 |
 |
| Autor |
Poruka |
vjernik
Spol: 
Postovi: 560
Lokacija: Brajkoviæi, kod Rovinja
 |
 Postano: sri 23 ruj 2009, 7:30
 Naslov : Svetac dana |
 |
|
|
Kao što tema govori upoznavat æemo se sa svecima odreðenog dana...
Danas, 23. rujna se spominje Otac Pio iz Pietrelcine, inaèe meni jedan od najdražih svetaca.
Francesco Forgione je roðen 1887. u Pietrelcini u Italiji.
S šesnaest godina ušao je u novicijat Manje braæe Kapucina gdje je kršteno ime promijenio u Pio.
Nakon godine kušnje koju je prošao uspješno, privremeno a zatim i trajno je položio redovnièke zavjete 27. sijeènja 1907.,
a za sveæenika se zaredio 1910.
Postao je poznat po stigmama koje su se prvi put pojavile 1918., kada je na sebe primio znakove muke gospodinove,
iz rana koje su se pojavljivale tekla je krv, mnogi kažu, koja je mirisala na cvijeæe.
Njegove stigme pregledali su i studirali mnogi struènjaci koji su izjavili kako nije jasno otkud rane i da nikada nisu bile pod infekcijom.
Fra Pio je živio puninu svoga zvanja sebedarnim predanjem u voðenju duša, sakramentalnim pomirenjem ljudi s Bogom i služenjem sv. mise koja je bila vrhunac i punina duhovnosti.
Mise koje je vodio trajale su satima. 1940. poèeo je organizirati «Molitvene skupine».
Njegova slavna reèenica bila je «Moli se, nadaj se i ne brini!» Upuæivao je kršæane kako da prepoznaju Boga svugdje oko sebe i kako im je èiniti samo po Božjoj volji.
Uživao je za života veliku popularnost što zbog svojih kreposti i duha molitve tako i zbog naèina života kojim je odisao šireæi vjeru i molitvu posveæujuæi se dobru svih duša.
Preminuo je 23. rujna 1968., cijeloga života pratilo ga je loše zdravlje ali ipak je doživio duboku starost.
Nakon njegove smrti stigme su se povukle kao da nikada nisu ni bile, što je potegnulo mnoge sumnje, ali vjernici su vjerovali samo kako je to još jedan znak njegove svetosti.
Potom su dolazile vijesti o èudesima koja su se dogaðala po preporukama na njegov zagovor, poslije èega nije trebalo dugo da kapucnski red pokrene prve korake za poèetak procesa njegova proglašenja svetim.
Nakon postupka istrage otac Pio proglašen je blaženim 2. svibnja 1999., na Trgu sv. Petra u Rimu èemu je prisustvovalo, nagaða se, milijun hodoèasnika iz cijeloga svijeta.
Napokon papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 16. lipnja 2002.  |
|
"Objavljeno ti je, èovjeèe, što je dobro,
što Jahve traži od tebe:
samo èini pravicu,
milosrðe ljubiti
i smjerno sa svojim Bogom hoditi."
Mihej 6, 8 |
|
|
|
| Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: |
lucija, teta Jeja |
|
Magali
mod team
Spol: 
Postovi: 1341
Lokacija: Zagreb
|
Postano: et 01 lis 2009, 14:23
Naslov : |
|
|
|
ŽIVOTOPIS SV. TEREZIJE OD DJETETA ISUSA I SVETOGA LICA
01.10.
Roðena 1873., preminula 1897., s dvadeset i èetiri godine života, Mala Terezija ne prestaje osvajati simpatije niti sto godina nakon svoje smrti.
Nakon što je godinu dana iza njezine smrti tiskano prvih dvije tisuæe primjeraka Povijesti jedne duše, Terezijina popularnost raste takvom brzinom da uskoro zahvaæa cijelu Crkvu i svijet.
Nazvaše je i sveticom rovova, jer su vojnici tijekom I. svjetskog rata nosili njezine slièice i utjecali se njenoj zaštiti, tako da je Crkva morala odobriti kovanje medaljica s njezinim likom i prije nego li je proglašena blaženom.
Crkveno je pravo tada tražilo da za kanonizaciju proðe pedeset godina od smrti, ali je u njenom sluèaju papa Benedikt XV. to morao izuzeti: 1923. objavljuje dekret o junaèkim krepostima sestre Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Sve se niže brzo. Njegov nasljednik Pio XI. proglašava je 1923. blaženom, a 17. svibnja 1925., pred 50.000 ljudi u bazilici Svetog Petra i 500.000 na Trgu ispred bazilike, u nazoènosti 33 kardinala i 250 biskupa upisuje ju u popis svetaca.
Dvije godine kasnije, ova redovnica, koja od svoje 15. godine nikada nije napustila klauzure, biva proglašena i zaštitnicom misija, uz španjolskog isusovca sv. Franju Ksaverskog.
Papa Pio XII. proglašava je 1944. drugom zaštitnicom Francuske zajedno sa sv. Ivanom Arškom...
Terezijini spisi su bestseleri. Prevode se na sve veæe jezike. Njezin lik i nauk odavno su nadišli okvire karmelskog reda, njena duhovnost privlaèi i nadahnjuje zvanja ne samo karmelskim nego i svim drugim redovima i družbama. Terezija još uvijek u tolikoj mjeri zahvaæa srca da ju je, na traženja koja su dolazila iz cijele Crkve, Papa Ivan Pavao II. na misijsku nedjelju jubilarne 1997. godine proglasio i crkvenom nauèiteljicom.
Je li tajna njezine slave i velièine možda baš u tome što je znala “da je sva sreæa na zemlji sakriti se” i biti malen? Pred njezinom velikom malenošæu zastadoše i velikani teološke misli poput Rahnera i von Balthasara. Tko je Mala Terezija i što je tako privlaènoga nosila u svome biæu, u svojim osjeæajima, možda se nigdje ne može toliko oèitovati koliko u njezinim pjesmama…
Ona koju Pape nazvaše “najveæom sveticom modernih vremena” (Pio X.) i “Rijeèju Božjom našem vremenu” (Pio XI.) i nadalje zahvaæa i Bogu približava mnoge bogotražitelje…
Tekst: br. Jure Zeèeviæ, OCD |
|
|
|
|
|
| Zahvalu i podrku autoru ovog posta dali su: |
vjernik, teta Jeja, mala_ive21 |
|
|
|
|
Ne moe otvarati nove teme.
Ne moe odgovarati na postove.
Ne moe ureivati svoje postove.
Ne moe izbrisati svoje postove.
Ne moe glasovati u anketama.
|
|
Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group
|
![[Vrh]](./templates/saphir/images/common/icon_go_top.gif "[Vrh]"){kind=icon}
