u dubini nastaje onda kad, odbačeni i poniženi, preporučimo Bogu one koji su nas povrijedili.

Pomirenje je proljeće srca.
Da, kad se bez odgađanja pomirimo, dolazimo do zapanjujućeg otkrića:
naše se vlastito srce promijenilo.

A ti, hoćeš li biti od onih koji pripremaju putove Uskrsloga?
Ili ćeš oklijevati govoreći mu: "Zašto tražiš od mene da pripremam
za druge putove evanđelja? Zar ne vidiš da sam slab poput djeteta?

Potičeš za Krista prije svega vlastitim životom. Riječ bez djela mogla bi se svesti na tlapnju.
Dok se djelatna ljubav kod nekih iscrpljuje samo na brbljanje o Bogu, o Duhu Svetom,
o zajedništvu s Kristom – što u tome može biti stvaralačkog?

Život Uskrsloga prenosiš dubokom osobnom nesebičnošću i zaboravom samoga sebe.
Umjesto da planeš poput slame, hoćeš li učvrstiti svoje srce da bude vjerno do kraja?

Isuse Kriste, što bismo bili bez žive ljubavi, pa sve i da imamo vjeru koja prenosi brda?
Ti nas ljubiš.
Što bismo bili bez tvoga Duha koji stanuje u našim srcima?
Ti nas ljubiš.
Preuzimajući sve na sebe, otvaraš nam put prema vjeri, prema pouzdanju u Boga,
u onoga koji ne želi ni patnju ni ljudsku nevolju.
Duše Uskrsloga Krista, Duše milosrđa, Duše hvale,
tvoja se ljubav nikad neće udaljiti od nas.

brat Roger iz Taizéa
Ljubav nad svakom ljubavlju

klara

Na slavu Tvoga Imena

Ti koji budiš sjajno jutro
iz učmale čahure noći,
koji jedru, plodnu klicu
dozivaš iz usnula sjemena,
Ti koji svemu daruješ život,
čija je moć beskrajna, svevremena…

smiluj se, Gospodine,
slabašnom, vjernom stvorenju svome
bespomoćnijem od goluždrava ptića:
dotakni njegove oči
(sjena smrtna da ustupi mjesto
vedrom, osunčanom proplanku),
ogrij njegovo srce…

i, usprkos malodušnim ljudskim
razglabanjima o odlasku,
Božanskim Milosrđem svojim
učini da diše
na slavu Tvoga Imena!

.

klara

Ako ...

Ako nečiji put mogu obasjati već i jednom jedinom zrakom svjetla,
ako nekoj duši mogu pomoći da jasnije sagleda život
i tako blagosloviti brata svojega,
ako s nekog obraza mogu otrti suzu
- ovaj moj život neće biti uzaludan.

Ako čovjeka koji je zastranio mogu dovesti do istine,
njegovo srce iznutra nadahnuti osjećajem dužnosti;
ako u svoju dušu mogu usaditi osjećaj za pravdu, ljubav prema istini i ljepoti,
ako i jednog čovjeka mogu poučiti da su Bog i raj blizu
- ovaj moj život neće biti uzaludan.

Ako iz misli istisnem sumnju i strah i ako mi život bude usklađen s ljubavlju i dobrotom;
uspijem li širiti svjetlo, nadu i radost i pomognem li ukloniti duhovno sljepilo;
budem li donosila novu radost, novu nadu, manje boli
- ovaj moj život neće biti uzaludan.

Ako uz životni put posadim stablo u čijem će se hladu odmarati umorni putnici,
i premda sama možda neću nikada uživati u njegovoj ljepoti,
bit ću istinski sretna (iako mi nitko neće znati ime, niti mi ostavljati cvijeće na grobu)
- ovaj moj život neće biti uzaludan.

.

terezija.tere · Spol: Postovi: 387

Filipove palačinke

U subotnje jutro šestogodišnji Filip odlučio je ispeći palačinke za svoje roditelje. Pronašao je u kuhinji najveću posudu za miješanje i kuhaču, popeo se na stolac i otvorio ormarić te izvadio posudu s brašnom i malo prosuo po podu. Svojim je ručicama pokušao staviti brašno u posudu za miješanje, dodavao je mlijeko, malo šećera, ostavljajući brašnasti trag za sobom koji je već sada imao i otiske šapa kućnog mačka.

Filip je bio sav posut brašnom i postajao sve uzrujaniji. Želio je da ovo bude nešto dobro za mamu i tatu, ali postajalo je sve gore. Nije znao što napraviti nakon toga, da li sve to staviti u pećnicu ili na štednjak, (i nije znao kako upaliti štednjak!). Vidjevši vlastitog mačka kako liže smjesu iz posude i pokušavajući ga odgurnuti prevrnuo je karton s jajima na pod. Očajnički je pokušavao počistiti veliki nered koji je nastao, ali se poskliznuo na jaja i uprljao svoju bijelu pidžamu. Tada je uočio tatu kako stoji na vratima.

Krokodilske suze potekle su iz njegovih očiju. Sve što je on želio je napraviti nešto dobro, ali nastao je grozan nered. Bio je uvjeren da sada slijedi kazna, možda čak i packe. No tata ga je samo gledao. Krenuo je prema njemu kroz sav nered u kuhinji, primio ga u svoje ruke, zagrlio ga, čak zaprljao i vlastitu pidžamu.

Takav je i Bog s nama. Mi pokušamo napraviti nešto dobro u životu, ali nastane opći nered. Brak nam postane klizav, povrijedimo prijatelja ili nas vlastiti posao izluđuje, ili nas, jednostavno, zdravlje napusti. Ponekad samo ostanemo uplakani jer ne možemo napraviti ništa drugo. Tada nas Bog podiže u svoje ruke i voli nas i oprašta nam. No, samo zato što smo mi u stanju napraviti veliki nered, to ne znači da trebamo prestati "peći palačinke", za Boga ili za ostale. Prije ili kasnije već ćemo uspjeti ...

Nastavi voljeti... Nemoj prestati peći plačinke

terezija.tere · Spol: Postovi: 387

KUTIJE OD BOGA

U rukama držim dvije kutije koje mi je dao Bog. Rekao mi je "Stavi sav jad i muku u crnu kutiju, a svu svoju radost u zlatnu." Pažljivo sam čuvao Njegove riječi i oboje - radost i jad - spremao sam u kutije. No, iako je zlatna kutija dan za danom bivala sve teža, crna je bila jednako lagana kao i prije!

Želio sam saznati razlog, iz znatiželje sam otvorio crnu kutiju! Kad tamo na dnu kutije rupa kroz koju je moj jad ispao iz nje. Pokazao sam rupu Bogu i stao razmišljati "gdje bi moji jadi mogli biti." On se blago nasmijao i rekao, "Dijete moje, oni su ovdje kod mene."

Zbunjen, upitao sam Boga zašto mi je onda dao kutije, zlatnu i crnu s rupom!? Odgovor je glasio: "Dijete moje, zlatna je da brojiš svoje blagoslove, a crna da pustiš i zaboraviš."

Bepo · Spol: Postovi: 69 Lokacija: split

gospodine, tako sam umoran, a htio sam biti svjež
često te molim da po meni činiš velike stvari,
a ja sam nevjeran u svojim sitnicama,
uvijek od tebe molim milost da te pratim i da te slijedim,
a ja sada prolazim svoju agoniju velikog četvrtka, ne može se usporediti sa tvojom agonijom, ali ipak znam da te nisam dostojan,
ako mi nudiš veliki petak, molim te, o molim te sva radosti moga života,
molim te za snagu vjere u kojo me vodiš na zelene poljane uskrsnuća.

isuse samo ti budi meni sve, i daj da kada tražim i lutam za nepotrebnim da pronađem tebe i samo tebe.

klara

Bolji od sebe

Ne brini se oko toga da budeš bolji od bilo koga drugoga,
jer će te to samo oneraspoložiti.
Umjesto toga, usredotoči se na to da budeš bolji od samoga sebe.

Učini korak naprijed u odnosu na jučer.
A kad dođe sutra, nađi načina da budeš još bolji.
Uspoređivanje sebe s drugima samo će te odvesti u razočaranje ili aroganciju,
a ništa od toga neće pozitivno utjecati na tebe.

Umjesto toga, uspoređuj sebe sa sobom
i tad ćeš uistinu imati nešto s čime ćeš se pozabaviti.
Kad ideš za tim da postaneš bolji od sebe, nikoga ne ugrožavaš.

Ti si jedinstven i daleko od uspoređivanja s bilo kime.
Prestani se brinuti o uspoređivanju s drugima.
Uloži svoju snagu u dobru svrhu bivajući najbolji što možeš biti,
a onda čak i bolji od toga.

Ralph Marston

.

klara

Ako ti je stalo do Crkve

Ako ti je stalo do Crkve,
ne raspredaj odveć o njoj.
I ne pitaj koliko je u njoj baštine vječnosti, a koliko naplavina vremena.
Ne pitaj pamti li ona, živi li doslovce, Isusov Govor na gori.
Ne pitaj je li joj većma stalo do hramova od mramora
ili do hramova Duha Svetoga, do srca ljudskog.
Ne pitaj koliko je u njoj obiteljskog duha, obiteljske skrbi.
Ne pitaj čemu počasti koje si njezini službenici međusobno iskazuju,
koje je značenje počasnih naslova kojima se oslovljavaju.
Ne pitaj je li joj je bliže ulagivati se moćnicima ovoga svijeta
ili zauzimati se za najmanje.
Ne pitaj je li dostojna iskazanog joj povjerenja, je li vjerna svomu poslanju.
Na pitaj je li zauzeta djeliteljica milosti ili se zapleće o ispraznosti.
Na pitaj ide li ususret svijetu kojemu je upućena.

Ako ti je stalo do Crkve,
budi ti Crkva koja ide ususret.
I ne odustaj od Crkve svoje, ne dijeli se od nje.

Budi ti onaj po kojem će Evanđelje prolaziti svijetom.
Budi ti čovjek obiteljskog mentaliteta.
Budi ti svima poslužitelj.
Budi ti onaj koji će odražavati Božju prisutnost, Božju malenost.
Budi ti kruh koji se lomi i razdaje.
Budi ti žarke i postojane vjere.
Budi ti blaga i ponizna srca.

Ti, ti učini sve što je do tebe,
da Isus, kad ponovo dođe,
nađe vjere, nađe srce ljudsko, srce bratsko,
na zemlji.
U Crkvi.

Stjepan Lice, Kana 11/06

.

klara

Štapovi

„Možeš li mi dati nešto o što bih se mogao oslanjati dok idem svojim putem?“, zamoli dijete svog anđela.

„Imam samo ova dva štapa“, reče anđeo.

„Koji će mi bolje poslužiti?“

„Onaj za koji se tvoje srce odluči“, reče anđeo.
„Jedan je čvrst. Koristeći se njime, moći ćeš ići hitro. Dok ga budeš imao u rukama, svi će se sklanjati pred tobom. Oni pak koji se ne dospiju skloniti, klanjat će ti se i služiti sa strahom. Tim ćeš si štapom moći pribaviti gotovo sve što poželiš. O njega se upirući, stići ćeš daleko.

Drugi je posve krhak. On će te učiniti gotovo neprimjetnim. Dok ga budeš imao u rukama, moći će te uočiti samo oni u čijim će se dušama jasno odražavati tvoja duša. Oskudijevat ćeš, ali ti ništa neće nedostajati. Ne znam kako će te daleko odvesti, ali dok se budeš oslanjao na njega, svaki će ti korak ispunjavati čitavo biće."

Stjepan Lice, Kana 9/91

.

klara

Božji dolazak

„Kad Bog dolazi na svijet, tada dolazi po nekom
čovjeku na svijet.“
(Herbert Fendrich)

Kad Bog dolazi na svijet,
on želi po tebi doći na ovaj svijet.
Ne dođe li po tebi, kako će doći na ovaj svijet?
Ne dođe li po tebi, u čemu je smisao tvojega života?
Ne dođe li po tebi, tko si ti?

Kad Bog dolazi na svijet, on ne pohađa uglednike.
Ne pohađa vladare.
Ne ističe se.
Ne zadržava se na glavnim gradskim trgovima.
Ne skreće pažnju na sebe.
Ne mari za sjaj.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on želi ući u tvoj dan.
Njemu je dostatna tvoja običnost.
Tvoja blizina.
Njemu je dovoljan prijazan osmijeh.
Toplina dlana.
Komad kruha.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on ima vremena.
On ima vječnost.

A ti, kad Bog dolazi na ovaj svijet,
imaš samo ovaj trenutak.
Samo ovaj susret.
Samo ovu uzdrhtalu ruku koja treba tvoju ruku.
Samo ovo skromno srce koje želi naći dom u tvojem srcu.
Kad Bog dolazi na ovaj svijet,
on ti se u njemu i po njemu želi darovati.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet,
on je spreman proći mimo njega
samo da bi došao do tebe.

Ali tvoj put do Boga vodi samo kroz ovaj svijet.
Prođeš li mimo svijeta, prođeš li mimo čovjeka,
prošao si mimo Boga.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet,
on bez oklijevanja napušta raj,
da bi raj zauvijek postao dio tvoga srca.
Da bi tvoje srce u živote mnogih donijelo raj.
Da se tvoj život, da se život ovoga svijeta,
nimalo ne bi razlikovao od njegova života.

Stjepan Lice, Kana 11/03

.

klara

Život u vjeri

Znaj da nisi sam na svijetu.
Uvijek je Bog tvoj uz tebe.

Od začeća do Posljednjeg Suda,
On netremice u te gleda i iščekuje radost svoju u tebi,
iščekuje tvoje povjerenje i tvoju vječnu ljubav,
iščekuje tvoj neopozivi "Da, Oče. Neka bude volja Tvoja.
Neka dođe Kraljevstvo Tvoje, jer Tvoja je volja život moj
i Tvoje je Kraljevstvo radost moja."

Sastao si se s mnoštvom stvorenja i rastao od njih.
U talogu sjećanja još jedva koga nazireš.
Uzalud su bile sve tvoje ljubavi, od kojih se ne živi.
Samo bol i gubitak su skrile u svoj osmijeh zamamni.
Da, ako s Bogom nisi, uzalud je sve čemu se ovdje raduješ i nadaš.

U Bogu je sva prošlost i budućnost, sva sadašnjost tvoja.
On obnavlja što je prohujalo i zapovijeda izmjenu vremena.
Ljubi Ga i On će ti sve drago natrag donijeti i svim utvarama otkriti lice,
da srce ne mučiš čežnjom za nedostojnima.
Prikloni se vječnom Srcu njegovu i uči se ljubiti mudro i strpljivo poput Njega,
u savršenoj pravednosti i blagosti kojoj nema mane.
Od Njega se ne rastani nikada
jer samo je to pravi rastanak koji svu vječnost traje.

O uskrsnuću mrtvih vidjet ćeš sve one koje ti je smrt ugrabila.
Po obraćenju grešnika vratit će ti se ljubljeni tvoji koji su te uvredama izranili.
On samo ima lijek tvome srcu; zato se kloni pravde zemaljske.
Njegov je tijek vremena i svaka staza ljudska završava pred Licem njegovim.
Sud je njegov neopoziv i dostižan i presuda savršeno pravedna.
Život svoj položio je za tebe da te zaštiti od pravedne srdžbe svoje na svaki grijeh
i pružio ti Duha svoje pravednosti, po vjeri u Isusa Otkupitelja,
da se bez straha vratiš kao dijete njegovo, u Dan kad svijet bude suđen.

Ne boj se Njega.
Boj se svoje mlakosti na putu obraćenja, na putu povratka.

Rajko Bundalo

.

terezija.tere · Spol: Postovi: 387

Volim te !!!!!!!

Nekada je živio dečko. Bio je najbolji sportaš, najbolji student, ali nikada nije saznao ako je bio najbolji sin, prijatelj, dečko…
Jednoga dana bio je u depresiji i pustio je da umre.
Dok je hodao u nebo sreo je anđela i on ga je pitao: zašto si to napravio ako znaš da te svi vole?
On je odgovorio: katkad je jedna riječ više nego sve drugo.
Cijelo vrijeme nikada nisam čuo: ponosan sam na tebe ili hvala da si moj prijatelj….
nijedan volim te od osobe koju sam najviše volio.
I znaš što najviše boli?
Anđeo ga je tužno pitao: šta?
On je odgovorio: to što još uvijek čekam da to čujem!
Jedan volim te!!
Anđeo ga je zagrlio i rekao dečku da se ne brine pošto se priblizio jedinoj osobi koja mu je uvijek na uho govorila da ga voli samo on to nije čuo…..

dora · Spol: Postovi: 48 Lokacija: zagreb

RECEPT FRANJE ASIŠKOG!

Tko želi uživati zdravlje duše i tijela,neka uzme:
korijen VJERE,
zelenog lišća UFANJA,
ruže PONIZNOSTI,
ljiljana ČISTOĆE,
pelina KAJANJA,
mirte MRTVLJENJA,
i drvo KRIŽA!
Sve to neka poveže konopcem STRPLJIVOSTI i
Stavi da se kuha na vatri LJUBAVI u
Posudi MOLITVE s
Vinom SVETE RADOSTI i
mineralnom vodom UMJERENOSTI!
Sve to neka dobro pokrije poklopcem ŠUTNJE i
Ostavi od jutarnjega do
večernjega razmatranja.
Tako neka uzima:
jednu šalicu ujutro,
jednu navečer, i
uživat će prilično zdravlje.
To preporuča liječnik
ISUS!
Ljekarna Presvetog Srca Isusova! Very Happy

klara

Kroz Korizmu ničega se ne odričem...

Odlučih: moje vrijeme Korizme neće biti vrijeme odricanja,
nego vrijeme odabiranja...

Zato odabirem:
put strpljivosti prema onima koje baš i ne volim,
put slušanja prema onima za koje mislim da mi i nemaju što pametno reći.
Put blagosti prema onima koji se grubo odnose prema meni i drugima.
Put blizine prema onima koje i ne susrećem često,
a znam da su usamljeni.
Put razumijevanja prema onima čije postupke ne shvaćam.
Put svjetla prema onima koji ne vide druge i Boga u njima.
Put puta prema onima koji ne žele ili ne znaju kako krenuti stazama vjere.
Put istine prema onima koji žive u krivim predrasudama.
Put života prema onima koji ne vide veličinu Božjeg dara
darovanog im u njihovom postojanju.
Put ljubavi prema svima koje mi je Bog darovao.

Zaista - bilo bi lakše odreći ih se,
ali ove Korizme odabirem put prema svojoj braći i sestrama...

.

klara

Gledajmo Gospodina!

Vidjeli smo Gospodina!
Od početka je za sebe odabirao posljednje mjesto.
Od početaka je za nas odabirao prva mjesta u svojoj ljubavi.
Nikad se nije uklanjao od onih od kojih su svi zazirali.
Nije razumio govor sudaca.
S ganućem je slušao govor preporođenih.
Srce ljudsko, srce od mesa, oduvijek je bilo njegov zavičaj.
Ali ni s jednog srca od kamena nije digao ruku.
Povijest svoje ljubavi, povijest svoje prisutnosti, bez oklijevanja je povjerio povijesti kruha.
Kad god su ga htjeli zakraljiti, on se svrstavao među sluge, među svoju braću.
Nikad nije uzmicao pred životnim izazovima.
I s križa je grlio blagim i čvrstim zagrljajem.
A grobni kamen ni njegovoj sjeni nije uspio nauditi.

Gledajmo Gospodina!
Gledajmo ga u djetetu koje spokojno počiva i blaženo sniva.
Gledajmo ga u ljudima koje nitko ne primjećuje.
Gledajmo u grešnicima od kojih svi okreću glavu.
Gledajmo u ljudima koje ništa ne može obeshrabriti, u kojima ništa ne može skršiti njihov zanos.
Prepoznajmo ga u slijedu životnih dobi.
Prepoznajmo u toplini i bolu.
Gledajmo ga u svojim rukama. Slušajmo u svojim koracima.
Slušajmo ga u svom govoru. I u svojoj šutnji.
Vidimo ga u očima brata čovjeka. Zrcalimo ga svojim očima.
Jer ne bude li ondje, gdje ćemo ga naći?
Ne budemo li ondje, gdje će ga naći?
Grlimo Gospodina jer je ovdje!
Njegovim zagrljajem progledajmo!

Vidjet ćemo Gospodina!
U onaj dan, kojeg vazda dotičemo krhkošću svojom, vidjet ćemo Gospodina.
Hoćemo li ga prepoznati?
Ili će nam biti odviše običan, toliko običan da ćemo proći mimo njega ne primijetivši ga?
Vidjet ćemo Gospodina!
Sva naša pitanja razriješit će svojim pogledom. Svojim osmijehom.
Našeg će nas grča osloboditi svojom blagošću.
I vidjet ćemo koliko je daha nebeskog u prahu zemaljskom.
I koliko je praha zemaljskog u svjetlosti vječnoj.
Vidjet ćemo Gospodina kao što nikad nikog nismo vidjeli, kao što nikad ništa nismo vidjeli, osim kad smo voljeli.
Voljeli čitavom dušom. Čitavim bićem.
Ništa ne tražeći za sebe.
Kad je ljubav prelila sve ustave života.

Vidjet ćemo Gospodina!
Ta kako bi njegova ljubav izdržala bez nas?!

Stjepan Lice