HBK forum
Pravilnik FAQ FAQ Pretražnik Pretražnik Članstvo Članstvo Profil Profil Privatne poruke Privatne poruke Registracija Registracija Login Login
Sada je: pon 25 ruj 2017, 15:15. Pogledaj neodgovorene postove
Mladi i vjera
Započni novu temuOdgovori na temu
Prethodna tema Sljedeća tema
Autor Poruka
zole




Spol: muško
Postovi: 824
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: pon 15 pro 2003, 23:58
PostNaslov : Mladi i vjera
Citiraj i odgovori

Ovo je mozda cak i goruce pitanje, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu! Vecina onih (nas!!!) koji smo se na popisu deklarirali kao Katolici ne idu nedjeljom u Crkvu! Uzmimo da od nas 4.5 milijuna ima nekih 70-ak% katolika) To je 3 milijuna ljudi! hehe Koliki broj, kako nam je lijepo! hehe Od ti 3 milijuna recimo da ih redovito u crkvu ide i Crkvu izgradjuje (ajd nek bude) 60% To je recimo 1.8 milijuna ljudi! Da vise ne davim sa racunanjima, ajmo se zapitati kako se onda u svakoj biskupiji okuplja oko 1000 vrlo aktivnih vjernika (koji sudjeluju u radu zupa, pojedinih zajednica i organizacija, koji su - jednostavno govoreci - katolici)! Tko je za to kriv?!

Znam da ovo nikako nije odgovor na Ivanino pitanje, ali ovo je mozda jos poneki materijal za "razmisljnje"

A evo i mog odgovora na temu...
Pa nastojim se u drustvu pokazati i rijecima i djelima kao pravi katolik! No kako sam samo covjek (dakle i nesavrsen) ne uspije se uvijek ostvariti pravi cilj! Ono sto mi cesto pada na pamet jest: ako se ja kao katolik osjecam dobro, sretno, zadovoljno, a oko mene mnostvo nevjernika zalosno, izgubljeno, tada ce se oni sigurno pitati kako se odupirem danasnjim problemima! To je jedan od najboljih nacina kako svjedociti svoju vjeru!
Zatim zblizavanje ljudi: organiziramo caj poslije svake zornice na kojem se mogu okupiti mladi! Zatim zajednicke duhovne vjezbe, a prosli "1.maj" smo dvije zajednice (a i treca je sudjelovala) organizirali zajednicki izlet na jedno javno mjesto pa su nas mogli vidjeti i ostali ljudi koji su bili blizu nas, s kojima smo igrali neke sportove, komunicirali na bilo koji nacin...

Inace, osobno, najvise volim raditi na zblizavanju pojedinih zajednica (sto se vidi iz tih primjera) unutar nase katolicke Crkve!!! Razlog je jednostavan: zavadi pa vladaj! Jel sad nije nista jasno? hehe... citaj dalje... Ako Sotona nastoji podjeliti ovo danasnje drustvo na sve moguce nacine, tako da ljudi jedni prema drugima osjecaju sve vise i vise mrznje, zavisti, ljubomore, onda mi to moramo promjeniti! Ako se i unutar nase Crkve nalaze mnoge zajednice koje nemaju isti program, ako se nalazi mnogo redova koji nisu identicni u svojim razmatranjima vjere, onda mi moramo biti ti koji ce reci da cijela Crkva treba funkcionirati kao jedno tijelo, kojemu su potrebni razni udovi! Moze li ruka reci nozi: "Ti si beskorisna ti ne mozes uzeti vrecu od 30kg i nositi!" Ili noga ruci: "Ti si beskorisna i manje vrijedna, jer tijelo pomocu tebe ne moze hodati!"
Zamislite da se posvadjaju tako svi nasi udovi... gdje bi zavrsili???

Situacija u svijetu je dosta slicna... ali ono sto najvise smeta jest kada se takvi odnosi pojave unutar Crkve!!! Izmedju redovnika, zupnika... nije bitno! A jos je gore kad svoje krive stavove prenesu i na mlade koje odgajaju... Neki su od vas to i sami uvidjeli, neki od vas mozda i sami tako misle... a ja eto apeliram da se svi zajedno udruzimo te zajednickim snagama "izadjemo na ulice" te svjedocimo za Krista! Tada ce svatko mnogo lakse svjedociti vjeru i svjedocanstva ce biti prihvacena i ljudi ce biti otvoreniji! Zar ne?

ps. Nije smisao ovog posta da se sad svi pocnemo prepirati!
Kad bi svatko shvatio svoju ulogu o tom tijelu (Crkvi) sve bi ostalo bilo lagano! Eto, to je moja poruka!


Zadnja promjena: zole; uto 16 pro 2003, 7:14; ukupno mijenjano 3 put/a.

Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! [Dj 3,6] Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. [Mt 7,16]
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
i.v.a.n.a.




Spol: neodređen
Postovi: 87
Lokacija: u Očevoj ruci
PostanoPostano: uto 16 pro 2003, 15:32
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

zole, hvala. ipak, ja nikako ne mogu odvagati sto bi bilo napadno a sto minimalno svjedocenje. kad razmisljam, mozda bi bilo najbolje biti onakav kakav jesi. mozda kada maknemo svu glumu, kada smo onakvi kakvi smo, mozda je to ono sto dira. sto svjedoci. nasa radost. sreca. zadovoljstvo. znas, oko mene ima ljudi koji su aktivni Bozji prijatelji. i promatram nasa druzenja. mnogo se puta to svede na neko praljvenje onoga sto nismo. i kako onda da svjedocim nekom tko me apriori gleda kao ludu, kada ne mogu svjedociti ni onome tko me barem donekle razumije? stvarno, mnogo je glume medju nama, a to nikoga ne moze upaliti! nikoga! a kako je lijepo biti kakav jesi? bez lazi i glume...
daj Gospodine da usitinu mozemo svjedociti tvoju vjeru.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
zole




Spol: muško
Postovi: 824
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: uto 16 pro 2003, 17:54
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Da, slazem se s tobom. I to je jedan, ali veliki problem nase vjere! Zapravo nevjere!
U potpunosti se slazem s tobom da ima glume (pretvaranja), ali znas kako je Isus rekao ucenicima, a papa nama mladima:
"Vi ste sol zemlje..."
E sto mislis kako bi bilo da u neku posudu sa hranom stavimo onoliko soli koliko je hrane... hehe... ne bi bilo ukusno! Valjda je nesto slicno i sa djelovanjem katolika unutar drustva... Uostalom mozda ce te bolje shvatiti netko ko te smatra "ludom", nego netko tko (farizejski) smatra kako sve zna!
Mislim da negdje u NZ ima neki citat tipa: "Odabra Bog lude svijeta..." hehe... Iskreno, meni ne smeta ako me netko smatra ludom dokle god sam siguran kako je to sto cinim ispravno! Mislim da je veci problem znati sto je pravilno i dobro, a ciniti nesto drugo kako bi svijet imao dobro misljenje o nama! Tek smo tada prave lude!!!

Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! [Dj 3,6] Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. [Mt 7,16]
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
i.v.a.n.a.




Spol: neodređen
Postovi: 87
Lokacija: u Očevoj ruci
PostanoPostano: sri 17 pro 2003, 20:03
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Citat:
Mislim da je veci problem znati sto je pravilno i dobro, a ciniti nesto drugo kako bi svijet imao dobro misljenje o nama! Tek smo tada prave lude!!!


ovo ti je super!! bas ti hvala! mislim da je ovo prava istina svega. A mislim da se cesto upravo to i dogadja. Vrlo dobro znamo sto treba ciniti, ali ipak nam je lakse ponekad malo skrenuti... onako, kao lakse je... Laughing
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
nata




Spol: žensko
Postovi: 418
Lokacija: zadar
PostanoPostano: ned 28 pro 2003, 15:53
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Evo malo o tome kako stojimo s vjerom...Kad covjek odluci slijediti Kristov put, shvati koliko je to zapravo tesko, narocito jer ne zivi pod staklenim zvonom i prisiljen je kretati se u razlicitim sredinama (npr.posao) gdje je konstantno izlozen kusnjama, a ne zaboravimo da je i sam samo covjek...I sto se vise trudis biti jak na tom putu, kusnje su vece. Medjutim, mislim da je to dobar znak, jer sile zla se obrusavaju najvise na one koji su na pravom putu.............Ne mislite li tako?
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Kiki




Spol: žensko
Postovi: 16
PostanoPostano: sub 03 sij 2004, 11:50
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Očito sa zakašnjenjem ali nikada prekasno BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIMA I SRETNA NOVA GODINA!!!!!!!!!!!!

Da se ne misli da Zagrebčani spavaju ili da kod nas teće mede i mlijeko evo i mene. Zanimljiva je ova rasprava koju ste pokrenuli, štoviše poučna i životna ako se smijem tako izraziti! Smatram da nije uredu da se ukljućim u pola rasprave a da prije toga ne kažem nešto o svome hodu u vjeri ili bar pokušam odgovoriti na postavljena pitanja na početku.

Nikada još nisam razmišljala o tome kako se držim u današnjem društvu (kao vjernica), ja svoju vjeru ne tajim, ali primječujem kada sam u društvu koje ne de u Crkvu i koje vjeru smatra kao nečim što je prisutno tu ali nije prisutno u njima, da pokušavaju na sve načine ismijati moju vjeru. Puno puta sam bila pogođena zbog toga, smiju mi se kada se križam i molim prije jela, kada jelo završavam s molitvom itd. Ali kada se pokrene razgovor o Bog prestaje svaki smjeh!!!!
Kako li onda ja svjedoćim svoju vjeru?Osobno sam protiv svih vrsta nametanja, nisam za vikanje po trgovima i zvonjenje po stanovima sa još jednom osobom istih uvjerenja, kao što neki čine. Shvatila sam da jedino mogu svjedočiti i za mene je to jedini način, svojim životom, svojim svakodnevnim angažmanom, najljepše što mi se dogodilo u životu je kada sam predala svoj život u Božje ruke. Od tada živim i radim po svojoj savjesti, ne poznajem više što su to maske, što je to umjetni osmjeh na licima, što je to strah od odbačenosti i ne prihvačenosti današnjeg društva. Ma ljudi moji kojeg društva!!!!!!!!!!! Kada shvatiš da je ovo jedini život koji imaš na ovome svijetu i da si TI bitan. Da je važno i potrbno ono što činiš, makar bio čistać ulica ( koje svi toliko podcjenjuju), da ih nema ko li bi čisto te ulice!? Kada shvatiš da svaki trenutak koji provedeš s ljudima iz ljubavi je najdragocjeniji dar koji si primio u životu, kojeg ti ni jedno "društvo" ne može ukrast, otuđiti i obezvrijediti. Kada to shvatiš onda uistinu svjedočiš. Onda si uistinu sol koja nedopušta da hrana obljutavi!!!!

Eto toliko od mene!! Pozdrav svima!! jako sretan jako sretan jako sretan
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
zole




Spol: muško
Postovi: 824
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: ned 04 sij 2004, 19:15
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Wow!!!

Svaka cast Kiki! Imas jako, jako lijepa razmisljanja! Ako se smije znati, koliko imas godina?

Inace, u potpunosti se slazem s tobom sto se navjestanja Evandjelja tice! Nikoga se ne treba i ne moze prisliti na nesto! Ni Isus nije prisiljavao ljude da ga prihvate, samo im je dao izbor! I to nas ljude cini ljudima! To sto imamo izbor! Stoga i mozemo odabirati izmedju dobra i zla, izmedju raja i pakla!
Ovo je naravno samo moje misljenje i nikakav teoloski studij! Wink

Pljesak za zg!

Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! [Dj 3,6] Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. [Mt 7,16]
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
i.v.a.n.a.




Spol: neodređen
Postovi: 87
Lokacija: u Očevoj ruci
PostanoPostano: ned 04 sij 2004, 23:05
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

dragi moji, neka vam je sve s blagoslovom u novoj!
ma puno bih toga rekla, ali sam naisla na jedan tekst koji govori puno vise nego sto bih to ja mogla izraziti. Pisac je Ante Vučković

Utjelovljena Rijec Nijedna propovijed iza koje ne stoji trud oko uskladjivanja vlastitog zivota po mjeri propovijedane Rijeci ne moze titrati autenticnim Isusovim tonom.
return


Kada je nakon Drugoga svjetskog rata mala Isusova sestra Magdalena s nekolicinom svojih sestara pocela raditi u tvornici, trazeci tako nacin kontemplativnog zivota u svijetu, onda je u svom dnevniku to iskustvo opisala ovako: „Buduci da je to nas prvi dan u tvornici, radnici su (i radnice) na oprezu i cekaju ‘propovijed‘ redovnica. No, kad vide da ona izostaje, njihovo povjerenje raste…” U ovom se usputnom zapisu, u kojem sestra Magdalena nije imala nikakve nakane govoriti o propovijedanju, vrlo snazno oslikava dozivljaj propovijedi kod mnogih ljudi. Propovijed udaljava i drzi na distanci. Povjerenje raste tek kada dobiju sigurnost da nema propovijedi. Sto se to dogodilo s propovijedi kada cak i sumnja da bi se mogla dogoditi drzi na odmaku? Kada je Isus, nakon uskrsnuca, odlazio iz vidljivosti k Ocu, onda je svojim ucenicima dao nalog da idu po svem svijetu i propovijedaju Radosnu vijest. Kada je on propovijedao, mnogi su hrlili slusati ga. Kada su to cinili apostoli nakon njega, dogadjalo se isto. Kako se dogodilo da je rijec u propovijedi dobila tako odbojne obrise? Ovo sto mala Isusova sestra Magdalena zapisuje u svoj dnevnik samo na prvi i povrsni pogled zvuci kao otkaz poslusnosti Isusovu nalogu propovijedanja. Ispod povrsine ona mu je vjernija od mnogih propovijedi?

Propovijed i Radosna vijest
Propovijedanje se, ako se dogadja na neprimjeren nacin, moze pretvoriti u najvecu prepreku Radosnoj vijesti. Prepreka je propovijedana rijec u kojoj vise nema najave radosti zbog Bozje blizine. Kada je Isus govorio o Evandjelju, onda je mislio na to da Bog dolazi u ljudsku blizinu, onima koji su optereceni kako bi im skinuo opterecenje, ozaloscenima kako bi im unio radost u zivot, bolesnima kako bi im povratio zdravlje, da gresnicima dolazi skinuti teret grijeha, da zeli izgubljene pronaci i pokazati im put povratka Ocu. Kada je poslao svoje ucenike da propovijedaju, onda im je dao nalog da navjestaju istu Radosnu vijest i da cine isto sto i On. Njihova se rijec otada mora mjeriti Njegovom. U njihovoj rijeci mora odzvanjati Njegov glas koji se zacuo davno u Palestini.
Propovijed u kojoj titra prijeteca rijec ili je obojana moralizirajucim prizvucima, propovijedana rijec koja odzvanja politickim prizvucima ili zivotnom rezigniranoscu samo postavlja zastor izmedju Radosne vijesti i slusatelja. Iskustvo propovijedi koja ne izranja iz duboke povezanost s Rijecju koja je postala tijelom rusi povjerenje u mogucnost da susret s Rijeci moze utaziti duboku zedj za blizinom Bozjom. Vjerojatno nema veceg razocaranja od onoga kada se osjetimo prevareni tamo gdje smo ocekivali biti potpuno prihvaceni.
Radosna vijest o Bozjoj blizini jos je snaznije otvorila prostor vec postojecoj ljudskoj ceznji za ispunjenjem i prihvacanjem. Isus nije samo propovijedao. On je nadasve cinio ono sto je govorio. I ova dosljednost rijeci i zivota toliko je duboko urezana u svijest o krscanstvu da svatko tko je odrastao u krscanskom dijelu svijeta, bio on vjernik ili nevjernik, poznavao krscanstvo samo povrsno ili iz vlastitog iskustva, odmah propovijedanu rijec mjeri nacinom zivota propovjednika. Tako je cak i tamo gdje se ne vjeruje u Isusa prihvacen njegov zahtjev da rijec treba uci u tijelo, u zivot, da se treba utjeloviti, a time se i nehotice, na neizravan nacin dodiruje temeljna krscanska tajna o Isusovu utjelovljenju, o Rijeci koje je postala tijelom.
Tim je svaki propovjednik postavljen pred teski zahtjev. S jedne strane treba biti vjeran Rijeci koju navijesta, a s druge ne moze izbjeci da njega samog svi mjere mjerom te iste Rijeci.
Temeljna se obveza vjernosti Rijeci moze lako pretvoriti u samo sadrzajnu vjernost. Propovijed onda zvuci sasvim ispravno, ali to jos uvijek ne znaci da u njoj odzvanja ton kojim je Isus govorio. Radosna vijest je takva da i onda kada je rijec izgovorena sasvim ispravno jos uvijek trazi vise. Trazi da iza nje stoji utjelovljena dobrota koju se propovijeda. Govoriti ispravno o dobroti jos uvijek ne znaci siriti dobrotu i poticati na nju. Imati ispravne stavove o sadrzajima vjere jos uvijek ne znaci zivjeti po njima. I tako je moguce da se i u krscanstvu, koje je s Isusom htjelo prekinuti podvojenost izmedju izgovorene i zivljene rijeci, nastavi ta ista podvojenost. Rijecima ispravno izgovaramo sadrzaje vjere, a zivot organiziramo po nekim drugim, neizgovorenim mjerilima. Mjerila po kojima organiziramo svoj zivot, i onda kada ih ne izgovaramo, cak i onda kada ih ni sami nismo do kraja svjesni, pokazuju se u nacinu zivota i vidljiva su na nama samima. Na svakome su vidljiva. Na onima koji su izdvojeni jos su vidljivija. Tako je propovjednik, i onda kada to ni ne bi htio, sam postavljen pred zahtjev Rijeci koju navijesta. To je razlog zbog kojega nijedna propovijed iza koje ne stoji trud oko uskladjivanja vlastitog zivota po mjeri propovijedane Rijeci ne moze titrati autenticnim Isusovim tonom.

Zivot kao propovijed
Radnici, koji su malu Isusovu sestru Magdalenu drzali na odmaku sve dok se nisu uvjerili da njihov dolazak u tvornicu nije samo vjesto skrivanje nakane da im se propovijeda, imali su pravo i u odnosu na propovijedi i nadasve u odnosu prema Isusu. Samo zivot u kojem se utjelovljuje Rijec navijesta Radosnu vijest. Stoga se Radosna vijest moze zamagliti mnostvom rijeci iza kojih ne stoji zivot kao sto se moze propovijedati i nijemo, bez ijedne rijeci. Svijet u kojem zivimo, usprkos njegovoj sve vecoj udaljenosti od tajne utjelovljenja, sve manje vjeruje rijecima i ima sve ocitije uho za rijec koja se utjelovljuje zivotom.

nadam se da je odgovorio na neka nasa pitanja i dao nam materijala za razmisljanje... jako sretan
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Kiki




Spol: žensko
Postovi: 16
PostanoPostano: čet 08 sij 2004, 14:34
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Pozdrav svima!!!

Za sve koje interesira 25 mi je godina tek!!

Možda će nekome ovo zvučati smješno ali moram to podjeliti s vama.
Moj tata uvjek govori po riječima se čovjek pozna. Naravno da tu ne iskjućuju se djela. Moram priznati da mi dugo nije bilo jasno što mi time želi reći. Dali je htio nagalsiti da nešto nije uredu s mojim vokabularom, načinom izražavanja ili ophođenja prema ljudima? Puna sam s njim raspravljala o tome, proveli smo mnoge sate gdje sam ja tvrdila kako su djela važnija od riječi,činjenica da riječ je važana ali jedno dobro djelo govori više od tisuće riječi. Nikako nisam mogla odvagnuti koje od nas dvoje upravu. Dok nisam sagledala čitavu našu raspravu s drugog stajališta. Promatrala sam sebe i ljude koji me okružuju. I ubrzo sam shvatila što mi je tata govorio! Slušala sam pažljivo što ljude govore o meni: ona je kulturna, ona je ovakava i onakava itd. ima svoje mane i svoje vrline. I onda mi se postavilo pitanje otkud oni znaju tko sam ja, ne znaju ni čime se bavim, niti što radim, čak ne znaju nakoji fakultet idem, shvatila sam da ne znaju ništa o meni a opet u stanju su toliko toga reći o meni. Kako je to moguće? Gdje li su samo to sve čuli, i onda mi kliker proradio, pa ja tu i tamo prozborim s tim ljudima koju riječ!! Ključne li riječi! Što li sam sada sa ovim svime htjela reči. Današnjem svjetu trebaju riječi ili na ovome svijetu doživjet će mo svašta, mjerit će nas po našoj riječi. Na koncu kada dođemo pred Oca on će nam suditi po našim djelima a mi na zemlju ostat će mo prepoznatljivi po našoj uzajamnoj ljubavi. I na koncu ostaje nam riječ, djelo i ljubav, a najveća među njima je ........... Smile Smile Smile
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
zole




Spol: muško
Postovi: 824
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: ned 11 sij 2004, 15:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Lijepo Kiki, lijepo...

Moram ti reci da do sada i nisam previse razmisljao o tome koliko uistinu rijeci utjecu na tudje misljenje o nama. Vecinom sam djela stavljao na prvo mjesto, ali istina je to sto si napisala...

Bas ti hvala sto si to podjelila sa nama!

belji se Laughing belji se

Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! [Dj 3,6] Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. [Mt 7,16]
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
Kiki




Spol: žensko
Postovi: 16
PostanoPostano: čet 15 sij 2004, 23:46
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Pa kaj smo već iscrpili sve teme ili?

Imam ja za vas jedno pitanje:

Šta bi se dogodilo u vašim životima da jednog dana znanstvenici pronađu Isusov groba katolićka Crkva potvrdi njegovu autentičnost?
Rolling Eyes

Pozdrav svima!!!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Nemo




Spol: neodređen
Postovi: 52
Lokacija: Split/Zagreb
PostanoPostano: pet 16 sij 2004, 23:44
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Kiki napisa:


Šta bi se dogodilo u vašim životima da jednog dana znanstvenici pronađu Isusov groba katolićka Crkva potvrdi njegovu autentičnost?



Što se tiče groba, bilo bi štovano isto kao i mjesto u Betlehemu gdje se Isus rodio. No, mislim da ono ne bi donijelo gotovo nikakvu promjenu u mom životu jer mi se čini(bolje bi bilo reći smatram, ali ne želim ispast umišljen Wink ) da sam pronašao svoje uporište u vjeri i došlo je vrijeme kad punim plućima dišem i živim svoju vjeru! Što se mene tiče, On je tu...kraj mene je...i dok pišem ovaj reply...tu je..., a zasigurno znaš kako je rečeno : "Blaženi koji ne vidješe a vjeruju".

Btw, fala Bogu da netko posjećuje ovaj forum!!! Bilo je i vrijeme...

Pozdrav

Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Chiara




Spol: žensko
Postovi: 353
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 18 sij 2004, 18:24
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Hvaljen Isus i Marija!

Evo, ja sam danas došla na ovaj forum i potpuno sam iznenađena koliko dugo to već traje (prije ljeta) a ja još nisam čula za njega, a stalno sam na netu, na KNI, na Skacu i slično, ljudi moji nema nikakve informacije, kako da se onda netko i pridruži?
No evo me i držim stranu Zagreba, da se nebi ljudi žalili Laughing

Baš mo neki dan na vjeriću raspravljali ovu temu, kako smo prepoznati? Mislim da je to dosta teško odrediti, krećemo se u društvu koje nekim dijelom i ne podržava svojevrsna katolička prepoznavanja, jer je u novije doba modernije biti šućmuć ili neopredjeljen.
Trebali bi biti prepoznati prema svojim djelima, prema svojim riječima, i mislima koje izražavamo riječima, prema svojim odnosima među prijateljima, među poznanicima, u kući, u župi, u kafiću i tramvaju.
Mislim da neka vrsta preopznavanja nije niti potrebna, zašto praviti raziku i naglašavati, busati se u prsa, kada Isus govori da djelujemo u skrovitosti, da molimo u skrovitosti, a živimo javno. Ovim mislim reći, ne želim nikome nametati svoju vjeru, svoja uvjerenja, ne želim se kao neki popeti na Trgu na stup i derati se o Isusu, Spasenju i Usukrsnuću. Ne želi mahati križem ispred nosa drugih ljudi, ŽELIM BITI ONO ŠTO JESAM, KRISTOVA DUŠA! I naravno želim da me drugi ostave na miru da to budem.
Jedini problem je taj, što bi mi, mladi katolici, trebali prihvatiti Krista kao svoga prijatelja (nije u tome problem, nego), i živjeti to prijateljstvo u svijetu, ali problem je upravo u tome što mnogi od nas (uključujući i mene) nemože reći "Isus je moj najbolji prijatelj!", nemože svjedočiti drugima (i drugim religijama), zašto je to tako, zato što ne razumijemo, zato što je to osjećaj, jer je to ljubav, a ne pravilo, a to se uči u crkvi, na druženjima i molitvama.

Oprostite zbog dužine, zalaufala sam se. Ovo što sam napisala se nekima može činiti kao propovjedanje, može se činiti kao da sam fanatik, bez brige, nisam, ako se to ikoji put učinilo vama, aktivnim katolicima, što mislte kako se čini onim drugima?

Još nešto, sjetih se, Ivana je to napisala, ja se recimo ne prekrižim prije jela, nemam tu naviku, ali jedna moja kolegica na faxu ima, jednom prilikom kad smo imali pauzu, kantina, pedesetak ljudi, ona me upitala hoću li se prekrižiti, jer je znala da sam aktivni katolik, ja sam shvatila u čemu je stvar, njoj je bilo nelagodno, zašto, da ju ne smatraju frikušom, ja sam se zbog nje prekrižila, bilo je očiju koje su čudno gledale, ali ja se pitam, zašto nam je vjera ponekad toliko slaba da nas je strah pokazati da smo pripadnici nečega što je prkrasno i prelijepo, umjesto da se hvalimo, mi se skrivamo.

Sve mogu u Onome koji me jača!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
Nemo




Spol: neodređen
Postovi: 52
Lokacija: Split/Zagreb
PostanoPostano: ned 18 sij 2004, 19:20
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Chiara napisa:


Baš mo neki dan na vjeriću raspravljali ovu temu, kako smo prepoznati? Mislim da je to dosta teško odrediti, krećemo se u društvu koje nekim dijelom i ne podržava svojevrsna katolička prepoznavanja, jer je u novije doba modernije biti šućmuć ili neopredjeljen..


Imaš u potpunsti pravo!!!

Chiara napisa:

Trebali bi biti prepoznati prema svojim djelima, prema svojim riječima, i mislima koje izražavamo riječima, prema svojim odnosima među prijateljima, među poznanicima, u kući, u župi, u kafiću i tramvaju.
Mislim da neka vrsta preopznavanja nije niti potrebna, zašto praviti raziku i naglašavati, busati se u prsa, kada Isus govori da djelujemo u skrovitosti, da molimo u skrovitosti, a živimo javno. Ovim mislim reći, ne želim nikome nametati svoju vjeru, svoja uvjerenja, ne želim se kao neki popeti na Trgu na stup i derati se o Isusu, Spasenju i Usukrsnuću. Ne želi mahati križem ispred nosa drugih ljudi, ŽELIM BITI ONO ŠTO JESAM, KRISTOVA DUŠA! I naravno želim da me drugi ostave na miru da to budem.


Bravo!! Čista petica!!! Laughing

Ali, mislim da nisi skužila zbog čega je ova tema otvorena. Možda sam i ja u krivu, ali mi se čini kako je i.v.a.n.a. htjela pokrenuti raspravu prema pitanjima vezanima uz našu vjeru a koja smo doživjeli i doživljavamo!

Evo, za primjer jedna crtica iz mog života...Prijavljivao sam se na natječaj za jedan posao. Ne smijem govorit gdje i koji posao jer ja "ne znam"(dobar prijatelj koji radi za tu firmu mi je rekao što je posrijedi). Dakle, prijavio sam se na posao šaljući svoj životopis. No, u njemu je pisalo kako sam član jedne katoličke udruge te da sam u toj udruzi jedan od organizatora i voditelja hodočašća za naše članove.

Posao naravno nisam dobio...zelen, naivan pa nisam ni pomislio zbog čega nisam prošao u slijedeći krug odabira. Ali nisam bio žalostan...svejedno sam mislio da ga ne mogu dobiti. No, moj prijatelj se malo raspitao i saznao je da sam kvalificiran za taj honorarni posao ali da sam odbijen na temelju toga što sam naveo da sam član katoličke udruge!

JA SAM TAD PO PRVI PUT BIO ZAKINUT ZBOG TOGA ŠTO SAM KATOLIK I MOGU VAM REĆI DA MI JE BILO NE TEŠKO, NEGO DA MI JE BILO GROZNO!!!! NITKOME NE BI POŽELIO TAKAV OSJEĆAJ!!! ALI BIO SAM DOVOLJNO BISTRE GLAVE I SNAŽAN U VJERI DA NISAM ŽALIO ZBOG TOGA A IMAO SAM JAKO DOBRE DRUGE PRIJATELJE KOJI SU ME PODRŽALI!

E sad..tek sad slijedi najgori dio...razgovarao sam s dosta ljudi koji se nalaze u mojem krugu i velika većina(koja baš i nema veze s Crkvom ali se busaju da su zagovornici zakona, prava i sl...) su mi rekli : 'Pa šta si ti očekivao kad si takvo nešto napisao???' To mi je bilo još gore za čuti...ono što mi je Ustavom zajamčeno, MLADI LJUDI negiraju!!!

Ali najbitnije je da sam ja sad još jači i da NEĆU iz svog životopisa izbaciti taj dio mog života. A tek sam nedavno u ispovijedi shvatio zašto se to dogodilo i vidio sam svrhu toga!

Eto to je bilo od mene, a o nekim drugim iskustvima nekom drugom prilikom pod nekom drugom temom!!!

Samo jedna napomena u slučaju da se nešto nekome slično dogodi (nedao Bog) : IMAJTE VJERE UVIJEK I KAD SE NAJMANJE NADATE DA JE TREBATE ZA ŠTIT!!!

Pozdrav svima!

Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Chiara




Spol: žensko
Postovi: 353
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: ned 18 sij 2004, 22:22
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Nemoj me krivo shvatiti, ja nisam napala ovu temu, i jasno mi je što je Ivana htjela reći, to je dosta bitno da se mi sami zapitamo, kao smo kao kršćani prepoznati u društvu, pozitivno ili negativno. Dali se po našim djelima može zaključiti da smo katolici, dali živimo svoju vjeru, ili neki ljudi naše ponašanje mogu uzeti kao primjer da su svi kaotolici loši. Vjeruj događalo se ljudima oko mene da bi ih neki (čitaj ateisti i sektaši)napadali da svojim ponašanjem pokazuju kakvi su katolici i da je to sve bezveze.
A osim toga jedan takav primjer kao što je tvoj sam po sebi pokazuje u kolikom hendikepu je naše društvo. A osim toga, samo mi to može stvarno dokazati koliko je ova moja Vjera, moj Isus, stvaran, kad ga, a time i sve koji u njega vjeruju, društvo (ovdje ne generaliziram, naravno ne odnosi se na sve, ali postaje trend) sabotira i negira.
Hvala ti Nemo što si podjelio jedno takvo iskustvo s nama, puno znači jako sretan

Sve mogu u Onome koji me jača!
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceMSNMICQ [Vrh]
i.v.a.n.a.




Spol: neodređen
Postovi: 87
Lokacija: u Očevoj ruci
PostanoPostano: pon 19 sij 2004, 11:27
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

vidim da se sve pomalo zahuktava! prosla su vremena kada smo Zole, ti i ja sami imali dijalog! sretna sam zbog toga! Nemoj me Zole krivo shvatiti! daleko od toga! kad citam ove nase postove, uistinu se divim nama! a ne znam zasto onda oni komentari kako nemq vjernika, kako ovo kako ono... dugo sam se nalazila sama i mislila sam da sam samo ja "maknuta". sada vidim da nas ima vise! Hvala Bogu! lakse mi je! Smile
ljudi, bas sam se nedavno nasla u jednoj nezavidnoj situaciji! vec duze vrijeme pokusavam s jednim prijeteljom stupiti u kontakt, kako bi malo s njim popricala. sto da ga upitam za savjet gdje ja cinim krivo u svojim odnosima(mislim da je veoma inteligentan), sto da mu pokusam ukazati gdje on cini krivo u odnosu na mene. mislila sam da smo dobri prijatelji. ali me vec duze vrijeme on ignorira. sve moje pozive na kavu on ignorira, "jer nema vremena". istodobno, on s drugim mojim prijateljima izlazi redovito. nikad mi nije objasnio zasto me ignorira, mislim cak da u njegovoj glavi ni ne stoji da me ignorira. ali mene je to mucilo. istovremeno, nisam ga htjela zamarati tim mojim potrebama. mislila sam da puno ocekujem... nedavno sam dozivjela vrhunac toga ignoriranja. i rekla sam mu to SMS porukom, na sto je on rekao da ne zna o cemu govorim... tako nekako... ja sam od tog prijateljstva (barem za sada) odustala. sto bi vi ucinili? jeli ispravno ostaviti covjeka da zivi i ne forsirati nesto. ili sto uciniti? bas me zanima sto bi vi ucinili. Rolling Eyes
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
nata




Spol: žensko
Postovi: 418
Lokacija: zadar
PostanoPostano: pon 19 sij 2004, 19:33
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Mislim da ne bi trebalo nista forsirati, nego ustrajno moliti i Bog ce te voditi, kao i njega. On zna sto radi, samo budi strpljiva.
Vidi se da ti je stalo do tog prijateljstva, a ja osobno znam sto znaci izgubiti prijatelja. Zelim ti puno srece!
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
Ljuda Baba




Spol: žensko
Postovi: 109
Lokacija: Pljaža
PostanoPostano: uto 20 sij 2004, 14:08
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Dragi moji, eto da se konačno i ja oglasim...čitam ovaj Forum...oduševili ste me...hvala vam...Bogu hvala.

Puno toga bih vam napisala...ali sve ću ja to ipak ukratko:

Ivana moja draga postoje ti neke X situacije gdje ne možeš ništa osim ČEKAT, ali čekat otvorena srca. To je mučno jer osjećaš da nešto nije u redu, a onaj s druge strane nešto drugo misli u svojoj glavi ali jednostavno ne želi ili često ne može to podijeliti s tobom pa bježi i ignorira.
Nemoj se mučit, niti pretpostavljat što je, a nemoj ga ni otpisat. Čekaj, doći će sve na svoje, vjeruj mi.

A vi moji katolici...NEBOJMO SE BITI SVECI. Teško je ali i mi ljudi često kompliciramo, a Isus je tako jednostavan - ma pogledajte ga kao Čovjeka. Ne bojte se teškoća...tek onda su prave stvari ako su popraćene križem...a to nije tako strašno.

Pitam se često zašto mi ljudi bježimo od patnje, zašto ne shvaćamo da je Isus preko Križa uskrsnuo, zašto nam je teško ???

Pozdrav i blagoslov svima
Didi
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
zole




Spol: muško
Postovi: 824
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: sri 21 sij 2004, 11:40
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Oho... ivana.... sta kazes sto su se raspisali... hehe

Mene nije bilo koji tjedan (na forumu) pa sam sad na vjezbama i imam vremena odgovarati i citati... Bas sam sretan sto se toliko ljudi raspisalo... ludnica!!! Citam i odgovaram vec preko dva sata... hehe...

Procitao sam kako je netko napisao kako je nasa vjera osjecaj! NE zelim nikoga prozivati niti prosipati neke propovjedi i sl. Samo zelim naglasiti kako NIJE dobro smatrati vjeru osjecajem!
Dragi moji, nasa duhovnost se moze vrlo lako obrazloziti razumom, filozofijom, teologijom! Pitanje je koliko mi o tome znamo i koliko su oni koji nas poucavaju (u prvom redu svecenici) svjesni toga i koliko su i oni shvatili neke stvari! No nasa vjera je sve, samo ne osjecaj!
Ukratko:
Osjecaj vrlo brzo prodje, a npr. osjecaj ljubavi prema nekome ne prolazi brzo. Zasto? Pa to je plod razuma! Ne volis tu osobu jer nesto osjecas, nego jer znas, svjestan si toga sto ti ona u zivotu znaci! Nesto slicno je i sa vjerom! Dakle, stvar razuma!
Ovo sto sam napisao je prilicno sturo pa ima mjesta na koja mozete udariti kontru! Slobodno... hehe... i to je rasprava koja ce nas dovesti krajnjem rezultatu - ISTINI!!! A svi znamo sto je tj. tko je Istina... hehe


I.v.a.n.a... hmmm... nasao sam se u takvoj situaciji. tj. u ulozi tog "prijatelja"... Cak dok sam citao to sto si napisala, pomislio sam da se javila moja legica (frendica po osjecki!)...
Ne radi se o ignoriranju radi nepodnosljivosti ili neceg slicnog... Probaj pustit covjeka nek malo "zivi". Uvjeren sam da ima prilicno mnogo posla i da ne stigne... A ako budes navaljivala, bit ce jos gore! Tu i tamo izadji sa drustvom dok je i on tamo... Cisto da vidis njegove reakcije...
No, najbitnije! Nista se na svijetu ne dogadja bez razloga, prema tome - postoji jedan dobar razlog zbog kojeg vas odnos nije kao sto je bio. Npr. ti ces mozda naci sebi decka (i buduceg muza), a ne bi ga nasla da si ostala u super odnosima sa tim prijateljem... Svasta je moguce, a opet samo poznato Bogu! Mislim da se ne bi trebala moliti da vas dvoje opet budete kao prije, mislim da bi se trebala pomoliti da Bog ucini tako da bude najbolje za vas oboje! Tada se sigurno neces razocarati...

Opet sam razduzio... sooorrrryyyy.... Ionako ove moje postove cita samo malen broj ljudi...(oni najotporniji) hehe

Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! [Dj 3,6] Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. [Mt 7,16]
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
i.v.a.n.a.




Spol: neodređen
Postovi: 87
Lokacija: u Očevoj ruci
PostanoPostano: čet 22 sij 2004, 10:39
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

pa mozda si i u pravu... u medjuvremenu sam shvatila neke pojeidnosti i puno bistrije vidim sliku. znam, moram ga pustiti. i pustila sam ga. jedino mi problem stvara cinjenica da ukoliko se stvar petricifira, bit ce je tesko obnoviti. ne bih htjela da nas odnos postane okamina, postane bezivotan. ali, Gospodin zna, i ima svoj put. pomolit cu se, thanx Zole

a sto se osjecaja ivjere tice, mislim da je to ono na cemu se vjecno lome koplja. vjecna prepirka. oni koji su zasli u poznavanje BOga teoretski i teologijom, redovito se zestoko opriru osjecajima i emotivnim dozivaljajima BOGA. drugi pak, kojima je BOg blizu, redovito ga dozivljavaju prvenstveno osjecajima. mislim, ako sagledamo duhovni put, osjecaji stoje na pocetku. oni zapravo sluze da dusa uzelti Gospdinu. oni nas drze blizu. ukoliko isrpravno poletimo, u jednom periodu puta, osjecaje moramo ostaviti jer nam sada pocinju smetati na putu k Bogu. jer vjera nije osjecaj. molitva nije osjecaj. to je nesto puno vise. i dublje.
ups... raspisala se.... necu vise...

Zole Wink
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
zole




Spol: muško
Postovi: 824
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: čet 22 sij 2004, 19:21
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

OKI! Slazem se donekle s tom "teorijom" da dobar dio ljudi ulazi u duhovni zivot prvo sa osjecajima... ok!
Ma to bi se zapravo moglo i ovako reci... svi smo mi bili djeca i polako odrastamo. Kada pogledamo unazad nekoliko godina koliko smo napredovali... a u pocetku je bilo samo cisto kopiranje roditelja... e pa tako je i sa duhovnim zivotom! POtrebno je odredjeno vrijeme za odrastanje i u vjeri. Tocnije za sazrijevanje!!!

Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! [Dj 3,6] Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. [Mt 7,16]
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
Jo




Spol: žensko
Postovi: 357
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: pon 26 sij 2004, 19:10
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

E moj Zole, uvelike se ne slazem s tobom u pogledu osjecaja, vjere....

Ti kazes da vjera nije osjećaj, nego razum? da ljubav nije osjecaj jer osjecaj brzo prodje!?

Evo kako ja razmisljam:
Ljubav je osjecaj u kojem je prisutan razum, ali prvenstveno se zove osjecaj jer ga osjecas u plucima, u zelucu, u glavi... i nije prolazna, i taj osjecaj nije prolazan ako je pravi, ako si ga ja nisam umislila!!!!
Ne mozes svesti ljubav samo na razum! tuzan tuzan
A sto se tice vjere mislim da ona nije ni samo osjecaj ni samo razum! Kad bi vjera bila SAMO osjecaj (a pod time mislim: "ja vjerujem kad osjecam da je Isus tu uz mene, a kad ga ne osjecam onda je moja vjera u krizi...) tada bi to bila "lebdeća vjera" kako ju ja zovem jer čovjek nije samo osjecaj, on je kompleksno bice, i sa osjecajima i sa razumom, i sa tijelom i sa dusom, zato vjera treba imati sve te karakteristike! Ponekad osjecam, ponekad mi je kriza ali znam da je Bog uvijek tu jer je tako obecao. I kad je to "suho" vrijeme sigurno nije bez razloga, a to je ovaj: Palo je dosta kise, sad treba rasti! Jer upravo u suhoci se raste!

U svemu tome ne zelim reci da nije lijepo kad kao zivu osobu svim osjetilima osjecas Boga uz sebe! Ali isto tako znam da je on uvijek tu!

Ovo je neko moje iskustvo!

jako sretan jako sretan jako sretan jako sretan jako sretan

Ljubav je osjecaj jer da je razum bila bi umisljena! (sala)

Lav je u zraku
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
i.v.a.n.a.




Spol: neodređen
Postovi: 87
Lokacija: u Očevoj ruci
PostanoPostano: pon 26 sij 2004, 22:05
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

uvijek sam smatrala da uci u glavu drugog i umjesto njega odgovarati u nejgovo ime nije bas moguce. na kraju krajeva kao da Zole nema sam mogucnost govoriti u svije ime? ali moram... mislim da si Zolu krivo shvatila. niej on rekao da je vjera plod razuma, ta rekao je: Osjecaj vrlo brzo prodje, a npr. osjecaj ljubavi prema nekome ne prolazi brzo. Zasto? Pa to je plod razuma! Ne volis tu osobu jer nesto osjecas, nego jer znas, svjestan si toga sto ti ona u zivotu znaci! Nesto slicno je i sa vjerom! Dakle, stvar razuma!

i mislim da je u pravu. nije osjecaj vjera. mislim da je htio reci da vjeraovati znasi biti svjestan onoga sto ti ona u zivotu znaci (vjera) (Bog). vjerovati JEST stvar razuma!

ali i ti si u pravu (ja tako mislim) , pa i sama kazes da vjera nije samo osjecaj. jer i nije. ma kad razmislim... mislim da isto svo troje razmisljamo!!
JO Wink
Korisnički profilPošalji privatnu poruku [Vrh]
zole




Spol: muško
Postovi: 824
Lokacija: Osijek
PostanoPostano: uto 27 sij 2004, 0:04
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

heheh
E jako mi je drago da smo se dotakli odnosa razuma i osjecaja...

Ivana, prilicno si dobro "odgovorila u moje ime"... hehe... Naravno da je tesko govoriti u tudje ime, ali ti si govorila u svoje pa nema problema... hehe
ps. "mislim da si Zolu krivo shvatila" naviko sam da kazu "mislim da si Zoleta krivo shvatila" Smile

Nego da jos malo produbimo temu... ali prije svega (mozda sam vec i pito) JO koliko imas godina/sto studiras?

Ono sto ja pokusavam reci jest da ti ne osjecas da je Isus tu, pored tebe, ti to ZNAS!!! Kako, zasto? To nam se u pojednim trenucima cini nevjerojatnim, ali istina je! ZNAMO!!! u nastavku malo vise o tome...

Vidim da si reagirala na to da ljubav nije osjecaj! hehe
To sto sam napisao ne znaci da kao sto se kaze u narodu "treba volit glavom, a ne srcem"... (mislim da si to tako skontala).

Joj, probat cu ovako - mi ovdje gledamo istu stvar na dva razlicita nacina! Ono sto si ti nazvala osjecajem, ja sam nazvao produktom razuma. Kuzis? Kako osjecas ljubav? Kako ju dozivljavas? Svim svojim srcem, svom svojom dusom, svim umom svojim!!! Jel tako? A to znaci da si razumski dosla do te spoznaje, zar ne? Ti si toga svjesna! Nije srce izvor osjecaja, nego mozak! Kuzis?
(npr. kad stavis ruku na vrucu pec, automatski ces ju povuci. zasto? osjecas toplinu, ali ti mozak salje informaciju da trebas maknut ruku, dakle mozak je izvor osjecaja!)

U cemu je razlika izmedju tumacenja vjere kao osjecaja i razuma?
Pa u pojedinim slucajevima, kada osjecaj preuzme covjeka, covjek nekako postupa nagonski, a to opet znaci da moze puno lakse pogrijesiti... zasto? Osjecaj (posto je produkt uma), moguce je pozvati i bez originalnog poticaja, jel tako? Profesorica iz psihologije nam je pricala ovu pricu: jednom su psu davali nekoliko mjeseci svaki dan hranu uz zvuk zvona. Pas je reagirao na hranu slinom. Nakon nekoliko mjeseci, nisu mu donijeli hranu, nego samo zazvonili, a pas je svejedno slinio kao da je dobio i hranu!
Hocu reci, da covjek autosugestijom moze mnogo toga (losega ili dobroga) uciniti sebi i drugima. A kada nam je razum ispred, kada smo svjesni svih zamki, tada ZNAMO da je nasa ljubav iskrena!!! Tada ne samo da osjecamo svoju vjeru i Bozju prisutnost, nego znamo da je Bog tu!!! A ako nesto znamo, onda to znanje mozemo prenjeti i drugima, osjecaj ne mozemo! Jel tako?

Nadam se da sam dovoljno objsnio svoj stav... no ako jos ima mjesta koja su nejasna, svakako reagirajte, volio bih da to stvarno raspravimo!!!

Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! [Dj 3,6] Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. [Mt 7,16]
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mailPosjeti Web straniceICQ [Vrh]
Jo




Spol: žensko
Postovi: 357
Lokacija: Zagreb
PostanoPostano: čet 29 sij 2004, 15:16
PostNaslov : 
Citiraj i odgovori

Ono sto zelim reci je da je vjera i osjecaj i razum. Zole naveo si primjer: kad stavis ruku na vrucu pec, automatski ces ju povuci. zasto? osjecas toplinu, ali ti mozak salje informaciju da trebas maknut ruku, dakle mozak je izvor osjecaja!
Dakle zivac reagira na osjet!

Ne bih htjela komlicirat, shvacam sto zelis reci samo mislim da bi trebala biti umjerena doza i razuma i osjecaja a ne previse niti jednog niti drugog!

Covjek je duh i tijelo tako je vjera i razum i osjecaj! Bar ja tako mislim!!!!

Laughing Laughing Laughing

Zole bas si digo prasinu! Laughing

Lav je u zraku
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPošalji e-mail [Vrh]
Prethodni postovi:    
Prethodna tema Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu

Izaberi forum:   

Ne možeš otvarati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.

Powered by phpBB © 2001, 2006 phpBB Group