HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: pet 24 stu 2017, 1:53. Pogledaj neodgovorene postove
ZANIMLJIVI SVECI - svjedoci za svako vrijeme
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
jzekic




Spol: neodređen
Postovi: 261
Lokacija: Kaštel Lukšić
PostanoPostano: pon 22 stu 2004, 20:11
PostNaslov : ZANIMLJIVI SVECI - svjedoci za svako vrijeme
Citiraj i odgovori

Koliko svetih ima, koje je i crkva stavila na čast oltara, a tako malo o njima znamo.Koliko su toga pozitivnog i neobičnog učinilu u vremenu i okružju u kojem su živjeli, koliko su pomagali svima oko sebe, koliko su patili za vjeru i Krista, koliko su svoje krvi prolili da bi drugima dali nadu?!
Evo na današnji dan za nebo je rođena , Cecilija, koja je bila je bila kći rimskog patricija (III.st.) koji ju je odgajao kao kršćanku. Zaručena za plemića po imenu Valerijana, no nakon vjenčanja reče ona svome mužu da je položila zavjet djevičanstva, moleći ga da taj njezin zavjet poštuje. Valerijan pristade, uz uvjet da uzmogne vidjeti anđela za kojega ona kaže da nad njom bdije. Cecilija pošalje svoga muža k papi Urbanu koji se je s kršćanima krio u katakombama u Rimu. Ondje se i Valerijan obrati na kršćanstvo. Vraćajući se k Ceciliji, opazi anđela kako stoji do nje držeći dvije cvjetne krune. Anđeo položi krunu od ljiljana na glavu Ceciliji, a krunu od ruža na glavu Valerijanu...itd...

Eto neka svi stave po jednog zanimljivog svetca, siguran sam da i od tih anonimnijih svetaca imamo mnogo toga za naučit...

Meni je npr. zanimljiva sv. Hildegarda Kod nas ta mističarka, glasovita zbog svojih viđenja, koja joj zaslužiše ime »proročice iz Njemačke«, nije naročito poznata. Rodila se god. 1098. u Bermersheimu, u Porajnju. Otac joj se zvao Hildebert, a bio je službenik biskupa u Speyeru. Znamo i za ime jednog njezina brata koji se zvao Drutwin.

Kad je Hildegardi bilo 8 godina, roditelji je dadoše redovnicama u Disibodenbergu, gdje ju je odgajala rekluza Juta. U petnaestoj je godini i sama primila redovničku koprenu. Prema priznanju same sv. Hildegarde glavni joj odgojitelj bijaše Božja mudrost. Još kad je imala tri godine, vidjela je u svojoj duši neko nutarnje svjetlo koje svojom lijepom latinštinom nazivaše »umbra lucis viventis« – sjenom živoga svjetla. Njemu je pripisivala sve svoje neobično znanje teologije, medicine, glazbe, kao i svoju veliku izobrazbu, što ju je godinama stekla. Njezina veoma živahna inteligencija brzo je shvaćala i u sebe sve pohranjivala. Naročita je prosvjetljenja primila kad joj se fizičko stanje pogoršavalo i kad joj je Bog povjeravao važne misije.Jedan francuski učenjak nazvao ju je »čudom XII. stoljeća, i to ne samo zbog njezine svetosti, već i zbog njezina znanja«. Bila je ona, doista, žena genijalne nadarenosti. Od njezinih spisa najznačajnija je velika mistično-vizionarska trilogija: dogmatski Scivias, Knjiga životnih zasluga, u kojoj je sadržana moralka i nauk o krepostima, te napokon Knjiga božanskih djela, svojevrsna mistična kozmologija. Njezini pak spisi o prirodi i liječenju dali su joj naslov prve njemačke istraživateljice prirode i liječnice. Bila je i glazbeno veoma nadarena. Pisala je latinski, a njezine se pjesme prema mišljenju stručnjaka za srednjovjekovno pjesništvo mogu uspoređivati s pjesmama Notkera iz St. Gallena.

No ljepše je od svega toga ono što o njoj zapisa neki životopisac: »U njezinim je grudima plamtjela ljubav, koja nije isključivala nijednoga čovjeka.«

Ja sam glasnik Velikoga Kralja poslan na raskršća života, gozbi da vječnoj dovodim goste, da svijetu kažem što je ljepota.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice [Vrh]
majčika




Spol: neodređen
Postovi: 178
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: sri 24 stu 2004, 18:39
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Obožavam ovog antuna Pustinjaka


Sveti Antun "zimski", 17. siječnja

Među svecima više je Antuna; dvojica su najštovanija: "zimski" Antun pustinjak i opat, 17. siječnja, i "ljetni" Antun Padovanski, redovnik i svećenik, 13. lipnja. Zimski Antun ima uz ime oznake: pustinjak i opat. Pustinjak ili monah govori da je živio u osami, razmišljanju, molitvi, skromnosti i pokorničkim životom, daleko od svjetovne buke i strke. A naziv opat označuje poglavara skupine monaha (pustinjaka) koji su živjeli svaki za sebe, a sastajali se povremeno na zajedničku molitvu i bogoslužje.

Antun "zimski" rođen je u Egiptu, u 4. stoljeću, od bogatih roditelja. Kad mu je bilo osamnaest godina, izgubio je roditelje. Odgojen kršćanki osjećao je u sebi poziv da savršenije ostvari Evanđelje. I kažu njegovi životopisci: Kad je jednom prilikom slušao u crkvi Isusovu riječ: "Hoćeš li biti savršen, idi prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu!" shvatio je to kao rečeno upravo njemu. Od naslijeđenog imetka dio ostavlja mlađoj sestri, a ostatak dijeli siromasima. Zatim se pridruži skupini monaha u pustinji.

Dvadeset godina živio je u nekoj ruševini nedaleko od rijeke Nila, sam, uz vrlo skromnu hranu. Vrijeme je posvetio proučavanju Svetog pisma, meditaciji, trseći se da ukroti svoje strasti i živi samo za Boga. Nnapasti koje su ga spopadale nazivao je "demonima".

Tim intenzivnim životom u samoći stekao je veliku duhovnu snagu i mudrost. Pročuo se pa su mu odasvud dolazili po savjet, mnogi sa željom da žive pod njegovim vodstvom. Doživio je veliku starost: 105 godina.
Njegov životopisac Atanazije bilježi: "Sve do smrti Antun je bio bistra oka, zdravih zubi i uspravna hoda. Njegovo je tijelo bilo živahnije i ljepše nego u onih koji se za nj mekoputno brinu."

Ovaj se Antun smatra "ocem monaštva" od kojega su se kroz povijest razvili različiti redovi, družbe zajedničkog, Bogu posvećenog života, sve do danas. Primjerice: benediktinci, kartuzijanci, franjevci, dominikanci...

Slikari Antuna pustinjaka prikazuju u tamnome monaškom habitu (plaštu) s kukuljicom na glavi. Na lijevom ramenu nosi modro slovo T (grčki "tau"), a u ruci starački štap, također u obliku slova T i zvonce. Slovo T početno je slovo grčke riječi "Theós" - Bog. - danas možemo sresti mnoge osobe koje na vrpci oko vrata nose križić u obliku slova T, odnsono "tau".

Bog ne daje križ onome koji ga ne može nositi!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: čet 10 ožu 2005, 19:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

kako pišem diplomski o hrvatskim svecima i blaženicima,posebno mi je dojmljiv sv.Leopold Bogdan Mandić.Koliko je smao taj krhi starac proveo u ispovjedaonici sati..kažu da je dnevno najmanje 12 sati ispovjedao u hladnoj i vlažnoj maloj ispovjedaonici u kapucinskom samostanu u Padovi,koja je Božjim čudom ostala nedirnuta prilikom bombardiranja saveznika 1944.
Tako jedan mali i običan život u očima ljudi, a tako velik pred Bogom!

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: čet 10 ožu 2005, 21:00
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mene se dojmila priča kad je jednom neki bogataš došao na ispovijed Leopoldu i umjesto na klecalo, vrlo bahato sjeo na Leopoldov ispovjednički stolac. Leopold ga je samo pogledao onim svojim tolim, nasmijanim očima, kleknuo na klecalo i počeo s ispovijedi...

I davao je vrlo male pokore, a onda noću molio umjesto grješnika...

I bio je i rastom mali, visok samo 135 cm... a tako velik...

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
jelena




Spol: neodređen
Postovi: 113
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: čet 17 ožu 2005, 23:02
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Meni je taj Leopold fantastičan. Zapravo, kad pomislim na "sveca" pomislim na njega, on je nekako moja predodžba svetosti.
Možda nije za ovu rubriku, ali meni i Papa odiše tom svetošću kao i Leopold. znam da se živuće ljude ne proglašava svecima, ali taj naš Papa putnik nekako na mene tako djeluje, tako ponizan a pravedan i hrabar... Ne znam, on mi je poseban tip.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
arkandeo




Spol: muško
Postovi: 513
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 18 ožu 2005, 7:02
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Papa je po meni zivuci svetac. Ono sto on predstavlja meni a vjerujem i drugima je uzor kojega treba slijediti. Koliku samo volju ima kad onako slab i bolestan jos uvijek svjedoci vjeru i ne predaje se. Stvarno nam svima moze biti uzor.

Ovdje bi se osvrnuo na Alijzija Stepinca covjeka koji je u najmracnije doba prosloga stoljeca bio i ostao voda i uzor katolickoga puka u Hrvatskoj. Stvarno se divim tom covijku koji je u vihoru Drugoga svjetskoga rata bio svjetlo mnogima. Pomagao je svima koji su pomoc trazili, nakon rata je gorljivo branio Crkvu i nije se dao pokolebati. Zato je suden i otrovan. Bio je svjetionik koji je pokazivao put svima ne samo nasemu narodu.

anđeo

Tko je kao Bog?
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: pet 18 ožu 2005, 12:12
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Uz ove spomenute, u zadnje vrijeme neprestano se oduševljavam najnovijom talijanskom sveticom koju je Papa nedavno kanonizirao a koja je kao liječnica i majka na porodu odlučila između sebe i djeteta izabrati - život djeteta.
Prekrasno je bilo vidjet na kanonizaciji nazočnog njezinog muža i dijete kojem je svojim životom dala život.
kakva nesebičnost!
kakva ljubav!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
merkat




Spol: muško
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 18 ožu 2005, 20:02
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mi Hrvati zaista imamo se cime ponositi, tri sveca, Nikola Tavelic, Marko Krizevcanin, Leopold Mandic te dva blazenika- Alojzije Stepinac i laik Ivan Merz ciji je grob u mojoj crkvi gdje svakodnevno mladi ( i ostali ) mole, neki ostanu zaista dugo, dolaze i obitelji s djecom, zaista lijepo.

Slusao sam na radio Mariji na dan smrti ( 11.03) kardinala Kuharica kad su njegovi suvremenici i poznavatelji njegova zivota govorili o njegovoj svetosti, jeda j rako koji je poznavao njega i Bl. Stepinca da kardinal Kuharic nije nista manje svet od njega.

Uvijek sam gledao na svece kao na neke nadnaravne ljude, andjele, no zaste ne vjerovati da su sveci medju nama ?
Ja vjerujem da su to vecinom neprimjetni, ponizni ljudi, nemoraju nuzno biti kardinali ili biskupi, u mojoj crkvi djeluje pt. Cvek koji je zivot posvetio brizi o starima , zaboravljenima i nemocnima.
Covjek je toliko skroman da ljudi kad dodju u njegovu zakladu " Biskup Josip Lang " prvi put gledaju okolo trazeci ga a on u kuti nesto nosi, popravlja, izgleda kao neki radnik, bas danas gura neka kolica puna kutija u plavoj kuti, stalno nesto radi, vrlo ponizno i vrijedno, eto on je jedan primjer svetosti iz moje blizine a podsjeca me na film Indiana Jones o potrazi za svetim gralom kad su nacisti trazili gral al su pogrijesili trazeci neki veliki, bogati, ukrasen gral a na kraju je bio najskromniji od svih nadjenih !!!

Što će mi život bez vjere ?
Što će mi vjera bez života ?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
klara




Spol: žensko
Postovi: 4617
Lokacija: somewhere ... over the rainbow
PostanoPostano: pet 18 ožu 2005, 20:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Merkat, mala nadopuna - imamo još blaženika: bl. Augustin Kažotić (prvi hrvatski blaženik), bl. Ozana Kotorska, bl. Jakov Zadranin, bl. Gracia iz Mula, Ivan Merz i Marija od Propetog Isusa Petković.


Zadnja promjena: klara; pet 18 ožu 2005, 20:44; ukupno mijenjano 1 put.

učiniti dobro, a zatim otići bez buke ...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Natty




Spol: žensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: uto 25 lis 2005, 10:17
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mislim da se o svecima može još puno pričati.

Svi su sveci divni ljudi. Divim se ponajprije njihovoj poniznosti i žrtvi. Posebno volim Padre Pia.

Taj ponizni sluga Božji kako je sebe nazivao cijelog sebe je dao za žrtvu, dao se ponajprije Bogu, a kroz to služenje i drugima.

Mučen je bio od sotone, no mučili su ga i ljudi, a on je to sve ponizno podnosio ne podigavši glas protiv nikoga. Vršio je i mrtvljenja još kao dijete željeznim lancem i kad ga je majka našla zabrinuta, on je samo rekao, Mama, i Isusa su bičevali...

Ostadoh zapanjena njegovom poniznošću u mnogim situacijama, a isto tako i na njegovoj spremnosti na trpljenje.

Bio je i jako lošeg zdravlja, živio je samo o Tijelu Kristovom, drugo je njegovo tijelo odbacivalo, tako da je i zbog toga uz stigme koje je primio bio medicinski fenomen. Prilikom operacije odbio je anesteziju te je operiran na živo. Liječnik koji je vršio operaciju svjedočio je o nadljudskoj snazi i o njegovoj mirnoći prilikom operacije. Tek pri kraju niz obraz su mu kliznule dvije velike suze i izustio je "Oprosti mi Isuse što ne mogu trpjeti koliko bi trebao"...

Provodio je noći plačući, plakao je za svoje grijehe ponajprije jer se smatrao nedostojnim, a i za grijehe čitavog svijeta...

Cijelog života svakodnevno imao je ukuzanja i razgovarao je s Isusom i Gospom, te bio mučen fizički i duhovno od sotone. Kao dijete imao je viđenje čete anđela s jedne strane i čete demona s druge te visokog crnog stvora za kojega mu je čovjek u bijelom rekao da se protiv njega ima cijelog života boriti. Nakon toga Isus ga je u jednom viđenju okrunio veličanstvenom krunom i rekao mu da ga još ljepša čeka u nebesima iza života ako izdrži sve što ga čeka...

Za sebe je iskreno mislio da je beskoristan, nevrijedan Božjih darova, pun slabosti i nemoći, a istovremeno blagoslovljen Božjim dobročinstvima. Usred tolikog divljenja kojim je bio okružen on bi rekao: "Ja samo želim biti siromašan fratar koji moli".

Papa Pavao VI. govoreći poglavarima Kapucinskog reda 20. veljače 1971. rekao je za njega: "Pogledajte kakvu je slavu imao, kakav se skup sljedbenika okupio oko njega širom svijeta! Ali zašto? Možda zato što je bio filozof? Ili mudar? Jer je imao na raspolaganju mnogo novca? Ne, već zato što je ponizno služio sv. misu, ispovijedao od jutra do mraka, te – a to nije lako reći – nosio rane našega Gospodina. Bio je čovjek molitve i trpljenja."

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Sion




Spol: neodređen
Postovi: 30
PostanoPostano: uto 25 lis 2005, 16:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Isus Krist.






Hvala Boze.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Tonka




Spol: neodređen
Postovi: 127
PostanoPostano: sri 26 lis 2005, 3:48
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Maksimilijan Kolbe.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Natty




Spol: žensko
Postovi: 1001
Lokacija: Rijeka
PostanoPostano: čet 27 lis 2005, 10:33
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Moram komentirati... Sion, Isus Krist nije svetac , već Bog.

Tonka, napiši neku zanimljivu crticu iz života Maksimilijana Kolba.

Podaci o takvim ljudima mogu biti pravo vrelo okrijepe i ljubavi za druge...

Bog je milosrdan, spor na srdžbu i pun dobrote.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
pingi




Spol: žensko
Postovi: 1243
Lokacija: nebu pod oblacima
PostanoPostano: čet 27 lis 2005, 12:41
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mene među mnoštvom svetaca i blaženika nekako uvijek iznova oduševljava i zaokuplja baš sv. Franjo Asiški. Donosim vam jednu legendu koja govori o njegovoj karizmi:


"JEDNOGA DANA FRANJO PLAČUĆI REČE ISUSU: VOLIM SUNCE, VOLIM ZVIJEZDE, VOLIM KLARU I SESTRE; VOLIM SRCE LJUDI, VOLIM SVE ŠTO JE LIJEPO. O MOJ GOSPODINE, TREBAŠ MI OPROSTITI, JER SAMO TEBE BIH ŽELIO LJUBITI!"
SMJEŠEĆI SE, GOSPODIN MU OVAKO ODGOVORI: VOLIM SUNCE, VOLIM ZVIJEZDE, VOLIM KLARU I SESTRE; VOLIM SRCE LJUDI, VOLIM SVE ŠTO JE LIJEPO. O MOJ FRANJO, NE TREBAŠ VIŠE PLAKATI, JER ONO ŠTO TI VOLIŠ, VOLIM I JA!"
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Tonka




Spol: neodređen
Postovi: 127
PostanoPostano: čet 27 lis 2005, 19:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Natty napisa:

Tonka, napiši neku zanimljivu crticu iz života Maksimilijana Kolba.

Podaci o takvim ljudima mogu biti pravo vrelo okrijepe i ljubavi za druge...


Maksimilijan Kolbe mi je drag između ostalog i zbog toga što me zadivljuje količina energije koju je ulagao u sve svoje djelatnosti. Jednostavno, entuzijast s pokrićem. On je dokaz da je prava vjera puno više od lijepih riječi.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
arkandeo




Spol: muško
Postovi: 513
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pon 31 lis 2005, 9:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Evo link na životopis sv. Maksimilijana Kolbea:
http://www.zupa-vela-luka.hr/sveci-opis.asp?svetac=267

U Auschwitzu je dao svoj život za život oca jedne obitelji.

Tko je kao Bog?
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
ucenik




Spol: muško
Postovi: 103
PostanoPostano: uto 15 stu 2005, 16:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Meni je poseban Ivan Merz o kome sam u zadnje vrijeme počeo čitati.

Kao prvo posebno mi je interesantno vidjeti kako je njegova duhovnost rasla korak po korak. Jer nam je dostupan njegov dnevnik koji je on marljivo godinama pisao. U njega je zapisivao svoja zapažanja o događanjima u svijetu oko sebe, ali jako puno i o svojim duhovnim promišljanjima i bio je iskren i o svojim slabostima i kako se borio sa njima i zato mi je interesantno gledati njegov primjer jer daje čovjeku nadu da može pobijediti.
A i sam njegov utjecaj na njegove suvremenike mi je poseban. Pogotovo poticaj koji je njegov život bio svećenicima oko njega.

Više o njemu možete pročitati na stranicama postulature:

www.ivanmerz.hr

I na stranicama za mlade štovatelje Ivana Merza:

www.merz-mladi.org
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Dara




Spol: žensko
Postovi: 490
Lokacija: RIJEKA
PostanoPostano: pon 16 sij 2006, 8:51
PostNaslov : [duhovni ak.] Sv.Klara
Citiraj i odgovori

Ovo mi je dugo trebalo,ali konacno sei to dogodilo,meni je sv.Klara uzor i mislim da se o njoj jako malo govori,a ipak je i ona puno ucinila u svome zivotu,kod nje me najvise zadivljuje kako joj bogatsvo nije bilo bitno nego se toga odrekkla i i kako pjesma kaze...."haljinu pokore klara oblaci"...i odlucila zivjeti potuno siromastvo....zatim se diviim njenoj nesebicnoj ljubavi za druge....njeno priajteljstvi sa Franjom i njemu kako se divila,osnovala red klarisa.....puno je toga o Klari sto se moze reci,pa slobodno napisite sto vi mislite o toj svetici.....

....Gospodin je moja snaga,moj mir....
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
fratar




Spol: muško
Postovi: 987
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: pon 16 sij 2006, 15:08
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Evo što je jedan Mate s Frama Foruma napisao o sv. Klari, znam da je malo dugačko ali kom se da pročitati može naučiti nešto o sv. Klari Wink
Mate(s Frama Foruma) napisa:
Franjo s očinskom ljubavlju slijedi i poučava Klaru za cijeloga života. Ona ga zbog toga smatra pravim utemeljiteljem klarisa, a Pravilo počinje ovim riječima: "Oblik života Siromašnih sestara, što ga je blaženi Franjo ustanovio, jest ovo..." U Oporuci piše: "Bog Otac porodio je u svojoj Crkvi riječju i primjerom preblaženoga oca našega svetoga Franje... ovo malo stado... Gospodin nam je dao preblaženoga oca našega Franju za utemeljitelja, saditelja i pomagača u službi Kristu."

Životopisac spominje kako Klara "želi da se sestre u određeno vrijeme bave ručnim poslovima, ali tako da - po želji Utemeljitelja - obnavljaju žar s obavljanjem molitve."

Zbog toga se Klara osjeća "biljčicom preblaženoga oca Franje", pa kad piše Pravilo, ne čini drugo nego prepisuje Pravilo Manje braće uvodeći samo prilagodbe nužne za ženski Red. Osim toga, u Pravilu i u Oporuci više puta ponavlja "poslušnost blaženome Franji". I Inocent IV. u Buli kojom odobrava Pravilo tvrdi: "Morate živjeti... sa zavjetom vrlo uzvišenoga siromaštva što vam ga je dao blaženi Franjo." Kardinal Rinaldo piše u svome pismu da odobrava "oblik života i način svetoga jedinstva i uzvišenoga siromaštva, što vam je vaš blaženi otac Franjo usmeno i pismeno predao na opsluživanje". K tome, kad Klara želi da neka njezina zapovijed bude djelotvorna, moli da se "izvrši iz ljubavi prema Bogu i blaženome Franji".

Prikladno je podsjetiti takoder da je Klara "načinila Oficij križa kako ga je sastavio sveti Franjo, ljubitelj križa i da ga je običavala moliti jednakom ljubavlju": Sama Klara potcrtava u svojim spisima Franjinu važnost u svome životu. U prvome poglavlju Pravila npr. spominje to četiri puta: "Oblik života Siromašnih sestara, što ga je blaženi Franjo ustanovio, jest ovo: Opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći. Klara, nedostojna Kristova službenica i biljčica blaženoga oca Franje, obećaje poslušnost i poštovanje gospodinu papi Inocentu i njegovim kanonski izabranim nasljednicima i Rimskoj Crkvi. I kao što je u početku svoga obraćenja skupa sa svim sestrama obećala poslušnost blaženomu Franji, tako obećaje bez prekršaja opsluživati istu poslušnost njegovim nasljednicima. Ostale sestre dužne su uvijek slušati njegove nasljednike."

U drugim poglavljima predviđa: "Neka se pričešćuje sedam puta u godini to jest ... na svetkovinu svetoga Franje." "Uvijek sam bila brižljiva u obdržavanju svetoga siromaštva što smo ga obećale Gospodinu i blaženome Franji."

U šestom poglavlju, koje ima autobiografsko značenje, ovako spominje svetoga Franju, uvrštavajući tu i dva njegova pisma: "Nakon što se svevišnji nebeski Otac udostojao milošću prosvijetliti moje srce, da, po primjeru i nauku preblaženoga oca našega svetoga Franje, činim pokoru, malo poslije njegova obraćenja dragovoljno sam, skupa sa svojim sestrama, njemu obećala poslušnost. Kad je pak blaženi Otac vidio da se ne bojimo nikakva siromaštva, nikakvih napora, trpljenja, omalovažavanja ni prezira svijeta, pače da sve to smatramo velikim užitkom, ganut ljubavlju, napisao nam je oblik života na ovaj način: 'Budući da ste, po božanskom nadahnuću, postale kćerima i službenicama vrhovnoga svevišnjega Kralja i nebeskoga Oca, zaručile se s Duhom svetim odabirući da živite prema savršenosti svetoga Evanđelja, hoću i obećajem za sebe i za svoju braću uvijek voditi o vama marljivu brigu i posebnu skrb.

Dok je živio, skrbno je to ispunjavao i htio je da to braća uvijek ispunjavaju. I da ne bismo nikada skrenule od presvetoga siromaštva s kojim smo započele, pa ni one koje budu poslije nas došle, malo prije svoje smrti ponovno nam je napisao svoju posIjednju volju govoreći: 'Ja, siromašni brat Franjo, hoću slijediti život i siromaštvo preuzvišenoga gospodina našega Isusa Krista i njegove presvete Majke. I hoću ustrajati sve do kraja; te molim vas, moje gospođe, i dajem vam savjet da u tome presvetom životu i siromaštvu uvijek živite, i da se pomno čuvate da ne biste od njega dovijeka nikad odstupile ni po čijem nauku ili savjetu."

Pišući blaženoj Janji, Klara potcrtava: "Pitaš me koje su svetkovine na koje nas je... preslavni naš otac sveti Franjo posebno upozorio da ih svetkujemo raznolikošću hrane." "Nismo obvezane na post - kako nas je poučio blaženi Franjo u jednome svome pismu - kroz sve vazmeno vrijeme i na blagdane Gospine i svetih apostola, osim ako padnu u petak." "Sveti Franjo nas je poučio i zapovjedio da prema bolesnima postupamo sa svom slobodom s kojom mu drago vrsti hrane." U Blagoslovu moli "Gospodina našega Isusa Krista za njegovo milosrđe i za posredovanje... blaženoga oca našega Franje:.. da isti Otac nebeski potvrdi ovaj presveti blagoslov na nebu i na zemlji".

Franjina važnost u Klarinu duhovnom iskustvu i iskustvu njezinih sestara pokazuje se očitim na osobit način u Oporuci. Čini se da je ona napisana kako bi podsjećala sestre na duhovnoga Oca o kome govori više od dvadeset puta. Klara piše: "Sin je Božji postao za nas put što nam ga je riječju i primjerom pokazao, a naš nas je preblaženi Otac, pravi njegov Ijubitelj i nasljedovatelj, poučio. Moramo, dakle, predrage sestre, razmisliti o svim danim nam dobročinstvima Božjim, ali među ostalima, kojima se udostojao po ljubljenom našem blaženom ocu Franji medu nama djelovati, ne samo o onima poslije našega obraćenja, nego i o onima dok smo bile u bijednoj taštini svijeta." "Kolikim dakle marom, kolikim nastojanjem duha i tijela moramo držati zapovijedi Boga i našega Oca da, pomoću Božjom, umnogostručimo talenat!"

"A kad je blaženi Franjo osjetio da se mi, krhke i slabe po tijelu, ipak ne odričemo nikakve tjeskobe, siromaštva, napora, nevolja ili zapostavljanja i prezira od strane svijeta, nego da smo, štoviše, po primjeru svetaca i njegove braće, smatrale to velikom ugodnošću, ganut samilošću prema nama, zadužio je sebe i svoj Red da će o nama isto kao i o svojoj braći voditi marljivu brigu i posebnu skrb. Tako smo, po volji Božjoj i preblaženoga našeg oca Franje, pošle prebivati kod crkve Svetoga Damjana gdje nas je Gospodin, po svojem milosrđu i milosti, u kratko vrijeme umnožio, da se ispuni što je Gospodin po svome Svecu prorekao. A prije smo stanovale, makar malo, na drugome mjestu.

Zatim nam je napisao Oblik života i, ponajpače, da ustrajemo u svetome siromaštvu. I nije se zadovoljio da nas za svoga života potiče mnogim nagovorima i primjerima na ljubav prema presvetome siromaštvu i njegovu opsluživanju, nego nam je napisao mnoge spise da ne bismo poslije njegove smrti skrenule od njega, kao što Sin Božji dok je živo na svijetu nije nikada htio odstupiti od svetoga siromaštva. I preblaženi naš otac Franjo, slijedeći njegove stope, dok je živio, nije ni najmanje odstupao od svetoga siromaštva koje je izabrao za sebe i za svoju braću."

Klara nastavlja, također u Oporuci: "I ja, Klara... biljčica svetoga Oca, razmišljala sam o našem uzvišenom zdanju i o volji takova Oca... koji nam je bio stup i jedina naša utjeha poslije Boga, i potporanj... Pa kao što sam ja uvijek nastojala voditi brigu da opslužujem i činim da se opslužuje sveto siromaštvo koje smo obećale Gospodinu i ocu našemu blaženome Franji, tako su dužne uz pomoć Božju do kraja opsluživati i činiti da se opslužuje sveto siromaštvo one koje mene naslijede u službi." "Prigibam koljena te duhom i tijelom prignuta preporučujem svetoj Rimskoj Crkvi, vrhovnom svećeniku, a naročito gospodinu kardinalu koji je dodijeljen Redu manje braće i nama, sve svoje sestre koje su sada i koje će doći... svome malenome stadu što ga je Bog Otac porodio u svojoj Crkvi riječju i primjerom preblaženoga oca našega svetoga Franje nasljedovanjem siromaštva i poniznosti njegova ljubljenog Sina i slavne Djevice njegove Majke, učinio da opslužuju sveto siromaštvo koje smo obećale Bogu i preblaženom ocu našemu svetome Franji... Gospodin nam je darovao preblaženoga oca našega Franju za utemeljitelja, saditelja i pomagača u službi Kristu i u onom što smo Gospodinu i blaženom našem ocu obećale, koji je također, dok je živio, nastojao da riječju i djelom uvijek obrađuje i uzgaja nas, svoju biljčicu."

I Klara nastavlja ovako: "Neka nakon moje smrti sestre, na kojem god mjestu bile, obdržavaju spomenuti oblik siromaštva što smo ga obećale Gospodinu i preblaženome ocu našemu Franji." "Opominjem i potičem u Gospodinu Isusu Kristu sve svoje sestre, koje su sada i koje će doći, da uvijek nastoje slijediti put svete jednostavnosti, poniznosti, siromaštva i časnoga svetog ponašanja, kako smo poučene od Krista i od preblaženoga oca našega Franje u početku našega zajedništva." "Čuvajmo se, ako smo stupile na put Gospodnji, da nipošto za neko vrijeme ne odstupimo od njega, da ne nanesemo nepravdu... ocu našemu blaženome Franji... Zato prigibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista da nam po zaslugama... preblaženoga našega oca Franje... sam Gospodin koji je dao dobar početak dade porast i, također, ustrajati do kraja. Amen. Ovaj spis, da bi se bolje opsluživao, ostavljam vama, svojim predragim i ljubljenim sestrama, koje su sada ili koje će doći, kao znak blagoslova Gospodinova, preblaženoga našega oca Franje i blagoslova mene, vaše majke i službenice."

Klara i klarise smatraju Franju ocem te ga zbog toga nježno ljube. Ta je ljubav osobito očita za vrijeme Svečeve bolesti i za vrijeme njegova pogreba. Doista, "onoga tjedna u kojem je blaženi Franjo preminuo, gospođa Klara... bijaše vrlo bolesna. A bojala se da će preminuti prije blaženoga Franje. Gorko je plakala i nije se mogla utješiti, jer prije smrti nije mogla vidjeti svoga jedinoga Oca poslije Boga, tj. blaženoga Franju tješitelja duše i tijela koji ju je prvi utvrdio u Božjoj milosti". I klarise "bijahu vrlo ucviljene zbog Franjine bolesti".

Čelano piše u prvome Franjinu životopisu (dakle 1228. godine): "A kad dođoše do mjesta gdje je najprije osnovao i zasadio Red svetih djevica, izložiše ga u crkvi Svetoga Damjana gdje su boravile njegove siromašne kćeri koje je pridobio za Gospodina. Otvoren je prozorčić kroz koji se službenice Kristove u odredeno vrijeme običaju pričestiti sakramentom Gospodinova tijela. Otvoren je lijes u kojemu bijaše zatvoreno blago nebeskih kreposti. I gle, evo gospođe Klare koja je zaista po zaslugama svetosti postala slavna prva majka ostalih, jer bijaše prva biljčica ovoga svetog Reda. S ostalim je kćerima došla vidjeti Oca koji im nije govorio niti se k njima svratio nego je žurio drugamo."

Čelano nastavlja: "Pošto podvostručiše uzdahe, promatrale su ga s dubokim jecanjem srca i s obilnim suzama. A zatim su prigušenim glasom počele jaukati: 'Oče, oče, što nam je činiti? Zašto nas sirote ostavljaš? Kome nas tako napuštene prepuštaš? Zašto nisi najprije radosne poslao nas koje tako rastužene ostavljaš? Što nam nalažeš da činimo tako zatvorene u ovome zatvoru kad si odlučio da nas nikada više ne posjetiš kako si običavao? S tobom nam odlazi sva utjeha, a slična utočišta nemamo ovako u svijetu pokopane! Tko će nas u toliku siromaštvu, koje nije manje po zaslugama nego po stvarima, tješiti? O, oče siromaha, Ijubitelju siromaštva! Tko će nam u kušnjama pritjecati u pomoć, ti koji si bezbrojne kušnje preturio, oprezni raspoznavatelju napasti?! Pomoćniče nevoljnih, tko će nas bijedne tješiti u nevoljama koje nas snadoše? O pregorka li rastanka, o nemila odlaska! O, okrutna smrti koja tisuće sinova i kćeri lišenih takva oca strahovito pogadaš kad se žuriš da od nas u nepovrat udaljiš onoga po kojem su naša djela, ako ih ima, cvala!' Djevičanska sramežljivost je plač obuzdavala jer bijaše vrlo neumjesno naricati nad onim čijem preminuću dolazi ususret mnoštvo anđeoske vojske i raduju se sugrađani svetih i ukućani Božji. Našavši se tako izmedu žalosti i radosti, izljubiše mu blistave ruke urešene najskupocjenijim draguljima. A kad je odnesen, zatvorena su vrata koja više neće biti otvorena takvoj rani... Svi su sudjelovali u boli svake od njih tako da nije bilo nikoga kome bi uspjelo zadržati suze videći te anđele mira gdje tako tužno plaču."

Posljednje svjedočanstvo Ijubavi Klarisa prema Franji potcrtava Životopisac kad spominje da je Klara pokopana u Svetome Jurju, tj. "na mjestu gdje je najprije bilo pokopano tijelo svetoga Franje da tako onaj koji je živoj prokrčio put i mrtvoj, kao po nekom predznaku, pripravi mjesto".

"A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav." 1 kor 13,13

andjelcic
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceYIMMSNMICQ [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: uto 31 sij 2006, 13:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Premalo ili ništa ovdje spominjemo svetog Ivana Bosca, osnivača salezijanaca, koji je cijeli svoj život posvetio odgoju mladih, osobito onih najsiromašnijih kojima je pružio utočište.

Najzanimljivije mi je u tome kako je znao stati njima u obranu i kad su mu se u tome usprotivili neki vodeći ljudi onda u Crkvi a on je uvijek znao uz Božju pomoć naći put kako ih zaštitit ali i kako ne ići protiv Crkve

Uostalom,danas je njegov blagdan pa mu s eviše utecimo u svojim molitvama da nam uvijek pomogne u traganju pravog puta,ali nikad izvan Crkve

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: pet 10 vel 2006, 13:59
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

arkandeo napisa:
Ovdje bi se osvrnuo na Alojzija Stepinca covjeka koji je u najmracnije doba prosloga stoljeca bio i ostao voda i uzor katolickoga puka u Hrvatskoj. Stvarno se divim tom covijku koji je u vihoru Drugoga svjetskoga rata bio svjetlo mnogima. Pomagao je svima koji su pomoc trazili, nakon rata je gorljivo branio Crkvu i nije se dao pokolebati. Zato je suden i otrovan. Bio je svjetionik koji je pokazivao put svima ne samo nasemu narodu.

anđeo


Evo,danas ga se prisjećamo na njegov blagdan
Doista,u kakvom je vremenu sjala među ljudima njegova svetost!
Prvo je muku mučio s nacistima a onda s komunistima.
Možemo učiniti od te njegove ustrajnosti u vjeri,sve do kraja-smrti u pritvoru gdje je proveo 14 godina..Poput isusa je šutio kad su ga krivo optuživali..Znao je reći kad je trebalo ali tom šutnjom je začepi usta Twisted Evil i njegovim sljedbenicima

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
merkat




Spol: muško
Postovi: 1347
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pet 10 vel 2006, 16:50
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Baš danas sam slušao na radiu kako koliko god su ga ograničavali da vodi crkvu, toliko je njegova patnja nadahnjivala druge da crkva živi i raste !


Što će mi život bez vjere ?
Što će mi vjera bez života ?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
sneni
isključen



Spol: muško
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Brač
PostanoPostano: pet 10 vel 2006, 17:30
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ma ima i velikih duša koje nisu proglašene svetima a činile su velike stvari. Pada mi na pamet da bi bilo dobro prikupiti i napisati u jednoj knjizi živote ovih velikih naših ljudi a živješe maleni u malenom puku.

Evo dvije ovu osobno ne poznam: časna majka Marija Terezija Obuljen OSB (benediktinka iz samostana u Hvaru) imala posebni dar božji bilokacije - bila u isto vrijeme u dva samostana. Čitao sam svjedočanstva redovnica.

A ovu poznam: Mirjana Tomičić iz Velog Grablja na Hvaru, djevojka umrla u dvadesetoj godini života, teškog životnog križnog puta. pred kraj života i to je otjeralo u grob doživljava od bliže rodbine teške udarce: umirući na bolničkoj postelji kaže svojima: Oprostila sam svima, oprostite i vi. Na pokopu je bilo desetak svećenika, ja sam vodio obrede.

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?
Čašu spasenja uzet ću i Ime Gospodnje prizvat ću.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
sike




Spol: muško
Postovi: 3435
Lokacija: Sušak-Trsat
PostanoPostano: pet 10 vel 2006, 21:58
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

hejk sneni! Pa trebalo bi negdje objavit nešto o njihovim životima!Prvo bi trebalo prikupit što više podataka o njima!Po onome što si napisao,to su stvarno bili sveci!
Kako sam novinar i surađujem s mnogo vjerskih listova,mogli bi objaviti nešto o njima?

Gospodine,kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
sneni
isključen



Spol: muško
Postovi: 607
Lokacija: Dol/Brač
PostanoPostano: sub 11 vel 2006, 6:51
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

sike napisa:
hejk sneni! Pa trebalo bi negdje objavit nešto o njihovim životima!Prvo bi trebalo prikupit što više podataka o njima!Po onome što si napisao,to su stvarno bili sveci!
Kako sam novinar i surađujem s mnogo vjerskih listova,mogli bi objaviti nešto o njima?


Uvo još nekoliko podataka recimo o Mirjani: kao dijete nekoliko operacija na očima, početkom puberteta velik dio godine sprovela u "gipsanom koritu" zbog krivljenja kičme. kakva mi je pisma pisala, šteta što ih nisam sačuvao, a sve patnje Bogu namjenjivala za svećenička zvanja (tada ih je naša biskupija imala na pretek). Gimnaziju završila sa odličnim i olsobođena mature, a učila je na koljenima, klečeći naslonjena na kauč, to joj je bio najlakši položaj zbog kičme.

Moglo bi se o njima pisati i u novinama, ali mislim da bi bolje bilo sakupiti svjedočanstva iz cijele hrvatske i izdati knjigu.

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?
Čašu spasenja uzet ću i Ime Gospodnje prizvat ću.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web stranice [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group