HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretranik Pretranik lanstvo lanstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: et 05 pro 2019, 18:36. Pogledaj neodgovorene postove
VJENÈIÆ SVETE ANE
Zaponi novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedea tema
Autor Poruka
antonijaaa




Spol: ensko
Postovi: 35
PostanoPostano: sri 25 stu 2009, 15:10
PostNaslov : VJENÈIÆ SVETE ANE
Citiraj i odgovori

Ne znam jesam dobro smjestila ..pa vi primistite..

VJENÈIÆ SVETE ANE



GLAVA PRVA

O roditeljima Sv. Ane


O roditeljima sv. Ane postoje dva mišljenja.
Sveti Andrija Kreæanin drži ocem sv. Ane Nathana, koji je po Salomonu bio ogranak loze Davidove.
Njegova djeca bijahu: naša Svetica, Marija, Sobe i Jakov, koji je bio otac sv. Josipa.
Drugaèije misli o tom sv. Hipolit Portuanac.
Po njegovu mišljenju bila bi sveta Ana kæer nekoga Mathana, koji se po ljetopisima karmelitanskim naziva Stolanom.
On je bio sveæenik iz sveæenièkog plemena Levijeva, koji se oženio nekom Marijom, koja se po spomenutim ljetopisima naziva Emerencijanom.
Iz tog su se braka rodile tri kæerke: Marija, Sobe ili Ismerija, a posljednja sv. Ana.
Sve su se one udale i imale djecu, Marija se udala za Kleofu ili Alfeja, brata sv. Josipa, te porodi: Salomu, Mariju, Josipa, Jakova, Judu i Šimuna.
Salome se, najstarija kæerka Kleofina, uda za Zebedeja, te rodi Jakova i Ivana.
Sobe se uda za nekog sveæenika, (možda Eluida), te rodi Elizabetu, ženu Zaharijinu i majku Preteèinu (sv. Ivan Krstitelj).
Ana se uda, kako æemo vidjeti za Joakima, i porodi Blaženu Djevicu.
Da su spomenute bile sestre sv. Ane, potvrðuju još Egesip, Euzebije, Nicefor, sv. Epifanije i mnogi drugi; potvrðuje takoðer i grèki Menologij) dana 8. rujna.
Roditelji svete Ane obitavahu u Sephoru.
Sephor ili po današnjem Seffourich, slatka prekrasna, plodna dionica, a pripadala je plemenu Zabulonovu.
Dionica leži na sjeveroistoku Nazareta, od kojega je udaljena za 6 km, a od brda Karmela 4 milje.
Èujmo što govori o majci Aninoj sv. Æiril Aleksandrijski: „ Kad ono se veæ približavaše vrijeme spasenja, sedamdeset godina prije upuæenja, procvate u Galileji miomirisan cvijet,_ plemenita djevica iz plemena Davidova.
Djevica bi nadarena svim moguæim darovima, koliko duševnim, toliko i tjelesnim.
Bila je bogata, lijepa, ljubazna, æudoredna, srdaèna i veledušna, a usto je živjela u èvrstoj nadi u buduæega Spasitelja.“
P.Martin od Cochema (Das grosse Leben Jesu Christi) piše da je Emerencijana provodila skroman život u samoæi svoga srca, u pokori, šutnji, molitvi i razmatranju svetih knjiga, te je tako svojim žarkim željama pospješivala dolazak Željenoga.
Èesto bi se uspinjala na brdo Karmel, gdje življahu u uzdržljivosti i molitvi Eseni, nazvani sinovima prorokovim, te bi se tamo zadržala raspravljajuæi s njima o duhovnim stvarima.
Procvavši do udaje, stadoše je roditelji nagovarati da poda ruku nekome mladiæu, koji je htjede za pratilicu života.
Emerencijana se posavjetuje s jednim od karmelskih monaha, s osamdesetogodišnjim starcem, po imenu Arkom, koji sa svojim sudrugovima moli i posti tri dana proseæi svjetlost Gospodnju.
Na svršetku im se treæega dana prièini kao da vide prekrasno stablo, koje se rasprostranjivaše u dvije velike grane.
Jedna od grana proizvede tri prekrasna ploda, a druga samo jedan.
No taj je bio mnogo ljepši, nego li onaj od prijašnje grane, a iz njega pronièe cvijet, koji svojim preugodnim mirisom napuni i nebo i zemlju.
I najedanput se zaèu tajanstveni jaki glas: „ Ovo stablo je Emerencijana!“
Tad joj javi Arko, da se poda volji Božjoj i uda za spomenutoga mladiæa.
Ona pristane, te se uda sa Mathana, koji se drukèije naziva Stolanom.
To se zbilo 77. godine prije poroda Kristovog.
Ako je bio svet život Emerencijane kao djevice, nije bio manje svet ni kao žene, jer je Mathan bio uistinu vrijedan nje, kao i ona njega.



GLAVA DRUGA

Roðenje sv. Ane i njezina mladost

Porodivši Emerencijana drugu svoju kæerku Sobe, proðe 20 godina, a da ne raðaše više djece.
Gospodina ne ostavlja svoje pa radi tog htjede utješiti žalosnu službenicu svoju, premda veæ imaše 40 godina.
No Emerencijana nije bila bez razloga tužna .
Ona se bojala da se nije možda nevrijednom pokazala onog obeæanja, što joj objaviše Karmelski monasi.
Sad se neke noæi objavi usnu anðeo, te reèe njoj i Mathanu : „Tješite se Božji prijatelji, ja sam predao Bogu vaše suze i molitve, pa me radi toga poslao da vam navijestim, da æete dobiti jednu kæerku, koja æe biti velika pred Bogom pred ljudima.
Od vas æe proizaæi Plod, koji æe biti utjeha sviju ražalošæenih srdaca.
A kao znak istine naæi æete nad svojim uzglavljem zlatnim slovima upisano njezino ime.“ I zbilja, sutradan proèitaše na postelji anðeoskom rukom napisano : Ana.
Anðelova se rijeè doskora ispuni, kada Emerencijana iza 9 mjeseci porodi neke srijede našu Sveticu.
Kad je imala tri godine dadoše je roditelji prema zavjetu u hram, gdje je boravila uz ostale djevojke, koje bijahu kroz nekoliko godina posveæene službi svetišta.
Za boravka Anina u hramu, umre joj otac i bi sahranjen u Sephoru; malo iza toga preseli se u bolji život i pobožna majka, a da joj ne objavi proroštvo anðeosko.



GLAVA TREÆA

Udaja sv. Ane za sv. Joakima


Za svoga boravka meðu ostalim djevojkama sticaše sv. Ana sve više i više savršenosti.
Ona je gorjela žarkom ljubavi prema Bogu, pa joj se radi toga rodi vruæa želja za Željenim, da ga spozna.
Izašavši iz hrama i vrativši se kuæi u Sephor posveti se posve razmišljanju i molitvi.
Èesti bi zalazila karmeliæanima, da se s njima posavjetuje i porazgovori o svetim stvarima.
Oni joj i savjetovaše, da se uda za Joakima sina Mathatova iz plemenite loze Davidove bogate krepostima.
Ani su tada bile 24, a Joakimu 46 godina.
Pobožna opatica iz samostana D Agreda, sestra Marija od Isusa, ovako piše:“ Približavajuæi se vrijeme spasenja, pošalje Bog dva sjajna svjetla, da navijeste svijetu bliski sjaj Sunca pravednosti, Krista Spasitelja našega.
Te dvije krasne zvijezde bijahu sv. Joakim i Ana.
Sv. Joakim imaðaše kuæu, obitelj i roðake u Nazaretu, gradiæu Galilejskom.
On je bio èovjek pravedan i svet, prosvijetljen osobitim milostima i svjetlošæu odozgora.
Razumijevaše po milosti mnogo tajna svetoga Pisma i proroka, pa je žarko molio Gospodina, da bi se smilovao bijednome ljudstvu i poslao Obeæanoga.
Njegova vjera i ljubav dopirahu do neba.
On je bio muž vrlo ponizan, èist, sveta vladanja i najveæe iskrenosti, ali ujedno strog, neprispodobive èednosti i poštenja.
Sv. Ana imaðaše kuæu u Betlehemu.
Ona bijaše èista, ponizna i lijepa, a od svog djetinjstva veæ bijaše sveta i puna kreposti.
Svevišnji joj objavi velika i duboka rasvjetljenja, u kojima razmatraše duboke tajne.
Takoðer bila je vrlo marljiva i radišna, tako da je sjedinjavala dva života: život misaoni i djelatni.
Po Božjem nadahnuæu poznavaše tajne svetih knjiga; poznavaše tajne i svojstva, koja bijahu drugima zastrta gustom koprenom.
Buduæi da je poznavala tajne svetog Pisma, stane vruæe èeznuti i moliti za Mesiju.
I njezine molitve bijahu primljene kod Boga, te je svojim vruæim molitvama pospješila dolazak Željenoga.
Kako Joakim tako i Ana, neznajuæi za drugo moljahu u Gospodina milost, da bi njemu dao dobru ženu, a njoj dobrog muža, tako da budu jedno drugom potpora, da mogu zajednièki napredovati u postima i savršenosti.
Bog usliši njihove žarke molitve te pošalje arhanðela Gabrijela, da im navijesti njegovu volju.
Arkanðeo se prikaže sv. Ani u slici èovjeka.
Ana mu se dostojno nakloni, a on joj reèe: „ Gospodin usliša tvoje žarke molitve i želi da i nadalje nastaviš zazivati tvojim molitvama dolazak Spasitelja.
Božja je volja da se ti udaš za Joakima, èovjeka pravedna srca i ugodna pred oèima Gospodnjim.
U njegovu æeš društvu moæi ustrajati u izvršavanju Božjih zakona i u njegovoj službi.
Nastavi i dalje s tvojim prošnjama i molitvama, ali prepusti sve u ruke Gospodnje,
Da on uredi kako æe se svidjeti njegovoj svetoj volji.
Ti uostalom koraèaj uvijek stazom pravednosti; tvoj niski stan neka bude uvijek u visinama; moli neprestano za dolazak Mesije i veseli se u Gospodinu, koji je tvoje spasenje.“
Arkanðeo se poslije javi u snu i Joakimu te mu reèe: „ Da si blagoslovljen od Božje desnice, Joakime!
Ustraj u svojim žarkim molitvama, živi pravedno i savršeno.
Volja je Božja da se ti oženiš Anom, osobom blagoslovljenom od Boga.
Brini se za nju, štuj je kao žrtvenik Svevišnjega, te zahvaljuj Božjem Velièanstvu na milosti, što ti je povjerilo tako svetu osobu!“
Spoznavši tako mladenci volju Božju, sjedine se svetim vezom èiste i neporoène ženidbe.
Èujte što govori o njihovu ženidbenom životu spomenuta veæ D Agreda: „ Sveti zaruènici življahu u Nazaretu rastuæi sve više u krepostima i savršenosti, te putujuæi po pravednim putovima Gospodnjim.
Zato su bili Bogu osobito mili i dragi.
Sav bi svoj prihod i plodove razdijelili svake godine na tri dijela.
Prvi dio bi poklonili hramu jeruzalemskome da se prikaže Bogu; drugi bi dio razdijelili siromasima, a treæim bi uzdržavali sebe i obitelj.
Bog uvidi njihovu veliku darežljivost, pa im umnoži blago, tako da su imali svega u izobilju.
Oni življahu u najveæem miru i slozi, nikada nije došlo ni do najmanje svaðe.
Ponizna se Ana potpuno podvrgavaše vlasti i volji Joakima, a sveti bi èovjek u poniznosti uvijek želio spoznati volju svoje Ane, da je može lakše preteæi u vjernosti i ljubavi.
I tako je uvijek meðu njima bilo sveto natjecanje u poniznosti i ljubavi.
Osim toga živjeli su u tako savršenoj èistoæi, da u èitavome njihovom životu nije došlo do nesporazuma.
Bog ih je na èudnovat naèin sjedinio, pa je bio sa svojim svetim strahom uvijek u njihovoj sredini.
Sveti Joakim je revno vršio zapovijed arhanðelovu, koji mu zapovijedi, da se brine i štuje Anu.
Bog blagoslovi osobitim naèinom svoju službenicu Anu; nagradi je visokim darovima i milostima, napuni je svetim znanostima, te je napokon pripravi na neizmjernu sreæu, da postane majkom - Majke samoga Boga.
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
antonijaaa




Spol: ensko
Postovi: 35
PostanoPostano: sri 25 stu 2009, 15:12
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

GLAVA ÈETVRTA

Kušnja


Sagriješivši èovjek, utrnu mu u srcu sveta iskra ljubavi, a na svijet doðe zlo, koje zauzme mjesto i službu ljubavi.
No bol nije samo kazna za uèinjeni grijeh, veæ je ujedno i ustuk grijeha, te je tako ponajbolje sredstvo, kojim se gasi ljubav.
Kad veæ jedanput gori srce ljubavlju razne su boli, kojim se jaèa i uspiruje plamen ljubavi.
Bol je kušnja kreposti, kao što se zlato kuša u vatri, tako se i kreposti kušaju u protivštinama.
Kušnjama ne mogaše izbjeæi niti sveci.
Bog ih htjede kušati, da se time pokažu dostojnima uzvišenoga dara, što im ga namjeravaše pokloniti.
Poznato je kolikom nesreæom i kaznom smatrahu Židovi neplodnost.
Šesnaest veæ godina proðe otkako se naši sveci združiše ženidbenim vezom, a još ne bijaše nikakova ploda njihove svete ljubavi.
Èinilo se da je Ana neplodnica, pa su je susjedi ismjehivali.
Ona kao i sv. Joakim postadoše predmetom rugla i šale.
No oni podnašahu velikim mirom tu žalost, jer se pokoravahu u svemu svetoj Božjoj volji.
I sv. Brigita opaža u svome „Govoru anðeoskom“ da je ženidba Joakima i Ane bila blagoslovljena od Boga baš zato, jer ne zahtijevahu ništa drugo nego èast i slavu Božju.
I ako su željeli imati plod svoje ljubavi, to je ta želja bila s nakanom, da bude sve na slavu Božju, jedino bi se bojali da ne uvrijede Boga; to bi smatrali najveæom boli, najveæom žalosti.
No ta podanost volji Božjoj ne iskljuèuje ipak svaku žalost.
Oni su bili žalosni, jer ne imaðahu djece , oni se žarko moliše Bogu, da ih izbavi toga prokletstva, ali se podavahu sasvim njegovoj svetoj volji.
Zavjetovaše se da æe dijete koje bi im Bog dao posvetiti Gospodinu.
Godina veæ dana proðe od onoga vremena, kad se sveti zaruènici zavjetovaše Bogu.
Sad htjede Bog da s poniženjem iskuša strpljivost Joakimovu.
Za neke sveèanosti otputuje on s ostalima u Jeruzalemski hram, da prikaže Bogu dar.
Kad su davali darove velikom sveæeniku, Joakim bi odbijen.
Jedan mu od sveæenika prezirno reèe: „ Joakime, zašto žrtvuješ, kad si èovjek nekoristan? Udalji se od oltara, nemoj da svojim prinosima i žrtvama izazivlješ Boga, jer ti nisu primljene pred licem Gospodnjim.“
Svetac se ponizi u svome srcu i poène ovako moliti:“ svevišnji Gospodine i vjeèni Bože, ti znadeš da ja po Tvojim naredbama i volji doðoh u ovaj sveti hram: sad me tvoj namjesnik prezire: no ja to i zaslužujem radi svojih teških grijeha: pa nije ni to bez tvoga htijenja; ne prezri Gospodine djelo ruku tvoji.“
Zatvorivši se svetac u samotnu potleušicu, pomoli se ovako: „ svevišnji vjeèni Bože, od kojega sve ovisi, koji daješ život svemu i lijeèiš èitavi ljudski rod, ja se ponizno bacam pred Tvojim licem, te te molim umanjiti moju žalost, usliši moje smjerne molitve što ih združujem s onima Ane.
Tvojim su oèima poznate sve naše želje, pa ako ja i ne zavrijedih da budem uslišan- ne prezri molitava moje ponizne žene Ane Gospodine Bože Abrahamov, Izakov i Jakovljev, naših starih otaca, ne skrivaj tvoga lica pred nama; ne dopusti dobri oèe, da me ubrajaju meðu krivce te odbijaju moje prinose držeæi me nekorisnim, jer mi nisi podijelio poroda.
Sjeti se Gospodine žrtava i prinosa slugu proroka, mojih starih otaca; sjeti se sada onih dobrih djela, što ti bijahu tako draga i mila.
Ti mi zapovijedaš da se tvrdom vjerom obratim Tebi kao bogatašu i izvoru milosrða; podaj mi dakle ono, za što te tako vruæe molim; ta Ti Gospodine, znadeš da time ispunjavam Tvoju volju i zapovijed, buduæi da si nam Ti sam to obeæao.
Suzdržavaju li pak moje krivnje tvoje veliko milosrðe, to te molim da ukloniš ono, što se ne sviða Tvojim oèima, što suzdržava Tvoju pomoæ.
Ti si moæan Bože Izraelov; Tebi je sve moguæe, samo T treba nešto htjeti; T ne poznaš nikakvih zapreka.
Neka dopru do Tvojih ušiju moje smjerne molitve, pa ako sam siromašan i malen, to si Ti Gospodine neizmjeran i sklon pomoæi potištenima.
Kamo da odem od Tebe, koji si Kralj kraljeva, Gospodin gospodina, Svemoguæi?
Napunio si Gospodine, svoje sinove i sluge darovima i blagoslovom u njihovim porodicama; podijeli i meni ono, što si podijelio mojoj braæi.
Svidi li Ti se da mi podijeliš porod, ja Ti obeæajem, da æu ga posvetiti u hramu na tvoju službu.
Duhom se i tijelom dajem Tvojoj svetoj volji, uvijek sam nastojao da bježim od taštine.
Uèini kako se Tebi sviða i razveseli srca naša.
Pogledaj sa svoga prijestolja na ponizni prašak podigni ga, da Te velièa i slavi, da se u svemu ispunjuje Tvoja, a ne moja volja.“
Sliènu molitvu obavi i ponizna Ana ponovivši i ona spomenuti zavjet.
U Menologiju se grèkom spominje poniznost i slava svetih zaruènika slijedeæim rijeèima:
Sveti Joakim i Ana prikazivahu dare Gospodinu, ali bijahu odbijeni, jer ne imaðahu djece. – Oni se obrate Poèetniku svega života i biše uslišani.
Bog im podijeli „prava vrata života“, što mi štujemo Bezgrešnim Zaèeæem.
U sljedeæem æemo poglavlju vidjeti na koji naèin usliša Bog molitve svetih zaruènika.




GLAVA PETA

Navještaj


Pisano je, da slava slijedi poniznost, a molitve pravednika dopire do prijestolja Božjega, gdje je uslišana.
Tako usliša Bog i smjerne molitve naših dvaju svetaca.
Bog naredi arkanðelu Gabrijelu, da ponese svakome veselu vijest Božjega milosrða, što je nakanio izliti iznad njih.
Arkanðeo se prikaže Joakimu, kojega naðe zadubljena u molitvu, te mu reèe: „ pošteni i pravedni èovjeèe, Bog je vidio s visina, sa svoga prijestolja Tvoje želje, On je uslišao tvoje molbe i uzdahe, te želi uèiniti te sretnim na zemlji.
Ana æe, tvoja žena, zaèeti i roditi kæerku, koja æe biti blagoslovljena izmeðu svih žena, koju æe blaženom nazivati svi narodi.
Bog me vjeèni, nestvoreni i stvoritelj svih stvari, pravedan u svojim sudovima,- jaki i svemoguæi, šalje k tebi, jer mu omiliše tvoja dobra djela i milostinje.
Pa kao što ljubavna djela raznježuju srce Božje te Ga potièu na milosrðe, tako i On hoæe da obogati darežljivošæu tvoju kuæu i obitelj s kæerkom, koju æe poroditi Ana, a sam joj Bog nadjenu ima „Marija“.
Od svoga djetinjstva mora biti posveæena Bogu u hramu, kako obeæaste.
Bit æe velika, odabrana, moæna i puna Duha Svetoga; njezin æe zaèetak biti nešto èudnovato za plodnost Aninu, djevojèica æe biti neobièna kako u životu tako i u djelima.
Hvali i slavi Gospodina, Joakime, radi tako velikog dobroèinstva, kakova ne iskaza nijednom narodu.
Poði i zahvali se u hramu jeruzalemskom;a u znak istine toga veselog navještaja, susrest æeš kod zlatnih vratiju svoju ženu Anu, koja æe poæi u hram radi iste svrhe.
Upozoravam te, da je to jedan od najuzvišenijih od navještaja, buduæi da æe zaèetak ove djevojèice razveseliti i nebo i zemlju.“
Joakim ustane vesela srca, te se uputi u Jeruzalem, gdje se sastane s Anom, koja bi poslana po istome arkanðelu u sveti grad.
Anðeo joj se javi u èasu, kad je velikim èeznuæem molila i uzdisala za obeæanim“Žuðenim“, te joj reèe:“Ti i Joakim žarko moliste, da vam Bog udijeli blagoslovljeni plod; Svevišnji usliša vaše molitve i odluèi da vam dade èudnovati i sveti porod, koji æe vas obogatiti nebeskim darovima, davši vam mnogo više, nego ste željeli“.
I sjetivši je kako Bog usliša molitve poniznih i vjernih, i navede joj primjere Mojsiju, Esteru, Juditu i Davida, i nastavi: Poniznost, vjera i milostinja Joakimova i tvoja dopriješe èak do prijestolja Svevišnjega...
On te odabire za majku one, koja æe zaèeti i poroditi Jedinoroðenoga Oèeva.
Rodit æeš kæerku, koju æeš po Božjoj odredbi nazvati Marijom.
Ona æe biti blagoslovljena meðu ženama i puna Duha Svetoga.
Ona æe biti oblak, koji æe prosipati rosu na okrepu smrtnika; na njoj æe se ispuniti proroštva vaših starih otaca.
Bit æe vrata života i spasa sinova Adamovih.
Znaj da sam i Joakimu objavio , da æe dobiti svetu i blagoslovljenu kæerku, ali mu Bog ne otkri tajne , da ima postati majkom Mesijinom.
Ne otkrivaj mu ove tajne, veæ poði u hram jeruzolimski, te se zahvali na velikome dobroèinstvu, što ti ga pruži darežljiva desnica Gospodnja.
Kod zlatnih vratiju sastat æeš se s Joakimom, pa æeš se porazgovarati s njime o tim navještajima“. –
Ove i mnoge druge stvari povjeri arkanðeo Ani, a zatim je ostavi.
Dvoje se svetih sastade kod zlatnih vratiju hrama i podade svevišnjemu hvale, a zatim se povrate u Nazaret, gdje èekaše izvršbu obeæanja.
Sama sv. Djevica objavi jednoæ sv. Brigiti velike zasluge i kreposti svojih svetih roditelja, radi kojih i zaslužiše takvu kæerku, jer oni u svojim djelima ne tražiše ništa do slave Božje.
A u „Govoru anðeoskom“ nazivlje svetu Anu blagajnicom Božjom.
Kao što se u blagajni èuvaše blago hrama, tako u krilu Aninu poèivaše Marija, koja bijaše njezino blago.



GLAVA ŠESTA

Obeæanje se ispunjuje

Preèisto je zaèeæe zapoèelo.
Za onih je devet mjeseci Ana, Marije radi, bila nadarena velikim i mnogim milostima.
No ðavao ne miruje nikada.
Njemu su mrske svete osobe, pa je zbog toga za biljeg svoje srdžbe odabra sv. Anu.
Ðavao doduše nije poznavao velike tajne ljubavi, koje se zbivahu u Ani, ali je svakako uvidio da Bog namjerava s njome i njenom kæerkom napraviti nešto veliko.
D Agreda nabraja sva moguæa sredstva, kojima je htjede strovaliti s visokog stupnja, na koji se bijaše popela.
Upotrebljavao je razna sredstva, ne bi li je strahom ili rukom neprijateljskom umorio.
Odatle mnoge unutarnje napasti nevjerovanja i nepouzdanja; odatle prijetnja, da æe joj razoriti kuæu, a ona da æe zakopana ostati pod ruševinama; odatle navala i ruganje nekih susjeda, a pogotovo nekih ukuæana koji se rugahu njenom zaèeæu, da si tobože ona umišlja, da prikrije svoju neplodnost.
No Gospodin priskoèi u pomoæ svojoj službenici koja osta nepokolebiva uz sva nastojanja i spletke ðavolske.
Tako nastupi i ponoæ 8. rujna, 15 godina prije Isusovog poroðenja, kada Ana porodi Preèistu.
Mnogi pisci drže, da je Marija bila zaèeta u Nazaretu, a po D Agredi se to zbi 8. prosinca, rodi se u Jerusolimu u kuæi svojih roditelja izvan gradskih zidina, nedaleko istoènih vratiju.
Kuæica bijaše napola sazidana, napola uklesana u stijenu, nedaleko kupelji Bastide.
(Danas se nalazi na tome mjestu lijepa crkva i sjemenište grèkih klerika unijata pod vodstvom bijelih Otaca, što ih osniva kardinal Lavigerie. Zavod je posveæen sv. Ani).
Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
antonijaaa




Spol: ensko
Postovi: 35
PostanoPostano: sri 25 stu 2009, 15:15
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

GLAVA SEDMA

Dobra majka


Sveta Ana ne htjede da povjeri brigu nad kæerkom drugima; veæ, izbavivši je Gospodin od svih naravnih posljedica poroda, brinula se za nebesku djevojèicu sama.
D Agreda primjeæuje, da se sv. Ana naslaðivala sa sv. Kæerkom, koju je milovala poput ostalih majka; no to bi uvijek èinila s velikim poštovanjem, kao što se i dolikuje tako tajanstvenomu i božanskomu otajstvu.
Anðeli joj se njezini èuvari uz mnoge druge èiste duhove klanjahu na rukama majèinim, te joj izvaðahu milozvuène simfonije, od kojih bi katkad uživala i sv. Ana.
Osmoga dana iza poroda Bl.Dj. Marija, ugleda Ana veliko mnoštvo anðela, koji nošahu štit na kojemu bijaše prekrasnim i sjajnim slovima isklesano „Marija“.
Anðeli joj narediše, da tim imenom prozove svoju kæerku.
Ana ispripovijedi viðenje Joakimu, koji je u prisutnosti jednoga sveæenika i mnogih drugih prozva Marijom.
Odreðenoga se po zakonu dana uputi u hram, da se oèisti, te prinese jedno janješce, grlicu i mnogo drugih darova.
Obred oèišæenja obavi sveti starac Simeon, koji po višoj svjetlosti spozna i osjeti, da je ta djevojèica odreðena za velike stvari.
Tom zgodom ponovi sv. Ana zavjet, da æe prikazati kæerku službi hrama.
Bog obogati Anu i opet mnogim novim darovima; dade joj takoðer spoznati i svoju volju, da prikaže djevojèicu nakon navršene treæe godine službi hrama.
U osamnaestom mjesecu prohoda i progovori Marija sama po sebi, što je bilo na veliko veselje i radost Aninu, koja joj, primivši je u naruèaj ,- ovako prozbori:
„Kæerce moja,- miljenice srca moga, neka budu na slavu Svevišnjega tvoje rijeèi; neka koraèaju na službu njegovu tvoje noge!
Neka budu rijeèi tvoje umjerene, ali promišljene, koraci tvoji neka budu pravi i upravljeni na službu i sve na veæu slavu Stvoriteljevu!“
Ako Marija i nije trebala ljudske pouke, buduæi da je bila prosvijetljena vjeènim Suncem mudrosti, to je ipak za sljedeæih 18 mjeseci, što ih provede uz majku, bila u svemu podložna njoj.
Sv. Ana ne otkrije nikada Mariji, da je odabrana za majku Mesijinu, mada je èežnja za Spasiteljem i bila glavnim predmetom molitava majke i kæerke.
Buduæi da je sv. Ana ljubila Mariju velikom ljubavi; to je i željela, da bude odjevena, ako ne i raskošnim, barem pristojnim odjelom, koje bi odgovaralo kæeri imuæne i vrlo vrijedne obitelji.
No progovorivši jedva mala svetica umoli majku, da joj naèini grubo, pepeljaste boje odijelo, koje bi veæ prije bilo nošeno.
Ali joj majka odgovori: „Kæerce moja, uèinit æu sve glede oblika i boje tvoga odijela, kako želiš, ali neæu da bude grubo, jer mu ne bi mogla odoljeti; u tome æeš dakle slušati mene.“
A Marija se poslušna uvijek, u svemu pokori volji svoje majke.
Sveta Ana podupiraše u svemu sveta i milosrdna osjeæanja Marijina prema siromasima, koje ljubljaše i štovaše veoma gledajuæi u njima sliku Onoga, koji æe se došavši na zemlju, zaruèiti sa siromaštvom i proglasiti ga blaženstvom.



GLAVA OSMA

Prikazanje u hramu

Tako se približi i vrijeme, kad je Ana po zavjetu trebala Mariju prikazati službi hrama.
Svetoj se Ani bilo teško rastati slatkog ploda srca svoga, ali Marija je sve više èeznula za hramom.
Da ohrabri svoju vjernu službenicu, javi joj se Gospodin, te joj naredi da prinese ovu veliku žrtvu odmah iza navršene treæe godine Marijine.
Istu je objavu imao i sv. Joakim.
Navršivši Marija treæu godinu, uzeše je roditelji i povedoše je iz Nazareta, u jeruzalemski hram.
Tu sa suznim oèima ostaviše svoju kæerku meðu ostalim djevojèicama, koje pod upravom Ane proroèice obavljahu razne službe u hramu, vježbajuæi se tako u pobožnosti.
Takve bi djevojèice ostale u hramu sve do svoje udaje.
Ispunivši time sv. Joakim i Ana svoj zavjet, nastane se u svojoj kuæi, u Jeruzalemu, da budu što bliže kæerci.
No Bog ih ne ostavi nikada, veæ im podijelivaše slatkih utjeha, da ne osjete sve gorèine i žalosti za svojom milom i ljubeznom kæerkom.




GLAVA DEVETA

Smrt svetoga Joakima

Bog se ne da nikada pobijediti u velikodušju.
Pa ako je toga radi i ne znam kako velika žrtva, što je zahtijeva od èovjeka, On to odmah naplaæuje mnogim darovima i velikim milostima.
Zahtijevajuæi što više od èovjeka, kakvu god žrtvu, On je ne zahtijeva za sebe, jer èovjek ne može ništa da mu dade, što bi ga uèinilo veæim i slavnijim, nego što jest, buduæi da posjeduje sve u sebi samome.
U sebi samom ima Bog jedan jedini izvor i uzrok svoje velièine, svoje sreæe i neizmjerne slave.
Zahtijeva li Bog štogod od nas to biva zato da nas uèini vrijednima svojih darova, te nas time uèini doista velikima, sretnima i slavnima.
Tko može shvatiti koliko je bio darežljiv Bog prema Joakimu i Ani koji se odrekoše one, za kojom toliko uzdisahu i moljahu, dok je napokon ne isprosiše u Bogu?
Veæ je prošlo šest mjeseci otkako je Marija bila u hramu uzdižuæi se sve više i više u svetosti, kad joj jednoga dana javi Bog skoru smrt njezina oca Joakima.
I ako joj objavi, da æe sv. Joakim odmah poslije smrti biti ubrojen meðu svete u Limbu, to je ipak snaðe velika žalost.
No Marija se žalostila svetom žalosti, a nipošto ne zdvajaše.
Ona se stane moliti sa svim žarom srca svoga, da bi Bog izbavio njenog oca od svih zapletaja vražjih i podijelio mu nanovo novih milosti.
Osam joj dana prije oèeve smrti objavi Gospodin dan i èas njegove smrti.
Marija se pomoli Gospodinu i zadobije milost, da kroz ovih osam dana prisustvuje kod oca 12 anðela, koji æe ga tješiti i hrabriti u posljednjem èasu života.
Kad se veæ približi sv. Joakimu posljednja, ugleda po zagovoru Marijinu tisuæu anðela kako silaze s neba, da ga hrabre i tješe.
Po njima mu i objavi Bog, do kolike je visine i dostojanstva uzdignuta njegova kæerka- Marija.
Taj je govor anðela èula i sv. Ana.
U zanesenosti i veselju radi èuvene milosti ostavi ovu zemlju u 69 godini, da navijesti u Limbu sv. ocima veselu vijest, - vijest zore novoga dana, za kojim toliko uzdisahu kroz punih 4000 godina.
Anðeli, koji prisustvovahu smrti Joakimovoj, vratiše se svojoj Kraljici, da je obavijeste o èitavom dogaðaju.
Marija se pomoli Gospodinu da bi pogledao i utješio njezinu majku, koju je i sama tješila u njezinoj boli.



GLAVA DESETA

Smrt sv.Ane

Nakon deset godina Marijine svetosti u hramu, anðeli joj jednoga dana objaviše sljedeæe:“Marijo, ispunjuje se vrijeme života tvoje majke Ane; Svemoguæi je odredio da se oslobodi spona tijela da primi plaæu za mnoge muke, što ih je na zemlji prepatila.“
Ta vijest probode srce Marijino poput maèa, ali se i sada podloži volji Božjoj; pomoli se žarko Bogu, da joj ohrabri majku u posljednjem èasu.
Ali gle èuda!
Anðeli je osobno ponesoše k njezinoj majci, da je hrabri i tješi.
Marija ostade sve do posljednjeg daha sv. Ane; a kad ova umre, anðeli je ponesoše natrag u hram.
Što se tièe naravnih kakvoæa naše svetice, D Agreda piše, da je bila velikodušna i darežljiva; umna i vrlo razumna; živa, ali ujedno i mirna i vedra.
Bila je osrednjega, nešto manjega stasa od svete svoje kæerke Marije.
Lice joj bijaše okruglasta oblika, a pogled uvijek èedan; boja lica bijaše bijelo-grimizna.
Ana napokon bijaše majkom One, koja posta Majka samoga Boga.
Sveta je Ana živjela pedeset i šest godina, koje se dijele u ova razdoblja: U 24. godini uda se uda za Joakima; 20 joj godina proðe bez poroda; u 43. porodi Bl. Djevicu; pribrojivši još k tomu 12 godina života Marijina ( 3 kod kuæe i 9 u hramu ) èini upravo 56 godina...
Sveti Joakim i Ana bijahu zakopani u grob uklesan u peæinu , koji se nalazio blizu njihove kuæe.
Nad njihovim se grobom diže danas lijepa crkva sv. Ane, a do groba se silazi niz 22 stepenice.
Ta crkva imaše slavnu povijest.
Fabri pripovijeda, da su tamo u samostanu obitavale redovnice sv. Ane.
Poslije propasti rimske vlasti nad Jeruzalemom, navališe na nj silne bujice Saracena.
Da izbjegnu pobožne redovnice gadnim pohotama ovih neljudi, poodrezaše si sve noseve, da se nikome ne svide.
U knjizi se objava svete Brigite pripovijeda, da je opatica od Sakrista samostana sv. Pavla, izvan zidina rimskih, dobila na dar nekoliko moæi ( relikvija ) svete Ane.
Razmišljajuæi ona kako bi ih èuvala i èastila, prikaže joj se sv. Ana, te joj reèe:“Ja sam zaštitnica sviju vjenèanih koji su živjeli prije doba milosti; ja sam takoðer majka sviju vjenèanih kršæana, jer se Bogu svidje da uzme tijelo od moga koljena; pa zato æeš kæerce moja, ovako slaviti Gospodina.
- Da si blagoslovljen Isuse, Sine Božji i Djevièin, koju si odabrao za Majku svoju, te si tako došao na svijet po ženidbi Joakim s Anom; za molitve te sv. Ane molim, da pogledaš milostivo sve one, koji žive u ženidbenom staležu, da uzmognu uspijevati u Gospodinu.
Moæi æe moje biti na utjehu svima onima, koji æe me ljubiti i štovati, dok se ne svidi Gospodinu da ih obaspe neizrecivom slavom u dan sveopæeg uskrsnuæa.
Sv. je Crkva uvijek uvelike štovala i èastila svete roditelje Bl. Djevice, a sve veæa pobožnost njezinih sinova pokazuje, da se Bogu sviða ta pobožnost.
Valja da ovdje spomenemo, da se pobožnost nalazi u nasljedovanju.
Ako hoæemo da isprosimo zagovor sv. Joakima i Ane, moramo ih nasljedovati u njihovim djelima.
U koliko æe biti savršenije naše nasljedovanje, u toliko æe biti jaèi njihov zagovor za nas.

Korisniki profilPoalji privatnu poruku [Vrh]
Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: teta Jeja
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Zaponi novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne moe otvarati nove teme.
Ne moe odgovarati na postove.
Ne moe ureivati svoje postove.
Ne moe izbrisati svoje postove.
Ne moe glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group