HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretranik Pretranik lanstvo lanstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: sri 23 lis 2019, 21:12. Pogledaj neodgovorene postove
Èuda se dogaðaju!
Zaponi novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedea tema
Autor Poruka
Mara




Spol: ensko
Postovi: 966
Lokacija: sjever i jug; Podravina, Braè
PostanoPostano: ned 16 stu 2008, 10:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Upravo prisustvujem jednom èudu - skladu i suglasju, još više ljudskom i kršæanskom uvažavanju dviju osoba koje su grizle i režale jedna na drugu. Zahvaljujem dobrom Bogu što su njegova èuda tako tiha, tako diskretna, s toliko uvažavanja svake ljudske krhkosti.

Ljubi i èini što hoæeš
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Jopica




Spol: ensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreè
PostanoPostano: pon 02 vel 2009, 11:50
PostNaslov : Nositi križ (po stoti put kako, možda vam/nam postane jasno)
Citiraj i odgovori

Ovo malo svjedoèanstvo moža bi trebalo uslijediti nakon nekih drugih i po kronologiji prethodnih, ali evo ga:

Jeste li vidjeli na Novoj i na RTL-u da prijepodne idu emisije sa onim lopovskim telefonima 060 i da su teme astrologija, tarot, ji jing i drugi naèini proricanja sudbine i drugo...

Nazovete li u emisiju, javno vam prorièu i èitaju sudbinu, ali ako ne dobijete možete nazvati i kasnije, èitav daaaan, jer rade 24 sata dnevno.

Sinoæ ja mislim, mislim, prebirem neke tegobe i zabrinutosti po duši i srcu.
Mislim si: pa zaista sam u gadnoj situaciji, ne znajuæi što me èeka u vezi ovoga problema. Da li je moja odluka da èekam i slijedim srce i odanost dobra za mene ili je krivi i lažni odjek i odaziv i tumaèenje onoga što Bog od mene želi?
Mogla bih zaista požaliti ako ostanem tu i ostanem "kratkih rukava".
Mogla bih imati dugoroène poslijedice, tko æe ih tada zacijeliti, izlijeèiti?
Hoæu li tada imati priliku biti majka i stajati pred Gospodinom u svojoj zajednici sa svojom obitelji?

Kad bih vam dragi prijatelji mogla sažeti svu bol neizvjesnosti koju osjeæam.
Kada bih imala hrabrosti i kada bi postojale rijeèi za patnju, za strah koji osjeæam da æu ovu agoniju morati nositi u duši još godinu, dvije, mjesec, dva, tri, možda èitavo mladenaštvo.

I pomislim, kao i Gospodin u Getsemaniju (magivek hvala ti): "Oèe, ako hoæeš, neka me mimoiðe ovaj kalež!"
I sjetim se koliko sam puta sama sebi gatala geomantijom, tražila uzroke i poslijedice u astrologiji naših karaktera, èak jednom usprkos svojoj volji i osjeæaju ispravnosti dopustila da mi se baci Tarot, kopala po numerološkim kombinacijama, pitala astrologe.
Pa zar ne bih mogla samo ovaj put dobiti neki odgovor, ne bi ga uzela preozbiljno, samo da me malo izbavi iz ovog pakla koji æe neogranièeno trajati?
Možda da postavim pitanje poznaniku astrologu jer je to ipak psihologija, nije tako strašno kao tarot??

Usprkos svim milostima i svjedoèenjima koje sam dobila posljednjih mjeseci, u meni je javlja glas sumnje, pritisnuta duša od straha traži brzi izlaz.
Nekako znam da Ga neæu iznevjeriti, no primisli me zaista nukaju.

Dragi moji ja vam ne znam reæi znanstveno, niti teološki, niti flozofski, a najmanje mistièno, što je loše u tim stvarima (praksama kako Mara kaže) koje kao katolici moramo odbaciti, ali reæi æu vam koje odgovore je dobilo moje srce, ili je moje srce te odgovore pronašlo u dubini zatrpane.

Ne radi se tu o hrpi pravila koje kao katolici moramo poštivati, o hrpi zakona i o hrpi alternative koju na Sv. Ispovijedi moramo iznjeti.
Radi se o tome da ispaæeno srce uvijek pita: A zašto?
Zašto ne?
Daj mi razlog?
Ne razumijem govor pravila i restrikcija, reci mi ljubavlju zašto da ne pokleknem???
Povuci me natrag ako možeš, ali ja ne èujem i ne slušam suhoparna pravila!!!??

Ali tada je, u tome trenu bilo milosti da se mojmu umu otvore osjeæaji da je tajna upravo u tome putu patnje. Na taj stravièan put neizvjesne tegobne patnje moramo se usuditi, na njega bosom nogom stupiti. Kao provalija u koju æemo se strovaliti. Uzmi tu patnju i nosi je sa sobom, nisi sama: vidi Gospodina kako te ljubi svaki tren.
On te ljubi kako On želi i zna da treba, nekada se to ne poklapa sa tvojom molitvom i tvojm percepcijom pomoæi.
Neka, tako treba! Zahvali Mu!
Mi smo ljudi tako blagoslovljeni, idemo svijetom i odluèujemo sami, nosimo te križeve i bježimo od njih, a Bog nas ljubi kao svoje najveæe blago uza sva naša lutanja i propadanja.

Zar ne vidiš sada kako tvoj hod sa tom patnjom i sa tim križem veæ donosi plodove?

Zar možeš reæi i pomisliti da je bolje znati odmah što nosi sutra?

Zar æeš odbaciti ove poruke Duha Svetoga i ove darove koje sama svojim prepuštanjem Gospodinu zaslužuješ i stvaraš uz Njega?

Možeš li sada reæi da je tvoja patnja bila uzaludna?

Raduješ li se onome što te èeka nakon što uz Gospodinovu milost i ljubav izdršiš iduæih mjesec il dva??

Tko je od nas dovoljno mudar da zna da nije trebao nešto proæi i propatiti ili da zna koji je križ sam odabrao, a koji je od Boga dan kao škola?

O da bojim se i strepim pred tim križem. Strašno!
No neæu ga odbaciti i "otkriti svoju sudbinu" uzet æu njega i Tebe za ruku jer tko zna što æe mi još donjeti ova moja prièa kroz mjesec ili dva (godinu ili dvije).

Ti me Gospodine èiniš boljom, ja sam bez Tebe mizerna i uplašena lutalica.
Sve moje dobro neka bude na Tvoju slavu!

Oprostite na dugom postu, nadam se da nije prešokantan za neke koji su stvorili sliku o meni. To sam ja.
Ponekad poželim da je meni netko ranije znao reæi iz srca zašto da ne èinim nešto "loše", da stavi po strani nabrajanje pravila i da pronikne u dubinu tih zakona. Jer ispod svakog tog zakona ima neko mistièno iskustvo Božje ljubavi, na to moje srce odgovara, na to se "lijepi".


BVB

"Molitva" je poniznost èovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i velièinu Boga kojemu se obraæa i kojemu se klanja na naèin da sve oèekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: Žan, klara
Jopica




Spol: ensko
Postovi: 199
Lokacija: Poreè
PostanoPostano: et 05 vel 2009, 14:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Gospodine što mi želiš reæi kroz ovu milost i snagu koju mi daješ putem molitve Sv. Josipu?
Kako odjednom imam elana za rad od kada se molim Sv. Josipu?
Zašto je tomu tako?

Ljenost i nedostatak inspiracije moje su lekcije i odbijanja, a ne Tvoj naèin kako djeluješ u mome životu.
Da li to zaista razumijem?
Ili Te krivim i ko malo dijete stalno zazivam u pomoæ?

Sv. se Josip brinuo za Tebe kada si bio mali.
On Te je oblaèio, kupao, èistio, odgajao, korio, igrao se s tobom, donosio kruh na stol i novac, uèio te zanatu.
Uza sve te svakodnevne stvari on Te je volio i poštovao, èastio Te je u svome radu i svakodnevnici.
To i ja želim, biti takav radnik i vjernik, a ne kukavica.


Neka oni koji znaju da nam je teško, vide da se kroz vjeru i pouzdanje u Tebe, može funkcionirati u svakodnevnom životu.
Zato svoj svakodnevni rad i obaveze posveæujem Tebi, jer je dobar rad primjer Tvoga djelovanja u našim životima ispunjenima križevima i svaki je uspjeh ne više naš uspjeh, nego Tvoj uspjeh.
Dovršavam zapoèeto ne zbog sebe, nego da se Ti proslaviš.

Gle, odmah sam odgovornija i marljivija.

"Molitva" je poniznost èovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i velièinu Boga kojemu se obraæa i kojemu se klanja na naèin da sve oèekuje od Njega, ništa od sebe.
Sv. Josemaria Escriva
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: Žan
klara




Spol: ensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: uto 09 lip 2009, 10:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

èuda Njegove ljubavi dogaðaju se svakodnevno,
sami ih mi, pritisnuti svakodnevicom, èesto puta ne primijetimo ...

u nedjelju dobih na dar malo èudo Njegove ljubavi i nièim zaslužene milosti ...

posljednjih pet-šest godina redovito se u crkvi susreæem i pozdravljam
s jednom starijom gospoðom, koja predvodi krunicu ...
ja sam od onih "pacijenata" koji vole sjediti na "svom" mjestu pod Misom,
ta gospoða sjedi uvijek u klupi ispred ...
do prije par tjedana nisam znala ni kako se zove ... Embarassed
uvijek me doèekala s osmijehom kad bih došla na krunicu prije Mise,
u danima kad sam bila slomljena (što se, na žalost, uvijek na meni vidi)
samo bi mi u prolazu stisnula ruku i toplo rekla: "ajde, glavu gore i osmijeh na lice" ...
èak me uspjela pridobiti da uvijek predvodim barem jednu deseticu krunice ...
mene, koja pred grupom u kojoj je više od par nepoznatih ljudi,
ni suvislu rijeè ne prozborim (ko bi reko Shocked Laughing ) ...
no, da skratim ... Embarassed

predprošli vikend sam bila u Meðugorju i osjetila sam potrebu donijeti joj blagoslovljenu krunicu ...
i u nedjelju uspijem doæ prije nje u crkvu, doèekam ju i pružim joj darak ...
žena je ostala Shocked Shocked Shocked Very Happy, zahvalila se uz rijeèi da ne zna
kako æe se ona meni odužiti, jer to je za nju prevelik dar ...
i sad da opet malo skratim ...

nakon kojih petnaestak minuta dolazi do mene naš sakristan i daje mi paketiæ ...
sad ja ostadoh Shocked Shocked Shocked , uz pitanje: "a što je to? i zašto?",
jer je razina našeg poznanstva onak - pozdravljanje u prolazu, iz viðenja ...
èovjek se samo nasmiješi i ode ...

pogledam u paketiæ i ostadoh još više Shocked Shocked Shocked Very Happy ...
godinama molim (uz sve ostale) na jednu odreðenu nakanu ...
ne postustajem, molim i dalje pa kako bude Njegova volja ...
a u paketiæu molitva sv. Filomeni i krunica sv. Filomene ...
o kojoj nisam znala baš ništa ... Bogu hvala na googleu ... Laughing
nakon što sam proèitala životopis sv. Filomene oèi su mi se napunile suzama,
jer je sv. Filomena zagovornica i onoga za što veæ godinama molim ...

hvala Mu na, nièim zasluženom, èudu Njegove ljubavi i milosti
koju mi pokazuje i onda kada se ni ne nadam ...

uèiniti dobro, a zatim otiæi bez buke ...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mail [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: Žan, Magali, biser, Jopica, Kika, smješko
Magali
mod team



Spol: ensko
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: uto 09 lip 2009, 11:47
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Eto i mog skromnog iskustva...
U zadnjih mjesec dana bilo je puno dragih svetaca...neki tek slijede.
bilo je puno velikih blagdana...
pokusala sam moliti devetnice i znajte...
stvarno cuda su se u mom osobnom zivotu pocela dogadjati.
cak i "nemoguce" stvari (barem meni kao covjeku) pocele su se ostvarivati...
jer Bogu je sve moguce...
sada i dalje nastojim moliti za iste nakane...
i radosna srca zahvaljivati na darovima koje sam primila...
Moc molitve je stvarno velika...
poticem i druge na to...

Ovo je upisano u knjizi života: Pod mojim nogama ocean buci. Vjetar puse oko mene, na Kristu, stijeni, temelj je moje nade, i moje sve. Usred bure da li si našao ovaj zaklon. Uhvati ovu mocnu ruku Isusa koji me je spasio...
Korisniki profilPoalji privatnu porukuPoalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNM [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: vjernik, biser, Jopica, teta Jeja, Kika, antea
Bepo




Spol: muko
Postovi: 69
Lokacija: split
PostanoPostano: sri 17 lip 2009, 20:55
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ja u posljednje vrijem osijeæam èudo svaki put poslje sv. ispovjedi.
Ranije sam se isto redovito ispovjedao, ali nikada nisam osjeæao onu sakramentalnu milost poslije ispovjedi koja ti daje snage da se bar neko vrijem odupireš zlu. Meni se dogaða da sam poslije ispovjedi bar par dana slobodan od napasti, da se sljedeæih par dana mogu oduprati dosta lako i da još par dana imam snage za dvoboje sa vragom. Kada se to sve zbroji doðe do nekih deset - petnaest dana i onda, što je još veæe èudo idem ponovno na ispovjed.

Sada se vjerojatno pitate šta je u tome svemu èudo.

E pa èudo je to što ne mislim da je ispovjed glupa i da nema smisl, što osjeæam da imam snagu, te što je najvažnije svakodnevno sebi ponavljam JA PRIPADAM ISUSU I VRAG NEMA VLAST NADAMNO. Pa ako trnutno i uopadam u neke probleme, ne dozvoljavam da se vrag igra sa mnom veæ mu se nasmijem i jednostavno mu ne dam da bude zadnja njegova.
Otiðem na isopovjed, a neka se stari rogonja grize, pa æemo vidjeti koliko dugo æe ga biti volja iskušavti Boga.

Možda je malo smiješno, ali vjerujte mi, za mene je ovo veliko èudo u mome životu.

Velièa duša moja Gospodina
i klièe duh moju u Bogu Spasitelju mome
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: Žan, teta Jeja, 5rich, antea, lucija, little_angel
Korny




Spol: ensko
Postovi: 897
Lokacija: Omišalj
PostanoPostano: sri 25 stu 2009, 14:01
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Evo da i ja napišem jedno svjedoèenje koje mi svakodnevno pokazuje da je Bogu sve moguæe Smile

Kako veæina vas zna (a oni koji ne znaju æe sada doznati Laughing ), dolazim iz župe Omišalj na otoku Krku. U Omišlju je dugo, dugo vremena situacija, posebice što se tièe mladih, bila vrlo specifièna. Broj mladih koji su išli u crkvu i na sv. misu bio je veoma malen, a i ti koji su išli, išli su iz obaveze i da zadovolje roditelje koji su ih "tjerali" (koliko su to mogli) da barem nedjeljom idu na misu.
Prošle godine dobili smo novog župnika koji je napokon, nakon što se godinama nagovaralo bivšeg župnika koji na to nikako nije htio pristati, uveo nedjeljnu veèernju misu za mlade. Na poèetku je tu misu animirao jedan zboriæ koji se sastojao od par djevojèica, dvije malo starije djevojke i jednog ministranta koji je svirao klavir. Nakon niti mjesec dana, veèernja misa je ostala, ali zbor više nije htio pjevati.
Razmišljajuæi što uèiniti, župnik je nazvao mene (znajuæi da sam išla u glazbenu školu) i pitao me znam li nekoga tko bi bio voljan svirati gitaru na misi i da li mogu skupiti troje ljudi pa da pjevamo na misi, tek toliko da netko misu ipak animira. Iako ispoèetka ni ja nisam dolazila na nikakvu pametnu ideju, moja mama (inaèe vjerouèiteljica) je primjetila da na tu misu uporno dolazi jedna grupica deèkiju, redom studenti, koji su nekoæ takoðer pohaðali glazbenu školu i predložila župniku da ih pita bi li bili voljni svirati i pjevati na veèernjoj misi.

Da ne duljim previše - oformio se novi zbor. I to zbor starijih mladih - iako ima nekoliko srednjoškolaca, zboraši su veæinom studenti, a neki veæ i rade. Pridružuju nam se ljudi koji dosad uopæe nisu išli u crkvu; neki nemaju niti sakramente. A što je najvažnije i najljepše - ni mi ostali nismo uvijek bili 100% redoviti u crkvi, dok nam sada ne pada na pamet da ne idemo na misu, a uz misu se pokrenula i molitvena zajednica, klanjanja, duhovne obnove, susreti za mlade sa župnikom......Svira se i pjeva sve u šesnaest Very Happy imamo klavijature, dvije gitare, jedan gitarist svira i bongose i usnu harmoniku, evo sad uèi i blok flautu Laughing I svi pjevaju sa takvim oduševljenjem da vam ja to ne mogu opisati Very Happy
Evo upravo prošli tjedan animirali smo trodnevnu duhovnu obnovu koju je predvodio fra Ivo Paviæ - svaki dan se bilo u crkvi po 4-5 sati i pjevalo se praktièki bez prestanka, a svi su htjeli još ostati i svima je to prebrzo prošlo....
A da vam ne govorim o prijateljstvu i zajedništvu koje se meðu nama razvilo....dok smo se prije znali iz viðenja i eventualno se pozdravljali na cesti, sada smo zajedno svakodnevno....evo, ja sam se u Zagreb preselila, a i dalje sam sa svima njima u kontaktu i stalno letim doma samo da mogu s njima malo pjevati i družiti se Wink

I na kraju, skoro svaki dan zahvaljujem Bogu na tim ljudima... molitva
Èuda su stvarno moguæa!! veseo

Otvori sva èula - istinu traži,
da vjeruješ u dobro - to svijetu pokaži!
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: dora, Specijalac, Zita, banana
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Zaponi novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne moe otvarati nove teme.
Ne moe odgovarati na postove.
Ne moe ureivati svoje postove.
Ne moe izbrisati svoje postove.
Ne moe glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group